Professional Documents
Culture Documents
Pedagogijamvskripta PDF
Pedagogijamvskripta PDF
IZ PREDMETA
PEDAGOGIJA
Nedeljko Trnavac, Jovan or evi
Opšta pedagogija stavlja akcenat na opšte vaspitanje. (vaspitanje, pedagogija, škola, metodika)
Didaktika stavlja akcenat na nastavu i obrazovanje. (nastava, didakti ki principi, metode,oblici, ocene)
VASPITANJE
Vaspitanje je svesno vo en proces sa odre enim ciljem, koji se ostvaruje putem odre enih sadržaja, a
povezuje pojedince, generacije i društva.
Zna aj vaspitanja
• Usvajanje znanja
• Razvijanje psiho-fizi kih sposobnosti
• Formiranje pogleda na svet
! "
Mogu nosti i granice vaspitanja
• Nativisti ka shvatanja: precenjuje nasle e - biološki determanizam: „plava krv“, „arijevska rasa“,..
• Teorija geografskog determinizma: „hladni i prora unati severnjaci“, „topli i temperamentni južnjaci“
• Teorija pedagoškog naturalizma: svode razvoj na sazrevanje
• Empiristi ke teorije: precenjuju uticaj sredine i ulnih saznanja
• Teorija konvergencije: podjednak uticaj nasle a i sredine (pokušaj pomirenja nativista i empirista)
• Nasle a
• Društvene sredine, tj. uslova
• Pravovremenosti i pravilnosti vaspitanja
• Motivisanosti i aktivnosti vaspitanika
Vaspitanjem se uti e na društvenu sredinu i obrnuto. Institucionalno (društveno) vaspitanje se vezuje za detinjstvo, kao najduže i
najvažnije u pore enju sa adolescencijom (mladost), zrelo doba i starost.
• Vaspitanje i društvo
Vaspitanjem se ostvaruju:
Treba uzbe i upotrebu vaspitanja kao sredstva manipulacije u ideološke, politi ke i ekonomske svrhe od strane vladaju ih struktura.
• Vaspitanje i kultura
Vaspitanje omogu uje prenošenje i boga enje kulture, a kultura unapre uje proces vaspitanja.
• Vaspitanje i rad
• Intelektualno vaspitanje
• Radno-proizvodno vaspitanje
#! "
Koncepcije vaspitanja
Koncepcije zavise od izvora vaspitnih ciljeva: dete, društvo, nasle e, bog, pojedinac,...
Cilj vaspitanja je društveno istorijski uslovljen - svako društvo kroz vaspitanje saopštava svoje interese.
Cilj vaspitanja je idealno zamišljena li nost koja se nastoji razviti kod svakog lana društva.
• Cilj kao stati na idealna slika (model) - > normativna pedagogija (šta posti i)
• Cilj kao osobina (svojstvo) procesa kojim se dolazi do njega - > procesualna (šta i kako posti i)
Cilj vaspitanja je svestrano razvijanje li nosti, tj. cilj (procesualnog) vaspitanja je svestrano vaspitanje !
$! "
Determinante cilja i zadataka vaspitanja
Zadaci vaspitanja definišu ŠTA TREBA DA URADIMO da bi ostvarili cilj. - > konkretan cilj
Vaspitni zadaci su konkretizacija zacrtanog cilja vaspitanja. Realizacijom zadataka ostvaruje se cilj !
Neophodan je sklad izme u opšteg cilja i konkretnih zadataka (u realnim vaspitnim situacijama).
Ciljevi i zadaci treba da budu konkretno formulisani i bliski vaspitaniku (tako da ih oni doživljavaju kao svoje).
Nastavni plan i program predstavljaju konkretizaciju i formalizaciju vaspitnih ciljeva i zadataka u pisanoj formi.
Konkretizacija ciljeva i zadataka vaspitanja prema podru jima razvoja i stranama vaspitanja
• usvajanje znanja
• formiranje veština, navika i umenja
• razvijanje umnih i logi kih sposobnosti
• razvijanje stvaralaštva
• razvijanje radne kulture i navika
• osposobljavanje za dalje obrazovanje
Moral se ispoljava kroz odnos prema zajednici, prema drugima, prema sebi !
%! "
3. Zadaci estetskog vaspitanja:
PEDAGOGIJA
Filozof J.F. Herbart (1806), se smatra sistematizatorom i jedinim od osniva a pedagoške nauke.
Pedagogija se smatra i «veštinom» (jer postoji vrsta povezanost izme u pedagoške teorije i prakse).
&! "
Istorijski pregled razvoja vaspitanja i pedagogije
• Vaspitanje u srednjem veku (V-XV vek)- staleško (ponašanju na dvoru i viteška eti ka pravila)
• Vaspitanje u novom veku - gra anski stalež realizuje progresivan razvoj vaspitanja
• Industrijska revolucija (kraj XVIII i po etak XIX veka) dovodi do masovnosti obrazovanja
• Danas – smanjenje potreba za «fabri kim radnicima», a raste potreba za visoko obrazovanim,
kadrovima kreativnog i komunikacionog profila (doba informatike).
• Filozofi Sokrat, (vaspita atinske omladine), Platon (razra uje itav sistem obrazovanja),
i Aristotel (vaspitanje smatra sredstvom ja anja države).
• Na prelazu u novi vek, eški pedagog Jan Amas Komenski se smatra osniva em didaktike, a prete a
je pedagogije kao samostalne nauke. Razradio je razredno-predmetno- asovni sistem nastave.
• Johan Fridrih Herbart, nema ki pedagog sa po etka XIX veka. Smatra se osniva em pedagogije
kao nauke zasnovane na etici i psihologiji. Postoji pedagoški pokret - herbartijanstvo.
Povukao je razliku izme u pedagogije kao nauke (teorije) i kao prakti ne delatnosti (veštine).
Prema Herbartu, pedagogija treba najpre da utvrdi cilj vaspitanja, kao izgradnju moralnog karaktera,
zasnovanog na hriš anskoj religiji.
Herbart je nastavu smatrao najvažnijim sredstvom vaspitanja, ali je upadao u šablonizam i formalizam
• Herbartovoj struji u pedagogiji suprotstavljao se Ušinski koji je pedagogiju smatrao veštinom, koja se
ak približava umetnosti.
• Anton Semjonovi Makarenko je najpoznatiji pedagog socijalisti ke epohe. Bavio se, najviše
vaspitanjem u kolektivu i putem kolektiva.
U XIX veku dominantan je uticaj nema ke pedagogije - naši prvi pedagozi se školuju u Austro-ugarskoj.
Izme u dva svetska rata je uticaj francuske pedagogije - veliki broj intelektualaca se školuje u Francuskoj.
'! "
Sistem nau nih disciplina u pedagogiji
Opšta pedagogija prou ava opšte, teorijske i fundamentalne probleme vaspitanja (predmet,ciljeve, zadatke..)
Metodologija pedagoških istraživanja se bavi nau no-istraživa kim metodama, tehnikama, ...
Discipline možemo klasifikovati prema uzrastu vaspitanika (predškolska pedagogija, pedagogija odraslih,...), i
prema mestu izvo enja vaspitanja (porodi na, školska, internatska, vanškolska pedagogija,...), itd.
U oblasti vaspitanja, pedagogija je integrativni faktor koji objedinjuje sve druge nauke.
Veza pojedinih nauka ostvaruje se preko tzv. grani nih nau nih disciplina (pedagoška psihologija, pedagoška
sociologija, filozofija vaspitanja, pedagoška antropologija, ...).
Pedagogija i fizlozofija
Filozofija teži da odgovori na osnovna pitanja ovekove egzistencije: šta je ovek, kakva je njegova priroda i
suština, misija i sudbina. U osnovi svake pedagogije leži filozofija.
Pedagozi su naro ito zainteresovani za filozofske discipline kao što su etika (moralno vaspitanje), aksiologija
(sistem vrednosti), logika, estetika ...
Pedagogija i psihologija
Pedagogija i psihologija su veoma bliske i povezane nauke. Psihologija je osnova svih koncepcija vaspitanja.
Psihologija i sociologija
Vaspitanje je oduvek društveno uslovljeno i ostvaruje se u odre enim društvenim strukturama, kao što su
porodica, škola, de ja organizacija...
Za pedagogiju su zna ajna sociološka prou avanja društvene strukture, društvenih odnosa, socijalnih razlika,
a naro ito istraživanje iz oblsti sociologije li nosti deteta.
Pod pedagoškim istraživanjem podrazumevamo aktivnost iji je cilj otkrivanje zakonitosti, unutrašnjih veza i
odnosa koji vladaju u procesima vaspitanja.
Metodologija pedagoških istraživanja je deo pedagogije koji prou ava na ine nau nog saznavanja u podru ju
vaspitanja.
(! "
Specifi nosti i teško e istraživanja vaspitnih pojava
Prednosti pedagoškog istraživanja su: objektivnost, mogu nost provere i upore ivanja rezultata sa drugima i
primenljivost rezultata u praksi.
• fundamentalna (opšta),
• razvojna (predvi anje)
• primenjena (prakti na)
• istorijska
• savremena
• prognosti ka
• teorijska
• empirijska.
• standardni testovi - su prošli proceduru standardizacije i imaju širu i trajniju upotrebu (formalni),
• neformalni testovi – sastavljaju ih nastavnici uz pridržavanje odre enih kriterijuma.
)! "
ŠKOLA I ŠKOLSKI SISTEM
Nekada - stari ljudi, crkva,... imaju sve manji uticaj, a javljaju se novi
Sada - štampa, televizija, internet, putovanja,...
Nekada se sistem vaspitanja odnosio pretežno na škole. Danas se vaspitni proces pojedinca odvija
permanentno, celog života i sve je manje lociran u školama.
Jedan od najvažnijih predmeta prou avanja pedagogije danas je školski sistem. To nije bio slu aj u vreme
«stati kih školskih sistema».
Predškolsko vaspitanje
Predškolsko vaspitanje ima veliki zna aj, jer se u tom periodu razvijaju nasle ene fizi ke i psihi ke osobine.
Istraživanja govore da se itav razvoj oveka zasniva na po etnom razvoju u detinjstvu.
(„Dete je otac oveka“ – Frojd)
Na ovom uzrastu se najviše poklanja pažnja fizi kom razvoju deteta, a intelektualni razvoj podrazumeva
razvoj ula i njihovo stavljanje u funkciju intelekta, formiranje predstava, do razvijanja umnih sposobnosti.
Moralno vaspitanje na ovom uzrastu ostvarujemo kroz konkretne pozitivne primere. Dete se navikava da
prima i daje, da deli, da sara uje, da gubi bez ljutnje,...
Predškolsko vaspitanje se sve više pomera sa porodice na društvene ustanove koje u skladu sa svojim
potrebama, interesima i mogu nostima, organizuje razne oblike rada sa predškolskom decom (de iji vrti i,
vaspitne grupe pri osnovnim školama,...).
Zadaci de ijih vrti a su fizi ki i intelektualni razvoj, formiranje radnih navika i moralno vaspitavanje,
navikavanje na kolektiv, pripremanje za polazak u školu kao i pedagoška pomo roditeljima u radu sa decom.
Aktivnosti kojima se ostvaruju predškolski programi vaspitanja su: igra, rad i u enje.
Škola je najzna ajnija institucija vaspitanja jer organizuje vaspitanje u periodu najintenzivnijeg razvoja
li nosti, u periodu detinjstva i mladosti.
*! "
Razvoj škole i školskog sistema
Prvi u itelji su bili vra i, mudri starci, ... Na pojavu škola uticala je i injenica da su ljudi stvorili velike fondove
znanja, veština i navika da ih više nisu mogli prenositi neposredno kroz svakodnevni život. Najstarije škole se
javljaju u bogatim društvima, kao što su Egipat, Atina ...
Uloga crkve je zna ajna za pismenost i školovanje, sve do pojave industrijskog društva.
U periodu stvaranja industrijskog društva, u težnji da se razvije nauka, tehnika i trgovina, zatvorena je
konstrukcija klasi nog školskog sistema, koji u sebi ima osnovnu školu, srednju školu i fakultet.
Zavisnost škole od države, zapo inje odr ivanjem školske obaveze i obeze ivanjem državnog finansiranja.
Rad škola se ure uje voljom državnih organa.
Savremena škola teži afirmisanju ideje o raznovrsnosti tipova školskih institucija i na ina obrazovanja.
Kod Srba primanjem hriš anstva i slovenskog jezika u irilici, tokom IX veka u Raškoj po inje da se u
manastirima i u dvorovima vlastele razvija pismenost i da se postavljaju temelji srpske kulture. Za vreme
turske vlasti školu su imali samo manastiri.
U XVIII veku dolazi do osnivanja škola u Vojvodini, prema propisima iz Be a. Konstituisanje školskog
sistema u Srbiji povezano je sa procesom stvaranja države u XIX veku.
Najja i talas kritika škole pojavio se krajem XIX i po etkom XX veka. Kritike možemo rzvrstati u nekoliko
osnovnih grupa:
• zahtev za unifikacijom škola,
• shvataju i vaspitanje kao instrument svoje vlasti, zahteva se apsolutni uticaj na školu,
• zahtev da se škola vrati prirodi i neposrednog u enja iz prirode...
Vrste škola
Osnovna škola
Osnovno vaspitanje i obrazovanje je neophodno svakom gra aninu da bi se uspešno uklju io u društveni
život i da bi zapo eo profesionalno obrazovanje. Ono je ustavno pravo i obaveza svih gra ana.
Postoji podsistem osnovnog obrazovanja odraslih i specijalnog školstva za decu i odrasle ometene u razvoju.
+! "
Osnovna škola ima slede e odlike:
Srednje škole
• Do II svetskog rata osnovna škola traje 4 godine, a u srednjem obrazovanju postojale su: šegrtske
škole, gra anske škole, niža i viša gimnazija.
• Posle 1945. osnovna škola traje 7 godina, a postoje : niže gimnazije i progimnazije, više gimnazije,
škole u enika u privredi i u iteljska škola.
• Od 1958. osnovna škola traje 8 godina, ne menja se srednje obrazovanje. Otvara se mogu nost
direktnog upisa na fakultete.
• Posle 1974. srednje obrazovanje se uskla uje na jedinstvenim osnovama. Ovom reformom je ukinuta
gimnazija kao jedina srednja obrazovna škola.
• Krajem 80.-tih godina ponovo je oživljen tradicionalni sistem srednjih škola: rehabilituje se gimnazija.
U klasi noj organzacionoj šemi osnovne i srednje škole postoji podela na:
• nastavu,
• vannastavni rad i
• kulturnu i javnu delatnost škole.
Na poseban na in i sa posebno školovanim kadrovima društvo obezbe uje deci ometenoj u razvoju,
predškolsko, osnovno i srednje vaspitanje i obrazovanje, osposobljavanje za rad i uklju ivanje u život.
Specijalna odelenja se mogu osnivati i pri redovnim osnovnim školama za odre ene kategorije ometenosti.
Izolacija ove dece u specijalne škole žigoše decu, pa je sve zastupljenija teza da je rad bolje organizovati u
redovnim školama - INKLUZIJA.
! "
Više škole i fakulteti
Više škole su vaspitno-obrazovne ustanove stru ne orijentacije, koje osposobljavaju kadrove za oblast
proizvodnog rada. Traju po pravilu 4 semestra.
Studije mogu biti redovne ili vanredne. Univerzitet predstavlja samostalnu celinu više fakulteta.
Vaspitanje u porodici
Porodica je osnovno socijalno okruženje i najzna ajniji faktor razvoja i vaspitanja li nosti. Porodica definiše
kasnija ponašanja deteta u životu ! (»Dete je otac oveku« , Frojd)
Porodica treba da bude zdrava i stabilna zajednica, da bi bila uspešan inilac u vaspitanju mladih.
Povoljan materijalni i zdravstveno-higijenski standard porodice je po etni i osnovni, ali ne i najvažniji uslov. Društvena pomo u
vaspitanju dece je posebno zna ajna za siromašne porodice.
Skra enje radnog vremena i pove anje slobodnog vremena –osnovni kriterijum merenja napretka civilizacije.
Pravilno koriš enje slobodnog vremena ima za oveka i društvo višestruki zna aj:
• uspostavlja ravnotežu rada i odmora
• humanizuje rad
• doprinosi pove anju produktivnosti i pove anju standarda ljudi
• omogu ava pove anje vremena za u enje i obrazovanje i svestrani kulturni razvoj ljudi
Društvena i pedagoška intervencija (uticaj) u oblasti slobodnog vremena ne sme da naruši osnovno obeležje
sloodnog vremena: slobodu, dobrovoljnost, spontanost, samoaktivnost, kreativnost, ...
#! "
Društvene i slobodne aktivnosti u enika
Vannastavne i vanškolske aktivnosti u školi se odre uju i osmišljavaju putem: u eni kih organizacija,
zajednica i slobodnih aktivnosti – sekcije, sportske ekipe, takmi arski timovi,... na osnovu u eni kih sklonosti,
uslova sredine i angažovanja vaspita a.
• predmetne i nau ne
• tehni ke i radno-proizvodne
• kulturno-umetni ke
• sportsko-rekreativne
Savremena škola najviše pažnje posve uje nastavi, pa se sve više isti e zahtev društvenog otvaranja.
U vaspitanju je sve izraženiji proces ukidanja monopola udžbenika, kao dominantnog izvora znanja.
Sve je ve i uticaj vanudžbeni kih i vanu ioni kih izvora znanja – asopisa, tv emisija, filmova, interneta,...
• Štampa i de ija štampa - pored vanškolskih, zna ajnu vaspitnu ulogu imaju školski listovi i asopisi
koje stvaraju u enici u školama. U skoro svim osnovnim i srednjim školama rade novinarske sekcije.
• Film - film je danas i umetnost i dokument i sredstvo vaspitno-obrazovnog rada, kao i sredstvo
zabave i razonode.
• Internet - trenutno najdominantnije sredstvo masovnih komunikacija kod mladih. Treba ga usmeriti i
upotrebiti u vaspitno-obrazovne svrhe.
Pojam »obrazovanje odraslih« ozna ava obrazovne aktivnosti kompenzacijskog karaktera u odnosu na
školovanje u periodu detinjstva i mladosti.
Na planu obrazovanja i vaspitanja odraslih naro itu važnost imaju slede e institucije: posebne škole za
odrsle, radni ki narodni univerziteti, kulturni centri, savetovališta...
Za odrasle, postoji bogata društvena obrazovno-kulturna ponuda: predavanja, tribine, te ajevi, seminari,
kongresi, simpozijumi...
$! "
METODIKA VASPITANJA LI NOSTI
Karakteristike vaspitanja:
• svestnost
• celishodnost
• sistemati nost
• organizovanost
• aktivnosti vaspitanika
• sredstva rada
• metodske postupke
«Li ni karton u enika», koji se vodi za vreme trajanja osnovnog školovanja, treba da sadrži:
Podatke unose: u itelj, odeljenski starešina i nastavnik fizi kog vaspitanja, uz konsultovanje školskog lekara,
pedagoga i psihologa.
U konkretnim vaspitnim situacijama imamo i konkretne nastavne (didakti ke) principe,metode i sredstva.
Principi su opšta na ela (zahtevi) i preduslov uspešnog vaspitno-obrazovnog rada, a nastali su na osnovu:
%! "
Pedagoški principi nisu ve ni i neporomenljivi, ve su odraz vremena i aktuelne pedagogije, i zavise od:
• društvenih zahteva
• psiho-fizioloških karakteristika vaspitanika.
Ovaj princip, obavezuje vaspita e da se koriste nau no proverena znanja i da kod u enika razvijaju interes i
poverenje za nauku i sklonost ka nau nom objašnjavanju sveta.
Princip nau nosti ne sme vaspitanika onemogu iti da i na druge na ine tuma i svet i život oko sebe.
Do razvoja li nosti se može do i jedino kroz aktivnost same te li nosti. Spoljašnji stimulansi i uticaji ne e
mo i da pokrenu unutrašnje mehanizme razvoja li nosti bez aktivnosti same li nosti.
• Savremena pedagogija potencira subjekatsku aktivnu poziciju vaspitanika koji može sebe da menja.
Poštuju i ovaj princip, vaspitanik je kreator i u esnik u svom vaspitanju. On uti e na izbor sadržaja
vaspitanja i on je «mera» pri izboru metoda i oblika rada.
Demokrati nost shvatamo kao jednakim pravom za sve (isti tretman, isti položaj i poštovanje li nosti).
Vaspitanje se sve više pretvara, od postupka vodjenja i podu avanja, u složen sistem medjusobnih
pedagoških komunikacija. Demokrati nost je uslov uspešnosti tih komunikacija.
Humanost shvatamo kao ove nost (ljubav oveka prema oveku). Ogleda se u me usobnom poštovanju,
iskrenosti, otvorenosti... Humanoš u vaspita a omogu ava se formiranje humane li nosti vaspitanika.
Humanost u vaspitanju ne treba shvatati kao popustljivost i lažno milosrdje. Odustajanje od važnih zahteva u
vaspitanju može biti znak podcenjivanja u enikovih mogu nosti i štetno po njegov razvoj.
&! "
Princip individualizacije i socijalizacije u vaspitanju
Treba se podjednako upravljati i uvažavati li ne odlike, interese i potrebe li nosti, i socijalne odlike, interese i
potrebe okruženja u kojem li nost živi.
Iz ovog principa izvodimo zahteve odmerenosti i postupnosti koji obavezuju vaspita e da svoje aktivnosti
prilagode stepenu i tempu razvoja svakog u enika.
Ovaj princip je okvir savremenog vaspitanja koji uvažava u enika kao slobodnu i samostalnu li nost.
Cilj vaspitanja je jedinstven i shodno tome treba obavezati sve u esnike vaspitanja (porodicu, školu i druge
vanškolske inioce) da jedinstveno deluju. Jedinstveno delovanje pove ava snagu i mo vaspitanja.
U svakodnevnom životu mnoge negativne paralelne pojave štetno uti u na vaspitanika i poništavaju
pozitivne uticaje koje su ostvarile porodica i škola (dovede do unutrašnjih konflikata).
U suprotstavljanju negativnom dejstvu pojedinih inilaca, treba se osloniti na samog vaspitanika i njegovu
sposobnost da selekcioniše spoljne uticaje. Medjutim, vaspitanici to ne e uvek, i u svakom uzrastu želeti,
mo i i umeti, pa je pomo odraslih, a posebno roditelja i nastavnika neophodna.
Metoda je na in ostvarenja cilja. To je osmišljen i ustaljen postupak usmeren na postizanje nekog cilja.
Metoda ne treba da bude šablon, ve se u okviru metode i vaspita i vaspitanik stvarala ki ponašaju (u
skladu sa uslovima vaspitne situacije).
'! "
Metoda ube ivanja i uveravanja
Ube ivanje i uveravanje je proces iji su rezultat izgra ena ube enja i uverenja (vrednosti, stavovi i pogledi).
Metoda ube ivanja i uveravanja treba da omogu i da vaspitanik svesno, aktivno i kriti ki prima nova znanja.
Metoda ube ivanja i uveravanja se ne zasniva uvek na lako vidljivim uverljivim injenicama, pa vaspitanik
esto mora verovati vaspita u. Zbog toga izme u u enika i nastavnika mora da vlada iskreno i duboko
poverenje.
• injenice
• Saveti i direktne pouke vaspita a
• Pojašnjenja nastavnika (vaspita a) - ono što u enik uje, sazna i vidi ali dovoljno ne razume;
• Predavanja, javne rasprave i polemike – u neformalnom vanškolskom okruženju
• Primeri – najja e dejstvo ima primer vaspita a (roditelja i nastavnika)
• Stvaranje ideala – usmeravanja u enika prema uzoru (modelu) – iz nauke, života, istorije, umetnosti,..
• Društveni obi aji, navike i zakoni
• Situaciono uticanje - uklju ivanje u enika u aktuelna zbivanja
• Upozorenje, kritika i samokritika – kao zajedni ka aktivnost nastavnika i u enika.
Smisao vaspitanja nije samo u usvajanju znanja, ve i osposobljavanje vaspitanika da primenjuje usvojeno.
Ube enje je osnova postupanja, ali izme u ube enja i prakti nog postupanja stoji vežbanje i navikavanje.
Metoda vežbanja i navikavanja je na in provere ube ivanja i uveravanja u cilju prakti nog osposobljavanja.
Ranije je postojao dualizam škole i života. Škola je definisala šta i kako treba raditi, a vežbanje i prakti no
osposobljavanje se odvijalo u porodici, životnoj i radnoj sredini.
Metoda podsticanja
Ova metoda se zasniva na opštem pedagoškom optimizmu i ima za cilj pove anje motivacije kod u enika.
(poštovanje i vera u mogu nost svakog u enika: „Hajde, ti to možeš“)
(! "
Metoda podsticanja izaziva oduševljenje i uzbu enje kod u enika koje poja ava kvalitet u enja.
Ova metoda se koristi samo kada delovanje drugih metoda nije efikasno !
To je pedagoški opravdana intervencija u cilju spre avanja negativnih radnji i oblika ponašanja.
Metodom spre avanja onemogu ujemo pojavljivanje i ustaljivanje negativnih znanja, ube enja, stavova i
ponašanja koja su u suprotnosti sa ciljevima vaspitanja i preusmeravanje ka pozitivnim oblicima ponašanja.
Zabranjene su telesne kazne, kazne gla u, kazne zasnovane na strahu,...kao i kazne koje
omalovažavaju i ponižavaju u enikovu li nost !
Metoda spre avanja i kažnjavanja mora biti u skladu sa principom humanosti. Namera vaspita a, i prilikom
primene ove metode, jeste dobro vaspitanika.
Nastavnik
Nastavni ki poziv je izrazito human. Sve svoje li ne i profesionalne sposobnosti, znanja i umenja, nastavnici
stavljaju u službu svoje opredeljenosti da pomažu detetu i oveku uopšte.
Za nastavnika društvo bira najcenjenije ljude u koje se ima najviše poverenja. Li ni primer je mo no sredstvo
vaspitanja, pa se od nastavnika o ekuje da svojim osobinama bude primer u enicima i ljudima iz okruženja.
Nastavni ki poziv je zna ajan, ali i odgovoran. Zahteva strpljenje, istrajnost, umešnost i stvarala ki rad i
obavezuje na stalni razvoj i li no usavršavanje.
)! "
Profesionalne funkcije nastavnika
Savremeni nastavnik ne radi u «školi memorisanja», zbog ega on nije samo predava , ve i vaspita .
Zahvaljuju i novim tehni kim i komunikacionim sredstvima, informisanje i podu avanje kao rutinski deo
njegove funkcije, se smanjuje, a pove ava se njegova uloga organizatora nastavnog procesa.
Neophodna je saradnja nastavnika sa školskim pedagogom i psihologom, jer savremena škola ima sve više
zaposlenih «bez dnevnika u ruci», koji rade sa u enicima, nastavnicima i roditeljima, a ne izvode nastavu.
Pored izvo enja nastave, najvažnija i najodgovornija funkcija nastavnika je funkcija odeljenjskog starešine.
Za odeljenjskog starešinu se biraju najsposobniji nastavnici, popularni kod u enika i sa odre enim
društvenim ugledom me u roditeljima.
• Pedagoška funkcija:
prati razvoj svakog u enika
podsti e formiranje odeljenjskog kolektiva
vaspitni rad sa u enicima, kroz asove odeljenjskog starešine
brine o redovnosti poha anja nastave
• Organizaciona funkcija:
Saradnja sa roditeljima:
uspostavlja kontakte izme u škole i roditelja,
prima roditelje i održava roditeljske satanke,
vrši informisanje roditelja
vrši pedagoško-psihološko obrazovanje roditelja,...
• Administrativna funkcija
vodi evidenciju o u enicima (knjiga evidencije)
vodi evidenciju o ocenama i izostancima (dnevnik)
vodi evidenciju o odeljenskim ve ima i roditeljskim sastancima (zapisnici)
*! "
DIDAKTIKA - NASTAVA
Didaktika je pedagoška disciplina koja prou ava obrazovanje i vaspitanje putem nastave i u enja.
Shvatanja o didaktici
U 17. veku u Nema koj, didaktika se pojavljuje kao prakti na veština u enja.
eh Komenski smatra da didaktika nije samo veštinu u enja, ve i vaspitanje.
Po etkom 19. veka Herbart daje zna aj nastavniku i prenošenju znanja na u enike, a ne u enju.
Po etkom 20. veka (Džon Djui), daje se zna aj aktivnoj ulozi u enika u nastavnom procesu.
1. didaktika kao teorija u enja i nastave, u svim oblicima i na svim nivoima, - opšti aspekt
Osnovni zadatak didaktike je da objasni zakonitosti nastavnog procesa (nastave i u enja), radi uspešnog
ostvarivanja ciljeva i zadataka obrazovanja.
Logika prou ava zakonitosti i forme mišljenja na kojima se zasniva savremena nastava.
Razvojna psihologija prou ava psihi ki razvoj na kojoj didaktika zasniva teoriju nastave.
Pedagoška psihologija se bavi procesom u enja, a didaktika je nauka o nastavi i u enju.
Psihologija nastavnih predmeta obezbe uje specifi ne prilaze pojedinim nastavno-nau nim disciplinama.
Didaktika je širi predmet od psihologije nastave.
Anatomija, fiziologija, medicina se bavi psiho-fiziološkim razvojom u enika razli itih uzrasta, a koji definišu
potrebe i mogu nosti u enika.
#+ ! "
Nastava kao proces pou avanja i u enja - karakteristike nastave
• Nastava je socijalna pojava i proces. Njena funkcija je da decu i omladinu integriše u društvo.
• Nastava je rukovo enje procesom u enja, organizovan rad nastavnika sa u enicima koji omogu ava
sistematsko usvajanje znanja.
• Razvojni karakter nastave se ogleda u tome da zadaci koji se stavljaju pred u enike, treba da budu
malo iznad njihovog postoje eg nivoa znanja, tako da nastava omogu uje razvoj i «vu e napred».
Nastavni proces je proces vaspitanja i obrazovanja. Voditi nastavu zna i ovladati nastavnim procesom.
Nastavni proces je odre en ciljem, a zatim strukturiran (ras lanjen) prema odre enim zadacima.
Dva elementa imaju suštinski zna aj: upoznavanje u enika sa novim gradivom i postupak uopštavanja i ine
proces saznanja ! Ostali elementi ne bi onemogu ili saznanje, ali bi ga znatno osiromašili.
Stalni tok ukljanjanja i pojave novih protivre nosti dovodi do procesa usvajanja sve ve eg i šireg znanja.
# ! "
Proces saznavanja
Posmatranje, kao ulno saznanje govori o konkretnim stvarima i pojavama, njihovim svojstvima i osobinama.
Osmišljavanjem opaženih ulnih podataka, dolazi do formiranja opštih pojmova. Do potpunog saznavanja
dolazi tek kada se apstraktno mišljenje, pojmovi i opšti sudovi provere u praksi.
U savremenoj školi teži se samostalnom sticanju znanja, što zahteva inicijativu i samostalan rad u enika.
Manje se naglašava prenošenje informacija i formiranje navika i veština, a više se naglašava proces
saznavanja, proces intelektualnog razvoja i razvoja mišljenja.
Cilj vaspitanja je intelektualni razvoj i formiranje mišljenja da bi se upoznao svet i njegovi zakoni.
Dok je tradicionalni prilaz, traže i veliki broj detalja i injenica, nametao pam enje kao osnovnu
intelektualnu aktivnost, dotle savremeni prilaz podvla i opšte, suštinske pojmove i na taj na in zahteva
razumevanje, shvatanje i stvarala ku primenu.
Zahtevi koji imaju za cilj razvijanje mišljenja moraju biti nešto iznad nivoa razumevanja, ali ne suviše.
Ispitivanja su potvrdila da shvatanje da neki školski predmeti imaju u razvoju mišljenja daleko ve i zna aj od
drugih, nije ta no. Školske predmete treba predavati tako da doprinose razvoju mišljenja. Kod nekih
predmeta je to lakše (matematika), a kod nekih teže (istorija).
Mišljenje treba da bude slobodno delovanje intelektualnih funkcija, a ne prinudni intelektualni rad sveden na
verbalno ponavljanje.
Od nastavnika se ne o ekuje da samo uspešno izloži sadržaje svojih predmeta, ve i da u enicima omogu i
da dolaze do pojmova i sopstvenih shvatanja i da razvijaju sposobnost primene viših oblika mišljenja.
## ! "
Nastava i proces u enja
Nastavu ine pou avanje i u enje, odnosno aktivnosti nastavnika i aktivnost u enika..
Od u enika se o ekuje vlastito angažovanje i intenzivan intelektualni rad (traganje, otkrivanje, stvaralaštvo,..)
stvarala
Motivisani pojedinac - u enik (1) se suo ava sa odre enom preprekom (3) koja predstavlja smetnju za
postizanje njegovih ciljeva i zadovoljenje motiva.
Da bi savladao prepreku i uklonio smetnje, u enik daje istraživa ke odgovore (2) sve dok neki od njih,
njih
ispravan, ta an odgovor (4) ne prevazi e prepreku, i ne postigne uspeh (5).
Tradicionalni «Didakti ki trougao» definiše tri komponente nastavnog procesa: u enik - nastavnik - gradivo:
#$ ! "
SADRŽAJ OBRAZOVANJA
Opšte karakteristike
Razvoj nauke i tehnike i industrijsko društvo, zahteva razumevanje apstraktnih sadržaja i problema i definiše
strukturu obrazovanja.
Ve u životu jedne generacije dolazi do zastarevanja tehni ko-tehnoloških znanja. Zato sadržaji savremenog
obrazovanja treba da budu promenljivi sa naglašenom upotrebom, umesto sticanja znanja.
Kompjuteri, tehni ka i druga savremena sredstva komunikacija ine nepotrebnim pam enje detalja.
Najzna ajnije je opšte obrazovanje koje podrazumeva obrazovanje svih lanova društva u istoj meri.
Tehni ko obrazovanje ima opšteobrazovni karakter, a nije neposredna priprema u enika za konkretnu
profesiju, ve predstavlja osnovu za profesionalno obrazovanje (specijalizacija).
Tehni ko obrazovanje podrazumeva povezivanje teorije sa praksom kroz formiranje raznih spretnosti,
umenja i navika, u eš em u enika proizvodnom radu.
Savremene potrebe uslovljavaju sticanje znanja posle i van škole - permanentno obrazovanje tokom celog
života. Karakteristika savremenog života je da nije podeljen na period pripreme, formiranja i primene.
Tradicionalne teorije
• didakti ki formalizam (formalno obrazovanje) - nastavni sadržaj razvija i vežba umne sposobnosti
u enika. Nisu bitna znanja i njihov opseg, ve uticaj znanja na razvijanje i pove avanje umnih
sposobnosti, pa se potencira gramatika, retorika, logika, matematika i klasi ni jezici (latinski, gr ki).
• didakti ki materijalizam (materijalno obrazovanje) - nastavni sadržaj daje upotrebna, prakti na znanja.
Ovakvo shvatanje, vodi empirizmu i negira potrebu izu avanja teorijskih znanja.
• didakti ki utilitarizam (utilitaristi ko obrazovanje) - naglašava formiranje korisnih prakti nih veština,
kao priprema za budu i profesionalni rad. (utility = korist)
U savremenoj didaktici podjednak zna aj imaju i razvijanje intelektualnih sposobnosti, i sticanje teorijskih
znanja i formiranje prakti nih veština.
#% ! "
Savremene teorije i shvatanja
• Teorija egzemplarizama (egzemplarno u enje) - obrazovni sadržaji se grupišu oko odabrane teme,
formiraju i «ostrva znanja». To je pokušaj da se linearni sistem zameni skokovitim. U predmetima sa
posebno izraženim linearnim sadržajem (matematika, fizika, istorija, ...), ne može se primeniti.
• Funkcionalni materijalizam podrazumeva povezanost saznanja i delatnosti, radi koriš enja u praksi.
Izbor nastavnih sadržaja zavisi od njihove funkcionalnosti i korisnosti. Sadržaji moraju imati i saznajnu
i funkcionalnu vrednost. Ova teorija insistira na svestranom razvoju individualnosti u enika.
Nastavni plan
Iz sistema svih znanja, društvo kroz koncepciju školskog sistema, za nastavu izdvaja osnovno i suštinsko.
U nastavnom planu se predvi aju i drugi oblici vaspitnoobrazovnog rada: dodatna i dopunska nastava,
slobodne aktivnosti, ekskurzije, ...
Struktura nastavnih predmeta u nastavnom planu je relativno stabilna, ali nije stati na i nepromenjiva.
Izbor nastavnih predmeta zavisi od karaktera i nivoa škole. Najve i broj asova u nastavnom planu daje se
u enju maternjeg i stranog jezika i matematike, a relativno mali likovnom, muzi kom i fizi kom vaspitanju (što
se nadokna uje njihovim vanškolskim realizovanjem).
Nastavni program
Nastavni program je dokument nastavnika koji sadrži ciljeve obrazovanja, didakti ke zadatke, sadržaj datog
predmeta (redosled i obim znanja, umenja i navika kojima u enici treba da ovladaju) i na ine realizovanja
nastavnih sadržaja – tj. osnovna metodi ka uputstva.
U izradi nastavnih programa u estvuju i vannastavni stru njaci (pedagozi, psiholozi, metodi ari, nau nici,...).
Pri izboru nastavnih sadržaja vodi se ra una: o ciljevima i zadacima obrazovanja, o uzrastu u enika, o
povezanosti teorije sa praksom,... da umesto pam enja u enici upotrebljavaju mentalne procese rešavanja
problema,...
#& ! "
Nastavno gradivo treba da se logi ki povezuje i dopunjava kako bi se efikasnije usvajalo, što definiše tri
osnovna sistema programskih sadržaja:
• linearni raspored - u enik samo jedanput u i neki logi ki raspore en sadržaj gradiva.
• koncentri ni raspored - isti sadržaji se obra uju (ponavljaju) više puta, ali svaki put na proširenoj
osnovi, s ve im obimom gradiva i dubljim upoznavanjem suštine u skladu sa uzrastom u enika.
• spiralni raspored - oblik izme u linearnog i koncentri nog rasporeda. Vra amo se na isto gradivo ali
uvek na višem logi kom i metodološkom nivou. Procesom sazrevanja u enika demonstriranje se
zamenjuje formalnim dokazivanjem i apstraktnim osmišljavanjem.
DIDAKTI KI PRINCIPI
Didakti ki principi su opšta na ela koja odre uju tok nastave u skladu sa ciljevima vaspitanja i
obrazovanja i zakonitostima procesa nastave.
Pravila nastave proizilaze iz principa i služe za objašnjavanje principa, i ostvarivanje njihove primene na
konkretne sadržaje i pojave u nastavi.
U skladu sa nau no-tehnološkim industrijskim razvojem dolazi do promene ciljeva, zadataka i didakti kih
principa koji nisu kona no i trajno utvr eni.
Princip nau nosti se odnosi na sve ostale principe i sva podru ja i aspekte nastave.
Ovaj princip, obavezuje vaspita e da se koriste nau no proverena znanja i da kod u enika razvijaju interes i poverenje za nauku i
sklonost ka nau nom objašnjavanju sveta.
Princip nau nosti ne sme vaspitanika onemogu iti da i na druge na ine tuma i svet i život oko sebe.
Teško a u sprovo enju principa nau nosti je to što ubrzan nau no-tehni ki razvoj tzv. «eksplozija znanja»
prevazilazi mogu nosti nastave, pa poseban zna aj dobija izbor suštinskih nau nih znanja i nastavnih
sadržaja.
Ovaj princip je zahtev da nastava odgovara psiho-fizi kim sposobnostima, uzrastu i interesovanju u enika.
Prilago enje zna i da nastavu treba postaviti na maksimalan stepen teško a koje se nalaze u «zoni najbližeg
razvoja» mogu nosti pojedinca, vode i ra una da u enici mogu da prevazi u te teško e.
#' ! "
Pravila prilago enosti nastave su:
• Pravilo od prostog ka složenom nastavnom procesu u enja, usvajanja znanja. Zna i da treba i i od
onog što se lako u i pa postepeno prelaziti na materijal koji se teže u i.
• Pravilo od bliže ka daljoj spoznaji, odnosi se na širenje saznajnog vidokruga u enika od bliskih,
prirodnijih pojava, ka apstraktnom. Primena ovog pravila je zna ajna kod u enika najmla ih razreda.
Sistemati nost i postepenost podrazumeva izlaganje gradiva deo po deo i logi kim redosledom, što se
postiže logi nim raš lanjivanjem gradiva uz izdvajanje suštine i bitnog.
Teorijska znanja su „samo“ pretpostavka razumevanja prirode i društva. Rešavanje razli itih problema
podrazumeva prakti nu primenu teorijskih znanja, što je i krajnji cilj nastavnog procesa.
U nastavi se mora uspostaviti sklad izme u teorije i prakse, i razvijati svest o njihovoj povezanosti.
Praksa zahteva teorijska objašnjenja i obrnuto.
Povezivanje teorije i prakse škola treba da vrši sistematski, redovno i organizovano (radionice, laboratorije,..)
Praksa može prethoditi teorijskom prou avanju neke nastavne teme, pratiti ili naknadno potvr ivati teoretska
saznanja.
5. Princip o iglednosti
O iglednost se može oslanjati na teku e ulno saznanje ili na ulno iskustvo koje u enici imaju od ranije.
Nedostatak preterane primene o iglednosti, naro ito na mla em uzrastu, je zadržavanje mišljenja u enika na
perceptivnom nivou i usporavanje razvoja apstraktnog mišljenja.
#( ! "
6. Princip svesne aktivnosti u enika u nastavi
Ovaj princip je osnova u enja, a smisao je neophodnost svesne i aktivne uloge u enika u nastavnom
procesu kao subjekta, a ne pasivnog objekta.
Aktivan odnos u enika spre ava: formalizam, mehani ko pam enje bez razumevanja, nemogu nost primene nau enog u praksi,...
Princip trajnosti podrazumeva vrsto usvajanje znanja, tako da ona postanu stalna duhovna svojina u enika,
primenjiva u praksi.
Trajnost se postiže logi kim pam enjem, što podrazumeva razumevanje – (utvr ivanje logi kih veza me u
elementima gradiva).
Manje se insistira na velikim kolo inama znanja, a više na razvijanju primenjivih intelektualnih sposobnosti
kao instrumenta za dalje sticanje znanja.
Ponavljanje je preduslov trajnosti usvojenih znanja i treba da bude intenzivnije u po etku nego u kasnijem
periodu (zakon zaboravljanja).
U enici se razlikuju prema svojim intelektualnim mogu nostima, brzini i stilu u enja, motivaciji,
interesovanjima, dostignu ima.
U tradicionalnoj organizaciji nastave nastavnik ima isti prilaz svim u enicima, orijentišu i se na zamišljenog
«srednjeg» u enika. Najve e štete od ovakvog rada imaju «jaki» i «slabi» u enici.
Cilj individualizacije je nau iti u enike u enju i osloboditi individualne potencijalne sposobnosti i izvu i
maximum iz svakog u enika.
#) ! "
NASTAVNE METODE
Nastavna metoda je svrsishodan i sistematski na in upravljanja radom u enika u procesu nastave, koja
odre uje aktivnosti u enika i nastavnika u procesu nastave.
Savremena didaktika insistira na nastavnim metodama koje podsti u razvoj saznajnih sposobnosti u enika,
mišljenja, interesovanja, motiva za u enje,...
Nastavne metode su sli ne nau no-istraživa kim metodama (proces saznavanja), ali nisu iste.
Posmatranje (didakti ka aktivnost u enika) je plansko, usmereno i kontinuirano ulno opažanje predmeta, pojava
i procesa koje inicira razli ite misaone procese, pa je povezano i sa mišljenjem.
• Kvantitativna posmatranja - merenje koriš enjem razli itih pribora i instrumenata (npr. termometrom).
Rezultati kvantitativnog posmatranja se iskazuju vrednoš u i jedinicom mere (radi pore enja).
Pokazivanje realnih predmeta, pojava i procesa se može zameniti odgovaraju im nastavnim sredstvima:
Sve ve u primenu imaju film, televizija i ra unar, kao dinami na, vizuelna i audio-vizuelna sredstva.
Prednosti metoda zasnovanih na posmatranju su: angažuju misaone procese, jednostavan i zanimljiv na in,
ulna saznanja omogu avaju druga saznanja,...
#* ! "
Metode zasnovane na re ima – verbalne metode
Re i omogu uju saznavanje, bez dovo enja u enika u neposredan dodir sa stvarnoš u.
Verbalne metode dopunjuju ili se dopunjuju drugim metodama: pokazivanjem, prakti nim vežbanjem,...
Monološka metoda je verbalno izlaganja u kome nastavnik izlaže nastavno gradivo u enicima (monolog).
U enici prihvataju izlaganje samo ako nastavnik uspe da podstakne i usmeri njihovu pažnju i samodelatnost.
Didakti ke prednosti ove metode su što se gradivo izlaže sistemati no, pregledno, logi ki povezano, za
relativno kratko vreme – efikasno sa aspekta nastavnika !
• opisivanje
• pri anje (pripovedanje) i
• predavanje
Opisivanje
Ova metoda podrazumeva da se nastavna tema pri anjem oblikuje kao tok doga aja - pripovedanje.
Pri anje na neki na in zamenjuje posmatranje stvari i pojava iz realnog života i pretežno se primenjuje u
mla im razredima osnovne škole.
U enici ne mogu dugo i pažljivo da slušaju, zbog ega pri anje mora biti jasno i sažeto („kratko i jasno“).
$+ ! "
Predavanje
Služi za opisivanje složenih sistema i procesa apstraktnog karaktera, pa više odgovara starijim u enicima.
Karaktreriše ga sistemati nost i vrsta logi ka struktura gradiva, duže vremensko izlaganje, intenzivno
angažovanje pažnje i pam enje, veliku intelektualnu aktivnost i psihi ki napor slušalaca.
Dijaloška metoda spada u verbalne metode zajedni kog rada nastavnika i u enika. Zasniva se na pitanjima i
odgovorima u razgovoru nastavnika sa u enicima. Nastavnik pokre e i vodi, upravlja razgovorom, a u enici
prihvataju i uklju uju se u njegov tok.
Dijaloška metoda razlikuje se od obi nog razgovora svojom usmerenoš u ka ostvarivanju nastavnog cilja.
Razgovorom nastavnik podsti e misaone aktivnosti u enika i na osnovu njihovih odgovora, proverava
celishodnost svojih postavljenih pitanja.
Dijaloškom metodom se ostvaruje kolektivni proces mišljenja - u enici se aktivno uklju uju u razgovor tako
što sami postavljaju pitanja i na njih odgovaraju.
• Heuristu ki razgovor
• Katiheti ki razgovor
• Popularno predavanje
• Diskusija
Heuristi kim razgovorom nastavnik veštim pitanjima usmerava u enike da sami traže rešenja postavljenog
problema na osnovu prethodnih znanja.
Katiheti ki razgovor
Ovaj metod podrazumeva reprodukovanje nau enog kao odgovor na postavljeno pitanje i pretežno je
usmeren na treniranje pam enja.
Katihetski razgovor se koristi pri proveravanju i ocenjivanju doslovnih znanja (geografija, istorija, jezici, ...).
$ ! "
Popularno predavanje
Popularno predavanje - nastavnik postavlja u enicima usmerena pitanja na koja oni odgovaraju i polako,
korak po korak, od nedovoljnih znanja sami napreduju ka sve ve im, širim i potpunijim odgovorima .
Nedostatak popularnog predavanja je što pitanja postavlja nastavnik koji zna odgovore, a ne oni koji traže
odgovore - u enici.
Ova metoda ima primenu u mla im razredima, naj eš e kao uvodno pripremanje u enika za rad, gde
nastavnik saznaje šta u enici ve znaju iz domena teme koju namerava da obradi.
Diskusija
Potrebno je da u enici ve raspolažu zna ajnim znanjima iz podru ja koje se obra uje, pa se primenjuje u
najstarijim razredima osnovne i u srednjoj školi.
Za uspešno vo enje diskusije neophodna je fleksibilnost, demokrati nost, tolerantnost, kultura verbalnog
komuniciranja, spretnost u vo enju diskusije,... i u enika, a posebno nastavnika.
$# ! "
Rad sa knjigom (metoda itanja, tekst-metoda)
Rad sa knjigom je sticanje znanja putem štampane re i (iz udžbenika) i omogu ava samostalni rad
(samoobrazovanje).
Da bi se u enici uspešno koristili knjigom, moraju da vladaju veštinom te nog itanja i beleženja pro itanog,
zbog ega je ova metoda efikasnija kod starijih u enika.
Udžbenici su sistematizovano pisani za prose ne u enike, nekima mogu biti teški, a nekima laki.
Metoda se primenjuje skoro u svim nastavnim predmetima, kao dopuna drugim metodama.
Metode zasnovane na prakti nim aktivnostima u enika menjaju položaj u enika u procesu nastave,
naglašavaju i aktivnost i samostalnost u enika. Zasnivaju se na samostalnom radu, vežbanju,
eksperimentima, ogledima, rukovanju razli itim priborom i instrumentima,...(uspostavljaju sklad izme u
teorije i prakse)
Prakti ne metode su dinami nije i bliže životu, pa ine nastavu zanimljivijom, raznovrsnijom i privla nijom, pa
se primenjuju kao dopuna drugim metodama.
Ova metoda se široko primenjuje u nastavi biologije, fizike, hemije,..., pre svega u starijim razredima.
U toku laboratorijskih vežbi neophodno je da u enici vode beleške, registruju rezultate, prave skice, tabele,
grafikone,... koje nastavnik treba da pregleda – (tzv. praktikumi)
Cilj ove metode je sticanje znanja i veština na osnovu prakti nih aktivnosti.
Pretežno se koristi za ponavljanje i uopštavanje, posle teorijskog izu avanja odre enih nastavnih celina.
$$ ! "
Izbor nastavnih metoda
«Svaki korak u u enju treba da bude što manji. Na taj se na in broj ponavljanja prethodnog znanja može
pove ati do maksimuma, dok e se mogu i izvor grešaka svesti na minimum».
Presudna je «struktura», odnosno razlaganje, podela nastavnih tema na niz podtema i užih pitanja.
Svaki «korak» nastavne materije je uslovljen prethodnim i na njega se logi ki nadovezuje, a svi skupa
funkcionalno uobli avaju nastavnu i logi ku celinu.
Programirani udžbenik se, od obi nog razlikuje po tehni kim rešenjima. Obi no ima dva tipa stranica:
Prednosti:
Slabosti (nedovoljnost):
$% ! "
Komunikacije u nastavnim metodama
Broj komunikacionih kontakata zavisi od rasporeda u u ionici. Preporu uje se raspored u obliku potkovice.
• demokratski - nastavnik aktivan i dovodi u enike na nivo aktivnog rada i saradnje, nastavnik sebe
smatra samo jednim od lanova kolektiva.
asovni - sadržaj svakog predmeta podeljen na teme, koje se realizuju u nizu podjednako raspore enih i
ograni enih vremenskih perioda - asova.
$& ! "
Nastavni as
Nastavni as je glavni element razredno- asovnog sistema i osnovni oblik organizacije nastave.
as je celovit, logi ki zaokružen, vremenski ograni en deo nastavnog procesa, sa stalnim sastavom u enika,
tokom kojeg se, zajedni kim radom nastavnika i u enika, ispunjavaju odre eni didakti ki zadaci.
Tip asa je odre en didakti kom funkcijom. Nema « istih» tipova, sa jednom didakti kom funkcijom.
Pod strukturom asa podrazumeva se opis i me usobni odnos pojedinih njegovih delova i elemenata.
Priprema nastavnika za as
analiza cilja
priprema sadržaja
didakti ko-metodi ke pripreme
pripreme vaspitnih mera i postupaka
priprema vremenske strukture asa
$' ! "
Oragizacija nastavnog rada na asu – organizacioni oblici asa
1. Frontalni rad (razredna nastava) je zajedni ki rad svih u enika pod neposrednim rukovodstvom
nastavnika. Ovo je najracionalniji oblik rada u pogledu vremena i truda nastavnika. Slabost je
protivre nost izme u frontalnog prenošenja gradiva i individualnog karaktera usvajanja znanja.
2. Individualni rad je organizacioni oblik u kome svaki u enik radi na odre enom zadatku sam, bez
razmene informacija sa svojim drugovima. Ovaj na in u najve oj meri uvažava mogu nosti i tempo
rada svakog pojedinca. Slabost je neekonomi nost.
3. Grupni rad je rad i u enje u grupi (3 -6 u enika). Razred se deli na grupe radi zajedni kog rešavanja
postavljenih zadataka, pri emu se od svakog pojedinca traži odre en nivo samostalnosti. Osnovni
metod grupnog rada je diskusija tokom koje sposobniji u enici pomažu svoje slabije drugove.
Dopunjavaju rešavanje zadataka i ostvarenje ciljeva nastavnog asa i oboga uju nastavni proces:
• doma i rad
• ekskurzije
Doma i rad je povezan sa radom na asu, tako da nastavni as i doma i rad ine didakti ko jedinstvo.
Cilj doma ih zadataka: ponavljanje, utvr ivanje, usvajanje nastavnih sadržaja, proširivanje i produbljivanje
znanja, priprema za usvajanje novog gradiva, uvežbavanje i formiranje umenja i navika.
Doma i zadaci mogu biti: usmeni (u enje iz udžbenika, ...), pismeni (pismeni radovi, ...) ili prakti ni
(posmatranja, eksperimenti, merenja, ...).
Pri davanju doma ih zadataka treba voditi ra una o raznovrsnosti, na inu izrade, sadržaju i obimu zadataka,
a nakon izrade doma ih zadataka obavezno vršiti proveravanje.
Ekskurzije
Ekskurzija omogu ava posmatranje i prou avanje predmeta, pojava i procesa u prirodnim uslovima.
Prema mestu u nastavnom procesu, ekskurzije mogu biti: uvodne, teku e i zaklju ne.
Dobra organizacija ekskurzije podrazumeva prethodno pripremanje nastavnika i u enika, kao i zaklju ni rad
posle obavljene ekskurzije.
$( ! "
Ponavljanje i vežbanje u nastavi
Ponavljanje
Ponavljanje - u enje s ciljem utvr ivanaja, produbljavanja i sistematizovanja obra enog nastavnog gradiva.
Vrste ponavljanja:
• na po etku školske godine (ponavljanje, obnavljanje, ranije u enog gradiva);
• teku e ponavljanje (na po etku asa, na kraju asa, izvan asova);
• ponavljanje posle ve ih nastavnih celina i
• završno ponavljanje (na kraju polugodišta, a naro ito na kraju školske godine).
Vežbanje
Procenjivanje (proveravanje+ocenjivanje) - sredstvo kojim se utvr uje i prikazuje uspeh u enika, sagledavaju
njihove mogu nosti i vrednosti, ali tako e i da se procene postupci i metode u obrazovnom radu i u enju.
Procenjivanje treba da prati proces u enja, a rezultati procene da odre uju dalji tok u enja: proveravaju
njegovu opravdanost i pravilnost, zahtevaju i njegovo produženje ili dopune i ispravke.
$) ! "
Vrste proveravanja
Prethodno proveravanje - na po etku školske godine ili pre prelaska na novu oblast. Cilj mu je da utvrdi
postoje e znanje kojim u enici raspolažu, a koje je uslov za slede i korak u nastavnom radu.
Teku e proveravanje - redovno i svakodnevno, na asu. Omogu uje nastavniku uvid o aktivnosti i
uspešnosti u enika, ali i da proverava svoju uspešnost i efikasnost
Tematsko proveravanje, kao oblik teku eg proveravanja, primenjuje se posle pojedinih nastavnih tema, sa
zadatkom provere razumevanja obra ene teme.
Završno proveravanje - krajem klasifikacionih perioda, ili krajem školske godine sa zadatkom da se proveri
nivo i kvalitet usvojenih znanja i pokažu ukupni rezultati nastave.
Ispiti, kao oblik završnog proveravanja, svakog u enika i škole u celini. Dele se na: prijemne, kvalifikacione,
diferencijalne, godišnje i završne,..., a mogu biti: usmeni, pismeni, prakti ni ili kombinovani.
Usmeno proveravanje se primenjuje individualno, putem razgovora sa jednim u enikom. Zahteva veliku
spretnost i dosta vremena, i izaziva pasivnost ostalih u enika - neekonomi no.
Pismeno proveravanje se primenjuje u vidu školskih, doma ih, kontrolnih i drugih pismenih zadataka.
Pismeno proveravanje je ekonomi no. Omogu ava da se ostvari jedinstvo zahteva i temeljna i detaljna
analiza pismenih radova. Ovoj metodi nedostaje neposredni, živi kontakt nastavnika sa u enicima.
Prakti no proveravanje je proveravanje znanja, umenja i navika u praksi (veština), posredstvom prakti nih
radova u laboratorijama, školskim radionicama, poligonima, ...
Testovi su instrumenti specijalonog tipa, identi ni za sve u enike i u istovetnim uslovima i pružaju
obaveštenje o školskom uspehu. Rezultati testa moraju biti uporedivo iskazani.
Formalni testovi su podvrgnuti temeljnoj prethodnoj proveri i analizi. Prednost neformalnih testova je što su
usmereni ka specifi nom toku u procesu u enja grupe u enika.Testovi omogu uju veliku uštedu vremena.
$* ! "
Ocene i ocenjivanje
Ocena je odraz dostignu a u enika i predstavljaju odnos izme u onoga što se želi i onoga što je u enik
postigao.
Prednost opisnog ocenjivanja je preciznije diferenciranje dostignu a u enika i individualizovan pristup. Njime
se osim nivoa uspeha prikazuje i na in i smer (napredovanje ili nazadovanje) postizanja uspeha,..
Nastavnici nisu pripremljeni za opisno ocenjivanje, obi no daju stereotipne opisne ocene.
Slabosti ocenjivanja
Postoje tri osnovna izvora teško a koji ocenjivanje ine nesigurnim i nepouzdanim:
Ocenjivanje prema Gausovoj krivoj (7%, 24%, 38%, 24%, 7%) predstavlja upore ivanje ste enog znanja sa
opštim individualnim sposobnostima u enika, što nije dobro.
%+ ! "