Bitka kod Lepanta dogodila se 7. oktobra 1571.

kad su se pomorske snage Osmanskoga carstva

sukobile s flotom tzv. Svete lige.

Snage Svete lige isplovile su iz luke u Messini, u njenom sastavu bilo je 150 galija Mletačke Republike,
79 španjolskih galija, 12 galija Papinske države, te đenovsko brodovlje i snage malteških vitezova. U
toj floti bila je i galija s Hvara, čija se pulena (Zvir) i danas može vidjeti u hvarskom Arsenalu.

Kršćanska je flota stavljena pod zapovjedništvo Don Juana Austrijskoga, mladog brata španjolskoga
kralja Felipea II., a uz njega je bio Marcantonio Colonna kao general papinske flote. S turske strane
flotom je zapovijedao admiral Mehmet Ali.

Kršćansku koaliciju potakao je papa Pio V. kako bi pomogao gradu Famagosti na Cipru, kog su ga
opsjedali Turci. Konačan cilj bilo je slabljenje turske moći na istočnom Sredozemlju

U kršćanskoj su floti na lijevom krilu bili mletačke galije pod zapovjedništvom Agostina Barbariga. U
središtu su bili španjolski brodovi Don Juana Austrijskoga, preostale mletačke galije pod vodstvom
Sebastiana Veniera, te papinski brodovi pod zapovjedništvom Marcantonija Colonne. Zdesna su flotu
završavali đenovski brodovi s admiralom Gianandreom Doriom.

Nasuprot njima, Turke je na desnom krilu predvodio admiral Mehmet Sorak, u sredini Mehmet Ali, a
slijeva Uluč Ali.

Završna bitka (treća po redu i najteža) zaključena je premoćnom pobjedom Svete lige, zahvaljujući
spretnom manevru za koji historičari još ne znaju je li bila riječ o smišljenom potezu ili pukom slučaju.
Naime, đenovski su brodovi u jednom trenutku napustili bojište i zaplovili prema otvorenom moru.
Nije jasno je li to bilo iz straha ili kao plod genijalne zamisli. Na povratku, udarili su turske snage s
boka. Turci su uspjeli spasiti manje od polovice svoje flote, a njihov je poraz označio kraj turske
premoći na istočnom Mediteranu. Usto, bila je to i posljednja bitka vođena galijama, to jest
brodovima na vesla.

Za vrijeme bitke kršćanske su snage osvojile turski komandni brod, a - suprotno volji Don Juana -
turskom je admiralu odsječena glava i izložena na jarbolu španjolskog komandnog broda. Time je
znatno smanjen moral turskih snaga, što je ubrzalo trajanje bitke. U četiri sata poslijepodne turski su
brodovi napustili bojište. U ovoj najvećoj pomorskoj bitci nakon bitke kod Akcija 31. pne. poginulo je
oko 25000 turskih vojnika, i potopljeno 80 turskih brodova.
Kršćanskoj su pobjedi zasigurno pridonijele i teško osvojive i snažno naoružane mletačke galije ali i
nadmoćno naoružanje. Kršćanski su vojnici već koristili arkebuze, prvo vatreno oružje, dok su
Osmanlije još bile naoružane običnim lukom i strijelama. U bitci je sudjelovalo i šest hrvatskih galija u
okviru mletačke flote (iz Cresa, Krka, Raba, Šibenika, Trogira i Hvara). Pored toga bile su i po jedna
galija iz Kopra i jedna iz Kotora. Jedna zadarska je u danima prije bitke razbijala gusarsko brodovlje
oko Lepanta kako bi brodovlje Svete lige bilo neoštećeno prije bitke. Ona ipak nije sudjelovala u
Lepantskoj bitci jer je pala u ruke Osmanlijama kod Krfa.

Ova je bitka bila prva velika pobjeda kršćanske vojske protiv Osmanskog Carstva, te je imala i osobitu
psihološku važnost. Ipak, pobjednici nisu uspjeli u potpunosti iskoristiti svoju premoć zbog
nedovoljnog jedinstva svojih snaga.

Osmansko Carstvo počelo je odmah s obnovom svoje flote i završilo je u šest mjeseci, no ipak je
izgubilo kontrolu nad morima, a osobito nad zapadnim Sredozemljem. Na istoku su Turci ipak osvojili
Cipar. To je bila zadnja bitka u kojoj su se koristili brodovi bez jedara.