22.4.

2020 OMD I – 9P

Tema: Proračun potrebnih gravura

Ključne riječi: proračun potrebnih gravura
Ishodi učenja:
- primijeniti stečeno znanje za proračun potrebnih gravura

1. PRORAČUN POTREBNIH GRAVURA

Na slici 1.1 prikazani su izgledi otkivka nakon izlaska iz svake gravure. To je vezano uz prvu grupu
otkivaka, odnosno prethodno proračunati broj potrebnih gravura za oblikovanje početnog sirovca
(šipka kružnog ili pravokutnog presjeka) u gotov proizvod.

Slika 1.1 Osnovni tipovi gravura za kovanje [1,2]

U gravuri za smanjenje presjeka, dolazi do promjene geometrije na način da se smanjuje presjek

početnog materijala tako da se ona na određenim mjestima sužava, a na drugima se stvaraju
ispupčenja. Proračun dimenzija gravure vrši se na osnovu geometrije reduciranog otkivka te sukladno
literaturi [1,2].

1
U gravuru za utiskivanje se najčešće ulaže šipka kvadratnog profila kao sirovac. Nakon kovanja u ovoj
gravuri, predmet se okreće za 90° i prebacuje u prethodnu ili završnu kovačku gravuru [1]. Ova
gravura konstruira se i dimenzionira na osnovu reduciranog otkivka, a sukladno smjernicama iz
literature [1,2].

Gravura za savijanje bazirana je na gravuri za utiskivanje oblika. U ovoj gravuri se može savijati
početni sirovac (šipka kružnog ili pravokutnog presjeka). No može se savijati i komad koji je
prethodno oblikovan u gravuri za izduživanje ili gravuri za uvaljivanje oblika [1]. Sukladno odabranoj
tehnologiji kovanja, gravuru je potrebno konstruirati sukladno smjernicama iz literature [1,2].

U gravuri za uvaljivanje oblika postižu se veće promjene presjeka nego što se to radi u gravuri za
smanjenje presjeka [1]. Njena upotreba ovisi o kompliciranosti geometrije proizvoda, te posljedično
kompliciranosti geometrije reduciranog otkivka.
Razlog primjene ove gravure leži u potrebi veće preraspodjele volumena na komadu koji je prethodno
oblikovan u gravuri za izduživanje. Ovisno o izvedbi ove gravure mogu biti otvorene (manje agresivna
promjena oblika) ili zatvorene (najčešći slučajevi). Nakon kovanja, predmet se iz ove gravure najčešće
prebacuje u prethodnu ili završnu gravuru [1].

Gravura za izduživanje služi da promijeni poprečni presjek uloženog sirovca. Može se stanjivati samo
centralni dio šipke (da se postupno radi promjena oblika iz šipke prema obliku reduciranog otkivka) ili
se pak može stanjivati samo krak na jednoj strani, a da glava reduciranog otkivka ostane dimenzija
početnog materijala (sirovca) [1].

Gravura za sabijanje služi kao pripremna operacija za sabijanje sirovca (valjak). U cilju promjene
omjera visine i promjera m.

2. PRORAČUN MASE PADAJUĆIH DIJELOVA

Za oblikovanje zagrijanog sirovca potrebno je uložiti određeni rad. U literaturi [1,2] postoje
aproksimativni izračuni koji su se pokazali dobrim za primjere u praksi. Danas je putem numeričkih
metoda (metoda konačnih elemenata) i primjenom računala moguće napraviti numeričke simulacije i
odrediti potreban iznos mehaničkog rada.
Najveći je mehanički rad općenito potreban kod kovanja predmeta u završnoj gravuri jer je tu najveća
površina poprečnog presjeka u diobenoj ravnini (otkivak+vijenac). Tako da se smatra kako je rad
potreban za kovanje u završnoj gravuri dovoljan da se može obaviti bilo koja operacija u preostalim
gravurama. Budući se predmeti kuju prebacivanjem iz jedne gravure u drugu, ova pretpostavka je
zadovoljena.

Otkivci najčešće nisu okruglog oblika u poprečnom presjeku (okrugli u tlocrtu diobene ravnine
ukovnja) za koju su dati proračuni rada W u literaturi [1,2], površinu otkivaka I-grupe je potrebno
preračunati u ekvivalentni okrugli promjer. Takva praksa je već pokazana kod pretvorbe površine
poprečnog presjeka vijenca i otkivka u ekvivalentni kružni presjek reduciranog otkivka.

2
Prema [1], masa padajućih dijelova za dvoradni bat, potrebna da obavi deformacijski rad izračunava
se:
2
 2
G  10 1  0, 005 D  1,1    0, 75  0, 01D 2  D  k f , kg (1)
 D

U izraz (1) vrijednosti je potrebno uvrstiti kako slijedi:

D – cm (izraz vrijedi za D < 60 cm)
k f – srednje naprezanje plastičnog tečenja materijala u toplom stanju, kg/mm2 (Tablica 2.1).

Kod ne-okruglih otkivaka potrebno je očitati površinu poprečnog presjeka otkivka u diobenoj ravnini i
odrediti ekvivalentni promjer:

4A
Dn  , cm

Za ne-okrugle otkivke, masa padajućih dijelova računa se pomoću geometrijskih faktora [1]:

 L 
Gn  G 1  0,1  , kg
 Bsr 

Gdje su L – duljina otkivka/pravokutnika, Bsr  A / L – srednja širina pravokutnika koji je predstavljen

gravurom za kovanje [1].
Tablica 2.1 k f - srednje naprezanje plastičnog tečenja materijala u toplom stanju, kg/mm2 [1]

RB Vrsta čelika Kovački batovi Krzanje vijenca

1. Ugljični konstrukcijski čelik sa sadržajem 5,5 8,0
ugljika <0,25 % C
2. Ugljični konstrukcijski čelik sa sadržajem 6,0 12,0
ugljika iznad 0,25% C ili niskolegirani
konstrukcijski čelik sa sadržajem ugljika do 0,25
%C
3. Niskolegirani konstrukcijski čelik sa sadržajem 6,5 15,0
ugljika >0,25% C
4. Visokolegirani konstukcijski čelik 7,5 25,0
5. Legirani alatni čelik 9,0-10,0 25,0

Deformacijski rad prema [1] se izračunava:

2
 2
W  176,52 1  0, 005D  1,1    0, 75  0, 001D 2  D  k f , J (2)
 D

U izraz (2) vrijednosti je potrebno uvrstiti kako slijedi:

D – cm (izraz vrijedi za D < 60 cm)
k f - srednje naprezanje plastičnog tečenja materijala u toplom stanju, kg/mm2 (Tablica 2.1).

3
 3. PROVJERA PO TABLICAMA TVRTKE BESHE
Prema [2] i empirijskih podataka tvrtke Beshe, moguće je provjeriti izbor potrebnog stroja pa
usporediti sa izračunatim radom i masom padajućih dijelova iz točke 2.

4
5
6
 4. KOREKCIJA HLADNIH KOTA
Budući se kovanje vrši u toplom stanju, potrebno je predvidjeti toplinsko skupljanje izrađenog otkivka
kada se ohladi na sobnu temperaturu. Stoga se završna gravura za kovanje izrađuje sa kompenziranim
dimenzijama kako je prikazano na slici 4.1 [2].
Vanjske kote se preračunavaju pomoću izraza [2]:
Dt  Dh  n , mm

A unutarnje pomoću izraza [2]:

d t  d h  2  n  , mm

Tablica 4.1 Srednje vrijednosti istezanja za materijale ukovnja [2]:

t oC 650 700 750 800 850 900

n 1,009 1,010 1,012 1,013 1,015 1,016
t oC 950 1000 1050 1100 1150 1200
n 1,018 1,019 1,021 1,022 1,024 1,025

Slika 4.1 kompenzacija dimenzija zbog hlađenja otkivka [2]

7
 5. DIMENZIJE UKOVNJA
Ukovanj je potrebno pravilno dimenzionirati. Budući da je materijal ukovnja dosta skup, postoje
empirijske smjernice prema kojima se ukovanj preliminarno dimenzionira. Nakon čega se u modernim
alatima (metodom konačnih elemenata) mogu detaljnije ispitivati naprezanja u radu ukovnja. To često
u praksi i u maloserijskoj proizvodnji nije isplativo, pa se konstruktori alata oslanjaju na postojeća
(empirijska rješenja).
Na slici 5.1 je prikazan ukovanj sa svojim dimenzijama (duljina L, visina H, širina B) [2]

Slika 5.1 Karakteristične dimenzije ukovnja [1]

Na slici 5.1 su prikazane karakteristične dimenzije ukovnja [1,2]. Potrebno je obratiti pozornost da
unutar gabarita ukovnja postoji prizma dimenzija b, h, l koja predstavlja oslabljeni (šuplji) dio
ukovnja. Prilikom proračuna dimenzija ukovnja potrebno je odrediti dimenzije b, h, l virtualnim
slaganjem potrebnih gravura jedne do druge. Na taj način se okvirno određuje unutarnji (šuplji) dio
ukovnja.
Vanjske dimenzije izračunavaju se prema [1,2] kako slijedi:

B  Cb  b , mm
H  Ch  h , mm
L  l  3h , mm
Gdje su Cb i Ch empirijski faktori [1,2] prikazani u tablicama 5.1 i 5.2.
Tablica 5.1 Preporučeni faktori za Cb [1,2]
b, mm do 50 50  250 preko 250
Cb 3  3,5 2,5  3 2  2,5

Tablica 5.2 Preporučeni faktori za Ch [1,2]

h 10 20 40 60 80 100 2100
Ch 10 7 4,7 3,5 3 2,7 2,5

8
Nakon dimenzioniranja ukovnja potrebno je provjeriti je li sudarna površina gornjeg i donjeg ukovnja
dobro dimenzionirana ili je potrebno povećavati dimenzije ukovnja dok se ne postigne optimalna
veličina sudarne površine. Ako je sudarna površina suviše mala, dolazi do velikih tlakova na
sudarnim/kontaktnim površinama ukovnja čime se povećavaju i sile na stroju, te može doći do
oštećenja tih površina.
Uvjet za sudarne površine prema [1,2] je:

Amin   3  5 106  G , mm2

Slika 5.2 Sudarna površina ukovnja

Površina lastinog repa treba biti veća od minimalne tj [1,2]:

Amin  4,5 10 7 , mm2

Slika 5.3 Površina lastinog repa [1,2]

9
LITERATURA
[1] Binko Musafija: Obrada metala plastičnom deformacijom. IGKRO Zavod za udžbenike, Sarajevo,
1979.
[2] Branko Grizelj: Oblikovanje metala deformiranjem. Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2002.

10