OPĆA CRKVENA POVIJEST II.

2.DIO – MIŠEL KOVAČEVIĆ

Osobne bilješke s predavanja
PAPA PIO IX. (1846.-1878.)
 liberal i modernist – srdačno dočekan od naroda (papom postao s 54
godine – na čelu: 32 godine)

 ističe papinu nezabludivost u svemu – slabijih je živaca; vješt govornik –

okupljao mase = popularnost

 prihvaća sve što je dobro u modernom društvu = započeo modernizirati

Papinsku državu  1846. – ondašnja revolucija zahvatila i Papinsku državu
(ubijen papin ministar – morao pobjeći iz Rima, no 1849. se vraća uz pomoć
francuskih tropa)

 papa postaje strogi apsolutist – zastupnik svih autoritarnih režima (no,

uspio je zadržati sliku „dobrog starčića“ iako su ga oni koji upravljaju
državom držali krivim za loše stanje u državi)  razdražio protivnike:

Viktor Emanuel II. (1849. – 1878.) – kralj – na čelu pokreta nacionalnog

ujedinjenja (smeta mu Papinska država)
- u to se je vrijeme Rim nalazio pod zaštitom francuske posade – 20.rujna
1870. – Pijemončani napali Rim i osvojili ga nakon kratke pucnjave =
KRAJ TISUĆUGODIŠNJE PAPINSKE DRŽAVE  Rim = glavni
grad talijanske države
- papa se je povukao u Vatikan iako mu je kralj nudio ZAKON O
GARANCIJAMA – papi je ponuđena godišnja renta kao odšteta koja bi
mu osigurala slobodno i nesmetano vršenje njegovih duhovnih službi =
papa je te ponude odbio i ostao kao „vatikanski zarobljenik“
- jednim od dekreta zabranio je katolicima sudjelovanje u političkim
izborima, no time je postigao to da su njegovi pristaše ostali kod kuće i
radikalima prepustili polje = izabrani ANTIKATOLIČKI političari 
Italija = antiklerikalna

papini nasljednici = „zatočenici Vatikana“  papa Pio XI. je riješio to

rimsko pitanje sklapanjem Lateranskog ugovora s Mussolinijem (time
se je odrekao prava na bivšu Crkvenu Državu)

1
  1848. – donosi Ustav kojim laici mogu sudjelovati u vlasti

 u vrijeme pape Pia IX. došlo je do promjena i u upravi kardinalnog zbora

(zbor postaje internacionalan)

 osnovao je velik broj biskupija (to je vrijeme kolonizacije = širenje

misijske djelatnosti  uspostava apostolskih vikarijata

 uspio uspostaviti i redovitu crkvenu vlast u zemljama u kojima je ona davno

prekinuta: Engleska i Nizozemska

no, i dalje je tipičan ANTIKLERIKALIZAM U SVIJETU

uzroci:
1. papina osobnost
2. proglašenje dogme o bezgrešnom začeću BDM

 Crkva počinje biti protiv demokratskih i liberalnih strujanja u svijetu =

negativno gledanje Crkve

Pitanje Bezgrešnog začeća BDM

 Pitanje je li Marija začeta bezgrešno?
1. dominikanci = NIJE
2. franjevci = JEST

 1476. – papa Siksto IV. – uvodi Blagdan začeća BDM (to je aktualno
pitanje XIX.stoljeća)

 veljača 1849. – papa šalje svim biskupima svijetu što oni misle o tom
pitanju  većina je za definiranje bezgrešnog začeća

 8.prosinca 1850. – odlučio da će proglasiti dogmu Bezgrešnom začeću

BDM (tog dana nije završen razgovor pape i biskupa koje je papa pozvao k
sebi – nikad do tada se nije dogodilo da je papa proglasio dogmu, do tad je
to činio sabor)  no, tog dana nije proglašena ta dogma

 8.prosinca 1854. – papa pronašao ceremoniju i formu i kazao: „Mi

proglašavamo ...“ dogmu  proglasio je što cijela Crkva treba vjerovati

otvara se pitanje PAPINE NEZABLUDIVOSTI (znatno teže

pitanje) – to su zastupali ULTRAMONTANISTI

2
  8.prosinca 1864. – izdaje encikliku „QUANTA CURA“ – dostavio je i spis
„SYLABUS“ (popis 80 suvremenih zabluda koje se s katoličkog stajališta
moraju odbaciti ) - napadnut je liberalizam, moderna civilizacija – osuđeni
su svi koji su to promicali

reakcija katolika i protestanata: okrivili papu i katolike da su

neprijatelji kulture

Prvi vatikanski koncil

 6.prosinca 1864. – papa je rekao kako će sazvati opći sabor
 proljeće, 1865. – osnovao pripravnu komisiju za koncil (o čemu treba
raspravljati?)
 29.lipnja 1867. – iznesen definitivni plan koncila

 8.prosinca 1869. – za taj je dan predviđeno otvorenje koncila – temeljno

pitanje: Do kud seže papina nepogrešivost? – papa nije igrao nikakvu ulogu
u politici pa je želio kroz nepogrešivost sam sebi dati veću ulogu u Europi =
cijelo tijelo Crkve je nezabludivo (papa je glava koja ne može funkcionirati
bez tijela)
protivnik papine nepogrešivosti: Ignaz von Döllinger

na temelju pogrešaka papa tijekom povijesti, tvrdi da papa ne može

biti nepogrešiv jer su pape imali previše pogrešaka u povijesti -
knjiga: „Papa i sabor“ = oduševljenje među protivnicima
nepogrešivosti = sabor postao političko pitanje – dotad je bio
unutarcrkveno pitanje

na saboru nije predviđena rasprava o papinoj nezabludivosti

na saboru nije sudjelovao nitko od svjetovne vlasti (isključivo

crkvena vlast)

pobornici nezabludovosti protivnici nezabludivosti

(INFABILISTI) - manjina željela da se o tome ne
raspravlja:
a. jedni nisu vjerovali u nezabludivost
b. jedni su tvrdili da je papa biskup Rima te
da ima samo primat časti
c. mogućnost shizme

VEĆINA prevladala – infabilisti

3
  pitanje nezabludivosti je naknadno ubačeno u plan sabora
potpisivanjem peticije (protivno pravilima koncila u sabor se stavlja
ono što nije najavljeno) – protiv nezabludivosti i hrvatski biskupi
(osobito biskup Strossmayer)

 18.srpnja 1870. – završetak glasovanja: 54 biskupa otputovala prije

glasovanja, 533 crkvena oca je glasovalo „za“, a 2 protiv (jedan zaspao na
glasovanju, drugi nije baš razumio latinski jezik)

koncil nije uspio napraviti posao (predviđena 51 shema – dovršene

samo dvije)

19.srpnja 1870. – izbio NJEMAČKO-FRANCUSKI RAT – sabor se

morao prekinuti (prisilio mnoge crkvene oce da se vrate kući) – Prvi
vatikanski koncil završen je sazivanjem Drugog vatikanskog koncila
- na kraju svi biskupi pristali uz dogmu – 14.kolovoza 1870. – protestna
manifestacija u Bonnu na kojoj su opozicionarski katolički profesori
nadmetali tko će žešće napasti vatikansku „skupštinu“
- rujan 1871. – München – održan prvi „STAROKATOLIČKI
KONGRES“  Döllinger ih je opominjao da ne suprotstavljaju oltar oltaru
i ne izazivaju crkveni raskol – osnovana „Starokatolička Crkva“ kojoj
Döllinger nikada nije pristupio
- lipanj 1873. – profesor teologije u Breslauu, Reinkens izabran za biskupa
nove zajednice – dao se posvetiti od jansenističkog biskupa = završen
raskol (u početku su se držali katoličkog nauka – jedino su odbijali zadnje
dvije dogme; kasnije su ukinuli neke svetkovine, celibat)

NOVO PITANJE = SOCIJALNO/RADNIČKO PITANJE

XIX.stoljeće – napredak znanosti i tehnologije = snažan napredak industrije
- velik broj radnika = loš položaj (dugo radno vrijeme, rad žena i djece)

među njima pojavljuje se MARKSISTIČKA ideologija  socijalni nauk Crkve

(prava ljudi, izjednačenje žena i muškaraca)

LAV XIII. (1878. – 1903.)

 nasljednik PIA IX. – prestiž papinstva bio je sve veći – taj se prestiž
ogledao u sve većem broju dipomlatskih predstavništva Svete stolice (i
nekatoličke zemlje imale su diplomatske predstavnike u Rimu)
4
 1. dijalog Crkve s državom
2. „Rerum novarum“ – početak sustavnog nauka
3. intelektualna obnova Crkve

 1880. – znanstvenicima i istraživačima otvara vatikanske arhive

 1883. – upozorava da se crkvenom povješću treba baviti te ju u potpunosti
otkriti
 posrednik u svjetskim sukobima, sudjeluje u različitim međunarodnim
komisijama = obnovio sliku Crkve
 nasuprot radnicima, Crkva je i dalje prilično bogata (smatrana je
aristokratskom)  borba protiv aristokracije = borba protiv Crkve

 modernitet = oporba crkvenom nazoru (liberalizam – bunt protiv

cjelokupnog svjetonazora) – naziv: iz političke sfere

 nakon Bečkog pokreta  Sveta Alijansa (vladari se obvezali da će vladati

u duhu evanđelja)

 liberalizam uskoro počinje označavati sav sustav ideja (crkvene i

svjetovne)
papa i biskupi nastupaju snagom autoriteta – liberalizam je sve
suprotno Crkvi = suprotno istini

razni katolički kongresi, velik broj svetaca (inflacija svetaca)

 Crkva postupno prestaje biti nositeljica Europe  Crkva i svjetovna vlast
odlaze svaka svojim putem (Crkva više nije bila potrebna)  ustanak
klerika i brojnih laika (nastaju brojne organizacije: „Katolička akcija“,
„Legije“, ...) – zauzimaju se za rješavanje socijalnih problema
XIX.stoljeće – najviše poljodjelskog stanovništva – poljoprivreda nije isplativa
zbog slabih prihoda = seljaci sve više napuštaju sela i odlaze u gradove = velik
broj radnika (industrijalci) – s njima postupali kako hoće

sve veći broj radnika = sve manji broj poljoprivrednika

o skuplja hrana
o radničke obitelji: žene rade u tekstilnoj industriji;
radni dan traje 17 sati; rad djece od 4-10 godina; sa 10
godina rade u rudnicima

velika smrtnost, mentalno oboljela djeca

5
 svećenici odgajani u tridentskom duhu (većina iz dobrostojećih obitelji) 
pozivaju se bogati da budu milosrdni prema siromasima = ateizacija radničke
klase  loše društveno uređenje = loš položaj radnika

 1831. – Lyon – ustanak radnika protiv kojih je država poslala vojsku

mladi svećenici iz Strassburga pokrenuli časopis: „Koresponda de Strassburg“

 ističe se potreba pravde te potreba ustajanja protiv izrabljivanja radnika

 1841. – zakon koji zabranjuje rad djece mlađe od 8 godina (Francuska)

 biskupi započinju kampanju protiv rada nedjeljom, za pravedne plaće =

Crkva postupno otkriva socijalno pitanje – Crkva precizirala svoj program u
(socijalna zaštita, zdravstvena zaštita, osiguranje starih i bolesnih)

 1833. – Frederik Oznan – pokrenuo konferencije sv.Vinka Paulskog u

korist siromaha

 Njemačka – snažan pokret kojeg je pokrenuo Adolf Kolpig (1865. Kolpig

umro – u svijetu 418 udruženja s 25 000 članova)

Wilhelm Emanuel Keteler

# pokrenuo čitav njemački episkopat; župnik u Berlinu – otkriva bijedu
siromaha i radnika

# 1850. – postao biskupom Mainiza = radnički biskup (bori se protiv

apsolutnog prava na privatno vlasništvo ističući društvenu dimenziju)

# 1869. – zaključuje da je socijalno pitanje najvažnije u tadašnjem vremenu

# iz Njemačke se širi socijalni angažman katolika po cijeloj Europi

(Francuzi prenosili iskustvo socijalnog angažmana kad su bili zarobljeni od
strane Nijemaca)

# veliki broj svećenika i aristokracije trudi se da se usvoje zakoni o radu

# socijalni nauk postupno se otkriva u svim zemljama gdje je Crkva ususret s

radništvom = razvijene zemlje (npr. SAD, Austrija)

# Švicarska – FRIBURŠKA UNIJA (oko kardinala Melioda okupile su se

osobe koji su poznavale socijalni nauk  dokumenti te unije podloga su
papine enciklike „Rerum novarum“ )

 Papa Pio IX. – nije smatrao nužnim socijalno pitanje

6
 20.veljače 1878. – dan nakon otvaranja konklave za papu izabran je već
spomenuti LAV XIII. (1878. – 1903.)
- relativno star i bolestan (jedan od najdužih pontifikata – 25 godina i 5
mjeseci)
- simpatičan (šaljiv)
- bio je nuncij u Belgiji gdje je imao mogućnost uočiti susret katoličanstva i
liberalizma

Belgija – katolici povezani s liberalima jer im je vladar bio

Nizozemac = pokazatelj mogućnosti suradnje katolika i liberala
- Lav XIII. bio je otvoren modernom svijetu (sve enciklike pokušaj su
pomirenja svijeta)
- najznačajnija enciklika: „RERUM NOVARUM“ = službeni početak
socijalnog nauka Crkve (svjestan je teškog položaja radnika)
- papa poziva na promjene od:
a. Crkve – naukom i moralnim načinom
b. Države – traži da se i država direktno umiješa (socijalna politika –
za obespravljene; pravedna plaća)
c. Radnika (daje radnicima pravo udruživanja – ne izričito sindikati
– pod nazorom su crkvene vlasti)

velik korak Crkve prema modernom socijalnom pitanju (no,

brojna pitanja neriješena) – sindikalno pitanje će riješiti tek PIO X.
11212627

Lav XIII. – približio Crkvu i modernim demokratskim društvima (tražio od

nadbiskupa da podrže novu republikansku vlast – nisu to učinili  to učinio:
nadbiskup Alžira)
 1890. – nadbiskup Alžira Lavižeri organizirao u Alžiru prijem i
pozvao ih da prihvate republikansku vlast
 nitko od Francuza ne staje uz njega (teško razdoblje)

 na njegu stranu staje papa Lav XIII. koji 1892.

godine daje intervju u kojem podupire nadbiskupa, a u
2 iste godine objavljuje encikliku u kojoj traži
katolike da prihvate republiku („Usred briga“)

7
enciklika koja uz Rerum novarum Crkvu približava puku = Crkva više nije
vezana samo uz najviše slojeve društva, već najvećem – puku

nastanak brojnih DEMOKRŠĆANSKIH stranaka (potiče kler da se angažiraju u

društvenom životu – novinarstvo, školstvo, političko polje, ...) - pokreću brojne
novine i časopise u kojim je iznesen socijalni nauk  to je dovelo do promjena u
Crkvi ( u Crkvi svaki pojedinac postaje bitan – ideja o svećenicima-radnicima)

= PROLJEĆE CRKVE
 brojni kongresi na kojima se traži adekvatnija formacija klera
 traži se novi teološki govor koji će biti razumljiv puku – potreba humanije
formacije svećenika na intelektualnom i afektivnom polju, djelatnosti
laika u Crkvi

takvi pokreti nailaze na otpor u samoj crkvenoj hijerarhiji (unutar Crkve

nema demokracije  osobito za vrijeme PIA X.)

PIO X. (1903. – 1914.)

 sasvim drugačiji od Leona: nepolitičan, duboko pobožan i religiozniji –
„posvuda je ostavljao dojam sveca“ = dušobrižnički papa

 1907. – enciklika: „Od Gospodina povjerena mi služba“

o Oštro osuđuje MODERNIZAM (= izvor hereza)  brojni mislioci
koji ustaju protiv toga (uglavnom svi osuđeni od Crkve)

Alfred Loazi – bavio se Svetim pismom pa je želio na suvremen način pristupiti

Svetom pismu („Petoknjižje nije sastavio Mojsije“, „Post nije vjerodostojan“, ...)
 bilo mu je zabranjeno predavati na KI u Parizu = djela na Indeksu zabranjenih
knjiga
 1902. „Evanđelje i Crkva“ – dokazao sklad između Crkve i
evanđelja (otklonio razliku – stvorio razliku između Isusa i evanđelja
(evanđelje je za njega odjek Isusovih riječi) )

njegov način razmišljanja u pitanje dovodi Albert Lagrange, dominikanac –

utemeljitelj Biblijske škole u Jeruzalemu
o odrastao u liberalnoj obitelji; doktor prava  dominikanac  studira
teologiju  hebrejski jezik, arapski jezik, rabinska egzegeza
o 1890. Jeruzalem – osniva Biblijsku i arheološku školu
o 1903. – „Historijska metoda“ – na povjesni način pristupio Svetom pismu
 osuđen od Svete Stolice
8
Isusovci – protive se tim metodama i traže od Rima da ih se osudi = poprilično
uspješni

Papa PIO X.
 među prvim potezima bila mu je odluka da se osude isusovci

 strog, pastoralni papa (bio i seoski župnik) – naizgled simpatičan

probleme u Crkvi izazavao državni tajnik Meri der Val

- izobražen, previše tradicionalan
- uspio s papom napraviti dekret Lamentabili u kojem osuđuje 65
modernističkih teza zbog kojih je Loazi ekskomuniciran iz Crkve
- katolički integristi – ne dopuštaju slikovito tumačenje Svetog pisma (ne
žele primjenu kritičke metode)  problem: imaju podršku rimske kurije
- Crkva određivala što treba misliti, osim onoga što treba vjerovati =
CRKVENA DIKTATURA

 1910. papa objavljuje encikliku (protuodgovor Lavu XIII.)

o zabranjuje prihvaćanje odvajanja Crkve od države i upravljanje
crkvenim dobrima od civilnog društva
o sukob s Portugalcima, Meksikom (katolički svećenici = državni
neprijatelji)
o 1910. – ANTIMODERNISTIČKA PRISEGA – trebali je održati svi
svećenici i biskupi
o 1954. – papa Pio X. proglašen svetim zbog obnova unutar Crkve (brevijar,
pričešćivanje, novo kanonsko pravo)
o 20.kolovaza 1914. – umro = svi odahnuli 

BENEDIKT XV. (1914. – 1922.)

 izabran za papu jer su računali na dobrog diplomata – već je nekoliko dana
nakon izabranja rekao kako su završeni progoni mislilaca u Crkvi
 1.studenoga 1914. – objavljuje encikliku u kojoj poziva katolike na
jedinstvo i upozorava katoličke fundamentaliste da ne smiju svoje
katoličanstvo dokazivati na način da optužuju one koju drugačije misle –
papa traži slobodu mišljenja u Crkvi i postupno nestaju
fundamentalistički časopisi

9
  no, papa se suočio s problemom Prvog svjetskog rata koji je podijelio
katolike (papa se trudio sačuvati neutralnost) = i jedna i druga ga strana
katolika podržava i hvali kada im je potrebno, no kada im papa ne
udovoljava, proglašavaju ga protivnikom – papi je bilo teško biti neutralan
 trudio se oko mira – no, nacionalne su se Crkve jako povezale s narodom
koji je u ratu pa papa nije mogao naći suradnike u nacionalnim episkopatima
jer je svaki biskup mislio da je njegov narod pravi – papa čak nije pozvan
ni na mirovnu konferenciju nakon rata

ostao je glas vapijućega u pustinji – potpuno izoliran od političkih zbivanja

 organizirao je vojno dušobrižništvo, trudio se oko uspostave mira koji nije
bio moguć zbog ostavštine njegova prethodnika

 papa se plašio nestanka Austro-ugarske koja je bila katolička zemlja

koja je sprječavala prodore pravoslavaca; uspostavio je diplomatske
odnose s Francuskom, pripremio je konkordat s Italijom kojeg je potpisao
papa Pio XI.

 uspostava snažne katoličke zemlje POLJSKE; normaliziranje odnosa s

Italijom – dopušta uspostavu katoličkih političkih stranaka

da je bio uspješan papa pokazuje jer na čelo Vatikana stavlja trojicu osoba
koji su kasnije postali pape (znao je odabrati suradnike)

PIO XI. (1922. – 1939.)

 iz skromne je obitelji, predavao je dogmatiku, vodio knjižnicu na
ambrozijani u Milanu pa u Vatikanu = najučeniji čovjek svoga vremena
 1918. ga papa šalje kao vizitatora u Poljsku gdje je odigrao veliku ulogu
 1920. postaje biskupom u Milanu
 za papu izabran kao plod kompromisa
 bio je čovjek otvoren za moderno vrijeme (radio Vatikan, formiranje
države Vatikan, potpisao je konkordate s mnogim europskim državama –
oko 20-ak  djelovanje katoličke Crkve svelo se na SKLAPANJE
KONKORDATA)
 optužen je da je surađivao s Hitlerom i nacistima

10
Njemačka – katolici bitni, organiziraniji od protestanata (opasnost pod
Hitlerovim režimom)
 1937. – osudio NACISTIČKU doktrinu („Teškom brigom“) =
revolucionarni čin u Njemačkoj – u tajnosti tiskana  iznenađenje za
naciste (pročitana na Cvjetnicu 1937.godine u svim katoličkim Crkvama)
 na antisemitske zakone održao govor jer smo mi potomci Abrahamovi
 nije se želio susresti s Hitlerom (otputovao je kada je Hitler došao u Rim –
„zrak zagađen“)

Italija - situacija za Pia XI. nije bila bolja (bio je spreman za određene ustupke
Italiji)

1926. – početak pregovora

11.veljače 1929. – LATERANSKI UGOVORI
- papa priznao talijansku državu, odrekao se nekih posjeda
- Italija priznala suverenitet Vatikana
 1931. – zabranio je katoličke organizacije (kasnije omogućeno ako se bave
vjerskim radom)
 5.srpnja 1931. – objavio encikliku kojom osuđuje državni totalitarizam

 1933. – predviđen nestanak religije za 5 godina

 1936. – na izborima pobjeđuje izrazita lijevica = antivjerske manifestacije 
marksistička teorija širila se cijelom Europom i Amerikom

Crkva odbacuje svaku mogućnost suradnje Crkve i komunista

 1937. – objavljuje encikliku DIVINIE REDEMPTORIS – osuđuje
komunizam koji je bio najjači u Rusiji – loše je djelovao na pravoslavnu Crkvu
(za vrijeme Lenjina je bilo još nekako,no za Staljina katastrofa) - htjeli su
istrijebiti kršćane

biti svećenik = zločin kažnjiv smrću

 kada je Italija pristupila savezu s Njemačkom, uvela rasne zakone  11.veljače
1939. trebao je održati govor, no 10.veljače 1939. je umro

Programi laika

11
 brojna katolička udruženja s ciljem donošenja katoličkog nauka u društvenu
sredinu

uglavnom nacionalnog karaktera i nisu se držali župskih i

biskupijskih granica

imali socijalni, duhovni i politički angažman – gube tu dimenziju s PIOM X.

, s PIOM XI. je bilo malo drugačije = on to vidi kao mogućnost sudjelovanja
laika i apostolatu (nisu bili muški i ženski u istim organizacijama)

slična udruženja za RADNIČKU mladež  cilj i želja laika da

REKRISTIJANIZIRAJU društvo (Pio XI. dao je novi zamah tom radu)

 1931. – izdao encikliku u povodu 40.obljetnice enciklike „Rerum novarum“

važnost sindikata, prvi puta riječ „socijalna pravda“

Misijska djelatnost
 razvijena i bogata misijska djelatnost
 1926. – RERUM ECCLESIAE – uspostavio sustavan misijski rad kojim je
započeta i priprava za utemeljenje redovite crkvene organizacije na misijskim
područjima (zaredio 6 Kineza za biskupe)
 nedostatak ekumenskog pogleda – konkurentski odnos = teškoće u
misionarenju (dok su protestanti održali ekumensku djelatnost, Sveta Stolica je
zabranila svako djelovanje u toj djelatnosti = „kršćanski sinkretizam“ ) 
nemoguća suradnja s protestantima

Drugi svjetski rat = početak ekumenske djelatnosti

 Papa PIO XI. umro je na vrijeme kako ne bi morao biti u ratnim

događajima

PIO XII. (1939. – 1958.)

 vrhunski intelektualac, snažnija osobnost, mudrost i političar od prethodnika
– modernizirao Crkvu (prvi koristio telefon)
 pontifikat mu je obilježen ratom (opet obje strane očekuju da ih papa
podrži – situacija je puno gorja od Prvog svjetskog rata) –

12
 o Poljska: stotine ubijenih svećenika, Crkve zatvarane, pritisak nacizma
i komunizma
o Mađarska i Jugoslavija: Crkva se suočavala s teškim režimima
totalitarizma (koncentracijski logori, deportacije, masovna ubojstva
Židova)

papa je u ratu bio moralna vertikala koju su podupirale obje strane i stoga je
vrlo poštovan (trudio se zadržati neutralnost)
 karakteristična šutnja Crkve (Stepinac nije šutio) - uglavnom se to odnosi
na NACIONALNE Crkve (biskupi nisu htjeli govoriti bez intervencije
Svete Stolice)
 1942. – papa izjavljuje da su Židovi naša braća i da to ne smijemo
zaboraviti, ali brojni su konkordati sprječavali Crkvu u djelovanju
 svećenici su kako bi se približili radnicima prestali nositi svećeničku odjeću
te su postali svećenici-radnici (liturgiju prilagođavaju slavljenju u kućama)
- to dovodi do pitanja hijerarhije Crkve te župa jer ti župnici ne žive u
župama već u stanovima)

Vatikan to ne podržava i 1949. osuđuje katolike koji su surađivali s

komunizmom – kardinal koji ih je podržavao umire; bogoslovima je zabranjeno
stažiranje u tvornicama; redovnicima je naređeno da se vrate u samostane
 unatoč molbi trojice kardinala za ostanak svećenika u tvornici, Vatikan se
tome protivi  1.ožujka 1954. – svećenici moraju napustiti tvornice
(Vatikan im je prigovarao da su narušili dostojanstvo svećeništva,
pomiješali duhovno i vremenito, da su narušili jasno razlikovanje onoga
što je posao klerika, a što laika)
 60% svećenika nije prihvatilo tu odluku Rima pa su prestali biti
svećenici

takva politika pape PIA XII. dovela je do negativnog odnosa prema Vatikanu od
strane društva  uviđa se da takvu politiku Crkva ne može voditi u XX.stoljeću
jer se papa jako zatvorio nakon rata, čak nije imenovao kardinale pa mu je
nasljednika birao samo 51 kardinal

IVAN XIII. (1958. – 1963.) i Drugi vatikanski koncil

13
  socijalno angažiran, profesor, reformirao tijelo za propagandu vjere
(papina misijska djela)
 1925. – kao nadbiskup postaje apostolski vizitator u Bugarskoj gdje je
postigao popularnost
 1934. – bio je apostolski delegat u Turskoj i Grčkoj te se tako susreo s
pravoslavnim svijetom, islamom, radnicima te je dobro poznavao situaciju
Crkve

 obnavlja rimsku biskupiju sazvavši rimsku sinodu; reorganizira kuriju

i kardinalski zbor; svi kardinali moraju biti biskupi ; sve se teškoće
riješavaju na koncili pa ga i saziva
 sazvao koncil – nužno  promjene stanja u svijetu (do tada tridentska
Crkva)

priprema sabora – papa uputio dopis svim biskupima, redovnicima, teolozima da

upute o čemu treba razgovarati na koncilu
 ustanovljeno deset pripravnih komisija  pratile ustroj rimske kurije +
za apostolat laika:
1. Komisije (24 člana) – razgovor o nacrtima
2. Materija – svaki koncilski otac ima 10 minuta
3. O tome se glasuje pred papom

kad je koncil bio otvoren, gotovo da ništa nije bilo

pripremljeno (dosta pripremanja, a ništa upotrebljivoga) –
nezadovoljstvo

papa je najavom koncila privukao pažnju = EKUMENSKI

KONCIL

 poziv uglavnom prihvatili protestanti

 nakon što je Moskovski patrijarh poslao svoja 2 predstavnika –
dalje su svi slali
 sudionici koncila su imali svoje koncilske teologe koji bi im
pomogli u teološkim pitanjima

- prisustvovali:
1. predsjednici komisija (10 komisija)
2. imenovan je moderator (4 moderatora)

14
 3. na svečanom otvorenju prisustvovalo 2427 koncilskih otaca
(najzastupljenija zapadna Europa, Latinska Amerika, Sjeverna
Amerika – iz komunističkih zemalja nije bilo baš predstavnika
– naši su mogli sudjelovati)
o značajan doprinos mladih Crkava iz Afrike
Sabor je radio u četiri perioda (svako 2-3 mjeseca) – univerzalnost koncila nije
bila samo po broju sudionika već po svečanom otvorenju  pratile skoro sve
svjetske RADIO i TV-postaje
- kurija spremila i popis članova komisija - na prvoj generalnoj
kongregaciji ti su članovi odbijeni  dvije struje unutar koncila:
1. većina – ekumenska, moderni svijet
2. manjina – okrenuta prošlosti (kurijalni biskupi, ...)

1.zasjedanje (11.listopada 1962. – 8.prosinca 1962.)

 rasprava o liturgiji (umjesto latinskog jezika uvesti narodni jezik kako
bi puk bio aktivniji, laicima dopustiti pričest pod obje prilike) – nije
prihvaćeno, vraćeno na doradu
 drugi tekstovi – shema o izvorima objave koja je bila stroga prema
znanstvenom pristupu – također vraćena na doradu
 shema o Crkvi „De Ecclesia“ – nauk o kolegijalitetu biskupa
 Inter mirifica – Dekret o društvenom priopćavanju prošao slično
 do 8.prosinca 1962. – prošlo bez ijednog teksta spremnog za
objavljivanje
 uspjeh: pobjeda/pojava novog Duha u Crkvi = najveći uspjeh
1.zasjedanja

2.zasjedanje (29.rujna 1963. – 4.prosinca 1963.) - dovedeno u pitanje

 3.lipnja 1963. – umro papa Ivan XXIII. (koncil je formalno trebao
prestati s radom)  novi papa: milanski biskup Montini = PAVAO VI.
(1963. – 1978.) – podržavao je Ivana XXIII. (odlučio je nastaviti koncile
– odredio da se 29.rujna 1963. otvori novo zasjedanje)

 zadaća:
o ekumensko djelovanje (dijalog), teološki definirati nauk Crkve

15
 o problematična rasprava o hijerarhiji Crkve jer je u njoj naglašena
kolegijalna briga biskupa za Crkvu

o pojava stalnog đakonata

o uloga laika u upravi Crkve

o pitanje o identitetu svećenika (rasprava o pastoralnoj službi biskupa

 naglasak stavljen na biskupske konferencije, ali i na nadležnost
biskupskih konferencija)

o rasprava o ekumenizmu (katolicima se ukazuje na upoznavanje i

zajedničku molitvu)
o poseban govor o Židovima – protiv antisemitizma

o posebno poglavlje o islamu

o rasprava o vjerskoj slobodi

uspješno zasjedanje po dekretu o liturgiji (dopušten narodni jezik,

značenje homilije, pučko pjevanje, koncelebracija)

3.zasjedanje (14.rujna 1964. – 21.studenoga 1964.)

 otvoreno prvom koncelebriranom misom
 brojni dobri rezultati (konstitucija Lumen gentium - Crkva se ne definira
samo institucionalno i hijerarhijski, nego kao narod okupljen oko Boga gdje
svatko ima svoju odgovornost)

 Dekret o slobodi i savjesti

 Deklaracija Nostra aetate – Deklaracija o odnosu kršćana prema

nekršćanskih religijama
 Dekret o istočnim Crkvama – dovršeno pitanje mješovitih ženidba itd. –
ništa puno

4.zasjedanje (14.rujna 1965. – 8.prosinca 1965)

 usvojen je najduži dokument – konstitucija Gaudium et spes (katolička
Crkva je ušla u dijalog sa suvremenim svijetom – dijalog koji je doživio
brojne promjene)

 vrlo se dugo raspravljalo

16
  3595 preinaka tijekom koncila

 6.prosinca 1965. – generalni tajnik da je 165.sjednica zadnja na koncilu –

svi su pljeskali od sreće (već je bilo naporno)

 tijekom koncila dogodilo se i hodočašće pape Pavla VI. u Svetu zemlju

(od 4.-6.siječnja 1964.) gdje se susreo s Atenagorom i jeruzalemskim
kardinalom Benediktom

 Deklaracija o nekršćanskim religijama – najveća novost

 Deklaracija o ljudskoj slobodi – protuudarna prethodnim papama

početak novog crkvenog razdoblja (novi zamah teologiji i društvenim

znanostima kao i pastoralnom radu, no bilo je i poteškoća) – neki nisu mogli
pristati na odluke koncila:

1. problem = enciklika HUMANAE VITAE

- listopad 1963. – demografi se suprotstavili političkom traženju da se
smanji natalitet
- postupno je ta komisija rasla – većina za uporabu kontracepcije:
papa Pavao VI. je 1968. tu komisiju povećao (komisija od 51 člana bila
je sastavljena uglavnom od laika i većina je bila protiv tradicionalnog
katoličkog nauka)

- 1966. – teolozi iz te komisije većinom glasova zaključuju da uporaba

kontracepcije nije loša, nije zlo

1968. – HUMANAE VITAE – naglašavala prokreacijski karakter braka,

odgovorno roditeljstvo pri čemu je jedino uporaba prirodnih sredstava
kontracepcije dozvoljena = negativne reakcije po cijelom svijetu
(pogotovo Amerika i Europa) – neki su to nazvali tihom shizmom

brojne zapadne biskupske konferencije priznavajući papinski

autoritet ipak su na prvo mjesto stavile slobodnu savjest
o rujan 1968. – biskup Kanade naglašava da nek ljudi sami izaberiu
što smatraju boljim

17
 o čak su i koncilski oci naglasili da ta enciklika ne počiva na
čvrstim argumentima – neki su počeli odbacivati papinu
nezabludivost

manjinska konzervativna skupina je pobjedila na koncilu

2.problem – dokumenti su u obzir uzeli samo stanje u Europi (350

biskupa od kojih su 70 iz Afrike – svi su ostali iz Europe) – koncil se je bavio
uglavnom pitanjem europske teologije

 iako se otvorio moderno, koncil je uglavnom govorio o svijetu koji je

nestajao, vrijeme je novog svijeta  TEOLOGIJA OSLOBOĐENJA – u
evanđelju pronaći sredstvo za kompletno oslobađanje čovjeka (Treći svijet)
- nije željela ostati na polju da se siromašni oslobode od siromaštva već
da su sami akteri
o ta je teologija povezivana s marksizmom
o počivala je na iskustvu misionara koji su željeli doprinijeti oslobođenju
tamošnjeg stanovništva
o „Gaudium et spes“ – prve naznake tog pokreta vidimo u dijalogu društva i
Crkve – želja da se društvo promijeni nabolje
o katolički teolozi Latinske Amerike sastaju se i raspravljaju o tom pitanju
 GUSTAVO GUTIERS – prvi koristio sintagmu „teologija oslobođenja“
= osuđeno od Vatikana
o Brazil, Bogota – u tome su sudjelovali i protestanti  biskupi su također
podržavali pokret (biskup o Vatikanu - kad pomaže siromasima = svet, kad
pita zašto siromaštvo = komunist )

utjecaj te teologije na crnačku teologiju u SAD-u te Južnoafričkoj

Republici = odgovor na obespravljenost crnaca u društvu – odgovor na bjelačku
teologiju (ropstvo, apartheid)

kad je na čelo došao Ivan Pavao II. on je nepovjerljivo gledao na ovaj pokret
pa je većina tih protagonista sankcionirana  pokret prozvan MARKSIZAM

18
  opadanje velikog broja katolika; širenje protestanata; zapad – kriza
kompletnog društva (studentski pokreti – „Hrvatsko proljeće“) ; ni liturgijske
promjene nisu prošle bez posljedica
 kriza svećeničkog identiteta – između 1962. I 1968.godine oko 2%
svećenika u svijetu napustila svećeništvo tražeći oslobođenje od službe 
1967. – 60 kanadskih isusovaca napustilo kanadsku provinciju (oni koji su
ostali, tražili su promjenu položaja – pitanje celibata)

 1970. – papa Pavao VI. piše pismo jednom državnom tajniku o ređenju
oženjenih muškaraca – 1971. Biskupska sinoda odobrila
 sjemeništa prazna, kriza svećenika, bogoslovije se ispraznile
 javlja se manjina protiv zaključaka sabora i organizira se u bratstvo svetog
Pia X. (Švicarska) – odbijaju sve promjene, osobito ne prihvaćaju dokumente
o ekumenizmu = udaljavanje od katoličke vjere): „Sabor je krivovjeran.“ -
privukli velik broj mladih ljudi tradicionalizmom (proširili su se na sve
kontinente)
6.kolovoza 1978. – umro papa Pavao VI. (medijski spektakl)
26.kolovoza 1978. – započele najveće konklave u povijesti sa 111 kardinala
(kardinali su bili poprilično međusobno podjeljeni)

izabran Talijan Albino Luciani, patrijarh Venecije = papa IVAN

PAVAO I. (1978.) – pastoralno orijentiran, otvoren za suradnju

bio papa 33 dana – želio nastaviti putem prethodnika, zato je uzeo ime
IVAN PAVAO

uspio dovesti da se o papi govori u jednini

problemi ostali i dalje

nakon njegove smrti – opet dvije struje – izabran stranac Karol Wojtila

IVAN PAVAO II. (1978. – 2005.)

 1920. rođen – skromna obitelj – rano ostao bez majke, „glumio cijeli život“
= teatri
 1946. postaje svećenik (studij u Angelicumu = profesor morala)

19
 1958. postaje pomoćni biskup
 1963. postaje nadbiskupom Krakova
 1967. kreiran u kardinala

 sudjelovao je na koncilu
 „Redemptur hominis“ (1979.) – prva enciklika i govor  borba za socijalnu
pravdu i ljudsko dostojanstvo
 više od 100 apostolskih putovanja = svjedok apostolskog poslanja Crkve
(nisu ga sprječile nikakve granice)
 1 papa u Turskoj (1979.) – muslimanska zemlja
 1 papa u Bugarskoj (1998.) – pravoslavna zemlja
 1 nakon raskola posjetio Englesku (1982.)

upozoravao na probleme za pojedine dijelove svijeta

(Latinska Amerika, Afrika – problem apartheida, Azija –
inkulturacija, Sicilija)
 više puta izložen opasnostima za život – 13.svibnja 1981. – najveći atentat
 svojim optimizmom je ponovno vratio nadu Crkve (svjetski dani mladih
– vrlo posjećeni)  takav je angažman imao i manje pozitivne strane
(slično ko u vrijeme PIA IX.)
 1985. – sazvana izvanredna biskupska sinoda u Rimu na kojoj se
raspravljalo o plodovima Drugog vatikanskog koncila – donesen opći
pregled i uspjeh
o POZITIVNE STRANE:misno slavlje, bolje poznavanje Svetog
pisma, produbljenje duhovnog života, povezanost s drugim Crkvama,
ekumenski zamah i dijalog
o NEGATIVNE STRANE: nedovoljna pripremljenost liturgijske
reforme – nedovoljno jasna vjernicima, subjektivizam u tumačenju
morala, kriza povjerenja u instituciju Crkve, razilaženje na moralnom
polju između crkvenog nauka i vjerničkog života
o mnogi naglasili da se sinode ne trebaju samo baviti prošlošću već i
budućnošću

20
 prihvaćanje PLURALIZMA u Crkvi, položaj žena u Crkvi, ređenje
oženjenih, vrednovanje prinosa mladih općoj Crkvi
 Sveta Stolica prestala tražiti privilegije u državama, već samo pravo
djelovanja
 revizirani konkordati (u Španjolskoj i Italiji) – rješenje odnosa s državom
= jača rimska centralizacija  imenovanje biskupa u nadležnosti Svete
Stolice (ranije su utjecaj imali u konkordatu) = sloboda Crkve, umanjena
sloboda mjesnih Crkava
 rimska Crkva ima sve više kontakata s drugim Crkvama:
o 1983. – luteranski hram u Rimu (govorio o dubokoj Lutherovoj
pobožnosti)
o 1986. – Asis – molitva za mir (nisu zajedno molili, nego su bili
zajedno da bi molili)
o kolovoz 1985. – Maroko – govor o odnosu kršćana i muslimana

TRADICIONALISTI to vide kao odstupanje od vjere

 1988. – Feber zaređuje 5 biskupa i dijeli se od katoličke Crkve

 papa Ivan Pavao II. poznat je po najvećem broju proglašenja svetaca jer
je tako želio pozvati kršćane na svetosti (osobno provodio proglašenja)

 pridonio padu komunizma:

a. 1989. – Poljska – trijumfirali kandidati solidarnosti na izborima
b. 1990. – Mađarska – pobjeda umjerene desnice
c. 1990. – pad Berlinskog zida
d. Bugarska, Rumunjska, Čehoslovačka – također promjene sustava
e. Raspad SSSR-a
- javlja se nezadovoljstvo građana nakon demokratskih promjena pa su
opet neke od tih zemalja ponovno dovele komuniste na vlast koji nisu
napustili stare principe
- za vrijeme komunizma govorilo se je o klasnoj borbi pa nacionalno
pitanje nije riješeno što je dovelo do teških posljedica na području
Jugoslavije
- duga komunistička vlast uvelike je donijela SEKULARIZACIJU
- pravoslavne su Crkve bile zbog svojeg nacionalnog konteksta
prisiljene surađivati s komunističkim zemljama
21
  1992. – prvi put objavljen KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE kao
referenca učenju Crkve o dogmi, moralu i duhovnosti
 1993. – „Veritatis splendor“ – pesimizam u svijetu
 1994. – apostolsko pismo u kojemu se traži da proslava jubileja 2000.godine
bude novo proljeće Crkve (brojne sinode)
 potreba čišćenja savjesti, prošlosti – tijekom jubileja ispričao se za brojne
pogreške učinjene tijekom prošlosti
 istaknuo vezu I. i II.tisućljeća = MUČENIŠTVO  Crkva imala više
mučenika u XX.stoljeću, nego u vrijeme rimskih careva
 2.travnja 2005. – papa Ivan Pavao II. je umro
+ pogledaj njegove enciklike
BENEDIKT XVI. (2005. – 2013.)
- Joseph Ratzinger
__________________________________________________________
Tablica papa od Pia IX. do Benedikta XVI.
Ime pape Prezime Pontifikat
255. Bl. PIO IX. Mastai – Ferretti 1846. – 1870.
256. LEON XIII. Pecci 1870. – 1903.
257. Sv. PIO X. Sarto 1903. – 1914.
258. BENEDIKT XV. Chiesa 1914. – 1922.
259. PIO XI. Ratti 1922. – 1939.
260. PIO XII. Pacelli 1939. – 1958.
261. IVAN XXIII. Roncalli 1958. – 1963.
262. PAVAO VI. Montini 1963. – 1978.
263. IVAN PAVAO I. Luciani 1978.
264. IVAN PAVAO Wojtyla 1978. – 2005.
II.

22