OVA POVIJEST RUSKE KNJIŽEVNOSTI plod je dugoga bavljenja ruskim prilikama,
ruskim autorima i divljenja vrijednim djelima koja zahvaljujemo toj književnosti. Ona pokušava prikazati umjetničku posebnost ruske književnosti, njezin netipični razvoj i usku vezu s političkim, društvenim i kulturnim stanjem u zemlji. U 19. stoljeću, od Puškinova doba, ruska je knji- ževnost po svojoj unutarnjoj razvojnoj logici stekla veličinu koja se vjero- jatno može usporediti samo s talijanskom likovnom umjetnošću renesanse ili njemačkom glazbom od Bacha do Richarda Straulia. Najvažnija je svrha ove povijesti književnosti dočarati upravo tu veličinu koja se očituje u raz- grananom sustavu više plejada pjesnika i romanopisaca. To ne može uspjeti bez razmatranja ishodišta i razvojnih uvjeta ruske književnosti, jednako kao i prikazivanja njezine mnogostruke isprepletenosti s drugim europskim književnostima - intertekstualnost je glavni element ruske književnosti. Njemačko izdanje knjige objavljeno je godine 2005. kao Mala povijest ruske književnosti u istoimenoj seriji münchenskoga nakladnika C. H. Becka. Ona je uistinu bila opsegom “malena” u odnosu prema Povijesti ruske književnosti: Od 1700. do sadašnjosti, objavljenoj 2000. kod istoga izdavača. Nakon političkoga preokreta u Rusiji u njoj su prvi put obuhvaćeni svi dijelovi ruske književnosti, posebice u sovjetsko doba proskribirana disidentska književnost i književnost egzila, samizdat i tamizdat, kao i dugo zabranjivane antimimetske i religiozno-mistične struje. Takvu cjelovitu prikazu teži i ova knjiga, koja naravno obuhvaća i starorusku književnost te seže sve do najnovijega doba. Hrvatska verzija proširena je određenim odlomcima koji se odnose na hrvatsko-ruske veze. Ne smiju se izostaviti važan boravak Jurja Križanića u Sibiru u 17. stoljeću, uloga Save Vladislavića u Petrovoj Rusiji, posjet Josipa Kosora Rusiji u jeku Prvoga svjetskog rata, kao ni putovanje Augusta Cesarca u mladu sovjetsku državu. 12
Svoje bavljenje ruskom književnošću dugujem i hrvatskim književnim
znanstvenicima. Zahvalno se sjećam Josipa Badalića i poticaja koje sam dobio od njega, kada je on oko 1960. djelovao kao gostujući profesor na Sveučilištu u Frankfurtu na Majni. Posebno sam zahvalan Aleksandru Fla- keru. Mnoge su se njegove ideje oplodile u mojoj povijesti književnosti. To se prije svega odnosi na koncepciju stilskih formacija bez koje se ne bi dali smisleno opisati ni dominantni stilovi pojedinih razdoblja, a ni književna evolucija. Zbog toga je velikomu zagrebačkomu rusistu posvećena ova knjiga. Zahvaljujem također izdavaču Golden marketing-Tehničkoj knjizi, Zagreb, koji je pokazao zanimanje za moju povijest ruske književnosti, prevoditeljicama Milki Car i Dubravki Zimi te gӧttingenskim studenticama Shanni Koppmeier i Tamari Reisig na marljivu priređivanju ilustracija. Posebnu zahvalnost dugujem kolegici Dubravki Oraić Tolić na mnogostra- noj brizi za uspjeh ovoga projekta.