Javna ustanova

Gimnazija “Meša Selimović” TUZLA

SEMINARSKI RAD
NASTAVNI PREDMET: FILOZOFIJA
TEMA:”Diskurs znanja i moći”

Michel Foucault
1926 – 1984

Učenik: Mentor:
Dženana Selimović, 4F Nijaz Salimović, prof.

Tuzla, april 2020.godine

Sadržaj

Biografija....................................................................................................................................................... 3
Bibliografija .................................................................................................................................................. 4
Tema ............................................................................................................................................................. 5
1. Diskurs .................................................................................................................................................. 5
1.1 Šta je diskurs? ..................................................................................................................................... 5
1.2 Tri definicije diskursa ......................................................................................................................... 5
1.3 Kako povezati diskurs znanja i moći? ................................................................................................ 5
2. Moć ....................................................................................................................................................... 6
2.1 Definicija ............................................................................................................................................. 6
2.2 Fukoov pristup moći ........................................................................................................................... 6
2.3 Niče kao uzor, da bismo shvatili genealogiju .................................................................................... 7
2.4 Genaologija......................................................................................................................................... 7
2.5 Epistomološka moć ............................................................................................................................ 7
3. Scientia est potentia............................................................................................................................. 8
3.1 Uticanje znanja na pojedince ............................................................................................................. 8
3.2. Da li je znanje moć?........................................................................................................................... 8
Zaključak ....................................................................................................................................................... 9
Literatura i izvori ........................................................................................................................................ 10
Rječnik ........................................................................................................................................................ 11
Prevod ......................................................................................................................................................... 12
1.1 Engleski ............................................................................................................................................. 12
1.2 Bosanski ............................................................................................................................................ 12
2.1 Engleski ............................................................................................................................................. 13
2.2 Bosanski ............................................................................................................................................ 13

2
Biografija
Michel Foucault rođen je
u Poitiersu u Francuskoj,
15. listopada 1926. Sa
šesnaest godina počinje
formalno proučavati
filozofiju, dok svoje
ozbiljno intelektualno
formiranje započinje
upisom na elitni École
Normale Supérieure 1946.
godine gdje, između
ostalog, sluša predavanja
Mauricea Merleau-
Pontyja i Martina Heideggera. Svoje interese usmjerava prema Hegelu i Marxu u
interpretacijama Jeana Hyppolitea, zaslužnog za prvi prijevod Hegelove Fenomenologije
duha na francuski jezik. Preko Louisa Althussera upoznaje se s Marxom, a 1950. godine
na Althusserov poziv pridružuje se Francuskoj komunističkoj partiji (PCF) te kraće
vrijeme biva član te organizacije. Jedan od ključnih formativnih čimbenika pri izgradnji
Foucaultova intelektualnog stava bio je Georges Canguilhem, sveučilišni profesor i
povjesničar znanosti koji je stipendirao njegov doktorski studij, a čiji su radovi bili vrlo
značajni za oblikovanje Foucaultovih teza o povijesti humanističkih znanosti. Osim toga,
Foucault je bio upoznat i s francuskom književnom avangardom, odnosno s radovima
autora kao što su Georges Bataille i Maurice Blanchot, čija su mu djela pružila dublji uvid
u egzistencijalističku fenomenologiju subjektivnosti. Prva zapažena studija koju je
objavio bila je Mentalna bolest i psihologija (1954). Jedno vrijeme potom boravi u
Švedskoj, gdje započinje prijateljstvo s poznatim antropologom Georgesom Dumézilom,
te se ujedno intenzivno počinje baviti istraživanjem suodnosa slobode i modernih oblika
moći, što će kasnije problematizirati u svojim knjigama Povijest ludila u klasično doba i
Povijest seksualnosti. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća započinje svoj akademski
angažman na nekoliko sveučilišta. Foucault je za svog relativno kratkog života ostavio
dubok trag u povijesti filozofije, ali i mnogo šire, u društvenim i humanističkim
znanostima općenito. Predmeti njegovog interesa bili su brojni, transdiskurzivni,
interdisciplinarni, protežući se od medicine do arheologije. Umro je u Parizu 25. lipnja
1984. godine kao profesor povijesti sustava mišljenja na Collège de France.

3
Bibliografija

• Povijest ludila u klasično doba (1961.)

• Rođenje klinike (1963.)
• Riječi i stvari (1966.)
• Arheologija znanja (1969.)
• Nadzor i kazna (1975.)
• Povijest seksualnosti (1976. - 1984.)
• Mikrofizika moći (1977.)
• Nered u obitelji (1982.)
• Upotreba užitka (1984.)

4
Tema

1. Diskurs

1.1 Šta je diskurs?

Fuko je bio intrigiran fenomenom diskursa kroz njegovu cijelu karijeru, prvenstveno,
kako diskurs definiše svakodnevnost socijalnog života, ljudi, ideja i stvari koje ga usvoje.
Za Fukoa, diskurs predstavlja institucionalizirani nacin pričanja ili pisanja o realnosti koja
definiše šta može biti razumljiva misao i riječ o svijetu, a šta ne.

1.2 Tri definicije diskursa

Sama rijec diskurs ima svoja tri značenja. Za jedno od ta tri značenja, uzima se Fukoova
definicija.

• U analizi diskursa on je konceptualna generalizacija razgovora u sklopu svakog

modaliteta i konteksta komunikacije.

• Sveukupnost vokabulara koja se koristi u datoj oblasti intelektualnog istraživanja i

društvene prakse, kao što su pravni diskurs, medicinski diskurs, religijski diskurs, i
tako dalje.

• U radu Mišela Fukoa, kao i društvenih teoretičara koje je inspirisao: diskurs opisuje
"entitete sekvenci, znakova, po tome što su saopštenja (énoncés)", izjave u
razgovoru.

1.3 Kako povezati diskurs znanja i moći?

Kao što je već spomenuto, kada bismo morali diskurs da opišemo u par riječi, povezali
bismo ga sa riječima kao što su razgovor ili čak vokabular određenih oblasti
intelektualnog istraživanja. Samim time, diskurs mozemo da navedemo kao jednu bitnu
stavku kada govorimo o znanju, jer ga on upravo sačinjava. Neosporiva je činjenica da
znanje, ne možemo da zamislimo bez diksursa, međutim, gdje možemo povući paralelu
između njega i moći?

Fuko je veliki dio svog zivota proveo istražujući kako su se državne institucije kao sto su
zatvori, bolnice, psihijatrije, mijenjale tokom historije. Posmatrao je te ustanove, i
njihove načina rada tokom renesanse i poredio ih sa radom u 20.-om stoljeću. Tokom

5
renesanse, za duševne bolesnike se smatralo da posjeduju neku vrstu mudosti, međutim
u 20.-om stoljeću, tretirani su na mnogo humaniji način. Bivali su smješteni u ustanove,
te se o njima vodila briga. Tražio je razlog zasto se ova promjena desila, u samo nekoliko
stoljeća, ovakav razvoj je pripisao razvoju nauke. Upravo tu nalazimo poveznicu znanja i
moći. Što više saznanja imamo u nekoj oblasti naučnog života, imamo više resursa sa
kojima raspolažemo u svrhe mijenjanja pristupa toj oblasti.

Diskurs znanja i moć jesu povezani. Scientia potentia est- latinska izreka koja znači
znanje je moć. Dolazi do pitanja da li iz djela Fukoa možemo dobiti afirmaciju ili negaciju
ove izreke. Da li znanje usitinu predstavlja moć?

2. Moć

2.1 Definicija
Prema Fuko- ovom razumijevanju moći, ona je bazirana na znanju i upotrebi znanja; u
drugu ruku, moć proizvodi znanje tako što ga oblikuje sa anonimusnim tendencijama.
Moć (re-) konstruiše svoja polja djelovanja kroz znanje.

Fuko inkorporira ovu uzajamnost u njegov neologizam moć- znanje, gdje je crtica koja ih
spaja, najbitniji dio koji ova dva aspekta integrira u jedan zajednički koncept (i aludira na
njihovu uzajamnu neraskidivost).

Korisno je napomenuti da Fuko sadrzi razumijevanje obja pojma, i moci i znanja. Oboje,
su posmatrani kao de- centralizovani, relativistički, i nestabilni sistemski fenomeni.
Međutim u stvarnosti, on ne definiše znanje.

U informacijskim naukama ‘znanje’ je definisano kao veća forma informacija, koja

zahtjeva razumijevanje uzoraka i kreiranje korisnih značenja onih informacija koje ljudi
prikupe.

2.2 Fukoov pristup moći

Glavna stvar kod Fuko- ovog pristupa moći, je da on na nju ne gledao kao samo neku
vrstu politike, nego je vidi kao svakidašnji fenomen. Zbog ovog razloga, državna moć,
nekada zna biti neuspješna, uzmimo za primjer revolucije, koje ne vode uvijek do
promjene u nekom socijalnom redu On je jako uticao u pokazivanju načina kako postoje
norme koje su iznad naše percepcije. Kada kazemo, iznad nase percepcije, ukazuje da
sama moć ne može da ima neki šablon, te da se ona ne nalazi samo u politici, ili u smislu
vođenja drzave, te da se ljudi nesavjesno prilagođavaju moći.

6
2.3 Niče kao uzor, da bismo shvatili genealogiju

Dok je Fuko bio na odmoru u Italiji, naišao je Ničeovu knjigu “Vremenu neprimjerena
razmatranja”. Tu je naišao na esej koji tvrdi da su akademici ‘otrovali’ naš doživljaj o
tome kako bi se historija treba čitati i pisati. On je prihvatio mišljenje, i podržavao ga da
je historija tu ne radi njenog učenja, već proučavanja, uzimanja ideja, primjera i
koncepata, kako bismo primjenili to danas. Fuko je bio inspiran Ničeom, i zbog njega
svoje ideje stavlja pod jedan pojam, geneologija.

2.4 Genaologija

Glavna uloga genealogije jeste da pojasni kako se promjena načina razmišljanja ljudi,
može primjeniti na primjenu moći. Najbolji primjer gdje genealogija može da posluži,
jeste primjer okreta razmišljanja buržoazijske klase kada su u pitanju državne institucije.
Tokom 17.- og stoljeća, zatvorenici su bivali osuđeni na smrt u većini slučajeva.
Psihološkim proučavanjem, zaključeno je da su ljudi više pamtili one koji su vršili javne
akte brutalnosti, tačnije na osuđenike je gledano kao na žrtve. Samim tim, državni
radnici su bili više omržnjeni od samih zločinaca.

Javna vješanja bivaju ukinuta, zatvori počinju da imaju sve više zatvorenika koji dobivaju
doživotne kazne, umjesto onih smrtnih. Ovdje, te institucije vraćaju svoju moć. Ne
doživljavaju se kao oni koji vrše zločin, nego oni koji provode pravdu. Krajem 18.- og
stoljeća, brutalni načini smrti prestaju, I tada državne institucije počinju da dobivaju
velike količine moći, najviše iz razloga jer se sva dešavanja vrše unutar zatvora. Ova moć
je čisto epistomološka.

2.5 Epistomološka moć

Zašto je ova moć epistomološka? Sakrivajući događaje koji su bili javni, a nisu bili
odobravaući od društva, javnosti se smanjuje količina informacija kojima oni posjeduju.
Moć se dobiva znanjem, ali moć se dobiva i ograničavanjem istoga.

7
3. Scientia est potentia

3.1 Uticanje znanja na pojedince

Na kraju, bitno je spomenuti da pojam znanje, ne mora upućivati na intelektualnu vrstu

znanja povezanu sa društvenim ili prirodnim naukama.

Pojedinac sadrži znanje pomoću kojeg utiče sam na sebe, nesvjesno ili svjesno, iza toga
se nalazi neka vrsta moći. U prostorijama gdje imaju kamere, unutar jednog zatvora, ne
dešavaju se nikakvi incidenti. Zašto? U podsvijesti znaju da ako se nešto dogodi, postoji
materijalni dokaz za to. Dok, tamo gdje nema nikakve vrste nadzora koji ostavlja
neosporive dokaze, broj incidenata je povišen. Tu vidimo kako su moć I znanje imaju
jednu neraskidivu vezu. Na mejstu nadzora, čovjek utiče na sebe jer posjeduje neku
vrsta znanja o situaciji u kojoj se nalazi, ali i o situaciji u kojoj se može naći. Također,
vidimo kako moć institucije utiče na ponašanje pojedinaca.

3.2. Da li je znanje moć?

Istraživajući rad Fuko-a, dolazimo da zaključka, da znanje zaista znači moć, ali također
moć znači znanje. Bitno je napomenuti da samo velike količine znanja, ne znače moć.
Ograničavanjem znanja, moć pojedinca ili skupine može da se poveća. Bitno je
nampomeuti da Fuko-ovo razumijevanje znanja/moći je kako produktivno tako i
ograničavajuća, ne samo da nam ograničava ono što radimo, ali u isto vrijeme može
otvoriti nove načine ponašanja i razmišljanja o nama samima.

8
Zaključak

1. Diskurs kod Fuko-a

2. Diskurs znanja i moći
3. Definicija moći
4. Niče kao Fuko- ov uzor
5. Genealogija
6. Uticaj znanja na pojedince
7. Da li je znanje moć?

9
Literatura i izvori
• https://www.massey.ac.nz/~alock/theory/foucault.htm
• https://hrcak.srce.hr/file/228346
• https://www.youtube.com/watch?v=BBJTeNTZtGU&t=239s
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Michel_Foucault
• https://sr.wikipedia.org/wiki/Diskurs
• https://www.jstor.org/stable/44450412?read-
now=1&seq=1#page_scan_tab_contents
• http://routledgesoc.com/category/profile-tags/powerknowledge
• https://www.powercube.net/other-forms-of-power/foucault-power-is-everywhere/
• https://en.wikipedia.org/wiki/Power-knowledge
• https://www.youtube.com/watch?v=keLnKbmrW5g&t=240s
• https://www.youtube.com/watch?v=9045I_p45XU&t=853s
• https://www.youtube.com/watch?v=A6-jVahF4xk&t=3s
• https://www.youtube.com/watch?v=7TUD4gfvtDY&t=1s
• https://bs.wikipedia.org/wiki/Neologizam
• https://en.wikipedia.org/wiki/Episteme
• https://bs.wikipedia.org/wiki/Michel_Foucault
• https://plato.stanford.edu/entries/foucault/
• https://www.britannica.com/biography/Michel-Foucault

10
Rječnik
diskurs- (lat. discursus: optrčavanje; razgovor).
1. Govor, razgovor.
2. Rasprava, raščlanjivanje.
3. U lingvistici, nadređeni pojam za različite tipove teksta; upotrebljava se u različitim
značenjima; u lingvistiku je pojam diskurs uveo američki lingvist Z. S. Harris (1952) i
njime označio vezani slijed rečenica ili izričaja, uključivo sve skupine rečenica koje nisu
slučajne nakupine već rečenice što ih u slijedu izgovori ili napiše jedna ili više osoba,
čime je obuhvaćen svaki stvarni jezični događaj; K. L. Pike (1954) određuje diskurs kao
proizvod interaktivnog procesa u sociokult. kontekstu, a za Malcolma Coultharda (1977)
diskurs je konverzacijska interakcija; diskurs je predmet proučavanja antropologije,
spoznajnih (kognitivnih) znanosti, pragmatike i tekstne lingvistike.

epistema- (franc. épistémè < grč. ἐπıστήμη: znanje, znanost), pojam M. Foucaulta iz
njegove tzv. arheologijske faze (Riječi i stvari, 1966; Arheologija znanja, 1969). Tiče se
»temeljnoga kodeksa« kakve povijesno određene kulture (npr. renesanse, klasicizma,
modernizma), odn. apriornog ustroja njezinih jezičnih i perceptivnih shema, hijerarhija
vrijednosti i praksi te mehanizama razmjene. Epistema određuje ne samo što će tvoriti
odgovarajuće ljudsko iskustvo nego i kako će ono biti znanstveno eksplicirano. Time
Foucault osporava humanističku ideju (kontinuirane) povijesti kao ishoda čovjekova
»projekta«. Kritička je recepcija, međutim, upozorila da u takvoj zamisli izostaje
obrazloženje prelaska iz jedne episteme u drugu, odn. nastanka neočekivanih »rezova« s
obzirom na njihovu unutarnju homogenost.

neologizam (grč. νεολογισμός; néos = nov, lógos = riječ) je nova riječ koja još nije u
potpunosti postala dio aktivnog govora. Porijeklo riječi dolazi iz francuskog néologisme i
počela se upotrebljavati u periodu između 1790. – 1800. U psihijatriji, to je nova riječ
koja se često sastoji od kombinacije sa drugim riječima, i koju može shvatiti samo osoba
koja izgovara tu riječ; javlja se najčešće u govoru šizofreničara. Neologizam može biti i
nova riječ formirana spajanjem druge dvije i kombinirajući njihova značenja, npr. riječ
"smog” je spoj “dima” i “magle” (eng. Smoke+fog = smog). Također, “motel" je riječ
nastala kombinacijom “motora” i “hotela”.

11
Prevod

1.1 Engleski

For Foucault, power and knowledge are not seen as independent entities but are
inextricably related—knowledge is always an exercise of power and power always a
function of knowledge. Perhaps his most famous example of a practice of
power/knowledge is that of the confession. Once solely a practice of the Christian
Church, Foucault argues that it became diffused into secular culture (and especially
psychology) in the eighteenth and nineteenth centuries. Through the confession (a form
of power) people were incited to “tell the truth” (produce knowledge) about their
sexual desires, emotions, and dispositions. Through these confessions, the idea of a
sexual identity at the core of the self came into existence (again, a form of knowledge).
It is important to note that Foucault understood power/knowledge as productive as well
as constraining. Power/knowledge not only limits what we can do, but also opens up
new ways of acting and thinking about ourselves.

1.2 Bosanski

Za Fukoa, znanje i moć nisu viđeni kao nezavisni entiteti, već kao neraskidivo povezani-
znanje je uvijek dodatak moći, a moć je uvijek funkcija znanja. Možda je njegov poznati
primjer primjene znanja/moći kod ispovjesti. Nekada praksa Kršćanske Crkve, Fuko
smatra da je to postalo uobičajeno u svakodnevnom životu, a pogotovo u psihologiji, u
osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Kroz ispovjesti, ljudi su bili ‘primorani’ da kažu
istinu (proizvode znanje), o njihovim osjećajima, dispozicijama, čak i o njihovoj
orijentaciji. Kroz te ispovjesti, ideja same orijentacije je počela da zaživljuje, i postala je
opet neka vrsta znanja. Bitno je nampomeuti da Fuko-ovo razumijevanje znanja/moći je
kako produktivno tako i ograničavajuća, ne samo da nam ograničava ono što radimo, ali
u isto vrijeme može otvoriti nove načine ponašanja i razmišljanja o nama samima.

12
2.1 Engleski

According to Foucault's understanding of power, power is based on knowledge and

makes use of knowledge; on the other hand, power reproduces knowledge by shaping it
in accordance with its anonymous intentions. Power (re-) creates its own fields of
exercise through knowledge.

Foucault incorporates this inevitable mutuality into his neologism power-knowledge,

the most important part of which is the hyphen that links the two aspects of the
integrated concept together (and alludes to their inherent inextricability).

It is helpful noting that Foucault has a textual understanding of both power and
knowledge. Both power and knowledge are to be seen as de-centralised, relativistic,
ubiquitous, and unstable (dynamic) systemic phenomena. However, he does not
actually define knowledge.

In information sciences 'knowledge' is defined as a higher form of information, which

requires understanding the patterns and creating useful meaning of the information
people collect.

2.2 Bosanski

Prema Fuko- ovom razumijevanju moći, ona je bazirana na znanju i upotrebi znanja; u
drugu ruku, moć proizvodi znanje tako što ga oblikuje sa anonimusnim tendencijama.
Moć (re-) konstruiše svoja polja djelovanja kroz znanje.

Fuko inkorporira ovu uzajamnost u njegov neologizam moć- znanje, gdje je crtica koja ih
spaja, najbitniji dio koji ova dva aspekta integrira u jedan zajednički concept (I aludira na
njihovu uzajamnu neraskidivost).

Korisno je napomenuti da Fuko sadrzi razumijevanje obja pojma, I moci I znanja. Oboje,
su posmatrani kao de- centralizovani, relativistički, I nestabilni sistemski fenomeni.
Međutim u stvarnosti, on ne definiše znanje.

U informacijskim naukama ‘znaje’ je definisano kao veca forma informacija, koja

zahtjeva razumijevanje uzoraka I kreiranje korisnih znacenja onih informacija koje ljudi
prikupe.

13