Pedro Calderon de la Barca: Život je san

-pisac živio 1600-1681, Madrižanin, teolog i vojnik, vitez

-pristaša protureformacije

Život je san je poetsko-filozofska drama.

Fabula: Poljskom kralju Baziliju (koji je i astrolog) rodi se sin Sigismund, a zvijezde mu
rekoše da će mali biti okrutan i upropastiti kraljevstvo. Zato ga zatvori u neku tvrđavu u
pustoj šumi i dade mu samo jednog odgojitelja. Sigismund je tu odrastao, u divljini. Ali
staroga kralja, koji nije imao drugih nasljednika, poče progoniti savjest i sumnja da su
zvijezde možda ipak pogriješile. Zato će napraviti pokus: sina će dovesti u dvor i sve će mu
reći, pa ako se pokaže dobar, dat će mu vlast, ako bude zao, vratit će ga gdje je i bio. I tako
Sigismunda uspavaju nekim napitkom i odvedu na dvor. Kad se probudio i od svog oca čuo
istinu razbjesnio se kao zvijer. Nato ga uspavaju i vrate gdje je i bio. Kad se probudio, stari ga
je čuvar uvjerio da je sve to bio samo san, ali ga upozorava da i u snu treba činiti dobro. Tad
se u njemu javlja sumnja i razmišlja sa zaključkom da je život samo san i da ćemo se tek u
smrti probuditi. Zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi. Ali, dok je on tako razmišljao, u
kraljevstvu se digla pobuna. Vojnici dolaze da ga oslobode, da im on bude vođa i kralj. I za
Sigismunda eto nove užasne sumnje: nije li to opet samo san, nova obmana koja će mu
donijeti samo bol? Što je stvarnost, a što san? Da li je život jedno buđenje između dva sna, ili
san između dva buđenja? I on, ni tada ni poslije, ne nalazi nikakva čvrsta uporišta, nikakva
dokaza da bi mogao utješiti tu ubitačnu zagonetku. Ali ništa, kad je život i tako san, hajdemo
bar da sanjamo. No s tim da uvijek imamo u vidu da je sve san koji se mora raspršiti. I
Sigismund pođe s vojskom, pobijedi svog oca i pokaza se velikodušnim i plemenitim. I reći će
da se njegovim postupcima ne treba čuditi, jer mu je učitelj bio san. On se i sada pribojava da
će se ponovno naći u svojoj kuli, jer sve u životu nestaje poput sna.

Razmatranje: U samom Sigismundu je utjelovljena drama ljudske ličnosti, drama ljudskog

dostojanstva i ljudske egzistencije. Na samom početku, u glasovitom monologu, on će
nevidljivom božanstvu uputiti pitanje o svojoj krivnji. Što je on to zapravo zgriješio da ga
prati tako zla sudbina? Je li sav njegov grijeh u tome što se rodio? Jer ako nerazumne zvijeri i
ptice i ribe žive slobodnim životom, zašto je to uskraćeno njemu kao razumnom biću, sa
slobodnom ljudskom voljom? I eto bitnog pitanja ove drame, pitanja o ljudskom pravu na
slobodu. Da li smije jedan čovjek (kralj) upotrijebiti svoju slobodu da bi oduzeo slobodu
drugom čovjeku (Sigismundu)?
Odmah zatim postavlja se pitanje i ljudske sudbine: da li je čovjek zaista nemoćan pred onim
što mu više sile dosude? Da li zaista mora biti rob one mračne kobi koju nosi u sebi ili možda
snagom svoje volje može nadvladati sudbinu i svoj život usmjeriti drugačije? Na ovo pitanje
Calderon daje dvojak odgovor. U slučaju Klarina, kada ovaj na kraju pogine, reći će da
sudbinu ne možemo izbjeći, makar koliko bježali od nje. Na drugom će mjestu reći da se
čovjek svojom upornošću može suprotstaviti višim silama. A to znači da ih može nadvladati
svojom slobodom samo sako je zna usmjeriti. Sigismund je izvojevao pobjedu pobijedivši
sama sebe. A to je mogao učiniti samo spoznajom da je sve na ovom svijetu prolazno, da je
slava kratkotrajna, da je život zapravo samo san koji se brzo raspline i zato, umjesto
ovozemaljskih, treba tražiti trajnije i dublje duhovne vrijednosti.

-ljudska iskustva, spoznaje, sumnje, pitanja postavljena strašću i bolom

-snaga autorove mašte igra jako veliku ulogu u dijelu