Lektira za mjesec mart: Razgovori na Nilu

Pisac: Nagib Mahfuz

Bilješke o piscu: Nagib Mahfuz je jedan od najpoznatijih egipatskih književnika, dobitnik Nobelove
nagrade za književnost 1988. godine. Rođen je 11.12.1911.godine u Kairu, a umro je 30.08.1988.
godine. Mahfuz je objavio više od 40 novela i 30 scenarija. Godine 1959. objavljuje "Children of
Gebelawi" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu. Upravo se ova knjiga smatra razlogom
atentata na Mahfuza 1994. godine, nakon kojeg je Mahfuz pod stalnom pratnjom tjelesnih čuvara.
Njegova najpoznatija djela su: Razgovori na Nilu, Put izmđu dva dvorca, Sinovi naše mahale, Tijesna
ulica, Kao u hiljadu i jednoj noći.

Vrsta književnog djela: roman

Mjesto vršenja radnje: Kairo, glavni grad Egipta

Likovi: Enis Zeki, Lejla Zejdan, čika Abduh, Ragab al-Kadi, Halid Azuz, Samara Behget, Senija
Kamil, Ahmed Nasr, Sena ar-Rešidi, Mustafa Rašid, Ali as-Sejid, direktor, Eva (kćerka Ahmeda
Nasr), Adila i Henija ( Enisova žena i kćerka).

Analiza likova:

Enis Zeki – veoma obrazovan i od svih bogatstava posjeduje samo biblioteku. On je staratelj kuće na
splavu, činovnik je u ministarstvu zdravlja, kao i nekadašnji suprug i otac. Veoma je šutljiv i uvijek
negdje odlutata, te mu se priviđaju neke čudne stvari. Potiče iz seljačke porodice, ali već dugo živi
sam u Kairu. Najviše je volio da priprema nargile za pušenje i uvijek je uživao kada sjedi u
sjedaljkama koje je čika Abduh često donosio na splav kada se društvo okupljalo.

čika Abduh – vlasnik splava. On je bio zadužen da vodi računa o ispravnosti nosećih buradi, da
zalijeva cvijeće i sve biljke koje su se nalazile tu, da predvodi vjernike koji se okupljaju na molitvi i da
dobro kuha. Svi su znali da splav ne bi bio ovako dobro očuvan da čika Abduh nije bio tu. Također, on
je još bio zadužen da svojim gostima dostavlja drogu i da vrši sve pripreme za njihovo druženje.

Lejla Zejdan – prevodilac u ministarstvu spoljnih poslova i diplomirala je na Američkom univerzitetu.

Ima trideset i pet godina i neudata je. Njena koža zrači poželjnom ljepotom, uprkos prilično grubom
vršku nosa i znakova koji se stidljivo šunjaju nagovještavajući pustošenje. Vitka je stasa i ima veoma
lijepu zlatasto plavu kosu. Enisova je prijateljica koju on poznaje deset godina.

Samara Behget – ima dvadest i pet godina, sa nepunih dvadeset je diplomirala. Studirala je engleski
jezik. Dobar je novinar i veoma je iskusna za svoje godine. Veoma je iskrena i napredna u svemu.
Ima književnih ambicija i očekuje da će ih jednog dana i ostvariti.

Ragab al-Kadi – je prava lola, lijep, privlačan, proslavljen zbog svoje popularnosti i neograničene
dominacije. On je nevjernik i bez principa, ali ga manje muče krize i nervoze. Veoma je tvrd, hladan i
samo ga ljubav navodi da se malo raznježi. On se zaljubljuje u Samara, te joj to i saopštava. Međutim,
ne dobije nikakav povratni odgovor od nje.
Ahmed Nasr – živi u sretnom braku, veoma je pobožan, običan je tip, on je od svih ostalih
najuravnoteženiji, ali je rastužen i činjenicom da je on nula. Vrijedan je činovnik, rukovodilac u
računovodstvu ministarstva socijale. Stručnjak je u vezi sa kupovnom i prodajom, ekspert za različite
praktične i korisne stvari. Izuzetan je suprug, vrijedan i u braku je već tridest godina.

Halid Azuz – najistaknutiji pisac kratkih priča. Vlasnik je jedne kuće za iznajmljivanje, jedne vile,
automobila i veoma velikog udjela u pravcu l'art pour l'art. Osim toga otac je jednog dječaka i jedne
djvojčice. Ima svoju privatnu filozofiju čija je karakteristična odlika razuzdanost. Za razliku od ostalih
on je nezaposlen.

Mustafa Rašid – uspješan je čovjek, cijenjeni advokat, duhovit, oženjen ženom inspektorkom u
ministarstvu obrazovanja koju ne voli.Tvrdi da još uvijek nije našao svoj ženski ideal. On traga za
apsolutnim, ali neplanski i bez naprezanja pouzdaje se samo u halucinacije u stanju transa.

Ali as-Sejid – štreber, laktaš i svjestan je ciljeva koje želi da postigne. Učio je engleski u Berlicovoj
školi i naučio ga savršeno. Ima dvije žene, staru sa sela i novu iz Kaira. On je poznati likovni kritičar i
prijatelj je Senije Kamil. Svoje pravo mišljenje jedino iskazuje onda kada ga sreća iznevjeri. On
dovodi Samaru u kući na splavu.

Senija Kamil – ima smeđu kosu, ne zaboravlja na svoju djecu ni u zanosu ljubavi i opijenosti hašiša.
Ona živi s njim godinu dana, a zatim ga napušta. Uhvatila je muža kako flertuje sa novom susjetkom.
Tada napušta i djecu ,a zatim odlazi kod sestre. Prvi put ju je na splav doveo Ragab. Ona je i pohlepna
osoba.

Sena ar-Rešidi – vitka stasa, preplanule kože i finih crta lica. Ona je mlada djevojka i tek je napunila
dvadesetu godinu. Studentkinja je filozofskog fakulteta. Voli da uči i želi da postane glumica.

Tema:

Ideja:

KRATAK SADRŽAJ: U romanu „Razgovori na Nilu“ govori se o dosta likova koji se svaki dan
sastaju u jednoj kući na splavu i tu vode veoma čudne razgovore. Jedan od najbitnijih likova je Enis
Zeki. On im je bio svima kao njihov otac i on je taj koji je bio zadužen za ispisivanje određenog
izvještaja. Tako da radnja romana započinje na njegovom radnom mjestu to jeste u njegovoj
kancelariji. Bio je mjesec april. Dobio je zadatak od svog direktora da pripremi detaljan izvještaj o
predmetima prispjelim u toku prošlog mjeseca. Poslije određenog vremena direktor ga poziva u svoju
kancelariju, a Enis se tada uspaničio. Mislio je da je odmah neki problem u pitanju. Kada je Enis
stigao kod direktora dobija pitanje da li je završio sa poslom (izvještajem) koji je dobio da odradi. Enis
na to odgovara da je završio, a zatim slijedi i drugo direktorovo pitanje koje glasi: „da li je to taj
izvještaj?“. Zatim mu pokazuje papir koji je do pola ispisan. Enis baci pogled na papir i pročita naslov
koji je sopstvenom rukom napisao. Bio je to taj papir. Kada je pročitao naslov uzeo ga je i dao
direktoru. Enis je u tom trenutkom počeo objašnjavati direktoru kako je on to sve sam pisao, kako je
bio marljiv i da je riječ po riječ zapisivao. Međutim, direktor mu govori i pita ga kada je tako bio
marljiv zašto onda nije završio do kraja. Enis je tada bio u čudu i nije mogao da vjeruje da izvještaj
nije završio. On se dobro sjeća, bio je ubijeđen da ga je završio i pokazuje direktoru tragove naliv –
pera. Tu mu direktor još govori kako je on narkoman i da je toliko bio nadrogiran da nije mogao
primijetiti da naliv – pero više ne piše. To svi znaju, pa čak i poslužitelji kako Enis zna da bude u
narkotičnom zanosu. Direktor je tu zahtijevao od njega da na poslu bar bude trijezan i da ga uopšte ne
zanima šta to on radi sa sebe. Rekao je da je njegovo pravo da zahtijeva od svojih radnika da svoje
poslove i obaveze izvršavaju na vrijeme. Poslije tog razgovora, direktor mu saopštava da će mu odbiti
od plate i upozorava ga da se ova situacija ne bi smjela ponoviti. Enis iz direktorove kancelarije odlazi
jako ljutito. Na kraju je opet dobio zadatak da mora ponovo napisati taj izvještaj. Na olovnim talasima
Nila bila je kuća na splavu koja je Enisu jako bliska. Prođe on kroz bijelo obojena vrata i na vratima
ga uvijek dočeka čika Abduh. Zatim Enis prođe popločenom stazom kroz vrt do prilaza splavu, tu se
presvuče i sjede na prag prema verandi koja se nadnosila nad Nil. Čika Abduh je taj koji je bio
zadužen da vodi računa o ispravnosti svega što se nalazilo tu na splavu. Bio je zadužen da predvodi
vjernike koji se okupljaju na molitvi i da dobro kuha. Svi su znali da splav ne bio bio onako dobar i
očuvan da čika Abduh nije bio tu. On je i ta osoba koja svojim gostima dobavlja drogu i dovodi jeftine
žene. Kada nikog više od društva ne bude na splavu Enis onda razgovara sa čika Abduhom. Uvijek ga
je pitao šta se to sve dešava napolju, jer Enis samo ide na posao i kada to završi odmah svrati do
splava. Svaki njegov dan izgedao je isto. Tako da Enisova rečenica ustvari glasi: „Ja živim
unutrašnjim životom, spoljni svijet me ne zanima, kao što je to slučaj sa drugim Božijim robovim“.
Ono što je najviše volio da radi jeste da pripremi nargile i uvijek je uživao u onim sjedaljkama koje je
čika Abduh donosio na splavu kada god bi se društvo okupljalo. Kada je završio razgovor sa
Abduhom on je odlučio da malo odspava dok ostalo društvo ne dođe. Ubrzo se osjeti na splavu
ljuljanje izazvano koracima koji su prelazili preko mostića. Enis se probudi i pripremi se da dočeka
pridošlicu. Tada se pojavi djevojka zlatasto plave kose. Ona uđe, veselo ga pozdravi i pođe ka verandi.
Bila je to Lejla. Ona je bila njegova prijateljica koju poznaje već deset godina. Ima trideset i pet
godina, neudata je i prevodilac je u ministarstvu spoljnih poslova. Enis koristi situaciju dok su sami, te
joj postavlja pitanje da li bi ona spavala s njim. Lejla je to odmah odbila, tvrđeći da ona nije takva
žena. Da bi skratio vrijeme do dolaska ostalih, on pripremi jednu lulu hašiša za oboje. Poslije nekog
vremena splav se snažno zaljulja. Spolja su se čuli mnogi glasovi. Bili su to: Ahmed Nasr, Mustafa
Rašid, Ali as-Sejid i Halid Azuz. Svi oni sjedoše, a Enis ponovo napuni lulu. On stavi na nju užarene
komađiće drvenog uglja i lula sa hašišom poče da kruži. Mustafa Rašid je ubrzo vido i shvatio da neko
nedostaje. Bio je to Ragab. Mustafa je upitao ostale da li neko zna hoće li on doći, jer je i on dio
njihovog društvo. Enis mu na to odgovara da će doći kada završi posao u studiju. Razgovori među
drogiranima bezbrižno se nastavi. Međutim, Enis je od njih svih bio jedini koji je često imao
halucinacije i prikazuju mu se veoma čudne stvari. Neke od tih čudnih stvari koje su mu se priviđale
bio je kit. Taj kit se nalazi na splavu na Nilu i ona je govorio. U tom trenutku kada je bio odlutao
nasmijalo ga je to što je kit mogao da govori. Na taj se način uspio vratiti stvarnom životu. Splav se
zaljulja pod novim koracima. Oni pomisliše da je to Ragab, ali na pragu se pojavi Senija Kamil.
Onako vesela zagrli i poljubi svakog pojedinačno. Sjede ona pored Ali as-Sejida. Nastavi društvo opet
sa svojim čudnim razgovorima. Ubrzo rekoše Seniji kako je dugo nisu vidjeli i da su čuli da ju je muž
ostavio. Ona na to odmah odgovori da je ona njega napustila. Tako im poče objašnjavati cijelu
situaciju. Razlog zašto je muža ostavila bio je taj što ga je uhvatila kako flertuje sa novom susjetkom.
Svi su se tada ušutili i samo su govorili kako je to užasna vijest. Međutim, Senija im tu objašnjava
kako je ona bila jaka i nije dopustila da je neko tek tako gazi. Galamila je toliko glasno da je svaki
komšija mogao čuti šta se desilo. Napustila je djecu i otišla kod sestre u Maadi – predgrađe Kaira.
Tada oni njoj govore kako je to stvarno žalostan događaj, ali da isto tako ne treba biti razočarana u
bračni život. Kada je to Enis čuo rekao je kako je on sada na redu da nađe neku ženu (u ovoj situaciji
Senija je ta koja je bila slobodna od njihovog ženskog društva). Splav se opet zaljulja i čuo se glas
Ragaba al-Kadija. To nije bio samo on. Sa njim je ušla i mlada djevojka koja je tek napunila dvadestu
godinu. U tom trenutku svi su njegovi prijatelji začuđeno gledali. Ragab ubrzo predstavi tu mladu
djevojku svima njima. Bila je to Sena ar-Rešidi, studentkinja filozofskog fakulteta. Kada su sjeli
Ragab je odmah uzeo lulu i povukao dim. Poslije toga je i Seni rekao o svakom svom prijatelju
ponešto. Ahmed Nasr baci tužan pogled na nju. Enis je tu shvatio da se on uznemirio zbog svoje
kćerke. Da je njegova kćrka živa i ona bi bila Senina vršnjakinja. Svi su na kraju shvatili da je Ragab
sa Senom samo zbog popularnosti. Ova grupa prijatelja svaku večer se okupljala. Vodili su uvijek
neke čudne razgovore i pušili nargilu. Čika Abduh im je tu samo služio, donosio je sve što im treba.
Pa opet kada svi odu on sve to pospremi i tako svaku večer. Međutim, jedna večer je bila posebna.
Samo su se te večeri vodili drugačiji razgovori. Sve se to dogodilo tako što je Ali as-Sejid prenio
molbu da Samara Behget želi da posjeti njihovu kuću na vodi. Svi su tada žačuđeno pogledali u Ali as-
Sejida, pa čak i Enis. Smetalo im je to što je ona novinarka. Smatrali su da ona radi za policiju i da
zbog toga hoće da dođe kako bi ih sve otkrila. Neki su govorili da će oni postat predmet novinarskog
istraživanja. Ali as-Sejid je sve uvjeravao da ona želi da dođe samo da bi ih sve upoznala i da želi biti
dio njihov društva. Nisu mogli da se dogovore pa su zbog toga odlučili da glasaju. Pozvali su i čika
Abduha da glasa. Dok su oni glasali Ali as-Sejid je već obavio telefonski razgovor i pozvao Samaru da
dođe. Poslije nekog vremena on ustade sa svog mjesta i stade kod vrata kako bi dočekao novog gosta.
Splav se ponovo zaljulja i pojavi se Samara Behget nasmijana lica. Svi su tada prestali sa pričom.
Tišina je bila zavladala. Samara je bila ta koja je pokrenula razgovor. Iznenada se obratila Halidu, te
mu govori kako je pročitala njegovu kratku priču „Svirač na fruli“. Pomalo su se počeli svi obraćati
Samari, a Enisu su se sasvim druga pitanja vrzmala po glavi. Ragab primijeti da imaju viskija. Samara
pristade i on joj natoči. Ona ih onda upita za tajnu njihove privrženosti nargilama. Niko nije bio
spreman da odgovori na to pitanje. Dok konačno Ali as-Sejid progovori da su one glavni cilj njihovog
okupljanja i da su samo sretni kada se nalaze u kući na splavu. Vremenom su svi prihvatili Samaru u
to svoje duštvo. To se društvo okupljalo u punom sastavu, a nargile su samo kružile. Tako jedne večeri
poslije dugog sjedenja svi prijatelji odoše. Ostali su samo Samara i Ragab. Tu on njoj govori kako mu
se sviđa i da bi bilo dobro dok su sami da uživaju u ljubavi. Ona je njega ubjeđivala da je ozbiljna
žena. Međutim, to joj nije pomoglo. Tada se on njoj približi i poljubi joj usne. Ona se nije branila, ali
mu nije vratila poljubac. Posmatrala ga je jako hladno. Ragab joj predloži da odu prošetati po parku.
Kada su oni otišli soba ostade prazna. Čika Abduh ponovo po običaju uđe u sobu kako bi sve
pospremio, a Enis ga je dugo posmatrao. Kada je čika Abduh otišao iz sobe Enisov pogled pade na
bijelu torbicu. Ona se nalazila na jastuku na kojem je Samara sjedila. Ta torbica ga tako lukavo
privuče. On ispruži ruku i otvori torbicu. Ugledao je uobičajene predmete, a zatim nađe novčanik i
bilježnicu. Uzeo nekoliko novčanica i bilježnicu. Zatvori torbicu i poče glasno da se smije. Naslov te
bilježnice bio je „Nacrt za jedan pozorišni komad“. U tom nacrtu nalazilo se cijelo društvo. Enis pod
dejstvom droge poče da čita tu bilježnicu. Shvatio je da ih je Samara sve koristila samo kako bi
napisala komad za predstavu. Pročitao je o svakome nešto. Sve ih je ona tu predstavila kao neke
ludake i propalice. Pročitao je on i dosta ružnih riječi o samom sebi. Dok je za sebe napisala da je u tu
glavna junakinja i da je ona pobjednica. Enis se tada nasmijao i odlučio je da šuti o svemu ovome.
Rano ujutru splav se zaljulja. Bila je to Samara. Ona je došla jako uznemirana i nečim zaokupljena što
je Enis lako mogao da vidi. On je znao šta to ona traži. Samara mu tu govori kako je izgubila neke
važne stvari, te da su to beznačajna suma novca i jedna bilježnica. Enis joj govori kako je moguće da
joj je negdje ispalo, da je izgubila. Tako se i Samara pomirila sa tom činjenicam da je izgubila.
Međutim, tu večer kada su se opet svi okupili Enis je toliko pričao da ga niko nije mogao zaustaviti.
Svi su se tada začudili, jer je on šutljiv i uvijek je u nekom svom svijetu. Tu je noć o svakom prijatelju
ponešto rekao. Samara je tada shvatila da on ustvari citira sve iz njene bilježnice. Poslije dugog
sjedenja opet su se svi razišli. Rano ujutru Samara dolazi na splav i budi Enisa. Rekla mu je da joj
vrati njenu bilježnicu i jako zabrinuto ga upita hoće li odati svu njenu tajnu. Nakon njihove kratke
rasprave Enis joj vrati njenu bilježnicu. Ona se oprosti od njega srdačno i vrati se svojoj kući. Praznik
povodom Hidžre, Enis je proveo u potpunoj otuđenosti. Čika Abduh dolazi kako bi pripremao sve za
okupljanje društva i poželio je Enisu sretan praznik. Međutim, Enis ne zna povodom čega je taj
praznik. Tu mu čika Abduh objasni da je to preseljenje Poslanika iz Mekke u Medinu. Došli su ubrzo i
svi Enisovi prijatelji. Ragab im svima dodade kako bi najbolje bilo da praznik proslave napolju to jeste
da se i oni svi presele iz kuće na neko drugo mjesto. Svi su se bili složili, osim Enisa. On je jedini bio
protiv. Na kraju su uspjeli i njega nagovoriti. Njih devetero uspjelo je da se strpa u jedna kola. Kola
krenuše. Uputili su se kroz malene prazne, napuštene ulice. Ragab je vozio. On je vozio toliko brzo da
su ga svi morali opominjati da uspori. Kroz nekoliko vremena vožnje Halid predloži da se na kratko
zaustave kako bi malo protegnuli noge. Svi su se složili sa Halidom. Kola se ubrzo zaustaviše. Svi su
izašli, a u kolima su ostali Samara, Ragab i Enis. Tada je Ragab pitao Samara šta ona osjeća prema
njemu. Ona mu je na to odgovorila da ne osjeća ništa. Iz tame se čuju glasovi povratnika. Oni priđoše i
uguraše se u kola. Ragab je dao gas i oni krenuše. On je postepeno pojačavao brzinu i sve tako do
ludačke vožnje. Lejla se rasplakala i svi su mu govorili da uspori. On ih nije ni slušao. Međutim,
odjednom se čuo užasan krik. Pogazili su čovjeka koji je prelazio cestu. Svi su se osjećali jako loše i
bili su u šoku. Samo je Ragab govorio da se saberu i da im nema druge opcije osim da pobjegnu. Svi
su se složili i govorili su da moraju pobjeći. Stigli su do kuće na splavu. Ušli su u nju veoma zabrinuto
i tu kada su sjeli poče da ih proganja ta nesretna situacija koja im se dogodila. Ovo je najviše Samaru
pogodilo, zbog toga što je ona novinarka. Toliko dugo su sjedili da je počelo da svane. Tada su se svi i
razišli. Enis je prvi put na posao otišao trijezan. Međutim, zaspao je na poslu i zbog toga je
suspendovan. Morat će da odgovara pred disciplinskom komisijom. Ponovo su se svi okupili. Tu su
razgovarali o nesretnom događaju i odlučili su da je najbolje da se riješe nargila. Pokupili su sav pribor
i duhan. Bacili su sve to u Nil. Ragab im tu govori kako je najbolje da svi zaboravi na prošlost, a
Samara mu na to odgovara da je to nemoguće. Nju je još više pogodio i uznemirio članak koji je
pročitala u novinama. U njemu je pisalo da su našli čovjeka mrtvog na cesti, a ono što je najgore jeste
da je ubica pobjegao. Samara je tada počela da plače i bila je odlučna da prijavi sve policiju. Osjećala
se jako loše. Ali as-Sejid joj je prišao i pokušo je da je smiri. Međutim, Ragab se okomi na Enisa i
snažno ga udari po licu. Samara prestade da plače od iznenađenog udarca. Enis je tako primio udarac
bez i jedne riječi. On je samo posmatrao Ragaba. Enis se uznemiri, a zatim i on iznenada skoči na
Ragaba. Ragab se odbrani. Nastade tu žestoka tuča. Ostali se baciše između njih da ih razdvoje. Enis
se izgubi na trenutak i dolazi sa kuhinjskim nožem u ruci. Spreman je bio da se bori. Žene su vrištale.
Ragab je pokušao da se baci na njega, ali nije uspio. Ostali ga odgurnuše dalje od Enisa. Ubrzo se
Ragab smirio i svima rekao kako su svi pobjegli, a sada samo njega krive. Ragab je još u ljutnji rekao
da će se sam prijaviti policiji i otišao iz kuće. Svi su otišli za njim. U kući su ostali Enis i Samara. Enis
joj govori da je i ljubomora bila jedan dio od uzroka njegovog čudovišnog ponašanja. On joj tu
izjavljuje da je voli i da traži od nje da mu uzvrati ljubav. Samara mu na to nije ništa odgovorila, ali
mu je počela postavljati neka druga pitanja. Međutim, sve te njene riječi na njega su djelovale kao
šapat koji se penjao iz dubine sna.