-

-.- -

•

U ovom nastavku naučit ćemo kako uprav­
ljački sklop povezati s naponom napajanja, ser­
vomatorima i različitim modulima te kako ga
možete programirati.
Kako koristiti upravljački sklop
Način povezivanja upravljačkog sklopa s izvo­
rom napajanja i s perifernim uređajima prikazan
je na Slici 14. Kao izvor napajanja mogu poslužiti
akumulatori, baterije ili mrežni adapter (ovo
dolazi u obzir tijekom testiranja ili ako robot
kojim sklop upravlja nije pokretan). Koji god
izvor napajanja odabrali, njegov napon mora biti
USB->'ITL
II\Odul
(a.djaU _dull
HC-06 Sluetoolh mod�
Slika 14. Shema povezivanja upravljalkog sklopa
_A,BC
----t ehnike
ElEKTRONIKA
viši od S,S V; sve će dobro raditi i ako se napon
napajanja spusti do 5 V, ali ispod tog nivoa ne
bi trebalo ići jer onda naponski stabilizatori
više ne mogu obavljati svoju funkCiju. Potrošnja
upravljačkog sklopa je mala pa će potrebna
snaga izvora napajanja prvenstveno ovisiti o
broju servomotora koje ćete na njega spojiti. Za
dva motora ugrađena u Robobubu dovoljnim se
pokazao izvor koji je mogao dati izlaznu struju
od SOO mA. Ne zaboravite kako je na pločicu
ugrađen i osigurač Fl nazivne struje 900 mA, pa
ukupna potrošnja ne smije prijeći tu vrijednost.
Postoji li potreba za tim, upotrijebite snažniji
10pin->6pin adapter
3
osigurač. Kako bi se upravljačka pločica mogla
jednostavno spojiti na izvor napajanja i odspojiti
od njega, u krug napajanja ugrađena je sklopka
Sl; za nju nije predviđeno mjesto na pločici, već
je treba postaviti na konstrukciju robota.
Mali modelarski servomotori obično imaju
bojom označene priključne vodove: smeđa (ili
crna) spaja se na masu (O V), crvena na napon
napajanja (+SV), a žuta (ili bijela) na izvor uprav­
ljačkog signala. Kod svih motora koje sam imao
prilike koristiti na kraju vodova nalazi se plosnati
3-pinski ženski konektor, koji se direktno može
spojiti na jedan od konektora Servol-Servo4 na
pločici; jedino morate paziti da ga okrenete u
skladu s oznakama (bojama) na Slici 14.
Upravljački modul možemo programirati
preko ISP- ili preko serijskog konektora. 6-pinski
ISP-konektor ima standardizirani raspored izvo­
da, koji je uvećano prikazan na Slici 14. gore. Na
njega možete spojiti bilo koji serijski (ISP) progra­
mator za AVR-mikrokontrolere (USBasp, Proggy,
STKSOO ...) koji ima konektor s istim rasporedom
Rfoto L
S2
Slika 15. Shema povezivanja upravljačkog sklopa u Robobubi, izvedba s fotosenzorima
4 lehn Ike
izvoda. Koristite li programator s 10-pinskim
konektorom, potrebno je upotrijebiti odgovara­
jući 10 pin -> 6 pin adapter. Na fotografiji na Slici
14. prikazan je profesionalni adapter za USBasp­
-programator, ali potpuno funkcionalan adapter
za bilo koji programator možete napraviti i sami
pomoću komadića tiskane pločice i odgovaraju­
ćih konektora.
Programiranje upravljačkog modula moguće
je i preko serijskog modula (USB->TIl modul;
fotografija modula i način spajanja prikazani
su na Slici 14. lijevo). Moduli koji imaju DTR­
-priključak (barem oni koje sam ja imao prilike
vidjeti) su pin-kompatibilni s konektorom na
pločici. Modul treba okrenuti kako je prikazano
na slici. Programiranje preko ovog modula iden­
tično je programiranju klasične Arduino pločice,
ali za to mikrokontroler treba imati prethodno
upisan Arduino boot/oader. Osim programiranja,
serijski modul omogućuje i serijsku komunikaciju
između upravljačkog sklopa i osobnog računala.
Rfoto D
ABC
 Koristite li za programiranje neki ISP­
-programator ili pak serijski modul, mikrokontro­
ler upravljačkog sklopa će preko njih s USB porta
osobnog računala dobiti i potreban napon napa­
janja. Kako se USB-priključak ne bi preopteretio,
1C3 i servomotori su u tom slučaju isključeni.
Dakle, upravljački sklop je moguće programirati
s isklj učeno m sklopkom Sl, ali ju je, želimo li da
rade i servomotori, potrebno uključiti.
HC-06 ili sličan Bluetooth modul priključu­
jemo u istoimeni konektor na pločici pazeći na
raspored izvoda.
Upravljački sklop u Robobubi (prva
izvedba)
Upravljački sklop koji opiSUjemo moguće je
iskoristiti za upravljanje različitim izvedbama
robota. Pokažimo najprije kako je on iskorišten
za upravljanje Robobubom. Kao izvor napajanja
za Robobubu upotrijebljena je baterija od 6 AA
Ni-MH akumulatora ukupnog napona 7,2 V; ona
je spojena na pločicu preko sklopke Sl, kako je
prikazano na Slici 14. Način spajanja ostalih kom­
ponenti prikazan je na Slici lS.
Robobubu pokreću dva servo motora, lijevi
Servo_L i desni Servo_D, i oni su spojeni na
priključke Servo3 i Serv04. Korištena je izvedba
servomotora koji se slobodno vrte u zadanom
smjeru (pored njih, susrećemo i servomotore
Reo + Rfoto D
Vec *
RCO + Rfoto D + RPCO
-
....
(peo)
4100
Slika 16. Ovako djeluju foloolpornici
ABC
=ilehnl ke
namijenjene upravljanju; zakret njihove oso­
vine je ograničen na raspon od +90·). U prvoj
izvedbi Robobube zamišljeno je da ona slijedi
svjetlo. Kao fotosenzori upotrijebljena su dva
fotootpornika Rfoto_L i Rfoto_D, koji su spojeni
na priključke KCl i KCO, odnosno, između pinova
PCl i PCO i mase. Sklopkom S2, spojenom na
KC4, biramo način rada upravljačkog sklopa: ako
je ona zatvorena, pin PC4 mikrokontrolera će
biti u stanju logičke "O", što će naložiti programu
u mikrokontroleru da treba slijediti algoritam za
praćenje svjetla.
Primijetite još postojanje kratkospojnika Je,
na Slici lS. obilježenog plavom bojom. On osigu­
rava da je "gornji red" priključaka konektora KC
spojen na masu, što je nužno da bi sklopka S2 i
oba fotootpornika radila kako je opisano.
Kako pomoću fotootpornika mikrokontroler
može očitati intenzitet svjetlosti objasnit ćemo
pomoću crteža na Slici 16. On prikazuje kako
je "desni" fotootpornik povezan s pinom PCO
mikrokontrolera. Preko serijskog spoja otporni­
ka RPCO (to je pull-up otpornik ugrađen u sam
mikrokontroler), zaštitnog otpornika RCO i foto­
otpornika Rfoto_D zatvoren je strujni krug kojim
teče struja od + pola napona napajanja mikro­
kontrolera prema - polu, odnosno, prema masi.
Ta struja uzrokuje da se na pinu mikrokontrolera
PCO pojavi napon Ud. "Lijevi" fotootpornik je na
rCl
ATm.ega32 BP
RPCO
3SJcQ
ADC
Vref ,lV
5
istovjetan način povezan s pinom PC1; princIp
rada je isti pa to nećemo posebno razmatrati.
Iznos napona Ud možemo izračunati prema
formuli sa Slike 16. Jedina promjenjiva vrijednost
u toj formuli je otpor fotootpornika, a on ovisi o
jačini svjetlosti kojom je fotootpornik obasjan.
Otpori korištenog fotootpornika u raznim svje­
tlosnim uvjetima, kao i rezultirajući naponi Ud,
prikazani su u tablici 3.
Intenzitet svjetlosti Rfoto -
D, Rfoto-
l
mračna soba 100 ka
normalno osvijetlje·
1,5 ka
na soba
50 cm od sijalice
8000
snage 100W
10 cm od sijalice
2000
snage 100 W
Tablica 3: Ovisnost napona Ud o intenzitetu !Njetiosli
Primjećujemo kako je napon Ud to niži, što
su fotootpornici jače osvijetljeni; u normalno
osvijetljenom prostoru očekujemo napone ispod
0,3 V. Napon ćemo izmjeriti pomoću analo­
gno-digitalnog (A/D) pretvarača ugrađenog u
mikrokontroler ATmega328P. Njegov ulaz ADCO
također je na pinu koji smo dosad zvali PCO. A/D
pretvarač uspoređuje napon na svom ulazu, Ud,
s naponom referentnog izvora, Vref= 1,1 V, i kao
rezultat te usporedbe daje rezultat u rasponu
od O do 1023. Konkretnije: kada je ulazni napon
jednak nuli, pretvarač će dati O; kada je Ud jed­
nak polovini Vref, pretvarač će dati Sll, kada je
Ud jednak ili veći od Vref, pretvarač će dati 1023.
Ovu izlaznu vrijednost koju daje A/D pretvarač
možemo očitati iz programa i tako saznati je li
fotootpornik jače ili slabije osvijetljen.
Program za Robobubu (prva izvedba)
Program za praćenje svjetla napisan je u
programskom jeziku Bascom-AVR. Analizirat
ćemo samo onaj dio programske logike koji služi
osnovnoj namjeni, praćenju svjetla. Drugi važan
dio programa, upravljanje radom servomoto­
ra, ovdje ćemo samo dotaknuti jer zahtijeva
spoznavanje složenijih tehnika programiranja.
Zapamtimo samo ovo:
• za pokretanje lijevog motora prema naprijed,
u varijablu Servo_L treba upisati 1000;
• za pokretanje desnog motora prema naprijed,
u varijablu Servo_D treba upisati 2000;
• za zaustavljanje pojedinog motora, u varijable
Servo_L ili Servo_D treba upisati lS00.
Ovdje pod pojmom "naprijed" smatramo
smjer u kojem se pojedini motor mora vrtjeti
da bi pridružene noge vukle prema naprijed. Na
početku programa oba motora ćemo zaustaviti.
Žetimo li pratiti svjetlo, u programu najprije
moramo očitati nivo osvijetljenosti prostorije.
To činimo korištenjem A/D pretvarača za svaki
3,7 V senzor posebno:
SenzorJ_prag = Getadc(l)
0,27 V
Senzor_d_prag = Getadc(O)
Ovo ćemo ponoviti još tri puta, dobivene
0,18 V
vrijednosti ćemo zbrojiti i zatim podijeliti s S:
SenzorJ_prag = 5enzorJ_prag / S
0,09 V
Senzor_d_prag = 5enzor_d_prag / 5
Time smo osigurali da motori pri normalnoj
osvijetljenosti miruju, jer smo prag postavili
na 4/5 "normalne" osvijetljenosti. Npr., ako je
očitanje normalne osvijetljenosti bilo 250, kao
prag će biti upisane vrijednosti 200 (prisjeti­
mo se: manji broj odgovara većem intenzitetu
svjetlosti). Sada ulazimo u petlju u kojoj nepre­
kidno očitavamo nivoe osvijetljenosti pojedinog
senzora i uspoređujem o ih s prije postavljenim
pragom osvijetljenosti. Logika je sljedeća:
• ako je očitanje lijevog senzora ispod praga,
treba pokrenuti desni motor (jer robot treba
skrenuti ulijevo, prema svjetlu);
• ako je očitanje lijevog senzora iznad praga,
desni motor treba zaustaviti;
• ako je očitanje desnog senzora ispod praga,
treba pokrenuti lijevi motor (jer robot treba
skrenuti udesno, prema svjetlu);
• ako je očitanje desnog senzora iznad praga,
lijevi motor treba zaustaviti.
Drugim riječima: sve dok je razina osvijet­
ljenosti prostorije oko prosječne, Robobuba
će mirovati; ako se pojavi jači izvor svjetlosti,
Robobuba će se najprije zakrenuti, a zatim i kre­
nuti prema njoj. Bascom-AVR program kojim ovo
možemo realizirati izgleda ovako:
While Program = O
SenzorJ = Getadc(l)
Senzor_d = Getadc(O)
If SenzorJ < 5enzor_'-prag Then
Servo d = 2000
ABC
6 tehn ike
 MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Djeca rođena nakon 2000. spadaju u tzv.

Z-generaciju, i-generaciju ili net-generaciju. To je
generacija koja je rođena u potpuno kompjute­
riziranom umreženom svijetu. U svijetu u kojem
pored fizičkog svijeta postoji i virtualni svijet i
između kojih Z-generacija ne pravi razliku. Zbog
nevjerojatno brzog napretka računalne tehnolo­
gije i njima je važno sve što rade napraviti brzo i
odmah, sada, u ovom trenutku, a karakterizira ih
i tzv. "multitasking", istovremeni rad na nekoliko
poslova. Nemaju strpljenja i puno vremena za
duga problemska promišljanja, jer su im informa­
cije stalno i trenutno dostupne, jer se ne odvajaju
od "pametnih" mobitela - tipični predstavni­
ci Z-generacije imaju ih nekoliko i stalno prate
promjene diktirane tržištem kako ne bi slučajno
Slika 17. Vanda, polaznica ljetne škole 2015., i njezina
Robobuba nešto propustili ili zaostali u nečemu.
Komunikacija kao i mišljenje današnjih nara­
Else štaja učenika je fragmentirano, sve je isprekidano
Servo d 1500
= oglasima i raznim reklamama, a znanje primaju u
End If vremenu od dvadeset do trideset sekundi. Danas
If Senzor_d < Senzor_d_prag Then je sve postalo kratko, rascjepkano bez ikakvog
Servo I 1000
= smisla. U školi se nameće znanje kombinirano s
Else igrom vjerojatnosti u obliku testova s pitanjima
Servo I 1S00
= koja daju nekoliko odgovora. Rečenice su sve
End If kraće. Dovoljno je donositi odluke na najnižoj
Wend razini s "da" ili "ne". Ne razvija se sposobnost
Objasnimo još ulogu naredbe While Program shvaćanja i razmišljanja. Prema nekim predviđa­
= O. Njome započinjemo petlju koja će se izvr­ njima psihologa u budućnosti će to dovesti do
šavati dokle god je zadovoljen postavljeni uvjet. manjka znanstvenika u klasičnom smislu.
U našem slučaju taj je uvjet povezan sa stanjem Razvijat će se sasvim nove struke i profesije u
sklopke S2; dok je sklopka zatvorena, postavljeni područjima koja sada jedva da postoje, to su u
uvjet će biti zadovoljen i Robobuba će poslušno prvom redu stručnjaci koji su vezani za: ekologiju
slijediti svjetlo. Otvorimo li sklopku 52, uvjet više - klimatske promjene, robotiku - nanotehnolo­
neće biti zadovoljen pa će se Robobuba početi giju, genetski modificirane organizme, svemirske
ponašati na drukčiji način. Kako, saznat ćete u letove, organizatore virtualnog svijeta i sl.
sljedećem nastavku! Ali, vratimo se u sadašnjost - ne mogu vjero­
Mr. sc. Vladimir Mitrović vati da će se u budućnosti netko iz Z-generacije

ABC
lehn Ike 7
baviti takvim sofisticiranim zanimanjima ukoliko Program 1.
nema visoko razvijene sposobnosti rješavanja
problema ili ce se i za tako što razviti umjetna Dim x As Integer
inteligencija. Zato pročitajte ovih nekoliko sIje­ Dim y As Integer
dećih problema - neki su postavljeni davno prije Dim z As Integer
nastanka računala, analizirajte ih, strpljivo poku­ pnn ICJI probl em ----------------- "
·t " ----------- pt···
šajte predvidjeti rješenja i tek se potom uhvatite print "go+ gr+ vr= 100 ptica
računala i pisanja programa pomoću kojeg ćete 4-go+Z·gr+vr/3=100 KN"
print "-- --- -- ------ -- -
-- ------- -- -- -
"
------ ---- ----

doći do rješenja i tek ukoliko zapnete pogledajte

- -- -

for x=l to 100

rješenja.
for y= 1 to 100
1.Jednom davno neki bogati gazda pošalje svog
for z=l to 100
slugu da mu kupi tri vrste ptica: golubove,
if (x+y+z=loo and 4-x+Z-y+z/3= 100)
grlice i vrapce, te mu zapovjedi: "Evo ti 100
then
novčića pa za njih kupi točno 100 ptica. Cijena
Print x'"+''' Y''' +''' z''' = '' ' 100' ' ' ptica",
" , " "

jednog goluba je 4 novčića, grlice 2 novčica, a

Print 4-x,"+",' Z-y '"+" 'z/3''''= ''' 100'
" "

za 1 novčic možeš kupiti 3 vrapca." Je li sluga " KN"

ispunio gazdina očekivanja i u čemu je bio pri nt ,,---------------------------------------"

njegov problem? end if

2. Godina ima 365 dana pa je to sigurno broj
koji ima neke tajne osobine. Npr. broj 365 ima
tajnu osobinu da se može prikazati kao zbroj
kvadrata triju uzastopnih prirodnih brojeva.
Sad kad znate tajnu, vaš zadatak je da pro­
nađete te uzastopne brojeve. Može li se 365
prikazati i kao zbroj kvadrata dvaju uzastopnih
brojeva?
3. Neki bogataš imao je neobičan hobi, skupljao
je samo dvije vrste zlatnika. Zlatnici jedne
vrste imali su masu Z5 grama, a zlatnici druge
vrste 21 gram. Ukupno je skupio točno 1000
grama zlatnika. Koliko je bogataš skupio zlatni­
ka od ZS grama, a koliko od ZI gram?
4. Na nekoj seoskoj zabavi podijelilo se 100
mjerica pšenice na 100 osoba tako da je svaki
muškarac dobio 3 mjerice, svaka žena Z mje­
rice, a svako dijete po 1/2 mjerice. Koliko je
na zabavi bilo muškaraca, koliko žena, a koliko
djece, ako se zna da je i muškaraca i žena bilo
više od ID?
Sada kad ste pročitali ove zanimljive problem­
ske zadatke sigurno ce vam se učiniti kako su
nerješivi, ali to je samo prvi dojam, rješivi su
oni itekako, čak i bez računala, samo vi niste ušli
dovoljno duboko u njihovu problematiku. Ovaj
put nece vam pomoći ni informacije iz virtual­
nog svijeta, jednostavno treba "izgubiti" malo
vremena na razmišljanje.
next z
next y
next )(
print "KRAJ"
sleep
Problemska rješenje L
Vidimo da je slugin problem taj što je imao
veći broj rješenja, pa se morao odlučiti za jedno
od tri moguća. Pretpostavljam da je kupio 10
golubova (40 novčića), 18 grlica (36 novčića) i 72
vrapca (Z4 novčića), jer je u tom izboru zastupljen
srednji broj ptica. U programu se koristi trostru­
ka For-Next-petlja u koju je ubačena jedna and
logička odluka koja povezuje dvije matematičke
jednadžbe: )(+y+z=100 i 4x+Zy+z/3=100. U prvoj
jednadžbi 100 je jednak broju ptica, a u drugoj
jednadžbi 100 je broj novčića koji se dobije mno­
ženjem cijene jedne ptice s brojem određene
vrste ptica. U biti se radi o dvije jednadžbe s tri
nepoznanice za koje nije tako jednostavno doći
do matematičkog rješenja, obično se za rješava­
nje ovakvih sistema jednadžbi koristi matrični

8
ABC
lelln l h
račun. Pretpostavljam da sluga nije znao puno o " [:\Document. and 5etbng.\P[\De.ktop\problelTll_freeB •• �\pe�l", y.eHe

matematičkim jednadžbama već je samo imao

dobru intuiciju (postupak dolaska do rješenja
bez uporabe racionalnog postupka do kojeg se
dolazi na osnovu životnog iskustva, npr. pomoću
velikog broja pokušaja i pogrešaka). I mi sami
'I":I. I ....A:I.
, IIII •

ćemo pokušati do rješenja doći na osnovu intu­

'1":1. , IIA;.! , 'I":I. 1'}4 •

icije, ali kako mi imamo računalo i poznajemo 1101":1. , II A:I. :I.;.! 1 •

osnove programiranja prepustit ćemo računalu BA2 • 9A2 • 10....2 21S

11....2 • 12....2 26S
da ovaj problem riješi jednostavnim traženjem 9A2 • 10....2 • 11"2 3.2
nepoznanica koje zadovoljavaju postavljeni slo­ 12"2 , lr2 3U •

1101":1. , II A:I. , I;.! "';.! •

:11.!,
ženi uvjet postavljen iza If-naredbe. 1:1":1. , 14A:I. •
U,!J
:
11"2 , l':iA2 121
Program 2. 11....2 • 12....2 • 13"2 131
15 ....2 • 16 ....2 1Bl
Dim x As Integer l? ....?. • ll"? • 14"? SA9
11.":1. 1'1":1. .' .J
, 4'
Dim y As Integer
, •

1:1":1. , 14A:I. , I'" A;.!

,
•
!.'IH
Dim z As Integer 1'1":1. , IIIA:I. •
l.I:1
print " Godina ima 365 dana " 11 ....2 • 15 ....2 • 16"2 6??
18 ....2 • 19....2 6BS
print " Postoje li uzastopni dvoznamenkasti 19 ....2 • 20....2 ?61
brojevi kojima " I�"? , I(,�? , IT? •
??
11.":1. , 1'1":1. , III"';.! •
111.'1
print " je zbroj kvadrata jednak broju dana u 1'1":1. , 111 A:I. , t'r;.! •
'1'/4
godini ?"
print s ostalim brojevima do 1000, ni jedan nije jednak
for x=l to 100 trostrukom i dvostrukom zbroju kvadrata uzasto­
for y= 1 to 100 pnih brojeva. Izgleda da je 365 zaista poseban
for z= l to 100 broj s tajnim osobinama, pitanje je kako to da se
if x·x+y·y+z·z= 365 and z-y= l and Zemlja formirala baš na toj udaljenosti od Sunca
y-x= l then da joj jedna godina traje baš 365 dana? ... Možda
Print x,''''' 2 +""'Y'''''2 +""·z'''''2 = ",' 365 je to jedan nerješiv problem.
end if Navodno novootkriveni planet nazvan Zemlja2
next z (planet Kepler 452B) koji se nalazi na 1500 svje­
next y tlosnih godina od naše Zemljel i ima godinu koja
next x traje, pretpostavljam da ste naslutili, jednako kao
print i naša godina - 365 dana. Planet je sličan našoj
for x=l to 20 Zemlji, ali je jako, jako daleko. Nadajmo se da je
for y= 1 to 20 Nikola Tesla bio u pravu kad je tvrdio da postoje
if x·x+y·y=365 and y-l= x then i brzine veće od brzine svjetlosti, jer jedino bi
Print x,'''''2 +"',Y,'''''2 = ",' 365 tada bilo moguće u realnom vremenu posjetiti taj
end if daleki planet.
next y
next x Program 3.
print Dim x As Integer
print "KRAJ" Dim y As Integer
sleep Dim z As Integer
print " zlatnici "
Problemsko rješenje 2. print
For x= l to 100
Vidimo da takvi brojevi postoje za broj 365, for y= 1 to 100
zanimljivo je da to nije slučaj s brojem 366, a ni if x·25+y·21 = 1000 then

ABC
tehnike 9
 print x,Y For x=l to 100
end if for y= 1 to 100
next y for z= 1 to 100
next x if 3·x+2·y+z/2= 100 and x+y+z= 100
print and x> 10 and y>10 then
print print x;y;z
Print "KRAJ" end if
sleep next z
next y
Problemska rješenje 3. next x
Pomoću matematičke jednadžbe: print
2Sx+21y= 1000, koju smo postavili kao uvjet pre­ print
traživanja u dvostruku For-Next-petlju dobili smo Print "KRAJ"
da je neobični bogataš uspio skupiti 19 zlatnika sleep
s masom od 25 grama i 25 zlatnika s masom 21
gram, jer je: 19·2Sg+2S·21g= 47Sg+S2Sg= 1000g. Programsko rješenje 4.
Usput rečeno, ovako velike mase zlatnika zaista lako se problem na početku čini kompliciran,
su rijetkost, mase zlatnika obično su znatno manje jer se slično ptičjem problemu s početka svodi
od 25 grama. Francuski zlatnik posvećen ugled­ na dvije jednadžbe s tri nepoznanice, problem
nom francuskom znanstveniku (Jean-Frant;:oisu
Champollionu) koji je dešifrirao egipatske hije­
roglife ima masu od samo 22,2 grama i serija je
iskovana 1998. godine. Poznati su i zlatnici serije
Grumen - klokan iz Australije s masom od 31,1
gram koji su se počeli kovati 1986. godine. HNB nije nerješiv, zapravo rješava se na jednak način
pustila je 2013. godine u opticaj zlatnike mase 7 kao i ptičji problem. Potrebno je postaviti dvije
grama povodom stjecanja punopravnog članstva matematičke jednadžbe s tri nepoznanice, x za
Hrvatske u Europskoj uniji. Nominalna vrijednost broj muškaraca, y za broj žena i z za broj djece.
mu je 1000 kuna, a tržišna 3500 kuna. Kako je Jednadžbe su: x+y+z= 100 koja kaže da je uku­
ovih zlatnika iskovano samo 3000 komada vje­ pan broj muškaraca, žena i djece 100 i druga:
rojatno će ih numizmatičari iz cijelog svijeta brzo 3x+2y+z/2= 100 koja kaže da ukupan broj mjerica
razgrabiti. pšenice koji je podijeljen muškarcima, ženama i
Vidimo da našem bogatašu zaista nije bilo djeci također 100. Mjerice pšenice posebno za
lako skupiti tolike zlatnike određene mase bez muškarce, žene i djecu odrede se množenjem
obzira što mu novca za kupovinu zlatnika nije broja mjerica s brojem osoba. Dobijemo da je
nedostajalo. Pretpostavljam da većina bogataša na seoskoj zabavi bilo 11 muškaraca i 15 žena, a
numizmatičara ne bi znala računski riješiti ovaj ostalo su bila djeca.
problem, ukoliko se ne radi o Billu Gatesu, vlasni­
" [:\Docum�nts and 5ettings\PI:\Desktop\problemi fre�8,
.. s.i�\iskor
ku Microsofta, ali svima je problem rješiv jedno­
stavnim brojanjem zlatnika kojih u masi od 1 kg , '" f."
,
, 1.'
• 'M
ima ukupno 44. " lit "'I.
" 1 '. "
" " " ,
," ' ,"m
Program 4.
Dim x As Integer Postoje i dva uvjeta koja se također moraju
Dim y As Integer navesti iza If-naredbe u trostrukoj For-Next­
Dim z As Integer -petlji. Kad tih uvjeta ne bi bilo, mogli bismo
print " 100 mjerica uz uvjet da je muski vise imati šest točnih rješenja koja ispunjavaju uvjete
od 10 i zenski vise od 10" postavljene jednadžba ma.
print Damir Čović, prof

ABC
10 tehn ike
 U modelarskoj literaturi i časopisima koje
posjedujem na više mjesta sam našao nacrte za
izradu jednostavnog modela aviona s pogonom
na gumu. Nigdje nisam našao opis izrade i foto­
grafije koje prate sve faze rada, a vrlo rijetko se
nađu i fotografije gotovog modela. Naime, može
se nacrtati svakojake modele, ali kako to napravi­
ti i koja su iskustva stečena prilikom izrade, toga
nema. Stoga sam priredio za naš časopis nacrt i
opis izrade takvog aviona. Masa modela koji sam
napravio je 35 grama. Uz malo truda strpljivi
modelar može tu masu smanjiti tako da krila i
repne povrŠine napravi od balze debljine l mm,
umjesto 1,5 mm, što sam ja učinio.
Slični ovome modelu su takozvani sobni
modeli koji, rade usporedbe, imaju masu od 1
gram pa naviše. Sobni model koji je opisan u ABC
tehnike br. 545 od svibnja 2011. godine imao je
masu od 3 grama, ali je bio znatno kompliciraniji
za izradu.
Za izradu ovog modela potrebno je nabaviti
balze (oznaka na nacrtu "B", B3 znači balza
debljine 3 mm) debljine 1,5 mm za krilo, repne
ABC
t e h n i ke
površine i propeler te 3 mm za trup. Ojačanja za
pričvršćenje krila na trup (poz. 14) su iz jelovine
("J") debljine 5 mm. Nosač krakova propelera
(ll) može biti drvena tipla ili okrugla letvica.
Čelična žica (9) za vezu propelera i gume je
od antene radioupravljanog autića. lim (7) za
oslonac perle (8) je od aluminija debljine 0,5
mm. Guma (17) za pogon je promjera 230 mm
s presjekom od lxI mm. Potreban broj guma
odredi se pokusom. Nažalost, nisam uspio naba­
viti pravu vrstu gume, koja se moze naći samo
u dobro opremljenim modelarskim trgovinama,
tako da je domet aviona dosta skroman. To
bi bilo sve što se materijala tiče. Za lijepljenje
sam koristio obično ljepilo za drvo, a za lijeplje­
nje olovnih kuglica (18), radi dovođenja težišta
modela na zadano mjesto, i limića (7) koristio
sam dvokomponentno ljepilo.
Od alata je potreban skalpel, modelarska pili­
ca, škare za lim i brusni papir br. 60 i 100. Model
je nacrta n u mjerilu 1:1, odnosno u pravoj veli­
čini. Za izradu je potrebno precrtati sve dijelove
na balzu pomoću indigo papira. Tko nema takav
11

sastavljanje trupa
papir, može nacrt kopirati i škarama izrezati sve
dijelove te ih staviti na balzu i ocrtati kemijskom
olovkom.
Lijeva i desna polovica krila (S) su identične.
Od balze 3 mm izrade se rebra (13) i zalijepe se
s donje strane krila na 30 mm od sredine. Ova
rebra treba stegnuti štipaljkama i ostaviti da se
suše preko noći. Za to vrijeme se iz jelove letvice
izrežu 2 komada rebara (14), koja se također
zalijepe s donje strane krila, ali u njihovom kori­
jenu, odnosno u sredini raspona. S ovim rebrima
krila će dobiti potreban aerodinamičan profil.
Krilo ima V-oblik (vidjeti ABC tehnike br. 535 od
svibnja 2010. godine). Vrhovi su dignuti za 42
mm od horizontale ravnine. Svaka se polovica
digne za 42 mm i brusnim papirom se poravnaju
u jednu podužnu ravninu. Vidjeti ABC tehnike
br. 534 iz travnja 2010. godine, gdje je opisan
postupak tog poravnanja.
lijepljenje rebara
Izvodnica krila je u odnosu na podužnu os
trupa dignuta za 2". U trupu se skalpelom izreže
otvor kroz koji se krilo provuče i zalijepi. Pritom
krilo treba gledati s prednje strane modela i
12
paziti da su ravnina krila i trupa međusobno
okomite. Oko korijena krila na trup se zatim
zalijepe ojačanja (15) od balze debljine 3 mm.
Horizontalna (4) i vertikalna (3) repna površina
imaju zakrilca za eventualnu korekciju smjera
leta po visini i smjeru. Zakrilca se zalijepe selotej­
pom. Nakon potrebnih podešavanja selotejp se
zalijepi i sa suprotne strane. l ove repne površine
treba zalijepiti tako da su im ravnine okomite na
ravninu trupa i krila. Nakon centriranja na hori­
zontalnu repnu površinu se zalijepe komadići
balze 1,sx3 mm (16) za učvršćenje.
Pogonski sklop radi se tako da se prvo na
gornju i donju polovicu trupa (1 i 2) zalijepe
ojačanja iz špera debljine 3 mm (6). Limena
pločica (7) na kojoj se vrti perla (8) i oko koje se
vrti propeler nije okomita na os modela, nego
Izrada propelera
ima pad od 4° i otklon u desno od 2°. Vidjeti ABC
tehnike br. 535 od svibnja 2010. godine. Dakle,
prije lijepljenja poz. 7, treba pomoću funkcije
tangens proračunati koliki moraju biti otkloni
te ih izraditi pomoću brusnog papira. Tek tada
se može zalijepiti lim (7), kroz koji je prethodno
probušena rupica promjera 1 mm za čeličnu žicu
(9). Guma (17) se zakvači za ovu čeličnu žicu i za
komadić žice (10) u stražnjem dijelu trupa.
Ukoliko se ne može nabaviti gotov propeler,
naprimjer 9x4,7 cola (226,6x119,4 mm), može
ga se izraditi od balze debljine 1 mm. Nakon
što se izrežu oba kraka (12), treba ih navlažiti i
staviti na pivsku bocu te užetom pričvrstiti da
čvrsto naliježu. Nakon sušenja, krakovi propele­
ra će dobiti potrebnu izvitoperenost koja treba
biti najveća uz os vrtnje, a prema krajevima se
ABC
tehn ike

SasIavljanje krila
Viloperenje krakova propelera
smanjuje. Krakovi propelera se lijepe na nosač
(11) pod međusobnim kutem od 90". Gledano
s prednje strane, smjer okretanja propelera
suprotan je kretanju kazaljki na satu. Prilikom
navijanja gume, propeler se okreće u smjeru
kazaljki na satu.
Na ojačanja trupa (6) zalijepe se olovne kugli­
ce (18) ili teže podloške, kako bi težište modela
(T) bilo na 1/3 širine krila. Masa modela smanjit
će se ako se repne površine stanje, jer balast drži
ravnotežu masi trupa, gume i repnih površina.
Ja sam olovne kuglice prije lijepljenja spljoštio
čekićem.
Gotov model treba isprobati na nekoj trav·
natoj padini. let na padini bit će duži, a trava
će spriječiti lom propelera prilikom slijetanja.
Poslije se model može objesiti u sobi kao lijep
ukras i dokaz spretnosti.
Bojan Zvonarević
Aeroklub Slavonski Brod
ABC
lehn Ike
RAKOPLOVNO MODELARSTVO (v.)
U prošlom broju krenuli smo s F3-kategorijama
i upoznali se s tri kategorije - F3A, F3B i F3D. Da
se prisjetimo općenitih obilježja - ovo su radio­
upravljani modeli. Neki od njih su jedrilice pa im
se mjeri postignuta brzina u jedrenju, vrijeme
u zraku ili razne druge zadane stvari kao što
je slijetanje u točku. Drugi su opet akrobatski
modeli kod kojih se ocjenjuju zadane akrobacije
i manevri. Potrebno je puno znanja i natjecatelj­
skog iskustva kako bi se prepoznala i našla dobra
topla strujanja kod jedrenja ili ocijenilo dobro
vrijeme za izvođenje akrobacija. U ovom broju
govorit ćemo o nekoliko novih kategorija jedrili­
ca pa krenimo od prve - F3F!
F3F Kategorija radioupravljanih padinskih
jedrilica gdje se mjeri najveća postignuta brzi­
na. Natjecanje se održava u minimalno četiri
runde, a ako vrijeme dozvoljava, ide se i na više.
Minimalna letna površina je 150 dml, a najveća
dozvoljena masa u letu je 5 kg. Najveće optere­
ćenje je 75 g/dml, a nos trupa ograničen je mini­
mainim polumjerom od 7,5 mm. Zabranjeno je
postavljanje detektora za automatsko upravlja­
nje na modelu. Svaki natjecatelj ima pravo na tri
modela po natjecanju i na jednog pomoćnika.
Također smije kombinirati dijelove s više mode­
la, ali konačan natjecateljski model mora biti
unutar zadanih ograničenja. Na natjecanju prvo
svi imaju tri minute za pripremu, a onda sijede­
ćih 30 sekundi za start. Mjerenje brzine počinje
unutar 30 sekundi nakon startanja. Zadana uda­
ljenost je između 80 i 100 metara, a natjecatelj
mora što brže preletjeti 10 takvih udaljenosti.
U svakoj rundi natjecatelj ima pravo na jedan
pokušaj, a to je u slučaju ako nešto zakaže, ako
se modeli sudare u zraku ili ako sudac iz nekog
razloga ne odsudi let. U slučajevima ako otpadne
13

dio s modela, ako netko drugi leti umjesto natje­
catelja, ako model sleti izva n zone slijetanja ili
ako ne poleti unutar zadanih 30 sekundi za start,
u toj se rundi piše nula. Bodovanje ide u postot­
ku od najboljeg u rundi, a na kraju se uzimaju
rezultati svih rundi. U slučaju da se leti više od 3
runde, najlošiji rezultat se zanemaruje.
F3H Kategorija timskih utrka jedrilicama.
Svaka država može dati dva tima u kojima su po
jedan pilot i dva pomagača te s njima prateći
zadani sudac. PO timu je dozvoljen neograničen
broj modela, ali taj isti tim na svakom mode­
lu mora imati istu frekvenciju. Ograničenja na
modelu su ista kao i u kategoriji F3B. Najveća
letna površina je 150 dmi, a najveća masa u letu
S kg. Najveće dopušteno opterećenje je 75 g/
dmi, a najmanji polumjer nosa na trupu je 7,5
mm. Model se starta vitlom na pogon 12 V. Sajla
je duga 150 m, a na njoj mora biti padobran
pov�ine S d mi Na natjecanju se leti na što duzu
. vrijeme, svi startaju modele i onda moraju sle­
udaljenost prevaljenu na više različitih zadanih
figura (ravno letenje, ravno s vraćanjem nazad,
trokut i dijagonalno), a u slučaju izjednačenja
gleda se onaj tim koji je brže preletio tu udalje­
nost. Kada su u pitanju svjetska prvenstva leti se
najmanje 20 km. Za vrijeme leta uz udaljenost
mjeri se i vrijeme, a mjerenje se prekida kada
model prijeđe liniju citja, kada pilot objavi da
je izgubio model iti kad model sleti. Najbolji let
boduje se s 1000 bodova, a ostali u djelomičnom
postotku u odnosu na najbolji. 700 bodova dobi­
ju, a preostalih 300 ide u postotku od najboljeg.
F3J Nakon F3H dolazi pojedinačna kategorija
jedrilica na daljinsko upravljanje - F3J. To su
modeli najveće dozvoljene mase 5 kg i najveće
letne pov�ine 150 dmi. Opterećenje je određe­
no između 12 i 75 g/dmi. Nos trupa mora imati
minimalni polumjer 7,5 mm. Model u sebi sadrži
nekoliko servomotora za upravljanje vertikalnim
i horizontalnim stabilizatorom te eleronima na
uškama i flapsom na centroplanu. S donje strane
modela nije dozvoljeno nikakvo izbočenje osim
startne kuke koja mora biti S mm dubine i 15
14
mm visine frontalno. Dozvoljeno je kombiniranje
dijelova s više modela, ali konačni model mora
biti unutar zadanih pravila. Svaki natjecatelj ima
svoju frekvenciju, a spektar se kreće do SO MHz
sa po 10 kHz razmaka i preko SO MHz sa po 20
kHz razmaka. Na modelu nisu dozvoljeni nikakvi
senzori za povratne informacije, nego pilot mora
isključivo sam prepoznati dobar zrak za letenje.
Na natjecanju se leti minimalno 7 rundi, a ako
ih je više, najlošiji rezultat se zanemaruje. Svaki
natjecatelj ima pravo na tri modela i tri poma­
gača po natjecanju - jednog za start i dvojicu za
šlep. Model se starta pomoću sajle duge 150 m
pri 20 N opterećenja, a preko koloture je vuku
dva pomagača - šlepera. Natjecanje se odvija
na terenu gdje se u sredini nalazi koridor širine
6 m unutar kojeg se nalaze suci. S jedne i druge
strane 150 m dalje nalaze se klinovi za sajle, a
startna mjesta (najmanje 6 ili 8, a najviše 10)
raspoređena su po koridoru na svakih 15 m.
Takoder sa svake se strane nalaze i trake za
slijetanje u točku. Runde se sastoje od nekoliko
letova kako bi svi stigli na red. Prvo ide S minuta
za pripremu, a onda 10 minuta radnog vremena.
Kada zvučni signal označi da je krenulo radno
tjeti što bliže tih 10 minuta, a ne prekoračiti
radno vrijeme. Zvučni se signal javlja 2 minute
prije kraja i odbrojava zadnjih 10 sekundi. Mjeri
se blizina nosa modela zadanoj točki i tu se daju
dodatni bodovi. Ako se sajle ili modeli sudare u
zraku, natjecatelj ima pravo tražiti ponavljanje
leta. U svakoj rundi najbolji dobije 1000 bodova,
a ostali u postotku i sve runde se zbrajaju. Prvih
9 najboljih ide uf/yolI gdje se leti dva puta po 15
minuta i onda se, s obzirom na I/yofl, određuje
prvih 9.
F3K Kategorija jedrilica na daljinsko upravlja­
nje na diskus start. To su modeli raspona krila do
ABC
lelln lke
1500 mm i najveće mase 600 grama. Najmanji model izrađen. Raspon krila ne smije biti manji
polumjer nosa na trupu je 5 mm. Model se baca od 2,1 m za monoplane i 1,8 m za dvokrilce.
rukom za ušku, tzv. diskus start i onda prelazi Najveća dopuštena masa u letu bez goriva je 20
u fazu jedrenja. Na natjecanju se leti najma­ kg. Postoji i ograničenje na buku jer je u pitanju
nje 5 rundi, a jedino u slučaju lošeg vremena klipni pogon, a model ne smije biti bučniji od 96
može se letjeti manje. Svaki natjecatelj ima dB na 3 m udaljenosti. Suci se nalaze od 7 do
pravo na jednog pomoćnika i na 5 modela po 10 m iza pilota, a prostor za letenje je do 150 m
natjecanju. Dozvoljene su kombinacije dijelova ispred pilota i po 70° lijevo i desno. Natjecanje
raznih modela, ali konačni model mora biti unu­
tar određenih pravila. Zabranjeni su žiroskopi i
razne slične naprave za automatsko upravljanje
modelom. Teren je propisan mjestom za start i
letenje, a svaki natjecatelj mora oko sebe imati
svoju površinu od 900 mZ, tj. 30x30 m. Ako pri
startu otpadne dio s modela piše se nula, a ako
se modeli sudare u zraku nema kaznenih bodo­
va, ali ni prava na ponavljanje starta. U slučaju
da model "iscuri" i sleti izvan zadanog prostora
po njega smije ići samo natjecatelj ili pomoćnik i
mora ga donijeti nazad, ne smije ga startati dalje
i preletjeti jer se to kažnjava sa 100 kaznenih
bodova. Natjecanje se pauzira ako počne padati
kiša ili se vjetar pojača preko 8 m/s. Za razliku
od prethodne kategorije, ovdje je svaka runda
drugačija, a navest ću nekoliko najpoznatijih. U
prvoj se obično leti pet letova po dvije minute
unutar 10-minutnog radnog vremena. Tu se
izgubi par sekundi za svaki izbačaj pa je idealno
imati četiri leta po dvije minute i peti malo kraći.
Druga runda je istovremeni start svih letača, a
leti se na 3 minute, 3 ili 5 letova za ukupni rezul­
tat. Treća ima zadana četiri leta (od 1, 2, 3 i 4 se odvija u tri faze, tj. tri leta. Prvi je akrobatski
minute trajanja) unutar radnog vremena od 10 program zadan unaprijed i svima poznat. On
minuta. leti se što bliže zadanom maksimumu iznosi 35% od ukupnog broja bodova. Drugi let
uz gubljenje vremena na start, a poredak letova je nepoznati let. Natjecatelj dobiva na samom
nije važan. U četvrtoj se lete dva leta, a maksi­ natjecanju upute o akrobatskom programu i
mum je 3 ili 5 minuta unutar radnog vremena prvi put ga leti te mu to nosi 45% od ukupnog
od 10 minuta. Peta runda je tzv. "3 od 6" gdje svi broja bodova. Na kraju se leti slobodni program
imaju pravo na 6 bacanja, a potrebno je napravi­ gdje pilot sam izvodi akrobacije po želji i za to
ti tri leta po tri minute. Za svaku rundu najbolji ili dobije 20% od ukupnog broja bodova. U slučaju
onaj koji izvrši sve zadatke dobiva 1000 bodova, nedovršenog manevra piše se nula. Najbolji pilot
a ostali u postotku. Za kraj se izdvaja najlošija dobiva 1000 bodova, a ostali u postotku od nje­
runda, a ostale se zbrajaju. govog rezultata.
F3M Akrobatska kategorija radioupravljanih Nadam se da sam vas malo zainteresirao za
modela. Posebnost u ovoj kategoriji je što takvi aviomodelarstvo i da ste naučili nešto novo iz
modeli moraju biti izrađeni prema nekoj vrsti ovog teksta. U sljedećem nastavku dolazi osta­
pravih akrobatskih aviona u određenom mjerilu. tak F3-kategorija sa svoJim karakteristikama i
Natjecatelj je dužan na natjecanje donijeti koti­ posebnostima.
rani nacrt modela i nacrt aviona prema kojem je Igor Nišević

ABC
tehnike 15
 Jedna od zani mljivosti vezanih uz radioama­
tere širom svijeta je - telegrafija. Popularni
Morseovi znaci obilježili su rad mnogih zaljublje­
nika u radiovalove. Telegrafija je bila nužnost i
potreba, a dugo se smatralo da nije pravi radioa­
mater onaj koji je ne zna odašiljati (radioamateri
kažu "kucati") i primati. Dugo godina Morseovi
su znaci bili obvezni, sastavn i dio ispita za radi­
oamaterskog operatora. Unazad nekoliko godina
u radioamaterski život neprimjetno je ušla jedna
novost: telegrafija više neće biti obvezna za
dobivanje dozvola za rad i za najvišu radioama­
tersku kategoriju.
Sada se pak događa nešto neobično: pojavlju­
ju se mladi ljudi koji je žele naučiti! Naime, eter
i dalje bruji od telegrafskih signala, mnoge radi­
oamaterske ekspedicije po udaljenim otocima
i entitetima primjenjuju je u svome radu, a oni
koji je znaju hvale se komparativnim prednosti­
ma, tako da telegrafija polako opet postaje cool.
Prije dvije godine, kao operator početnič­
kog ("P") razreda, osamnaestogodišnji Zvonimir,
9A5DSZ, slijepi radioamater iz Zagreba, pože­
lio je naučiti nešto više i teže, nešto u čemu
uživaju mnogi videći radioamateri: poželio je
naučiti Morseove znake, savladati čuvenu tele­
grafiju. Instru kora nije dugo trebao tražiti. tian
Radiokluba Hrvatsko Flora Fauna, iz Zagreba,
Milan - Daki, 9A2WJ, i sam zaljubljenik u takvu
vrstu rada, poznati međunarodni sudac za brzin­
sku telegrafiju, sam se ponudio. "Želja mi je bila
prenijeti moja znanja nekome drugome, nekome
16
mlađem, tko će to s voljom i bez obveze naučiti",
kaže danas Daki.
Nakon dvogodišnjeg truda koji su uložili i uče­
nik i profesor, Zvonimir (koji stanuje u Strmcu
kraj Zagreba) nedavno je rekao Oakiju: "Znaš
što je novo? Bolji sam o tebe! Nadam se da sam
sada spreman za natjecanje!" A međunarodno
natjecanje (l2'h lARU HST World Championship)
na kojem je prvi put sudjelovala i jedna slije­
pa osoba, održano je u rujnu 2015. godine u
Ohridu. Nazočila su 104 natjecatelja iz 20 enti­
teta, a Zvonimir je u svojoj kategoriji osvojio
izvrsno 6. mjesto. Svi su bili oduševljeni, čestitali
Zvonimiru i željeli su s njim porazgovarati. N i tu
nije bilo problema jer on uspješno govori nje­
mački, engleski, poljski i ruski, a zbog natjecanja
u Makedoniji naučio je i makedonski!
Kada je na svečanoj dodjeli priznanja objavlje­
no da će se sljedeće natjecanje održati u Omanu,
sultanatu smještenom na arapskom poluoto­
ku, predstavnik njihove radioamaterske udruge
(Royal Omani Amateur Radio Society), gospodin
Fahad Saleh, pozvao je Zvonimira da o njihovom
trošku dođe na to natjecanje!
Zvonimir, budući student zagrebačkog
Filozofskog fakulteta (poljski i ruski), već se spre­
ma za sljedeću godinu i natjecanje u Omanu.
Nada se da će pored obveza na fakultetu, usa­
vršiti svoju vještinu te još jednom pokazati da
se slijepe osobe uspješno mogu nadmetati s
videćimo.
"Mogu ja i bolje", kaže Zvonimir.
Emir Mahmutović
ABC
lelln lke
 MAKROFOTOGRAFIJA
Makrofotografija je područje fotografije u kojem snimamo si­
ćušne predmete ili živa bića koja teško razaznajemo prostim
okom. Uglavnom se za makrofotogarfiju kaže da je to fotogra-
fija koja na snimci prikazuje objekte do deset puta veće nego što su u stvarnosti. Ako je
insekt kojeg snimamo velik dva milimetra, na našeoj snimci treba biti iste veličine ili do
deset puta veći. Dakle, dva ili dvadeset milimetara. Ako je objekt na našoj snimci veći
više od dvadeset puta svoje veličine, onda to spada u mikrofotografiju o čemu ćemo
nešto reći u sljedećem broju.

Prije negoli krenemo istraživati ovo prekra-
sno područje snimanja, najprije ćemo pre-
gledati naš aparat i utvrditi kakve su njegove
mogućnost. Današnji digitalni aparati, najče-
šće kompaktni, u tvorničkim postavkama sni-
manja imaju ikonu cvijeta što znači da može-
mo snimati vrlo bliske predmete. Ako pored
ove ikone cvijeta imamo slovo "S" i cvijet, to
znači super makro, odnosno na ovom režimu
snimanja još se više može približiti predmetu
snimanja, skoro na centimetar-dva. Snimamo
li aparatom koji nema već tvornički progra­
miran ovaj bliski način snimanja, onda ćemo
morati nabaviti predleće različitih dioptrijskih

U makrofotografiji dubinsko oštrina je jako mala tako da moramo jako voditi računo u kojoj točki
izoštravamo, jer čak milimetar ispred i milimetar iza bit će zamućeno. Upravo ovo plitko polje oš­
trine trebamo iskoristiti kao kreativnu prednost tako da planiramo pozadinu u različitim bojama,
ako je to moguće, jer kad se zamuti koloristički bogat ambijent, dobijemo vrlo njelnu, bojama
razlivenu kulisu za našeg mrava, kojekakvu bubicu, leptira itd. Dobar primjer pokazuje sliko leptira
ispod ovog teksta.
 vrijednost. One se monti­
raju na objektiv kao filtar
i učinak im je da mijenjaju
žarišnu duljinu objektiva i
time omogućavaju pribli-
žavanje sceni snimanja.
Kupuju se pojedinačno i
treba voditi računa da im
promjer odgovara promje­
ru našega objektiva kako
bismo ih mogli montirati.
Obično ih kupujemo ne­
koliko jer su različitih di­
optrijskih vrijednosti, a
što nam omogućava da se
jako približimo tom ma­
lom predmetu ili sićušnom
stvorenju i snimimo mu
neke detalje koje prostim
okom ne možemo vidjeti.
Makromijeh i međuprsteni su dodatci
koji se stavljaju između objektiva i tijela
aparata. Međuprsteni imaju standardi­
zirane veličine i najčešće su pa tri u pa­
ketu. Njihove međusobne kombinacije
omogućavaju nam i različite razdaljine
snimanja. Za razliku od međuprstena,
kod makromijeha možemo kontinuirano
mijenjati razdaljinu, što znači i znatno
precizniju kontralu distance objektiva i
predmeta snimanja. Mijeh je pogodni­
ji i spretniji za raditi od prstena, ali je i
znatno skuplji.
U makrofotografiji
veliki je problem
svjetlo, tj. rasvijet­
ljenost predmeta
ili sićušne životinje
koju snimamo. Da
bismo osigurali
dovoljnu količinu
svjetla, proizvode
se bljeskalice pr­
stenastog oblika ili
su pravok utne, ali
ih onda oko objek­
tiva postavljamo
u krug. Snaga im
je znatno manja
od uobičajenih
bljeskalica jer ra­
svjetljavaju scenu
s male udal jenosti
pa nemamo tako
veliki gubitak svj e­
tla. Reflekti rajuće
plohe su obavezni
dodatak kod sni­
manja makrofoto­
grafije jer s njima
prilagođavamo,
usmJeravamo po­
stojeću rasvjetu
motivu.

Za makro fotografiju prave se i posebni

Za makrofotografiju prave se i posebni
mak roobjektivi i nešto su dulje žarišne
duljine od normalnih ili standardnih. Kon­
struirani su tako da, pomicanjem jedne
poluge, objektiv prilagođavamo pa vrlo
blizu možemo doći objektu snimanja.
 POG LED U N ATRAG
�

CAI KA
/GALEB/

Čaika (na ruskom znači galeb) je mali džepni analogni

fotoaparat proizveden u jednom od mnogobrojnih
pogona lenjingradske tvornice Lomo. LOMO je skra­
ćenica od "J1eHHHrpa,ACKOe OnnIKo-MexaHIo1�eCKoe
06beAIo1HeHl-1e" što u prijevodu znači "leningradsko
optičko-mehanički kombinat", Ovaj mali i praktični
aparat proizvodio se od 1965. do 1974. godine i pro­
izvedena su četiri modela: Čaika, Čaika 2, Čaika 2M i
Čaika 3. U ovaj zadnji model bio je ugrađen i selenski
svjetlomjer, ali bez "B" brzine što su imali prethodni
modeli. Specifičnost ovog apa rat je što je snimao na
lajka film, ati na pola formata negativa . Da se podsjeti­
mo: Format negativa na lajka filmu je 24x36 mm. Ovaj
apa rat snima negative veličine 18x24 mm. Dakle, na
filmu od 36 snimaka, s njim pravimo 72 fotografije.
U vrijeme kad je napravljen, bio je jako popularan za
turistička putovanja jer je po dimenzijama
bio mali i lako se nosio u džepu, a mogao
je na jednom filmu napraviti dvostruko više
fotografija nego s uobičajenim aparatom Centar Rijeke, snimljeno ČAIKOM 3
za lajka film. Sve poluge i upravljački gum-

�;::;=�, -----
--=- - (oMo) bi vrlo su logički raspoređeni
tako da se s njim lako i spretno
rukuje. Model taika 3, koji pred­
stavljam u ovom prilogu, ima
ugrađen svjetlomjer što je sni­
matelju omogućavao pouzdanu
i sigurnu ekspoziciju. S obzirom
da mu je negativ nešto manji,
povećanja su se za porodični
album sasvim kvalitetno mogla
izraditi.

lijevo gore od ovog teksta VI­

dimo un utrašnjost aparat. U
sredini su dvije "šlajfne" (traka
filma odrezana na dužinu šest
snimaka) lajka filma: gornja je
snimljena taikom 3, a donja
drugim aparatom koji ima nor­
malnu veličinu negativa. Na dnu
je skica usporednih veličina lajka
formata i formata negativa od
našega "malog ljepotana".
 Vi ktor H relja nović
Sušak 1923. - Rijeka 1997.

Hereljanović je važna autorska osobnost riječke

i hrvatske fotografije. Važan je i kao autor i kao
organizator hobističke fotografije u Rijeci poslije
Drugoga svjetskog rata. Bio je dugogodišnji pred­
sjednik Fotokluba Rijeka. Jedan je od inicijatora i
osnivača Fotokino kluba Jadran pri brodogradili­
štu ,,3. maj". U spomenutom poduzeću radio je u
propagandnoj službi s jednom od zadaća da prati
i snima život brodogradilišta. Imao je "briljantno
oko" za prepoznati i odabrati motiv. Opus m u je
vezan za rad i radništvo riječke industrije, Primor­
je te život istarskog težaka.

Fotografijom se počeo baviti kao mladić u pre­

dratnom Sušaku i nastavio je sve do svoje smrti. je postupak kad eksponirani papir ra­
Izuzetno je dobro poznavao rad u laboratoriju. zvijemo dopola pa ga nakratko još jed­
Njegova povećanja su tonski uravnotežena, kom­ nom osvijetlimo i dobijemo vrlo fini
pozicijski skladna. Iz dobrog poznavanja kemijskog fotocrtež. Krajnj i rezultat je više grafič­
procesa obrade fotomaterijala, javila se i želja za ki efekt, nego klasična fotografija . Pri­
eksperimentiranjem. U njegovoj ostavštini ima­ mjer je fotografija iznad ovog teksta:
mo dosta eksperimenata, poput solarizacije. To Istra, Batići.
Dogovor

-
l I
I
-

'
-._ - t� I
-

- J •
•
•

• - -
•

•
•
....
• •
,

•
•

w
-
• •

• •

I
�

SF PRltA
Svemirski se brod ubrzano približavao zviježđu
labuda. Tri člana posade bila su u uznositom
raspoloženju, jer su bili svjesni toga da se već
sada kreću brže od bilo kojeg drugog čovjeka, bez
obzira, na Zemlji ili negdje u svemiru. Brzina je
bila 10 000 km u sekundi. Radioveza sa Zemljom
funkcionirala je izvrsno iako sa stanovitim zakaš­
njenjem, jer su radiovalovi trebali već dva sata da
ih dosegnu.
Posada zapravo nije imala nikakva posla, jer se
upravljalo sa Zemlje. No znali su da će doći trenu­
tak kada će svaka veza sa Zemljom prestati i onda
će se koristiti uz pomoć elektronskog računala,
koje svakako može sigurnije voditi brod kroz sve­
mir nego čovjek. To je zbunjivalo posadu.
- Ćovjek je zapravo nepotreban na brodu.
Pitam se zašto su nas uopće poslali. Zamisli, koli­
ko bi manje goriva trebalo da je letjelica lakša za
nekih 450 kilograma.
To je pitanje postavio navigacioni oficir kape­
tanu broda.
- Treba ipak nadzirati strojeve - odgovori on. -
Osim toga, tko bi podnio izvještaj?
- Hm, osim toga mi zapravo ni nemamo neki
zadatak koji bismo trebali obaviti u svemiru.
Naprosto se vozimo gore-dolje i gotovo.
- Na to ti ne bih mogao ništa određeno odgo­
voriti - rekne kapetan. - Mene je naprosto nazvao
profesor Hull i zapitao da li bih htio upravljati
svemirskim brodom koji će potući sve rekorde
brzine. Pristao sam uz uvjet da izaberem posadu,
na što mi je on rekao da to mogu slobodno UČiniti,
ali da se cijela posada sastoji od tri člana, a jedan
od njih će biti njegov mehaničar kojeg će nam on
poslati.
ABC
tehnike
- To je taj Fredy. Dobar mehaničar, ali bih se
kladio da je to ujedno i Hullov špijun.
Kapetan je htio nešto reći, ali naglo zašuti, jer
je u komandni prostor ušao baš mehaničar Fredy.
- Oprostite što smetam, ali upravo je došlo
vrijeme da vam predam ovu omotnicu. To je od
profesora Hulla.
- Mogli biste ipak reći gospodina profesora
Hulla. No, svejedno. Dajte to ovamo i pričekajte
vani daljnje naloge.
Fredy se pokupi, a kapetan razdere omotnicu.
- Ne sviđa mi se taj način općenja - mrmljao je
kapetan. - Ćemu ta tajanstvenost?
- Kad smo već ovdje, moramo dogurati do
kraja. - Navigacioni oficir također nije bio odušev­
ljen razvojem stvari, ali je sasvim ispravno shvatio
da sada ne preostaje drugo nego da se pokorava
instrukcijama ako si ne želi nakopati na vrat odgo­
vornost zbog neuspjeha.
- Evo što ovdje stoji - rekne kapetan nakon
što je pročitao pismo. - U 03:53 po griničkom
vremenu uključite elektronsko računalo. U 04:17
zauzmite mjesto na antigravitacionim stolicama,
a u 17:37 isključite brzinomjer i služite se brzino­
mjerom F. Vodite zapisnik i mnogo sreće. Vaš Hull.
Navigacioni oficir je primijetio nešto na račun
te tajanstvenosti i onda ustanovio da imaju još
pola sata vremena da prijeđu na upravljanje elek­
tronskim računalom. Kapetan je pozvao Fredyja i
dao mu detaljne upute što će i kako će raditi, što
je ovaj besprijekorno ponovio.
- Da, Fredy, vidim da ste shvatili, a sada pripre­
mite sve da budemo točni.
U 03:53 uključeno je elektronsko računalo.
Najprije se nije primijetila neka razlika, ali nakon
nekoliko minuta sva su trojica osjetila da postaju
teži. Jedan pogled na brzinomjer pokazao je da
brzina postaje sve veća i veća; 24 minute kasnije,
u 04:17 sjeli su na antigravitacione stolice i smje­
sta su osjetili olakšanje. No porast brzine bio je
već više od sto metara u sekundi. U 17:37, kada je
trebalo prijeći na brzinomjer F, kapetan je fićukao
od iznenađenja.
- 264 000 km u sekundi'
- Nije li to maZda neka pogreška - upita navi-
gacioni oficir.
- Isključeno. Nego znate li vi što to znači?
21
 - Vi očito mislite na dilataciju vremena. Ako
će nam se brzina još više povećavati, vrijeme će
postati osjetno veće.
- Tako je - složi se s njime kapetan. - Približavamo
se brzini svjetlosti, a kada bismo je postigli, onda
bi vrijeme bilo toliko veliko da bi praktički za nas
stalo.
Oba su oficira napeto promatrala kazaljku na
brzinomjeru, dok je Fredy bacao pogled s jednog
pomoćnog stroja na drugi.
- Kad bi se sad dogodio neki kvar na aparatu­
rama bili bismo gotovi - šapne navigacioni oficir.
- Zbog silnog ubrzanja ne bismo smjeli napustiti
antigravitacione stolice.
- Zaustavili bismo ubrzavanje - dobaci Fredy sa
svog mjesta, jer je očito imao dobar sluh.
- što vi sve ne znate - rekne kapetan, ne skriva­
jući ironiju u glasu.
No u međuvremenu su letjeli brzinom od
277 000 km u sekundi.
- Kapetane - rekne navigacioni oficir - dok sada
kod nas prođe jedan sat, na Zemlji prolaze dva
sata.
- Više ne, odgovori kapetan. Brzina je već tolika
da u nas vrijeme prolazi tri puta polakše nego na
Zemlji.
- Znate li vi što to znači, ako se to ubrzanje
nastavi? Na Zemlji će...
- Već se nastavlja, prekine ga kapetan. Jedan
naš sat odgovara 11 sati na Zemlji.
- Možda i ne - začuje se sa Fredyjeve stolice.
- Nitko vas ništa nije pitao - obrecne se kapetan
na Fredyja. - Gledajte u svoje naprave i brinite se
o svojoj dužnosti. Zato ste tu!
- Razumijem, gospodine - odgovori Fredy
pokorno.
Brzina se sve više povećavala, a navigacioni je
oficir stalno izračunavao kolika je razlika između
njihova i zemaljskog vremena.
- Evo ga, sada je naša sekunda ravna godini na
Zemlji.
- I vi ste za to trebali nekih šest zemaljskih
godina, da to izračunate - rekne zamišljeno kape­
tan. - Bože, pa što će biti s nama kada se vratimo!
- Ubrzanje je prestalo - upozori ih Fredy.
- Nije važno. I to nam je dosta. U ovom tre-
nutku nema na životu ni jednog čovjeka kojeg
smo poznavali. Shvaćate li što se s nama događa?
22
Kada se budemo vratili na Zemlju proći će tisuću
godina!
Kapetan je zagrizao usnu i promatrao instru­
mente. Fredy je bio u pravu. Ubrzanje je prestalo
kada su postigli brzinu neznatno manju od svje­
tlosti. No primijetio je još nešto. Svemirski brod
počeo se kretati po kružnici. Znači da je i to bilo
programirano. Ali kružnica se doskora pretvorila
u ravnu crtu i sada je već bilo jasno. Vraćali su se
prema Sunčevu sistemu, a vjerojatno i na Zemlju.
Primijetio je još nešto. Brzina je počela opadati.
Kada su uspostavili radiovezu, kapetan i naviga­
cioni oficir začudili su se da ljudi na Zemlji poslije
toliko vremena - po njihovu računu prošle su
1 4S3 godine od polaska - još upotrebljavaju iste
valne dužine. Odmah su to protumačili time da ih
čovječanstvo nije zaboravilo, pa da su zbog toga
zadržali te stare aparature. No bili su uzbuđeni,
ali i turobni. Nikoga od svojih prijatelja neće više
naći. Hoće li se moći uklopiti u nove prilike? ljudi
će ih smatrati nekim živim fosilima koji su se vratili
iz pradavnih vremena. Vjerojatno će ih voditi na
predavanja i pokazivati kao rijetke eksponate.
I kozmodrom kao da je bio jednak onome s
kojeg su poletjeli.
Kada su izašli iz letjelice dočekao ih je upravitelj
za svemirske letove, onaj isti koji ih je i ispratio.
Prepoznali su i neke mehaničare. Zapravo, sve je
ostalo isto, kao da ih ne dijeli vremenski razmak
od gotovo 1 500 godina.
Našla se i delegacija učenjaka. Kapetan nije
volio imati posla s učenim ljudima, ali se na njega
gotovo nisu ni osvrtali, već su pristupili Fredyju.
- Čestitamo, gospodine profesore Hull. Vaša je
pretpostavka bila točna.
Fredy zahvali, a onda pristupi kapetanu koji ga
je zaprepašteno promatrao.
- Oprostite kapetane, ja sam Fredy Hull. Tvrdio
sam da mora doći do promjene vremena i kod
nas koji se udaljujemo od Zemlje, ali jednaka pro­
mjena vremena mora se pojaviti i na Zemlji, koja
se udaljuje od nas istom brzinom. Prema tome,
vrijeme prolazi i za Zemlju i za letjelicu jednako. A
što se tiče mene - znate, nisam mislio da je pošte­
no da šaljem druge ljude u pustolovine, a sam da
sjedim u zapećku. Molim vas da mi oprostite što
sam se ušuljao na vaš brod kao mehaničar.
Zvonimir Furtinger
ABC
tehn ike
 POŠTANSKE MARKE
Brojni izumi iz 19. i prve polovice 20. stoljeća
toliko su našli svoju primjenu u razvoju ljudske
civilizacije da su njihovi izumitelji pomalo zabo­
ravljeni. Na njihov doprinos vrlo često podsjete
izdavači maraka (Brazil 2004.: prikaz telefon­
skog broja, Danska 2015.: kamion mikser iz
1929., Francuska 2000.: perilica rublja iz 1901.,
luksemburg 1994.: globus, Novi Zeland 2007.:
dječja kolica - Montain Buggy iz 1992., Finska
1994.: mobilni telefon, Norveška 1999.: spajalica
za papir) kojih je danas više od 250.
No, što je s izumima modernog doba? Ta kve
poštanske marke pružaju priliku i poticaj zain­
teresiranima za daljnje temeljito istraživanje,
budućim generacijama one su vrijedan doku­
ment i svjedok vremena postojanja razvoja odre­
đenoga društva. Na svojim minijaturnim kva­
dratićima te PR-priopćenjima izdavači maraka
(ministarstva, javni poštanski operatori, UN) pri-
•
• •
.I
g
- razmjena podataka) u stvarnom vremenu.
Slikil l. Eslonija, sjevernoeuropska drfava na obali
&altifkOS mora, prol ekl ih je desetak godina SJo;m izumi­
ma kao �IO je Skype u velikoj mjeri olakšala SJakodnevnu
komunikadju medu ljudim a
ABC
t e h n i ke
l
l
l
4 l
� _ '- ....l � - ,c.,.. :
� postes I luxembou I 0,70 �
,
•••••••••••••• •••••••••
. 1 �
Slik. Z. Simbolički razvoj pr ijenosa vijesti i komunikacija
prikazan je na luksemburu!koj marki pod nazivom Od
Gutenberga do interneta
kazuju motive i opisuju ulogu i značenje izuma u
različitim područjima ljudske djelatnosti.
Jedan od zadnjih primjera dolazi iz Estonije,
države u sjeveroistočnoj Europi, na obali
Baltičkog mora, u kojoj živi oko 1,3 milijuna
stanovnika. Ona je tijekom prošlog ljeta u povo­
du 100. obljetnice svog postojanja izdala četiri
marke koje prikazuju moderne i svjetske prizna­
te izume nastale proteklih desetak godina u toj
zemlji, koji su našli svoju uporabu kako među
poslovnim tako i među privatnim korisnicima.
Između ostalih izdali su marku koja prikazuje
Skype, poznati program za brzo internetsko
dopisivanje. Preko njega moguće je komunicirati
pisanim porukama, internetskim i telefonskim
pozivima, ali isto tako moguće je pokretati i vide­
opozive. Skype je danas u vlasništvu Microsofta i
broji više od 300 milijuna korisnika diljem svijeta.
Iz Kanade, druge po površini države u svije­
tu, dolaze marke koje prikazuju vrijedne izume
kanadskih inovatora. Jedna od tih maraka koja se
posebice izdvaja je ona koja prikazuje BlackBerry,
mobilni telefon putem kojeg je moguće pre­
gledavati, odnosno koristiti elektroničku poštu
(e-mail ili e-pošta) te komunicirati (čavrljanje,
Stalno otkrivanje mogućnosti novih izuma
te njihova primjena i općepoznatost u svijetu,
glavni su razlozi što izdavači maraka novije izume
značajnije ne prikazuju na markama.
23
Aerogram
Aerogram Je pošiljka koja se otprema kao
zrakoplovno pismo u međunarodnom prometu,
a načinjen je od prikladnoga savijenog i sa svih
strana zalijepljenog lista papira, male gramature,
koji je s unutarnje strane namijenjen za pisano
priopćenje, a ne smije sadržavati nikakav pred­
met. Mora biti pravokutnog oblika, a uvjete za
izradu i prodaju određuje javni poštanski ope­
rator pridržavajući se akata Svjetske poštanske
unije. Aerogram se razlikuje od drugih pošiljaka
tako što sadrži oznaku "AEROGRAM(E)". Velik
broj aerograma u gornjem desnom kutu ima
ilustraciju koja, kao i dopisnica, podsjeća na
poštansku marku čiji je motiv vezan za temu i
razlog njegovog izdavanja.
Slika 3. Rukovanje aerogramom u poštanskom prometu brže je i jeftinije. Zbog razvoja suvremenih oblika komunikacije,
danas nema značajniju ulogu osim one u filateliji
Prvi aerogram pojavio se 1933. u Iraku, ati
je njegova potpuna uporaba zaživjela tijekom
II. svjetskog rata, prvo na relaciji Bliski istok
Velika Britanija, kada su vojnici s bojišta slali kući
pisane poruke. Razlog tomu je niža poštarina u
odnosu na druge pošiljke te veći broj istovreme­
no otpremljenih pošiljaka zrakoplovom.
Aerogram kao poštanska cjelina omiljen je
sakupljački proizvod velikog broja kolekciona­
ra, posebice onih koji proučavaju aerofilateliju.
Svjetska poštanska unija ga je 1952. službeno
priznala na konferenciji u Bruxellesu. Iste je godi-
24
Slika 4. Markom Sportom 10 mir, Poraolimpijske igre
2012. u Londonu Ujedinjeni narodi nastoje doći do najšire
publike u wijetu kako bi potaknuli ravnopravnost među
ljudima bez obzira na njihove različitosti
ne i UN izdao svoj prvi aerogram. Ipak, aerogram
nije doživio veću primjenu. Primjerice, tijekom
proteklog stoljeća SAD je izdao 2S aerograma te
je prestao s izdavanjem 2007. godine.
""
ER
7P 19"
Islands
Sportom za razvoj i mir
Početkom travnja ove godine Hrvatska pošta
Mostar, jedan od tri bosanskohercegovačka i
međunarodno priznata izdavača poštanskih
marka, pustila je u promet marku na temu
Međunarodn; dan sporta za razvoj ; mir. Povod
tomu je odluka Generalne skupštine Ujedinjenih
naroda iz 2013. godine, koja je 6. travnja pro­
glasila Međunarodnim danom sporta za razvoj
i mir. Datum se poklapa s onim iz 1896. godine
kada su otvorene prve Olimpijske igre modernog
doba. Međunarodni dan sporta za razvoj i mir
ABC
tehn ike

Slika 5. Međunarodni dan sporta za ralVoj i mir, povodom
kojeg je nastala i marka susjedne Bosne i Hercegovine,
prilika je za promidžbu doprin osa sporta i fizilkih aktivno­
sti na podrulju ljudskog i ekonomskog ralVoja, ravnoprav­
nosti spolova, odgoja, zdravlja, socijalnog uključivanja,
ralVoja mladih, izgradnje mira te održivog ralVoja
prilika je za promidžbu doprinosa sporta i fizič­
kih aktivnosti na području ljudskog i ekonom­
skog razvoja, ravnopravnosti spolova, odgoja,
zdravlja, socijalnog uključivanja, razvoja mladih,
izgradnje mira te održivog razvoja. Istodobno
je zamišljen i kao poticaj za raspravu o učin­
kovitom tjelesnom odgoju i potrebnim dodat­
nim ulaganjima u sport. Izdanja HP-a Mostar,
relativno mlade poštanske uprave, koja osim
što na svojim markama prati znamenite ljude i
događaje, redovito objavljuje i marke s temama
od globalnog značenja, kao što je spomenuta
marka ili neke od sljedećih: 550. obljetnica rođe­
nja Leonarda da Vincija (2002.), Međunarodna
godina planina (2002.), Međunarodni dan djece
(2003.), Dan planeta Zemlje (2006.), Svjetski dan
slobode medija (2006.), Svjetski meteorološki
dan (2011.), Svjetski dan biciklista (2011.) i dr.
Zbog takve izdavačke politike i inovativnosti,
marke HP-a Mostar dobile su brojne međuna­
rodne nagrade.
Ivo Aščić
ABC
tehnike
ElEKTRiČNA SVJETLILA
Svjetleće diode najnovija su električna svjetlila
koja će zbog svoje velike učinkovitosti potisnuti u
povijest sva druga. Promjena se događa u doba
velikih nastojanja u cijelom svijetu za učinkovitiju
potrošnju električne energije, a time i smanjenje
potrošnje, sve veće uporabe obnovljivih izvora
električne energije i nastojanjima za zaštitu
okoliša.
Svjetleće diode, LE-diode, LED, razgovorno i
ledice (prema engl. /ight-emitting diode: dioda
koja odašilje svjetlost) prvotni je, a danas trgo­
vački i razgovorni naziv za sva svjetlila kojima se
ostvaruje rasvjeta svjetlilima u čvrstom stanju
(engl. solid-state lighting). Za to se primjenjuju
poluvodičke svjetleće diode ili SLED (prema engl.
semiconductor Iight-emiting diode), organske
svjetleće diode ili OLEO (prema engl. organic
light-emiting diode) i polimerne svjetleće diode ili
PLED (prema engl. polimer light-emiting diode).
Poluvodičke svjetleće diode
Sve su to svjetlila osnovana na svijetljenju pri
posebnoj kvantnoj pojavi u kojoj se pri prola­
zu struje kroz poluvodički P-N-dvosloj, tehnički
nazvanim diodom, odašilje svjetlost iz zaporno­
ga, tzv. svjetlećeg s/oja između P-tipa i N-tipa
poluvodiča. Do pojave svijetljenja, tzv. elektro/u­
miniscencije, dolazi zbog združivanja, tzv. rekom-
n� I I
Poluvodilke wjetleče diode za indikatore i signalna wje·
tlila
25

Plavo !>Vjetleća dioda
binacije elektrona iz N-tipa kristala i šupljina iz
P-tipa poluvodiča nekih kristala. Višak energije
oslobađa se u obliku fotona. Pojava se doga­
đa samo kod nekih vrsta poluvodičkih kristala.
Prvotno je to bilo opaženo kod kristala galijeva
arsenida (GaAs), galijeva fosfida (GaP) i silicijeva
karbida (SiC).
Energija fotona, a to znači valna duljina zrače­
nja, tj. boja svjetlosti, ovisi o kristalu i njegovim
primjesama (donorima i akceptorima). Zračenje
suvremenih dioda je u području infracrvenoga
zračenja, preko svjetlosti, do ultraljubičastoga
zračenja. Ipak, tradicijski se sve te diode nazivaju
svjetlećim diodama, pa i tada kad odašilju zrače­
nje nevidljivo za ljudsko oko.
Pojavu svijettjenja na kristalnom detektoru
s kristalom karborunduma (silicijeva karbida)
opazili su i istraživali ponajprije engleski pio­
nir radija i Marconijev suradnik Henry Joseph
Round 1907. godine i ruski fizičar i radioamater
Oleg Vladimirovič Losevl 19Z7. godine. Potom je
američki znanstvenik i izumitelj James R. Biard
1961. godine konstruirao infracrvene diode, a
američki znanstvenik i izumitelj Nick Holonyak je
196Z. konstruirao prve svjetleće diode u vidlji­
vom dijelu spektra.
Svjetleće diode pojavile su se na tržištu kra­
jem 1960-ih godina. Bile su izmjera klasično­
ga tranzistora, svijetlile su crvenom, žutom ili
zelenom bojom, a čak je vladalo uvjerenje kako
nema poluvodičkih krista la koji bi zračili plavom
bojom. Zbog neusporedivo manje potrošnje
1 Vidi: Z. J., Kristadin. Radio HRS, br. 2(151) 2013., str.
5·7.
26
energije prema signalnim volframskim žaruljica­
ma, pa čak i svjetlećim cijevima, tzv. tinja/icama,
svjetleće diode su do 1980-ih godina potpuno
zamijenile žaruljice i tinja lice kao signalna i indi­
katorska svjetlila, prvo na elektroničkim, potom
na električnim, a na kraju na bilo kakvim ure­
đajima, razvodnim pločama i sl. Od dugoljastih
svjetlećih dioda oblikovani su svjetleći znakovi
slovno-brojčanih pokaznika ili displeja.
Gotovo nitko tada nije mogao predviđati kako
će ta sićušna svjetlila jednoga dana poslužiti za
električnu rasvjetu. Dva su bila nedostatka za
Svjetleće diode kao signalna !>Vjetlila na automobilu
primjenu svjetlećih dioda za rasvjetu. Slabašno
svjetlo tih dioda, što se načelno moglo riješiti
uporabom mnogo dioda u obliku grozda, te
boja te svjetlosti koja je, zbog nedostatka plave
svjetlosti, bila daleko od bijele. Tome se svakako
pridružila i usporedbeno visoka cijena takvih
sastavnica.
Tri-četiri desetljeća fizičari su u poluvodičkim
laboratorijima uporno radili na konstruiranju što
učinkovitijih i u proizvodnji što jeftinijih svjetle­
ćih dioda, a osobito u potrazi za poluvodičima
koji bi odašiljali i plavu svjetlost.
Svjetlosna učinkovitost svjetlećih dioda pora­
sla je u dva desetljeća više od SO puta! Ona je
1990-ih godina iznosila samo 2 do S Im/W, 2000.
godine oko ZS do 30 Im/W, 2005. godine oko
SO Im/W, a 2010. godine oko 100 Im/W, dakle u
stalnom je porastu.
Poteškoća s bijelom svjetlošću riješena je
konstruiranjem učinkovitih svjetlećih dioda s
izrazitom plavom svjetlošću i ultraljubičastim
zračenjem, koje se fluorescencijom pretvara u
ABC
tehn ike
Grozd svjetlećih dioda postavljen u navoj klasične vol­
framske žarulje
svjetlost. Iako su na tome radili mnogi, Nobelovu
nagradu za fiziku primili su 2014. godine "za
izum učinkovitih plavo svjetlećih dioda koje omo­
gućavaju sjojno štedno svjetlilo bijele svjetlosti"
japanski znanstvenici Isamu Akasaki (rođ. 1929.)
i Hiroshi Amano (rođ.1960.) te japansko-američ­
ki znanstvenik Shuji Nakamura (rođ. 19S4.).
Bijele svjetleće diode izvorno odašilju plavu
svjetlost i UV-zračenje, koje se u optički aktiv­
nom sloju pojavom fluorescencije, kao u fluores­
centnim cijevima, pretvara u svjetlost. Ta je svje-
Svjetleća dioda kao zamjena za volframsku žarulju u kla­
sičnim svjetiljkama
ABC
tehnike
Svjetleće diode u prometnim semaforima
tlost ponajviše žuta, što u smjesi s preostalom
plavom daje dojam gotovo bijele svjetlosti. Do
toga je došlo ponajprije zahvaljujući ovoj trojici
nobelovaca. Takve svjetleće diode od 1990-ih
godina potiskuju iz uporabe niskonaponske žaru­
ljice u malim prijenosnim svjetiljkama, a posljed­
njih se godina sve više rabe za rasvjetu.
Suvremene svjetleće diode za rasvjetu smje­
štene su većinom u klasični navoj volframskih
žarulja (tzv. Edisonov novoj), sa snagama od
nekoliko desetaka vata. Sve se više rabe kao svje­
tlila za električnu
rasvjetu prostorija,
vanjskih prostora,
velikih signalnih
uređaja, vozila i
dr. Svjetleće diode
danas se masov­
no rabe za ukras­
na osvjetljavanja
zgrada, reklama,
božićnih i drugih
prigodnih ukrasa,
tzv. efektnu rasvje­
tu i dr.
Skupina svjetlećih dioda u Njihova je ener­
svjetiljci za javnu rasvjetu gijska učinkovitost
vrlo velika, teorijski potpuna, ali u stvarnosti
nešto više od 90%, a svjetlosna učinkovitost
u lumenima po vatu trenutačno je viša od
100 Im/W. Po tome su u velikoj prednosti prema
27
volframskim žaruljama (učinkovitost samo oko
5 do 15 Im/W, ostalo se pretvara u toplinu) i
raznim svjetlećim cijevima i tzv. štednim žaru­
ljama (učinkovitost oko 20 do najviše 60 Im/W).
Pojednostavljeno uspoređeno, svjetleća dioda
daje uz istu snagu toliko svjetlosti koliko oko 5
svjetlećih cijevi ili tzv. štednih iaru/ja, ili oko 20
volframskih žarulja, te nema neželjenoga zagri­
javanja svjetiljke!
To znači da za jednak svjetlosni tok za svjetIe­
ću diodu treba u elektrani proizvesti, prenijeti do
potrošača i konačno utrošiti toliko puta manje
električne energije! Trajnost se svjetlećih dioda
procjenjuje na 25 do 100 tisuća sati, prema
najviše 800 sati volframskih žarulja i nešto više
svjetlećih cijevi. Cijene svjetlećih dioda za rasvje­
tu bile su prvih godina prilično visoke, ali su se
posljednjih godina zamjetno smanjile, te su pro­
teklih godina poplavile tržišta.
Brojnim, posebno konstruiranim svjetlećim
diodama raspoređenim u ravnini tvore se tzv.
LED-zasloni televizijskih prijamnika, računala,
pokaznici i dr.
Organske svjetleće diode
Organske svjetleće diode ili OLEO (prema engl.
organic Iight-emiting diode) konstruirane su od
Rulna svjetiljc:a s OLED-om
nekih organskih tvari koje zbog pojave elektro­
luminiscencije pri prolazu električne struje svije­
tle. Taj je svjetleći sloj smješten između dviju
prozirnih elektroda.
28
Pokazni zaslon s OLED-om
Pojavu elektroluminiscencije nekih organskih
tvari zapazio je još 1950-ih godina francuski
fizičar, kemičar i farmakolog Andre 8ernanose
(1912.-2002.). Iako su istraživanja nastavljena
u nizu svjetskih laboratorija, prvi su uporabivi
OLED -i konstruif<lni tek 1987. godine u Estman­
-Kodakovim laboratorijima.
Posebna skupina organskih svjetlećih dioda su
polimerne svjetleće diode ili PLED (prema engl.
polimer /ight-emiting diode), također nazivane i
svjetlećim polimerima ili LEP (prema eng1. /ight­
-emiting polimer). U njima se primjenjuje elektro­
luminescencija nekih vodljivih polimera (polite­
niini vinili, polifluoreni i dr.) u električnom polju.
OLED-i i PLED-i za sada se zbog nedovoljne
trajnosti ne f<lbe kao svjetlila, iako im je cijena
samo nešto viša od isplativosti. Ipak, već se rabe u
nekim posebnim uređajima, kao što su televizijski
i računalni zasloni velike razlučivosti i vrlo veliko­
ga kontrasta, slovno-brojčani pokaznici, zasloni
mobitela, naprave za gledanje u mraku i dr.
Zaključak
Svjetleće su diode posljednjih godina poti­
snule iz masovne uporabe ponajprije volframske
žarulje, koje se u mnogim zemljama i zakonskim
postupcima povlače s tržišta. Jednako će uskoro
potisnuti i tzv. štedne žarulje, manje učinkovito­
sti i opasne zbog žive. Svjetleće diode, popularni
LED-ovi, a uskoro se očekuje i plohe, tzv. poneli
od svjetlećih polimera električna su svjetlila
neposredne budućnosti.
Dr. sc. Zvonimir Jakabović
ABC
lelln l h
 Danski arhitekti iz tvrtke (EBRA pobijedili su
na natjecanju za najbolje idejno rješenje za kom­
pleks Pametne škole u lrkutsku, Rusija. Projekt
su nazvali livada pametne škole, a sam dizajn
uključuje arhitekturu i krajolik koji se međusob­
no isprepliću te tvore poticajno okruženje za
učenje kao i zanimljiv lokalni kulturno-društve ni
centar. Zgrada i okoliš međusobno su poveza ni
velikom valovitom krovnom konstrukcijom što
omogućuje veću funkcional nost samih vanjskih
prostora te njihovu uporabu u razne svrhe, od
vježbanja na otvorenom, svih oblika relaksacije
i rekreacije do raznih drugih društvenih aktiv­
nosti.
U skladu s održivom arhitekturom, učionice
nisu dizajnirane poput klasičnih tako da služe
isključivo za predavanja iz područja matematike
ili biologije ili glazbene kulture, već potiču razne
aktivnosti iz određenog područja, čime se pro-
ABC
tehnike
širuje klasična uporaba učionica Uključivanjem
aktivnosti temeljenih na funkcionalnosti. To bi
značilo da različite prostorije u školi imaju različi­
te kvalitativne vrijednosti koje odgovaraju odre­
đenom školskom predmetu ili aktivnosti, ali to
ne znači da su ograničene samo za tu uporabu.
Sve u svemu, kompleks Pametne škole moći
će primiti 1040 učenika u dobi od 3 do 18 godina
za koje bi brinuli stručni djelatnici, njih preko
400, u predškolskom, osnovnoškolskom i sred­
njoškolskom uzrastu. Uz sve to javnosti će biti
dostupni kulturni, rekreativni i zdravstveni centri
samog kompleksa.
Poseban dio kompleksa bit će namijenjen za
smještaj napuštene djece i njihovih posvojitelj­
skih obitelji, jer je planirano da najmanje 15%
upisane djece budu napuštena djeca, kao i djeca
s posebnim potrebama.
Sandra Knežević
29
 Prehrana sve brojnijeg stanovništva Zemlje
konstantan je problem čovječanstva, a tehno­
logija je uvijek bila presudan čimbenik koji je
snižavao cijenu rada i povećavao učinkovitost
poljoprivrede. Uvođenje mehanizacije u poljo­
privredu u 19. st. predstavljalo je revolucionaran
korak. Danas postoji mnoštvo prijedloga kako,
primjerice, prehraniti sve brojnije gradove, kako
smanjiti transportne troškove ili kako povećati
učinkovitost proizvodnje. Ali, zbog neisplativosti,
ljudi sve manje rade u poljoprivredi. Tako je u
Australiji u periodu od šest godina broj farmera
pao s 330 000 na 100 000. Neisplativost obitelj­
skih farmi vezana je uz sadašnju tehnologiju pa
je automatizacija poljoprivrede životna potreba.
Poljoprivreda se treba industrija lizi rati, a roboti­
zacija je logičan nastavak trenda mehaniziranosti
kojim se smanjuje potreban broj radnika, elimi­
niraju troškovi i povećava učinkovitost.
Jedan od koncepata za promjenu poljoprivre­
SUPERVIZO RSKA Al1TDNOMNOST Upravljački pult
de naziva se precizna poljoprivreda. U osnovi suvremenog robotiziranog traktora nalikuje upravljač­
koncepta je ideja da svaka aktivnost (oranje, kom pultu zrakoplova (slika dolje). Na gornjoj slici vidi
sađenje, zalijevanje, uporaba gnojiva i pesti­ se primjena funkcije slijeđenja. U jednom je traktoru
cida ... ) treba biti opravdana, izvedena na pra­ vozač dok ga drugi traktor slijedi.

vom mjestu, u pravo vrijeme i s točno određe­

nim intenzitetom. To znači da ako jednu biljku
treba zaliti ne treba zbog toga zalijevati cijeli
red. Precizna poljoprivreda zahtijeva novu vrstu
Američki časopis Popularna mehanika iz 1940. godine
objavio je fotografiju traktora bez vozača Amerikanca
Franka W. Andrewa. Traktor se vrti po spirali privezan
sajlom za centralni stup.
autonomnih strojeva. Zbog toga su proteklih
desetljeća vršeni pokusi na robotizaciji klasičnih
poljoprivrednih strojeva.
Traktor je već desetljećima elementarno više­
namjensko vozilo pokretano motorom s velikim
pogonskim kotačima namijenjeno vuči. U 19. st.
zamijenio je vučne životinje, a s vremenom je uz
mnoštvo priključaka postao univerzalan poljo­
privredni stroj.
Traktor je zbog širine i učestalosti primjene
postao simbol suvremene poljoprivrede čija je
uporaba odredila metode rada u poljoprivredi
koja se svodila na priključivanje različitih doda­
taka na traktor. Stoga je razumljivo da su razvojni
robotički radovi usredotočeni upravo na traktor.
Traktor je i centralni izvor snage u poljoprivredi,
a u takvom je slučaju za očekivati razvoj cen-

ABC
30 tehn ike
tra lizi ranog upravljanja. Povijesni razvoj robo­
tiziranih traktora u bliskoj prošlosti temeljio se
na zadržavanju velikih autonomnih vozila koja
rade bez vozača. Ideja traktora bez vozača nije
nova. Tvrtka Ford proizvela je pedesetih godina
20. st. traktor bez vozača nazvan The Sniffer koji
je vodila žica ispod zemlje u polju. Ideja je bila
neekonomična jer je postavljanje podzemne
infrastrukture cijenom premašivaio dobit. Od
tada sve do kraja 20. st. pojavljivat će se rješenja
autonomnog traktora. Među njima su daljinski
vođeni traktori ili nove verzije sustava bazira­
nih na žicama u zemlji, no sve do pojave GPS­
-navigacije i robotskih kontrol era nisu se pojavila
primjenjiva rješenja. Napretka u razvoju traktora
bez vozača nije bilo do godine 1994. kada su
inženjeri u Silsoh Research Institute razvili sustav
za analizu slika koji se koristio za vođenje malog
traktora za gomoljasto povrće. Kako je riječ o
velikim ulaganjima u razvoj, poznate svjetske
tvrtke John Deere, Case IH i Fendt udružile su
se 2012. u Autonomous Tractor Corporation čiji
je cilj razviti autonomni traktor koji će još više
smanjiti skup ljudski rad i broj ljudi na poljopri­
vrednom dobru.
S gledišta suvremenih robotičkih teorija auto­
nomnosti rada strojeva, poljoprivredni strojevi
kakvi se sada koriste neekonomični su općenito
zbog svoje veličine i u naporima da se agropro­
izvodnja unaprijedi samo djelomično će pomoći
..
Offlood
Pork
funkcija SLIJEĐENJA (FOLLWING) glavno je obilježje
jednog od više koncepata izrade i primjena argostro­
jeva bez vozaČi!. Ona omogućava da jedan ili više stro­
jeva slijedi vodeći stroj u kojem je vozač operater koji
nadzire rad svih strojeva. Ova je tehnologija zapravo
prijelazna prema potpuno autonomnim strojevima.
Njena prednost je u tome što omogutava stalni
nadzor nad strojevima na način da jedan vozač može
nadzirati nekoliko strojeva.
ABC
tehnike
Razvoj makrobiotil'kog traktora tvrtke Autonomous
Tractor Corporation trebao je sniziti djenu tih skupih
strojeva koja se kreće od 800 do 1000 dolara po jedi­
nid snage.
to što se iz njih povremeno ili u potpunosti
uklanja vozača. Veliki strojevi zaglibljuju u blatu,
neselektivni su u obradi pa troše energiju i tamo
gdje ne treba. Ne mogu raditi po kiŠi, vjetru i
st Primjena robota u poljoprivredi može biti
problematična i kad je radna površina velika,
nije uređena zavisno od operacije, dolazi do
proklizavanja kotača, zbog podzemnih kablova
ili kad atmosferski uvjeti (kiša, magla, prašina i
st) onemogućavaju senzorski nadzor. Ponekad je
najvažniji razlog u tome što su robotički strojevi
preskupi.
Suprotno uvriježenom mišljenju traktori bez
vozača ne koriste uvijek GPS, posebice kod
preciznih poslova_ Tada se koriste pozicijski sen­
zori koji se razmještaju oko cijelog polja tako da
traktor može odrediti svoj položaj s preciznošću
od nekoliko centimetara. Takav je pristup jefti­
niji od pretplate na servis GPS, čak i kad bi se s
njim mogla postići takva preciznost. Tehnologija
autonomnosti temelji se na laserima koji su na
vozilima j prenosivim emiterima raspoređenima
po polju.
Druga metoda korištenja autonomnog trak­
tora temelji se na centra lnim ljudima kontrolo­
rima. To su ljudi koji, posredstvom radija, uprav­
ljaju traktorima iz daljine tako da jedan kontrolor
daljinski nadzire rad više strojeva na više polja s
jedne lokacije.
Takve aktivnosti spadaju već i u menadžment
farme koja nastoji imati sve pod kontrolaom u
svakom času proizvodnje.
31

Integracija !>Vih proizvodnih robotiziranih komponenti
moderne farme vodi prema stalnom telematičkom
nadzoru nad svim proizvodnim kapacitetima. Za svaki
stroj u svakom se trenutku zna gdje je, što radi i u
kakvom je stanju. Strojevi ne komuniciraju samo s
centralnom supervizijom već i međusobno.
Moderni poljoprivredni strojevi, poput trak­
tora i kombajna, iznimno su skupi strojevi. U slu­
čaju krađe ogromne su štete pa se na menadž­
ment s telematičkom kontrolom gleda kao na
nešto što može spriječiti neugodnosti, jer se
odmah vidi kad stroj napusti područje rada.
Poljoprivreda je posao koji se vrti oko učinko­
vitosti. Veći prinosi po jedinici površine olakša­
vaju povrat investiranoga u proizvodnju i manje
gubitke. U današnje vrijeme čak i mali postotak
poboljšanja u jednom segmentu može biti pre­
sudan za konkurentnost. Stoga se provodi stalna
analiza puteva gibanja strojeva i analiza ener­
getske potrošnje kako bi se pronašle najjeftinije
optimalne putanje. Moderan tehnološki koncept
traktora bez vozača pojavio se 2011. i 2012.
Budućnost robota u okviru precizne poljoprivrede u
malim je robotskim jedinicama koje će biti u stanju
raditi selektivno, bez rasipanja energije.
32
godine. Prve su izvedbe bile poluautonomne ili
supervizorske. Traktor koristi GPS i druge bežič­
ne tehnologije kako bi se gibao bez vozača. Ipak,
njegov rad nadzire čovjek u kontrolnoj stanici ili
u vodećem traktoru koji ostali slijede. Postoje
poteškoće u razvoju autonomnih traktora. Kako
bi bio učinkovit, traktor treba biti sposoban slije­
diti strogo određene rute gibanja i poslove na
njima koji se određuju unaprijed, ali mora imati
i reaktivna ponašanja kao bi reagirao u nepred­
vidljivim događajima kao i brze refleksne odzive
kad je to potrebno.
Traktor mora oponašati čovjeka u sposobnosti
nadziranja svog položaja u prostoru i donositi
odluke o npr., brzini gibanja. Kod većine trak­
tora postoji kombinacija autonomije i supervi­
zije. Autonomnost se ostvaruje na više načina.
Većina traktora izvodi navigaciju koristeći lasere
čiji se svjetlosni trak reflektira od više prenosivih
senzora postavljenih oko polja. Komunikacija sa
senzorima je bežična na frekvenciji od 150 Mhz.
Ideja precizne agro kulture zasniva se na teh­
nološkom pomaku koji se u robotici dogodio
osamdesetih godina 20 st. Rezultat je bio una­
pređenje klasičnih strojeva koji su opremljeni
kontroleri ma, senzorima, GPS-uređajima itd.
Međutim, osim navedenog u konceptu precizne
poljoprivrede još su važnije komponente lokalne
obrade koncentrirane, zbog uštede, na gotovo
svaku biljku. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je
poljoprivredne strojeve načiniti mnogo manjima
od današnjih traktora i posvetiti se stalnoj kon­
troli potrošnje energije. Umrežavanje strojeva,
pa i cijelih farmi, daljnji je korak u razvoju pod­
ručja agrokuture vitalnog za opstanak čovjeka.
Igor Ratković
ABC
tehn ike
 ROBOTIKA
Organizatori 3. Robotrke na prstenac su
Hrvatski robotički savez, Društvo za robotiku
Istra, Grad Barban i OŠ Jure Filipovića Barban. U
okviru ovogodišnje Robotrke na prstenac održa­
na su 3 natjecanja, i to: 30.5. u Puli u Industrijsko­
-obrtničkoj školi Pula, lB.6. u Čavlima u OŠ Čavle
i 22.B. u Barbanu u dvorištu crkve Sv. Nikole.
Natjecanje je ekipno. Svaka ekipa ima tri
člana. Na natjecanju svaki natjecatelj vozi tri
vožnje. U prvoj vožnji natjecatelji upravljaju
mobilnim robotom i kopljem ručno, pomoću tip­
kovnice, miša, tipkala ilijoysticko. U drugoj vožnji
mobilni robot kreće se prateći crtu na stazi, a
natjecatelji mogu upravljati samo kopljem. U
trećoj vožnji natjecatelji upravljaju mobilnim
robotom i kopljem također ručno, ali za razliku
od prve vožnje ne vide stazu direktno, nego na
monitoru, na slici koju dobivaju preko kamere
koja je postavljena na robotu. Natjecatelji na
natjecanje dolaze sa sastavljenim robotima koji
Ekipa Gladijatori - !>Veukupni pobjednici 3. Robotrke
na prstenac, pobjednici trka u Puli i Čavlima. Slijeva
nadesno - Drngan Pantić, mentor, Ivan Blašković, Andrej
Todić, Agreš Dominik i Smiljana Vale, ravnateljica OŠ Jure
Filipovića Barban
ABC
lehn Ike
Slavodobnik 3. Robotrke na prstenac 201 5. godine-Ivan
Blašković
su opremljeni potrebnim senzorima i gotovim
programima za upravljanje. Prije svake vožnje
natjecatelji trebaju kalibrirati motore, ispitati i
podesiti senzore prema konkretnim uvjetima na
stazi, po potrebi prepraviti programe i ubaciti ih
u robote. Upravljanje robotom i kopljem može
biti žično ili bežično. Stazu dugačku 150 cm
robot mora prijeći u manje od 12 sekundi. Koplje
treba biti dugačko 30 cm. Prstenac ima vanjski
promjer S cm, unutarnji 1,5 cm, a postavlja se na
visinu od 20 do 30 cm, za svaku vožnju mijenja
se VISina.
Natjecateljima se prije početka natjecanja
obratila ravnateljica OŠ Jure Filipovića Barban
gospođa Smiljana Vale, koja je pozdravila goste
i svim natjecateljima zaželjela da se osjećaju
ugodno te im poželjela puno sreće na natjeca­
nju. Nazočne je pozdravio i zaželio im uspjeh na
natjecanju i tajnik Zajednice tehničke kulture
Pula gospodin Anton Pleti kos. Natjecanje je
otvorio načelnik općine Barban Denis Kontošić,
koji je istaknuo da se uz trku na prstenac održava
još nekoliko natjecanja vezanih uz prsten ac, a
jedno od tih natjecanja je i robotrka na prstenac
koja se već treći put održava u Barbanu.
Nazočnima se obratio i predsjednik Društva
za robotiku Istra gospodin Dragan Pantić, koji je
33
Zajedniika fotografija svih nagradenih ekipa u Barbanu s mentorima

istaknuo da je u 3. Robotrku uključeno preko 40 nl pobjednici te slavodobitnik 3. Robotrke na

učenika osnovnih škola iz 11 ekipa iz Pule, Krka, prstenac.
Barbana, Kanfanara, Delnica i Rijeke. Sveukupni pobjednici 3. Robotrke na prste­
Da natjecanje u Barbanu protekne prema nac u 2015. godini dobili su diplome, medalje i
pravilima i u fer i korektnoj borbi pobrinuo se nagradu za ekipu-Arduino komplet za robotiku
sud časti koji su sačinjavali Dragan Pantić, Nijaz i automatiku te knjigu Arduino autora Paola
Alagić i Mirza Salihović. Zenzerovića, i to za:
Diplome, medalje i plaketu za tri najuspješnije 1. mjesto ekipi "Gladijatori" Društva za robotiku
ekipe 3. Robotrke u Barbanu 22.8.2015. godine Istra u sastavu: Ivan Blašković, Andrej Todić,
uručiti su gospođa Smiljana Vale i Dragan Pantić, leon Dukanović i Agreš Dominik, mentor
i to za: Dragan Pantić;
1. mjesto ekipi "Vitezovi Kanfanara" iz oS Petra
Studenca Kanfanar u sastavu Matija Šen,
Matija Tanković i Marin Pokrajac s mentorom
Nijazom Alagićem;
2. mjesto ekipi "Mušketiri" Društva za robotiku
Istra u sastavu Antonio Lagundžija, Matija
I
Lupanić i Gregor Mihaljević s mentorom
Draganom Pantićem;
3. mjesto ekipi "Brze i žestoke" oS Jure Filipovića
Barban u sastavu Ana Verbanac, Iva Verbanac i
Eima Mazić s mentorom Mirzom Salihovićem.
Na svakom pojedinačnom natjecanju, u Puli,
Ćavtima i Barbanu, proglašene su tri najuspješ­
nije ekipe. Na završnom natjeca nju u Barbanu
zbrajanjem rezultata sa svih natjecanja progla­
Ekipa Vitezovi Kanfanara - pobjednik natjecanja u
šene su i tri najuspješnije ekipe koje su sveu kup- Barbilflu i drugoplasirana ekipa u sveukupnom pocetku

34
ABC
lelln lke
 • NOVE KNJIGE

Ekipa Brze i žestoke, trećeplasinlna ekipa u Barbanu i

trećeplasirana ekipa u ukupnom poretku

2. mjesto ekipi "Vitezovi Kanfanara" iz OŠ Petra

P�..l... Z�nz��...lt
Studenca Kanfanar u sastavu: Matija Šen,
Matija Tanković, Toni Bakša i Marin Pokrajac,
ARDUINO
mentor Nijaz Alagić;
kroz jednostavne pri_jere
3. mjesto ekipi "Brze i žestoke" OŠ Jure Filipovića
Barban u sastavu: Ana Verba nac, Iva Verbanac,
Marina Konović i Eima Mazić, mentor Mirza
Salihović. Ekipa Barbana je od Društva trka na
prstenac dobila i nagradu, 3 ulaznice za aqua­
park Aquacolors Poreč.
Slavodobitnik 3. Robotrke na prstenac s naj­
više pogođenih p unata (17,5) je Ivan Blašković,
član ekipe "Gladijatori" Društva za robotiku Istra, •

mentor Dragan Pantić. Slavodobitniku je pripala

i prigodna nagrada, Arduino prošireni komplet
za robotiku i automatiku i knjiga Arduino. Drugo
mjesto u pojedinačnoj konkurenciji zauzeo je
Andrej Todić s 15,5 punti, također član ekipe
"Gladijatori", mentor Dragan Pantić, a treće je
mjesto zauzeo Matija Tanković s 14 punti, član
ekipe "Vitezovi Kanfanara", mentor Nijaz Alagić.
Nakon završetka natjecanja natjecatelji su
posjetili i adrenaIlnski park u Glavanima gdje su
se iskazali u savladavanju raznih prepreka.
Osnovni cilj natjecanja je promocija roboti­
ke. Natjecanje učenicima omogućava da se na
zanimljiv i interesantan način upoznaju s novim
tehnologijama i robotikom, spoj je modernog
i tradicije, a ekipno natjecanje traži od članova
ekipe da surađuju i pomažu jedni drugima.
Predsjednik ORI
Dragan Pantić, dipl. ing.
II . izdanje
Hrvatska zajednica tehničke kulture izdala je
II. izdanje knjige o programiranju mikrokontroIe­
ra mladog autora Paola Zenzerovića. Knjiga izlazi
iz tiska krajem listopada 2015.
Knjiga je namijenjena svima koji žele nauči­
ti ponešto o elektronici, mikrokontrolerima i
programiranju. Knjiga će vas kroz jednostavne
primjere voditi korak po korak kroz to što su
mikrokontroleri, kako rade, kako i h možemo
programirati te što s njima sve možemo učiniti.
Knjigu možete naručiti na adresi e-pošte:
abc-tehnike@hztk.hr po cijeni od 70 kuna.

ABC
tehn i ke 35
 44. man ifestacija Zmajevi nad gradom održala
se u lipnju 2015. godine na prostoru Sportskog
aerodroma tepin - Osijek.
Organizatori: Aeroklub Osijek i ZTK Grada
Osijeka. Pokrovitelj: Grad Osijek. Medijski
pokrovitelji: HRT-H R Osijek i Slavonska televizija.
Sponzori dijela nagrada: Gradska i sveučilišna
knjižnica Osijek, Skolska knjiga, ZTK Osječko­
-baranjske županije i ZTK Grada Osijeka. Održana
su natjecanja u četiri kategorije.
U masovnom i organiziranom dolasku škola
najbolji postotak dolaska učenika postigle su
sljedeće škole:
1. Osnovna škola Tina Ujevića Osijek
2. Osnovna škola Retfala Osijek
3. Osnovna škola Antuna Mihanovića Osijek.
Na natjecanju u visini leta zmaja najbolji su
bili :
1. Tin Kralik, 4. razred, OŠ Vladimira Becića
2. Ivana Olujić, 6. razred, OŠ Tina Ujevića
3. Igor Kralik, 4. razred, OŠ Vladimira Becića
U kreativnosti i estetskom dojmu najbolji su
b ili:
1. Učenici Sa, zmaj Leptir, 8. razred, OŠ Franje
Krežme
2. Filip Gudelj, zmaj Zmaj od zavjesa, 8. razred,
OŠ Tina Ujević
3. Marijan Ljubić, zmaj Rajska ptica, 8. razred,
OŠ Tina Ujevića.
U natjeca nju klizačima najbolji su bili:
1. Luka Kuruc, 8. razred, oS Tina Ujevića
2. Teo Majdandiić, 6. razred, OŠ Jagode Tru helke
3. Dragomir tatoš, 7. razred, OŠ Franje Krežme.
U popratnom programu podijeljenje su meda­
lje polaznicima CTK Osijek-ZTK Grada Osijeka koji
su sudjelovali na 9. INVENTUM-u (Sajmu inovaci­
ja, gospodarstva i tehničkog stvaralaštva mladih)
u Iloku te nastup mladog osječkog glazbenika
Andreja Dorića.
Predstavljen je dio radioničkog programa
Centra tehničke kulture Osijek-ZTK Grada Osijeka
i Informatički klub- ItlabOs.
Samu manifestaciju posjetilo je preko dvije
tisuće posjetitelja.
Voditeljica eTK Osijek-ZTK Grada Osijeka:
Nataša Dorić, mog. oec.
"
•

"
o

�
"
•

"
o

o
o
o
•
-

;"
-
A"
••

•·
••C

Presjek B-B
B
11 5
'"

" ,
/ "
/ -

II
II
I
-------: I
<
13
I
I �
II �

: I
B 1.5 II
"
II

Boj�n Zvon�rević, dipl, ing.

 12

-:-1
12

t
l I
.

Bl
� o

0
�

3
1
/
:il
-
-
10
-

"

I
• I

11

o
-

o
-

- -

'-

, • • • • • • • • • •

, , , , , , , , , , ,
,

.>Jan Zvona,,,,,;,'. d''pl. Ing.

.