Selenografija

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 3

5/6/2020 Selenografija

Selenografija
početak
Mesec je odmah postao glavna
selenografija: Čmeta astronoma osmatrača i oni su proveli mnoge noći
šarajući po njegovoj površini. Nošen idejom da sačini
• nomenklatura
• pravila za dodelu detaljan atlas Meseca Johanes Hevelius (što je latinizirano ime
naziva Johana Hevela) studirao je Mesečev reljef čitavih šest godina.
Iz noć u noć on je teleskopom krstario Mesečevim morima,
MESEC planinama i kraterima, brižljivo zapisivao svoja opažanja i
Selenografija urezivao na bakarne ploče svaki detalj koji bi video.
PLP
Bio je to mukotrpan posao, ali je nakon tih šest godina
Mora Hevelius imao bakroreze cele površine satelita i to za svaki dan
Krateri starosti njegove mene. Posao je okončao 1647. objavljivanjem
REČNIK atlasa Meseca sa opisom reljefa pod nazivom Selenographia
SADRŽAJ sive Lunae Descriptio (Selenografija ili opis Meseca).
Astronomi
Rečnik I atlas i opis bili su verni stvarnom izgledu Meseca onoliko koliko
je to dopuštao Heveliusov teleskop, međutim ono po čemu ova
knjiga privlači pažnju bili su nazivi pojedinih Mesečevih
formacija. Jer, Hevelius se pri opisu reljefa Meseca služio
Sadržaj AM sopstvenom nomenklaturom, pa je tako jedan planinski masiv
nazvao Alpi, drugi Apenini, jedan veliki krater na severu dobio je
ime Veće crno jezero itd. Bilo je to vrlo romantično, ali većina
ovih naziva nije nikada bila prihvaćena. Međutim ideja da se
planinski masivi Meseca nazovu po planinskim masivima naše
planete postaće kasnije pravilo.
This Site
Tracked by Dve godine pre nego što će Hevelius objaviti svoj atlas, 1645,
belgijski inžinjer Michel Florent van Langrenn (~1600-
1675), takođe je štampao mapu Meseca sa svojim nazivima
formacija, ali ni njegova nomenklatura nije bila prihvaćena.
Međutim, ova Langrenova mapa odigraće svoju ulogu šest
godina kasnije.

nomenklatura
živeo je i Đovani
UBatista
H L
Ričoli, isusovac, profesor teologije, filozofije i
astronomije iz Bolonje. Ričoli je bio jedan od pionira
teleskopskog istraživanja neba, ali bavio se i teorijskim radom.
Rezultat ovag zadnjeg bila je knjiga u dva toma Almagestum
novum obajavljena 1651. Iako pisano sa velikim ambicijama to
delo nije imalo veću naučnu vrednost. Zastarelo je još u toku
stvaranja jer je autor pokušao da ospori ono što se osporiti
više nije moglo: Kopernikov poredak planeta.

Ali u toj knjizi se nalazila jedna dragocena karta Meseca. To je


zapravo bila ona Langrenova mapa iz 1645, koju smo malo pre
pominjali, samo što je na njoj Ričoli ispisao svoje nazive za
pojedine objekte na Mesecu. Upravo ovi nazivi postaće temeljem
moderne nomenklature Meseca.

Šta je to Ričoli učnio da njegova nomnklatura bude prihvaćena


od narednih generacija astronoma? On je kraterima podario
imena istaknutih astronoma i drugih lica koja su na ovaj ili onaj
način doprinela razvoju astronomije. To su bili i Ričolijevi

static.astronomija.org.rs/suncsist/sateliti/mesec/reljef/index.htm 1/3
5/6/2020 Selenografija

savremenici, ali i mnogi koji su živeli pre njega unazad sve do


antičkih vremena. Bilo je to pravedno rešenje, čin odavanja
priznanja onim ličnostima koje su radom i delom proširivali
granice ljudskog znanja.

Planinskim masivima Ričoli je nadenuo imena planinskih masiva


Zemlje što je bila simpatična ideja, svakako preuzeta od Hevela.
Za naše planine mi smo nostalgično vezani i rado bismo ih videli
na drugim nebeskim telima. U doba romantizma kada se čovek
više no ranije vraćao prirodi ta ideja bila je naročito privlačna.

A što se Ričolijevih naziva mora i drugih “voda” na Mesecu tiče


to je posebna priča. Lično smatram da su ti nazivi prihvaćeni
samo u paketu sa drugim imenima, jer zaista nikakvog razloga
nema da se neka pustoš na Mesecu zove npr. More Kiša ili Zaliv
Rose. Neki doduše smatraju da je Ričoli ovakva imena iz
meteorološke terminologije dao zbog tada raširenog verovanja
da Mesec prolazeći kroz svoje faze utiče na vremenske prilike na
Zemlji. No, bilo iz ovog ili nekog drugog razloga i ti nazivi su
sačuvani te mi i danas prostrane pustinje našeg satelita zovemo
More Vlažnosti, More Para, Okean Bura, More Oblaka itd.

Naredne generacije astronoma su dopunjavale Ričolijevu


nomenklaturu. Naravno, sve manje je bilo velikih bezimenih
kratera pa su mnogi novi velikani nauke morali da se “zadovolje”
kraterima skromnijih razmera.

Buran razvoj kartografije Meseca, naročito u XX veku, bio je


praćen sve većim problemima njegove nomenklature i tu je
konačno trebalo uvesti nekog reda. Već početkom XX veka bilo
je na desetine hiljada neimenovani formacija, a kada su počele
da izlaze i karte dalje strane Meseca ovaj broj se znatno
uvećao.

pravila
Međunarodne
P astronomske unije (IAU) koja je nakon više decenija rada,
oslanjajući se na tradiciju i uvažavanjući istovremeno
tendencije razvoja nomenklature, utvrdila principe za dodelu
naziva objektima na našem satelitu.

Sažeto to izgleda ovako. Na prvom mestu izvršena


jelatinizacija termina koji se koriste u imenovanju
topografskih formacija te npr. reč planina dobija latinsko ime
mons, zaliv sinus, dolina vallis itd. Stari nazivi pojedinih
formacija daju se takođe u latinskom obliku (Mare Imbrium,
Sinus Rosi itd.).Planinski masivi dobijaju imena po
planinskim masivima Zemlje.

Krateri, a i neke druge formacije (npr. pukotine, rasedi i dr.)


nose imena istaknutih, ali preminulih naučnika, pisaca, slikara i
muzičara s tim što su sa ove liste izuzete političke, vojne i
verske ličnosti, kao i filozofi 19-og i 20-og veka.

Neimenovani krateri se na kartama označavaju velikim slovom


latinice koje se pridodaje imenu bliskog imenovanog kratera
(npr. Rccioli K). Kako na manjim mapama nema dovoljo mesta
za ispisivanje punog naziva (Riccioli K) krater se obeležava
samo slovom ali je ono otštampano u smeru odnosnog
imenovanog kratera.

Neimenovane planine se označavaju malim slovom grčkog


alfabeta uz poštovanje istog pravila koje važi za objekte
static.astronomija.org.rs/suncsist/sateliti/mesec/reljef/index.htm 2/3
5/6/2020 Selenografija

označene latiničnim slovom npr. Albeteginus a, štampa se


samo a ali tako da je jasno da ono pripada imenu Albeteginus.

Naravno, da ne bi sve bilo tako jednostavno pobrojana pravila


imaju brojne izuzetke.

A.Z.

(februar 2002.)

[ SADRŽAJ | Selenografija | Prolazne lunarne pojave

static.astronomija.org.rs/suncsist/sateliti/mesec/reljef/index.htm 3/3

You might also like