Arthur Schopenhauer

Općenito
 njemački filozof
 Gdanjsk, 22. veljače 1788. – Frankfurt n/M, 21. rujna 1860.
 Djela: Svijet kao volja i predodžba, Svijet kao volja i predodžba, O vidu i bojama, O volji u
prirodi, Parerga i paralipomena, Dva temeljna problema etike i Eristička dijalektika.
 smatra se utemeljiteljem metafizičkog pesimizma- Kritički nastavljajući filozofiju klasičnoga
njemačkog idealizma, izgradio je originalnu i jedinstvenu doktrinu koja uključuje
epistemologiju, metafiziku, estetiku i etiku, a naziva se filozofijom pesimizma. Prema
Schopenhauerovoj filozofiji, čovjekov je život samo beskonačna patnja i niz poraza, stoga je
ovaj svijet najgori od svih mogućih svjetova, a etički smisao može se naći jedino u samilosti i
pomoći drugome.
 formiranje njegovog originalnog filozofskog sustava koji je kombinacija dotadašnje
zapadnjačke i drevne indijske filozofije

Schopenhauer i žene

 Njegovo negativno mišljenje o majci poslije će se projicirati na mišljenje o ženama

općenito
 dva komplimenta: "žene su razboritije u svom sudu od muškaraca" i da su
suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumačeno kao slabost a
ne kao vrlina.
 kad su zakoni ženama dali ista prava kao ljudima, trebali su im onda dati i ljudski
razum”. Već sam pogled na stas žena kaže nam da one nisu određene ni za velika
duševna ni tjelesna djela”.
 Žene su, nastavlja on, zakinute za osobine poput pravednosti, poštenja i savjesnosti,
dane samo muškarcima, a uz to nemaju nikakvih posebnih talenata: “Nemaju pravog
smisla ni osjećaja ni za glazbu, ni za poeziju, ni za slikarsku umjetnost. Ako se time
razmeću, riječ je o pukom majmuniranju iz želje za dopadanjem.”
 Što je, dakle, damama činiti? Schopenhauer i za to ima rješenje: “Žena se ne odužuje
životu onim što radi, već onim što trpi: bolovima kod porođaja, brigom za dijete,
pokornošću pred čovjekom”.
 Konačni zaključak? Žene su zaostali drugi spol, a njihova priroda je da služe
muškarcima. Schopenhauerov odnos prema ženama treba promatrati iz konteksta
 vremena: u povećanju broja onih emancipiranih, filozof je vidio znak propadanja
modernog društva.
 Njegovim riječima, “prava europska dama je biće koje uopće ne bi trebalo egzistirati;
trebale bi postojati domaćice i djevojke koje se nadaju da će to postati, pa se stoga ne
odgajaju za aroganciju, nego za domaćinstvo i podređenost.” Zanimljivo, jedna od tih
groznih emancipiranih žena bila je njegova rođena majka, bogata udovica te uspješna
spisateljica Johanna Schopenhauer, s kojom je do kraja života imao vrlo hladan
odnos.
 Smatra da bi trebalo ozakoniti poligamiju, jer da zbog ograničavanja ženidbe na samo
jednu ženu, veliki broj žena ostaje neudan, te se mnoge zbog toga odaju i prostituciji.

Volja
 bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja
 volja ne podliježe zakonu - ona je slijepi nagon
 Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena, pa je bol
neminovna.
 Ovaj njemački filozof je tvrdio da kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako
je čovjekov život samo smjena boli i dosade
 askeza -odricanje od života i utapanjem u nirvanu
 Još jedan način oslobađanja od boli je u bez interesnom doživljaju umjetnosti

 Volja je za Schopenhauera najvažniji pokretač čiji je um samo sluga koji ima zadatak
zadovoljiti potrebe volje te se na ovaj način determinira svaki govor o slobodi volje.
 Ključan pojam - pojam volje za koju će on reći da je »jedinstvena, nepromjenjiva,
onkraj vremena i prostora, bezrazložna i bezumna i nikad ne može biti zadovoljena.
Zato je ovaj svijet kao objektivacija metafizičke nad individualne volje najgori od svih
mogućih svjetova, a život pod diktatom te volje obilježen je neizbježnim doživljajem
patnje

Glazba
 Glazba kao najviša među umjetnostima koja nakratko oslobađa duh od služenja
 čovjek je biće koje teži stalnim estetskim zadovoljenjima jer su to jedina zadovoljenja u
kojima on može biti odmaknut od objektivizirane volje.
 Čovjek ne može ništa opaziti, a da to ranije volja nije omogućila, a očitovanje volje jedini je
način na koji čovjek može spoznati, makar kao predodžbu, određeni objekt.
 Schopenhauer smatra kako je način na koji se čovjek može izvući iz besmisla života glazba.
 U glazbi su instrumenti zamjena za ljudski jezik, te oni govore nešto čovjeku, što dovodi do
toga da se putem glazbe može manipulirati ljudima i ljudskim shvaćanjem lijepog. To je veza
koju Schopenhauer uspostavlja između etike i estetike, estetika kao ono čemu ljudi teže
može se upotrebljavati na način u kojem će se ljudima reći što trebaju raditi, kako razmišljati
itd.
Svijet kao predodžba
 dvije vrste predodžaba: intuitivne i apstraktne
 Kad kaže da je svijet predodžba, onda misli na intuitivnu predodžbu (zor), tj. neki predmet
opstoji jedino u njegovu odnosu prema subjektu koji ga spoznaje.
 Apstraktne predodžbe, a to su zapravo pojmovi, posjeduje samo čovjek, dok su intuitivne
predodžbe čovjeku zajedničke sa životinjama
 Kako Schopenhauer misli, razum imaju i životinje no nemaju um, a to je sposobnost
apstraktnih pojmova.- Pas također spoznaje predmete u prostoru i vremenu kao i konkretne
kauzalne relacije, ali on ne može o tome apstraktno reflektirati. Zato pas ne može imati
intuicije prostora i vremena u njima samima.

Metafizički pesimizam
 Čovjek traži zadovoljstvo, sreću, ali ,je ne može postići.
 Sreća je oslobođenje od želje, od boli, i ona je u stvari uvijek nešto negativno, a ne
pozitivno. Ona se brzo preokrene u dosadu
 Što god bila stvar-po-sebi, fenomenalnu stvarnost moramo gledati u crnom svjetlu
kako je zapravo i opažamo. Mi možemo i nešto učiniti da olakšamo tu patnju, ali ne
možemo promijeniti osnovni karakter svijeta ili ljudskog života.
 Kad bi, na primjer, rat bio dokinut, kad bi sve težnje bile zadovoljene, onda bi nastalo
stanje nepodnošljive dosade koja bi opet rodila konflikte. U svakom slučaju, prevaga
patnje i zla u svijetu ima svoj zadnji korijen u prirodi stvari-po-sebi.

Krepost i odricanje: put spasenja

 Schopenhauer u svojoj filozofiji kaže da svijet posjeduje moralno značenje. To za-
pravo znači: opstojnost, život je već u sebi zločin; to je istočni grijeh. On se može
iskupiti samo patnjom i smrću.
 Budući da opstojnost, ili život, nosi najveću krivnju, moralnost se mora sastojati u
negaciji života, negaciji volje za životom
 Nije li onda najviši moral samoubojstvo? Ne, samoubojstvo bi značilo predaju pred
voljom, a ne njenu negaciju. Samoubojstvo je za Schopenhauera zapravo pritajena
težnja za životom, jer tu čovjek bježi od nekih zala.