Perikopa : Fil 2, 6 – 11- Isus Krist jest Gospod (in) Ivona Benčić

Filipljanima 2,6 On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem
Filipljanima 2,7 čovjeku nalik,

Filipljanima 2,8 ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

Filipljanima 2,9 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

Filipljanima
2,10 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

Filipljanima
2,11 I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

U retku 6 vidimo, odnosno možemo iščitati da se radi o Božanskoj pre – egzistenciji. Dakle, Isus
Krist ne nastaje začetkom tjelesne egzistencije, nego postoji i prije. „ On, trajni lik Božji...“ U
sljedećem retku, vidimo da se radi o nekakvoj inkarnaciji, Isus uzima lik sluge, postaje ljudima
sličan, postaje nama sličan, dakle mogli bismo reći da se radi i o nekakvom „poniženju“. Isus je
ponizio sam sebe, poslušan je bio do smrti na križu. Opet vidimo poniženje. Zbog toga Boga ga
uzvisi i darova mu ime, da se na njegovo ime klanjaju svi. Svi će priznati, da Isus Krist jest
Gospodin! Ovo je poznati kristološki himan sv. Pavla o trajnom Božjem liku koji je sam sebe
oplijenio i bio poslušan do smrti na križe, te ga je potom Bog uzvisio iznad svega. Iz toga
možemo vidjeti da se ovdje radi o jednoj zasebnoj preikopi. Taj kristološki himan ušao je u
redovitu molitvu Crkve. Uloga perikope u užem smislu jest ta, da je Isus uzeo lik nas običnih
ljudi, sluga, ponizio je sam sebe. Pavao je pjesnički opisao tu Spasiteljevu dobrostivost prelaska
iz predsmrtničke božanstvenosti u smrtni život gdje je propatio »smrt na križu« .Ispunivši svoje
božansko poslanje, Isus Krist sada stoji uzvišen, a doći će dan kada će se »pokloni[ti] svako
koljeno« pred njim i »‘svaki jezik prizna[ti]’… [da] Gospodar je Isus Krist«. Ako pogledamo u
cjelini perikopu, Pavao potiče članove Crkve da budu ujedinjeni i ukazuje na primjer Isusa Krista
koji je u dobrostivosti došao u smrtnost kao primjer ljubavi, poslušnosti i poniznosti. Svi će
jednoga dana priznati Isusa Krista kao Gospodina. Pavao podučava članove Crkve da postignu
svoje spasenje. Alternativni naslov koji bih dala ovoj cjelini jest : Ponizni Sin; jer cijelo vrijeme
se spominje ta poniznost Kristova i uzvišenost. A upravo jest tema ova perikope, Isusova
poniznost. Tvrdnja u Fil 2, 11 da je “Isus Krist Gospodin” ukazuje se kao ispovijed vjere. Svaki
jezik ispovijeda Ga Gospodinom. U slavljenju Isusa “ Gospodinom” sjedinjuje se svaki jezik, bez
razlike na vrijeme i prostor. To će biti vječno blaženstvo za sva jezike, tako se sjedinjuju vrijeme
i vječnost. I Starozavjetni Božji narod je štovao Jahvu kao Gospodin. On je sveopći Gospodar
svega što postoji. Stoga nimalo ne iznenađuje što cijeli Novi zavjet vrvi nazivom za Isusa
Gospodin. To je osnovni članak sveopće novozavjetne vjere.