Programiranje je vještina koja se uči kao što se uči i bilo koja druga vještina.

Ako imate zaista jaku želju da savladate ovu vještinu, posvetite pažnju najboljim i
dokazanim praksama. Tu nema misterije.
Neuspjeh je čest

Vjerovali ili ne, čak ni programeri sa velikim iskustvom ne dožive neko posebno
iznenađenje kada njihovi kodovi ne rade prvi, drugi ili čak treći put.

Kada ste tek na početku, gotovo je obavezno da ne uspijete. Ne možete očekivati da

vaši kodovi budu savršeni, to se i ne očekuje od vas! Ako se ispostavi da sve radi
besprijekorno, treba da budete sretni. Ali ako ne uspije, kratkoročni neuspjeh nije razlog
za očajavanje i odustajanje.

Ukoliko postoji razlika između toga kako se početnik i iskusni programeri suočavaju sa
tom realnošću, ona se ogleda u tome što iskusni programeri više vjeruju samom
procesu, pa samim tim vjeruju i u šanse da otkriju razloge za svoje probleme u kodu.

Početnici imaju tendenciju da brzo izgube strpljenje kada ne mogu da pronađu izvore
svojih problema. Zato nemojte gubiti strpljenje kada se nađete u ovoj situaciji, jer će se
ona ponavljati tokom cijele karijere, već naučite da se nosite sa tim.
Ne postoji „pravi način“

Različiti programeri imaju različite načine pisanja kodova.

Kada radite sa drugim programerima, ne dozvolite im da vas izluđuju insistiranjem na

svojim načinima i da vas tjeraju da i vi radite upravo tako i nikako drugačije. Budite
otvoreni za učenje, prihvatite savjete, ali nemojte prebrzo da napuštate „vaš način“ i
smjer u kome ste krenuli.

Zapamtite, ne postoji „pravi način“ i „pravi put“ – više puteva bi moglo da vodi u istom
pravcu. Vrijedno je uvijek provjeriti koliko griješite. Ako ste apsolutno promašili put,
savjeti koje vam drugi pruže pomoći će vam da nađete svoj put nazad.
Ako ste pogriješili djelimično, ili još bolje, ako je sve u redu, i to će vam pomoći da
istražite načine pisanja kodova. Neka nedostatak definitivnih načina pisanja kodova
bude plodno tlo za zdravu kritiku, iskreno preispitivanje metoda i kontinuirani napredak
vaših vještina.
Ne postoji „pravi programer“

Ne postoji jedinstvena definicija programera. Neki će tvrditi da profesionalci koji rade sa
HTML-om nisu programeri. Drugi će reći da „pravi programeri" moraju da znaju jezik C.

Ove definicije nisu ni obavezujuće niti su potpuno nevažeće. To su jednostavno različite

ideje i koncepcije koje programeri imaju. One ukazuju na načine na koje programeri
doživljavaju kodiranje, ali ne prikazuju ovo iskustvo sveobuhvatno.