„Gimnazija Livno“

ALEKSANDAR MAKEDONSKI

Referat iz Povijesti

Profesor: Mladen Pervan Učenica: Ana Markov, 1.c

Livno, 6. svibanj 2020.

 Sadržaj

Uvod ________________________________________________________________ 3
Aleksandrovo djetinjstvo _____________________________________________ 4
Dolazak na vlast ____________________________________________________ 6
2.1. Konsolidiranje vlasti _____________________________________________ 7
Aleksandrovi vojni pohodi ____________________________________________ 9
Smrt Aleksandra Makedonskog _______________________________________ 13
Helenistička kultura ________________________________________________ 15
5.1. Poznati stanovnici Muzeja ________________________________________ 17
Zaključak ___________________________________________________________ 19
Izvori _______________________________________________________________ 20

2
 Uvod

Sigurno danas ima malo ljudi koji nisu nikada čuli za ovog slavnog vojskovođu,
Aleksandra Velikog Makedonskog. Njegovo ime asocira na biblijskog Davida, koji je isto
tako malen izgledao prema Golijatu, kao i Aleksandar prema golemom Perzijskom
Carstvu. Njegova odvažnost se graničila sa ludilom. Poveo je malenu, iako organiziranu
vojsku protiv najjače imperije tadašnjeg svijeta i uspio je oboriti na koljena. Zahvaljujući
svom mladalačkom žaru, ali ipak najprije svom intelektu, uspio je u ovom velikom
pothvatu. Možda nije u potpunosti uspio u svom naumu da osvoji svijet, ali je stvorio
državu koja je živjela na temelju Aleksandrove ideje stapanja istočnih i zapadnih kultura
u jedinstvenu “helenističku kulturu”. Aleksandar je nastojao izmiriti Istok i Zapad, pomoći
u međusobnom razumijevanju ovih veoma različitih kultura. Značaj ovog dijela daleko
nadilazi politički značaj njegovih osvajanja.

Zadatak ovog rada je pobliže upoznavanje s životom i djelom Aleksandra III. Velikog. Na
početku ćemo se dotaknuti djetinjstva Aleksandra Velikog i kako je došao na vlast. Zatim
će biti prikazani ratovi koje je on vodio, počevši od rata na sjevernim granicama
makedonskog carstva kada je ugušio bune grčkih polisa, zatim bitka kod Granika,
presijecanje Gordijskog čvora, bitka kod Isa, opsada i pad Tira, zauzimanje Egipta, bitka
kod Gaugamele, bune u Baktriji i Sogdjani, pohod u Indiju, bitka kod Hidaspa, pobuna u
Opisu, te posljednje Aleksandrovo ratovanje u Luristani. Nakon prikaza svih ratnih pohoda
koje je vodio Aleksandar, dotaknut ćemo se kraja njegove vladavine i smrti, te naposljetku
podjele njegovog carstva.

Koliko će trajati vrijeme Aleksandrove vladavine? Koja su obilježja helenističkog

razdoblja?

3
 Aleksandrovo djetinjstvo

Aleksandar III. Veliki, zvan i Aleksandar Makedonski, rođen je 356.pr. Kr., kao član
vladarske dinastije Argead, te sin makedonskog kralja Filipa II. Makedonskog i epirske
princeze Olimpijade. Aleksandar je od svoje 14. godine bio i učenikom najvećeg filozofa i
znanstvenika svoga vremena Aristotela, kojega je njegov otac Filip pozvao u Makedoniju
da bude Aleksandrov učitelj. Aristotel je ostao na makedonskom dvoru sve dok
Aleksandar nije došao na prijestolje. Aristotel ga je poučavao logici, metafizici i politici, a
bio je zaslužan i za poticanje njegova dubokog zanimanja za znanstveno istraživanje i
geografiju. Kada mu je bilo šesnaest godina, otac Filip mu je prvi puta povjerio samostalnu
upravu nad zemljom. Ukazano povjerenje Aleksandar je i više nego opravdao krenuvši na
pohod protiv Meda u Trakiji, ovjekovječivši svoj podvig time što je na pokorenoj zemlji
osnovao grad, kojemu je dao svoje ime Aleksandropol. Od tog vremena Aleksandar je
neprestano bio uz svog oca.

Slika 1 Bista Aleksandra Makedonskog

4
Kada je Filonik iz Tesalije Filipu za golem iznos ponudio prvorazrednog konja Bukefala,
kralj je s nekolicinom prijatelja krenuo da iskušaju njegovu brzinu. Plutarh je zapisao kako
je Bukefal bio toliko neobuzdan da mu se nitko nije mogao približiti, a kamoli zajahati, na
što se Filip razbjesnio i rekao Filoniku da odvede tu divlju životinju. Aleksandar je prišao
ocu i zamolio da on pokuša, te na opće iznenađenje svih prisutnih, Aleksandar je nekoliko
puta potapšao konja, skočio mirno na njegova leđa, te je konj smjesta pokazao spremnost
za galop. Otada je Aleksandar u svakom pohodu i ratu jahao na Bukefalu. U bitci kod
Heroneje, 338. pr. Kr., najvećoj pobjedi makedonskog kralja Filipa, Aleksandar je s
osamnaest godina, bio zapovjednik lijevog krila makedonske vojske i svojom provalom u
beotsku falangu pridonio makedonskoj pobjedi. Nedugo nakon toga dolazi do pogoršanja
odnosa s ocem 337. pr. Kr. kada se Filip oženio epirskom princezom Kleopatrom. Taj
raskid s ocem nije bio trajan. Na Filipov poziv ubrzo dolazi do pomirenja i Aleksandar se
vraća na dvor iz Ilirije, kamo se povukao. 336. pr. Kr. netom prije planiranog pohoda na
Perziju, Aleksandrovog oca Filipa ubija sluga Pausinas. Kako je Pausinas nedugo zatim
ubijen, motiv ubojstva nikada nije razjašnjen. Vijest o ubojstvu kralja Filipa muljevito se
rasprostrla na sve strane. U cijeloj Heladi, a osobito Tebi i Ateni, nastalo je veliko veselje,
jer su mnogi smatrali da je došao trenutak za oslobođenje. U nekim gradovima helenski
ratnici su počeli protjerivati makedonske posade. Aleksandar ne dvoumeći se odmah
pojuri na Peloponez s jakom oružanom pratnjom i tu održi skupštinu zahtijevajući za sebe
vodstvo. Zaplašeni poslanici svih helenskih država ne usudiše se suprotstaviti, jedino
Spartanci nisu pristali na taj zahtjev. Pretendenata za prijestolje je bilo više, no naposljetku
sin Aleksandar preuzima vlast.

5
 Dolazak na vlast

Prema makedonskom običaju, vlast nije automatski prelazila na najbližeg srodnika

preminulog kralja, nego je skupština Makedonaca, bila nadležna da bira i potvrdi novog
vladara. S jedne strane je moćna Atalova stranka nastojala sačuvati prijestolje za
Kleopatrino novorođenče, a druga strana je smatrala kako prijestolje po pravu treba
pripasti Filipovu nećaku Aminti jer je Filip, poslije smrti svojega starijeg brata Perdike,
preuzeo vlast kao namjesnik njegova malodobnog sina i poslije toga uzurpirao je za sebe.

U borbu za nasljedstvo su se umiješale moćne aristokratske kuće, pa i nezadovoljna

aristokracija gornje makedonskih plemena koja je očekivala da će nestankom moćnog
kralja vratiti izgubljenu nezavisnost.

Zahvaljujući pomoći vjernih Filipovih suradnika, njegovih vojskovođa Antipatra i

Parmeniona, koji su svoj život posvetili stvaranju jedinstva i moći Makedonije i bili uvjereni
kako je jedino jamstvo da će Filipovo djelo biti sačuvano ako Aleksandar bude izabran za
kralja, svi su pretendenti uskoro bili uklonjeni, među njima i Kleopatra i njezino dijete, kao
žrtve Olimpijadine krvne osvete. Aleksandar preuzevši vlast, sa samo 19 godina postaje
kralj svih Makedonaca i politički ujedinjuje grčki svijet.

Slika 2 Aleksandar Veliki i njegov konj Bukefal

6
 2.1. Konsolidiranje vlasti

Nakon što je zagospodario situacijom u Makedoniji, Aleksandar je morao odmah

ujesen 336. pr. Kr. krenuti na jug. Na vijest o Filipovoj smrti antimakedonska opozicija
dobila je prevagu i došla na vlast u gotovo svim grčkim gradovima. U Ateni je Demosten
likovao, s prezirom govorio o „dječaku koji se igra vladara“ i pozivao sve Grke da zbace
sa svoga vrata jaram makedonske vlasti. Uz Atenjane pravo na hegemoniju osporili su
Makedoncima i Tebanci koji su izglasali da se makedonska vojska izbaci iz njihova grada.
Činilo se kako onoga na vječita vremena sklopljenoga ugovora koji je obvezivao Grke na
vjernost Filipu i njegovim nasljednicima nikada nije ni bilo. Brzinom koja će ubuduće biti
odlika svih njegovih akcija on je najprije zaveo red u Tesaliji i srednjoj Grčkoj. Delfska
amfiktionija, Atena i druge države priznale su ga za hegemona i odale mu dužne počasti.
U Korintu, na sastanku sinedrija koji je sazvan i održan po sili Filipova ugovora,
Aleksandru je povjereno vodstvo u ratu protiv Perzijanaca. Grčka i Makedonija su bile
ponovno čvrsto u njegovim rukama. Nakon toga je uslijedila intervencija protiv barbarskih
plemena: Tribala, Ilira, Geta. U proljeće 335. pr. Kr. krenuo je na njih i u munjevitoj je
ratnoj operaciji, u kojoj je prešao i na drugu stranu Dunava, osigurao očevo naslijeđe.
Istovremeno mu stiže vijest o ustanku u Grčkoj. Saznavši za pobunu, Aleksandar je za
trinaest dana stigao do Ilirije. Središte ustanka je bila Teba, na poticaj Demostena koji ju
je, primivši od Perzijanaca zlato, opskrbio i novcem i oružjem, Teba se digla protiv
makedonske opozicije. Dodatni motiv za ustanak bio je i glas da je Aleksandar poginuo
kod Tribala, koji je Demosten vješto iskoristio da pokrene antimakedonsko raspoloženje.9
Aleksandar se iznenada pojavio pred gradom i ponudio Tebancima da predaju vođe
pobune, na što nisu pristali. Poraženi su na otvorenom polju ispred gradskih zidina, te su
pristali na predaju. Aleksandar je sudbinu njihova grada prepustio sinedriju Korintskog
saveza, po čijoj je odluci grad sravnjen s zemljom, a njegovo stanovništvo prodano u
ropstvo. Na Aleksandrov zahtjev pošteđeni su samo hramovi i kuća pjesnika Pindara.
Prema Ateni, koja je bila stvarni inspirator i inicijator ustanka, Aleksandar je, kao i prije
njega njegov otac, postupio pomirljivo. Odustajući od zahtjeva da mu Atenjani predaju
svoje antimakedonske vođe, vratio se u Makedoniju. Nakon što se konačno učvrstio na

7
vlasti i osigurao pokornost barbarskih plemena i Grka, Aleksandar je, u svojstvu
hegemona Helenskog saveza, po odluci koja je donesena u Korintu 337. pr. Kr. i
obnovljena na istom mjestu 336. pr. Kr., pristupio ostvarenju glavnog zadatka koji mu je
Filip ostavio u naslijeđe - rata protiv Perzije.

Slika 3 Aleksandrov novac

8
 Aleksandrovi vojni pohodi

334. pr. Kr. Aleksandar je napokon krenuo u pohod na Perziju. Upravu Makedonije
povjerio je Antipateru. Antipater je, za održavanje mira u Grčkoj, raspolagao vojskom od
13.000 ljudi. Jačina je vojske pod Aleksandrom bila oko 30.000 pješaka i 5.000 konjanika.
To je uključivalo oko 15.000 Makedonaca, 7.000 iz grčkih gradova te ostalo plaćenici.
Drugi po položaju u makedonskoj vojsci bio je iskusni vojskovođa Parmenion. Perzijsko
Carstvo je bilo u velikoj krizi. Lokalni satrapi su u gradovima i pokrajinama vladali praktički
samostalno. Zbog toga Perzijanci nisu imali veliku kopnenu vojsku, tek mornaricu.

Prvi sudar s perzijskom vojskom bila je bitka kod Granika, 334. pr. Kr.. Makedonska
falanga pokazala se superiorna Perzijancima i Aleksandar je ostvario potpunu pobjedu.

Slika 4 Bitka kod Granika

Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u Maloj Aziji otvorili su
Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom
i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je izbacivao tirane i uspostavljao
demokratska uređenja. Time se osigurao od eventualnih pobuna. U jednom gradu u Perziji
je, da bi ujedinio istok i zapad, napravio veliko vjenčanje. Tisuću njegovih vojnika vjenčalo
se s tisuću Perzijanki.

9
 Slika 5 Kraljevstvo Aleksandra Velikog

Aleksandar je odbijao pomorsku bitku s Perzijancima, već je išao na osvajanje pomorskih

gradova. Time je suzio prostor perzijskoj floti. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar
je mačem presjekao čuveni Gordijski čvor. Prema legendi onaj koji razriješi ovaj zamršen
čvor vladat će svijetom. Presijecanjem čvora, Aleksandar je tako ispunio proročanstvo.
Darije III., perzijski kralj, poražen je i u drugoj bitci kod Isa, 333. pr. Kr.. Darije je pobjegao,
ali je njegova obitelj zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, vojni pohod
se nastavio. 332. pr. Kr. Aleksandar je bez otpora ušao u Egipat, gdje su ga slavili kao
osloboditelja dok su mu egipatski svećenici ukazali "božanske počasti". U Egiptu je
osnovao grad Aleksandriju, 331. pr. Kr.. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao
nekoliko desetaka gradova, većinom iz vojnih razloga. Mnogi od njih su se zvali
Aleksandrija. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja Agisa III.
u bitci kod Megalopolisa, 331. pr. Kr., pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.

Teško pristupačan i okružen morem grad Tir se odbijao predati. Opsada Tira trajala je
sedam mjeseci, ali je zauzet 332. pr. Kr.. Nakon zauzimanja grada oko 10.000 ljudi je
masakrirano a svi preostali, oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok,
Aleksandar je porazio Darija III. u bitci kod Gaugamele i zauzeo Perzepolis 331. pr. Kr.
nakon iscrpljujuće bitke kod Perzijskih vrata gdje ga je mjesec dana zadržao Ariobarzan.

10
Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga Bes i proglasio se njegovim
nasljednikom kao Artakserkso V. Besa su 329. pr. Kr. uhvatili Makedonaci i pogubili ga.
Time je Perzijsko Carstvo bilo osvojeno. Aleksandar se proglasio nasljednikom
Ahemenidskog Perzijskog Carstva i Babilon proglasio glavnim gradom svog carstva.

327. pr. Kr. Aleksandar je krenuo u novi vojni pohod, dalje na istok. Premda je ukupni broj
ljudi iznosio više od 100.000 to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i ino. Vojna sila bila
je oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove bivšeg Perzijskog Carstva osvojio je bez većeg
otpora. Dočekao ga je indijski vladar Pors velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih
slonova. Bitka kod Hidaspa, 326. pr. Kr., bila je krvava. U toj bitci poginuo je njegov slavni
konj Bukefal. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali
bakljama. U pomutnji koja je nastala slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak
pobijedio i zarobio Pora, a zatim oslobodio i prepustio civilnu upravu zemlje. U Indiji se
sukobio i s Radžom koji je imao 50.000 pješaka i brojne ratne slonove. Aleksandar je
svejedno pobijedio, ali ga se toliko dojmila Radžina hrabrost i to što mu se suprotstavio te
ga nije ubio nego mu je vratio cijelo kraljevstvo. Koliko je daleko na istok dospio, nije
poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok do kraja svijeta vojska je počela
pokazivati znakove da postoji mogućnost pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su
vojni moral. Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema legendi, kada su ga
vojnici odbili slijediti i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati.
323. pr. Kr. Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever Afrike. Vojska je već bila
spremna, ali je Aleksandar iznenada umro.

11
 Slika 6 Bitka kod Hidapsa

Slika 7 Makedonska falanga

12
 Smrt Aleksandra Makedonskog

Nakon otpuštanja vojnika u Opisu Aleksandar se već zanosio novim planovima.

Pripremane su flote za otkrivanje Kaspijskog mora i za put oko Arapskog poluotoka.
Aleksandar je time htio spoznati da li je Kaspijsko more povezano s Pontom ili Indijom, te
je već bio odlučio da će vođa ekspedicije biti Heraklid. No, ekspedicija nije provedena u
djelo zbog smrti Aleksandra. Jedna ekspedicija ogromnih razmjera imala je za cilj Kartagu
i Heraklove stupove. Aleksandar se također spremao pokoriti Siciliju i Italiju. U jesen 324.
pr. Kr. u Egbatani, Aleksandar je doživio težak udarac, najbolji i najintimniji njegov prijatelj
Hefestion je preminuo. Naredio je opću žalost u cijelom Carstvu do dana pogreba. Tijelo
pokojnika je preneseno u Babilon, ali nije pokopan uz božanske počasti na Aleksandrovu
odluku, jer su ga držali za heroja. Hefestionova smrt bila je najteži udarac koji je doživio
Aleksandar. Kako bi utišao bol za izgubljenim prijateljem, krenuo je s Ptolomejem u zimu
324./323. pr. Kr. u pohod protiv ratobornog plemena Kosejaca, u oblast Luristana, koja se
nalazila između Medije i Suzijane. Četrdeset dana ih je vodio po mrazu, po brdovitom i
teškom terenu. To je bilo posljednje Aleksandrovo ratovanje.

Slika 8 Aleksandrova smrt

13
U Babilon se vratio u proljeće 323. Usred velikih priprema za nove ekspedicije Aleksandar
se iznenada razbolio i to nakon jednog pira. Nekoliko dana je bio pod groznicom, no nije
odustajao od pripremanja vojske. Sedmog dana mu je ipak sasvim pozlilo, vratili su ga u
palaču, a zbog jake groznice nije mogao čak ni govoriti. 14 dana je bolovao od groznice.
Preminuo je 13. lipnja 323. pr. Kr., u 33. godini života. Aleksandar je najvjerojatnije
preminuo od malarije, iako su odmah nakon smrti počele priče da je Aleksandar otrovan,
no sve priče su neosnovane, mogu se uzeti samo kao legende o životu kralja Aleksandra.
Vijest o Aleksandrovoj smrti se vrlo brzo proširila čitavim Carstvom, te su odmah buknule
svađe oko nasljedstva. Naposljetku je carstvo podijeljeno na četiri dijela: Makedonija i
Mala Azija su bile pod Antigonidima, Egipat pod Ptolomejem, a Sirija do Hindukuša pod
Seleukidima.

Slika 9 Helenistička kraljevstva

Aleksandrovi vojskovođe, poznati pod nazivom dijadosi, nakon njegove smrti započeli
dugogodišnje ratovanje i borbu za dijelove nekoć teritorijalno goleme države. Država
je na kraju podijeljena na tri velika i nekoliko manjih helenističkih kraljevstava. Dinastija
Antigonida zavladala je Makedonijom i Grčkom, Seleukidi Malom Azijom i istočnim
zemljama, a Ptolomejevići Egiptom.

14
 Helenistička kultura

Nakon osvajanja Grčke makedonski osvajači, koji su bili pod snažnim grčkim
kulturnim utjecajem, pronosili su grčku kulturu svuda kuda bi prošla njihova vojna sila.

Tako su dijelovi Euripidovih tragedija korišteni kao školska vježba i u Egiptu i Aziji. No,
središta helenističke kulture koja nastaje u prožimanju Grčke i istočnjačkih utjecaja nisu
više stari grčki polisi, već središta nove gospodarske i političke moći: Aleksandrija u
Egiptu, Antiohija u Siriji, Pergam i drugi maloazijski gradovi na obali.

Čovjek više nije bio aktivni građanin polisa, nego građanin svijeta u kojemu u helenističkim
državama vlast imaju profesionalni činovnici. Osnovna obilježja helenističke kulture su
kozmopolitizam (kozmos, grčki svijet) i s druge strane individualizam. Mislioci se više ne
obraćaju samo ljudima u gradu kako bi ih poučili, nego svima koji ih mogu razumjeti, koji
govore grčkim jezikom. S druge strane, čovjek se osjećao osamljenim pa se okrenuo sebi
i svojoj privatnosti.

Na području vjerovanja također su se dogodile velike promjene. Šire se mistični kultovi

koji obećavaju spasenje. Jedno od osnovnih obilježja jest tzv. sinkretizam, to jest spajanje
grčkih i istočnjačkih vjerovanja, i to tako da nastaju novi kultovi, kao grčko-egipatski bog
Serapis, ili se izjednačuju grčki i istočnjački bogovi, primjerice Izida i Demetra, Dioniz i
Oziris.

U umjetnosti helenističkog razdoblja sve je izraženija razmetljivost i dramatičnost.

Kipari su iznova tražili novo i zanimljivo kako bi se nametnuli gledatelju. Najpoznatija djela
helenističkog kiparstva su Laokont i sinovi, Afrodita Milska, Nika sa Samotrake, Posejdon
s Mila i dr.

U prikazu bogova kipari su se prvi put usudili svući im odjeću.

Procvatu znanosti u helenističkom razdoblju pridonijela su znanstvena dostignuća u

Babilonu i Egiptu. Znanost se izdvaja iz naručja filozofije i dobiva empirijsko značenje, a
posebice se razvijaju matematika i njoj srodne znanosti. Znanost podupiru helenistički
vladari, a najveće središte znanosti i poezije postaje Aleksandrija u Egiptu.
15
Aleksandrija je bio veličanstven grad koji je izgrađen prema Aleksandrovoj naredbi. Sam
mu je, prema grčkim povjesničarima, odredio položaj, no nikad ga nije vidio. Grčki graditelj
s Rodosa izgradio je Aleksandriju u obliku pravokutnika, s mrežom ulica koje se križaju
pod pravim kutom. Ulice su bile obrubljene stupovima, raskošnim zgradama i vrtovima.

Grad je ubrzano rastao i do 2. stoljeća pr. Krista u njemu je živjelo više od 300 000
stanovnika. Na otočiću kod gradske luke podignut je svjetionik, jedno od svjetskih čuda,
odnosno čuda staroga svijeta. Uz podnožje svjetionika postavljeni su divovski kipovi
Ptolemeja i njegove supruge oblikovani u stilu egipatskih faraona.

Slika 10 Aleksandrija

16
U najljepšoj gradskoj četvrti Ptolemej I. dao je izgraditi u čijim su se zgradama okupljali
znanstvenici i književnici, koji su pod državnom skrbi držali predavanja i radili na mnogim
znanstvenim područjima. Muzej je nastao kao učeno društvo muza u kojem su se okupljali
grčki i učenjaci iz drugih naroda privučeni državnom plaćom, besplatnom hranom i
pristupom knjižnici.

Odnos Ptolemejevića i znanstvenika bio je složen jer su vladari očekivali da znanstvenici

veličaju vladare, a kako se znanstvenici nisu pokoravali, Ptolemej VIII. protjerao ih je iz
Aleksandrije 145. g. pr. Krista.

U sklopu Muzeja bile su zgrade u kojima su živjeli znanstvenici, predavaonice, parkovi i

šetališta, kazalište, kabineti te botanički i zoološki vrt. Najvažnija ustanova bila je knjižnica
sa svim dotad poznatim rukopisima. Neki smatraju da je sadržavala do 700 000 spisa.
Mnogobrojne knjige u Aleksandrijskoj knjižnici potaknule su znanstvenike da uređuju
tekstove starih pisaca i za njih pišu komentare te da izdaju rječnike. Razvila se nova
znanstvena disciplina filologija. Upravitelj knjižnice bio je u dvorskoj službi te istodobno
odgojitelj prijestolonasljednika. Tu su službu obavljali mnogi aleksandrijski pjesnici, a
najpoznatiji je bio Kalimah. U Muzeju su se čuvala stečena znanja, ali i tražila nova.

5.1. Poznati stanovnici Muzeja

U Muzeju su djelovali i brojni botaničari i zoolozi, a osnovan je i prvi zoološki vrt.

Napredak doživljava i medicina djelovanjem grčkih liječnika Erasistratus i Herofila na
području anatomije i fiziologije. Osim toga, aleksandrijski su znanstvenici u 3. stoljeću pr.
Krista izumili brojne sprave, čime su unaprijedili tehnike navodnjavanja zemlje.

Astronom Aristarh s otoka Sama u 3. stoljeću pr. Krista iznio je teoriju da Sunce leži u
središtu svemira i da se Zemlja po kružnici okreće oko Sunca - teoriju koju će znanost i
javnost biti spremni prihvatiti tek puno stoljeća kasnije.

17
 Slika 11 Epikur Slika 12 Zenon

Astronom Aristrah s otoka Sama u 3. st. pr. Kr. iznio je teoriju da Sunce leži u središtu
svemira i da se Zemlja po kružnici okreće oko Sunca - teoriju koju će znanost i javnost biti
spremni prihvatiti tek puno stoljeća kasnije.

U helenističkom razdoblju i u filozofiji dogodile su se velike promjene. Nastaju mnoge

filozofske škole koje u središte svojeg razmatranja stavljaju čovjekovo etičko djelovanje,
traganje za smislom života i put do njega. Epikur je najsnažniji predstavnik filozofije sa
stajalištem da je smisao čovjekova djelovanja biti u skladu s prirodnim zakonima i da
čovjek, služeći se razumom, treba težiti stanju ugode u kojoj tijelo neće osjećati bol, a
duša ničim neće biti uznemirivana. Stoicizam je filozofski pravac koji postavlja zahtjev za
spoznajom prirode i njezinih zakona kako bi čovjek mogao živjeti u skladu s njom. Kao dio
prirode, svi su ljudi rođeni slobodni i jednaki. U prirodi vlada nužnost koju pojedinac, kako
bi mogao slobodno djelovati, mora spoznati. Osnivač stoicizma jest Zenon, koji je
poučavao u jednom atenskom trijemu ukrašenom slikama i otuda i ime te filozofske škole
(stoa poikile - šareni trijem). Aleksandrija, sa svojim Muzejom bila je izuzetno važno
znanstveno, umjetničko i kulturno središte antičkoga svijeta, po svojoj veličini i snazi
poznata i spominjana u idućim stoljećima.
18
 Zaključak

Aleksandar Veliki je bio izuzetan vođa i vojni genije, koji je punih 12 godina i 8
mjeseci bio kralj Makedonije. Poslije bitke kod Isa smatra se i kraljem Azije, a poslije
pobjede kod Gaugamele i smrti perzijskog cara Darija i nasljednikom Ahemenida. On
pripada među najveće osvajače svjetske povijesti, na što ukazuju i njegovi ratni pohodi
koji su trajali cijelu njegovu vladavinu. Uzdižući se na položaj neograničenog vladara on
je učinio sve da podigne blagostanje u Carstvu. Utjecaj koji je ostavio na svoje
suvremenike i daljnja pokoljenja su iznimno velika i značajna. Također se može reći da
su osvajanja Aleksandra Velikog od iznimne vrijednosti, jer je njima došlo do miješanja
grčke i istočnjačke kulture što će zapravo dovesti do razvoja novog razdoblja - helenizma.

Značajke su helenističke umjetnosti težnja za reprezentativnošću i bogatstvom oblika i

tema, a to je osobito došlo do izražaja u raskošnoj dvorskoj umjetnosti. Opće značajke
helenizma jesu kozmopolitizam, prožimanje orijentalne grčke i židovske misli,
visokorazvijena uljudba, jaka kulturna središta (Aleksandrija, Atena, Pergam, Antiohija i
Rod).

19
Izvori

 Ujaković, Vorel (2015.). KORACI KROZ VRIJEME 1. Zagreb: Školska knjiga.

 Mijatović (2011.). Povijest 1, udžbenik za 1. razred gimnazije. Zagreb: ALFA.
 Wikipedia
https://hr.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Veliki
 Enciklopedija
https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=1535
 E-sfera
https://www.e-sfera.hr/dodatni-digitalni-sadrzaji/27422891-6e74-4f29-bec0-
96e31fb3d576/
 Školski portal
https://www.skolskiportal.hr/nesvrstani/aleksandar-veliki-vojskovoda-i-osvajac/

20