Glukoneogeneza je metabolički put kojim se formira glukoza iz supstrata koji nisu ugljeni hidrati,
kao što su laktat, glicerol, i glukogenske aminokiseline.
Ona je jedan od dva glavna mehanizma koji ljudi i mnoge životinje koriste za odražavanje nivoa glukoze u krvi (sprečavanje hipoglikemije). Drugi način odražavanja nivoa krvne glukoze je degradacija glikogena (glikogenoliza).
Glukoneogeneza je sve prisutni proces, u biljkama, životinjama, gljivama, bakterijama, i
drugim mikroorganizmima. Kod životinja se glukoneogeneza javlja uglavnom u jetri, i u manjoj meri u korteksu bubrega. Do ovog procesa dolazi tokom perioda pošćenja, gladovanja, niskougljenohidratne dijete, ili intenzivnog vežbanja. Ona je visoko endergona. Na primer, putu koji vodi od fosfoenolpiruvata do glukoza 6-fosfata potrebno je 6 molekula ATP.
Glukoneogeneza je često vezana sa ketozom. Glukoneogeneza je česta meta terapija za dijabetes
tipa II, kao što je metformin, koje inhibiraju formiranje glukoze i stimulišu unos glukoze u ćelije.
Biosinteza je biohemijski proces izgradnje složenih organskih spojeva (prirodnih spojeva)
poput aminokiselina, bjelančevina, masti, ugljikohidrata, nukleinskih kiselina i hormona u živim organizmima, ali i u drugim bezćelijskim živim sistemima kroz odgovarajuće izolirane ćelijske komponente, koje sadrže aktivne enzime.
Biosinteza igra važnu ulogu u svim ćelijama. Skup mnogobrojnih
Preduslovi za biosintezu su prisustvo prekursorskih jedinjenja, hemijske energije (na
primer u obliku ATP molekula), i katalitičkih enzima. U zavisnosti od tipa reakcije niz drugih preduslova može da bude neophodan, na primer redukcioni ekvivalenti (NADH, NADPH).
Proces razgradnje glikogena do glukoze naziva se glikogenoliza.
Za razgradnju glikogena potrebna su četiri enzima: jedan kako bi se glikogen razgradio, dva za promjenu strukture glikogena kako bi glikogen ostao dobar supstrat za razgradnju i jedan enzim kako bi se razgradni produkt, glukoza-1- fosfat, pretvorio u korisni metabolit za dalje metabolicke puteve.