Istrazivackemetode Milas 123

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.
net/publication/259737328
Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
Book · May 2005
CITATIONS READS
108 8,141
1 author:
Goran Milas
Institute of Social Sciences Ivo Pilar
95 PUBLICATIONS 466 CITATIONS
SEE PROFILE
Some of the authors of this publication are also working on these related projects:
Modernity Stress, Youth and Modernization View project
Public Opinion Research in Croatia View project
All content following this page was uploaded by Goran Milas on 25 June 2019.
The user has requested enhancement of the downloaded file.

vii
Kratki sadržaj
OPĆI DIO
1. ZNANOST I ZNANSTVENE METODE 3
2. TEORIJE I ISTRAŽIVANJA 23
3. ETIČKI PROBLEMI ISTRAŽIVANJA 51
4. TEMELJNI ELEMENTI ISTRAŽIVAČKOG PROCESA 63
5. PISANJE ZNANSTVENOG RADA I ISTRAŽIVAČKOG IZVJEŠTAJA 73
EKSPERIMENTALNE METODE
6. TEMELJI EKSPERIMENTALNE METODE 91
7. ISTINSKI EKSPERIMENTI 153
8. KVAZI-EKSPERIMENTI 217
9. EKSPERIMENTALNI NACRTI NA POJEDINCU 267
10. VREDNOVANJE I PROCJENA DJELOTVORNOSTI PROGRAMA 301
NEEKSPERIMENTALNE METODE
11. RAZLOZI KORIŠTENJA NE-EKSPERIMENTALNIH METODA 335
12. OPAŽANJE 341
13. KORELACIJSKO ISTRAŽIVANJE 369
14. ANKETNO ISTRAŽIVANJE 395
15. NENAMETLJIVO ISTRAŽIVANJE PONAŠANJA 477
16. META-ANALIZA 521
17. PRISTUPI I TEHNIKE KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA 571
OSNOVE STATISTIČKIH ANALIZA

18. STATISTI Č KA ANALIZA EKSPERIMENTALNIH NACRTA 617
19. REGRESIJSKA ANALIZA 651
20. KAUZALNA ANALIZA NEEKSPERIMENTALNIH NACRTA 669
viii Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
ix
Sadržaj
OPĆI DIO
1. ZNANOST I ZNANSTVENE METODE 3
1.1 Načini spoznavanja svijeta 4
1.1.1 Metoda ustrajnosti 4
1.1.2 Metoda autoriteta 4
1.1.3 Prediskustvena (a priori) metoda 5
1.1.4 Znanstvena metoda 5
1.2 Znanstveni i neznanstveni pristupi spoznaji 5
1.2.1 Znanost i metafizička spoznaja 6
1.2.2 Znanost, pseudo-znanost i zdravorazumsko razmišljanje 8
1.3 Uloga znanstvene metodologije 14
1.4 Temeljne pretpostavke znanosti 15
1.5 Ciljevi znanosti 17
1.5.1 Opisivanje 17
1.5.2 Predviđanje 19
1.5.3 Razumijevanje 20
1.5.4 Kontrola 21
2. TEORIJE I ISTRAŽIVANJA 23
2.1 Teorija 23
2.1.1 Sastavni elementi teorije 24
2.1.1.1 Konstrukti 24
Vrste konstrukata u psihologiji 25
Posredujuće (intervenirajuće) varijable 26
Hipotetički konstrukti 26
2.1.1.2 Hipoteze 28
2.1.1.3 Znanstveni zakoni 29
2.1.1.4 Znanstveno objašnjenje 31
2.1.2 Struktura znanstvene teorije 33
2.1.3 Kriteriji dobre teorije 34
x Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
2.1.3.1 Činjenična utemeljenost 35

2.1.3.2 Usklađenost s drugim teorijama 36
2.1.3.3 Jednostavnost 36
2.1.3.4 Dosljednost 37
2.1.3.5 Preciznost predviđanja 38
2.1.3.6 Obuhvatnost 38
2.1.3.7 Mogućnost provjere 38
2.1.3.8 Mogućnost obaranja 39
2.1.4 Pristupi u stvaranju teorija 39
2.1.5 Prožimanje teorija i istraživanja 42
2.2 Normalna znanost i znanstvena revolucija 45
2.3 Istraživački pristupi 45
2.3.1 Temeljna i primijenjena istraživanja 46
2.3.2 Nomotetska i idiografska istraživanja 46
2.3.3 Kvantitativna i kvalitativna istraživanja 47
3. ETIČKI PROBLEMI ISTRAŽIVANJA 51
3.1 Pripremanje istraživanja 54
3.1.1 Planiranje istraživanja 54
3.1.2 Znanstvena odgovornost 54
3.1.3 Dozvola ustanove 54
3.2 Odgovornost prema ispitanicima 55
3.2.1 Suglasnost ispitanika 56
3.2.2 Upoznavanje sudionika s prirodom i ciljem istraživanja 57
3.2.3 Korištenje životinja u istraživanjima 57
3.3 Obmana u psihologijskom istraživanju 58
3.4 Izvještavanje o istraživanju 59
3.5 Recenzije 62
4. TEMELJNI ELEMENTI ISTRAŽIVAČKOG PROCESA 63

4.1 Istraživački problem 65
4.1.1 Izvori istraživačkih ideja 67
4.2 Hipoteza 69
5. PISANJE ZNANSTVENOG RADA I ISTRAŽIVAČKOG IZVJEŠTAJA 73

5.1 Osnovne smjernice za pisanje izvještaja 74
5.2 Struktura znanstvenog izvještaja 76
5.2.1 Naslov i naslovna stranica 77
5.2.2 Sažetak 77
5.2.3 Uvod 78
5.2.4 Problem 79
5.2.5 Metoda 79
Sadržaj xi
5.2.5.1 Ispitanici (sudionici) 80

5.2.5.2 Nacrt 80
5.2.5.3 Pribor 80
5.2.5.4 Mjerenje (instrumenti) 81
5.2.5.5 Postupak 81
5.2.6 Rezultat i 81
5.2.7 Rasprava (diskusija) 83
5.2.8 Zaključci 84
5.2.9 Literatura 84
5.3 Obilježja kvalitetno napisanog rada 86
5.4 Proces znanstvene recenzije 88
EKSPERIMENTALNE METODE
6. TEMELJI EKSPERIMENTALNE METODE 91
6.1 Problem uzročnosti 91
6.1.1 Gledišta o uzročnosti 92
6.1.1.1 Aristotelovo učenje 92
6.1.1.2 Humeova načela i njihovo tumačenje 93
6.1.1.3 Millova načela 97
6.1.1.4 Prinosi novijeg datuma 97
6.1.2 Eklektički pogled 98
6.2 Logika eksperimentiranja 100
6.3 Varijable u eksperimentu 105
6.3.1 Nezavisna varijabla 106
6.3.1.1 Raspon vrijednosti nezavisne varijable 107
6.3.1.2 Upravljanje nezavisnom varijablom 107
Eksperimentalna manipulacija 108
Upravljanje osobnim razlikama 108
6.3.1.3 Prikladnost nezavisne varijable 109
Konstruktna valjanost 109
Razlika među razinama 110
Broj razina 111
Uspješnost manipulacije 112
6.3.2 Zavisna varijabla 112
6.3.2.1 Prikladnost zavisne varijable 113
Pouzdanost 113
Osjetljivost 114
6.4 Kontrola u eksperimentu 114
6.4.1 Fizički činitelji 116
6.4.2 Kontrola pristranosti sudionika u eksperimentu 118
6.4.3 Kontrola osobnih činitelja 118
xii Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
6.5 Eksperimentalna valjanost 118

6.5.1 Valjanost statističkog zaključka 119
6.5.1.1 Osnovne značajke statističkog testiranja 121
6.5.1.2 Prijetnje valjanosti statističkog zaključka 122
Statistička snaga 122
Nesustavne varijacije u postupku 128
Različitost ispitanika 129
Nepouzdanost zavisne varijable 129
Višestruke usporedbe 130
Narušene pretpostavke statističkih testova 130
6.5.2 Unutarnja valjanost 131
6.5.2.1 Prijetnje unutarnjoj valjanosti 131
Povijest 132
Sazrijevanje 133
Testiranje 134
Instrumentacija 134
Statistička regresija 135
Izbor ispitanika 137
Osipanje ispitanika 138
Interakcija s izborom ispitanika 138
Difuzija ili imitacija tretmana 139
Izvori nevaljanosti u kontrolnoj skupini 140
6.5.3 Konstruktna valjanost 140
6.5.3.1 Prijetnje konstruktnoj valjanosti 143
Jednostruka operacionalizacija 143
Višestruki tretmani 145
Prijetnje vezane uz sudionike u eksperimentu 146
6.5.4 Vanjska valjanost 147
6.5.4.1 Prijetnje vanjskoj valjanosti 147
6.5.4.2 Vrste vanjske valjanosti 148
Populacijska valjanost 148
Ekološka valjanost 149
Temporalna valjanost 150
6.5.4.3 Načini za povećavanje vanjske valjanosti 150
6.5.4.4 Odnos različitih tipova valjanosti 151
6.5.5 Eksperimentalna valjanost u odnosu na valjanost
drugih istraživačkih metoda 152
7. ISTINSKI EKSPERIMENTI 153
7.1 Eksperimentalni nacrti 153
7.1.1 Eksperimentalni nacrt na nezavisnim grupama 154
7.1.1.1 Kontrolna grupa 154
Netretirana kontrolna grupa 154
Kontrolna grupa standardnog tretmana 155
Sadržaj xiii
Kontrolna grupa nespecifičnog tretmana 155

Kontrolna grupa sparenih ispitanika 156
7.1.1.2 Izbor i raspodjela ispitanika u grupe 157
7.1.1.3 Izjednačenost grupa 163
7.1.1.4 Tipovi grupnih eksperimentalnih nacrta 164
Grupni nacrt s kontrolnom skupinom i opažanjem prije i poslije tretmana 165
Statistički postupci za testiranje značajnosti razlike među
dvokratno testiranim grupama 168
Grupni nacrt s kontrolnom skupinom i opažanjem samo poslije tretmana 170
Solomonov nacrt s četiri grupe 172
7.1.2 Eksperimentalni nacrti unutar ispitanika
(nacrti ponovljenih mjerenja) 173
7.1.2.1 Ograničenja nacrta unutar ispitanika 175
Međusobno ometanje tretmana 176
Prenošenje učinka 176
Različiti transfer 177
Praktična ograničenja 178
7.1.2.2 Kontrola u eksperimentima unutar ispitanika 178
Učinci redoslijeda: uravnoteživanje 178
7.1.2.3 Višekratno testiranje po eksperimentalnom uvjetu 179
Zadavanje nizova obrnutim redom 179
Testiranje prema slučajnim blokovima 181
7.1.2.4 Jednokratno testiranje po eksperimentalnom uvjetu 181
Potpuni nacrt 182
Nepotpuni nacrt 183
7.1.3 Složeni (faktorijalni) eksperimentalni nacrti 184
7.1.3.1 Glavni učinci 184
7.1.3.2 Interakcijski učinci 185
7.1.3.3 Opisivanje faktorijalnog nacrta 186
7.1.3.4 Grafički prikaz rezultata složenog nacrta 189
7.1.3.5 Različiti modaliteti faktorijalnog nacrta 192
7.1.4 Izbor eksperimentalnog nacrta 193
7.1.5 Eksperimentalni nacrt kao način kontroliranja varijance 195
7.1.5.1 Sustavna varijanca i varijanca greške 196
Eksperimentalna varijanca 196
Varijanca greške 197
7.1.5.2 Načini kontroliranja varijance u eksperimentu 197
Povećavanje eksperimentalne varijance 197
Kontrola vanjskih činitelja 198
7.1.5.3 Smanjivanje varijance greške 200
7.2 Artefakt u eksperimentu i načini njegove kontrole 203
7.2.1 Odnos između eksperimentatora i ispitanika 204
xiv Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
7.2.1.1 Ispitanici 205

Kontrola pristranosti ispitanika 207
Uklanjanje ili maskiranje znakova koji upućuju na zahtjeve situacije 207
Povećavanje iskrenosti 208
7.2.1.2 Eksperimentator 209
7.2.1.3 Interakcija eksperimentatora i ispitanika 210
Eksperimentatorova očekivanja 212
Kontrola pristranosti eksperimentatora 213
8. KVAZI-EKSPERIMENTI 217
8.1 Razlike u odnosu na istinski eksperimenti 218
8.1.1 Upravljanje nezavisnom varijablom 218
8.1.2 Mogućnost kontrole 219
8.1.3 Odnos unutarnje i vanjske valjanosti 220
8.1.4 Ciljevi kvazi-eksperimenata 220
8.2 Kvazi-eksperimenti i ne-eksperimentalna istraživanja 221
8.3 Način zaključivanja u kvazi-eksperimentu 221
8.4 Osnovni tipovi kvazi-eksperimentalnih nacrta 222
8.4.1 Nacrti neujednačenih skupina 223
8.4.1.1 Dvokratni nacrt s netretiranom skupinom 223
Nacrt s netretiranom kontrolnom skupinom i
zamjenskom mjerom u predispitivanju 233
Dvokratni nacrt s netretiranom skupinom na odvojenim uzorcima 234
8.4.1.2 Nacrti s usporedbom različitih zavisnih varijabli 237
8.4.1.3 Nacrti ponovljenih tretmana 238
8.4.1.4 Kohortni nacrti 239
8.4.1.5 Nacrt regresijskog prekida 241
8.4.1.6 Statistička analiza nacrta neujednačenih skupina 245
Analiza nacrta s nekontroliranim izborom ispitanika 245
Jednostavna analiza varijance 245
Analiza varijance na razlikama prvog i drugog ispitivanja 247
Analiza kovarijance 247
Statistička analiza nacrta regresijskog prekida 254
8.4.2 Nacrti prekinutih vremenskih nizova 254
8.4.2.1 Jednostavni nacrt 254
8.4.2.2 Nacrt vremenskih nizova s
neujednačenom kontrolnom skupinom 260
8.4.2.3 Nacrt prekinutih vremenskih nizova
s različitim zavisnim varijablama 261
8.4.2.4 Mogući nedostaci nacrta prekinutih vremenskih nizova 262
8.4.2.5 Statistička analiza prekinutih vremenskih nizova 263
8.5 Načini unapređivanja zaključivanja u kvazi-eksperimentima 265
Sadržaj xv
9. EKSPERIMENTALNI NACRTI NA POJEDINCU 267

9.1 Nacrt na pojedincu iz povijesne perspektive 267
9.2 Opća načela nacrta na pojedincu 271
9.2.1 Ponovljeno mjerenje 271
9.2.1.1 Mjerenje u osnovnom periodu 272
Stabilnost opaženog ponašanja 273
Podaci slijede trend 275
9.2.2 Izbor zavisne varijable 276
9.2.3 Specifikacija uvjeta 277
9.2.4 Duljina različitih faza 277
9.3 Osnovni tipovi nacrta na pojedincu 277
9.3.1 Nacrti unutar nizova 278
9.3.1.1 Jednostavna izmjena faza 278
A-B-A nacrt 279
Nacrt A-B-A-B 279
Problemi vezani uz A-B-A i A-B-A-B nacrte 281
9.3.1.2 Složena izmjena faza 282
Interakcijski nacrt 282
Nacrt s promjenjivim kriterijem 284
9.3.2 Nacrti između nizova 285
9.3.2.1 Nacrt izmjenjujućih tretmana 285
9.3.3 Nacrti složenih nizova 287
9.3.3.1 Višestruki nacrt 287
Višestruki nacrt na različitim ponašanjima 287
Višestruki nacrt na različitim ispitanicima 289
Višestruki nacrt u različitim situacijama ili vremenima 289
Problemi i prednosti vezani uz uporabu višestrukog nacrta 289
9.4 Mogućnost uopćavanja nalaza 290
9.4.1 Neposredno ponavljanje 290
9.4.2 Sustavno ponavljanje 291
9.5 Vrednovanje i statistička obrada podataka 291
9.5.1 Vizualni pregled rezultata 292
9.5.2 Statistička analiza u nacrtu za pojedinca 294
9.5.2.1 Analiza varijance i t-test 295
9.5.2.2 Analiza vremenskih nizova 296
9.5.2.3 Neparametrijski testovi 297
9.6 Prednosti i ograničenja eksperimentalnih nacrta
na pojedincu 298
10. VREDNOVANJE I PROCJENA DJELOTVORNOSTI PROGRAMA 301
10.1 Kratka povijest vrednovanja 302
10.2 Eksperimentirajuće društvo 303
xvi Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
10.3 Područja primjene 304

10.4 Osmišljavanje vrednovanja 305
10.4.1 Definiranje ciljeva programa 305
10.4.2 Razvijanje teorijskog modela na kojem počiva program 306
10.4.3 Definiranje ciljne populacije 306
10.4.4 Razvijanje plana vrednovanja 308
10.5 Vrednovanje programskih segmenata 308
10.5.1 Potreba za programom 309
10.6 Provođenje programa 311
10.6.1 Pokrivenost programom i pristranost 312
10.6.2 Praćenje pružanja pomoći i usluga 313
10.7 Cijena programa 314
10.8 Vrednovanje ishoda 315
10.8.1 Utvrđivanje ciljeva 316
10.8.2 Utvrđivanje učinkovitosti 317
10.8.2.1 Eksperimentalni i kvazi-eksperimentalni pristupi
vrednovanja ishoda 318
10.8.2.2 Neeksperimentalne metode vrednovanja ishoda 319
10.9 Vrednovanje psihoterapijskog tijeka i ishoda 320
10.9.1 Povijesni začeci vrednovanja terapijskog ishoda 320
10.9.2 Ciljevi i strategije vrednovanja psihoterapije 322
10.9.2.1 Strategije za ispitivanje učinkovitost psihoterapije 323
Ispitivanje učinkovitosti u odnosu na netretiranu skupinu 323
Ispitivanje učinkovitosti u odnosu na druge tretmane 326
10.9.2.2 Strategije za ispitivanje mehanizama djelovanja psihoterapije 327
Strategija razlaganja tretmana 327
Strategija nadograđivanja tretmana 328
Parametrijska strategija 329
Strategija različitih terapeuta i klijenata 330
Istraživanje psihoterapijskog procesa 331
10.9.3 Nacrti kojima se vrednuje psihoterapijski ishod 332
NEEKSPERIMENTALNE METODE
11. RAZLOZI KORIŠTENJA NE-EKSPERIMENTALNIH METODA 335
11.1 Eksperimentalne i ne-eksperimentalne metode 335
11.1.1 Prednosti i nedostaci eksperimentalne metode 336
11.1.1.1 Izvođenje uzročno posljedičnih zaključaka 336
11.1.1.2 Artificijelnost 337
11.1.1.3 Neprimjerenost 338
11.1.1.4 Ne-etičnost 339
11.1.1.5 Neekonomičnost 340
Sadržaj xvii
12. OPAŽANJE 341

12.1.1 Podjela metoda opažanja 345
12.1.1.1 Opažanje bez uključivanja (opažanje u prirodnim uvjetima) 347
12.1.1.2 Opažanje s uključivanjem 349
Sudioničko opažanje 349
Strukturirano opažanje 351
Eksperimenti u prirodnim uvjetima 353
12.1.2 Vrste ponašanja koja je moguće opažati 354
12.1.2.1 Neverbalno ponašanje 355
12.1.2.2 Prostorno ponašanje 356
12.1.2.3 Ekstralingvističko ponašanje 357
12.1.2.4 Lingvističko ponašanje 357
12.1.3 Bilježenje podataka pri opažanju 357
12.1.3.1 Bilježenje pri kvalitativnom opažanju 357
Narativni zapisi 358
Terenske zabilješke 359
Kvaliteta i točnost narativnih zapisa i terenskih bilješki 359
12.1.3.2 Bilježenje pri kvantitativnom opažanju 360
Definiranje ponašanja 360
Uzorkovanje 362
Uzorkovanje ponašanja 362
Uzorkovanje situacija 363
Metode prikupljanja i bilježenja podataka 364
Liste označivanja (ček liste) 364
Mjere procjene 365
12.1.4 Analiza podataka dobivenih opažanjem 366
12.1.5 Objektivnost opažača 367
12.1.5.1 Utjecaj opažača na opažano ponašanje 367
13. KORELACIJSKO ISTRAŽIVANJE 369

13.1 Eksperimentalna i korelacijska psihologija 369
13.2 Povijesni izvori korelacijske metode 370
13.3 Osnovne značajke korelacijskog istraživanja 371
13.4 Psihologijsko testiranje 372
13.4.1 Odlike psihologijskih mjernih instrumenata 373
13.4.1.1 Valjanost 373
Sadržajna valjanost 374
Kriterijska valjanost 374
13.4.1.2 Pouzdanost 376
Klasična testna teorija 377
Teorija uopćivosti 378
xviii Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
13.5 Tumačenje nalaza korelacijskog istraživanja 379

13.5.1 Korelacija i uzročnost 380
13.6 Vremenska dimenzija korelacijskih nacrta 381
13.6.1 Jednokratno istraživanje nacrt poprečnog presjeka 382
13.6.2 Uzastopna istraživanja na nezavisnim uzorcima 383
13.6.3 Rotacijski panel nacrt 385
13.6.4 Longitudinalno (panel) istraživanje 386
13.6.4.1 Strategije longitudinalnih istraživanja 391
14. ANKETNO ISTRAŽIVANJE 395

14.1 Planiranje i provedba anketnog istraživanja 397
14.2 Uzorkovanje 399
14.2.1 Uzorak i populacija 399
14.2.2 Postupak i koraci pri uzorkovanju 402
14.2.2.1 Utvrđivanje ciljne populacije 403
14.2.2.2 Utvrđivanje okvira uzorkovanja 403
14.2.2.3 Pristupi uzorkovanju 406
Ne-probabilistički uzorci 406
Prigodni uzorci 406
Kvotni uzorak 409
Namjerni uzorak 412
Uzorkovanje tehnikom “snježne grude” 413
Kada koristiti ne-probabilističke uzorke? 414
Probabilistički uzorci 414
Jednostavni slučajni uzorak 415
Slučajni sustavni uzorak 417
Stratificirani uzorak 419
Uzorak klastera (skupina) 426
Stupnjeviti (višeetapni) uzorak 429
Zonski uzorak 433
14.2.3 Izvori greške u anketnom istraživanju 433
14.2.3.1 Pristranost neovisna o uzorkovanju 435
Pristranosti nevezane za opažanje 436
Kontrola pristranosti nevezanih za uzorkovanje 439
14.2.3.2 Pristranost uzorkovanja 442
14.2.3.3 Varijabilnost (stabilnost) uzorka 442
14.2.4 Veličina uzorka 443
14.3 Izvori greške i pristranosti vezani uz anketni upitnik 446
14.3.1 Nesustavna greška i pouzdanost anketnih upitnika 449
14.3.1.1 Način postavljanja pitanja 449
Više pitanja u jednom 449
Sadržaj xix
Višeznačna ili nejasna pitanja 450

Uravnoteženost pitanja 450
Izbor riječi i formulacija pitanja 451
Naglasak i navođenje u pitanjima 451
Otvorena i zatvorena pitanja 452
14.3.1.2 Posjedovanje stava i odgovor “ne znam” 454
14.3.1.3 Redoslijed pitanja 455
14.3.2 Valjanost anketnih upitnika 456
14.3.2.1 Osjetljiva pitanja i društvena poželjnost 456
14.3.2.2 Potvrđivanje 458
14.3.3 Načini unapređenja valjanosti i pouzdanosti anketnih upitnika 459
14.3.4 Snaga i kristalizacija stava 460
14.3.5 Anketiranje kao kognitivni i komunikacijski proces 461
14.4 Tehnike prikupljanja podataka u anketnim istraživanjima 462
14.4.1 Poštanska anketa 463
14.4.1.1 Prednosti poštanske ankete 463
14.4.1.2 Nedostaci 464
¨initelji koji utječu na povrat poštanske ankete 466
14.4.2 Anketiranje tehnikom “licem u lice” (izravno anketiranje) 467
14.4.2.1 Prednosti tehnike izravnog anketiranja 467
14.4.2.3 Anketar 469
Postupak pri anketiranju 470
14.4.3 Telefonsko anketiranje 472
14.4.3.1 Prednosti 472
14.4.3.3 Uzorkovanje telefonskih brojeva po slučaju 474
14.4.3.4 Kompjuterski potpomognuto telefonsko anketiranje 474
14.4.4 Usporedba različitih tehnika anketiranja 474
15. NENAMETLJIVO ISTRAŽIVANJE PONAŠANJA 477
15.1 Razlozi korištenja nenametljivih istraživačkih metoda 478
15.1.1 Višestruki operacionalizam 478
15.1.2 Utjecaj mjerenja na rezultate 479
15.1.2.1 Ispitanici kao izvor greške 480
15.1.2.2 Istraživač kao izvor greške 481
15.1.2.3 Postupak mjerenja 482
15.2 Izvori podataka nenametljivih istraživanja 482
15.2.1 Fizički tragovi 483
15.2.1.1 Pokazatelji istrošenosti 484
15.2.1.2 Pokazatelji nakupljanja ili prirasta 485
15.2.1.3 Prednosti i ograničenja 486
xx Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
Valjanost fizičkih tragova kao pokazatelja ponašanja 486

Različito trošenje ili nakupljanje materijalnih pokazatelja 487
15.2.2 Arhivska građa i sekundarni podaci 487
15.2.2.1 Prednosti 488
15.2.2.2 Ograničenja 489
Reprezentativnost podataka 489
Ostala ograničenja 490
15.2.2.3 Etička strana proučavanja arhivske građe 490
15.2.2.4 Izvori podataka 491
15.2.2.5 Istraživanja na statističkim podacima 491
15.2.2.6 Podaci o prodaji 494
15.2.2.7 Podaci iz državnih i privatnih ustanova i tvrtki 494
15.2.2.8 Osobni zapisi 496
15.3 Ograničenja metode nenametljivog istraživanja 496
15.3.1 Konstruktna valjanost pokazatelja 497
15.3.2 Pouzdanost i osjetljivost nereaktivnih mjera 498
15.3.3 Nesklad između istraživačkih potreba i dostupnih mjera 499
15.4 Analiza sadržaja 500
15.4.1 Povijesni izvori 500
15.4.2 Osnovna obilježja metode 501
15.4.3 Namjena analize sadržaja 502
15.4.3.1 Ispitivanje obilježja komunikacije 503
15.4.3.2 Događaji koji su prethodili komunikaciji 504
15.4.4 Učinci komunikacije 505
15.4.5 Sastavni elementi istraživačkog postupka 506
15.4.5.1 Uzorkovanje 506
Uzorkovanje dokumenata 507
Uzorkovanje unutar dokumenata 507
15.4.5.2 Jedinice analize 508
Kontekstualne jedinice 509
15.4.5.3 Kategoriziranje i kodiranje 509
15.4.5.4 Pridruživanje brojčanih vrijednosti 511
15.4.5.5 Statistička analiza podataka 513
15.4.6 Primjeri primjene 515
15.4.7 Metrijska svojstva 517
15.4.7.1 Valjanost analize sadržaja 517
15.4.7.2 Pouzdanost analize sadržaja 518
Objektivnost sudaca 518
Objektivnost kategorija 519
15.4.8 Uporaba kompjutera u analizi sadržaja 519
Sadržaj xxi
16. META-ANALIZA 521

16.1 Povijest nastanka metode 522
16.2 Koraci u provođenju meta-analize 524
16.2.1 Utvrđivanje problema 524
16.2.1.1 Uzročno posljedična povezanost 524
16.2.1.2 Uopćavanje 526
16.2.1.3 Razvoj i provjera teorije 528
16.2.1.4 Različite strategije meta-analitičkih istraživanja 529
Vrste posredujućih i usmjerujućih varijabli 531
16.2.2 Prikupljanje podataka 532
16.2.2.1 Pregled literature u radovima 533
16.2.2.2 Savjetovanje 534
16.2.2.3 Pretraživanje baza podataka 535
16.2.2.4 Indeksi citiranosti 535
16.2.2.5 Fizičko pretraživanje 536
16.2.3 Vrednovanje podataka 536
16.2.3.1 Procjena kvalitete istraživanja 537
Primjerenost istraživanja 537
Prihvatljivost 538
Pristranost 538
16.2.4 Analiza i tumačenje 540
16.2.4.1 Postupak kodiranja podataka 540
Osnovni podaci o radu 542
Ispitanici 542
Metodologija 542
Tretman 543
Zahtjevnost postupka 543
Veličina učinka 543
Osnovni napuci za kodiranje 543
Objektivnost kodiranja 545
16.2.4.2 Statističko opisivanje i združivanje istraživanja 549
Postupci brojanja ishoda 550
Postupci kombiniranja razina značajnosti 551
Parametrijske mjere veličine učinka 554
16.2.5 Izvještavanje 560
16.2.5.1 Uvod 560
16.2.5.2 Metoda 560
16.2.5.3 Rezultati 562
16.2.5.4 Rasprava 563
16.3 Slabosti i ograničenja meta-analize 563
16.3.1 Mehaničko, teorijski ‘slijepo’ provođenje meta-analize 564
16.3.2 Ograničenja spoznajnog dosega metode 565
xxii Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
16.3.3 Prijetnje valjanosti meta-analize 566

16.3.3.1 Prijetnje unutarnjoj valjanosti 566
Izbor ispitanika 567
Nedostaci vezani za primjenu tretmana 567
16.3.3.2 Prijetnje konstruktnoj valjanosti 568
16.3.3.3 Prijetnje vanjskoj valjanosti 568
16.3.3.4 Prijetnje valjanosti statističkog zaključka 569
Manjkavosti primarnih istraživanja 569
Prijetnje vezane uz meta-analitičke postupke 569
17. PRISTUPI I TEHNIKE KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA 571

17.1 Temeljna obilježja 571
17.2 Kvalitativne i kvantitativne metode 573
17.2.1 Temeljne istraživačke paradigme 576
17.2.1.1 Pozitivizam 576
17.2.1.2 Postpozitivizam 577
17.2.1.3 Kritička teorija 577
17.2.1.4 Konstruktivizam 578
17.2.2 Osnovni istraživački ciljevi 578
17.2.3 Mogućnost uopćavanja i uzorkovanje 580
17.2.4 Sudionici u istraživanju 581
17.2.5 Prikupljanje podataka i obrada 581
17.3 Povijesni izvori 582
17.4 Tehnike prikupljanja podataka 585
17.4.1 Intervju 585
17.4.1.1 Dubinski intervju 586
Uzorak 587
Uvjeti i provođenje intervjua 587
17.4.1.2 Fokus grupe 589
Provođenje fokus grupa 591
Planiranje 591
Vođenje razgovora 594
Tumačenje rezultata 596
Prednosti i nedostaci u odnosu na druge kvalitativne tehnike 597
17.4.1.3 Kvalitativno opažanje 598
Etnografsko sudioničko opažanje 598
17.5 Analiza kvalitativnih podataka 601
17.5.1 Prikupljanje podataka 602
17.5.2 Načini analize 603
17.5.2.1 Analiza unutar slučaja 604
17.5.2.2 Analiza između slučajeva 605
17.5.3 Izvođenje zaključaka 607
Sadržaj xxiii
17.6 Valjanost nalaza kvalitativnih istraživanja 608

17.6.1 Načini provjere valjanosti 610
17.6.1.1 Kvaliteta podataka 610
17.6.1.2 Testiranje utvrđenih obrazaca 611
17.6.1.3 Testiranje objašnjenja 612
OSNOVE STATISTI¨KIH ANALIZA

18. STATISTI¨KA ANALIZA EKSPERIMENTALNIH NACRTA 617
18.1 Jednostavna analiza varijance 617
18.1.1 Statistička hipoteza 618
18.1.2 Eksperimentalna greška 619
18.1.3 Procjena eksperimentalne greške 619
18.1.4 Učinci tretmana 620
18.1.5 Provjera nul hipoteze 621
18.1.6 Pretpostavke analize varijance 622
18.1.7 Logika analize varijance 622
18.1.8 Računski dio analize varijance 623
18.1.8.1 Ukupni zbroj kvadrata 624
18.1.8.2 Zbroj kvadrata između grupa 624
18.1.8.3 Zbroj kvadrata unutar grupa 624
18.1.9 Jednadžba modela i razlaganje varijance 625
18.1.10 F-omjer 627
18.1.11 Računski primjer 628
18.1.12 Analitičke usporedbe među tretmanima 630
18.2 Analiza nacrta u kojem se osobne razlike
kontroliraju blokovima 631
18.3 Analiza nacrta unutar ispitanika 635
18.4 Analiza složenog (faktorijalnog) nacrta 642
18.5 Uopćeni linearni model 646
18.6 Analiza kovarijance 646
19. REGRESIJSKA ANALIZA 651

19.1 Regresijska analiza kao općenit model 651
19.2 Osnovni model višestruke regresije 652
19.3 Inferencijalni testovi u višestrukoj regresiji 657
19.4 Problemi i ograničenja višestruke regresije 659
19.4.1 Pristranost 659
19.4.2 Povezanost prediktora 659
19.4.3 Nestabilnost regresijskih koeficijenata 660
19.5 Regresijski model analize varijance 661
19.5.1 Jednostavni eksperimentalni nacrti 661
xxiv Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
19.5.2 Složeni eksperimentalni nacrti 663

19.5.3 Nacrti ponovljenih mjerenja 666
19.5.4 Analiza kovarijance 667
20. KAUZALNA ANALIZA NEEKSPERIMENTALNIH NACRTA 669
20.1 Temeljna načela uzročnih modela 669
20.2 Modeliranje strukturalnim jednadžbama 673
20.2.1 Povijest metode 674
20.2.2 Temeljna logika 674
20.2.3 Namjena 674
20.2.4 Dijagram traga 675
20.2.5 Osnovni modeli analize 678
20.2.6 Koraci u provođenju SEM-a 680
20.2.6.1 Određenje modela 680
20.2.6.2 Procjena i vrednovanje prikladnosti modela 682
20.2.6.3 Preinačavanje modela 685
20.2.6.4 Tumačenje 686
LITERATURA 687
INDEKS AUTORA 709
INDEKS POJMOVA 717
3
1.
Znanost i
znanstvene metode
Upoznavanje istraž ivaèkih metoda što ih koristi suvremena psihologija kako bi

se približ ila predmetu svog prouèavanja, zahtjevna je i opsež na zadaæa koja traž i
primjeren uvod. Pristup koji se ponegdje njeguje u literaturi i ud žbenicima poèiva na
krajnjem pojednostavljenju ili potpunom izostavljanju tema opæeg metodološkog
karaktera, svodeæi ih uglavnom na tehnièko štivo kojim se opisuju pojedine is-
traž ivaèke metode. Takvo usmjerenje ima odreðenih prednosti jer omoguæuje brž i i
naoko jednostavniji pristup tematici, ali drž imo da su nedostaci s kojima se suoèava
ipak brojniji. Metodologija, koju ne valja brkati s pojedinaènim metodama i tehni-
kama istraž ivanja, pridonosi boljem razumijevanju slož enog procesa empirijskih is-
tra živanja u psihologiji, nudeæi istodobno, što je èak važ nije, podlogu za kritiènost, ne
samo prema neznanstvenim veæ i prema znanstvenim metodama. Metodologija iz fi-
lozofskog oèišta otvara brojna pitanja kojih moramo biti svjesni prilikom izbora me-
tode prikupljanja podataka i njihova tumaèenja. U nastavku æemo nastojati izmiriti
filozofsko-spoznajni i statistièko-tehnicistièki pristup metodologiji pruž ajuæi slojevi-
tiji uvid u ono što su mnogi skloni nazivati suštinom znanstvenog rada.
Uvodna poglavlja bit æe posveæena temeljnim problemima kojima se bavi filo-
zofija znanosti, disciplina koja nastoji rasvijetliti sastavne elemente znanstvenog is-
traž ivanja, vrednujuæi ih na osnovi kriterija formalne logike, metodologije i me-
tafizike. Rasprava o metodologiji briše granice pojedinih disciplina jer su spoznajni
problemi koji se pojavlujju, najveæim dijelom univerzalni. To znaèi da su veæina pi-
tanja vezanih uz spoznajne dosege i ogranièenja te moguænosti da se one prošire, go-
tovo jednako svojstvena psihologiji kao i prirodnim znanostima. Uvodna æe rasprava
nuž no biti prekratka i nepotpuna u odnosu na bogatstvo i dubinu problema što ih ot-
4 Istra ž ivaèke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima
vara filozofija znanosti, ali, vjerujemo, ipak dostatna za uspostavljanje spona izmeðu
pojmovne razine i temeljnih pretpostavki znanosti s jedne strane i metodološke
operacionalizacije s druge. Zadaæa koju time nastojimo ostvariti jest postizanje svi-
jesti o prirodnom odnosu, gotovo organskoj cjelini filozofske osnove znanstvenog
pregnuæa i metodologije što je koristi u spoznavanju svijeta.
1.1 Naèini spoznavanja svijeta

Ubrzo æemo vidjeti da je znanost tek jedan od mnogih pristupa spoznavanju
svijeta oko nas, ali svakako posve razlièit od svih ostalih. U životu se ipak mnogo èešæe
oslanjamo na “zdrav razum” odnosno vlastite, èesto nepromišljene, pretpostavke ili
podjednako malo vjerodostojne ali opæeprihvaæene stavove. Amerièki filozof Charles
Peirce podijelio je naèine spoznavanja u èetiri kategorije, koje æemo ukratko opisati.
1.1.1 Metoda ustrajnosti

U neke stvari vjerujemo jednostavno zato što smo u njih uvijek vjerovali. Navika
je ono što produ žava vijek našim uvjerenjima, katkad usprkos brojnim proturjeènim i
opovrgavajuæim pokazateljima. Stavove koje imamo oduvijek, jednostavno ne propi-
tujemo ili to èinimo vrlo nerado i samo iznimno. Ako netko dovede u pitanje neko
naše èvrsto zastupano uvjerenje, vjerojatno æemo takav napad na stavove okarakte-
rizirati kao neznanje, neupoznatost ili jednostavno bezobraštinu. To je u socijalnoj
psihologiji odavna poznat naèin da se obranimo od mišljenja i stavova protivnih
onima što ih sami zagovaramo. Time osiguravamo stabilnost i dosljednost vlastitih
uvjerenja èuvajuæi se stresova neprekidnog prilagoðavanja novim shvaæanjima. Ipak,
metoda ustrajnosti ne mož e zauvijek oèuvati neèije stavove odnosno zajamèiti pot-
punu stabilnost uvjerenja koja nemaju uporište u zbilji oko nas. Pritisak èinjenica ili
proturjeènih stavova ponekad je prejak, što nas navodi na odbacivanje ustrajno
odr ž avanih zabluda.
1.1.2 Metoda autoriteta

Umjesto tvrdoglavog ustrajavanja na oduvijek zagovaranim stavovima, vlastita
uvjerenja mo žemo stjecati ili braniti pozivajuæi se na neki autoritet. Velika veæina
naših znanja takvog je tipa. želimo li opravdati vlastiti knji ževni ukus, mišljenje o
ekonomskim pitanjima ili filozofsku poziciju, èesto æemo se pozvati na neki visoko
vrednovani izvor, poput znamenitog literarnog kritièara, uglednog ekonomista ili
cijenjenog filozofa. U nekim sluèajevima metoda oslanjanja na autoritet je
neizbjež na i opravdana jer smo vrlo èesto dovedeni u poziciju da sami ne mo žemo
riješiti neki vrlo struèan problem poput lijeèenja bolesti, popravljanja automobila ili
upravljanja avionom. Autoritet u tom smislu nipošto nije apsolutan jer se, ako tako
Znanost i znanstvene metode 5
procijenimo, uvijek mož emo odluèiti za drugog lijeènika, automehanièara ili zrako-
plovnu tvrtku. U drugim prilikama autoritet podr žava neka vanjska sila izdi ž uæi nje-
gove procjene na razinu zakona, zbog èega mu se pripisuje nepogrešivost. Takav
autoritet, èesto prisutan u politici i religiji, smatran je apsolutnim i tijekom povijesti je
znao biti korišten u iskorjenjivanju odudarajuæih uvjerenja i mišljenja. Poput metode
ustrajnosti i metoda autoriteta trebala bi pruž iti stabilnost stavovima i otkloniti
potrebu njihova mijenjanja, ali je posve jasno da u modernom svijetu ne postoji jedan
jedinstveni autoritet, nego mnoštvo struènjaka èiji se pogledi nerijetko razilaze. Zbog
toga se u spoznavanju ne mo žemo osloniti na metodu autoriteta kao jedino sredstvo,
veæ se ona mora nadopuniti ili posve zamijeniti.
1.1.3 Prediskustvena (a priori) metoda

Ljudi se u svojim procjenama èesto pozivaju na samorazumljive “istine” koje su
toliko oèigledne da ih nije potrebno propitivati ni dokazivati. Svijest o njihovoj istini-
tosti gotovo da je prediskustvena, odnosno intuitivna. Takva metoda spoznavanja
najbli ža je onom što æemo u nastavku zvati zdravorazumskim razmišljanjem. Povi-
jest je, na žalost, prepuna oèiglednih “istina” koje su kasnije opovrgnute, poput toga
da je Zemlja ravna ploha ili da se nalazi u središtu svemira. Stoga oèiglednost sama
po sebi nije jamstvo da je neka spoznaja istinita, pa se, u potrazi za stabilnijom i vjero-
dostojnijom moramo okrenuti drugim metodama.
1.1.4 Znanstvena metoda

Znanstveni pristup spoznaji posljednja je metoda obuhvaæena Peirceovom pod-
jelom, ali ujedno i ona kojoj æemo posvetiti središnje mjesto u našem razmatranju.
Zasad æemo naglasiti kako je rijeè o metodi koja se nastoji osloboditi ljudske subjek-
tivnosti i proizvoljnosti i koja je kritièna kako prema tuðim tako i prema vlastitim
spoznajama. Po èemu je takav oblik spoznavanja svijeta osobit i koja su mu obilje žja,
doznat æemo u nastavku.
1.2 Znanstveni i neznanstveni pristupi

spoznaji
Ne postoji jednostavno odreðenje znanosti. Jedni je poistovjeæuju s mnoštvom
èinjeniènih spoznaja prikupljenih u cjelinu, drugi s objektivnim istraž ivanjem is-
kustvenih pojava, a treæi s posebnim stavom što ga zauzima prema stvarnosti. U
prvom sluèaju naglasak je na znanstvenom produktu, u drugome na metodologiji, a u
treæem na naèinu razmišljanja (Marx i Hillix, 1963). Govoreæi o korpusu znanja do
kojeg je došla, znanost uistinu zauzima posebno mjesto meðu naèinima spozna-
vanja. Sistematizacijom èinjeniène zbilje, njezinom kategorizacijom i prepoznava-

njem zakonitosti kojima je upravljana, znanost je uvelike pridonijela razumijevanju
svijeta oko nas. I ne samo to. Nameæuæi posebna pravila u prikupljanju iskustvene
graðe i njezinu analiziranju, omoguæila je nakupljanje spoznaja, odnosno nadovezi-
vanje na ranija znanja. Zbog toga danas i srednjoškolci znaju mnogo više nego uèeni
ljudi u prošlosti. Znanstveni stav takoðer je po mnogoèemu poseban i razlièit od
svakodnevnog razmišljanja. U potrazi za èinjenicama znanstvenici se oslanjaju na
opa ž anje smatrajuæi tako dobivene podatke najvjernijim odrazom zbilje. Pritom
zauzimaju kritièan stav, èak i prema naizgled neupitnim i oèiglednim “èinjenicama”,
provjeravajuæi ih na isti naèin kao i posve “nevjerojatne” pretpostavke. Nije rijetkost
da iskustvena provjera uputi na ispravnost upravo potonjih, površnom promatraèu
sasvim nerazumnih tumaèenja. Pored jedinstvenog stava prema zbilji i znanja obu-
hvaæenog teorijama što ih izgraðuje, znanost se odlikuje i posve osobitim naèinom na
koji dolazi do spoznaja - vlastitom metodologijom. Jasan i odreðen sustav pravila ko-
jim se obavlja testiranje pretpostavki i dolazi do spoznaja usuglašen je s logièkim
naèelima te stoga omoguæuje izvoðenje valjanih zakljuèaka. Teško je, meðutim, do-
kraja pribli žiti i opisati znanstveni pristup a da se iznova ne usporedi s drugim obli-
cima spoznavanja svijeta.
1.2.1 Znanost i metafizièka spoznaja

Poteškoæe u definiranju znanosti èesto su posljedica miješanja njezina sadr žaja s
metodologijom. Znanost nema jasno ogranièeno podruèje djelovanja, veæ se bavi
svim pojavama dostupnima iskustvu. I po tome se, meðutim, razlikuje od nekih dru-
gih oblika spoznaje, primjerice filozofije ili religije èiji predmet izuèavanja nadilazi
iskustvo.
Unutar filozofskog pravca pozitivizma prvi je put postavljen zahtjev da spoznaja
ostane pri èinjenicama te da se ogranièi na podruèja dohvatljiva iskustvenoj provjeri.
Zaèetnik pozitivizma, francuski filozof Auguste Comte smatrao je da ljudska misao
prolazi kroz tri stadija, teološki, metafizièki i èinjenièni ili znanstveni. U prvom,
teološkom stadiju, objašnjenja poèivaju na ponašanju bož anskih biæa, dok se u me-
tafizièkom ona traž e u podruèju temeljnih poèela svijeta, nedohvatljivih osjetilnom
iskustvu. Metafizièka faza u nekim sluèajevima predstavlja tek obezlièenu teologiju
jer se priroda tumaèi pozivanjem na okultne sile, natprirodne procese, ž ivotnu ener-
giju ili sliène pojave. Znanstvenom pristupu svojstvena je metoda koja u cijelosti
poèiva na promatranju, a zadaæa je znanosti, kako je dr žao Comte, da prouèava pri-
kupljene èinjenice i, uoèavajuæi pravilnosti u njihovu pojavljivanju, podvodi cjelo-
kupnu prirodu pod odgovarajuæe zakone. Objašnjenja pojava trebala bi poèivati is-
kljuèivo na okupljanju posebnih sluèajeva unutar opæih zakonitosti. Comte je, iska-
zujuæi beskrajnu vjeru u znanost, zastupao mišljenje kako æe èovjeèanstvo dostiæi
punu zrelost mišljenja tek kad se oslobodi laž nih tumaèenja teologije i metafizike
zamjenjujuæi ih punim oslanjanjem na znanstvenu metodu. Comteov se doprinos
takoðer ogleda u razvrstavanju èistih znanosti onoga vremena u piramidu kojom se
nastojalo razlikovati temeljne discipline od onih koje znaèe nadgradnju i nadovezuju
se na prve. Primjerice, matematika ne poèiva ni na jednoj drugoj znanosti te joj je
mjesto na dnu piramide, a iznad nje nalaze se astronomija, fizika, kemija, biologija i
sociologija. Svaka hijerarhijski viša znanost nadopunjava sadrž aj onih na kojima
poèiva specijaliziranim spoznajama. Pojam redukcionizma o kojem æemo rasprav-
ljati kasnije uveli su nastavljaèi Comteove misli, logièki pozitivisti, tež eæi svoðenju
viših razina na ni že, primjerice tumaèeæi društvene pojave biološkim zakonito-
stima ili potonje kemijskim procesima. Posebno je zanimljiv Comteov stav spram
psihologije za koju je dr ž ao da bi, s jedne strane trebala potpasti pod biologiju, a s
druge pod sociologiju, anticipirajuæi neke od ideja što æe kasnije biti osnovom nas-
tanka biheviorizma, jednog od najutjecajnijih psihologijskih teorijskih sustava u
povijesti.
Poèetkom dvadesetog stoljeæa skupina filozofa i znanstvenika pod vodstvom
Moritza Schlicka nazvana “Beèkim krugom” pokreæe tzv. logièki pozitivizam, drž eæi
se doktrine da su sve tvrdnje neprovjerljive osjetilima, izuzev onih koja se dadu doka-
zati matematikom ili logikom, bez znaèenja i važ nosti. Tako prema jednom od
najpoznatijih pripadnika Beèkog kruga, Rudolfu Carnapu (1966) stav ima teorijsko
znaèenje tek po moguænosti provjeravanja. Lišene moguænosti zamjedbene provjere,
ideje i pretpostavke su znanstveno bezvrijedne. Njima se bavi metafizika. Tako su
zamisli o biti, poèelu svijeta, supstanciji ili apsolutu predmet izuèavanja filozofije. U
znanstvenom pogledu takvi stavovi nisu ni istiniti ni neistiniti veæ jednostavno ne-
provjerljivi. Nastojeæi dokazati neplodnost i nepotrebnost metafizièke spoznaje,
pozitivisti su tvrdili kako je ono za èime ona te i veæ odavna na mnogo uspješniji
naèin postignuto putem umjetnosti, osobito pjesništvom i glazbom. Beèki se krug
takoðer suprotstavio filozofskoj praksi onoga vremena da kroz pitanje “Zašto?” traga
za metafizièkim uzrocima odgovornima za odreðene pojave. Umjesto pitanja
“Zašto?”, potrebno je pitati “Kako?” odnosno pokušati opisati i protumaèiti pojave
putem uspostavljenih zakona, dr žali su pozitivisti. Takvo stajalište valja sagledati iz
povijesne perspektive (Carnap, 1966), jer je ondašnja filozofska tradicija, uvelike se
naslanjajuæi na idealiste poput Fichtea, Schellinga i Hegela, odbacivala puko opisi-
vanje kao nedostatno nastojeæi potragom za metafizièkim uzrocima doæi do dubljeg
razumijevanja zbilje. Naprotiv, pozitivisti su bili uvjerenja kako empirijski zakoni
predstavljaju konaène granice spoznaje izvan kojih se ne mogu niti trebaju traž iti do-
datni odgovori.
Na temelju upravo iznesenih èinjenica moglo bi se pomisliti da znanost i filo-
zofija nemaju dodirnih toèaka. To, meðutim, uopæe nije toèno. Premda je pozitivi-
zam osnovna doktrinarna podloga znanosti, povijest je pokazala da je èesto upravo

odustajanje od strogog pozitivizma vodilo najveæim znanstvenim dostignuæima. Za-
pravo ekstremni pozitivizam se sve više odbacuje kao nešto što je bilo neizbjež no u
ranom stadiju znanosti, ali je zbog naglašene ateoretiènosti, osobito u polju društ-
venih disciplina, dovodio do ne ž eljenih posljedica i spoznajnog zastoja. Postavke
pozitivizma relativizirane su post-pozitivizmom, èije æemo zagovornike, poput filo-
zofa Poppera i Kuhna ili psihologa Campbella èesto spominjati u nastavku. Najkraæe
reèeno, post-pozitivizam je vratio važ nost i znaèenje teorijskim pojmovima koji nisu
izravno izvedivi iz iskustva, uoèavajuæi kako je odricanje od njih prepreka, a ne
preèica prema spoznaji. Odnos filozofije i znanosti najbolje je pojmiti kao lanac, ilus-
traciju kakvom se posluž io Frank (1974), koji povezuje osjetilno opa žanje s èisto ra-
zumskim razmišljanjem. U sredini se nalazi znanost koja posreduje izmeðu “zbrka-
nih” pojava zbilje i “razumljivih” opæih naèela.
1.2.2 Znanost, pseudo-znanost i

zdravorazumsko razmišljanje
Svako bavljenje pitanjima dostupnima iskustvu ne mo že se nazvati znanošæu.
Uzmimo za primjer prouèavanje ljudskog ponašanja. Osim psihologije i nekih srod-
nih disciplina njime se takoðer bave astrologija i hiromantija (èitanje iz dlana). Prva
nastoji uspostaviti vezu izmeðu polo žaja planeta u trenutku roðenja, osobina liènosti
i kasnijeg životnog puta pojedinca, dok druga isto nastoji predvidjeti na temelju
izbrazdanosti dlana. Premda je predmet izuèavanja jedne i druge podudaran s pred-
metom izuèavanja psihologije, nitko ne smatra da se radi o znanostima. Razlog nji-
hova odbacivanja kao znanstvenih disciplina le ži upravo u metodologiji na kojoj
poèivaju. Mo že se stoga zakljuèiti kako znanost nije toliko odreðena samim sa-
drž ajima koji èine predmet njezina izuèavanja, veæ ponajprije metodologijom što je
koristi. Znanstvena metodologija je sustav pravila i postupaka na temelju kojih se obav-
ljaju istra ivanja i u skladu s kojima se provjeravaju izvodi razlièitih teorija. Sustav nije
konaèan ni nepogrešiv; naprotiv, znanstvena metodologija se neprekidno usavršava i
napreduje.
Razgranièavanje znanosti od pseudo-znanosti poèiva na još jednom bitnom
naèelu koje je uveo Popper (1959), a odnosi se na moguænost odbacivanja ili opovrga-
vanja neke teorije. Prema Popperu, znanstvenost teorije ogleda se u jasnim pred-
viðanjima što iz nje proizlaze, a mogu biti potvrðena, ali i opovrgnuta. To znaèi da
svaka prava znanstvena teorija mož e biti opovrgnuta empirijskim nalazima. Donekle
paradoksalno, teorija postaje znanstvena ne onda kada ju je moguæe potvrditi, veæ
onda kada ju je moguæe opovrgnuti. Kao primjere ne-znanstvenih teorija Popper na-
vodi marksistièku teoriju i psihoanalizu. Brojni su sljedbenici Marxovu teoriju,
usprkos u njoj sadr žanim predviðanjima, uèinili neoborivom, èime su je ujedno lišili
znanstvenog statusa. Psihoanaliza je otpoèetka bila neprovjerljiva. Premda sadrž i niz

vrlo pronicljivih, uvjerljivih i potencijalno va žnih pretpostavki o razvoju liènosti, psi-
hièkim procesima i ponašanju, ona to èini, kako ka že Popper, na “mitski naèin”. Èi-
njenica da je svako ponašanje lako uklopivo i objašnjivo psihoanalitièkom teorijom
prednost je koliko i slabost, jer na taj naèin izvodi teorije nisu provjerljivi, što je,
prema Popperovu naèelu, èini neznanstvenom.
Poznati britanski psiholog Eysenck (1953) na slièan je naèin odijelio znan-
stvenu od neznanstvene psihologije. Koristeæi se razgranièenjem što su ga naèinili
njemaèki filozofi kako bi napravili razliku izmeðu psihologije koja razumije (verste-
hende) i one koja objašnjava (erklarende), u prvu je ubrojio psihoanalizu i razlièite
srodne terapijske pristupe, a u drugu znanstvenu psihologiju. Psihologija zdravog ra-
zuma (još nazivana popularnom psihologijom ili psihologijom svakodnevice), èiji je
produž etak i psihoanaliza, ima dugu prošlost u vremenu u kojem je ljudima slu žila
kao pomagalo spoznavanja drugih. Zagovornici psihologije razumijevanja, èesto
puta sa zapanjujuæom pronicavošæu uspijevaju shvatiti èovjekove motive, ponašanje i
razloge djelovanja. Svoje znanje crpu iz vlastitih zapa anja, literature, filozofije ili
introspekcije. No bjelodane “istine” kojima ih vodi vlastito razmišljanje èesto su puta,
premda zavodljive i logièki neoborive, zapravo, znanstveno gledano, poluistine ili
èak posve netoène spoznaje.
Dosad smo samo naèeli problem razgranièavanja znanosti od ne-znanosti. Ipak
srž problema još uvijek nismo dotakli. Dugo prije pojave moderne civilizacije i
znanosti kakvu danas poznajemo, ljudi su prikupljali znanja o okolini što ih je
okruž ivala. Bez posebne poduke iz znanstvene metodologije, oni su upoznavali
svijet, stjeèuæi spoznaje nu ž ne za pre ž ivljavanje. Ako takvo krhko zdravorazumsko
razmišljanje mo že priskrbiti toliku korist, što nam donosi znanost? U èemu se bit-
nom razlikuju neznanstveni i znanstveni pogled na svijet? Potonji nastoji objasniti
ljudsko ponašanje i razumjeti ga u kontekstu opæeva žeæih zakonitosti, a ne samo
konkretne situacije. Valja luèiti jedno razumijevanje od drugoga. Stvarno razumije-
vanje ukljuèuje poznavanje uzroka neke pojave te omoguæuje predviðanje njezina
pojavljivanja u buduænosti. Laièki shvaæeno, razumijevanje je obièno samo tu-
maèenje specifiènog sluèaja ili situacije, bez nala ž enja opæeva žeæih zakonitosti i mo-
guænosti buduæeg predviðanja dogaðaja. Znanost, naprotiv, nastoji istraž iti pod ko-
jim se toèno uvjetima javlja neka pojava kako bi mogla formulirati pronaðenu
pravilnost u obliku opæeg zakona.
Sustav zakona i teorija što ga uspostavlja znanost poèiva na provjerljivim pret-
postavkama, dostupnima opa ž anju. Neznanstvena opa ž anja i zdravorazumsko raz-
mišljanje korisni su u svakodnevnom ž ivotu, kazuju nam na koga se mož emo oslo-
niti, a tko æe nas vjerojatno iznevjeriti u nevolji, kome mož emo posuditi novac i tko
nam je sklon. Opæeniti zakljuèci izvedeni na taj naèin takoðer mogu biti ispravni, no
njihova je vrijednost u znanstvenom smislu ništavna dok ih ne potvrde empirijski na-

lazi prikupljeni znanstveno prihvaæenom metodologijom. Teško da bi itko koristeæi
se zdravorazumskim razmišljanjem shvatio kako se Zemlja okreæe oko Sunca a ne
obrnuto. Slièni primjeri postoje i u psihologiji. Za razliku od laièkih opservacija koje
su uvijek uvjerljive i prirodne, znanstveni nalazi su èesto naoko apsurdni. Što biste,
primjerice, odgovorili nekome tko bi vas pitao kad æe vam netko vjerojatnije priskoèiti
u pomoæ, kad je posve sam, ili kad se oko vas nalazi èitavo mnoštvo ljudi? Vjerojatno
biste, kao i veæina osoba koje razmišljaju zdravorazumski, bili uvjereni kako æe vam u
nazoènosti mnoštva spremnije priskoèiti u pomoæ negoli kad se naðete u nevolji pred
nepoznatim pojedincem. Istraž ivanja su, meðutim, pokazala posve suprotno.
Zgranuti ponašanjem brojnih sluèajnih promatraèa koji su gotovo rav-
nodušno popratili silovanje i ubojstvo djevojke Kitty Genovese, amerièki psiholozi
Latane i Darley (1970) su poèeli prouèavati utjecaj broja nazoènih na spremnost
priskakanja u pomoæ u takvim kritiènim situacijama. Eksperimentalno su poka-
zali kako je prisutnost veæeg broja osoba zapravo smanjilo spremnost na pomaganje
u izuzetnim situacijama. Nastavljajuæi s istraž ivanjima zakljuèili su da brojnost
nazoènih smanjuje vjerojatnost intervencije iz tri razloga: u mnoštvu ljudi svaki
pojedinaèno ima manju vjerojatnost uoèavanja zbivanja. Ako ga i opazi, manje je
vjerojatno da æe ga protumaèiti kao kritiènu situaciju, a isto tako æe rjeðe sam preu-
zeti odgovornost za poduzimanje odgovarajuæe akcije. U takvim se okolnostima,
smatraju autori, javlja podjela odnosno difuzija odgovornosti meðu nazoènima,
tako da se svaki pojedinaèni svjedok zbivanja osjeæa manje odgovornim za poma-
ganje nego što bi to bio u sluèaju da je sam.
Laièka i znanstvena psihologija mogu se ponekad slož iti, ali se razilaze kad su u
pitanju ponašanja koja nisu oèekivana ni sama po sebi razumljiva. Uobièajena
razlika što je uoèavamo izmeðu laièke i znanstvene psihologije sastoji se u zadovo-
ljenju prve s objašnjenjem koje upravo udovoljava trenutnoj znati želji i specifiènoj
situaciji, odnosno potrebi potonje da sistematizacijom èinjenica nadmaši takvo, oèito
objašnjenje i zajamèi ono koje odgovara ne samo ovoj, veæ i nizu drugih srodnih
situacija. Nadalje, zdravorazumska psihologija ima potrebu objašnjavati samo neuo-
bièajena ponašanja, dok znanost s podjednakim interesom prouèava svakidašnja i
nesvakidašnja zbivanja, ne smatrajuæi da su, i jedna i druga, sama po sebi ra-
zumljivima.
Nastojeæi objasniti razliku izmeðu znanstvenog i neznanstvenog pristupa
znanju neki su autori sistematizirali njihova temeljna svojstva (tablica 1.1).
Temeljno svojstvo neznanstvenog pristupa je, kako smo i ranije pokazali,
posezanje za prosudbama koje su, doduše, uvjerljive i bliske svakodnevnom raz-
mišljanju, ali zapravo nisu empirijski provjerene. Malo tko bi pomislio da neèija
Tablica 1.1 Odlike znanstvenog i neznanstvenog pristupa znanju

(temeljem Shaugnessy i Zechmeister, 1994; Marx, 1963a; 1963b; Marx i Hillix, 1963)
NEZNANSTVENI ZNANSTVENI
Opæi pristup intuitivan, zdravorazumski empirijski
prigodno, nesustavno,
Opa žanje sustavno, kontrolirano
bez kontrole
Izvještavanje subjektivno objektivno
Definicije pojmova dvosmislene, nejasne jasne, operacione
Instrumenti netoèni, neprecizni toèni, precizni
Mjerenje nevaljano i nepouzdano valjano i pouzdano
Pretpostavke neprovjerljive provjerljive
subjektivni, osobni, nadilaze
Zakljuèci utemeljeni na podacima
objektivne podatke
Stav nekritièan kritièki, skeptièan
uvjerenja mogu biti odraz ponašanja a ne obrnuto. Takav zakljuèak nije logièan ni
blizak svakodnevnom razmišljanju.
Ipak, Leon Festinger (1957) je pokazao da su stavovi èesto uvjetovani
ponašanjem. Prema Festingeru, osobi je psihološki nelagodno pri istodobnom pos-
jedovanju dvaju suprotstavljenih stavova ili uvjerenja. Isti mehanizam je na djelu
kad se suèeljavaju stavovi što ih zastupamo i neko njima protivno ponašanje. U
poznatom eksperimentu Festingera i Carlsmitha (1959) studenti su ukljuèeni u
dosadan eksperiment nakon kojeg je jednima od njih ponuðena “mršava” nagrada
od jednog dolara, a drugima obilnija u iznosu od 20 dolara kako bi druge studente
uvjeravali da su už ivali u zanimljivom pokusu. U slabije nagraðenih studenata
razvila se disonanca jer su sudjelovali u dosadnom pokusu i istodobno vlastite
kolege uvjeravali u njegovu zanimljivost. Za razliku od dobro plaæenih kolega
svoje laganje nisu mogli opravdati novcem, te su, sukladno Festingerovim pret-
postavkama, promijenili vlastito mišljenje o pokusu. Drugim rijeèima, da bi
opravdali vlastitu prièu o zanimljivosti eksperimenta, studenti su promijenili svoje
mišljenje o njemu i uistinu prihvatili stajalište da je bio (donekle) zanimljiv.
Vidimo stoga da je znanost u ovom sluèaju izokrenula zdravom razumu blizak
zakljuèak: “Mislimo da je eksperiment zanimljiv pa stoga tako govorimo drugima” u:
“Govorimo drugima da se radi o zanimljivom eksperimentu pa stoga i vlastito miš-

ljenje mijenjamo u tom smjeru.”
Razlike u postupcima što ih koristi znanost kako bi došla do spoznaja u odnosu
na neznanstveni pristup još su izrazitije. Opaž anje nam èesto mo ž e pruž iti vrijedne
podatke o ponašanju, ali ne bilo kakvo opaž anje. U svakom trenutku na nas utjeèe
niz èimbenika koji ugrož avaju objektivnost i prijeèe nepristrane zakljuèke. Bez nji-
hove kontrole, opaž anje æe pru žiti tek osobno, subjektivno viðenje neke pojave. Opa-
zimo li èovjeka kako lež i na cesti, mo žemo pomisliti kako mu je pozlilo i priteæi mu u
pomoæ. Ako se radi o nemarno odjevenoj i zapuštenoj osobi, uz koju se nalazi ot-
vorena boca alkoholnog piæa, vjerojatno æemo pomisliti kako se radi o uliènom pijan-
stvu. Opa žanje u znanosti uzdrž ava se donošenja ishitrenih zakljuèaka i nastoji samo
vjerno zabiljež iti pojavu. Kad govorimo o preciznosti i toènosti opaž anja, svako-
dnevno se opa žanje nikako ne mož e mjeriti sa znanstvenim. Pokušajte se, primjerice,
sjetiti kako je bila obuèena osoba s kojom ste posljednjom razgovarali ili kakvu je boju
oèiju imala. Veæina od nas takve stvari i ne zapa ža. U opa ž anjima smo nehajni, što je
èest izvor netoènosti i iskrivljavanja.
Izvještavanje o nekom ponašanju ili zbivanju takoðer je podlo žno subjekti-
vizmu. U to se i sami mož emo lako uvjeriti proèitamo li izvještaje razlièitih izvještaèa
s iste nogometne utakmice. Laici naime èesto nadograðuju ono što je objektivno
zabilje ž eno vlastitom interpretacijom. Ako gledajuæi film u jednom kadru opazimo
na podu koru od banane, a odmah potom, nakon isjeèenog kadra, èovjeka koji lež i na
podu, razumno æemo zakljuèiti kako je u taj polo žaj dospio poskliznuvši se na koru
od banane. No, ne bilje ž eæi upravo i iskljuèivo ono što smo opazili, dolazimo u opas-
nost da iskrivimo èinjenice. Opazimo li èovjeka koji sjedi s glavom zagnjurenom u
ruke, mož emo zakljuèiti da je umoran, potišten, bolestan, pijan ili zabrinut. Radi li
se, meðutim, o znanstvenom opa žanju, ostat æemo samo pri opisu njegova fizièkog
polo žaja i izostaviti bilo kakvo tumaèenje. Znanstvenici pri izvještavanju nastoje od-
vajati èinjenice (ono što je opa ž eno) od vlastitog tumaèenja. Najbolji naèin da se
provjeri znanstvena objektivnost je usporedba izvještaja više nezavisnih opa ž aèa.
Definicije pojmova u svakodnevnom govoru i znanosti bitno se razlikuju. U
razgovoru s prijateljima ili znancima pojmovi se èesto, a da toga nismo svjesni,
koriste u neodreðenom znaèenju, što naoko nije prepreka u meðusobnom razumije-
vanju. Uzmimo za primjer pojam depresivnosti. Svi znaju kako je rijeè o stanju po-
tištenosti i lošeg raspolož enja. No za znanost to je ipak preširoko te stoga nedovoljno
precizno odreðenje. Kako bi iz znanstvenih pojmova izbacili suvišak znaèenja i uklo-
nili postojeæe nejasnoæe, znanstvenici pribjegavaju operacionalnim definicijama. Za
takvu vrstu objektivizma prvi se založ io amerièki fizièar, dobitnik Nobelove nagrade,
Bridgman (1927), s ciljem da sadrž aj znanstvenih pojmova utemelji na opaž enim
èinjenicama i operacijama opa žanja i mjerenja. U takvim je definicijama, naime,
sadrž aj znanstvenog pojma posve odreðen nizom operacija. Pri nastajanju bi-
heviorizma to je bio naèin da se iz znanosti izbace metafizièki i spekulativni pojmovi
optereæeni pridodanim hipotetièkim znaèenjem. Depresivnost bismo, primjerice,
operacionalno mogli definirati kao rezultat na nekoj ljestvici depresivnosti, pri-
mjerice Beckovoj, ili nekom drugom sliènom psihometrijskom instrumentu. Opera-
cionalizmu, kao iznimno va ž nom pokretu unutar psihologije i znanosti uopæe vratit
æemo se kako bismo dodatno podcrtali njegovu ulogu u izgradnji teorije i oblikovanju
konstrukata.
Mjerni instrumenti i sam postupak mjerenja neobièno su va žni u psihologiji. Dok
su u svakodnevici obièno oslanjamo na vlastitu prosudbu i sebe kao mjerni instru-
ment pri procjeni neèijeg ponašanja, u znanstvenoj psihologiji taj se posao odvija po-
moæu brojnih standardiziranih psihometrijskih instrumenata. O njima ovisi pre-
ciznost i valjanost naše procjene. U velikom se broju sluèajeva pokazalo kako je
prosjeèan èovjek razmjerno loš i nepouzdan procjenjivaè, pogotovo ako za to pre-
thodno nije uvjež ban. Testovi, upitnici i objektivne mjere ponašanja samo su neki od
mjernih instrumenata što ih koristi psihologija. Da bi mjerenje ponašanja bilo usp-
ješno, instrumenti moraju imati zadovoljavajuæa metrijska svojstva, ponajprije val-
janost i pouzdanost, s kojima æemo se upoznati kasnije.
Zakljuèci prosjeèna èovjeka su, poput opa žanja i prosudbi, takoðer podlož ni
subjektivizmu, odnosno samo donekle poèivaju na dostupnim èinjenicama. U
svakodnevnom se životu usto ne služ imo zakljuèivanjem koje se temelji na strogim
logièkim naèelima te je skliznuæe u grešku tim vjerojatnije. Najèešæe se ipak dešava
da do greške doðe zbog neprimjerenog korištenja induktivne metode zakljuèivanja.
Kako æemo vidjeti, znanost je svjesna nedostataka indukcije (zakljuèivanja od po-
jedinaènog k opæem) te takvu slabost nastoji nadomjestiti ukljuèivanjem velikog
broja pojedinaènih opa žanja u istraž ivanje. Naprotiv, u laika su èesta pretjerana
uopæavanja jer se na temelju svega nekoliko opaž anja donose univerzalni zakljuèci.
Tako æemo mo ž da zakljuèiti da su svi mesari nepošteni zbog nekoliko sluèajeva u ko-
jima je izvagano meso što smo ga kupili tež ilo manje od deklariranog, ili æemo pak
tvrditi da su umjetnici malo “uvrnuti” ako se to mož e reæi za našeg susjeda koji svira
violinu.
Posljednja, ali nipošto ne i najmanje važ na, odlika znanstvenog pristupa o kojoj
æemo govoriti, jest skeptiènost. Znanstvenici su svjesni sve slo ženosti ponašanja, kao i
brojnosti èimbenika koji ga oblikuju. Njihovo otkrivanje èesto je vrlo te žak zadatak.
Otuda redovita znanstvena sumnja prema svakom novom nalazu ili “èudotvornom”
otkriæu. Objašnjenja što se nude èesto su prenagljena jer ne uzimaju u obzir sve
èinjenice. Znanstvenici su zbog toga spram njih vrlo oprezni. Naprotiv, laici su skloni
prihvatiti razlièita objašnjenja, èesto bez ikakve sumnjièavosti i kritiènosti. Ponajbolji
dokaz tome su redovita prelistavanja dnevnih i tjednih horoskopa što se nalaze u

tisku, bez obzira na sve pokazatelje njihove problematiène vrijednosti.
1.3 Uloga znanstvene metodologije

Valja odmah ponoviti da pojam metodologije nije, kako se uobièajeno smatra,
istovjetan zbirnom pojmu metoda. To znaèi da metodologiju ne èine zajedno uzete
metode eksperimentiranja, opa žanja, korelacijskog istra živanja i drugih, veæ
ponajprije njihova logièka osnova ili, kako dr i Kaplan (1964), opis, objašnjenje i
opravdanje metoda, a ne one same. Metodologija je kostur znanosti, ona obuhvaæa
sustav pravila na temelju kojih se provode istraž ivaèki postupci, izgraðuju teorije i obavlja
njihova provjera. Empirijska graða što je prikupljamo vrijedna je samo ako smo do nje
došli slijedeæi metodologijom zacrtane, odnosno znanstveno prihvaæene postupke.
Svaki drugi naèin dola ž enja do podataka znanstveno je bezvrijedan. Meðutim, me-
todologija nije samo to, ona je i mnogo više od putokaza koji upuæuje na to kako
prikupljati podatke. Cilj metodologije je opis i analiza temeljnih metoda što se koriste
u razlièitim znanstvenim disciplinama, upoznavanje s njihovim prednostima i ogra-
nièenjima, pretpostavkama na kojima poèivaju i moguæim ishodima njihove
uporabe. U najširem smislu, metodologija nam poma že da shvatimo, ne produkte
znanstvenog istra živanja veæ postupke dolaž enja do njih. Razlièite znanosti uvelike
se razlikuju prema predmetu svog bavljenja i podacima kojima raspola ž u, ali su
nerijetko vrlo bliske s obzirom na instrumentarij i pojmovni aparat kojim dolaze do
spoznaja. Ako æemo stoga tra žiti poveznice razlièitih znanstvenih disciplina,
najèvršæa od njih bit æe upravo zajednièka metodologija.
Pojmu metodologije bliski su pojmovi poput epistemologije, metode i tehnike s
kojima se ona katkad neopravdano poistovjeæuje. Prvi je povezuje s filozofijom
znanosti i naèinom na koji se prema njoj odnose filozofi, dok druga dva predstavljaju
njezin odraz na ni žoj razini i operacionalizaciju metodološkog promišljanja u sklopu
konkretnih problema pojedine znanstvene discipline. Epistemologija je filozofska dis-
ciplina zaokupljena znanjem i spoznajom, a bavi se, krajnje pojednostavljeno, temeljnim
pitanjima koja mogu biti postavljena u potrazi za istinom. U prošlosti je temeljni episte-
mološki problem bilo pitanje izvora spoznaje, odnosno dolazimo li do znanja iskust-
vom (empirizam) ili putem uroðenih ideja koje zahvaæamo promišljanjem (racio-
nalizam). Kad govorimo o znanosti, epistemologija okuplja sva bitna problemska
podruèja filozofije znanosti, poput, primjerice, pitanja determinizma ili neodreðe-
nosti svijeta oko nas, moguænostima spoznaje na temelju induktivnog zakljuèivanja,
preduvjetima za uspostavljanje uzroènosti i mnogim drugima. Metode su opæi pris-
tupi u provedbi istraž ivanja i èine široki okvir unutar kojeg se mogu smjestiti tehnike
kao osobiti naèini primjene svake od njih. Tako, primjerice, metoda eksperimenta
okuplja tehnike poput nacrta ponovljenih mjerenja ili grupnog nacrta, metoda an-
kete obuhvaæa telefonsko, poštansko i usmeno obraæanje, dok metodi opa ž anja pri-
padaju tehnike poput sudionièkog ili strukturiranog promatranja.
1.4 Temeljne pretpostavke znanosti

Znanstveni pristup utemeljen na pozitivistièkoj paradigmi poèiva na odreðenim
pretpostavkama koje se ne provjeravaju. One su nu žan preduvjet svakog znanstvenog
pregnuæa, a same po sebi dio su epistemologije, ranije spomenute grane filozofije
koja se bavi moguænostima ljudske spoznaje. Svako bavljenje znanošæu podrazu-
mijeva usvajanje naèela što æemo ih navesti, premda ih èesto puta ni sami znan-
stvenici nisu svjesni.
Pozitivizmu je svojstveno uvjerenje o postojanju spoznatljive zbilje upravljane
nepromjenjivim prirodnim zakonima. Znanost se, sukladno pozitivistièkom uèenju,
treba baviti otkrivanjem takvih zakona koji su dio objektivne stvarnosti, a ne subjek-
tivna projekcija našeg mentalnog aparata. Sukladno osnovnim postavkama, poziti-
vistièko se gledište mo že razlo žiti na nekoliko temeljnih naèela.
1. Prirodom vlada red
U gornjoj je tvrdnji sadr žana osnovna pretpostavka znanstvenog rada. Bez pre-
poznatljive pravilnosti i reda u prirodi ne bismo mogli spoznavati svijet. Zbivanja bi
se u njemu odvijala posve sluèajno i kaotièno, tako da posebne dogaðaje ne bismo
mogli podvoditi pod opæa naèela pa tako ni predviðati što æe se ubuduæe dešavati. Èak
i u sredini podlož noj izrazitim promjenama oèekujemo stanoviti red ili pak pravilo
prema kojem se odvijaju promjene. Pri tome prirodu ne poistovjeæujemo s nadnarav-
nim silama ili biæima, veæ, kako smo ranije naglasili, s pojavama dostupnima iskust-
venoj spoznaji. Primijenjeno na psihologiju, naèelo bi upuæivalo na pretpostavljene
zakonitosti koje vladaju ljudskim ponašanjem.
2. Priroda je spoznatljiva
Tvrdnja o moguænosti spoznavanja prirode podjednako je neprovjerljiva kao i ona o
prirodnom redu, ali i podjednako nuž na za znanost. Kad bi se pokazalo da je priroda
nespoznatljiva, znanost bi svakako bila izlišna. S pomoæu nje, naime, u tom sluèaju
ne bismo mogli predviðati buduæe dogaðaje ni ljudsko ponašanje ništa uspješnije
nego nasumiènim pogaðanjem. U gornjoj tvrdnji sadrž ana je takoðer i pretpostavka
o dualnosti istraž ivaèa i istraž ivane pojave. Radi se o zasebnim entitetima koji tije-
kom istra živanja ne utjeèu jedan na drugoga.
3. Znanje je nadmoæno neznanju
Prednost znanja nad neznanjem ono je što daje poticaj cjelokupnoj znanosti. Uvje-
renje da je znanje nadmoæno neznanju nije odraz iskljuèivo ljudske znatiž elje, veæ
èesto i praktiène koristi što ju znanost donosi. Ipak, tvrdnju valja relativizirati.
Znanost ne poznaje vjeène istine, veæ samo trenutno va žeæe spoznaje koje se, veæ
iduæom provjerom, mogu produbiti, preraditi ili posve odbaciti. Znanje je, u tom
smislu, tek manji stupanj neznanja.
4. Sve prirodne pojave imaju prirodne uzroke
Suprotno religiji i misticizmu, znanost poèiva na uvjerenju kako svijetom upravljaju
prirodni zakoni, a ne natprirodne sile. Takvo je naèelo nu ž no i nezamjenjivo jer
obavlja dvojaku zadaæu: upravlja znanost prema upoznavanju prirodnih zakona i
spreèava unošenje nadnaravnih te time i neprovjerljivih elemenata u teorije. Posve je
razumljivo da bi se pozivanjem u pomoæ natprirodnih uzroka vrlo lako dala objasniti
svaka pojava, no to nas ne bi nimalo približ ilo moguænosti njihova predviðanja u
buduænosti.
5. Ništa nije samo po sebi razumljivo
Meðu laicima se èesto susreæe uvjerenje kako je nešto samo po sebi razumljivo.
Iskustvo uèi da æe predmet baèen u zrak pasti natrag na zemlju, kao i to da æemo bolje
upamtiti nove sadr žaje koji su nam bliski od onih koje slabije poznajemo. Za veæinu,
ove su pojave samorazumljive, unatoè èinjenici da tek rijetki znaju zašto do njih do-
lazi. U znanosti ne postoji ništa što je razumljivo samo po sebi, svaka pretpostavka
mora biti objektivno dokazana. Sve što se tradicionalno ili na temelju zdravoga ra-
zuma drž i samorazumljivim istinama, u znanosti je tek pretpostavka podlo ž na
provjeri. Znanosti se zbog toga pripisuje kritiènost i sumnjièavost.
6. Znanje se usvaja iskustvom
Ako od znanja oèekujemo razumijevanje i objašnjavanje stvarnog svijeta, ona mora
biti iskustvena (empirijska), odnosno poèivati na osjetilima. Takva je pretpostavka
ujedno odgovor na uvjerenje kako je znanje uroðeno èovjeku ili da je èisto pro-
mišljanje dovoljno za spoznavanje svijeta. Kako smo ranije napomenuli, prouèavane
pojave moraju biti dostupne iskustvu jer ih drugaèije nije moguæe znanstveno pro-
vjeriti.
U novije vrijeme u društvenim znanostima javljaju se i pravci koji, odbacujuæi
pretpostavke što ih je nametnuo pozitivizam, tragaju za razumijevanjem onog što
zovu subjektivnom zbiljom. Takve kvalitativne istraž ivaèke metode koje ne priznaju
postojanje “objektivne” stvarnosti i sveobuhvatnih zakona, bit æe opisane na samome
kraju našeg bavljenja metodologijom, ali veæ na ovom mjestu valja biti svjestan nji-
hova postojanja. Za upravo iznesene tvrdnje o znanosti ne mo že se reæi da su opæe-
prihvaæene, ali su nedvojbeno izrazito prevladavajuæe jer je veæina znanstvenika
sklona prihvatiti post-pozitivistièko gledanje na svijet. Bilo bi ipak nedopustivo osta-
viti raspravu bez kritièkih osvrta na znanost, koji, u novije vrijeme, potjeèu uglavnom
iz post-modernistièke perspektive, što okuplja pravce poput konstruktivizma, dekon-
struktivizma, post-strukturalizma, feminizma i sliènih. U biti, post-modernizam i
njemu srodna gledišta odraž avaju sumnju u postojanje objektivne stvarnosti i mo-
guænost univerzalnih teorija i objašnjenja što ih nudi znanost (Kvale, 1992). Nema
podatka u znanosti, drž e post-pozitivisti, koji predstavlja èist odraz stvarnosti, svi su u
nekoj mjeri pro žeti polaznom teorijom, pa se otuda izvodi zakljuèak da je stvarnost
što je nudi znanost zapravo samo društvena ili jezièna konstrukcija. Jezik, smatraju,
ne preslikava, veæ proizvodi posve novu zbilju. Dovedene do krajnosti takve postavke
navode neke (Gergen i Kaye, 1992) da zakljuèe kako je znanost samo jedan od mno-
gih žanrova literature u kojem vladaju lokalne zakonitosti, pa prema tome ne nudi
ništa toèniju sliku zbilje od fikcijskog štiva. Relativizam, štoviše, ne pravi nikakvu
razliku izmeðu objektivno provjeriva znanja i praznovjerja. Iako spomenute tvrdnje
upozoravaju na neke od istinskih problema prisutnih u znanosti, one su ipak pre-
naglašene i veæim dijelom krajnje problematiène. Kako riješiti problem znanstvenika
koji svjesno ili nesvjesno polazi od neke teorije, što prema post-modernistima pred-
stavlja poèetnu pristranost? Najbolju obranu znanstvene metode ponudio je Popper
(1994) priznajuæi da znanstvenik pojedinac mož da i nije objektivan, da je sklon ne-
kim teorijama više nego drugima te da njegovi nalazi mogu biti artefakti uzrokovani
oèekivanjima, ali sam znanstveni proces, koji ukljuèuje mnoštvo znanstvenika, jest
objektivan jer se spram nalaza odnosi kritièki, provjerava ih i odbacuje u sluèaju
neodr živosti. Prigovor da je znanost velikim dijelom društveno uvjetovana nije bez
osnove, jer se u povijesti mnogo puta pokazalo da su ideologijski, religijski i politièki
interesi stavljeni iznad znanstvenih, što je dovelo do (privremenog) odbacivanja ot-
kriæa poput Kopernikova, Galileova ili Darwinova. Takve su intervencije, meðutim,
redovito bile kratkoga daha, te je i primjedba o potpunoj isprepletenosti znanstvene
misli i društvenog konteksta pretjerana i neprimjerena.
1.5 Ciljevi znanosti

Konaèni cilj znanosti nedvojbeno je prikupljanje znanja odnosno spoznavanje
svijeta kako bi se nad njime, osobito nad pojavama od va žnosti za ljudsku egzisten-
ciju, uspostavio nadzor. Ciljevi kojima neposredno tež i su opisivanje, predviðanje i
razumijevanje.
1.5.1 Opisivanje
Opisivanjem nazivamo postupke kojima razlièite pojave definiramo, utvrðu-
jemo njihova svojstva, razvrstavamo ih i popisujemo. Logièki, opisivanje je uvijek
prvi korak u znanstvenom prouèavanju nekog problema. Svaki pokušaj dubljeg ra-
zumijevanja pojave poèiva ponajprije na njezinu podrobnom opisu. Tek pošto smo u
stanju opisati ono èime se bavimo, mož emo se, naime pozabaviti problemom zašto i
zbog èega do toga dolazi. Znanstveno se opisivanje u psihologiji obièno odvija s dvo-
jakom svrhom, (a) klasifikacije razlièitih pojava ili objekata (taksonomije) i (b) nji-
hove analize (u sluèaju psihologije radi se o opisu i analizi ponašanja) koja bi trebala
uputiti na moguæe uzroèno-posljediène veze. U potonjem sluèaju upuæivanje na
uzroèno-posljediènu vezu valja jasno razlikovati od njezina dokazivanja. Opisivanje
mo že u tom smislu biti tek temelj postavljanja razlo žnih pretpostavki o meðuodnosu
istraž ivanih pojava.
Posve je razumljivo da se pojave u svijetu što nas okruž uje mogu razvrstati na ti-
suæe naèina, slijedeæi vrlo razlièita naèela razdiobe. Zbog toga je svaka podjela, ma
kako se prirodnom èinila, donekle proizvoljna. Ipak, znanost pri klasifikaciji slijedi
jasna naèela. Najvaž nije je izdvojiti ona obilje žja prouèavanih pojava (pojedinaca,
ponašanja, situacija) koja æe biti najkorisnija u spoznavanju njihove istinske prirode.
Na važ nost razvrstavanja u znanosti vrlo slikovito upozoravaju amerièki filozofi
znanosti Cohen i Nagel (1934), suprotstavljajuæi staru klasifikaciju organizama na
ribe koje žive u vodi, ptice u zraku i životinje koje obitavaju na zemlji kasnije opæe-
prihvaæenoj taksonomiji u kojoj se takva podjela odbacuje. Znanost pokazuje da
sisavci poput kita ili dupina imaju mnogo više zajednièkih obilje žja s psom ili
medvjedom negoli sa sardinom ili skušom. Znaèajna zajednièka obiljež ja u ovom su
sluèaju dojenje mladunèadi u odnosu na polaganje jajašaca koja bi trebala biti
oploðena i oba upuæuju na razlike mnogo važ nije za razumijevanje njihove prirode
od medija u kojem žive.
Primjer klasifikacijskog opisivanja nalazimo u priruèniku Amerièkog psihija-
trijskog udruž enja DSM-IV (APA, 1994), koji sadr ži podrobne opise svake dijagnos-
tièke kategorije. Takav opis, dobiven na temelju brojnih studija opa žanja, slu ži
klinièarima u praksi za lakšu i objektivniju kategorizaciju poremeæaja s kojima se
susreæu. Tako se, primjerice, paranoidna shizofrenija odreðuje pomoæu sljedeæih
naèela, A. zaokupljenosti jednom ili veæim brojem deluzija ili uèestalim slušnim ha-
lucinacijama i B. nijedno od sljedeæeg ne smije biti naglašeno: nepovezan govor,
nepovezano ili katatono ponašanje i prazan ili neprimjeren afekt. Primjer tak-
sonomije takoðer su i razlièiti modeli liènosti koji se bave problemom dimenzional-
nosti, odnosno brojem temeljnih osobina kojima se ovaj široki psihologijski kon-
strukt dade sa žeti. U novije vrijeme psihologijom “vlada” peterodimenzionalni
model koji sveukupnost ponašanja tumaèi osobinama ekstraverzijom, emocional-
nom stabilnošæu, savjesnošæu, ugodnošæu i kulturom (Hogan i sur., 1997)
Dobar primjer opisivanja u psihologiji jesu i Piagetovi stupnjevi kognitivnog
razvoja (Papalia i Olds, 1992) do kojih je došao spajanjem razlièitih istra ž ivaèkih me-
toda, opa ž anjem, razgovorom i eksperimentima. Piaget je u svojim radovima opisao
kvalitativno razlièite stupnjeve kognitivnog razvoja svojstvene djeci od dojenaèke do
adolescentne dobi. Pri tome razlikuje faze senzomotorièke inteligencije, predopera-
cijsku fazu, stupanj konkretnih operacija i stupanj formalnih operacija. Svaka od njih
opisana je do u potankosti, pa se, primjerice, za stupanj konkretnih operacija, koji
nastupa od djetetove 5. do 7. godine, navodi kako dijete u njemu postaje sposobno za
korištenje simbola i logièko mišljenje, manje je egocentrièno, tako da problem mož e
sagledati iz razlièitih kutova, no mišljenje im je još uvijek èvrsto usidreno u dimenziji
“ovdje i sada”.
Poèetnici u psihologiji obièno poistovjeæuju opisivanje s kvalitativnim meto-
dama u psihologiji, napose kvalitativnim opa žanjem i studijom sluèaja. To ni pri-
bli žno nije toèno jer se podjednako dobar opis nekih pojava, ako ne i potpuniji i bolji,
postiž e razlièitim kvantitativnim metodama (standardiziranim opa ž anjem, anketi-
ranjem, primjenom upitnika ili testova). Koristeæi iskljuèivo kvalititivne metode,
meðutim, istra ž ivaè æe se rijetko naæi u prilici pruž iti svojim nalazima nešto više od
opisa pojave koju ispituje. To ne znaèi da takve metode ne mogu uputiti na neke mo-
guæe veze meðu pojavama i pridonijeti njihovu boljem razumijevanju, ali je izvjesno
da su same za sebe nedovoljne za više od stvaranja razumnih pretpostavki, barem
kada se nastojimo izdiæi iz pojedinaènog sluèaja i donijeti neke opæeva žeæe zak-
ljuèke.
To svakako nisu jedini primjeri opisivanja u psihologiji. U predizbornim is-
traž ivanjima javnoga mnijenja, primjerice, interes je istraž ivaèa saznati namjere
glasanja odreðene populacije. Da bi došli do takve procjene, istraž ivaèi ispitaju manji
ali reprezentativan uzorak puèanstva i rezultate, uz odreðene ograde, uopæe na cijeli
osnovni skup. Istraž ivanja javnoga mnijenja stoga èesto puta imaju iskljuèivo opisni
karakter. No provedena na drugi naèin, ona, kako æemo ubrzo vidjeti mogu postati
oruðem podjednako i predviðanja i razumijevanja.
1.5.2 Predviðanje
Drugi cilj znanosti sadrž an je u nastojanju da se predvidi neki dogaðaj ili
ponašanje. Podroban opis pojave i poznavanje njezine povezanosti s drugim dogaða-
jima redovito su dobra osnova za njegovo ostvarenje. Moguænost predviðanja od ve-
like je važ nosti u psihologiji. Njime se nastoji odgovoriti na pitanja poput: Znaèi li
veæi broj bodova na razredbenom ispitu ujedno i veæu vjerojatnost da netko diplomira
s boljim ocjenama? Hoæe li djeca koja su odrana bila introvertirana to biti i u odrasloj
dobi? ili Hoæemo li na temelju znanja hrvatskog jezika desetogodišnjaka moæi pred-
vidjeti njegovo znanje iz drugih predmeta? Na sva tri pitanja odgovor je potvrdan, ali,
dakako, predviðanje nije u sva tri sluèaja podjednako dobro. Predviðanje ima svoju
jasnu praktiènu vrijednost, primjerice kad na temelju prethodnog testiranja za-
kljuèujemo o tome kako æe neka osoba obavljati odreðeni posao ili hoæe li uspjeti na
fakultetu, ali se u tome nipošto ne iscrpljuje. Predviðanje je jedna od temeljnih
odrednica znanost,i prema kojoj se ona naglašeno razlikuje od pseudo-znanosti. Po-
tonje, naime, vrlo uspješno “tumaèe” zašto je do neèega došlo, ali je njihova sposob-
nost predviðanja sliènih dogaðaja u buduænosti obièno vrlo skromna. Predviðanje je
usto preduvjet razumijevanja. Ustvrdimo li da razumijemo neko ponašanje i razloge
njegova javljanja, moramo biti kadri predvidjeti ga u kontekstu buduæih dogaðanja.
Jedna varijabla mož e se koristiti za predviðanje druge samo kada se nalaze u
meðusobnoj korelaciji. To zapravo znaèi da su odreðeni rezultati jedne od njih
povezani s odreðenim rezultatima druge. Koeficijent korelacije je kvantitativni in-
deks zajednièkog variranja dviju varijabli koji mož e poprimiti pozitivnu ili negativnu
vrijednost. U prvome sluèaju više vrijednosti1 jedne varijable odgovaraju višim vrijed-
nostima druge, a u drugom, višim vrijednostima prve varijable odgovaraju ni že
vrijednosti druge i obrnuto. Za predviðanje nije svejedno koliko su visoko dvije po-
jave povezane. Predviðanje ponašanja na temelju neke varijable to je uspješnije što je
povezanost meðu njima, izraž ena koeficijentom korelacije, viša. Pri tome se višom
korelacijom smatra ona apsolutno veæa neovisno o predznaku. Naše je predviðanje,
naime, podjednako dobro bez obzira na to je li rijeè o korelaciji +0.50 ili -0.50. U is-
traž ivanju politièke naklonosti, istra živaèi su osobito zainteresirani za nalaž enje onih
osobina ili stavova na temelju kojih se mo ž e dobro predvidjeti kojoj æe se stranci biraè
na izborima prikloniti. Predviðanje je u tom sluèaju od prvorazredne va ž nosti. Milas
i Rihtar (1997) su proveli istraž ivanje u kojem su utvrdili korelacije izmeðu namjere
glasovanja za “lijevi”, “desni” i “središnji” politièki blok i iskazanih društvenih sta-
vova. Pokazalo se da je utjecaj ideoloških èinitelja, na koje upuæuju društveni stavovi,
razmjerno ogranièen i da se korelacije, ovisno o uzorku, kreæu izmeðu 0.25 i 0.48, što
je nedovoljno za uspješnu predikciju. Drugim rijeèima, èak i uz poznavanje neèijih
opæenitih društvenih stavova, teško æemo moæi precizno procijeniti za koju æe
stranku glasovati. Neke varijable, naprotiv, toliko su povezane da omoguæuju dobro
predviðanje jedne na osnovi druge. Tako se korelacija izmeðu neèije tež ine i visine
uobièajeno, ovisno o istraž ivanju, kreæe izmeðu 0,70 i 0,80, što omoguæuje dobru
procjenu visine uz poznavanje tež ine i obrnuto. Važ no je napomenuti kako us-
pješnost predviðanja ne ovisi uvijek o poznavanju uzroka povezanosti, odnosno o ra-
zumijevanju odnosa dviju pojava.
1.5.3 Razumijevanje
Premda su èesto važ ni sami po sebi, opisivanje i predviðanje zapravo su samo
poèetni koraci u spoznavanju izuèavane pojave. Najva ž niji znanstveni cilj upravo je
razumijevanje. Mo žemo reæi da smo neku pojavu razumjeli onda kad spoznamo
njezine uzroke. Za izvoðenje uzroèno-posljediènih zakljuèaka nu žan je veæi broj
preduvjeta, od kojih se u novije vrijeme najèešæe spominju tri: 1. meðusobna po-
1
Kad govorimo o višim i ni ž im vrijednostima, mislimo na one iznad ili ispod prosjeka.
vezanost (kovarijacija) pojava, 2. odgovarajuæi vremenski slijed (uzrok prethodi

posljedici), 3. odbacivanje svih drugih moguæih i uvjerljivih objašnjenja utvrðene
povezanosti meðu varijablama postupcima logièke analize ili eksperimentalne kon-
trole. Klasièno poimanje uzroènosti sadrž i još i naèelo neproturjeènosti, pouèavajuæi
kako se uzrok nikad ne pojavljuje bez posljedice. Kako æemo kasnije vidjeti, takvo
naèelo uglavnom nije primjenjivo u psihologiji, a jednako tako ni u modernoj fizici
kao temeljnom pokretaèu filozofije znanosti jer se obje u sve veæoj mjeri priklanjaju
probabilistièkom odreðenju uzroènosti. Izmaknemo li se iz glavne znanstvene struje
potekle iz pozitivistièkog uèenja, razumijevanje i uzroènost poprimaju razlièita
znaèenja. Kvalitativne istra ž ivaèke metode tako te že “idiografskom razumijevanju”,
odnosno razumijevanju pojedinca u njegovim specifiènim okolnostima i nastoje is-
traž iti “lokalnu uzroènost” odnosno ono što pokreæe ponašanje upravo tog pojedinca.
Razumijevanje je temeljni preduvjet za uspostavljanje nadzora nad nekom poja-
vom. Ono takoðer pridonosi moguænosti predviðanja, ali takva se zadaæa ponekad
mo ž e postiæi i bez dubljeg razumijevanja, o èemu svjedoèe brojni utvrðeni zakoni u
psihologiji i drugim znanostima koji još uvijek èekaju na valjana objašnjenja. Vidjet
æemo u nastavku izlaganja koje æe se baviti znanstvenim teorijama da je razumije-
vanje relativno i nikad konaèno i potpuno. Pojave za koje danas tvrdimo da ih razu-
mijemo u buduænosti mogu biti objašnjene na drugi naèin. To vrlo slikovito ilustrira
Popper (1973) baveæi se pitanjem temeljnog cilja znanosti. Prema nekima to je
“konaèno objašnjenje”, odnosno objašnjenje one vrste koje ne zahtijeva daljnje ob-
jašnjenje. Popper, braneæi tezu kako se svako objašnjenje mo ž e dalje objašnjavati
putem teorija ili pretpostavki višeg stupnja opæenitosti, navodi primjere iz povijesti
nekoæ opæeprihvaæenih objašnjenja koja su odbaèena kad su se pojavila ona univer-
zalnija. Tako je Galileo smatrao da se baèeni predmet kreæe po paraboli osim u
sluèaju vertikalnog slobodnog pada. To je, meðutim, zakonitost koja vrijedi u vrlo
ogranièenom rasponu situacija, kad je ukupna razdaljina leta zanemariva u
usporedbi sa Zemljinim polumjerom. Newton je pokazao da se baèeni predmet kreæe
po elipsi. Galileova teorija samo je odlièna aproksimacija opæe Newtonove teorije u
posebnim uvjetima.
1.5.4 Kontrola
Krajnjim ciljem znanosti, pa tako i psihologije, smatra se kontrola odnosno mo-
guænost utjecaja na pojave što se istraž uju. Takav utjecaj obièno se nastoji postiæi
upravljanjem okolinskih èimbenika, ali da bi takvo što uopæe bilo moguæe, potrebno
je poznavati uzroke pojave koju želimo kontrolirati. Primjerice, ako su nam poznati
uzroci agresivnog ponašanja, uzmimo da se radi o nesvjesnom odobravanju okoline
oèitovanom u pojaèanoj pozornosti, mo ž emo na takvo ponašanje utjecati doki-
danjem izvora vanjskih nagrada odnosno informiranjem znaèajnih osoba o tome
kako bi se trebale ubuduæe ponašati (ignorirati ponašanja ili iskazivati otvoreno

negativan stav). Iako stajalište o kontroli kao krajnjem cilju znanosti danas prihvaæa
veæina psihologa, u razdoblju kada ga je amerièki psiholog Skinner (1953) po prvi put
iznio, izazvao je brojna i žestoka protivljenja, ponajprije zbog nepotpunog ili
površnog tumaèenja. Pojam “kontrola ponašanja” poprima u oèima kritièara brojne
negativne konotacije, jer ga, prije svega, sagledavaju kroz prizmu ogranièavanja slo-
bode pojedinca. Najveæem broju psihologa kontrola znaèi samo primjenu odgovara-
juæih znanja steèenih znanstvenim metodama u svrhu poboljšanja kvalitete ljud-
skoga života. Postoje na žalost i brojni primjeri u kojima kontrola ponašanja nije
voðena idejom dobrobiti za pojedinca, no to svakako nije dovoljan razlog da se kon-
trola kao temeljni cilj znanosti odbaci ili kompromitira.
Cijela psihoterapijska grana, nazvana behavior terapijom (terapijom po-
našanja) sastoji se upravo u uèenju prilagoðenog i oduèavanju od neprilagoðenih ob-
lika ponašanja, što se posti že izvanjskom kontrolom okoline, odnosno razlièitim ob-
licima nagrada i kazni. Zamislimo li se dublje nad društvom u kojem živimo, pre-
poznat æemo niz postupaka kojima ono “kontrolira” naèin na koji se ponašamo.
Mnoštvo pravila koja se postavljaju pred osobu putem društvenih ustanova poput
crkve, škole ili medija masovnog komuniciranja samo su posebni oblici vanjske kon-
trole ponašanja. Roditelj koji nagraðuje dijete nakon što je dobilo dobru ocjenu u
školi zapravo pokušava kontrolirati njegovo ponašanje, kao i onaj koji svoje dijete
grdi zbog loših ocjena. Kako kontrola mož e poslu ž iti u znanstvene svrhe? Gotovo
svako znanstveno istraž ivanje sadrž i u sebi namjeru ovladavanja prirodom na jedan
ili drugi naèin. Istra ž ujemo li društvene uvjete koji prethode kriminalnom po-
našanju, naš konaèni cilj nije samo potvrda da stanovite društvene okolnosti pogo-
duju njegovu pojavljivanju, veæ nastojanje da se utjeèe na prepoznate uzroènike kako
bi se time smanjila stopa kriminaliteta. Bit kontrole upravo i jest moguænost utjecaja
na ponašanje upravljanjem situacijskim odrednicama. Ako se, primjerice, istraž iva-
njem poka že da studenti bolje pamte uèeæi naveèer umjesto ujutro, kontrola njihova
ponašanja mož e se sastojati u pomicanju termina predavanja od jutarnjih prema po-
podnevnim satima.
View publication stats

Istrazivackemetode Milas 123

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Istrazivackemetode Milas 123

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima

Book · May 2005

Modernity Stress, Youth and Modernization View project

Public Opinion Research in Croatia View project

The user has requested enhancement of the downloaded file.

OSNOVE STATISTIČKIH ANALIZA

2.1.3.1 Činjenična utemeljenost 35

4. TEMELJNI ELEMENTI ISTRAŽIVAČKOG PROCESA 63

5. PISANJE ZNANSTVENOG RADA I ISTRAŽIVAČKOG IZVJEŠTAJA 73

5.2.5.1 Ispitanici (sudionici) 80

6.5 Eksperimentalna valjanost 118

Kontrolna grupa nespecifičnog tretmana 155

7.2.1.1 Ispitanici 205

9. EKSPERIMENTALNI NACRTI NA POJEDINCU 267

10.3 Područja primjene 304

12. OPAŽANJE 341

13. KORELACIJSKO ISTRAŽIVANJE 369

13.5 Tumačenje nalaza korelacijskog istraživanja 379

14. ANKETNO ISTRAŽIVANJE 395

Višeznačna ili nejasna pitanja 450

Valjanost fizičkih tragova kao pokazatelja ponašanja 486

16. META-ANALIZA 521

16.3.3 Prijetnje valjanosti meta-analize 566

17. PRISTUPI I TEHNIKE KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA 571

17.6 Valjanost nalaza kvalitativnih istraživanja 608

OSNOVE STATISTI¨KIH ANALIZA

19. REGRESIJSKA ANALIZA 651

19.5.2 Složeni eksperimentalni nacrti 663

Upoznavanje istraž ivaèkih metoda što ih koristi suvremena psihologija kako bi

1.1 Naèini spoznavanja svijeta

1.1.1 Metoda ustrajnosti

1.1.2 Metoda autoriteta

1.1.3 Prediskustvena (a priori) metoda

1.1.4 Znanstvena metoda

1.2 Znanstveni i neznanstveni pristupi

vanja. Sistematizacijom èinjeniène zbilje, njezinom kategorizacijom i prepoznava-

1.2.1 Znanost i metafizièka spoznaja

zam osnovna doktrinarna podloga znanosti, povijest je pokazala da je èesto upravo

1.2.2 Znanost, pseudo-znanost i

znanstvenog statusa. Psihoanaliza je otpoèetka bila neprovjerljiva. Premda sadrž i niz

njihova je vrijednost u znanstvenom smislu ništavna dok ih ne potvrde empirijski na-

Tablica 1.1 Odlike znanstvenog i neznanstvenog pristupa znanju

“Govorimo drugima da se radi o zanimljivom eksperimentu pa stoga i vlastito miš-

dokaz tome su redovita prelistavanja dnevnih i tjednih horoskopa što se nalaze u

1.3 Uloga znanstvene metodologije

1.4 Temeljne pretpostavke znanosti

1.5 Ciljevi znanosti

vezanost (kovarijacija) pojava, 2. odgovarajuæi vremenski slijed (uzrok prethodi

kako bi se trebale ubuduæe ponašati (ignorirati ponašanja ili iskazivati otvoreno

View publication stats

You might also like