Projektovanje sistema

kogeneracije
• Osnovni zahtjevi koje industrijsko postrojenje mora da
zadovolji u toku rada su:
1. sigurnost (bezbijednost), koja predstavlja osnovni
zahtjev i ostvaruje se održavanjem radnih parametara
(pritisak, temperatura, protok, koncentracija hemijskih
supstanci) u okviru propisanih granica;

2. proizvodna specifikacija, odnosno potreba da se

postigne željeni kapacitet i kvalitet finalnih proizvoda;

3. zahtjevi u pogledu očuvanja okoline koji su definisani

raznim zakonima koji određuju granice opsega u kojima
moraju da se nalaze temperatura, koncentracije
pojedinih hemijskih supstanci, i protoci izlaznih struja iz
postrojenja, tako da ne ugroze okolinu;
4. radna ograničenja koja se moraju poštovati kod
nekih tipova opreme (sudovi ne smiju da se preliju ili
da ostanu prazni, temperatura ne smije da pređe
određenu granicu, itd.)

5. ekonomski zahtjevi koji određuju da rad

postrojenja mora da bude u skladu sa tržišnim
uslovima: mogućnost nabavke polaznih sirovina i
potražnjom za gotovim proizvodima, pri čemu treba
postići što veću ekonomičnost u korištenju sirovina,
energije, kapitala i ljudskog rada.
• Svako industrijsko postrojenje sagrađeno je sa svrhom
realizacije određenog tehnološkog procesa.
• Temeljni cilj projektovanja industrijskog postrojenja je
da osigura sigurni, energetski efikasan i privlačni okoliš
za rad, istraživanje, razvoj i proizvodnju industrijskih
proizvoda.

• Projektovanje modernog industrijskog postrojenja je

složena djelatnost koja primjenjuje teoriju i praksu
inženjerstva zajedno s radnim iskustvom.

• CILJ projektovanja: izrada ekonomičnog projekta

postrojenja koje će zadovoljiti specifične zahtjeve
naručitelja i predviđene lokacije.
Prikaz organizacije projekta u procesnoj industriji

•Kako se vidi, nadzor nad

ukupnim radom i
koordinaciju među
specijalistima obavlja
voditelj projekta.
• Voditelj projekta je
odgovoran za ukupno
projektovanje i izgradnju
procesnog postrojenja.
• Osnovna struka voditelja
projekta je hemijsko ili
mašinsko inženjerstvo.
• Osmišljavanje procesa koji će se graditi treba sadržavati
ideju o potrebi proizvodnje nekog proizvoda, koja može
biti rođena od strane marketing odjeljenja, upravljačkog
tima ili pojedinca.
• Razvoj industrijskog procesa je kreativna aktivnost koja
ima za cilj prikupiti i koordinirati sve informacije i
podatke neophodne za projektovanje, konstrukciju i
pokretanje novog industrijskog postrojenja koje je
ekonomski profitabilno.
• Detaljnim projektovanjem realiziraju se izvođački
projekti i dokumentacija za izradu ili nabavku kompletne
opreme, njenu montažu, za izvođenje svih potrebnih
instalacija i za izgradnju pratećih objekata.
Procesi projektovanja industrijskog postrojenja
PROJEKTNI ZADATAK - mora u potpunosti ukazati na:
- proizvode koji se žele proizvoditi,
- sirovine od kojih će se dati proizvodi proizvoditi,
- kapacitet, tj. količine u kojima će se navedeni proizvodi
proizvoditi,
- kvalitet proizvoda i način pakovanja,
- skladištenje,
- nusproizvode,
- sigurnost postrojenja,
- transport i manipulacija,
- osiguravanje energije,
- potencijalne lokacije
- prateći objekti,
- proizvodni proces u osnovi,
- drugi podaci potrebni za projektiranje.
• Daju se osnovni zahtjevi na projekt uz:

– tehničku,
– ekonomsku,
– vremensku
– pravnu stranu.

• Projektni zadatak radi naručitelj sam ili uz pomoć

projektanta, stručnjaka. Obično se traži da ljudi s puno
iskustava i znanja definiraju okvire projekta. PZ ima bitni
uticaj na kvalitet cijelog projekta, jer je temelj svega.
 IDEJNA RJEŠENJA
• Određivanje osnovnih parametara željenog rješenja.
Grubo se odabire oprema i radi troškovnik
(procjene).
• Radi se redovno u više varijanti koje se uspoređuju
po kvaliteti i troškovima. Za svaku varijantu mora biti
jasno tehničko rješenje i njegovi učinci.
• Traži se optimalno tehničko ekonomsko rješenje.
Idejno rješenje je osnova za daljnje analize i odluku o
izboru optimalne varijante.
 IDEJNI PROJEKT

• Odabrano idejno rješenje se dalje razrađuje sa

svrhom:

• izrade investicijskog elaborata

• podloge za glavni projekt

• Idejni projekt se ne mora uvijek raditi (može se raditi

idejno rješenje pa onda glavni projekt). Idejni projekt
može biti osnova za tender.
 INVESTICIJSKI ELABORAT

Prošireni idejni projekt s ekonomskom analizom:

• rentabilnosti

• odnosa na tržištu

•opravdanosti povećanja kapaciteta, zamjena ili

modernizacija opreme

• načina finansiranja

Radi se na osnovu projektnog zadatka ili odabranog idejnog

rješenja, a služi kao dio obaveznog dokazivanja potrebnih
sredstava za investicije
 GLAVNI PROJEKT
Svrha:

• Dobiti osnovu za izradu izvedbene dokumentacije

• Osnova za izradu tendera

• Detaljno se razrađuje IP ( npr. smještaj razvoda usklađen s

građevinskim projektom, smještaj elementa u razvode ...).

• Ne zna se još isporučitelj opreme pa ne mogu svi detalji biti

razrađeni.

• GP se može izbjeći ukoliko se sklopi ugovor direktno s

proizvođačem, isporučiteljem opreme, koji ugrađuje svoju
tipsku opremu.
 GLAVNI IZVEDBENI PROJEKT

• Radi se na osnovu idejnog projekta ili glavnog

projekta.

• Poznat je proizvođač opreme.

• Svrha: Pripremiti svu dokumentaciju da se oprema

može naručiti i obaviti sklapanje (montaža)
industrijskog postrojenja.
 DOKUMENTACIJA ZA POGON I ODRŽAVANJE
• Obrada dokumentacije s obzirom na eksploataciju.

• Važni dio su upustva! Nedostatak pravih upustava može

zadavati velike probleme

• DPO se mora posebno tražiti - nije uključena u

uobičajenim projektima (u slučaju skupljih i
kompliciranijih postrojenja investitor treba obavezno
zahtijevati (i ugovoriti) ovu dokumentaciju

• DPO traži dugotrajno provjeravanje – naknadne studije i

tek onda se ovjerava za upotrebu. Podliježe stalnim
korekcijama.

• Pri pisanju upustava treba poštivati propise i prilagoditi ih

nivou stručnosti osoblja koje upravlja i održava IP.
Dokumentacija ovog tipa radi se samo na zahtjev
korisnika, a njezin oblik i sadržaj ovisi o:

• Lokalnim propisima,
• Internom propisu investitora, koji često vode
računa i o stručnoj kvalifikacijskoj strukturi, odnosno
stručnom nivou osoblja koje upravlja i održava
pogon.
 KOMPONENTE PROJEKTA

Komponente tehničkog dijela projekta proizlaze iz strukture

postrojenja, a to su u pravilu:
• Tehnološki
• Građevinski
• Mašinski
• Hidraulički
• Pneumatski
• Energetski
• Elektrotehnički
• I ostali (već prema postrojenju)
• Osnovni blokovski prikaz redoslijeda aktivnosti pri projektovanju
 Razvoj kompletnog tehnološkog procesa predstavlja
veći broj sadržaja i aktivnosti kakvi su:
- definiranje pojedinih faza i osnovne strukture
procesa,
- izbor lokacije,
- regulisanje patentne zaštite i drugih administrativnih
i zakonskih pitanja,
- prostorni raspored postrojenja,
- kontrola i funkcioniranje procesa,
- definiranje pomoćnih objekata,
- sagledavanje i opis manipulacije i lokalnog
transporta,
- obrada i skladištenje otpadnih materijala,
- opis procedura i način njihove realizacije u cilju
zaštite zdravlja i sigurnosti radne snage.
 LOKACIJA POSTROJENJA

• Lokacija postrojenja mora biti poznata. Troškovi energije i

sirovina, te način transporta ovise o odabranoj lokaciji.
Idealna se lokacija skoro ni ne može naći, ali se
ekonomskim vrednovanjem mogućih lokacija može
odabrati najpovoljnija.

• Faktori lokacije su različiti za razne vrste industrije i

izabrane tehnologije. Dijele se na opšte i posebne.

• U opšte se ubrajaju oni faktori koji postoje u svakom

slučaju, tu se misli na troškove transporta, radne snage i
zemljišta.

• U posebne se ubrajaju faktori karakteristični za pojedinu

industriju ili grupu industrija.
 FAKTORI LOKACIJE:
• TRŽIŠTE PROIZVODA
Povećanje proizvodnje i proširenje asortimana proizvoda
uglavnom su rezultat prethodnog istraživanja tržišta. Utvrditi
glavne potrošače i specifičnosti njihove potrošnje; da li je
proizvod za široku potrošnju ili je reprodukcijski materijal za
daljnju industrijsku preradu.
• SIROVINE
Jedan od ključnih faktora za određivanje lokacije. Mogućnost
opskrbe sirovinama, a i energijom, programira se za optimalni
perspektivni vijek trajanja postrojenja. Potrebno je utvrditi i
cijenu transporta do lokacije postrojenja.
• TRANSPORT
Pri određivanju troškova transporta treba primijeniti
odgovarajuće cijene. Stoga je prijeko potrebno za svaku
lokaciju u razmatranje uključiti i troškove isporuke sirovina.
• DUGOROČNO PLANIRANJE
Predmet dugoročnog planiranja svodi se na optimiranje
proizvodnog kompleksa, a ne njegovih pojedinih cjelina.
• STIMULACIJA DRUŠTVENE ZAJEDNICE
Tu se misli prije svega na besplatno ustupanje zemljišta,
smanjenje raznih davanja i oslobadanje od poreza na dohodak
za određeni broj godina.
• KLIMA
Potrebni su podaci o klimatskim uslovima, koji se zasnivaju na
dugogodišnjim opažanjima (mogućih vremenskih nepogoda:
oluje, poplave, veliki snijeg i sl. )
• ZAŠTITA OKOLINE
Neka su područja osjetljiva na zagađivanje atmosfere, kao npr.
zatvorene doline koje pogoduju stvaranju temperaturne
inverzije u zimskim mjesecima zbog čega se u najnižim
slojevima zraka zadržavaju svi ispušni plinovi.
• PSKRBA VODOM
Procesna industrija na posredan i neposredan način troši
mnogo vode (rashladno sredstvo, procesna voda, vodena para,
sanitarna voda)
• OPSKRBA ENERGIJOM I POMOĆNIM SREDSTVIMA
Procesna postrojenja troše vodenu paru i električnu energiju.
Vodena para se obično proizvodi u vlastitom pogonu, što
podrazumijeva potrošnju odgovarajućeg goriva. Potrebna su
dva izvora električne energije: opskrba iz najbliže mreže i
vlastiti agregati za proizvodnju struje.
• RADNA SNAGA
Procesna postrojenja zahtijevaju kvalificiranu i odgovornu
radnu snagu.
• OPŠTI USLOVI ŽIVOTA
Kvaliteta životne sredine bitno utiče na vrijednost lokacije.
• FIZIČKO STANJE TERENA
Podrazumijeva detaljno ispitivanje i nosivost terena.
 FAZE REALIZACIJE PROJEKTA I PODJELA RADA

Razlikujemo:
- prethodne radove koji uključuju razvoj i ocjenu
procesa,
- procesno projektovanje,
- detaljno projektovanje,
- nabavu opreme,
- izgradnju postrojenja,
- pokretanje i probni rad postrojenja.
 PRETHODNI RADOVI
• Prethodne radove mogu obavljati isključivo organizacije koje su
dobro upućene u projektovanje procesnih postrojenja. Poželjno
je da prethodne radove i procesni projekt izradi ista
organizacija.
PROCESNI PROJEKT
• Može ga izraditi investitor, ako raspolaže znanjem o procesu i
ako ima grupu iskusnih procesnih inženjera za prenos podataka
u projekt.
DETALJNI PROJEKT
• Detaljno projektovanje obuhvata:
- opšti raspored postrojenja i opreme,
- projekte čeličnih konstrukcija i građevinske projekte,
- projekte električne instalacije; mašinske projekte
- projekt procesne instrumentacije,
- šemu vodova i instrumentacije.
 NABAVA OPREME
• Obuhvata ove aktivnosti:
- traženje ponuda, izbor isporučitelja i sklapanje ugovora za
kupovinu opreme,
- inspekcija kojom su obuhvaćene funkcionalnost i kvaliteta
opreme i materijala kod isporučitelja,
- revizija prethodnih cijena i procjena.
IZGRADNJA POSTROJENJA
• Obuhvata radove kao što su:
- priprema terena,
- izgradnja temelja i zgrada,
- izrada čelične konstrukcije,
- montaža cjevovoda,
- montaža elektro-instalacije,
- montaža mjerno-regulacijske opreme,
- nadzor nad izgradnjom i testiranje postrojenja.
 PUŠTANJE U POGON I RAD POSTROJENJA
• Potrebno je pripremiti upute za rad i upute za puštanje
postrojenja u pogon, te osposobiti osoblje.
• Investitor i projektant će za taj posao pripremiti tri grupe
stručnjaka:
operatere, laboratorijsko osoblje i grupu za održavanje
postrojenja.
UPRAVLJANJE PROJEKTOM
• Obuhvata:
- izradu i kontrolu plana radova,
- kontrolu cijena i procjena,
- opštu koordinaciju poslova.
UGOVORI
• Odnosi između investitora i izvršitelja reguliraju se pravnim
sredstvima, tj. ugovorima.
PRIKAZ MEĐUZAVISNIH ELEMENATA U PROCESU
PROJEKTOVANJA
Koraci pri tehničkoj analizi CHP projekta su:

• izbor odgovarajuće tehnologije

• identificirati moguće alternativne izvore energije
uz CHP
• dimenzioniranje odabranog CHP postrojenja tj.
određivanje glavnih tehničkih ulaznih podataka
potrebnih za daljnju finansijsku analizu CHP
projekta
• izbor režima rada
 Utvrđivanje potreba za energijom

• Potreba energije: koliko? i kada?

• Šta treba definisati?

- Potrebnu energiju
- Toplotnu energiju / potrebu pare
- Potrebno hlađenje
Kako definisati potrebe za energijom?

• Energetskim auditom koji može izvršiti

konsultant
• Vlastitom analizom i predviđanjem

Treba razmotriti:

• moguće uštede, moguće promjene u procesu,

• povezivanje procesa, postojanju prostora za
smještaj kogeneracijskog sistema,
• mogućnosti povezivanja s el. i toplinskim
sistemom objekta i sl.
• Buduće energetske zahtjeve
 Dijagram opterećenja

• Opterećenje potrošača je u opštem slučaju

promjenljivo u toku vremena, npr. u toku
dana, mjeseca, sezone, godine, a takođe i
tokom posmatranog niza godina.

• Grafička ilustracija vremenske promjene

opterećenja predstavlja dijagram opterećenja.
Postoje tri osnovna dijagrama koji karakterišu potrošnju
električne energije i snage:

• hronološki dijagram opterećenja (stvarni dijagram

opterećenja),
• kriva trajanja opterećenja (sređeni dijagram opterećenja) i
• kriva snaga-energija,

a koji se mogu formirati za razne vremenske intervale: dan,

nedelja, mjesec, sezona, godina i dr. Zavisno od posmatranog
vremenskog perioda dijagrami opterećenja mogu biti:

• dnevni dijagram opterećenja,

• sezonski dijagram opterećenja,
• godišnji dijagram opterećenja i sl.
• Dnevni dijagram opterećenja se obično formira i u
formi stvarnog dijagrama opterećenja (a) i u formi
sređenog dijagrama opterećenja (b).
• Godišnji dijagram opterećenja se najčešće formira u
obliku sređenog dijagrama opterećenja i krive snaga-
energija.

• Za opštije potrebe i jasnije sagledavanje odnosa

između pojedinih veličina koje karakteriše
opterećenje, pri formiranju dijagrama opterećenja
često je bolje na ordinati uzeti relativne vrijednosti
odgovarajućih veličina, kako je to urađeno na
dijagramima prikazanim na sljedećoj slici.
• Na ordinati je u datom prikazu dat odnos snage u
posmatranom trenutku i vršne snage za posmatrani
period (T0 = 24h za dnevni dijagram opterećenja, T0 =
8760h za godišnji dijagram opterećenja): p = P / Pmax .

Relativni dnevni dijagram opterećenja konzuma

Karakteristične veličine dijagrama opterećenja su:

- Maksimalno opterećenje (snaga Pmax)

- Minimalno opterećenja (snaga Pmin)
- Potrošnja električne energije W , koja je jednaka
površini ispod dijagrama opterećenja snage.
- Srednje opterećenje ( Psr = W /T0)
- Odnos izmedu min. i max. opterećenja
(Pmin/Pmax ), a koji pokazuje ekonomičnost
potrošnje električne energije.
• Npr.

P(max) = 3 MW, P(min) = 1 MW

Te = 8000 sati
Potrošnja el. energije = 13,000 MWh
• Potreba za toplinskom energijom

Qth (max) = 15 tona/sat, Qth (min) = 10 tona/sat

zasićene
pare 3 bar
Tth = 6000 sati
Potrošnja topline = 69,000 MWh
Na slici su date mjesečne potrošnje električne, toplotne i rashladne energije u
jednom javnom objektu. Upravo ovakav oblik zapisa opterećenja je poželjan, jer daje
potrebnu i dovoljnu sliku opterećenja konzuma na osnovu kojeg je moguće
procijeniti i dinamiku rada energetskog sistema i efekte eventualnih njegovih
tehnoloških izmjena.

Potrošnja energije u vremenu

 Utvrđivanje raspoloživih goriva

• U mikro CHP sistemima mogu se koristiti

razna goriva i izvori topline čije karakteristike
variraju ovisno o:

- troškovima sistema,
- troškovima topline,
- učinku na okoliš,
- dostupnosti,
- lakoći transporta i skladištenja,
- održavanju sistema i životnom vijeku.
 Analiza se zasniva na:

• gorivima koja su dostupna duži vremenski

period,
• zakonima koji važe za lokalnu zajednicu,
• cijeni goriva i očekivanim poskupljenjima.
• Rezultat analize raspoloživih goriva je lista
raspoloživih goriva po prioritetima.
Izvori topline i goriva koja se koriste su:

• biomasa,
• ukapljeni naftni plin,
• biljno ulje,
• solarni izvor topline,
• prirodni plin i drugi.
• Izvori energije koji imaju najmanju emisiju su
solarna energija, biomasa i prirodni plin.
Većina kogeneracijskih sistema koriste prirodni
plin zato što on:

- brzo sagorijeva i čišći je iako emitira CO2,

- jeftiniji,
- dostupan u većini područja i
- lako se transportira.
- Prikladan je za motore s unutrnjim
sagorijevanjem kao što je Otto motor i za
plinske turbine jer sagorijeva bez pepela, čađi
i katrana.
 Izbor CHP tehnologije

• CCGT: Kombinirani ciklus plinske turbine

• GE: Plinski motor
• GT: Plinska turbina
• OCGT: Otvoreni ciklus plinske turbine
• ST: Parna turbina
 Dimenzioniranje CHP postrojenja
• Analiza toka energije
• Izračun CHP korisnosti (ušteda)
• određivanje kapaciteta ključne opreme (kotao,
turbina, motor SUS, generator,…)
• određivanje kapaciteta dodatne opreme
(kotao, …)
• Pod povoljnim uslovima CHP projekti mogu
rezultirati vremenima povrata od tri do pet
godina.
• Ekonomija CHP projekata je osjetljivija na
promjene u cijeni električne energije nego na
promjene cijena goriva.
• Analiza osjetljivosti treba biti sastavni dio
studije izvodljivosti bez obzira na metodu
ekonomske analize.
Faktori koji djeluju povoljno na kratki period
povrata su:

- mali investicijski trošak;

- niska cijena goriva;
- visoka cijena električne energije;
- niža cijena goriva za CHP u usporedbi s
cijenom goriva za kotlove;
- mnogo pogonskih sati;
- visoka ukupna efikasnost CHP sistema.