GERNIKA

Gernika je slika ogromnih dimenzija, koju je naslikao Pablo Pikaso. Kao takva ostavlja snažan
utisak na posmatrača i bez nekog predznanja o njoj. Slika je prilično konfuzna, posvuda su
figure, simboli i sve je isprepletano, kao kolaž koji na prvo gledanje zbunjuje, a kasnije otkriva
mnogo i izaziva snažne emocije.

Ova Pikasova slika je snažno anti-ratno djelo. Predstavlja užase rata i posljedice koje je ostavilo
bombardovanje španskog gradića od strane nacista. Na prvi pogled iako je mnoštvo figura koje i
ne djeluju prilično povezano i koje su razbacane svuda po platnu, na ovom djelu mogu se uočiti
tri dijela. Na lijevoj strain slike vidi se majka koja oplakuje svoje umrlo dijete, koje se nalazi u
njenom naručju. Ovo je možda i najjači simbol tuge i užasa koji je zadesio narod Španije. Smrt
djeteta predstavlja najveću bol za majku koja je to doživjela. Njenom facijalnom ekspresijom
vjerodostojno prikazuje svoju boli. Njena uta su otvorena i kao da se čuju njeni jecaji. Iznad nje
se nalazi bik, čest simbol u Pikasovim slikama i simbol Španije. Bik kao da osjeća istu bol i tugu,
on takođe ima otvorena usta, baš kao i svaka figura koja se nalazi na slici. Otvorena usta
ožnačavaju tugu, tj. svaka figura proizvodi zvuk boli, očaja i nemoći. Ali, ovo može označavati
njehove zvuke koji kao da dozivaju pomoć i traže izlaz. Ispod žene sa djetetom se nalazi čovjek
sa prelomljenom rukom, koji leži na podu i njegov užasni izraz lica nam govori da on umire. U
središnjem dijelu slike najizraženija figura je konj. Konj simbolizuje stradannje naroda,
civilizacije. Vidi se njegova glava i rep, razne figure su kao kolaž prilijepljene preko njega. Nije ih
lako definisati s obzirom na to da se Pikaso služi kubističkim i nadrealističkim stilom. Konj rže i
izgleda kao da se davi, kao da ga nešto guta. Jadi ljudi i životinja su jednaki. Ispod konja se nalazi
ruka sa prelomljenim mačem. Ovo može predstavljati borbu nedužnog naroda, koji se bori jer
mora i koji se bori do samog kraja. Iznad konja se nalazi svjetlo u obliku oka, a pruža zrake kao
sunce. Ovo može simbolizovati prisustvo božanstva. Nečega što što osvjetljava ove užase i
pokušava da otvori oči ljudima koji su zalutali i prikazuje besmisao rata, gdje stradaju nedužni ili
oni koji uopšte nijesu učesnici rata. Neko sve posmatra i možda to može predstavljati tračak
nade koji će usljediti nakon ove grozote. U desnom dijelu slike se nalazi žena koja kao da hoda,
kao da se jedva pomjera i pokušava da pobjegne, dok sa sobom vuče prelomljenu nogu. Što se
više posmatra ova slika sve je jasniji besmisao rata.Iznad se nalazi prozor iz njega izviruje glava
još jedne žene sa potresnim izrazom lica. Ona kao da doziva ljude, a oni kao da je u svom tom
haosu ne mogu čuti. Iz prozora izvire ruka koja drži svjeću. Svjeća može simbolizovati molitvu za
te ljude, a može se odnositi i na tračak nade koji ih doziva u bjeg, bjeg koji može jedino biti
zaborav na ovaj haos koji je zadesio nedužan narod. Pored prozora imamo kuću ili zgradu koja
gori. Na zgradi se može vidjeti prozor sa upaljenim svijetlom, koji može označavati nespremnost
naroda, neočekivani napad nacista. Ljudi nijesu očekivali ovu strahotu, oni su zbunjeni i
užasnuti. Vidimo i čovjeka koji gori, njegove ruke su podignute, on doziva i moli za pomoć, ali
pomoći kao da nema i neće je biti. Skoro svako lice na slici gleda put gore. To može označavati
da oni gledaju put neprijatelja koji bombarudje ovaj grad, a može označavati da oni idalje imaju
nadu. Ova slika nije u boji, ona ima crne, bijele i sive tonove. Ovo ostavlja još jači utisak na
posmatrača, pogotovo u vremenu kada su vijesti bile prenošene u crno-bijeloj boji. Pa se možda
i zato Pikaso odlučuje na ovo i na taj način pokušava da ispriča tužnu priču narodu.

Smrt i nada su ono što opisuje ovu sliku. Pikaso šalje snažnu poruku ne samo narodu Španije,
već i cijelom svijetu. Ljudi umiru, umiru žene, djeca, životinje. Svi smo tvorci svoje sudbine i ako
se osvjestimo sad i pružimo otpor, možda ima nade za nas i možda mi nijesmo sljedeći koji će
doživjeti sudbinu Gernike.

Živana Kostć 17/036