FONETIKA I FONOLOGIJA

1. IME I DEFINICIJA FONETIKE

Fonetika je lingvistička disciplina koja se bavi proučavanjem ljudskih glasova sa svih mogućih aspekata:
tipova izgovora, prozodije, ritma, fiziologije, fizike, akustike, psihologije, ortoepije, ortografije i
funkcionalnih vrijednosti. Naziv fonetika dolazi od grčke riječi fonetiké.

Za fonetiku su se zanimali još stari civilizirani narodi Indijci i Kinezi, a napose Grci i Rimljani, još od onog
trenutka kada su se glasovi počeli predstavljati simbolima. Već Aristotel dijeli konsonante na zvučne i
bezvučne i primjećuje tri tipa akcenta u grčkom. Olakšavajuća okolnost za rani interes za fonetiku je u
tome što se fonetika odvija u sferi egzaktnog i perciptibilnog, jer su glasovi egzaktne kategorije. No, u
jeziku nije uvijek tako (semantika). Fonetika postaje egzaktnom znanošću tek tek krajem 18. stoljeća.

Prema Trubetzkoju, fonetika je znanost o materijalnoj strani ljudskog glasa (La phonétique est la science
de la face materielle du langage humain.). Predmet fonetike su artikulirani ljudski glasovi. Bitna razlika
između artikuliranih i neartikuliranih glasova jest u tome što se artikulirani glasovi proizvode svjesno,
vlastitom voljom, dakle posredstvom psihološkog ustrojstva samog čovjeka, a neartikulirani uglavnom
nevjesno, hotimično. I u tome što kombiniranjem artikuliranih glasova mogu nastati poruke (broj
kombinacija je beskonačan), dok se neartikulirani glasovi ne mogu kombinirati (plač, krik, smijeh) nego
su sami po sebi jednoznačna poruka.

Fonetika kao dio fizike

Fizikalni aspekti glasa odnosno njegova akustična definicija predstavlja zvučne vibracije koje proizvodi
neki predmet dok titra. U svojoj fizikalnoj suštini nema nikakve razlike između artikuliranog i
neartikuliranog tona. Kada slušamo glazbu, za nas nije toliko važan pojedini ton koji proizvodi
instrument, već artikulacija notnog teksta odnosno kombinacije tonova koje prepoznajemo kao
melodiju. Isto tako je u jeziku, jedan ton ne čini izričaj već njihova kombinacija. Odnosom tih kombinacija
bavi se lingvistika u širem smislu, pa i fonetika.

Fizikalni karakter fonetike: fonetika je dakle dio akustike i prema tome dio fizike. Glasovi su građevni
materijal od kojih su sačinjeni izričaji. Zbog toga neki lingvisti ne smatraju fonetiku dijelom lingvistike.

Jezik se može proučavati na više razina, kao na primjer: morfološka, sintaktička, semantička,
leksikološka, etimološka i dr. Sve se ove razine isprepleću među sobom i nije uvijek jednostavno razlučiti
bilo koju od njih radi njihova proučavanja. No, iz didaktičkih razloga to je ponekad nužno, pa ćemo i mi
tako postupiti u slučaju fonetike.

Pojmovi: valovi (ondes), vibracije, titraji (vibrations), amplitude (amplitudes), frekvencije (fréquences),
glasiljke, glasne žice (cordes vocales), otvorenost (ouverture), zatvorenost (fermeture), šupljina (cavité),
zvuk (son), glas (voix).