Professional Documents
Culture Documents
Decision PDF
Decision PDF
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
PRESUDA
presudio je
I. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 829/2, upisane u zk.ul.br. 1541 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 1063, 1003/1,
1004, 986/1, 985/13, 985/12, 985/10, 2033, 2076 i 2077, upisane u zk.ul.br. 301 k.o. P. i to u
3/8 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8 dijela.
II. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 611 upisane u zk.ul.br. 453 k.o. P., zatim nekretnina označena kao k.č.br. 613/1,
upisana u zk.ul.br. 1438 k.o. P., kao i nekretnine označene kao k.č.br. 857/4, 875/6, 876/1,
934/14, 1060, upisane u zk.ul.br. 456 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 937/1 upisane u
zk.ul.br. 70 k.o. P. te nekretnine označene kao k.č.br. 985/11 upisane u zk.ul.br. 262 k.o. P., u
3/8 idealnog dijela radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8
dijela.
Obrazloženje
Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
2
"I. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 829/2, upisane u zk.ul.br. 1541 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 1063, 1003/1,
1004, 986/1, 985/13, 985/12, 985/10, 2033, 2076 i 2077, upisane u zk.ul.br. 301 k.o. P. i to u
3/8 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8 dijela.
II. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 611 upisane u zk.ul.br. 453 k.o. P., zatim nekretnina označena kao k.č.br. 613/1,
upisana u zk.ul.br. 1438 k.o. P., kao i nekretnine označene kao k.č.br. 857/4, 875/6, 876/1,
934/14, 1060, upisane u zk.ul.br. 456 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 937/1 upisane u
zk.ul.br. 70 k.o. P. te nekretnine označene kao k.č.br. 985/11 upisane u zk.ul.br. 262 k.o. P., u
3/8 idealnog dijela radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8
dijela.
III. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretninu z.č.br. 1418, u
naravi kuća i dvorište, upisane u zk.ul.br. 928 k.o. P., i to u 9/40 dijela radi namirenja nužnog
dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 3/40 dijela.
IV. Utvrđuje se da je nekretnina opisana kao k.č.br. 1418, upisana u zk.ul. 928 k.o. P.
predstavlja bračnu stečevinu pok. D. S. r. Š. i A. S. pok. Š., oboje iz P., svakog u 1/2
suvlasničkog dijela, pa se slijedom toga utvrđuje da su tužiteljice V. B., N. F. i N. K.
nasljeđivanjem iza pok. D. S., svoje majke, kao nasljednice stekle svaka 1/8 suvlasničkog
dijela ove nekretnine, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva
tužiteljica u označenom suvlasničkom dijelu, uz istodobni upis brisanja svoga suvlasništva u
3/8 suvlasničkog dijela opisane nekretnine."
presude kojom će tuženik biti obvezan na povrat takvog dara u ostavinu u dijelu kojim je
povrijeđen njihov zakonski nužni dio. Pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim
činjenicama te je izostala ocjena provedenih dokaza i odgovarajuća utvrđenja zasnovana na
tim dokazima. Iako je ugovor sačinjen još 1986. godine, potreba za pomoći pok. roditeljima
nastupila je znatno kasnije, a logično je i životno da sin pomaže svojim roditeljima s kojima
živi u zajedničkoj kući, sukladno njihovim potrebama.
U odnosu na toč. IV. tužbenog zahtjeva, sud je propustio pažljivo ocijeniti izvedene
dokaze, neosnovano se pozivajući na odredbu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku.
Površno je ocijenjen iskaz svjedokinje L. R. koji je konfuzan i kontradiktoran u pojedinim
bitnim dijelovima. Ukazuju na ugovor o stambenom kreditu kojega je uzeo pok. A. S. radi
dovršetka kuće i koji je do umirovljenja plovio kao pomorac, dok je njegova supruga D.
brinula o obitelji te se bavila poljoprivrednom i prodajom poljoprivrednih proizvoda tijekom
sezone. Sredstva dobivena prodajom ranije, zajedničke kuće, roditelji su uložili u izgradnju
sporne obiteljske kuće u P., iz čega se zaključuje da je pok. D. S. bila suvlasnica u ½ dijela te
nekretnine. S obzirom na sadržaj iskaza svjedoka i stranaka, kao i ugovor o stambenom
kreditu, proizlazi zaključak o postojanju bračne stečevine roditelja stranaka na spornoj
nekretnini. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava, i to
odgovarajućih odredaba Zakona o nasljeđivanju i Zakona o parničnom postupku. Predlažu
preinaku pobijane presude prihvaćanjem tužbenih zahtjeva u cijelosti, uz dosudu parničnog
troška, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskog
suda.
Što se tiče tužbenog zahtjeva u toč. IV., utvrđeno je da kuća sagrađena tijekom braka
A. i D. S., da je u predmetnu kuću ulagao i njihov sin P. S. s obitelji, da je zemlja na kojoj je
kuća sagrađena bila posebna imovina pok. A. S., pa kako sud nije mogao sa sigurnošću
utvrditi je li pok. D. S. bila suvlasnica idealnog dijela kuće ili nije odbio je tužbeni zahtjev u
tom dijelu primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP).
Dakle, predmet spora u toč. I. do III. tužbenog zahtjeva je vraćanje dara zbog povrede
nužnog dijela tužiteljica, na temelju odredbe čl. 77. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne
novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.; dalje ZN), po kojoj nužnom
nasljedniku pripada pravo da zahtjeva vraćanje darova ako je ukupna vrijednost darova tolika
da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela.
S tim u vezi, ovaj drugostupanjski sud je u svom ukidnom rješenju broj Gž-2569/10-2
od 27. veljače 2013. naveo da se pravo na povrat dara u pravilu ostvaruje u ostavinskom
postupku i to nasljedničkom izjavom te da u slučaju spora zbog povrede nužnog dijela i
vraćanja dara nužni nasljednik može zahtijevati samo da se u ostavinsku imovinu iza
ostavitelja koji je darom povrijedio njegov nužni dio, vrati dar učinjen određenoj osobi u
dijelu kojim će namiriti njegov nužni dio, što dalje znači da se takvim zahtjevom ne može
osnovano zahtijevati utvrđenje prava vlasništva, izdavanje tabularne isprave i predaja u
posjed, što su tužiteljice zahtijevale prvotnim tužbenim zahtjevom.
Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
5
Kako prema odredbi čl. 129. st. 1. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe
nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo
nasljedstvo te kako je pravo na nužni dio nasljedno pravo (čl. 70. st. 1. ZN), tako i pravo na
nužni dio nasljednik stječe časom smrti iza ostavitelja, na koje pravo se mora pozvati jer
ostavinski sud na njegovu povredu ne pazi po službenoj dužnosti.
Nužni nasljednik može tražiti vraćanje dara u ostavinskom postupku samo, ako je
zahtjev usmjeren protiv sunasljednika i ako sunasljednici pristaju dobrovoljno vratiti stvar, a u
protivnom zahtjev za vraćanje dara može se ostvariti jedino u parnici (tako i Vrhovni sud
Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 252/1994-2 od 29. svibnja 1997.).
U čl. 1. Darovnog ugovora od 21. siječnja 1986. ostavitelj A. S. daruje sinu P. S. svoje
čest. zem. 829/2, 1063, 1003/1, 1004, 986/1, 985/13, 985/12 i 985/10 upisane u z.k.ul. 301
k.o. P., čest. zem. 2033, 2076 i 2077 upisane u z.k.ul. 928 k.o. P. te čest. zem. d.611, d.613,
875/4, 875/6, 876/1, 934/14, d. 937/1, d.985/11 i 1060 upisane u z.k.ul. 453 k.o. P. u cijelosti
te mu dozvoljava uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime.
Stoga je na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP trebalo djelomično preinačiti pobijanu presudu
u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u toč. I I. i I II. izreke te odlučiti kao u toč. 2. izreke
ove drugostupanjske presude.
U toč. III Darovnog ugovora pok. A. S. sinu P. ostavlja zgradnu česticu br. 1418 (kuća
i dvorište), upisanu u z.k.ul. 928 k.o. P., s tim da gleda njega i svoju majku D. S. do njihove
smrti. Ukoliko se sin ne bude pridržao po članku III stav 1. tog ugovora, onda će Darovni
ugovor povući i dat će onome tko ga bude gledao i uzdržavao njega i njegovu suprugu.
Iako je čest. zgr. 1418 k.o. P. ostavljena predniku tuženice u ugovoru koji je nazvan
Darovni ugovor, stipulacija kojom se ostavlja kuća i dvorište s tim da sin uzdržava oca i
majku do njihove smrti upućuje da se u odnosu na tu nekretninu sadržajno radi o ugovoru o
dosmrtnom uzdržavanju.
se strana obvezuje prenijeti joj za života – (odmah po potpisu ugovora) svu ili dio svoje
imovine. Toč. III Ugovora između pok. A. S. i P. S. odgovara sadržaju ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju, kojim je primatelj uzdržavanja prenio kuću i dvorište u vlasništvo davatelja
uzdržavanja odmah, za života.
U vrijeme kad je ugovor sačinjen (21. siječnja 1986.) takva vrsta ugovora nije bila
posebno uređena ni tada važećim Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO) niti Zakonom o nasljeđivanju
("Narodne novine", broj 52/71., 47/78. i 56/00.) pa se valjanost ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju prosuđuje na temelju općih propisa obveznog prava, pa i odredbe čl. 67. st. 1.
ZOO, kojom je propisano da sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako
zakonom nije drugačije određeno.
Prvostupanjski sud je, kako je već kazano, odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da
predmetna kuća i dvorište predstavljaju bračnu stečevinu pok. D. i A. S. pa da su tužiteljice
nasljeđivanjem iza majke stekle svaka 1/8 suvlasničkog dijela te nekretnine te da je tuženica
dužna trpjeti uknjižbu njihovog prava suvlasništva, uz obrazloženje da je kuća sagrađena u
braku prednika stranaka, u koju je ulagao pok. P. S. sa svojom obitelj, da je zemljište na kojoj
je kuća sagrađena bilo posebna imovina pok. A. S. te da se nije mogla sa sigurnošću utvrditi
činjenica je li pok. D. S. bila suvlasnica ½ dijela predmetne kuće, primjenom pravila o teretu
dokazivanja.
toga prava u zemljišnim knjigama, dakle zahtjev koji je postavljen šire od samog utvrđenja
sastava ostavine iza majčine smrti, neosnovan.
Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu
tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni
zahtjev u toč. III. i IV. izreke, tj. odlučiti kao u toč. 1. izreke ove presude.
Kako je i prvostupanjski sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, trebalo je
odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi odluku o parničnom trošku (čl. 368. st. 1.
ZPP).
Predsjednica vijeća
Franka Zenić