Slivno

Godina XXV. Božić, 2010., br. 2. (43.)

 Slivno
Slivno
Godina XXV. Božić, 2010., br. 2. (43.)
Dragi vjernici!
J
edna priča kaže, da su se nekad sastale
sve vrste životinja sa željom, da uvedu
u svoj životinjski svijet blagdane koje
bi sve životinje trebale slaviti. Njihov go-
vornik je kazao: Ugledajmo se u ljude. Oni
vrlo često slave svoje blagdane. Toga dana se
ljepše obuku, toga dana ništa ne rade, toga
dana jedu ukusnija jela. I tako njima život
nije dosadan ni monoton, nego zanimljiv i
ugodan. Mi životinje ne slavimo ništa. Mi
provodimo svaki dan isti život, dosadan i
ubitačan. Trebamo se svi ujediniti i odlučiti,
što ćemo slaviti i kada ćemo slaviti.
Nastali su dugi razgovori među živo-
tinjama. Svatko je htio dati predstavnika
iz svoje vrste da ga se slavi a ostali to nisu
prihvaćali. Zečevi nisu htjeli nikako pristati
da se slavi pasa jer psi njih love. Psi nisu
htjeli da se slavi neki vuk, jer vuci napadaju
pse. I tako redom. I zato su životinje ostale
bez blagdana.
Velika razlika između životinja i ljudi
jest i u tome, što ljudi imaju blagdane a
životinje nemaju. Blagdani su velika bla-
godat za ljude. Tog dana ljudi se odmore
od rada, tog dana se svečanije obuku i
tog dana svečanije jedu, toga dana se svi
članovi obitelji nađu skupa, idu na izlete
Božić, 2010. BROJ 43
1
ili druge rekreacije. Kako je težak bio život
robovima kad nije bilo nikakvih blagdana,
kada su robovi morali svaki dan raditi i
nikada nemati odmora ili pauze za svoj
život. Kad promatramo što sve ljudi slave
kao blagdane, čini nam se kako mnogi
slave neke šuplje, bezsadržajne blagdane.
Slavi se neki događaj ili osoba samo zato
da se nešto slavi.
Mi kršćani slavimo osobe i događaje
koji su puni sadržaja. Već su Židovi slavili
sedmi dan kao dan Gospodnji. Taj dan pri-
pada Gospodinu, njemu ga posvećujemo.
Na Božić slavimo događaj kad Bog u
ljudskom liku stupa među nas ljude. Bog
postao čovjekom da živi među ljudima. Što
može biti uzvišenije da slavimo, nego taj do-
gađaj? Što nama ljudima može biti korisnije,
nego da Bog dođe među nas? Kad je Bog
među nama ljudima, ne trebamo se bojati za
našu ljudsku sudbinu. Bog će sve okrenuti
na dobro. Naša Crkva pored Božića uvela
je mnoge veoma sadržajne blagdane tako da
bismo mogli reći da je cijeli kršćanski život
svetkovanje. Nama kršćanima naš život ne
može biti monoton i dosadan. Mi se trebamo
samo srcem i duhom uživiti u naše blagdane
pa ćemo osjetiti da je naš cjelokupan život
2 Slivno
jedna velika svetkovina. Pokušajmo se uživiti
u Božične blagdane. Na sv. Misama pjevajmo
božične pjesme razmišljajući o onim riječima
koje pjevamo. Nađimo svoje oduševljenje u
Božić
U
to vrijeme iziđe zapovijed od cara
Augusta da se popiše sav svijet. Ovaj
je popis bio prvi, kad je Kvirinije
upravljao Sirijom. I polazili su svi, da se
popišu, svaki u svoj grad. Tada uziđe i Josip
iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju, u
grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer
bijaše iz kuće porodice Davidove, da se
popiše s Marijom, zaručenom sebi ženom,
koja je bila trudna.
A kad su bili ondje dođe vrijeme, da
Ona rodi.
I rodi svoga Sina prvenca, i povi ga
u pelenice, i metnu u jasle, jer nisu imali
mjesta u gostionici, i bili su pastiri u onom
Ivan Lacković Croata: Hrvatski Božić,
1992. Hrvatska
BROJ 43 Božić, 2010.
Službama Božjim da nam blagdani zaista
osvježe život.
Sretan Božić i Novu Godinu želi Vam
................................ Rafael Begić, župnik.
kraju, koji su bdjeli i čuvali noćnu stražu
kod svoga stada.
I anđeo Gospodnji stade kraj njih, i
slava Gospodina obasja, i vrlo se prepadoše.
I reče im anđeo: Ne bojte se! Jer
gle, javljam vam veliku radost, koja će
biti svemu narodu, jer nam se danas
rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin,
u gradu Davidovu.
I eto vam znaka: Naći ćete djetešce
povito gdje leži u jaslama.
I najedanput postade s anđelom mnoš-
tvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći:
Slava Bogu na visini, i na zemlji mir
ljudima dobre volje.
I kad anđeli otiđoše od njih na nebo,
rekoše pastiri jedan drugome: Hajdemo do
Betlehema, da vidimo to, što se dogo-
dilo, što nam je obznanio Gospodin.
I dođoše žurno, i nađoše Mariju i Josipa
i djetešce, gdje leži u jaslama.
A kad vidješe, javiše, što im je rečeno
za ovo dijete.
I svi, koji čuše, diviše se tome, što im
kazaše pastiri.
A Marija je čuvala ove događaje i raz-
mišljala o njima svom srcu.
I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga
za sve, što čuše i vidješe, kao što im je
kazano.
.......(Evanđelje po Luki, Glava 2, I – 20.)
 Slivno
Marijančićev Božić
D
jeca se uvijek vesele Božiću, bad-
njacima, slami po kući na Badnju
večer, puškaranji, pa i usred ljeta
pitaju roditelje: je li brzo Božić? A mali
Marijan nije ni o ničem ni mislio, ni go-
vorio, ni klapio, izim o Božiću. Skrojio
mu otac zimske gaćice, ječermicu i kum-
parančić, kupio mu novu crvenu kapicu,
košulju, opanke i pripašaj, neka mali Ma-
rijan dođe o Božiću opran crkvi, kad je
onako uputan i okoprčan. Bila bi tomu i
sramota, da remetin1 sin, jedinak u otca,
bude mačije blizne u svom jatu, nego
pusto Marijan još malošan kao rukavica,
a seoski krojač obilate ruke, pa malomu
skrojio sve obilato, znajuć, da je to misna
roba, a mali će vrciti u malo i kratko, pa
ga onda ne ćeš moći od ruga gledati u
1 remeta zvonar.
Božić, 2010. BROJ 43
3
tiesnoj i kusastoj robi, kao da mu ju je
maćuha krojila. Tako krojač mislio, tako
i učinio, da mu se kašnje ne pljuje zanat.
Koliko bi god puta Marijančić na dan
unišao u kuću, a pogled mu na srg 2 uteci,
uviek je majku pitao:
–– Majčice, kad je Božić?
–– Brzo, brzo, dušo! Budi dobar i
poslušan, pa će majka svoga Marijana obuć
u novu robu, neka se u nj zagledaju, kada
dođe slavni Božić.
Mali veseo kao vedra zora i na svaki
materin mig i u vatru i u vodu.
I sad, i sad Božić! Malomu bio dan
godina. Kad god pogledaj novu robu,
uzdahni za njom. Dan po dana, dođe i
Božić. Da mu se nitko ne veseli, veseli mu
se Marijančić. Badnjaci se sieku, drva se
2 srg mjesto (kolac ili uže), gdje se prebaci roba.
4 Slivno
nose, kruh se peče, za oblice natiču: svak
se miče pristojno dočekati Božić. Osvanuo
badnji dan. Remeta metnuo bakalar na
trupinu, tuče ga za večeru. Bilo vrieme
oljuto, led ugrizao golu kožu, a remeta
otresi tri, četiri puta ušicama sjekire po
bakalaru, pa zahukuju ruke – gotove mu
se oteti; dočim mali Marijan u tankoj i
kusastoj košulji, bos i gologlav, poskakuj
oko otca pjevajuć: Božić je, Božić!
–– Polazi u kuću, moj sinko, – reče
remeta – ta vidiš, da je studeno. Eto si
vas pomodrio od leda kao tukčev vrat.
Polazi, jes’ li me čuo!
–– Nije meni, ćako, studeno – reče
mali, – a mogao bi ga u džep metnuti,
kako se je sgurio. Svako udo mesa o njemu
drhće, svaka dlaka strši, jer je gol kao repa.
–– Odlazi! – izadrie se remeta. Mali
drhćuć i boboćuć3 mahnu u kuću upičuć
u vatru dlane i tabane kao lovno pseto.
–– Remeta stukao bakalar, potopio ga,
pa se zametnuo sjekirom, pođe odkinuti
badnjake. Odkinuo i donio, prislonio ih
uz kućna vrata. U sunca zahod pođe u
crkvu s malim, da napravi i zazvoni Zdravo
Mariju. Kad se kući povratiše, udario na
maloga novo misno odielo. Tko je sada,
kao mali? Ni car mu do koljena
***
Već sunoćalo. Mrak zemlju obavio, a
pucnjava zagorskih kaburlija odaje razba-
cane komšiluke i kaže, da su se badnjaci
počeli prilagati. I remeta latio s police
svoju staru čađavicu, izađe pred kuću, zazva
slavno ime Isusovo, pa će: tum! Povrati
se u kuću, baci pušku na policu, prekrsti
se, poče moliti Boga i ložiti badnjake, za
3 bobotati cvokotati od zime.
BROJ 43 Božić, 2010.
tim uzeo vreću slame i posiplji po kući.
Mali Marijan gotovo izkočit iz kože od
radosti. Sgleda se, pogleda uza se, niza se,
kako mu roba stoji i kako on u njoj liepo
izgleda. Ne pazi na molitvu, ne gleda na
bakalar: njemu jedna u glavi – roba! Gaće
mu duge i široke, ječerma oborila izpod
svitnjaka, kumparan prikrio do koljena,
kapa spala do ušiju. Pravi gornjak! Tako se
mali pievči i korači po kući. Što, jadna ti
majka! Kan da mu je vas sviet po petom.
Milozvučnih glas zvona u ono gluho
i neobično doba noći odliega vilovitim
prodoljem, lomi se i mota oko bregova,
odjekuje brdima i glavicama, da se suze
radostnice i nehote na oči svrću, grudi
nadimlju neke tajinstvene milošte, srce
kipi neiztumačivim osjećajima. Mila uspo-
mena ljudskoga odkupa titra pred očima
svakomu sinu majke Eve. Na dražestni
glas zvona diže se mrtvi starac i starica,
čovjek i žena, momak i cura, pa i ona mala
dječica, mali kućni pilići. I ova, pojena
čarom nebeskoga veselja, toga zatravljenja
ljudskoga srca, noćas se raduju i vesele kao
nikad u godini.
Božić! Božić! Božić! To se samo ime
čuje i u kući i vani, i na putu i na ulici.
Remeta odbiv prvi, sljeze s crkve,
spiri vatru u mrtvarici; namjesti kandelu
i prividi, da li mu je svaka u redu, pa će
malo uz vatru opočinuti, a onda će časkom
odgamizati kući, da se rakija i malo za-
grize. Kuća mu bila blizu crkve, ali je to
nešto ubožne slamnate potleušice. Oklad
bi izgubio, tko bi tvrdio, da tu čovjek
stanuje. Nešto kukavna kućerka zatrpana
i zavaljena zemljom i ledinom nit ćiri,
nit viri. S bure se streha opire ledinu, da
je tobože toplija. Na njoj malašna vrata
stara, izbišana, klimava, kao da su puno
 Slivno 5

cara upamtila. Unutra ognjište pri somiću,

do njega kut sa dva prieklada. Na desnu
polica, tik nje srg i jedna stara izobana
skrinjetina; na lievu u uglu na dvie sohe
bačene tri hrastove daščurine, na kojima
viri ržanina4 izpod izkrpljena klašnjava
prostirača. To je postelja. Do postelje ham-
barić za žito. Zeru niže kočačić5 sa desetak
ovaca, dočim u jednoj ćoši leži uz jasle
krava i preživa, u drugoj, za kutom, tele
svezano za klin i prigriza iz krtočića šaku
sijena. Sve se ovo sbilo u to jadne kućice.
Ne bi je nogom s puta turnuo, kakva je. I
to su, lale, dvori staroga remete! Remeta
bio čovjek staroga kalupa i kroja: Stupao
stopama svoji pređa. Sa svim tim njega
nije nikad ni prst zabolio. Bio zdrav kao
drenova stržen, tvrd kao jelova vrž, pa
njegov tjelesni snažni sustav i zdrav zrak
nadjačao svaku pošlicu, a uz to ga kriepio
Svemogući Bog – osobiti otac ubožara. Kad
je stupio u tu Eskimovu kolibu, nađe ženu
i maloga na nogama, te im s praga reče:
–– Na dobro vam došao Božić! Don Ilija Ujević (1858. – 1921.)
–– I s tobom zajedno! – prihvatiše.
Žena mu iz prpe6 izvadi djevenicu, a nespalim, lišćem. Tko god crkvi dolazi,
remeta se maši u skrinju za tikvicu, zagrize, svak remeti nazivlje dobar Božić. Mali se
rakija se i odmah s malim u crkvu, dočim priliepio uz otca, rakija mu zacaklila u
mu žena ostala variti ručak. očima, e bi rekao: to su dva ugljena. Tko
Već se sviet uzžamorio. Iz svih ko- se god božićaj s remetom, mali ga potegni
mšiluka provrvjelo osukalo se – kao na za gaće i reci:
božićnu noć. Tko preko ciele godine od –– Vidiš li na meni nove robe? Jesam
svetca crkvi ne dolazi, eto ga tada. Mlađarija li de liep? Evo – kazuje prstom – nova
se cirlika, protiskuje jedno mimo drugo – kapa, kumparan, ječerma, gaće, opanci:
kao mlađarija. Mraz popucuje , kud bujna sve novo, liepo, je l’ de?
mladost nagazi. Bura kad i kad utihne, pa Ženskadija netom dođi, udilj u crkvu:
opet zašumi gorom, zašuška suhim, još neke da obljezu Gospin oltar, neke da
4 slama od raži prve kleknu; dočim se mužkići božićaj po
5 Pleterom ograđen torčić za marvu pokopištu i okiti oko vatre. Najzad dođe
6 prpa pepeo i glavar. Zasaručio se, a svoj opuni perčin
Božić, 2010. BROJ 43
6 Slivno
prebacio preko peškira i zapeo ga nad
desnim uhom. Glavar baš glavar! Čovjek
u komadu. Mašio se je prilično šestdesete,
progrušao, ali dobra života i rumen kao
ruža. Baš pravi Hrvat, pravi pravcati zagor-
ski plećaš. Nakitio se, nagizdao, zaodio hr-
vatski starinskim odielom kao svat. Na glavi
mu crvena kapa, po njoj krmez – peškir,
kao da je jučer iz dućana donesen. Košulja
se bieli kao mlieko, ogrica izvezena po za-
gorsku, da se baš ne stidi zagorska vezilja
svoga trudka – svoje dangubice. Izvezla je
u dvije boje – crveno i modro – a košulja
i je kambrična, pa kako ta trobojnica diči
dična i pristala glavara, to onaj zna, tko
je vidio. Po košulji udario vunenu guću, 7
po gući širitli crvenu ječermu. Pod vratom
su dvie zlatne ploče zapinjače, dočim niz
jednu i drugu stranu prsiju nanizana tri
reda srebrenih puca. Kad sobom krene
zacvokoće krov kao na udatbenici. Ječermu
pripasao pulijancem pripašajem, za kojim
se odvalio nož bjelosapac8 među dvie male
sepetlije9 puške pa izgleda kao mladoženja
u svatovima. Utegao se preke pripašaja
tkanim trobojnim pojasom. Kumparan
su i gaće od modre čohe u svoj svojoj
napravi. Uz nogavice do koljena navukao
biele vunene bječve, pa ih pod koljenom
stegao pulijanim podvezama. Na nogama
novi opanci, načinjeni, prepleteni, obsu-
kani.10 Sve po starinskom običaju. Sve ti
to kaže: i stas i odjeća i nakit, da je to
sin majke Hrvatske, da takove gorostase
Hrvatska rađa. Sve ovo kitno odielo glavar
zaogrnuo crvenom kabanicom, a u ruci
7 Na igle pletena rubenina.
8 Veliki nož bielih ušesa
9 Puška izvezena kovinom
10 Oputom obsukani.
BROJ 43 Božić, 2010.
Napomena: Ovu božićnu priču na-
slovljenu „Marijančićev Božić“ napisao
je svećenik i hrvatski književnik don
Ilija Ujević. Rodio se u Krivodolu 11.
srpnja 1858., a umro je u Splitu 16.
prosinca 1921. u bolnici. Bio je župniku
u Sviba, Rudi, Dobranjama, Krstaticama
i Zagvozdu. Objavio je veći broj pripo-
vjedaka, pjesama, putopisa, prikaza, te
knjiga pripovjedaka „Dokonice.“ Motive
nekih svojih priča kao „Zadnja daća“
i „Doruša“ vjerojatno je čuo u Slivnu
gdje su se ove zgode doskora prepričavale,
a to se moglo dogoditi ako bi ponekad
zamjenjivao župnika Slivna, dok je don
Ilija bio župnik u obližnjim Krstaticama
u razdoblju 1896. – 1904., a možda
je radnja i ove božićne priče iz Slivna.
............................................... (M.G.)
mu je šarac kamiš s lulom. Netom stupio,
svak na noge skače.
–– Hvaljen Isus! ljudi. Na dobro vam
došao Božić!
–– Vazda bio hvaljen! I s tobom za-
jedno, pošteni naš glavaru!
–– Tu se brčniji11 ljubili, božićali s
glavarom, a Marijančić mali poteže ga za
rogalj kabanice govoreć:
–– Ma nu, glavaru! Vidiš li ti mene?
Jesam li de liep u ovoj robi? Sve je novo
na meni.
–– Oh gle! To si ti, mali sokole! – kao
u čudu će glavar. – A tko bi te sada poznao
u toj liepoj novoj robi? Evalah, junače! – a
onda će tiše okrenuvši se k ljudima:
–– Oh, nevina mladosti!...
..................................... Don Ilija Ujević
11 Viđeniji, odličniji.
 Slivno 7

Od porođenja Isukrstova

I
sukrst se dite rodi Evo dođe, nut poćuti,
(razumiše svi narodi) od Boga se Rič uputi,
U uboštvu ma ne vene Isus dite, porodi se
Brez povoja i pelene. u ponoći, a vidi se.
Nije vatre da s’ogrije, U srce ti oće priti,
Čudo biše to Marije. istom oć li zagrliti.
A đavao nut uzdiše, Ote brzo vi napolje,
Jer oblasti nejma više vesel’te se zadovolje:
Poče vikat i glasiti: nut Mesiju poć vidite
tere njega sve slidite.
Ovi oće svit spasiti!
Sveta Ana prositi će,
Svak’ je tome veselitelj,
Isus grije vam prostiće,
gdi se rodi nam Spasitelj
nebeskoga daće t’ raja,
Lipote su u njem svake,
gdi veselju nema kraja:
od svitlosti sunca zdrake,
uživati vika viku
pun ljubavi i milosti.
svaku radost preveliku.
Od nebesa nut svitlosti,
A sad, Bože, budi faljen
k njem odite, o pastiri, po sve vike vikom Amen
ne bojte se stadu zviri.
Nut poštenja privelika ......... Fra Filip Grabovac (1697. – 1749.)
činite mu, jer je dika.
Vo tu staše i magarac,
a i Jozip, vele starac.
Dite malo sagrijaju
i poštenja njem činjaju.
Marija je sva užgana,
rad Isusa majka zvana.
Glavu svoju kti odkriti
dite svoje za pokriti.
U jasli je go na slami,
Spasitelj je ovo nami.

Duše mile, vi otide,

Isukrsta pohodite:
Giovanni di Pietro (1450. – 1528.),
od zla će nas obraniti,
Kristovo sveto Porođenje – Louvre, Pariz
pak u vike saraniti.
Božić, 2010. BROJ 43
8 Slivno

Dobro došo…
(na Božić)
Dobro došo s nebeske visine
Među braću ljude Božji sine;
Jedva smo te željni dočekali
Zdrav nam bio oj Isuse mali!
Sišao si na svit ovaj doli,
Da izličiš naše rane boli
I usrićiš tvoju braću ljude
Da mir, sloga među njima bude;
Da blaženstvo tu na zemlji vlada
A u srcih vira, ljubav, nada.
Ta današnje hladno ljudstvo treba
Ovih lipih darova sa neba.
Dobro došo s nebeske visine
Na svit ovaj slavni Božji sine!
Pa razširi samosvist, slobodu
I u mojem bunjevačkom rodu.
Ante Evetović Miroljub
.......................................(1862. – 1921.)

Božiću
Če bi rekel Božiću, Da bu narod narodu
Kaj želim si ja, Kak i bratu brat,
Rekel bi, naj vsakomu I da zadovolen bu
Puno srdca da. Jenput i Hrvat.

Dragutin Domjanić
....................................... (1875. – 1933.)
BROJ 43 Božić, 2010.
 Slivno
Badnjak
Saonice kližu po tihome putu;
Svud rojevi bijelih se razlijeću pčela,
Zašutjela polja i gajevi pusti,
A budna je noć samo sanjarska, bijela.
U jelik smo zašli u duboku tamu,
I pošao šapat niz mračnu daljinu,
Ko mirisne priče iz djetinjskih dana,
I slika nam draga pred očima sinu:
U ruci nam jabuke zlatne, i s jele
Sve iglice sipe na rudaste vlasi,
Dok slušamo bakina pričanja tihi,
Da čut je i svjećicu, kako se glasi.
O anđelim’ priče – još ljepšim od našeg,
Što lebdi nad drvcem i trepte mu krila,
O velikom cvijeću u ukletom vrtu,
I koraljnom dvoru, gdje zlobna je vila.
O ponoćnom nebu nad ledenom pustom,
Kud snježnom sa kraljevnom jeleni hite,
O obalam’ cvjetnim, gdje sanje se roče
U mjeseca srebru uz paome vite –
Božić, 2010. BROJ 43
9
Je l’ sjećaš se najljepše priče o Onom,
Kog zvali su Ljubav – ko kraljevsko čedo
On bio je krasan i sažalnim okom
Svu bijedu i budućeg ljudstva je gledo.
A nije ni imo kud glavu da sklone
I nikakva blaga do srca svoga –
A dao ga ljudma; al raspeše Njega,
Tad istom su znali, da raspeše Boga.
Na oku ti topi se pahulja snijega
I kliže se kap poput suze male.
Talasa se zvonjava s drevne kapele,
Na nebu polako zvijezde se pale.
Saonice lete po bijelom putu,
Sa pramova zlatnih ti pahulja pada,
Kad glavu si sklonila k meni i pitaš:
Zar zbilja je ljubav umrla tada?!
........ Dragutin Domjanić (1875. – 1933.)
10
Osnivanje samostalne
kapelanije u Slivnu
1733. godine
Stjepan Blašković, makarski biskup
(1731. – 1776.)
S
livno je do 1747., kada je osnovana
župa Slivno bilo u sastavu župe Vrdol,
koja se prvi put spominje u povelji,
koju je vojvoda Juraj Vojsalić 14. kolovoza
1434. izdao braći Pavlu, Vlatku i Nikoli
Jurjevićima.1 O prošlosti župe Vrdol zna-
mo vrlo malo, tek da je pokrivala prostor
1 Eusebius Fermendžin, Acta Bosnae, Zagrabie,
1892., str. 87 – 89.
BROJ 43 Božić, 2010.
Slivno
današnjih sela Slivna, Krstatica, Župe i
Rašćana, ali ni to uvijek. Iz sjene prošlosti
iskrsne poneki događaj kada se spomene i
ime župnika župe Vrdol. U razdoblju od
1592. do 1707. poznati su nam samo ovi
župnici i kapelani župe Vrdol2:
1592.  fra Mate Seočanin
1599. i 1601.  -fra Mate Matić Podačanin,
postavljen za kapelana Vrdola 1599.
godine
1616. i 1626.  fra Franceško Dešković
1671.  fra Brno Kunić, kapelan Slivna prije
1671.
1700.  fra Grgo Stipić
1701.  fra Petar Ravlić
1702. i 1705.  fra Petar Michaeli (Mijić)
1706.  fra Grgo Stipić
1707.  fra Ante Šarić
Ponekad je Slivno bilo i samostalna
kapelanija u sastavu župe Vrdol. Fra Brno
Kunić pišući o obnovi crkvice Sv. Jure na
Biokovu koja je posvećena 31. kolovoza
1671. na jednom mjestu kaže:3 Pisa je fra
Brno Kunić, i ja ozdal potpisani ispovidam
2 (Milan Glibota), Kapelani i župnici Vrdola i
Slivna do početka XIX. stoljeća, Slivno, br. 4.
Slivno 1986. str. 11.
3 Petar Kaer, Shematizam Spljetsko – Makarske
biskupije – Primjedbe i isprave, Spljet, 1893. str.
XI – XII.
 Slivno
u viru da je tada sva Kapela na Vrdolskomu
budući da je pomaknuta u istok svakolika
kad je najposlin rađena, i tako je ostala na
Vrdolskomu, i ja isti upali klačinu za istu
kapelu, kada sam bio kapelanom u Slivnu
u viru koji se podpisujem… Kao što vidimo
fra Brno Kunić za sebe kaže da je za obnovu
crkvice Sv. Jure upalio klačinu kada je bio
kapelan u Slivnu, a to je bilo prije 1671.,
kada je obnova crkvice dovršena a 31. ko-
lovoza iste godine ta crkvica je posvećena,
a fra Brno Kunić je tada župnik Vrdola,
koji je u drvenoj kutiji na oltar crkvice
Sv. Jure postavio …svete kosti i zapisa na
oltar u drvo.
I neka znate koji su Sveti relikvije:
Sv.Ižidura Mučenika; Sv. Klimenta Mučenika;
Sv. Leodora Mučenika; Sv. Kombula Muče-
nika; i Sv. Matata Mučenika: i Blaženoga
Lucijana Mučenika; i karv (krv) mnogih
Mučenika.
Makarski biskup Nikola Bijanković
nastojao je 1720. na prostrano područje
župe Vrdol postaviti dvojicu franjevaca za
župnike, tako da bi jedan župnik od drugoga
bio udaljen 12 milja. Tome su se usproti-
vili franjevci iz Franjevačkog samostana u
Makarskoj kojem je župa Vrdol i pripadala.
Fra Nikola Gojak, koji je u to vrijem bio
gvardijan samostana u Makarskoj obilaze-
ći sela, koja su bila u sastavu župe Vrdol
uspio je pobuniti narod protiv te odluke,
a biskup Bijanković je o tom događaju
obavijestio Kongregaciju za Propagandu
vjere u Rimu, koja je donijela 27. svib-
nja 1724. odluku da se fra Nikola Gojak
udalji iz Makarske biskupije.4 Kasnije 22.
listopada 1729. biskup Bijanković pisao
4 Mile Vidović, Nikola Bijanković, splitski kanonik
i makarski biskup (1645. – 1790.), Split, 1981.,
str. 165.
Božić, 2010. BROJ 43
11
je gvardijanu makarskog samostana da u
župu Vrdol pošalje još jednog fratra ili će
on postaviti svoga svećenika. Gojak je taj
biskupov zahtjev odbio opravdavajući se
da siromašan i malobrojan puk u Slivnu
neće moći uzdržavati kapelana.5 To je i ra-
zumljivo, jer je u Slivnu1729. živjelo samo
17 obitelji. Kako je Makarski samostan
odbio da u Slivno postavi kapelana biskup
Bijanković je postavio za kapelana u Slivno
don Nikolu Glibotu iz Slivna, koji je živio
u rodnoj kući pa su i troškovi za njegovo
uzdržavanje bili manji. Fra Nikola Gojak
je o tome u svom ljetopisu 1729. zapisao:
...Još o Božiću biskup Bijanković posla naredbu
meni gvardijanu da imadem metnuti još i
trećeg kapelana na Gorsku Župu, što jedan
kapelan drža, a sada oće da su tri. U ovoj svoj
župi ne imade više od 90 kuća, i zli i dobri.
Ja mu čini ištancu da ću dobre volje fratra
poslati, ali neka mu providi kuću i ranu, zašto
li ova župa ne daje drugo nego li po jedan
varićak žita, a ima i koi ne dadu ni zrna.
Isti biskup pisa kapelanu i puku, da imadu
uzesti drugoga kapelana; puk se poni, da ne
može daržati budući da je siromašan, o on
učini popa kapelanom don Nicolu Glibotu,
koji staše u Slivnu.6
Generalni providur Alvise Mocenigo
je nakon oslobađanja Imotskoga od turske
vlasti 17. kolovoza 17171. izdao naredbu
kojom je privilegirao franjevce da zbog nji-
hovih zasluga u borbi protiv Turaka jedino
oni mogu biti župnici u Imotskoj krajini.7
Stoga im postupanje biskupa Bijankovića
5 NAS., M. 65.
6 Milan Mikulić, De Vita et gestis Nicolai Bianković
episcopi Makarskensis (1645. – 1730.), Roma,
1964. str. 156.
7 Karlo Balić, Kroz Marijin perivoj, Šibenik, 1931.,
str. 34.
12 Slivno
kod postavljanja don Nikole Glibote za
kapelana u Slivnu nije bilo pravo, pa su
se žalili Generalnom providuru Sebastija-
nu Vendraminu, koji je 30. travnja 1730.
naredio don Nikoli da se mora odreći župe
od ova dva sela,8 koja pripadaju franjevcima.
Budući da je don Nikola Glibota još 1729.
čim je stupio na službu počeo sa izgradnjom
crkve u Slivnu naredio mu je da se ustegne
od gradnje nove crkve u Slivnu i drugih
novosti pod prijetnjom.9 Sudeći po ovome
znači da se crkva u Slivnu počela graditi
1729., a ne 1734. kako stoji u natpisu
na pročelju crkve. Kada je natpis klesan
1754. ili se na tu činjenicu zaboravilo, ili
je učinjena namjerna krivotvorina da bi se
izbrisala uspomena o zaslugama svjetovnog
8 Misli se na Slivno i Krstatice.
9 NAS, M. 67.
BROJ 43 Božić, 2010.
Karta Makarske biskupije
svećenstva u izgradnji crkve u Slivnu. Na
ovu odluku Generalnog providura biskup
Bijanković se žalio mletačkom Senatu u
Veneciji, koji njegovu žalbu nije uvažio.
Biskup Nikola Bijanković umro je 10.
kolovoza 1730., a za njegova nasljednika
izabran je 17. veljače 1731. Stjepan Blaš-
ković. On je 18. lipnja 1733. ponovno
postavio don Nikolu Glibotu za kapelana u
Slivnu.10 Imotski providur Zane Pasqaligo
je 4. srpnja 1733. pisao biskupu Blaškoviću
da se don Nikolu povuče iz Slivna, na što
mu je biskup odgovorio da je don Nikolu
za kapelana postavio prilikom zadnjeg pa-
stirskog pohoda u Župi 18. lipnja kada je
razdijelio župu Vrdol i to fra Frani Dorotiću
mjesto Župu, a don Nikoli Slivno i sve
kuće, koje u njemu postoje. Ovaj župnik
10 NAS, M. 67.
 Slivno 13

mora stalno boraviti u Slivnu, a župljani

moraju sagraditi toliko kuća za župnika, ko-
liko sagrade crkava. Osnivanjem kapelanije
Slivno i postavljanjem don Nikole za kape-
lana olakšan je pristup vjernika svećeniku
jer je Slivno daleko od župe. Don Nikola
Glibota je samo pomoćnik župnika župe
Vrdol, koji stanuje u selu Župa.11 Nemir
i propaganda zbog osnivanja samostalne
kapelanije u Slivnu stvarao je serdar Gorske
Župe Marko Roglić, kojeg je biskup pozvao
Prijepis dekreta o osnivanju kapelanije
na odgovornost. Smetalo mu je što Slivanjci
Slivno 1733. godine
osnivanjem župe u Slivnu ne bi više dolazili
u Župu, pa Župa ne bi više bila središtem
mjesto Slivno sa svim kućama, koje su u njemu.
jednog šireg područja. O tome don Nikola
Taj župnik je dužan stalno boraviti u Slivnu
piše biskupu u pismu koje mu je uputio
gdje su stanovnici toga mjesta dužni sagraditi
iz Slivna opisujući u tom pismu kako je
toliko kuća za župnika, koliko sagrade crkava.
Martin Lujetić idući kroz Slivno u mlinicu
Hoćemo da ta dvojica župnika među sobom
u Imotski susreo Križana Anića i Antona
razdjele sve župničke prihode.
Pinošića. Pitao ih je zašto ne idu u crkvu u
Rašćane na što su mu odgovorili da su bili
Andrija kanonik Meneghetti,
na misi ovdje na što im je on odgovorio biskupski kancelar.
da bili na divljoj misi i da je to hereza.12
Don Nikola je u Slivnu ostao kao kapelan Don Nikola Glibota umro je u listo-
samo 15 dana, jer mu je župnik Vrdola fra padu 1733., a njegova požrtvovnost pri
Frano Dorotić naredio da ode.13 epidemiji kuge 1733. stajala ga je života.
Dekret o osnivanju kapelanije u Slivnu Umro je prije 20. listopada 1733. jer se
odnosno njegov prijepis, koji je 18. lipnja dokumentu datiranom tog dana spominje
1733. izdao biskup Stjepan Blašković glasi:14 pok. Nikola Glibota.
Prijepis dekreta izdanog za vizitacije sela Slivno nije ostalo bez župnika, jer je
Župa od Presv. i Preč. G. Stjepana Blaškovića biskup Blašković 14. rujna 1734. izdao
makarskog biskupa dne 18. lipnja, 1733. novi dekret, kojim župu Vrdol dijeli na
Razdijelio je župu mjesta Vrdol dvojici dvije kapelanije: Župu i Slivno, a za prvog
župnika, t.j. fra Frani Dorotiću dao je cijelo kapelana imenovan je fra Mijo Rudanović.15
mjesto Župa. Drugomu je župniku dao cijelo U sastavu kapelanije Slivno nalazila su se
11 Vjeko Vrčić, Župe Imotske krajine, I, Imotski, sela Slivno, Podosoje i Krstatice.
1979., str. 41.
12 NAS. M. 57. f. 92, 93, 94, 97. .......................................... Milan Glibota
13 NAS. M. 67. 15 Vjeko Vrčić, Župe Imotske krajine, I, Imotski,
14 ASOM, Theca, I. 1979., str. 41.

Božić, 2010. BROJ 43

14 Slivno
Progoni stanovnika Vrdola od
hajduka i primorskih uskoka
za vrijeme turske okupacije
V
elika progonstva i zulume trpio je
naš narod pod turskim jarmom.
To je bilo mučeničko razdoblje u
povijesti hrvatskog naroda tim teže što je
trajalo preko 250 godina, a u Herceg – Bo-
sni i 500 godina. Pravac turskog nadiranja
pružao se preko sredine hrvatskih zemalja;
tu su se lomili najteži valovi azijatskog
prodora i tu je njegova razorna moć bila
najsilnija. Uništili su azijati sve, tako da
od predturskog života hrvatskoga naroda
u kulturnom, privrednom i društvenom
pogledu nije ostao ni kamen na kamenu,
a samo navodimo da su srušili preko tisuću
katoličkih crkava. Ovdje ih nitko nije zvao;
Hrvati nisu napadali njihovu Anadoliju ili
Vrdol na karti iz 1690. (Verdograti)
BROJ 43 Božić, 2010.
Carigrad ni rušili im džamije, Hrvati nikada
nisu u njihovom ozemlju ni bili osim kao
njihovi zarobljenici. Uništavanja i razaranja,
koja su nad hrvatskim prostorima izvršili
slika su njihova istočnjačkog, barbarskog,
nasilničkog duha.
Ti azijati nisu jedino zlo koje nam je
sa istoka donio turski jaram. Nakon obnav-
ljanja Srpske pravoslavne crkve uspostavom
Pećke patrijaršije 1557. sa istoka dolaze
pravoslavne vladike istjerujući harač od
katolika i katoličkih samostana čemu su
se katolici opirali tražeći zaštitu od kadija
i sultana da su oni druge vjere, koja nema
ništa sa grčkom ili srpskom vjerom.1 Sačuvan
je veći broj isprava, koje su izdale kadije i
sultani da zaštite katoličko svećenstvo i puk
od progona i zlostavljanja pravoslavnih vla-
dika. Tako je 1564. hercegovački metropolit
Antonije Sokolović na silu naplatio harač
od franjevačkog samostana u Makarskoj za
osam godina, a iste godine su pravoslavni
popovi tražili pristojbu za krštenje i vjen-
čanje u Zaostrogu. Sultan Selim je 1567.
na tužbu fratara Ljubuškoga, Makarske,
Zaostroga, Srebrenice i Livna izdao ferman
kojim je zabranio da patrijarsi, mitropoliti,
i episkopi grčkih i srpskih nevjernika uzimaju
1 Karlo Jurišić, Katolička crkva na biokovko-ne-
retvanskom području u doba turske vladavine,
Zagreb, 1972., str 227 – 230.
 Slivno 15

poreze od katoličkih svećenika i da posižu za

njihovim crkvama. Hercegovački mitropolit
Savatije Sokolović je 1575. sa dvanaest
carskih konjanika obilazio Imotsku krajinu
da robi katolike tražeći od svakog sela 15,
20 i više groša. Kod Vrgorca je objesio
fra Ivana Rozića, koji se danas štuje kao
kršćanski mučenik, a Savatijevi pratioci su
pod muslimanskim imenima zarobljavali
ljude i udarali trudne muslimanke u trbuh,
a jedan njegov pouzdanik Rajak, koji se
predstavljao muslimanskim imenom Divine Zemljovid Gorske Župe prema
Hasan izvršio je mnogo sličnih nasilja. Kne- Sivriću - ovaj zemljovid je netočan
zovi i seljaci iz sela Dubravice, Podbablje, jer Gorskoj Župi pripada sigurno
Vinjane i Grude, te mnogi drugi knezovi Zagvozd, a ne pripada joj Vrgorac, i
sela od Vrgorca do Ravče
i seljaci potužili su se mostarskom kadiji
Aliji Muratovu koji im je koncem 1575.
izdao sidžil u njihovu zaštitu.2 Sigurno je da Dukala
su pravoslavne vladike dolazile i u Slivno, Nicolaus de Ponte
odnosno u tadašnju župu Vrdol, čiji se knez Milošću Božjom dužd mletački
sa seljacima između ostalih potužio kadiji,
Svim i pojedinim, vlastitom naredbom
tražeći zaštitu od grčkoistočnjaka.
postavljenim upraviteljima, gradonačelni-
Ovo nisu bili jedini progonitelji katolič-
cima, kapetanima, te osobito providuru i
kog puka u to vrijeme na području Gorske
grofu hvarskom, providuru omiškom, kao
župe u čijem se sastavu nalazilo Slivno.
i namjesnicima, upraviteljima i nadzorni-
Ima ih i među kršćanima o čemu svjedoči
cima, te kojim mu drago pomoćnicima i
nekoliko dokumenata. Mletački dužd Ni- predstavnicima Našim, te u primorskim
colaus de Porte je 5. travnja 1584. izdao krajevima vjernim podanicima pozdrav i
dukalu kojom naređuje da se ne pljačkaju izraz ljubavi!
i da se ne čine nasilja nad stanovnicima Budući da se puci sela Gorske Župe,
Vrdola (Slivno, Krstatice, Župa i Rašćane) koji graniče s našim područjima i mjestima
te drugih mjesta Gorske Župe: Zagvozdu, u Dalmaciji drže naše presvete kršćanske
Bakulićima, Kozici, Zavojanima, Dragljanu, vjere, mi odlučujemo nagraditi ih u onome
Vlaki i Ravči.3 za što smo u njihovo ime bili zamoljeni.
2 Stipan Zlatović Franovci i hrvatski puk u Dalma- Nalažemo ovo dukalom svima i sva-
ciji, Zagreb, 1888. str. 62-65.; Josip Matasović, kome od vas da spomenutim kršćanima
Fojnička regesta, Spomenik SKA, LXVII, Sremski
Karlovci, 1930., 114.
stanovnicima u selima Zagvozd, Vrdol, Bo-
3 Pietro Bartulovich, Nobil antica Raulich da Co-
kulići, Kozica, Zavojane, Dragljan, Vlaka i
ziza, Venezia, 1796., str. 24. (Ove dvije isprave Ravča morate dopustiti slobodan i siguran
preveo je pjesnik Joja Ricov.) pristup i trgovinu s našim podanicima i u
Božić, 2010. BROJ 43
16
Uskočko gnijezdo Senj 1688. odakle
uskoci upadali u Vrdol
našim mjestima i oblastima, odnoseći se
prema njima sa svakim ljubavnim i dobrim
ponašanjem te da ćete se povrh toga trsiti
kako biste na sve načine i svim putevima
vama dostupnim spriječili Uskoke da imaju
prolaz kroz gore navedena naša područja u
Dalmaciji te nanosili štetu onima iz gore
navedenih sela, bdijući nad time, što je,
kako znate, naš stav, imajući sve u svemu
njih i njihove stvari preporučene u svakoj
prilici sa svakom dobrodošlom uslugom,
kako biste postupili i prema našim vlastitim
podanicima.
Dano u Našoj Duždevoj Palači, dneva
5. travnja, 12. indikcije 1584.4
Ovdje je riječ o senjskim uskocima koji
upadaju na područje Gorske župe dovodeći
zarobljenike i pljačkajući materijalna dobra
što je jasno vidljivo iz druge isprave, koju je
1599. u Pragu izdao austrijski kralj Rudolf.
Zločini opisani u ovoj ispravi koje čine
kršćani nad kršćanima ne razlikuju se od
onih koje su činili Turci i Srbi. Uskoci su
se nakon turskog zauzimanja Klisa 1537.
premjestili u Senj odakle upadaju na oku-
pirana područja odvodeći ljude i plijen.
4 Pietro Bartulovich, Nobil antica…, str. 17 – 20.
BROJ 43 Božić, 2010.
Slivno
Bili su većinom rodom iz Hercegovine ili
iz Dalmatinske Zagore i dobro su poznavali
svoj kraj, koji su pljačkaški posjećivali. Jedan
od velikih uskočkih vojvoda Juraj Maslarda
bio je rodom iz Vrdola. Mučki je ubijen od
vojnika Josipa Rabatte 1604. na Kontradi
u Senju. Njemu u čast ispjevana je nakon
pogibije pjesma: Kontrado, Kontrado duga
li si duga, kada tebe vidim uhvati me tuga,
koja se i danas pjeva.
Rudolf II, Milošću Božjom izabrani
uvijek Uzvišeni car Rimskog Carstva,
te kralj Njemačke, Ugarske, Češke,
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije.
Kralj, austrijski nadvojvoda, burgun-
dski vojvoda, markgrof moravski, grof ti-
rolski i gorički upućuje milostiv pozdrav
Našim izvrsnim i plemenitim te poduzetnim
vojvodama, kapetanu i njegovu zamjeniku,
stjegonošama i ostalim Našim vojnicima,
konjanicima i pješacima u Našoj utvrdi
Senju, te ostalim, svim i pojedinim, sa-
dašnjim i budućim plaćenicima okolnih
Naših krajeva.
Svi stanovnici i žitelji imanja, odnosno
sela Zagvozd, Vrdol, Kozica, Dragljan, Vlaka,
Zavojane i Ravča, u području Naše Kraljevine
Dalmacije zvanom Gorska Župa, žestoko su
se osobno potužili Našemu Veličanstvu kako
neki od vas, ne vodeći brigu o njihovim
jadima i nesrećama koje su prisiljeni trpjeti
od neprijatelja kršćanskog imena – Turaka,
svojevoljno provaljuju u prije spomenuti kraj
Gorska Župa, te ondje poput Turaka plijene
i pljačkaju to stanovništvo, ništa ne mareći
što je riječ o kršćanima. Također odvode ih
u zatočeništvo te nad njima bjesne ognjem i
mačem, primjenjujući svaku vrst okrutnosti
i bezbožnosti. Naime ubijaju muškarce i
 Slivno 17

navaljuju na časne gospođe i djevojke. Pale

im domove, te ih nemilo bičuju i ranjavaju;
uzimaju im silan novac, utjerujući ga kako
od Turaka tako i od kršćana, te se nad njima
iživljavaju na razne druge probrane načine,
nanoseći im očiglednu nepravdu, štetu i
pogrom.
Zbog toga su poimence i pojedinačno
ponizno zamolili Naše Veličanstvo da se
milostivo i na prikladan način pobrinemo
oko prije navedenoga, te da se udostojimo
blagostivo ih primiti pod našu kraljevsku za-
štitu i skrb, puput stanovnika kraja Primorja,
inače zvanog Krajina. Mi smo njihove plačne
i ponizne zamolbe blagostivo uslišavali, a i
vama je dobro poznato da smo vam takve
Austrijski car Rudolf II., koji je
provale i okrutnosti već češće zabranjivali
1599. izdao povelju kojom zaštićuje
te da vas u onim krajinama držimo zato
pučanstvo Gorske Župe od uskoka
da biste vjerne kršćane branili od bijesa i
napada spomenutih turskih neprijatelja, a ne stanovnicima područja Gorske Župe, tre-
da biste ih tlačili i nanosili im svaku vrstu bate dopustiti da kao kršćani pod Našom
nepravdi. Isto tako, ni na koji način nećemo zaštitom i okriljem zajedno sa stvarima i
moći trpjeti da se ovakvo što opet dogodi. stokom mirno i spokojno prebivaju na svojim
Stoga ovom ispravom Vašoj vjernosti te sva- ognjištima i dobrima, te ih morate štititi i
kom pojedinom od vas najčvršće nalažemo braniti od turskog neprijatelja. Također dužni
i bez daljnjega zapovijedamo da se odsada ste napokon u potpunosti prestati i okaniti
pa ubuduće ni pod kakvim izgovorom ne se spomenutih vaših provala, otimačina i
služite nikakvim nasilništvima, otimačinama pljački, na dužan način u ličnom priječeći
ili okrutnostima prema spomenutom sta- i zauzdavajući spomenute ljude, službeni-
novništvu kraja zvanog Gorska župa, te da ke i sve ostale. Drugačije, pod prijetnjom
im ne odvodite i otimate niti krupnu niti teške kazne Naše srdžbe, nikako nemojte
sitnu stoku, ili im na silu uzimate živežne postupiti, a ispravu nakon što je pročitate
namirnice poput kruha, vina ili bilo kojih vratite donositelju!
drugih njihovih stvari. Također, ne smijete Dano u Našoj kraljevskoj utvrdi Pragu
ih pustošiti, niti bilo kojem čovjeku onoga 3. travnja Godine Gospodnje 1599., 24.
kraja, kojega bilo spola, dobi te stanja, ča- Našeg kraljevanja Rimskim kraljevstvom,
sti ili dobra bio, nadalje obijesno nanositi 27. godine kraljevanja Ugarskom i ostalim
ikakvu silu, sramotu ili štetu, kako god se kraljevinama, te isto tako 24. godine kra-
zvala. Isto tako, ne smijete im ništa nepri- ljevanja Češkom.
jateljski prijetiti te ih nezaslužno napadati i
ugnjetavati, nego im radije svim i pojedinim Rudolf
Božić, 2010. BROJ 43
18
Klis 1573. odakle su uskoci upadali na
područje Vrdola
***
Upade senjskih uskoka u Gorsku Župu,
a time i u Vrdol spominje i fra Andrija Kačić
Miošić u Pismi od vitezova države imotske.
Kad Senjani Župu probiše
do Prološca i do Imoskoga,
dva bogata sela opališe
Runoviće i selo Zmijavce.
Dosta oni plina zapliniše
i lijepa robja zarobiše
divojaka mladi neudani
i ditića prije neženjeni.
Kada li se natrag povratiše,
Senjanom je loša srića bila,
za njiman se četa otisnila,
dvi stotine od Župe delija.
Prid njiman je Mitar arambaša
od Radića roda i plemena:
dostigoše senjske vitezove
kod Zagvozda, mista vilinjega.
Na Senjane juriš učiniše
ter ji k sinju moru potiraše,
oteše jim plino zaplinjeno
i lijepo roblje zarobljeno.
BROJ 43 Božić, 2010.
Slivno
Mnogo rusi glava odsikoše
i zdravo se natrag povratiše
pivajući i popivajući
vino pijuć, kolo igrajući.5
Andrija Kačić Miošić spominje diplo-
mu koju je 1614. izdao kralj Matija da
zaštiti Primorce, Župljane i Podjezerce od
progona koje nad njima vrše uskoci,6 a o
tome je ispjevao i pjesmu.
***
Upadi primorskih uskoka i hajduka u
Gorsku Župu, pa time i u Slivno nastavljaju
se i za Kandijskog rata (1645. – 1669.). U
to vrijeme razvila se trgovina robljem, koja
je bila vrlo unosna. Fra Pavao Šilobadović
je u svom ljetopisu zapisao da su ustanici iz
Makarskog primorja u razdoblju od 1662.
– 1686. iz zaleđa doveli 1364. zarobljenika,
a to sigurno nije bilo sve. Na ove strahote
potužio se Generalnom providuru župnik
Vrdola (Slivno, Krstatice, Župa i Rašćane),
jer ustanici ne žale ni kršćane, nego ih love
i prodaju Mlečanima da budu veslači na
njihovim galijama. Taj lov na kršćane poti-
cali su i sami predstavnici mletačkih vlasti.
Vojvoda Caotorta i Generalni providur
Foscolo su molili da im se nalove sužnji
na galije obećavajući 20 dukata za svakog
zarobljenika.7
Na žalosnu tužbu župnika Vrdola Ge-
neralni providur Lunardo Foscolo mu je
7. listopada 1648. odgovorio da je izdao
oštru zabranu, da hajduci ne smiju pod
živu glavu hvatati roblje u njegovoj župi u
5 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda
slovinskog, Zagreb, 1964., str. 546 – 547.
6 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda
slovinskog, Zagreb, 1964., str. 580 – 582.
7 Stipan Zlatović, Franovci…, str. 106.
 Slivno
selima Zagvozd, Vrdol i Župa.8 Svakako je
tada stradavao i narod Slivna, jer je župnik,
koji se tužio Foscolu kao župnik Vrdola bio
župnik i Slivna.
***
Obći providur Lunardo Foscolo nare-
điva da stanovnici sela Zagvozda, Gorske
Župe i Vrdola ne imaju biti napastvovani
od primoraca i hajduka.
Mi, Lunardo Foscolo, Generalni provi-
dur Dalmacije i Albanije, a u ime Presvijetle
Republike Venecije
Narod gore navedenih sela i krajeva
oko Primorja, budući da se pokazao vjernim
podanikom, a i sudjelovao je u borbi protiv
neprijatelja, također je pokazao spremnost u
osiguravanju životnih namirnica za opskrbu
naših, kao i sve za što nam je Presvijetli i
Prečasni Biskup Kačić iz Makarske pružio
usmene dokaze, da su se pokazali potpuno
dostojnim da ih izdvoji kao dobre suradnike.
Od tamo dolaze vijesti o hajducima i Pri-
morcima, koji ih često zlostavljaju i dovode
u opasnost imovinu i živote. Naređujemo
ovom ispravom bilo kojem od hajduka ili
Primoraca da ih niti najmanjim činom ne
smiju ugrožavati i predstavljati prijetnju
imovini ili životima, te da će takva djela
kažnjavati novčanom kaznom ili zatvorom
prema presudi suda, s obvezom nadoknade
štete, koju su prouzročili. Nalaže se, čim
više svakom Kapetanu istih Primoraca ili
njihovih naoružanih lađa, da na zapovijed ili
poziv moraju uhititi i privesti pravdi svakoga
napadača. Moraju međutim slijediti naše
naredbe u skladu s općom mudrošću ovdje
objavljenom, te izvršavati svoju zadaću.
8 Milan Mirković, Biskup Petar Kačić osloboditelj
Primorja, Suplemenat br. 8 Bulletina, Spljet,
1888., str. 35-36.
Božić, 2010. BROJ 43
19
Zagvozd
Vrdol
Gorska Župa
} sve do Pline
Lunardo Foscolo, Generalni Providur
***
Kršćani Gorske Župe u koju su spa-
dala sela: Slivno, Zagvozd, Župa Krstatice,
Rašćane, Kozica, Dragljane, Zavojane su
1656. molili mletačke vlasti da hajduci
i ostali mletački podanici ne bi pljačkali
i nanosili štetu njihovom kraju, nudeći
tisuću dukata godišnjeg danka. U početku
su im, po nalogu Senata, dane nade, ali one
nisu ispunjene, jer tada nije bila namjera
Republike napasti ijedno tursko mjesto
na tim granicama, niti utvrđivati poruše-
na mjesta, nego su se nastojali premiti za
obranu protiv silnih vojnih priprema što
su ih kako se govorilo činili neprijatelji.
One u Gorskoj Župi umirio je providur
Makarske Gregorio Dettrico, primio je
danak i naredio hajducima da ne haraju
po njihovom kraju.9
Sramotna trgovina robljem je probu-
dila skrb fratara, koji su u početku darivali
hajduke da puste zarobljenike, ali su uvi-
djeli da se time još više razdraživa lakoma
narav hajduka pa kada su hajduci u veljači
i ožujku 1668. doveli mnoge kršćane za
sužnje na mletačkim galijama više od 100
ljudi skočiše fratri istjeraše iz crkve njih i
njihove žene i svakoga njihovog pomoćnika.
Tako ih franjevci zasramiše.10
.......................................... Milan Glibota
9 Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata u Dal-
maciji, Split, 1986., str. 237 – 238.
10 Stipan Zlatović, Franovci…, str. 106 – 107.
20 Slivno

Filippo Naldi slikar

oltarske slike u Slivnu

U
polukružnoj apsidi župske crkve
u Slivnu nalazi se velika slika na
kojoj je prikazana Bogorodica sa
djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima, a
naslikao ju je slikar Fillipo Naldi. O slikaru
ove slike i samoj slici pisalo se dosada malo.
Prije četrdeset godina u časopisu Služba
Božja (1971, 4, 251) objavio je fra Vjeko
Vrčić članak pod naslovom Slikar naivac
osamnaestog stoljeća. O životu slikara piše
malo, a više je to nabrajanje i opis njegovih
slika. O slici Filippa Naldija koja se nalazi
u Slivnu piše: Stara ckva iz XVIII. stoljeća
posvećena je Presvetom Trojstvu. Prazninu u
polukružnoj apsidi, iznad velikog
oltara popunja velika
uljna slika na
platnu Filipa
Na l d i j a .
Ve l i k a
je 2 x 3 metra. Prema ljetopisu samosta-
na u Imotskom najprije je bila smještena u
crkvi sv. Mihovila u Rašćanima. Odatle je
prenesena u Slivno.
U centralnom dijelu slike, u gornjem
dijelu, naslikao je Presveto Trojstvo kako kruni
Blaženu Djevicu Mariju. Ona drži djetića u
naručju. Ispod ovog prizora nižu se s jedne i
druge strane po tri reda svetaca. Tu su: sveti
mučenici i mučenice iz prvog doba kršćan-
stva, sv. Petar, Pavao, Lovro, Ivan Krstitelj,
sv. Josip, sv. Mihovil, Rafael, Roko, Bone i
sv. Paškal. Na donjem dijelu su: sv. Klara,
sv. Katarina, sv. Cecilija, sv. Ante, sv. Franjo
i sv. Jure.
U desnom uglu sto-
ji bosančicom na-
pisano: Neka
se zna za
uvik,

Oltarska slika u crkvi Presvetog Trojstva u Slivnu

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 21

Filippo Naldi, Posljednji sud, Katuni (Omiš), Župna crkva Uznesenja BDM

da ovi seljani od ove crkve učiniše svojom
lemozinom i trudom ovu figuru Impegaju
je Filip Naldi na 1769.
Sve su grupe lijepo postavljene, sve je
u perspektivi. Ideja je vrlo lijepa. Nažalost
ovom velikom platnu majstor nije posvetio
puno pažnje bojama. Čitava je slika blijeda
i s bojama nedotjerana. Radi toga je izgubila
puno na vrijednosti.
Ovdje bismo dodali da nije riječ o
slici, koja se ranije nalazila u Rašćanima u
crkvi sv. Mihovila. Tu sliku da je naslikati
fra Brno Kunić župnik Vrdola oko 1670.,
a pri diobi župe Vrdol novo osnovana župa
Slivno je dobila u toj diobi i jednu sliku, ali
to nije ova koju je stotinu godina kasnije
naslikao Filippo Naldi. Ona je kao slika
na kojoj je prikaz Presvetog Trojstva i na-
slikana za župsku crkvu Presvetog Trojstva
u Slivnu, jer njezine dimenzije odgovaraju
dimenzijama apside župske crkve Presvetog
Trojstva. Dimenzije slike su 2,60 x 4m, a
slika je naslikana na platnu koje ima oblik
polovice kruga. Sliku su kako se iz natpisa
Božić, 2010. BROJ 43
na slici vidi dali naslikati župljani župe
Slivno svojom lemozinom i trudom kako je
na slici napisao 1769. po dovršetku slike
njezin autor Filippo Naldi.
Natpis na slici prema našem čitanju
glasi: Neka se za uvik znade da ovi seljani od
ove carkve učiniše svojom lemozinom i trudom
ovu figuru upengaeje Filip Naldi na 1769.
Natpis je pri dnu slike na lijevoj strani
Tobije kojeg za ruku drži arhanđeo Rafael.
U prvom donjem redu s lijeva na desno je
lik arhanđela Mihovila pod čijim nogama je
prikaz vraga. Zatim je lik arhanđela Rafaela
i Tobije pa Sveti Rok, Sveti Bonaventura,
Sveti Paškal, Sveti Ante, Sveti Franjo i Sveti
Juraj koji kopljem probada zmaja upravo
prema predstavi iz pjesme fra Frane Rad-
mana Pisma od Bosne i Svetoga Jurja., koja
je umetnuta kasnije u izdanje Kačićeva
Razgovora ugodnog. U drugom redu su na
lijevoj strani Sveti Pavao, Sveti Petar, Sveti
Ivan Krstitelj i drugi svetci, na desnoj strani
Sveta Cecilija, Sveta Klara, Sveta Katarina i
druge svetice. U sredini je Blažena Djevica
22 Slivno
Marija, a iznad nje prikaz Presvetog Trojstva, Danese predložio je 26. ožujka 1760. u
koje kruni Blaženu Djevicu Mariju. Prikazi Zadru Generalnom providuru da Naldi-
pojedinih svetih slični su prikazima istih i ja imenuje upraviteljem luke na Neretvi u
na drugim Naldijevim slikama. Opuzenu, a tu službu je do tada vršio Ivan
Prigodom obnove oltara 1968. srednji Andreis. Budući da je Andreis imenovan za
donji dio slike je bio rasječen i podvrnut zapovjednika tvrđave u Sinju, Naldi je službu
da bi se smjestilo svetohranište. Srećom upravitelja luke u Opuzenu preuzeo sa svim
nije uništen, pa je 1982. kada je sliku dao pravima i obvezama koje je uživao njegov
rekonstruirati tadašnji župnik župe Slivno prethodnik Andreis, s plaćom, koja mu na
fra Branko Mijić, taj dio slike ponovno tom mjestu pripada, što će potvrditi Fiskalna
sastavljen. komora u Splitu. Naldi je u Opuzenu živio
O slikaru Filippu Naldiju i njegovim duže vrijeme prije 1756., jer je to zabilježio
slikama više podataka donosi nam Radoslav na margini rodoslovlja obitelji Kačić, koje
Tomić u svom radu koje je pod naslovom je izradio 1756., a umro je prije 1783. jer
Slikar Filippo Naldi objavio u časopisu su prema jednom dokumentu tada pod-
Radovi Instituta za povijest umjet- mireni dugovi već mrtvom slikaru,
nosti (30, 2006., 163 – 189.). za oltarnu palu u Franjevačkoj
Poznati povjesničar umjetno- crkvi u Zaostrogu.
sti Kruno Prijatelj u svom Slike koje je ostavio
Pregled barokne umjetno- naslikane su u razdoblju
sti u Dalmaciji ističu- od 1752. do 1782., a
ći njegove monumen- svoj potpis i godinu
talne slike u Slivnu i nastanka slike ostavio
Katunima, te portrete je na slici u Katunima
svetaca u Imotskom, i Slivnu dok je na neki-
dok je Naldijev rad ma kao na slici u Kuči-
ocijenio kao nespretno ćima i Kostanju ostavio
pučko slikarstvo. svoj inicijal i godinu
Filippo Naldi je nastanka slike. Njegove
bio rodom iz Firenze slike nalaze se u Kuči-
u mletačkoj vojnoj služ- ćima, Katunima, Ča-
bi. Kao pripadnik mle- poricama, Dobranju,
tačkih vojnih postrojbi Žeževici, Imotskom,
dospio je u tvrđavu Fort Slivnu, Makarskoj,
Opus, današnje mjesto Drašnicama, Bristu,
Opuzen na Neretvi. U Zaostrogu, Sućurju, Vr-
Opuzen je došao prije gorcu, Kominu, Opu-
1751. kada se spominje Filippo Naldi, Bogorodica s zenu, Slivnu Ravnom,
u matičnim knjigama Djetetom, sv. Jurjem, sv. Franjom i Janjini, Tomislavovcu,
Opuzena. Mletački so- sv. Nikolom, Drašnice (Makarska), Trpnju, Kuni, Žuljani,
praintendente u Neretvi Župna crkva sv. Jurja Živogošću i Splitu.

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 23

Natpis na oltarnoj slici crkve Sv. Trojstva u Slivnu iz 1769

Slikao je za sirotinju, koja je nakon bili intenzivni. U tu odjeću je odjeven i Sv.

odlaska Turaka živjela na širokom prostoru
od Poljica, Imotske, Vrgorske i Neretvanske
krajine, Makarskog primorja i poluotoka
Pelješca. Naručitelji njegovih slika potjecali su
iz ruralnih dijelova Dalmacije, ili oslobođenih
gradova, pa su svećenici, plemići, bratimi i
vjernici iz tih sredina bili u likovnom smislu
manje zahtjevni i slabije upoznati sa suvre-
menim umjetničkim kretanjima. Svetački
likovi na njegovim slikama su shematizirani,
oblikovani poput ikona, s prepoznatljivim
atributima i simbolima, popraćeni ponekad
moralizatorskim tekstovima koji opominju,
podsjećaju i upozoravaju. Njegova su djela
svojevrsna Biblija za nepismene: krećemo se
u ruralnoj sredini, koja od slike traži jasnu
poruku. U prikazima Sv. Jurja kojih ima
više on tog svetca odijeva u lokalnu narodnu
nošnju. Tako je u crkvi u Kučićima Sv. Juru
naslikao u odjeći poljičkog kneza, a drugdje
je Sv. Jure slikan u svečanoj odjeći, koja
se nosila na širem prostoru Dalmatinske
zagore i Primorja gdje su utjecaji iz zaleđa
Božić, 2010. BROJ 43
Jure na slici u Slivnu. To je ustvari kultur-
ni prostor, koji određuje narodna predaja,
junaštvo i viteštvo potvrđeno u ratovima
protiv Turaka, o čemu pjeva fra Andrija
Kačić Miošić. Prikaz Gospe s djetetom na
slici u Slivnu je isti kao i na slikama u Ži-
vogošću i Sućurju. Nekoliko slika koje je
naslikao Filippo Naldi je nestalo kao slika
Svetog Trojstva s Bogorodicom iz Kostanja,
Sv. Ivan Nepomuk iz Makarske i Sv. Franjo
Asiški iz Imotskog.
Osim slika svetaca Naldi je portretirao
živuće osobe kao Ivana i Luku Nonkovića
neretvanske serdare iz Slivna Ravnog, te
don Grgu Ujevića iz Krivodola.
Filippo Naldi je svojim slikama koje
su bile prva likovna djela što su ih gledali
vjernici u župama gdje su se nalazile Nal-
dijeve slike bile im prilika da prvi put vide
kako izgledaju likovi Krista, Bogorodice i
svetaca, o kojima su dotada mogli slušati
tijekom crkvenih obreda.
.......................................... Milan Glibota
24 Slivno
Narodne lirske pjesme
iz Slivna u zapisima
Mihovila Pavlinovića
M
ihovil Pavlinović bio
je istaknuta ličnost u
hrvatskoj književnoj,
kulturnoj i političkoj povijesti u
drugoj polovini XIX. stoljeća.
Rodio se u Podgori 28. siječnja
1831., školovao se u Makar-
skoj, Splitu i Zadru, a zadnju
godinu svojih studija proveo
je na Visokoj franjevačkoj bo-
gosloviji u Makarskoj. Za sveće-
nika je zaređen 23. rujna 1854. u
splitskoj katedrali, a nakon toga je
župnik u Drašnicama do 17. travnja 1855.,
kada je postao župnik svog rodnog mjesta
Podgora, gdje je i umro 18. svibnja. 1887.
Bio je veliki politički i kulturni dje-
latnik, a mnogi događaji koji su se zbili u
Dalmaciji, sjevernoj Hrvatskoj tijesno su
povezani s njegovim imenom i dugogodiš-
njim neumornim radom. Mihovil Pavlinović
je bio velika i važna politička osobnost sa
kojom se mogu uspoređivati samo Stros-
smayer, kako je o njemu napisao Kosta
Vojnović: …Zanosan, silan poticatelj svih
vrlina, junački neustrašivi vođa u borbi za
narodni jezik i narodna prava. Nije umio
nikome laskati, nije umio sticati ni časti ni
blaga, ali je znao voditi k pobjedi, znao
sokoliti plašljive i jačati slabiće.
BROJ 43 Božić, 2010.
Bio je zastupnik u Dalmatinskom
saboru 1860., a tada je zastupao Vr-
gorac, dok je za zastupnika Imotske
krajine biran u Dalmatinski sabor
1870. U Imotskom je izrekao svoja
dva znamenita govora: Besjeda na slavi
Imotske čitaonice i Besjeda svojim
biračima, a ovo su njegovi naj-
važniji politički govori jer je u
njima iskazan program njegova
kasnijeg političkog djelovanja. Go-
vor Besjeda na slavi Imotske čitaonice
tiskan kao knjižica posvetio je fra
Ivanu Gliboti (1831. – 1901.) riječima:
Utemeljitelju Hrvatske Imotske čitaonice Otcu
Ivanu Gliboti, a u govoru Besjeda svojim
biračima, koji je također tiskan kao knji-
žica nabraja 44 izabrana birača iz imotskog
kotara, koji su ga 1870. izabrali za zastu-
pnika u Dalmatinski sabor. Među njima
su i četiri Slivanjca: Dujam Glibota, fra
Ivan Glibota, Josip Glavaš i Ante Jukić
slivanjski glavar tih godina poznat po od-
govoru talijanaškom poreznom pristavu u
Imotskom Gustavu Caenazzu, koji mu je
poslao službeni dopis na talijanskom jeziku,
na koji mu je glavar Ante Jukić, odgovorio:
Potpisani glavar povraća nekakve karte tomu
slavnome C.K. poreznom uredu u Imotskom,
jer ja ne razumin talijanskog jezika, niti ću
 Slivno 25

iste više primati, dokle mi u momu jeziku ne Ovi su zapisi za nas značajni tim više
pišete. Ako vi hrvatski ne razumite ja kriv što su folkloristički zapisi iz Slivna rijetki;
nisam; čiji se kruh jide, onoga se naroda tek nekoliko anegdota, jedna zdravica, koju
jezik govori i piše. je zapisao 1895. slivanjski župnik fra Bone
Mihovil Pavlinović je biran za zastupni- Donelli i jedna svadbena pjesma, koju je
ka u Carevinsko vijeće u Beču 1873., 1879. oko 1930. zapisao poznati hrvatski folklorist
i 1875. gdje je bio imotskim zastupnikom. Stipan Banović u Zaostrogu od radnika iz
Prvi je u Dalmatinskom saboru progovorio Slivna koje je obrađivao zemlju njegova oca.
hrvatskim jezikom na početku prvog sabor-
skog zasjedanja 1861. i tada će pokrenuti Odkud biser u nidarju
jezično pitanje i tražiti da se hrvatski jezik
izjednači sa talijanskim kao službeni jezik, Poletio soko ptica
a to će se ostvariti tek 21. srpnja 1883., tamo gori uz to polje,
kada hrvatski jezik postaje uredovni jezik na tom polju stado ovaca,
Dalmatinskog sabora i Zemaljskog odbora. kod njih mlada divojčica,
Pavlinović se je u književnom radu vezak vezla ter zaspala.
istaknuo kao zapisivač narodnih pjesama, Prilibi se soko ptica,
izraza, poslovica, te kao pisac putopisa, razpe puca niz nidarca,
pjesama, besjeda, a važnija su mu djela: sasu biser u nidarca;
Ognjišar (1867.), Pjesme i besjede (1873.), sape puce niz nidarca
Različiti spisi (1875.), Pučki spisi (1876.), pa poleti uz to polje.
Puti (1888.) i druga. Probudi se divojčica,
Mihovil Pavlinović je 1876. predao sama sobom besidila:
Matici hrvatskoj dva sveska svojih ruko- Od kud biser u nidarju?
pisnih zapisa narodnih pjesama u kojim je Da bi rekla da j’ od brata,
1612 narodnih pjesama, koje je zapisao po brata nisam ni imala;
Dalmaciji, Hercegovini, Bosni. Sakupljajući da bi rekla da j’ od majke,
narodne pjesme Pavlinović je upoznao i majka mi je priminila,
prilike u kojima narod živi od socijalnih da bi rekla da j’ od draga,
drago mi je podaleko
do prosvjetnih i zdravstvenih, pa je kao
u planini kod volova,
zastupnik u Dalmatinskom saboru i mogao
a ja mlada u selu sam.
izjaviti: Poznajem kao na dlanu naše krajine
Drnišku, Kninsku, Sinjsku, Imotsku, Vrgorsku,
Neretvansku i Primorsku. Želja
U zapisima narodnih pjesama Mihovila
Pavlinovića nalazi se i sedam pjesama, koje O jablane, goro moja,
je zapisao u Slivnu. Te pjesme imaju naslo- prigni grane, moj jablane!
ve: Otkud biser u nidarju, Želja, Poskočica Kud te grane dopirale,
– Konjic, Poskok – cura, Parta – Martina, tuda ovce plandovale,
Mamuša, Zašto se ne bi prominio. prid njima je čobanica,
Božić, 2010. BROJ 43
26 Slivno
na njoj lipa tkaničica,
ni pletena ni vezena
neg’ od zlata salivena,
volio bih je razpasati,
nego s carem večerati!
Poskočnica – Konjic
Konjic zvižđe u pojati
đerbergo, đercego:
Đegni, legni, neulegni!
muzur – koze,
kote – jate
never, bego moj!
Uzdajte ga, sedlajte ga
đerbego itd.
Pa hajdete po djevojku.
Mudro konjic progovara:
„Je li čemu to divojče?“
„Dobru konju do jabuke,
a diveru do ramena,
mladom svome pored njime.“
Pa hodoše po divojku
đerbego itd.
Poskok – cura
U solupu mrka svila,
ona skače kano vila:
u pendžere taratakne
na tavane uzumbakne:
uvija se kano jela,
progovara kono pčela;
pune su joj usta meda,
blago onomu tko je gleda!
Ne lišila dragu ruke,
Svaka valja Banje – luke
Iđe momče potokom,
BROJ 43 Božić, 2010.
na svom doru poskokom;
„Stani, dore, ja ti živ!
Nek dam puni jabuku,
u vezenu jagluku!“
Parta Martina
Na jasenu sitna resa,
na nju pada medna rosa,
a na rosu pripelica.
Gonjkala je divojčica:
„Biž odatlen pripelica;
moj je bratac dobar lovac,
on će tebe uloviti,
caru ćete pokloniti;
car će njemu sve Reševo;
sve Reševo i Kreševo.“
U Kreševu kreme kreše,
u Reševu kolo igra;
u tom kolu lipa Marta
na glavi joj zlatna parta;
vitar dođe sa gorice,
zlatnu partu diže s glave;
kruto cili lipa Marta:
„Tko bi naša zlatnu partu,
pauna bi perje dala,
i četiri šainova,
i tri traka suha zlata.
To je čulo tursko momče,
pa on pođe po gorici
pa je zlatnu našo partu
pa je Marti govorilo:
„Poklon Marta dare tvoje
evo tebi zlatna parta.“
Kad ga Marta razumila
dare mu je poklonila,
do dva pera paunova,
i četiri šainova
i tri traka suha zlata.
 Slivno
Mamuša
O jezero sve zeleno,
iz okola pomućeno,
a na sridi pozlaćeno!
Na pozlati kolo igre,
kolo vodi lipa Marta
na glavi joj zlatna parta,
i dva traka suha zlata,
i četiri šajnova
i dva zrna đinđerova.
Ljuto cvili mlada Marta:
„Ajme meni, zlatna parta!
Koi bi se junak naša,
bila bi mu virna ljuba.“
To je sluša mlado momče,
pa je Marti besidilo:
„Nać ja hoću zlatnu partu.
Na list vodu pribiralo,
na mač goru isicalo,
Marti partu nalazilo
i dva traka suha zlata,
i dva pera paunova,
i četiri šajnova
i dva zrna đinđerova,
pa ga nosi mladoj Marti.
Onda veli mlada Marta:
„Bora tebi, mlado momče,
bit ti neću virna ljuba
volim skočit u vodicu,
neg se tvoga ljuba zvati.
Zašto se ne bi prominio
„Oj nevene, moj nevene!
Promini se, moj nevene.“
Neve cviće progovara:
„Ne bih ti se prominio,
za Jukića bile ovce,
za Vlašića vrane koze.“
Božić, 2010. BROJ 43
27
***
Sve ove pjesme su imale i svoj glazbeni
napjev na koji su se pjevale, a koji je danas
izgubljen. Većinom se uz pjevanje igralo
kolo čiji je plesni korak također zaboravljen.
Pavlinoviću je bilo poznato još nekoliko
pjesama iz Slivna što vidimo uz napomene,
koje je umećao uz pojedine pjesme. Tako
uz pjesmu Moje te srdce ne more zapisanu
u Uskoplju piše: U Slivnu pjevaju ovako:
Pa mu meće na srdašce ruku:
„Tuče srdce, da umriti neće!“
Pa mu gleda u biele zube:
„Zubi s’ smiju da umriti neće.“
Pa mu gleda u oči zelene:
„Oči gleda, za umora nisu.“
Ili uz pjesmu Izgubljena parta zapisanu
u Čvrljevu piše:
U Slivnu se pjeva ovako:
Na mač goru priticalo.
Na vrč vodu prilivalo
Na srp travu prižinjalo
I nalazi zlato Marti
I dva pera kalopera
I četiri šainova
I vezenu podvezaču
I srebrenu pribadaču.
Dvije varijante ove pjesme zapisane u
Slivnu pod naslovom Parta Martina i Ma-
muša Pavlinović je donio u svojoj zbirci, a
ovaj zapis nam govori da je postojala i treća
varijanta od koje nam je donio ovaj dio.
U pjesmi Zašto se ne bi prominio spo-
minju se Jukića bile ovce po plemenu Ju-
kići, koji i danas žive u Slivnu, a to nam
je potvrda da su ove pjesme nastale ondje
gdje su i zapisane; u Slivnu.
.......................................... Milan Glibota
28 Slivno

Iz Franjevačke
književnosti
Fra Šimun Milinović (1835. – 1910.) – barski nadbiskup
(Uz 100-tu obljetnicu smrti)

F
ra Šimun Milinović (Lovreć,
24. II. 1835. – Bar, 24.
III. 1910.), školovao se u
Lovreću, Omišu, Zaostrogu,
Živogošću, Sinju, Šibeniku i
Makarskoj, a za svećenika je
zaređen 11. travnja 1859.
Profesor je na Franjevač-
koj klasičnoj gimnaziji u
Sinju i ravnatelj iste, žu-
pnik župe Sinj i nadbiskup
Barske nadbiskupije. Kao
nadbiskup zaslužan je za služ-
bu božju na staroslavenskom
jeziku, tiskao je glagoljski misal,
sagradio crkvu na Cetinju, obnovio
katedralu u Baru, te podizao crkve i župske
kuće u raznim mjestima. Isticao se uzornim
životom kao dušebrižnik i pastir svojih
vjernika i svećenik. Bio je svima branitelj,
tješitelj i zagovornik. Mnogo je molio,
propovijedao, pisao, obilazio siromašne i
pomagao im.
Napisao je više znanstvenih rasprava
i članaka, a objavio je tri knjige u koji-
ma obrađuje povijesnu tematiku. Njegov
rad u povijesnim znanostima prekinulo je
imenovanje za nadbiskupa, pa nije imao
BROJ 43 Božić, 2010.
vremena, a imao je za to volje,
dara i snage. Njegove povijesne
rasprave sabrao je i objavio
Milan Glibota u knjizi pod
naslovom Hrvatske uspomene
iz Dalmacije, koja je izišla u
dva izdanja: Zagreb 2004.
i Lovreć 2010., a Milan
Glibota je u povodu 160
obljetnice njegove smrti
priredio pretisak njegove
knjige Cetinski knez Domal-
do (Imotski, 1995.).
Ove godine održana su
dva znanstvena skupa o životu i
radu fra Šimuna Milinovića u povodu
100-te obljetnice smrti. Prvi u Baru 17.
travnja. 2010. na kojem su iz Hrvatske
sudjelovali Milan Glibota i dr. fra Josip
Grbavac, a drugi u Splitu 22. – 23. listo-
pada 2010.
Ovdje prenosimo dio njegove rasprave
Kratko opisanje Lovreća u Dalmaciji koja
je objavljena davne 1859. To su najsta-
riji opisi narodnih običaja i vjerovanja u
Imotskoj krajini, a isti običaji održavali su
se i u Slivnu.
....................................... Fra Rafael Begić
 Slivno
Fra Šimun Milinović:
Narodni običaji oko Lovreća
Na rođenju i krštenju kod nas neima zamerita štogod.
Vjenčanje ili Ženidba.
S
vati se kupe u mladoženjinoj kući u
oči pira, a djever hoda po sanduke
djevojačke, koje hotijući ponit iz nje-
zine kuće, nađe djete od desetak godinah
gdje na njima sjedi, nit mu jih dade povući,
tad moleć i prieteći djetetu, (koje prija
bude od svojih naučeno) išće škrinje, nit
mu jih do nadvor izturi. Kad ju je potro
pozdravlja djevojku, i netom sunce sikne
nek se nada liepoj kiti svatah; i tu ukaziva
njihovu krasotu. Ona poljubi škrinje i milo
jih preporuči onoj koja zada rieč, da ih hoće
čuvat. Svati s jutra pojdu; najprvi prvenac
popjevajući, zatim barjaktar stari svat, kum,
gjuvegia (mladoženja), čauš, bukliaš, jenge,
djeveri, topuznjak (koj kakvu topuzinu oli
bat vuče itd.). Čiem su došli k dvorim dje-
vojačkim, svima svatim konje prihvaćaju, o
komu nitko, on za nož kog u zemlju udari
svoga veže, oli ga pušta hodati. Djevojku,
sakrivenu s bratom, počmu tražit i svuda
iskati; nemogavši ju naći, uznemiru se, pak
jim se reče: odveo ju je N. N. (izmislu ime).
Tada razžeženi počmu na konje uzjahivati,
nože vaditi, kaže im se najposlie gdje je.
Kum zove: jeli ovdje djevojka prstenovana!
Božić, 2010. BROJ 43
29
Brat joj odgovara; je… sakrismo se, da ju
nebi ugrabio N. N. koj je ovdje s hrlom
četom prošao. Nu daklen ako ćeš ju imati,
dobar dar pokloni. Dok neugovoru i ne-
dadu mu koješta, neotvora se. Kad je dar
primio, pušta djevojku. Više putah podmet-
nu drugu, ako ju povede, rugo je i smieh
veliki; ali kad opaze prevaru, mora imati
djevojka podmetnuta brze noge. Zatim dvie
i tri druge, dok prstenovanu izvedu. Poslie
vienčanja vraćaju se domu djevojačkom,
tu ih čeka obilna sopra, gdje se jede, pije
i šemluči na vas mah. Čauš oli topuznjak
šeće se s toljagom, i tuče što živa oko kuće
sreta. A kad vrieme od putovanja stigne,
tad na sve grlo viče:
Azurulo kićeni svatovi,
Azur svati moja braćo mila.
Brže da ste na noge lagane;
Već je vrime da mi polazimo.
Kratki dani, a dugi konaci.
Tiesni klanci, strašivi prolazi,
Valja nami opazno hoditi,
Jer će udrit iz busije turci1
Dževerdane vaše naprašite,
Dobrim konjim kolane stegnite itd.
1 Izmisli koga junaka, oli zasiedu Tursku.
30
Kada polazu, mladoženja izostaje, koga
djevojačka rodbina dariva peškirim, mara-
mam itd. On objesi sve oko sebe i konju
o vrat Buklijaš sad pred svatovima iđe i
gdje koga sreta pićom nudi. Pokraj kojih
kućah svati prohode, vino im se iznosi, a
oni pečenim mesom odvraćaju2 Već su blizu
kuće; tad, ako prije neugovore, uredaju
se i trču na muštuluk, koji brže doigra,
nosi na kopju jabuku, ubrusah i maramah
obješenih. Tu u kratko kaziva gdje su svati,
i kakva je sreća na putu bila. Leti k svato-
vim, kaže im muštuluk, i da je sve mirno
i pripravno u dvorim. Zatim šalju ga da
iznese vina, komu dorane dva suda puna:
on prihvaća jednoga te se iz njega napije, s
drugim svjetinu bližnju radi politi, ter se k
svatovim vraća. Sad su u hrluku pred kuću
stigli. Djevojku djeverovi pred vrata vode,
na konja predanju jedno djete stavljaju,
kog ona voćem dariva, i koje joj ima biti
najdraže u buduće; tad iz njedara vadi ja-
buku, u koju je metnuta koja jaspra, i hita
ju preko kuće. Kliče i ljubi prag dolnji i
gornji; svekrva vodi ju po kući, dodaje joj
da navjesi lopižu, okrene žrvnim, igle da
zaplete, kudelju da zaprede, metlu, vučiju i
sto drugih stvarih u ruke joj dodaju. Svekrva
reče joj: to te sada čeka. Jutrom mlada ne-
vjesta ima pripravit i dodat vodu svakomu
svatu za umivanje, perčine im izčešljati, i
nove kite liepo nakićene privezati, a nju
darivaju s kakvom jasprom.
Običajno piruje se četiri danah. U prvu
nedjelju opet se kupe svatovi. Nevjestu mla-
du vode k crkvi. Po misi ljubi ona župniku
koljena, papuče, poljubivši prije zemlju,
zatim onoga komu je djeverovi privedu i
svaki poljubljen, dužan je darovat ju kojim
2 Sve to biva u Poljicih kod ondošnjih Hrvatah.
(Isti je običaj bio u Slivnu do prije 100 godina).
BROJ 43 Božić, 2010.
Slivno
novcem. Po nedjelji dohodi joj rodbina;
malo kasnije odlazi ona u rodbinu, što se
reče: Pohođani.
Na krštenju i kumstvu neima što oso-
bita. Na bratinstvu malo veselja.
Smrt
Netom tko premine, udre rodbina u
plač i započmu govoriti: Ostaj s Bogom N.
mili – kud polaziš prije vrimena? – kom
ostavljaš dvore tvoje? itd. Zatim nosu mr-
tvoga k crkvi, žaleći ga ovako:
O moj N… ljute rane!
Jer nemilo nas ucvili!?
Gledaj sinke kako čiče…!
Tvrda ti si srca doša…
Sutra na pokopanje dolaze,
i netom kako ka grobištu stupe:
Hvalen Isus mili dvori,
Mili dvori N… moga. itd.
Kad nosila (kapsela) ugledaju:
O moj Pavle sva gorkosti,
Jesil dobro prispavao,
Jesil zdravo pribivao,
Ko t’ je družstvo ah činio?
Jel’ postelju ko sterao?
Ali vode dodavao?
Viknul’ ti se novi dvori?
Jesil svoje zaboravio? itd. itd.
Za cielu godinu dohode na grob žaliti.
Vile
Narod jih cieni i povieda neumrle.
Ona je ko gizdava djevojka; rude i žutkaste
kosi niz ramena se priviju, na glavi kapa
djevojačka, i bielo velo vijuća, samo noge
 Slivno
kao kopita magaretja ima, za to nesmiedu
se u noge gledati. One pjevaju na svietu
najplemenitije, a mogu dati i drugomu glas
plemenit i sladak. Ima bielih i mrkih nemi-
lostive, osvetljive prama svakom. Tko vidi
kad se Vila češlja, ter joj od buslja prosute
vlasi odmrsi, i dlaku po dlaku odvrati, taj
se mora čestit zvati, ona će mu u pomoći
uviek biti. Po živu glavu nesmie se kazati
da je tko s Vilam bio. One noćju na konje
uzjašu, ter po brdim i dolinam, po grmu,
kršu sve kao po ravnici igraju; takovi ko-
nji ostaju dobri i zovu se vilenjasti, njima
zapletu svu grivu.
Mora
Nemože osim djevojka Mora biti. Ona
u gluho doba kroz vrata zatvorena3 pri-
stupa k postelji i s nogama počme čeljade
pritisnjivati. Na mnogo načinah more se
poznat Mora. Kad joj što obećaš, doć če
da joj dadeš, ako i nepita, moraš se osietiti.
Kad se Mora uda, pretvara se u Viešćicu.
Viešćica
Kad svak pozaspi, u muklo ponoći
diže se Višćica, stupa kominu, udara po
njem šibkom, stvori se lončić. Tad se sva
namaže, pak šibkom opet udre i sakriva
se lončić, zatim reče: Nit’ o drvu, nit’ o
kamen, već u Pulju (ali na drugo mjesto)
pod oraje. Može se vidit kada leti, jer se
ukaže ko svietla glavnja. Ona je nahudna,
jer s očima čeljade i živinu može ustrieliti.
Vadi srce djetci maloj, peče i jede, zato ih
valja mnogo čuvat od Viešćicah.
3 Često bude djevojka koja izbijena, neznaduć za
vragoluk ikakov.
Božić, 2010. BROJ 43
31
Vukodlak
Od opaka čovjeka stvara se po smrti
Vukodlak. On postaje odveć jak, niti ga
more tko nadhrvati. On tuče sviet i straši,
i pretvara se u svaku gadelinu. Dohodi i
donosi ženi i djetci svake stvari. Sasvim
kolcom trnovim more se ubiti, nu je zlo ako
krv njegova po komu štrone. Nije mesast,
već ko mieh napuhan.
Badnja večer
U oči Božića stoje pripravna pred ku-
ćom dva velika Badnjaka i jedan mali. Čim
se suton uhvati, starešina šalje onoga ko će
badnjake na vatru unositi. Kad jih naložu,
deru iz pušakah, djevojke pjevaju, a stare-
šina badnjake s vinom polije i okolo vatre i
komina oblije, pak slamom svu kuću pospe.
Mlađarija svu noć nespava. Netom vrieme
od mise, svak polazi slušat ju, sam starešina
ostaje. Djevojke treba da za glavu cvieće
zadiju, kog su svojom rukom nahitile, ponaj-
više kitu bršćana, s kojim momke darivaju.
Sielo (Silo)
Na sielu se može sve čuti i vidjeti što u
narodu ima, bilo o pjesništvu, povjedanju,
basnam, zagonetkam, o vilam viešćicam itd.
itd. Neima ljepšega ostanka stare priprosti-
tosti i veseloga narodnoga običaja. Netom se
mrak prihvati, kupe se momci gdje znadu
veče djevojakah, i tu ima veselja. Čim jih je
puna kuća, odmah se gusle guslađi dodaju,
on se nećka, i tada veće putah prihvati koja
djevojka, ter znade udariti (ima jih više),
počme kudit nekanje, i zapjeva uz gusle
pjesmu junačku. Kao pčela zuji, kao slavić
u gori privije, kano vjetrić kroz listja tiho
32
kad mahšuka, oli Vila gigoće, nahitiva ona
sve. Ona pripjeva starome otcu, oli majci,
kojoj zahvaljuje na odgojenju i hodilju giz-
davu kog joj je pripravila, da more prosce
primamljivati i udadbu nečekati. Zatim
uzimlje druga, ter počme:
Moje gusle da ga zapivamo,
Da pivamo pismu od junakah…
Nemogu vam moje gusle tanke,
Gusle jake, a ruke nejake,
To se dvoje udarit nemore.
Ma što ćemo dugljit lakrdiju,
Što li ćemo bacat peklaniju;
Lakrdija ćorbe nezačinja,
Nego glava ovnuškoga mesa.
Domovini
Gore nebo visoko,
Dolje more duboko:
A ja u sredini,
Noćnoj u tišini,
Mislim na te, ma jedina
Premilena domovina!
Slabe barke smjeli liet
U daleki strani sviet;
U njem strani ljudi,
Jezik stran i ćudi,
A u tebi sve poznano,
Došo kasno ili rano.
BROJ 43 Božić, 2010.
Slivno
Kad dovrši pjevat pjesmu, tad ju pri-
pieva komu hoće.
O moj Rade na čast tebi pisma,
Pošten bio ko te je rodio,
A bilim mlikom zadojio;
Poštena ti glava na ramenu…
Pošteni smo svi braćo imenom,
Svi koji smo pod ovim slimenom,
Ova kuće neostala pusta,
Moja su se osušila usta…
Komu se pripieva, treba da guslaru
vino plati. Zatim se počme izmišljati igre
i veselja, i sva noć u tom blaženstvu čvrsto
projde.
Tko te ne bi ljubio,
U te doći žudio,
Bio b’ iz kamena,
Srca nesmiljena.
Zalud sunce drugdje sija,
Moga srca ne razgrija!
Nemoj, buro, bjesniti,
Smjeli brod mi slomiti,
Nu ako se skrši,
I moj život svrši,
Tad dones’te vi valovi
Miloj zemlji cielov ovi.
....................................... Antun Niemčić
 Slivno 33

Nebeski konjanik na
Jelačićevu trgu
16. 10. 1990.

Ti nisi sjena iz prošlosti vraćena.

Ti si krv naših vena.

Ime ti je snagu našem umu kazivalo,

dozivalo, darivalo.
Ti si bio, Dive,
naše čekanje sred sile.

Od one davne 1848.

sjene kmetske, ljudske
prolaze u dugoj povorci
s tvojim Banskim pismom u ruci,
da ti se poklone u nevolji i muci
i da ti kažu: «Hvala!»

Na Trgu gdje kuca bilo Zagreba,

srce hrvatskoga roda
Pjesnikinja Ana Ivelja otvara sva vrata za braću, prijatelje
bliskih i dalekih naroda.
Ustao si, Bane!
Sred Trga ti k Nebu stremiš,
Vijenci te kite i cvijeće.
nebeski Bane.
Nitko te više oteti ne smije i ne će.
Poletu za sve naše
Brončana snago, naš Bane! Buduće
Opraštam za tvoje rane, hrvatske dane!
poniženja, uvrede, stradanja.
Ne opraštam za nadanja. ................................................ Ana Ivelja
Božić, 2010. BROJ 43
34 Slivno

Domovina Ustaj
To nije samo krv što teče Ustaj, vilo, ustaj, dušo,
u mojim venama. Da pjevamo rodu svom:
To žubori glas vjekova Ustaj, rode, ustaj, dive,
mojih djedova Cika zora danu tvom.
i pradjedova.
Da premećem šume, polja,
Glasa se tvoje ime, Da pregazim sinja mora,
imena moga ime, Da se penjem uz planine,

svih čije trage nosim Da zaronim u dubine,

Sve me nutka, sve mi vapi:
od najdavnije
Ustaj, ustaj rodu svom.
davnine.
Ustaj, vilo, ustaj, dušo,
Stoga ne mogu tek reći:
Da pjevamo rodu svom:
moja si,
Ustaj, rode, ustaj, dive,
voljena,
Cika zora danu tvom!
kada to nije dostatno
niti je odraz plamena. Krvoloci izklaše te;
Susilnici sputiše te;
Ova je ljubav lomača
Viekovi te strovalili,
bez plača,
Nevjernici uročili.
od krvi
Da naruže, da nagrde,
i znoja.
Da krv liju … utaman!

Izgorjet ću k’o buktinja Ustaj, vilo, ustaj, dušo,

grleći te, Da pjevamo rodu svom:
Hrvatska, Ustaj, rode, ustaj, dive,
ljubavi moja! Cika zora danu tvom!

........................................... Ana Ivelja ...............................Mihovil Pavlinović

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 35

Pet čaša
Tvojih loza, domovino, A četvrta onoj braći,
Tvoji sinci piju vino: Koju vid i razum kraći
Tvojoj žrtvi krvca naša, Stranputice basat čini —
Tvojoj sreći prva čaša! Da se vrate k domovini.

Druga čaša, braćo, sada Peta čaša svaki svomu,

Slavnijem nam mrtvim spada, Što na srcu leži komu —
Da oživi duh njihovi Bila ljuba, bilo zlato —
I u nas se da ponovi. Od Boga mu budi dato!

Treća čaša svim živućim,

Koji uviek srcem vrućim
Za dom i za narod rade —
Da dug život Bog im dade! .......................................Petar Preradović.

Ta divna riječ „oprosti”

Baš i danas ko i Tko drugome
prije stoje kaznu sudi
riječi iz nek se kadkad
Biblije: priupita:
Ne ubijaj, Nismo li svi
griješni ljudi?
već opraštaj!
I na čelo
stavi znam:
Nema mjesta Ako je tko
smrtnoj kazni bez grijeha,
ni zakoni neka baci
kad su razni. prvi kamen!

............................... Slobodanka Glibota.

Božić, 2010. BROJ 43

36
Kajine,Kajine, gdje ti je
brat Abel?
N
aš dalmatinski koralni napjev: Ak’
od Ante tražiš Čuda, u čast sv. Ante
pjevao sam s veseljem kao dječak
i danas ga rado zapjevam. Ova svečeva
slika, koja se nalazi do ovih stihova pomalo
oštećena, ali s ljubavlju čuvana stara je
preko 70 godina i ona, kao i ovaj koralni
napjev simbolično odražava čudotvorstvo
i svečevu zaštitu prvog sretnika, koji ga je
čuvao kroz cijeli ratni vihor i mene, koju
sam primio na poklon pred 49 godina i
od tada ju uvijek uza se nosim.
Ak’ od Ante tražiš čuda:
bič, smrt, tugu On ustavlja,
napasnika goni huda,
bolne krijepi i ozdravlja!
Pripjev:
Mora i kopna svaka sila
moć njegove sluša vlasti,
stvari život uda čila
On izbavlja od propasti!
Povijest ove svečeve slike je duga i
neobični trenutak, kako sam je dobio u
jesen 1961. godine, kao i sve ono što se
je zbivalo kroz sve ovo dugo vrijeme piše
u ovoj istinitoj priči.
Sjećam se još dobro svog rođendanskog
popodneva 11.11.1961 godine. Bio sam
na fakultetu do 14 sati, a i učenja mi je
bilo dosta, pa sam odlučio otići do moga
pokojnog prijatelja Matiše Rajčića, koji
je stanovao u Kušanovoj ulici, jer smo se
BROJ 43 Božić, 2010.
Slivno
dogovorili, da tu večer idemo na koncert
Smetanova ciklusa Moja domovina i Dvor-
žakovu 9. simfoniju u izvedbi Zagrebačke
filharmonije u koncertnoj dvorani Istra, a
pošto mi je bilo usput u kapelici Gospe
Lurdske se pomoliti za moga oca i moju
pokojnu majku i sve one koji su mi blizu.
Vrijeme je bilo malo svježije i priroda
u Heinzelovoj ulici, kojom sam prolazio
nije mogla prikriti mijene, koje sobom do-
nose promjene godišnjih doba. Raznoliko
obojeni listići na drveću nisu izražavali
simptome bolesti, već mirni prijelaz raslinja
u zimski san.
Nažalost moj prijatelj Matiša obolio je
iznenada od gripe, koja ga je prikovala za
krevet, pa nije mogao ići na večerašnji kon-
cert i da nebi izgubio 220 dinara. dadne mi
ulaznicu, da je prodam, jer izgubiti ovoliko
para za studenta je to bilo puno. Bilo mi
ga je žao, jer znam da se je veselio glazbi
ovih velikih čeških skladatelja. Nabavio sam
mu potrebne namirnice i uputio sam se
pješice neveseo u Donje Svetice, gdje sam
stanovao, da bi se malo odmorio.
Išao sam malo brže i svakojake su mi
misli navirale jedna za drugom, tako da
nisam ništa oko sebe primjećivao. S velikim
poštovanjem sjetio sam se moga oca i moje
pokojne majke, koja me je pred 23 godine
rodila i dala mi ime Ante, a ne Martin kako
su ukućani željeli. O kako bi se ona veselila
sinu studentu! Tu hrabru ženu sa šestero
 Slivno 37

djece, koja je od svoje sirotinje pomagala

i sirotinju, one mračne sile mržnje su je
pokosili 1942 godine uzevši joj dojenče
iz naramka.
I tako s tim mislima brzo sam došao
do Harambašićeve ulice, gdje sam skoro
posrnuo preko velike hrpe cjepanica ispred
jedne dvokatnice.
Pred ulazom sam primjetio stariju gos-
pođu u crnini, a lice joj je bilo crveno kao
kukurik, kako si teškom mukom polako
unosi korpu s drvima u kuću. Bilo mi ju je
žao i onako spontano joj ponudim pomoć.
Ona mi se teško dišući ljubazno zahvali, jer
me ne može platiti. Ja sam joj uzeo korpu
s drvima i rekao joj, da je iskreno hvala
vrjednije nego sve pare, a kao katolik rado
pomažem bližnjemu svome.
Za malo više od uru vremena spremio
sam joj drva na balkonu prvog kata i htio
sam se pozdraviti s gospođom. Ona se sr-
dačno zahvalila i zamoli me, da dođem na
malu zakusku, a to je meni onda bili draže je u Austriju, da bi nešto više naučio i s
nego sve pare i dok sam ja jeo hrenovke tim nešto zaradio, pa se je mislio nakon šest
ona mi je rekla, da to još nije doživjela i mjeseci vratiti kući. Pred polazak moja mu
raduje je, da još ima mladih prožeti vje- je mama poklonila ovu sličicu, moleći sv.
rom i koji su spremni pomoći starijim i Antu, da ga čuva u tuđem svijetu. Tamo ga
nemoćnim osobama. je zatekao ratni vihor i morao je ići s vojskom
Ona je otišla u primaću sobu i vratila po mnogim zemljama, tako da dugo nismo
se je sa suzama u očima. Bio sam zbunjen i znali za njega. U proljeće 1944. godine on se
pomislio sam, da nisam trebao pojesti hre- iznenada vraća kući i preko jednog Školskog
novke, ali mi ona priđe i reče mi, da i ona kolege ilegalno se prebacuje u partizanski
ima za mene jedan poklon, ali simboličan i sanitet da bi se u kolovozu 1945. godine
pokaže mi malu i zgužvanu sličicu sv. Ante. vratio zdrav kući. Uvijek je znao pričati,
Tek kada se je malo smirila ona mi po- da je ovu sličicu sv. Ante nosio sašivenu u
vjeri svoju tragediju: Vidim, da ste katolički jaketi obiju uniformi. Čvrsto je vjerovao, da
odgojen, a to ste ovim primjerom pokazali i ga je Svetac kroz cijeli rat čuvao. Bilo je to
da ste naš, pa vam bez bojazni mogu povjeriti kratko veselje poslije toliko čekanja i patnji
povijest ove slike sv. Ante. Ona je zgužvana, i već početkom 1946. godine su mi muža
ali vjerujem od sveca blagoslovljena. Moj odveli i nakon osam dana javili, da je umro
muž je bio u sanitetu i 1940. godine otišao od upale pluća, a otišao je zdrav i siguran,
Božić, 2010. BROJ 43
38 Slivno
da je to zabuna. Ubili su ga! Nisu nam dali
ni lijes otvoriti! I ja sam zaplakao sjetivši
se i moje majke!
Oprostio sam se i zahvalio gospođi na
jelu, kao i na ovom poklonu uz obećanje,
da ću i ja ovu sličicu nositi uvijek sa sobom.
Bio sam duševno zadovoljan što sam joj
mogao pomoći i pomislio sam u sebi koliko
jadnika prođe svaki dan mimo nas, da ih
ne primijetimo i u tom času ugodno sam
se osjećao, jer sam bližnjemu malo olakšao
teret i s njim podijelio patnju.
Ova rano osijedjela i napaćena žena bila
je svjesna, da su joj muža zvjerski mučili ti
mega zločinci u službi kulta mržnje, koji
su poneki s njim išli u istu školu i to je za
nju bilo vrlo bolno.
Nisam se puno odmarao, već sam se
uskoro uputio pred Istru, da bi prodao
Matišinu ulaznicu i nisam dugo čekao.
Jedan student ju je kupio, a usput mi reče,
da studira pravo i da je večeras prvi put na
klasičnom koncertu u Istri. Ja sam mu na
to rekao, da moj bolesni prijatelj i ja smo
često ovdje, a pošto on sjedi do mene rado
ću mu pomoći pri večerašnjem programu.
Prije početka koncerta malo sam ga
pripravio za prvi dio Smetanina ciklusa
Moja domovina u kojem on slavi prošlost,
slobodarski duh i ponos svoje domovine,
kao i prirodne ljepote, te narodne običaje,
a to je Smetana maestralno dočarao u Vl-
tavi, koja teče žuboreći nemirnim riječnim
tokom kroz polja na kojima se slavi seoska
svadba uz veličanstveni ples Rusalki krasnog
češkog folklora, te glasni uljev Vltave u
Široku rječinu Elbu. Koncert je završio
Dvoržakovom 9. simfonijom Iz novog svi-
jeta koju su simfoničari bravurozno izveli i
tako zaslužili ovacije i dugi pljesak publike.
BROJ 43 Božić, 2010.
U pauzi sam mu ispričao moj današnji
doživljaj i pokazao sličicu sv. Ante, koju je
on dugo promatrao.
Kada smo išli prema trgu srdačno mi
se je zahvalio na strpljenju i što sam ga
mrvicu uveo u mističnu ljepotu glazbe.
Prije dolaska tramvaja reče mi da se
zove Dani i da bi bio sretan, ako bi se
mogao još koji put susrest sa mnom, jer
on nosi u sebi jedan teret i vjeruje, da bi
mu ja mogao pomoći. Ja sam mu rekao,
da se zovem Ante i da mi je drago što
sam dobio ovu sličicu sv. Ante. On me je
počastio porcijom pečenih kestena, pa sam
mu usput rekao, ako ima vremena neka
dođe u nedjelju u Maksimir pred crkvu sv.
Jeronima malo prije deset sati, jer ja tamo
preko Mise sviram, a onda ćemo otići na
Sljeme. Stvarno je bio prije mene pred
malom crkvom. Poslije Mise uputili smo
se jedanaesticom i dalje četrnaesticom do
Gračana i onda pješice dalje do Remeta, gdje
smo i ručali,a onda uzbrdo do Sljemena.
Tek od sada počinje smisao moga na-
slova: Kajine, Kajine, gdje ti je brat Abel? I
naš koralni napjev: Ak’ od Ante tražiš čuda!
Iz Remeta smo se uputili prema vrhu,
a i vrijeme je bilo ugodno za planinarenje
i uvijek, kada idem prema gore osjećam u
sebi neki duševni spokoj u ovoj Šumskoj
tišini svježeg zraka.
Nakon kratkog vremena on mi se je
povjerio: Ja vjerujem, da ćeš mi ti pomoći
osloboditi se bremena koji me muči i kad bi
to doznao moj otac on bi me se odrekao. On
ti je stari komunist i tvrdokorni bezvjerac, a
i na visokim funkcijama, pa ne želi izgubiti
ovakav luksuz i sve one beneficije o kojima
drugi mogu samo sanjati. Ja ti uopće nisam
kršten, a i moje je pravo ime Dnjepar, a svi
me zovu Dani. Moj blesavi otac mi je to ime
 Slivno
upisao kad sam se rodio po toj ruskoj rijeci
zbog velike odanosti Lenjinu. U školi su mi
se rugali i zvali „Dnjeprd.“
Mnogi klinci, koji su se sa mnom igrali
išli su u crkvu i često su pričali o svojim
doživljajima sa kapelanom s kojim su igrali
nogomet, a ja nisam smio to činiti. Tek u
osmogodišnjoj školi počeo sam malo više razmi-
šljati, pa i razgovarati s mamom. Ona mi je
rekla da i ona vjeruje, ali pred ocem ne smije
to pokazati. Jedne večeri, kada su oni mislili
da ja spavam, čuo sam mamine riječi:”Gori si
nego Kajin, pa Ratko ti je bio ko rođeni brat
i nisi ga htio spasit, a znao si da je nevin!”
Otac joj je grubo psujući odgovorio da se je
on teško ogriješio o partiju. Tek poslije sam
saznao da je Kajin u Bibliji ubio brata Abela.
Naš rođak Ratko, suborac moga oca, nije imao
dlaku na jeziku i zato je stradao. Jedne noći
su ga odveli i završio je na Golom otoku, a
takvih je bilo pedesetih godina mnogo. Kada
se je vratio, sve nas je izbjegavao. Tada sam
počeo tražiti vjeru i prisustvo Boga, a ovo
što moj otac čini puno je zla i laži. Iskreno
sam se želio krstiti i živjeti vjerom. Vjerujem
da me ovaj koncert vodi ka željenom cilju i
zato ti hvala! Sprovod majke moga kolege iz
sedmog razreda gimnazije u crkvi, iako mu
je otac bio profesor i u partiji, potreslo me je,
pa sam još čvršće odlučio naći novi put, jer
ovakav je život bez cilja. On se je oprostio
od svoje mame u crkvi, tako da nikoga nije
ostavilo ravnodušnim: „Mama, tvoje dobro srce
prestalo je kucati, a ti si toliko željela ostati
s nama.Ovu neizmjernu bol mama, teško je
podnositi i bez tebe će u našoj kući biti sve
drukčije. Tvoja ljubimica naša sestra, mlađi
brat, otac i ja, koji smo ti svi željeli olakšati
križ bolesti, a taj grobni križ, on, naš otac,
sada ti ga drži u svojim rukama! Počivaj u
krilu Božjem i moli za sve nas! Naš dragi
Božić, 2010. BROJ 43
39
kolega je bio pjesnička duša! Eto, to je moja
ispovijest i neka i mene sv. Ante čuva, kao
onog mučenika saniteta!
Ja sam mu ispričao kako su i meni
partizani ubili mater!
Moj pokojni rođak fra Vjenceslav ga
je krstio i pričestio bez katakumenskog
pripravljanja, a krizmao ga je biskup Josip
Lach, a kum mu je bio fra Vjenceslav.
Moj prijatelj Dani poslije je živio pra-
vim životom, kako bi mi to uvijek ponavljao,
i po završetka studija vratio se je u rodni
kraj ravne Slavonije, iako je bio u partiji
ostao je pravovjernik, a znao je nedjeljom
voziti i po 70 km,da bi prisustvovao sv.
Misi. Nažalost je obolio i 1977. godine u
miru s Bogom umro, a prije toga promijenio
ime u Srećko!
Gospođu sam htio posjetiti za Uskrs
1962 godine, ali mi reče njena nećakinja
u njenom stanu, da je oboljela i da je kod
sestre u Sloveniji. Od onoga dana 11. 11.
1961. godine ja uvijek nosim sa sobom ovu
sličicu sv. Ante i danas kada navršavam skoro
72 godine nikada nisam bolovao od težih
bolesti, a ni moja cijela obitelj. Od siječnja
1968. godine, kada sam napustio domovinu
u Švicarskoj, pa onda u Njemačkoj više
od četrdeset godina radim u Veterinarskoj
praksi i kroz ovo vrijeme učinio sam u autu
preko dva miliona kilometara i zahvaljujući
zaštiti sv. Ante nikada nisam imao veću
prometnu nesreću.
Uvijek slavno hvaljen budi,
u tri sopstva Bog jedini,
koji taka na spas ljudi,
po Antunu čuda čini!
Dr.Ante Glibotić,
................................................... Murnau
40 Slivno

Sretan Božić i
Nova 2011. godina

S
vim članicama udruge Slivanjka, svim
štovateljima udruge, svim ljudima
dobre volje, Slivanjcima u Slivnu,
domovini i inozemstvu, sve najbolje po-
vodom nadolazećih blagdana. Sretan i
blagoslovljen Božić, te uspješnu i veselu
Novu 2011. godinu od srca želi udruga
žena Slivanjka.
...................................Udruga „Slivanjka”

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 41

15. listopada
- Međunarodni dan seoskih žena

P
ovodom Međunarodnog dana seoskih
žena, udruga žena Slivanjka upriličila
je susret sa županijskim izaslanstvom
na čelu sa gosp. Veljanom Radojkovićem i
gđom. Ivankom Luetić Boban. Tu su još
bili nazočni predstavnici općine i mjesnog
odbora Slivna. Nakon razgovora o aktualnim
planovima i radu udruge Slivanjka, gdje
smo dobili pohvale od strane svih nazočnih,
imali smo organiziranu večeru gdje smo svi
skupa uživali u jelovniku koji je bio pretežno
spreman iz kuharica slivanjskih žena! Susret
je bio održan u prostorijama župnog ureda,
gdje mi i inače održavamo naše susrete i
sastanke, ali se nadamo da ćemo uskoro
dobiti i naš vlastiti prostor! Sve je ovo bilo
popraćeno i medijski: Radio Split, Slobodna
Dalmacija i HTV!
...................................Udruga „Slivanjka”

Božić, 2010. BROJ 43

42 Slivno

11.09.2010.
- Dan hrvatskih mučenika
Hodočašće u Udbinu svećenika sa hodočasnicima iz domovine i
- Blagoslov nove crkve inozemstva. Održan je blagoslov nove crkve

U
koja je sagrađena u čast svim hrvatskim
organizaciji udruge žena Slivanjka,
mučenicima. U tom mnoštvu hodočasnika
nas 20-tak Slivanjaca, ove smo go-
dine pošli na hodočašće u Udbinu vrlo se lako mogla primjetiti i naša skupina
gdje se skupilo mnoštvo naroda, biskupi iz - malo Slivno u srcu Hrvatske!
cijele Hrvatske, državno rukovodstvo, čelnici
brojnih udruga, policije, vojske, mnoštvo ...................................Udruga „Slivanjka”
BROJ 43 Božić, 2010.
 Slivno 43

Ponovni susret

K
ao što su obećale, Slivanjke iz Fran-
cuske ispunile su prošlogodišnje obe-
ćanje da organiziraju susret žena iz
udruge Slivanjka. Tako smo se okupile žene iz
Slivna, Splita, Makarske, Osijeka, Francuske,
Amerike,... Uz ugodno druženje, planiranje
zajedničkih poslova i pokoju gangu, nastavit
ćemo i dogodine po dogovoru.
............................................... „Slivanjka”

Božić, 2010. BROJ 43

44 Slivno
„Ganga-fest
- Slivno 2010”
U
organizaciji udruge žena Slivanjka
ove je godine održan deseti, jubi-
larni Ganga-fest, jedinstveni skup
ljubitelja gange i narodne baštine imotske
krajine. Više od 40 grupa pjevača, folklorni
sastavi iz Zmijavaca, Runovića, gangaši iz
susjedne BiH, te više od 2000 posjetitelja,
među kojima su Slivanjci iz raznih krajeva
svijeta, samo su dio bogatog i raskošnog
narodnog slavlja u Slivnu. Nakon nekoliko
sati gange i zabave, stručni ocjenjivački sud
donio je odluku da prvo mjesto pripadne
gangašima iz zaseoka Begići iz Posušja, a
u ženskoj konkurenciji grupi iz Runovića.
Pobjednicima su pripale plakete i medalje, a
BROJ 43 Božić, 2010.
poslije su se svi zajedno počastili domaćim
pršutom, vinom i janjetinom koji su bili
poklon naših sponzora!
Dalje se veselilo uz tombolu, pjevali
su i svirali grupa Sitni vez, tamburaši iz
Slavonije. Također nas je počastila svojim
glasom i Ivanka Luetić, koja je svu publiku
digla na noge izvedbom pjesme Ponosna sam
što sam Imoćanka! Veselo je bilo cijelu noć...
Zadovoljne sa uspjehom organizacije,
udruga Slivanjka je poručila da se može i
bolje, nadamo se, sljedeće godine... Bože
zdravlje!!!
...................................Udruga „Slivanjka”
 Slivno 45

Iz župske kronike 2010.

5. 4. Uskrsni ponedjeljak.
Ove sam godine najzadovoljniji s Ve-
likim tjednom. Posjeta je bila kao i uvijek
ali mi se činilo da je svijet oduševljeno,
pažljivo i pobožno sudjelovao u Službi
Božjoj. Posebno na Veliki Četvrtak Od
bratima smo uzimali na Veliki Četvrtak
po sto kuna za svijeće.
Tako će biti plaćene dvije klupe za kor.
Na Veliki Petak snimala Hrvatska televi-
zija. Na Grebinama su Mrkonjići, Prgometi
i Barići častili sve u procesiji.
Na Uskrs je sv. Misu držao fra Do-
minik Radić.
7. 4. Iz kora iznesene stare klupe i
uništene. Stavlja se novi pod i naručene
nove klupe.
10. 4. Sastanak ministranata u Imot-
skom. Naših išlo deset.
15. 4. Svećeničko hodočašće u Zagreb.
Iz Imotskog nas sedmorica išli kombijem.
Umro Stipe Vuletić,
17. 4. Sprovod Stipe Vuletića. Stipe je
bio interesantan čovjek sa svojim lijepim
pričama.
18. 4. Došli pjevači iz Makarske, njih
10. Bila jedna Misa. Pjevali za svaku pohvalu.
Ručak spremio Jure Mikrut, a platio župnik.
23. 4. Danas sprovod Božidaru Radalju.
Kad bi god dolazio u Slivno, bio bi na
Misi. Dragi i dobri čovjek.
25. 4. Vjenčala se Tanja Vrdoljak
Zlatkova za Zorana Kutlešu. Vjenčao ih
fra Zoran Kutleša, gvardijan iz Imotskog.

Osmaši sa razrednikom, školska godina 69./70.

Božić, 2010. BROJ 43

46 Slivno

Osmaši s jednom nastavnicom i razrednicom školske godine 1980./81.

26. 4. Sastanak s načelnikom Općine Udruga Slivanjka priprema ručak za osoblje

Josipom Lešinom Travom i tajnikom Borom
Alrićem. Iz udruge Slivanjka bila Branka
Barić. Dogovor o Ganga-festu. Udruga
preuzela organizaciju.
10. 5. Umrla Mara Prgomet u Splitu.
12. 5. Sprovod Mare Prgomet. Nisam
je poznavao, kažu daje to bila dobra žena.
16. 5. Ja ovih dana promukao. Danas
je obe sv. Mise držao fra Dominik Radić iz
Makarske, a jučer fra Ivan Režić iz Imotskog.
Danas slavili sv. Paškala, bilo je malih
problema, jer se naši ljudi ne najave, a dođu
na ručak. Za ručak se treba uvijek najaviti.
21. 5. S Hrvatske televizije došla pe-
torica izviditi teren za svetkovinu Presv.
Trojstva. Počastili smo ih ručkom.
28. 5. Sprovod Ante Prgometa.
30. 5. Presv. Trojstvo. HTV već sinoć
postavio kamere po crkvi. Mi ćemo voditi
sv. Misu po našem svagdanjem običaju.
BROJ 43 Božić, 2010.
televizije, ima ih 28. Navečer su nas mnogi
zvali i kazali da je bilo dobro: pjevanje,
propovijed i organizacija. Propovijedao je
prof. fra Anđelko Domazet.
2. 6. Umro Milan Šimunović, fra
Ljubin otac.
4. 6. Sprovod Milana Šimunovića. Na
sprovodu je fra Ljubo, provincijal i Imotski
svećenici.
11. 6. Srce Isusovo. Sv. Misa u nas pa
ispovijedanje u Krstaticama do 11,30 sati.
U 15,00 sati sprovod fra Kriste Vlašića u
Imotskom, svećenika preko sto. Na večer
sam imao sv. Misu kod sv. Ante u Vinjanima.
13. 6. Sv. Ante. Ove godine manje
svijeta na Misi nego lani. Ja se borim da bi
ovaj blagdan povećao u Slivnu. Zato sam
uveo blagoslov auta, ali čini mi se da to
ne ide. Fratri traže da dođem ispovijedati
u Vinjane, a u sebe imam Misu popodne.
 Slivno
20. 6. Fra Dominik Radić držao Mise
u Slivnu. Ja u svom rodnom mjestu. Na-
povijedi Julije Parlov i Marija Anić. Na
večer počele duhovne vježbe u Imotskom.
24. 6. Sv. Ivan Krstitelj. Vodio sam sv.
Misu na Sebišini. S braćom fratrima pro-
slavio sam u Imotskom svoj stari Imendan
i sedamdeseti rođendan. Bože, kako sam
brzo ostario!
26. 6. Vjenčanje Julije Dragine i njezi-
na Marija Anića. Mladenci dragi, a svatovi
pristojni i mirni. Nema pijanih. Radujem
se da se Julija udaje ali će mi njezina po-
moć faliti.
27. 6. Ručak u Ljubice i Drage Parlova.
Pred kućom u hladovini, ugodno i zabavno.
29. 6. Sv. Petar i Pavao. Bio sam na
Misi u Drumu, lijep ambijent u šumici i
hladovini.
30. 6. U samostanu pravili raspored
za cijelo ljeto.
Božić, 2010. BROJ 43
47
1. 7. Išli na Visovac za Dan provincije.
3. 7. Posjet kod Mate Vučka bio je vrlo
ugodan. Sve se odvijalo u hladovini pred
kućom. Po podne Mise za p. Zvonu Nogala,
svijeta više nego nedjeljom. Uvečer kod
Ante i Matije gosta mnoštvo. Ljubaznost
ovih Nogala svakoga osvaja. Kad su ostali
oni bližnji gosti, izvodili smo šou s Antom
Nogalom p. Petra. Napadali smo ga kako
ima sliku i Franjinu i Jozinu, ima crveni
karton, a skuplja Mise protiv tuče. Ante se
„ne da”, brani se „rukama i nogama”. Na
koncu smo se rastali kao pravi prijatelji.
4. 7. Opet sam u Nogala, ovaj put
kod Vlade i Mile, Nede i Regine. Bila
Misa za pok. Ivana. Udarila jaka kiša ali
nije bilo krupe. Zaključili smo daje Ante
Petrov uspio skupljanjem Mise protiv tuče.
Umro Vlado Anić veoma pobožni i
dobri čovjek.
6. 7. Sprovod Vlade Anića.
Ivan i Toni
48 Slivno

Na vjenčanju Julije Parlov bili su svi pjevači i pjevačice, pa su njezini roditelji,

Ljubica i Drago spremili večeru za sve iz zbora.

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno
9. 7. Fešta u Šumetu. Veoma mi se
svidjela. Dan prije se puno Šumećana is-
povijedi, a nešto i na sam blagdan.
10. 7. Ljubica i Drago Parlov pozvali
zbor i mene na večeru jer je zbor pjevao na
Julijinu vjenčanju. Ukusna i bogata večera,
a takav ambijent i društvo.
12. 7. Umro Ante Prgomet.
14. 7. Sprovod Ante Prgometa.
15. 7. Dan općine. Polaganje vjenaca na
groblju u Runovićima, ručak u samostanu,
Presv. Otkupitelj i 45. obljetnica ređenja.
Popodne u Zmijavcima na sprovodu pa
ispovijedanje u Runovićima.
16. 7. U Runovićima na Misi, Gospa
Karmelska.
18. 7. Izlet i hodočašće na Divin grob.
Petero prijavljenih falilo. Morali smo se
Božić, 2010. BROJ 43
49
vratiti do 18,00 sati radi sprovoda Vladi-
mira Mrkonjića. Na sprovodu strašna kiša.
20. 7. Bio na Studencima. Ilindan je.
Puno fratara i biskupijskih svećenika.
22. 7. Umrla Slavka Anić Šapituša. Kad
bih dolazio k njoj nastojala me je što duže
zadržati. Bila je sama i željna društva. Inače
rođena 1921. Kćeri su je po mogućnosti
obilazile, posebno Ljubica s Hvara.
24. 7. Misa za pok. Mirjanu Vuletić,
treća godišnjica. Svijeta više nego nedjeljom
na Misi. Poslije Mise sprovod Slavke Anić.
25. 7. Umrla Ivanka Glibota u
Makarskoj.
26. 7. Ispovijedao sam u Poljicima i
bio na objedu. Činilo mi se, sila svijeta.
27. 7. U Studencima fra Jakovi slavili
Imendan. Lijepo druženje!
50 Slivno
28. 7. U Posušju susret duhovnih zva-
nja. Bilo nas 64. Fratara 27 i sestara 37.
30. 7. Umro Vlado Katavić Frandul
31. 7. Fra Dominik Radić došao iz
Makarske voditi sprovod Frandulu. Fra Rafo
s pjevačima išao držati Misu u Imotski na
Topani. Poslije iste večera u motelu Vene-
zia. Bilo nas 17. Pjevačice nisu dale meni
platiti večeru nego su same skupile novac.
7. 8. Vjenčanje Milijane Nogalo i
Marija Glavaša. Veoma svečano su uredili
crkvu. Dva dečka iz Splita svirali i pjevali.
Tako jak i ugodan glas ja nisam čuo.
8. 8. Objed u Ante i Matije Nogalo
kao i uvijek bogato, interesantno i ukusno.
Opet smo se zafrkavali s Anton Petrov o
partiji i Titu.
10. 8. U Zmijavcima fešta sv. Lovre.
Posjet Šabićima, Ivan i Kata krstili dijete.
13. 8. Sprovod Tomislava Mikru-
ta, svijeta puno. Ispovijedao sam stare i
bolesne po selu.
BROJ 43 Božić, 2010.
15. 8. Velika Gospa. Ove godine ni-
sam imao procesiju; Gojko i Ruža otišli
u Čvrljevo.
16. 8. Vodio sam sv. Misu u Vinja-
nima u sv. Roka. Mnogi su mi rekli da je
bilo dobro.
20. 8. Ekipa iz Runovića jučer i danas
sređivali okoliš oko škole i župske kuće.
Počastili smo ih ručkom.
21. 8. Ganga Fest u Slivnu. Organi-
zaciju preuzela udruga Slivanjka i bilo vrlo
dobro, bolje nego ikad do sada. Smatra se
da je bilo oko dvije tisuće ljudi.
30. 8. Posjetio me Ivan Katavić sin pok.
Frandula. Prigodom očeva sprovoda dao je
za crkvu tisuću kuna a danas je donio u
ime cijele obitelji tisuću i pol kuna. Svaka
čast obitelji pok. Frandula.
3. 9. Posjetio sam u staračkom domu u
Runovićima Križu Mikrut i Nedu - Man-
du Kustura. Križa je rođena 1926., ali je
u glavi bistra. Neda je rođena 1930., ali
Ganga fest 2010.
 Slivno
je postala senilna. Našao sam ih na klupi
pred domom.
6. 9. Počela školska godina. U školi smo
molitvom započeli novu školsku godinu. U
osam razreda samo 22 djece; dvoje prvašića.
11. 9. Udruga Slivanjka s 21 hodo-
časnikom išli na Udbinu na posvetu crkve
Hrvatskim mučenicima. Vratili su se puni
oduševljenja. Puno svijeta, svećenika i ča-
snih sestara.
15. 9. Sv. Misa za pok. fratre-sveće-
nike i časne sestre iz Slivna. Predvodio fra
Ante Anić i govorio o svetačkom liku fra
Jerka Loze.
20. 9. Otišao sam konačno u Njemačku
i tamo ostao do 29. rujna. Zamjenjivali
fratri iz Imotskog i fra Dominik Radić iz
Makarske.
2. 10. Na ručku kod Jere Glavaša,
slavi Imendan i Rođendan. Kod Jere je
uvijek interesantno doći. Dođu njegovi
Božić, 2010. BROJ 43
51
Ganga fest 2010
sa svojom djecom pa ih uvijek ima puno
i uvijek netko bacu koju šalu. Mali Jere
spjevao je didu i jednu pjesmu.
Navečer smo Gojko i Ruža i ja s Goj-
kom i Zdravkom Jukić u Ike i Nede Zeljko.
Kao i uvijek Iko i Neda bi nam sve dali. Po
običaju iza večere, bacili smo na karte. Iko
nije beštima, a Gojko Jukić je beštima kišu
Božju. Gojko Jukić me uvijek zove dužniće
moj jer sam mu dužan dvije večere. Ja sam
sračuna koliko je on meni dužan. Svake
nedjelje deset kuna za milostinju. Godišnje
ima 52 nedjelje. U deset godina koliko
sam ja u Slivnu 520. Sad sračunaj koliko
nedjelja nisi bio na Misi. Vidi ti njega, što
on meni računa, uzviknuo je Gojko.
3. 10. Sastanak udruge Slivanjka u
župskoj dvorani. Pozvale i mene. Branka
i Marija govorile o Ganga Festu. Zado-
voljne što su uradile i zaradile. U sebi
sam bio zadovoljan jer smo riješili tko će
52 Slivno

organizirati Ganga Fest i u buduće. Moje
oduševljenje je ipak malo splasnulo kad
sam im rekao, da očekujem od njih malo
više duhovnog života: sastati se koji put na
krunicu, izabrati jednog zaštitnika svoje
udruge, činiti mu makar trodnevnicu, sla-
viti njegov blagdan, napraviti zastavu svog
zaštitnika. Očekivao sam glasnu podršku,
međutim su one ostale u muku, niti su
za ni protiv.
6. 10. Sv. Bruno. Poslije sv. Mise fratri
iz Imotske krajine išli u Tribistovo slaviti
sv. Vinka Paulskog i sv. Rafaela arhanđela.
Bilo ugodno i zabavno.

„Slivanja” na okupu

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno
12. 10. Julija Ljubičina rodila kćer pa
Ljubica i Drago častili.
15. 10. Svjetski dan seoskih žena. Na-
šoj udruzi Slivanjka došli iz Splita gospodin
Radojković zastupnik SDP u županiji,
gospođa Ivanka Luetić te još dvoje novi-
nara. Tu je bio i Braco Ćosić iz Imotskog
s jednim dečkom. A naravno, tu je bio i
naš načelnik općine gospodin Josip Leši-
na. Sve je bilo dobro dok on nije počeo
govoriti. On tumači kako je sve učinio za
Slivno i kako bi sagradio i mrtvačnicu da
ja i Gojko nismo bili protiv toga. Ja sam
bio šokiran kako taj čovjek hladnokrvo
iznosi neistinu i laž u lice. Ja kod njega
bio toliko puta, gdje smo prijateljski go-
vorili o mrtvačnici; govorili sazivu ljudi u
školi, što sam ja i učinio; odabrali mjesto
gdje će se raditi mrtvačnica; on mi tvrdio
da sređuje papire; napisao Gojki pismo
da je sve sređeno. I sada kaže da smo mi
Božić, 2010. BROJ 43
53
Mačkare 2010.
bili protiv. Gojko je samo tražio drugu
lokaciju, a meni je bilo svejedno. Zastupao
sam mišljenje da, ako se ne može raditi
na jednom mjestu, može na drugom. Ja
sam mu sasuo u lice sve kao čovjeku koji
jednako hladnokrvno laže kao da istinu
govori. Zahvalan sam našem pročelniku
sela Anti Lozini Paćku, koji je pošteno
i istinito potvrdio ono što sam ja rekao.
Još nam načelnik tumači po prilici ovako:
Što će vam mrtvačnica?! Ako je čovjek
mogao živjeti u kući tolike godine, može
i još jedan dan kao mrtvac. Sućut se dade
u crkvi i gotovo. A u ostalom nije vam
daleko ni Sebišna. Iz tih riječi zaključu-
jem da on nikad ozbiljno nije ni mislio
graditi mrtvačnicu u Slivnu. Sramota od
načelnika koji bi se trebao misliti i za
Slivno. Zaključio sam da on nikad nije
nešto ozbiljno napravio za Slivno, nego
nam nekim sitnicama maže oči.
54 Slivno

Skupa ispred škole nakon 48 godina Vlasta Tunes rođ. Glibota i gojko Lozina.
Ona živi u Novoj Gradiški.

Sve je spremno za seoski turizam u Zeljaka

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 55

Drago je veseo, a kako bi bio veseo da ima društvo za igru u Prgometa

17. 10. Tonći Radalj Mladićev jučer se
vjenčao u Krstaticama s Anđelkom Blažević.
Danas sam na objedu kod njih. Svi djeluju
zadovoljni i veseli.
23. 10. Sprovod Marije Radalj žene
Ivana Jadranova. Već duže bolesna, ope-
racija nije uspjela. Ivan sad ostaje sam u
Slivnu.
30. 10. Sastanak Crkvenog vijeća. Dis-
kutirali uglavnom o mrtvačnici i križevima
na križnom putu. Odlučeno je da napiše-
mo pismo na Županiju i zaiskamo pomoć
za mrtvačnicu. Obratiti se gosp. Anđelku
Kataviću da lobira za nas. Na katastru vi-
djeti čije je zemljište gdje mislimo graditi
mrtvačnicu. Antunica Glibota tumači da
je to Glibotino, ali za svaki slučaj izviditi
Božić, 2010. BROJ 43
na katastru. S mrtvačnicom moramo riješiti
i problem WC-a koji je stalni problem u
Slivnu.
Mjesto onih velikih drvenih križeva na
križnom putu Velikog Petka, staviti manje
željezne križeve.
Govorili smo o proširenju groblja i
grobovima koji nisu uređeni.
1. 11. Svi Sveti. Svijeta bilo puno na
svim Misama u crkvi. Grobovi okićeni cvi-
jećem i osvjetljeni s puno svijeća.
Na objedu smo kod Vlade i njego-
va sina Miće Kustura. Kao i uvijek oni
su veoma galantni; svega ima u obilju;
poslužuju veselo i s ljubavlju. Najdraže
mi je bilo pjevanje gange Miće, Gojka i
Ruže,raznovrsno i skladno.
56 Slivno
Grabi blato i kuvaj puru
Č
itajući pjesmu Odlazak iz Slivna u
listu SLIVNO za Sv. Trojstvu ove
2010. godine, koju je pisao osam-
desetšestogodišnjak kao što sam i ja, odmah
sam dobio inspiraciju da napišem članak
za list «SLlVNO»: ukratko o našem zajed-
ničkom školovanju, i (da se ne zaboravi)
opširnije o ciglani i ciglarskim neopisivo
teškim radovima na kojima sam radio i
ja kao i brojni Slivanjci naši stari ciglarski
radnici, koji su većinom otišli na privremeni
počinak čekajući Uskrsnuće.
Poslije izgradnje visokoprizemlja naše
škole s Slivnu 1934. godine, upisana su
u prvi razred osnovne škole djeca rođena
1924., 1925., 1926., i 1927. godine. U
zapadnu učionicu te škole išli smo djeca
rođena 1924. i 1925. godine, gdje su bila
i dva Ivana Selaka Grgina, od kojih je je-
dan autor gori navedene pjesme. Pošto su
obojica bila istog: imena, prezimena i očeva
imena, naš učitelj Kažimir Smodanj, dodao
im je oznaku: stariji i mlađi, po datumu
rođenja, te ih je sa tim dodatkom tokom
cijelog osnovnog (tada četverogodišnjeg)
školovanja i prozivao.
Ova me je pjesma zainteresirala baš,
zbog njezina autora i sjećanja na naše školske
dane, i teške dane na ciglanama, te sam se
tada telefonom javio Ivanu Selaku u Osijek,
i sa njim kontaktirao nakon 72 godine našeg
rastanka po završetku osnovne škole, što je
i njega ugodno iznenadilo.
Slivanjci su išli na radove po cijelomu
svijetu, a u našoj lijepoj, po: Primorju i
BROJ 43 Božić, 2010.
Otocima, gdje su uz ostale razne poslove;
podizali i održavali vinograde i maslinike, a
po Slavonskim i Srijemskim ciglanama izra-
đivali ciglu, koja služi za izgradnju umjesto
kamena, jer se po tim terenima vrlo, vrlo
rijetko, nađe kamen.
Jedna radna grupa za izradu cigle na
ciglani zvala se Partija, koja se sastojala od
pet muškaraca. Tri odrasla, od kojih je jedan
golih nogu u kratkim hlačama (iz pjesme:
skidaj gaće) pravio blato za izradu cigle
zvao se blatar. Drugi koji je u kolicima
vozio blato na veliki drveni stol, zvao se
karolist. Treći koji je štampao ciglu zvao
se štampadur. Dva dječaka maloljetnika su
odštampane cigle u kalupima nosili i jednu
do druge istresali na plac, i tako red po red
ispunjavali plac zvali su se pićuli. Širina placa
bila je pet-šest; metara, a duljina tridesetak
metara i više. Stol sa blatom na kojem se
štampala cigla, stavljao se početkom rada
daleko od kraja placa oko četiri metra,
a kada se taj teren ispuni ciglom, stol se
pomakne nazad tj. prema blatu, tako da se
dobije novi prostor za prodiranje cigle. Uz
svaki plac bile su sa obje strane po cijeloj
dužini, pokrivene šupe, u koje se slagala
osušena cigla sa placa. Kada se ta cigla u
šupi potpuno (100%) osuši, drugi radnici
je voze u ring, (peć) gdje se peče, tako da
se ima gdje slagati novooštampana cigla.
U Slavoniji se mali pečeni blokovi za
zidanje kuća nazivlju cigla, a pečene ploče za
pokrivanje kuća crijep, a kod nas se ovi mali
blokovi nazivlju matuni, a pečene ploče za
 Slivno
pokrivanje kuća cigla. Dimenzija jedne cigle
(koja služi za zidanje) bila je: 25 x 12,5, a
debljina 6 centimetara, dok su se radile i cigle
za obziđivanje unutar bunara na strani koja
se kod zidanja stavlja sa unutarnje strane uže,
tj. svrsishodno za okruglo zidanje.
Blatar je svoj posao mogao najprije
završit, pa je kupovao namirnice za jelo
koje je i kuhao, što znači da je bio: blatar,
nabavljač i kuhar (iz pjesme: grabi blato,
kuvaj puru). Ovi ručni radovi potekli su
iz Italije, pa su i nadimci: karolista i pićul,
praksom tog rada stigli u naše krajeve.
Slivanjci su radili po mnogim ciglanama
širom Slavonije i Srijema, između kojih i u
ovim mjestima: Osijek, Vukovar, Vinkovci,
Ilok, Slavonski Brod, Tovarnik, Nijemci,
Otok, Stari Mikanovci, Novi Mikanovci,
Jankovci, Borovo, Živa, Šid, Ruma, Mitro-
vica, Jarmina i drugim.
U selima koja su imali ciglane, bila
je po jedna ciglana, dok ih je bilo više u
gradovima što je i razumljivo, jer je u gra-
dovima za tom građom bila veća potreba.
Da su mnogi Slivanjci išli raditi na
ciglane, dovoljno govori činjenica da ih je
iz zaseoka Glibote i Jurići bilo (samo kojih
se ja sjećam) pet štampadura, i to: Jokan
Glibota otac Mate, Zvone Glibota otac
Milana, Mila Glibota otac Ante, Marinko
Glibota otac Petra, i Pere Jurić otac Ivana.
Štampaduri su bili i neke vrste po-
slovođe u svojim partijama, jer su nalazili
poslove i pogađali rad po komadu cigle i
nalazili radnike koji će u njihovim partijama
raditi. I ja sam radio na Velićevoj ciglani
u Vukovaru u ulozi pićula 1942. godine, a
u ulozi štampadura isto u Vukovaru 1948.
godine, i u Njemcima 1950. godine. U
Vukovaru su bile tri ciglane Velićeva, Ra-
divojevića i Ofnerova, a poslije Drugog
Božić, 2010. BROJ 43
57
svjetskog rata ove su ciglane nacionalizirane
i označavale se svaka pod jednim slovom
tj. Velićeva: ciglana A, Ofnerova: ciglana
B, i Radivojevićeva: ciglana C.
U prva vremena na ciglanama su ra-
dili samo muškarci, dok su poslije Drugog
svjetskog rata u ulozi pićula radile i neke
mlađe djevojke.
Svaka partija imala je po više placeva za
prostiranje odštampane cigle, kako bi radili
na drugom i trećem placu, dok se cigla osuši
i pokupi i u šupe složi sa punih placeva.
Cigla odštampana jednog dana, drugog dana
pred doručak se okretala na bok, (to se kaže:
štucovati) da se prije osuši, te se na koncu tog
drugog dana pokupi i složi u šupe.
Za izradu cigle zemlja se kopala pret-
hodne jeseni, zime i proljeća, koja se u
kolicima gonila uzduž do svih placeva. Ova
brda iskopane i navezene zemlje bila su ši-
roka petnaestak, visoka preko 3, a duga do
100 metara i više, što je ovisilo o veličini
ciglane, tj. o broju partija koje su tokom
sezone na dotičnoj ciglani izrađivali ciglu.
Ovaj rad zvao se kubiciranje, jer se kopalo i
vozilo po mjeri kubika. Te radove su radili
i naši, a većinom njihovi domaći ljudi.
Na Velićevoj ciglani te 1942 godine
kada sam radio i ja, radile su tri partije,
svi iz Slivna.
Ciglarska sezona (izrada cigle) trajala je
od početka svibnja do konca kolovoza, tj.
dok je sunce toliko jako, da može osušiti
to blato-ciglu na placu.
Odrasli ljudi koji su radili na ciglani,
radovali su se sušnim danima tokom ljeta
radi bolje zarade, dok su slabije prolazili
kada je bilo kišno ljeto. Ako je ljeto bilo
bez velikih padavina, odrasli ciglarski rad-
nik, mogao je zaraditi četiri puta više nego
radeći teške radove na otocima, gdje je za
58 Slivno
cijeli dan uz hranu i smještaj, zarađivao
deset dinara, zašto je mogao kupiti pet
kilograma pšenice.
Tri odrasla čovjeka plaćali su piću-
le mjesečno, tj. kako bi se prethodno sa
njihovim roditeljima dogovorili, a poslije
Drugog Svjetskog rata, pićul je dobivao
pola zarade odraslog čovjeka.
Rad na ciglani bio je vrlo težak, a radilo
se od svitanja do mrkle noći, dok je odmor
bio samo tokom: marende i jauzine (popod-
nevne užine), a za vrijeme ručka jedan i pol
sat. Svaki minut se koristio, jer se taj rad
od poslodavca naplaćivao po komadu cigle.
Nedjeljom se štucovala i kupila cigla koja
je štampana subotom, tako da idućih dana
svi placevi budu slobodni za rad, i čistili se
placevi od blatnih otpadaka i troskota, dok
je blatar i blato napravio za početak rada
u ponedjeljak, a pićuli nedjeljnog jutra (uz
štucovanje i kupljenje cigle i čišćenje placeva),
mokri pijesak širili da se osuši, te suhog pred
noć uvozili u šupe, da ga ima za cijeli tjedan.
Pićuli su cijelo radno vrijeme trčali
baš, šprintovom brzinom, jer je svaki morao
odnijeti odštampanu ciglu izvrnut kalup i
oprezno ga sa cigle (blata) dizati da se cigla
(dok se sa nje skida kalup) ne širi i trkom
do stola, te već opjeskani kalup kojeg je
prethodni pićul opjeskao staviti štampaduru
na stol, i opjeskati kalup kojeg je donio za
drugog pićula, šaku pjeska baciti na stol
(gdje će štampadur prevrnuti ćavu za novu
ciglu) i uzimlje kalup sa ciglom trčeći da
je u red istrese, dok drugi pićul trčeći za
prvim čini isto što je činio i prvi. Kakvom
se brzinom na ciglani radilo govori činje-
nica, da je jedna partija dnevno: štampala,
štucovala, kupila i u šupu slagala, oko pet
tisuća komada cigle, dok je ponedjeljkom
(kada nije bilo štucovanja i kupljenja cigle)
BROJ 43 Božić, 2010.
bilo partija koje su tog dana, štampale i
preko sedam tisuća komada cigle.
Nije teško izračunati (po dimenziji
jedne cigle) koliko je trebalo blataru velikom
četverouglastom motikom prekopati kubika
zemlje-blata dva puta, i vode naliti šišajbom
(posuda od desetak litara na dugačkom
dršku), a da i ne govorimo; karolisti izgurati
na stol i pićulima na komadiće raznijeti
po placu, dok je bilo najlakše štampaduru.
Blato je moralo biti lijepo urađeno, te je
izgledalo i bilo tvrdo kao tijesto kojeg žena
izmijesi za kruh.
Ovo je prikazano u kratko, dok bi se o
ovome opširno, mogao napisati cijeli roman.
I uz ovako trajno napeto i u teretnoj trajnoj
trci provedeno vruće ljeto, bilo je dosta:
šale, viceva i smijeha što je najviše ovisilo
o štampaduru, kao što je bio naš poznati
humorista, šaldžija i veseljak Joko Marinović
(Šukanovac) otac Pere Marinovića-bojadi-
sara. Ugodno je bilo u društvu Joke Selaka
(Drveta), i Mirke Parlova Jurina ćaće, baš
zbog njihove ljudskosti i šale. Jedne godine
kada je završila ciglarska sezona, povratkom
dragom domu bili su (ciglari) veseli i zado-
voljni. Kada su ušli u Vinkovcima u putnički
vagon, Joko Selak (Drvo) na sav glas otvori
gangu: Oj divojko materina mile.... A Mirko
Parlov naglo zaštopa to pjevanje i kaže: Ni
za Svetog Petra, prija Stapina duba, a to je
u Zagvozdu. Te su se svi nasmijali Mirkinu
kulturnom ponašanju iako u srdačnoj šali!
Od šestog desetljeća XX stoljeća na-
pretkom tehnike, bageri su zamijenili ručno
kopanje (kubiciranje) zemlje, a teške ručne
radove štampanje cigle moderni strojevi,
koji danas izrađuju razne vrste puno vrsnije
i jeftinije cigle i crijepa,
......................................... Danko Kustura
 Slivno
Što nas čeka u
2011. godini
Preneseno iz Danica 2011.
Astronomski i vremenski podaci za
2011. Godinu
P
o srednjoeuropskom odnosno srednjo-
europskom ljetnom vremenu: proljeće
počinje 21. ožujka (III.) u ponoć i
21 minutu, ljeto 21. lipnja (VI.) u 19 sati
i 16 minuta, jesen 23. rujna (IX.) u 11 sati
i 4 minute, a zima 22. prosinca (XII.) u 6
sati i 30 minuta.
Pomrčine sunca i mjeseca
tijekom 2011. godine
Tijekom 2011. godine dogodit će se
dvije potpune (totalne) pomrčine Mjeseca
i četiri djelomične pomrčine Sunca:
U utorak 4. siječnja 2011. godine
djelomična pomrčina Sunca. Vidljiva je
iz Europe (osim Islanda), sjevernog dijela
Afrike, zapadne i središnje Azije, te s cijelog
Arapskog poluotoka. Iz Zagreba početak
pomrčine ili prvi kontakt je u 7 sati 59
minuta i 35 sekundi, sredina pomrčine
i najveća faza je u 9 sati 20 minuta i 43
sekunde, a posljednji kontakt i završetak
pomrčine je u 10 sati 50 minuta i 7 sekundi.
Božić, 2010. BROJ 43
59
U srijedu 1. lipnja 2011. godine dje-
lomična pomrčina Sunca. Vidljiva je iz
Istočne Azije, krajnjeg sjevera Europe, sje-
vera Sjeverne Amerike, Grenlanda, Islanda,
dijela Japana, te s Arktika. Iz Hrvatske ova
pomrčina nije vidljiva.
U srijedu 15. lipnja 2011. godine
potpuna ili totalna pomrčina Mjeseca s
ukupnim trajanjem od 3 sata i 40 minuta,
što uključuje ulazak i izlazak Mjeseca iz
Zemljine polusjene. Trajanje djelomične
pomrčine, kada je Mjesec samo djelomice
u Zemljinoj sjeni, iznosi 1 sat i 41 minutu.
Vidljiva je iz Sjeverne Amerike, Europe,
Afrike, Azije i Australije.
U petak 1. srpnja 2011. godine dje-
lomična pomrčina Sunca. Cijeli tok po-
mrčine vidljiv je samo s južnih predjela
Indijskog oceana i vrlo malog kopnenog
dijela Antarktika.
U petak 25. studenog 2011. godine
djelomična pomrčina Sunca. Ova pomrčina
vidljiva je s cijelog Antarktika, samog juga
Afrike, te s južnih predjela Indijskog oceana,
te južnih dijelova Tihog i Atlantskog oceana.
U subotu 10. prosinca 2011. godi-
ne potpuna ili totalna pomrčina Mjeseca
ukupnog trajanja od 3 sata i 33 minute.
60 Slivno
Djelomice u Zemljinoj sjeni, Mjesec će
provesti 52 minute. Vidljiva je iz Europe,
Istočne Afrike, Azije, Australije, s Pacifika
(Tihi ocean) i Sjeverne Amerike. Pomrčina
nije vidljiva iz Hrvatske, jer Mjesec prolazi
kroz polusjenu na završetku pomrčine u vri-
jeme kada kod nas nastupa večernji sumrak.
Svi podatci prikazani su u aktualnom
vremenu (srednjoeuropskom ili ukaznom, to
jest ljetnom ili službenom vremenu), ovisno o
tome tijekom kojeg razdoblja u kalendarskoj
godini se zbiva.
G. Kren 091/593-84-96
ili g_kren@yahoo.com
092/20-25-333
Kakvo će biti vrijeme u 2011. Godini
Prema „Stoljetnomu kalendaru” vla-
dajući planet u 2011. godini bit će Vene-
ra. Kao vladar Venera je dobrotvor. Vlada
ljudskim osjećajima, sklapa prijateljstva i
brakove. Miroljubiva je, ponosna, duhovita,
neozbiljna i nestalna, a u ljubavi je sretna.
Simbol je ljubavi i ljepote.
Njezina je boja zelena. Od kovina joj
pripada bakar, od dragoga kamenja smaragd,
a od brojeva 6. Od dana pripada joj petak,
a od noći ponedjeljak.
Kakvo će biti vrijeme u 2011. godini?
Godina će biti više vlažna nego suha. Za
pojedina godišnja doba Stoljetni kalendar
predviđa:
Proljeće: blago, ali se kasno pojavljuje.
Ljeto: toplo i sparno (ako proljeće nije
previše vlažno); na kišno proljeće dolazi
suša i vruće ljeto.
BROJ 43 Božić, 2010.
Jesen: u početku lijepa i topla, ali poslije
postaje hladna i vjetrovita.
Zima: u početku suha, a poslije vrlo
vlažna.
Vrijeme po mjesecima
Siječanj: Od 1. do 7. studeno, 8. snijeg,
od 9. do 15. hladno, 16. promjenjivo, od
17. do konca mjeseca umjereno oblačno
i blago.
Veljača: Do 4. oblačno, 5. lijepo, 6. i
7. nevrijeme, od 8. do 12. jaka zima, 13.
topla kiša, s mnogo vode, od 14. do 25.
nestalno vrijeme, s postupnim zahlađenjem,
od 27. do konca mjeseca oštro, vjetrovito
i snježno.
Ožujak: Od 1. do 7. hladno i vjetrovi-
to, od 8. do 17. vrlo hladno, 19. vjetar sa
susnježicom, 20. i 21. kiša sa zahlađenjem,
od 22. do 27. tmurno i oporo, od 28. do
konca mjeseca vrijeme se nešto proljepšava
i dani postaju topliji.
Travanj: 1. i 2. vjetar i kiša, od 3. do
10. zahlađenje, vjetar s kišom i snijegom,
od 11. do 13. promjenjivo, 14. i 15. lijepo,
od 16. do 20. nestalno vrijeme s oborina-
ma, 21. i 22. kiša s oštrim vjetrom i jače
zahlađenje, što će potrajati do kraja mjeseca.
Svibanj: U početku lijepo i toplo, 7.
grmljavina, a nadalje do 17. kiša, od 18.
do 23. vedro, ali vjetrovito, od 23. do 29.
oštro i ružno, 30. i 31. lijepo.
Lipanj: Lijepo vrijeme s kraja prošloga
mjeseca traje sve do 20, 21. promjenjivo,
od 22. do konca mjeseca svakoga dana
grmljavina, s povremenom kišom.
Srpanj: Od 1. do 3. oblačno, 4. vedro,
a podvečer prolazna oluja, od 5. do 11.
 Slivno
lijepo i sunčano, 12. promjenjivo, od 13.
do 17. kišovito, od 18. do konca mjeseca
lijepo, s jednim pogoršanjem i olujom u
razdoblju od 25. do 27.
Kolovoz: Do 9. kišovito, s jedim lijepim
danom, 10. sunčano, od 11. do 15. ponov-
no kišovito, poslije toga lijepo i toplo do
25, a onda do kraja mjeseca opet kišovito.
Rujan: Od 1. do 10. lijepo jesensko
vrijeme, od 11. do 16. nestalno, od 17. do
25. oblačno, hladno i vlažno, a od tada do
konca mjeseca lijepo i toplo.
Listopad: 1. i 2. lijepo, 3. jaka gr-
mljavina, a poslije neugodno i vlažno do
9, od 10. do 29. lijepo, 30. smrzavica sa
snijegom, 31. oblačno.
Studeni: Oštro i oblačno traje do 5,
od 6. do 8. lijepo i vedro, od 9. do 17.
hladne kiše, 18. snijeg i prijelaz na pravo
zimsko vrijeme. Posljednji dani u mjesecu
bit će vrlo hladni, s mnogo snijega.
Prosinac: Prva dva dana vrlo hladna,
zatim snijeg, 8. jugo i kiša, 10. vedro i
smrzavica, od 11. do 20. vedro s mrazom,
od 21. do 25. neugodno, od 26. do kraja
mjeseca zahlađenje.
To su predviđanja „Stoljetnoga kalen-
dara” o vremenu u 2011. godini. Koliko su
točna moći ćemo se sami uvjeriti.
Naše stare Danice obično bi ovakva
vremenska predviđanja popratile riječima:
Ovako Stoljetni kalendar, a kako će dobri
Bog, to je u Njegovoj svemožnoj ruci.
Zapovjedni blagdani
Zapovjedni su blagdani sve nedjelje u
godini (u koje, naravno, spadaju također
Uskrs i Duhovi), Tijelovo, Velika Gospa, Svi
Božić, 2010. BROJ 43
61
sveti i Božić. Više nisu zapovjedni blagdani:
Sveta tri kralja (Bogojavljenje), Svijećnica,
Sv. Josip, Blagovijest, Spasovo (Uzašašće),
Sv. Petar i Pavao, Mala Gospa, Bezgrješno
začeće BDM, drugi dan Uskrsa te Božića
i Nova godina, ali katolici ih i dalje rado
svetkuju.
Obvezatni post i nemrs
Katolici su prema sadašnjim crkvenim
propisima dužni obdržavati post i nemrs
na Pepelnicu (Čistu srijedu) i Veliki petak.
Zakon nemrsa obvezuje i u sve petke u
godini osim onih kad je svetkovina, ali u
izvankorizmene petke može se umjesto ne-
mrsa odabrati drugo djelo pokore ili kakvo
karitativno djelo.
Nemrs (zabrana jedenja mesa) obvezuje
sve vjernike otkad navrše 14 godina pa do
konca života, a post sve one koji su navršili
18 godina a još nisu započeli 60. godinu.
U posne dane smije se uzeti samo jedan
pun obrok.
Župnici u pojedinim slučajevima mogu
iz opravdanih razloga osloboditi pojedine
osobe ili obitelji obveze posta ili nemrsa,
ili tu obvezu zamijeniti drugim oblicima
pokore.
Statistički podatci o stanovništvu
Republike Hrvatske
U popisu stanovništva 2001. godine u
Hrvatskoj se katolicima izjasnilo 87,83%
stanovništva, 11% više nego 1991. godi-
ne. Pripadnicima Srpske pravoslavne crkve
izjasnilo se 0,91% građana ili 40 433 oso-
be, a 1991. godine 11,1%. Sveukupno se
pravoslavcima, bez obzira na to kojoj Crkvi
pripadaju, izjasnilo se 4,2% građana.
62 Slivno
Cijenjeni fra Rafaele
O
vo sam pismo napisao još 2.rujna
2009., no zbog obveza dočekalo
je božićne blagdane da ga zavr-
šim,... a sada skoro i Veliku Gospu i novi
Ganga-fest da Vam ga pošaljem - tako je
to s poslom i obvezama (i nemarom). Eto,
valjda je bolje ikad nego nikad.
Iako me osobno ne poznate, mi smo se
više puta sreli kako u Slivnu tako i u Osijeku,
za vrijeme dok smo uspijevali održavati dane
Slivna. Moje je ime Darko a sin sam ing.
Ivana. Mrkonjića, p. Marijana i p. Mande
(r. Lendić), rođenog u Slivnu 1921. godine
u čije vas ime također pozdravljam, kao i
u ime moje majke Katice (r. Matković) iz
susjednih Poljica.
Dugi se niz godina bavim turizmom,
a nakon rada i vođenja agencije, trenutno
rukovodim Udruženjem turističkih vodiča
Osijeka i Slavonije i dopredsjednik sam Za-
jednice društava turističkih vodiča Hrvatske.
Uz interpretaciju i zaštitu baštine, naro-
čito se bavim programima izobrazbe vodiča
te razvojem kulturnog, kontinentalnog i
ruralnoga turizma pa vam se javljam jer bih
rado pomogao i u razvoju turizma našega
Slivna, odnosno u očuvanju njegove baštine,
kao i baštine dalmatinske zagore u cjelini.
Obraćam se prvo i upravo vama, s ob-
zirom da u onom dijelu turističke ponude
koji se sastoji od interpretacije kulturne
baštine, odnosno kulturnom turizmu, koji
je ujedno i vid njezine zaštite, često veliku
ulogu može imati i ima svećenstvo i crkva,
koja i jest veliki dio naše baštine. Dokaz za
BROJ 43 Božić, 2010.
Split, 6.kolovoza 2010.
to je i organizacija proslave 250 godina crkve
u Slivnu a i početak tradicije Ganga-festa.
U prilog tome dostavljam vam i do-
kumentaciju o jednom naročito svjetlom
primjeru, p. Željku Pauriću, bivšem gvar-
dijanu Franjevačkog samostana u Osijeku,
koji je upravo zbog zalaganja na očuvanju i
promicanju naše kršćanske baštine i baštine
uopće, koje se najviše očitovalo u promi-
canju Osječke Gospe kao simbola Grada i
utemeljenja Krist-festa, festivala suvremene
kršćanske glazbe, odlukom ministra turiz-
ma proglašen prvim počasnim turističkim
vodičem u Republici Hrvatskoj.
Konkretan povod za ovo moje pismo
jest Ganga fest 2009. godine koji ste vi
otvorili.
Prisjećajući se proslave 250 godina naše
crkve i ranijih Ganga festova nisam se mo-
gao oteti dojmu da je ovaj znatno slabije
organiziran, a kruta je činjenica da je bio
dosta slabo posjećen od promatrača, iako
izvođača, što je dobro, nije nedostajalo.
Ono što jest nedostajalo u ponudi hra-
ne, pića i suvenira, prema mome iskustvu,
je naše domaće vino, naša domaća janjetina
i predstavljanje i prigodna prodaja naših
proizvoda, prije svega pršuta s kojim se s
obzirom na tri velike pršutane možemo
dičiti, sira, a tako i drugih poljoprivrednih
proizvoda, zatim i ljekovitog bilja ako za
to ima tko interesa, te kovanih proizvoda ,
napr. sačeva i bronzina i drugih predmeta
koji služe za pripremu naših tradicijskih
jela, pa i kosora motika i sl.
 Slivno
Onaj komercijalni dio derneka, na ko-
jem se prodaju plastične igračke iz Kine
(posebno pištolji i puške) morao bi zajedno
s prodajom uvozne janjetine (od 50 kg žive
vage) i piva biti jasno odijeljen, na primjer
da se postavi na putu ili parkiralištu, dok
se programski - festivalski dio održava na
igralištu, i gdje je ponuda onih ranije na-
brojanih domaćih proizvoda primjerena.
Dobro u organizacijskom smislu, kada
govorimo o 250 godina crkve, bilo je ranije
upisivanje učesnika i uplata doprinosa, što
ni za Ganga-fest ne bi bilo loše. Dakle ako
bi svi mi (Slivanjci i potomci) predbilježili
članove naše obitelji i naše prijatelje i goste,
te bi ta predbilježba bila ulaznica, odnosno
zapravo bon za večeru (naš pršut, janjetinu
i vino) onda bismo tako osigurali i dobru
domaću hranu i posjetitelje. (Fra. Rafaele, ja
ono što su 22. kolovoza pred školom pekli
i točili, ja nisam tija jist i pit.)
Božić, 2010. BROJ 43
63
Vjerujem da je već za 100 kn moguće
osigurati 5 dag pršuta, 30 dag pečenoga,
kruh ispod sača i čaša vina, a da se pri tome
našim ljudima više nego dobro plati doma-
će janje i vino, pa u tom smislu smatram
da bi organizacijski odbor već sada trebao
dogovoriti i odlučiti čije je vino dobro i
rezervirati ga unaprijed a za nagodinu da
se unaprijed odvoji dva-tri kvintala bilog
i toliko crnog grožđa i da se napravi vino
za festival a jednako tako treba dogovoriti
janjce s onima koji drže domaće, da ne
bi u zadnji čas bilo kupovine iz uvoza, pa
neka i košta više ako ostaje novac u kući.
U nadi da ćemo zajedno unaprijediti
kulturni život Slivna, očuvati tradicijske
vrijednosti, te se što više okupljati i sre-
tati u budućnosti, srdačno vas iz Osijeka
pozdravljaju:
................... Ivan, Katica i Darko Mrkonjić
64 Slivno

Našoj dragoj baki Ivi

Moja Baka, Iva draga,
sada nas gleda iznad oblaka.
Dobro se sjećam njene kose sjede i spletene,
pod crnu maramu s crvenim cvjetićima sakrivene.

Lice blijedo i oči plave,

Uvijek su svakome pomoć dale.
“Ćikina” su je zvali
po mužu “Ćiku“ nadimak joj dali

Crna suknja i odjeća — uvijek joj je bila čista.

I patike crne - s njima je jurila od mjesta do mjesta.
Sjećam se slike, kako ispred kuće stoji,
Uvijek k’njoj se vrate misli moje.

Kruh, krompir i janjetinu nam je pekla.

“Nemoj me krivo shvatit” često nam je rekla.
I ako se baka po svuda kreće,
naočale nisu najbolje, a kod doktora neće.

Kad su djeca iz daljine došla,

i u vrtu joj malo pomoć pošla.
Nije Baka dala raditi nama,
nego sve je voljela obavljati sama.

Svakog dana oko 12 sati,

baka se u svoju sobu vrati.
Stavi naočale i navije seriju glasno,
da i susjedi čuju jasno.

Ostala su sjećanja na vodu iz bunara i vino iz konobe.

Bez bake Ive je prazna stara kuća i prazne su sobe.
U zadnjim godinama život joj je bio sve teži,
sad draga Iva kraj svog Marka leži.
Volimo te!

............................................................................................. Lozina Ivana, kći Markice

BROJ 43 Božić, 2010.
 Slivno 65

Kovač nad kovačima

Znaš Skuj mi dide i
Dide Komadić sriće
Dugi moj Ivane I život satkan od duge
Danas mi
Opet tribaš Danas su mi dide moj
Odnili su velik dio mene Dugi moj Ivane
Tvog leptira slomljena su krila Suncu otrgnuli zrake
A ja Skuj mi dide ovu
Čujem zvuk Tvog nakovnja Nedilju
I Da je probam živit ponovo
Ne boj se dite Kovaču moj
Dide moj
Skuj mi dide Kovaču nad kovačima
Zvizdu Tvom leptiru slomili su krilu
Da mi obasja
Ovu mrklu noć A ja
Skuj mi dide Čujem zvuk tvog nakovnja
Ovaj otrgnuti dio mene
Ne boj se dite
Čujem Te Vratit ćemo Nedilju
Čujem zvuk onog Sve će opet biti kao prije
Tvog nakovnja Gorit će vatra u Marinića
Osjetim žar plamena I čut će se opet
Vatre naših Marinića Kao i prvi put
Zvuk našeg nakovnja

Dide moj
Kovaču nad kovačima ............................Krasna Jokić, r. Marinić
Božić, 2010. BROJ 43
66 Slivno

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 67

Ispod jorgovana
Tko oskvrnuo je sjećanje I onaj tren
Jorgovane moga kraja Njenog dodira
Sanenog djetinjstva
Mašnice u kosi
Preobrazbu maštanja
I snove Djevojčice ispod jorgovana
A ostalo je
Dunje mirisne
Grožđe u didovoj ruci ........................... Krasna Jokić, r. Marinić

Božić, 2010. BROJ 43

68 Slivno
Dali su za List ili Crkvu
50 kn
Matija Kustura, Mara Selak p.Vinka -
Osijek, Ivana Marinović, Ivan Barić - Mister,
Ljubica Glibota - Osijek
100 kn
Ante Vrdoljak Nikinić. Jozo Zeljko, Mica
Radalj ud. Vlade, Ćećo Glavaš, Milica Gracek -
Osijek, Ljubica Barić ud. Ante, Neda Marinović
- Tutić ud. Ivana, Joko Lozina, Ksenija Weitner r.
Lozina, Slobodan Glibota, Nada Režić r. Šimu-
nović, Josip Lozina p. Tražimira, Dane Prgomet,
Danica Grepo r. Kustura - Osijek, Dragica Vranjić
r. Kustura - Osijek, Ljubica Kustura - Osijek,
Ivica Radalj p. Bože, Mirjana Boškić r. Prgomet,
Ivica Protrka Miljenkov, Anđuka Anić, Ljubomir
Parlov - Pula, Ivka Prgomet, Nada i Ivica Jukić,
Josip Jukić Ivičin, Marija Jerković r. Talaja, Ivica
Marinić p. Ante, Marija Musulin r. Kustura,
Vinko Prgomet - Osijek, Ljuba Gotić - Osijek,
Nada Matković - Osijek, Vladimir Mrkonjić,
Marija Katavić, Jadranka Đan, Jozo Prgomet p.
Kuje, Mila Glibota, Mara Glibota ud. Ivana, Petar
Lozina p. Tražimira, Drago Kustura, Mirko Anić
150 kn
Mirko Barić p. Tome, Jozo Barić p. Ivana,
Dragan Glibota, Danica Lalić r. Marinović,
Ljubica Samsov, Mila Zeljko
200 kn
Ante Gabelica Podbablje, Goran Glibota,
Ivan Grančić - Tekovac, Neda Ravlić, Davorin
Radalj p. Jože, Božidar Radalj - Krunica, Ivan
Talaja, Dragica Mikrut p. Antiše, Marija Bošnjak
r. Zeljko, Iko i Dragica Marinović, Zora Komar
r. Parlov, Iće Vrdoljak, Pave Glibota, Danica i
BROJ 43 Božić, 2010.
Vlado Talaja, Josip Lozina Ikanov, Mara i Milan
Marinović - Sisak, Vlade Glavaš, Jeroslav Glavaš,
Ljubica i Cvita Mikrut, Vlade Ravlić p. Blaža
- Osijek, Nediljko Prgomet p. Mate, Anđelko
Lozina p. Josipa , Ljiljana Mikrut - Osijek, Iva
Mikrut ud. Miljenka, Ivanka Lazić r. Glibota, Iva
i Vlado Prgomet, Nikica Parlov, Stana Prgomet,
Pave Marinović, Ljubica Mužić, Ante Prgomet
p. Stipe, Milan Šimunović, Danko Kustura,
Ante Marinović Selak, Tihana Aror i Vladimir
Jukić, Ante Lozina p. Josipa , Marija Čurčija r.
Glibota, Slivanjski lovci, Joko Jukić Macukić,
Dragica Vučetić r. Šimunović, Dragica Kovačević,
Dragica i Tomislav Glibota, Mila Mikrut
250 kn
Josip Barić
300 kn
Jagica Lozina, Dragica Tisot r. Anić - Novi
Zeland, Albino Lozina - Osijek
350 kn
Drago Parlov p. Ante
400 kn
Ivan Marinović p. Jure, Nedo Lozina p.
Čove, Marko i Zdenka Lozina, Ivo Talaja Vladin,
Miljenko Prgomet - Živa Vatra, Ante Jakovina
p. Jure, Drago Barić, Ljubica Szabo, Ivan Radalj
500 kn
Pere Marinić, Fra Ivan Jukić, Nevenka
Šotti r. Grančić
550 kn
Jure Barić
 Slivno 69

800 kn 500 €
Stanko Krešo Marinić, Ante Glibota p. Jokana
1000 kn 50 USD
Obitelj Joze Jukića, obitelj Joze Katavić Ante Nogalo Gilić
2800 kn
100 USD
Obitelj p. Vlade Katavića
Petar Grepo p. Ante - Portland
5000 kn
150 USD
Obitelj p. Tomislava Mikruta
Ivanka i Milan Vuletić
20 €
200 USD
Veljko Rebac, Ljubica Vuletić r. Čale
Ivica Barić p. Mirke, Ana i Miljenko No-
40 € galo - New York, Ante Lozina p. Tražimira
Vladimir Marinović p. Danka 250 USD
50 € Ivana i Ivan Lozina - New York
Pergo Katavić, Nedo Lozina p. Čove, Ivan 300 USD
Radalj p. Dankice, Iće Vrdoljak, Dragan Lozina
p. Ćike, Snježana Lamperht r. Kustura, Marko Milan Lozina p. Pave, Tomislav Nogalo -
Lozina - Njemačka, Cvita Katavić Pergina, Pere New York, Anđelko Lozina p. Tražimira
Katavić „Veliki“, Dragica i Tomislav Glibota
50 AUD
60 €
Marica i Milan Parlov, Iva Vučko
Ivanka i Milan Vučko
200 AUD
70 €
Ante i Ljubica Jukić - Australija
Petar Selak Liege
100 CHF
100 €
Marko Bartulović
Božo Radalj - Krunica, Tonći Radalj, Ra-
dojka i Marić Marinović 150 CAD

150 € Ikica Glibota

Dinko Jukić - Francuska, Ljuban Glibota 1000 kruna

p. Jokana
Jozo Prgomet iz Švedske
200 €
Ivica Barić p. Mirke darovao je dvije pikside
Danko Glibota p. Ljube i jedan kalež (sve je pozlaćeno).
Božić, 2010. BROJ 43
70 Slivno

Kršteni u Slivnu u 2010.

1. Petar Lozina, 2. Filip Nogalo,
sin Josipa Miće i Ljubice r. Glibota; sin Vlade i Višnje r. Znaor;
rođ. 25. 10. 2009. rođ. 12. 08. 2010.
krš. 14. 02. 2010. krš. 25. 09. 2010.
Kum Tonći Jurić. Kum Ante Vuletić
i Snježana Glavota

Vjenčani u Slivnu u
2010. godini.
1. Zvonimir Kutleša i Tanja Vrdoljak;
vjenčani 25. travnja 2010.
Kumovali Blago Tomić
i Mateja Galić.

2. Marijo Anić i Julija Parlov;

vjenčani 26. lipnja 2010.
Kumovali Marijan Glavaš
i Marijana Kastajnšek.

3. Marijo Glavaš i Milijana Nogalo;

vjenčani 7. kolovoza 2010.
Kumovali Hrvatin Jakić
Marijo Anić i Julija Parlov
i Ivana Turić.
BROJ 43 Božić, 2010.
 Slivno 71

Umrli u 2010. godini.

1. Vinko Parlov, 13. Vlado Anić,
r. 23. 03. 1949. u. 28.01.2010. r. 22. 03. 1931. u. 04. 07. 2010.

2. Ruža Glibota, 14. Ante Prgomet,

r. 30. 09. 1923. u. 03.02. 2010.
r. 27. 08. 1951. u. 12. 07. 2010.
3. Zora Vučko,
15. Vladimi Mrkonjić,
r. 03. 02.1927. u. 19. 02. 2010.
r. 05. 08. 1934. u. 16. 07. 2010.
4. Ante Mikrut,
r. 14. 07. 1926. u. 21. 02. 2010. 16. Slavka Anić „Sapituša”,
r. 01. 04. 1921. u. 22. 07. 2010.
5. Petar Kustura,
r. 22. 11. 1963. u. 07. 04. 2010. 17. Ivanka Glibota,
r. 21. 03. 1940. u. 25. 07. 2010.
6. Slavka Vrdoljak,
r. 27. 03. 1932. u. 07. 04. 2010. 18. Vlado Katavić,
7. Stipe Vuletić, r. 28. 04. 1929. u. 30. 07. 2010.
r. 20. 01. 1935. u. 15. 04. 2010.
19. Tomislav Mikrut,
8. Božidar Radalj, r. 06. 11. 1941. u. 10. 08. 2010
r. 23. 05. 1931. u. 22. 04. 2010.
20. Marija Radalj,
9. Mara Prgomet, r. 10. 03. 1937. u. 21. 10. 2010.
r. 01. 09. 1926. u. 11.05.2010.
21. Mila Čale pok. Marka;
10. MatijaRadalj Špirinica,
rođ. 3. 10. 1920. u. 3. 11. 2010.
r. 28. 07. 1910. u. 31. 05. 2010.

11. Ante Prgomet, 22. Marija Lozina ud. Stipe-Glavara;

r. 11. 01. 1932. u. 27. 05. 2010. rod. 25. 3. 1922. u. 8.11. 2010.

12. Milan Šimunović, 23. Josip Katavić Sosa sin pok. Ante;
r. 20. 09. 1940. u. 02. 06. 2010. rođ. 1.3. 1924. u 10. 11. 2010.
Božić, 2010. BROJ 43
72 Slivno

U spomen jednoj dobroj i plemenitoj ženi

ZORI VUČKO
udovi Mate Grgića

U velikoj tuzi primismo vijest da je ovaj svijet napustila Zora Vučko. Dosta je
bilo muke i bola za tvoje tijelo! Sada će Svevišnji dati mir duši tvojoj. Nikada
se neće zaboraviti tvoja dobročinstva i tvoja topla riječ. Kad smo pohodili vaš
dom, ja i moji vam dragi prijatelji, ti bi nam govorila: Samo pivajte! Pokojni
Mate i mi smo kroz pjesmu činili tebi zadovoljstvo. Uz topli kruh s komina ti
bi donijela i pršuta i fešta bi bila stvorena. Svi koji bi došli u vaš dom bili su
počašćeni rujnim vinom iz vaše Bršćanove drage. Neka vas dobri Bog oboje obi-
lato nagradi za vašu ovozemaljsku dobrotu te u njegovu vinogradu uživali vječni
mir. Ovo pišem u ime svoje i u ime svih dragih prijatelja koje ste dragovoljno
prihvaćali kao svoju dicu koju niste imali. Time vam se javno zahvaljujem. Bog
neka vas nagradi. Veliko je milosrđe njegovo.

Mirko Anić, Split 20. 02. 2010.

Ante-Antiša Mikrut
(14.07.1926.- 21.02.210.)
Rođen od oca Ante i majke Anđe r. Vrdoljak. Kroz svoj
radni vijek 31 godinu je radio u Makarskoj i četiri mjeseca u
Labinu. 1950. godine sklopio je kršćanski brak s Dragicom
Marinić. Bog ih je obdario s četvero djece: Zora, Ana, Ivica
i Martin, kojeg je Gospodin u 12. godini života uzeo k sebi.
Uvjereni smo da nam je zagovornik u nebu, a u što smo
se posebno uvjerili u danima očevih zdravstvenih tegoba
kada mu je nastojanjem našeg dobrog župnika Gospodin
dao priliku da primi sakramente pomirenja, vjerojatno i
po zagovoru sv. Martina, patrona i zaštitnika svih Mikruta.
Molimo Gospodina da mu bude milosrdan i blag sudac.
Sin Ivica

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 73

Božidar Radalj
(1931. - 2010.)
Oplakuje te nebo
Tvoje putove ispiru kiše
U kamenu je ispisano
„Zbogom i nikad više... „

Rano proljetno jutro obilježila je tužna vijest - veo tuge se nadvio nad nas
rečenicom „Umra je dida”...
Iako smo očekivali taj trenutak, ništa nas nije moglo dovoljno pripremiti da
ćemo ostati bez muža, oca, svekra i djeda. Taj veliki čovjek ostavio je trag usa-
divši nam moralne i životne vrijednosti. Brojka od osam ukućana više nikada
neće moći biti nadomještena. Svi koji su ga poznavali, znaju da ga život nije
mazio. Rođenje u pitomom selu Slivnu 23.5.1931. g. kao treće dijete Ivana i
Ive, pridružio se braći Anti i Mati. Poslije nekoliko godina rodile su se njegove
sestre Zore i Milica.
Nakon ženidbe odlazi u Njemačku s 33 godine u potrazi za boljom budućno-
šću koju bi osigurao svojoj obitelji, a za sobom ostavlja 2 sina i ženu Milicu.
17 godina poslije, vraća se u svoju rodnu grudu. Svojim trudom i radom omo-
gućio je svojim potomcima prostrani gradski krov nad glavom te lijepu seljačku
kuću u srcu Slivna. 1988. godine postaje ponosni djed- prvo pa muško. Nakon
unuka Boška, obitelj upotpunjuju dvije unuke- Ivana i Maja.
Pamtimo ga kao radišnog čovjeka koji ni nakon mirovine nije besposličario.
Njegovo ime bilo je sinonim za križaljke i pogađalice. Satima je sjedio za svome
mjestu za stolom, s kemijskom u ruci, u vlastitom svijetu zagonetki.
Odmjeren stav, čvrsta ruka i topao pogled će nam uvijek ostati u sjećanju. I u
zadnjim danima svog života njegova najteža zadaća bila je ostati u kući, ne ići
raditi u vrt, ne uzeti mašklin u ruke i okopavati.
Još uvijek nam nedostaje buđenje u ranim jutarnjim satima bez zvuka tvrdog
metala kojim obrađuje surovu zemlju. Još uvijek hodamo na prstima u popod-
nevnim satima kada smo znali daje vrijeme njegovog počinka. I sada iz navike
osluškujemo glas spikera s radia dok prolazimo pored stana čija su vrata uvijek
bila otvorena. Teško se naviknuti daje to sada samo dio sjećanja...
U tišini vječnog mira, duša našeg dida sniva...

Božić, 2010. BROJ 43

74 Slivno

Moj dida i ja
Dide!
Uvijek si me poticao na razmišljanje kako mudro iskoristiti dragocjene
dane svoga života. Želio si da u životu odaberem prave vrijednosti.
Dide, ti si bio poput svjetionika našoj obitelji. Prije više od mjesec
dana otišao si svom Nebeskom Ocu, a svoju obitelj i prijatelje si
ostavio u tuzi i suzama.Zbog tvoje plemenitosti i velikodušnosti na
vječni počinak došli su te ispratiti tvoji Slivanjci te poznanici iz
drugih krajeva tvoje omiljene domovine. Kao djed, savjetovao si me
da u životu nema lakih rješenja, i da se bez žrtve ne može izgraditi
ništa vrijedno i veliko te daje žrtva jedini put ka cilju. Uživao sam
u tvom društvu te pričanju tvojih anegdota iz djetinjstva. Sa osmijehom si nas dočekivao, a
sa suzama ispraćao. U tome se, kao i u drugim stvarima, očitovala tvoja ljubav prema svojoj
obitelji. Kao i svaki drugi Slivanjac svoju vjeru i nadu si polagao u Boga i Gospu. Na euha-
ristijsko slavlje išao si kad god si mogao i hranio se Kristovim tijelom. Tu vjeru si prenio svojoj
djeci te nama unučadi. Otišao si hrabrog srca i kamenih gena. Bio si čvrsta stijena, temelj na
kojem počivamo, držao nas sve na okupu uspravne i kao da budno paziš da ne posrnemo.Na
svemu ti velika hvala i neka ti je laka ova Hrvatska gruda!
Ivan Anić Damirov

Mome dragome ocu

I dok jecam na tvom grobu Sve ti bilo s blagoslovom
Prisjećam se lijepih dana Sad odmori s anđelima,
Kada bi nas dočekao Zaslužio oče ti si
Da im budeš na krilima.
I dijelio sreću s nama.
Prisežem ti dragi oče:
Dijelio si što si ima Nastavit ću tvojim djelom
Prije nama onda sebi Štovati ću sveto trojstvo
I u one teške dane I molit se pod raspelom.
Izostala pomoć ne bi. A kad jednom k tebi dođem
Za svakog si uvijek ima U prostranstva božja plava,
Lijepu riječ i savjet blagi Reći ćeš mi oče dragi
Zašto ode bez pozdrava
Na tome ti vječna hvala,
Moj premili oče dragi ..................................Ivan Anić Vladin
Stjegonoša svud si bio U ovoj pjesmi nalaze se tri retka „SLIVANJ-
SKE HIMNE”, zacijelo ste ih odmah prepoznali
U molitvi i u radu
Namjerno sam ih posudio kako bih kazao da
U boga si i u gospu moj dragi otac nije samo pjevao nego je i živio
Polagao svoju nadu. „SLIVANJSKU HIMNU”.

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 75

Vlade Anić
1931. - 2010.

Rodio se drugog dana proljeća (22, ožujka 1931.), pa ga takvo veselo raspoloženje obilježilo
cijelog života, iako mu životni put nije bio posut laticama ruža.
Već sa petnaestak godina odlazi u Slavoniju brati kukuruz kako bi olakšao siromašnoj obitelji
prezimiti. Sljedeću godinu je već na Hvaru gdje je išao kopati lose i masline.
Oženio se 1954. godine s Dragicom Anić te im Gospodin udjeli troje djece: Ivana, Mariju i
Damira.
Godine 1965.odlazi u Njemačku i tamo radi ceste i šahte u čemu je bio vrhunski meštar.
U Njemačkoj ostaje 11 godina i tamo stiče pravo na invalidsku mirovinu te se vraća u svoje
drago Slivno.
Nažalost supruga Dragica se razboli te je Gospodin pozove već 1981. k sebi, u njenoj 47. godini.
Poslije se oženio s dobrom dušom Anđukom s kojom je sretno živio do zadnjeg dana.
Obitelj,Crkva i Hrvatska za njega su bili svetinja. Nije propuštao sv.misu niti jednog blagdana.
Hranio se Kristovim tijelom na svakoj misi. Tridesetak godina bio je BRATIM PRESVETOG
SAKRAMENTA na što je posebno bio ponosan kako on tako i cijela obitelj. Psovka je za njega
bila nešto strano. Smetalo bi ga kad bi netko u njegovoj blizini psovao. Život ga naučio mnogim
lekcijama koje je itekako dobro savladao. Naučio je sve osim one kako se odmoriti.
I eto, dođe taj kobni dan 05. svibanj kad ga pogađa moždani udar, te ga hitna pomoć odvozi u
bolnicu „ Firule „ u Splitu. Kad su ga presvukli, jer zbog hitnosti slučaja to nisu stigli u Slivnu,
vratili su nam staru odjeću koju je imao na sebi. Na hlačama je još bio komadić ZEMLJE
SLIVANJSKE koju je jako volio. Kao da je znao da odlazi posljednji put i ne želi se rastati od
nje. U zadnjem džepu hlača nalazio se stari novčanik u kojem se nalazilo nešto kuna i slika
njemu omiljenog sveca sv. Ante. Nikada se nije odvajao od njegove slike.
lako je moždani udar bio dosta jak, ipak smo iz dana u dan čekali da će barem riječ progovo-
riti. Nažalost nismo dočekali. Otišao je bez riječi ,a činilo se da nam je toliko toga htio reći.
U nedjelju 4. srpnja Gospodin ga na podnevnoj prozivci uvrsti na svoju listu te ga istog dana
pozva u svoje kraljevstvo.
Otišao je tiho i neprimjetno kako je i živio. Njegov život obilježile su dvije značajke: bezgranična
ljubav prema Bogu i ljudima, te silna dobrota koja je zračila iz svake njegove riječi, geste i
djela. Pamtimo ga kao vrlo blagog, staloženog, ugodnog sugovornika, blagog pogleda, spremnog
za razgovor o bilo kojoj temi. Širio je oko sebe mir i spokoj zbog čega nas je veselio svaki susret
s njim. Njegova izrazito plemenita i dobra duša ostati će u našim sjećanjima.
Hvala svim dragim ljudima koji ga ispratiše na vječni počinak u njegovo drago Slivno.
Prezadužio nas je svojom dobrotom. Nismo sigurni znamo li se nositi s tim. Jedino što sa sigur-
nošću možemo reći da mu NIKADA nećemo prestati zahvaljivati za sve dobro te da će uvijek
ostati u našim srcima.
Neka mu Gospodin bude blagi sudac i neka mu osigura mjesto da kao sustolnik nazoči nebeskoj
gozbi.
Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je tako ljubio
Njegova zahvalna obitelj

Božić, 2010. BROJ 43

76 Slivno

MATIJA RADALJ ŠPIRINICA

(28.07.1910.-31.05.2010.)
Dana 31. svibnja 2010. dobri Bog je odlučio pozvati sebi našu plemenitu
i dobru tetu i baku Matiju Radalj. Pripravna i bez straha prešla je u
vječnost okrepljena svetim sakramanetima. Molila je do zadnjeg dana
svoga dugog života da joj Bog da laku smrt, bez velike patnje. Tako
joj je dragi Bog uslišio njene molitve i pozvao je k sebi u kraljestvo
nebesko. Ona je to svojom žrtvom i dobrotom i zaslužila. Njen život je bio težak i mu-
kotrpan. Rodila se u mnogobrojnoj obitelji davne 1910. godine kada ni kruha nije bilo.
Rano je ostala bez majke s mnogobrojnom braćom i sestrama. U svojoj 19. godini udala
se za Petra Radalja. Nakon kraćeg vremena Petar odlazi u daleku Argentinu, ostavljajući
Matiju sa svojim starim roditeljima. Ona ih je pazila i brinula se o njima, nadajući se da
će i ona jednog dana poći za svojim Petrom. Na njenu žalost to se nikad nije dogodilo.
Ona je ipak cijelo vrijeme čekala, strpljivo se brinući o njima sve dok ih Bog nije uzeo k
sebi. Nije imala sreću da postane majka pa je u svoj dom i na svoje imanje dovela svoju
sestričnu Zoru i njenog supruga Jozu. Jozo i Zora su stvorili četvero djece: Ivicu, Ljubicu,
Mariju i Miroslava na koje je pok. Matija bila posebno ponosna. Uvijek kada je o njima
govorila, rekla bi: „Moja dica! Moja dobra dica!” Živjela je s njima i za njih, svakog dana
moleći Boga za njih i njihove obitelji. Veselila se svakom njihovu djetetu i govorila: „Neka
dice, imat će mi tko nosit križ.” Draga naša baba, ti više nisi tjelesno s nama, ali tvoj duh
živi u svakom našem danu. Cijeli naš život ti si s nama i ne možemo mislit da te više
nema. Za svu tvoju dobrotu i plemenitost s kojima si nas obasipala za svoga života neka ti
je stotinu puta pokoj tvojoj dobroj duši. Sjećat ćemo te se i moliti za tvoju dobru dušu.
Tvoja obitelj

MILA ČALE
(03.10.1920.-03.11.2010.)
„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlja što si ovo sakrio od mudrih
i umnih a objavio malenim”. Tom tvrdnjom naš Gospodin Isus uči
nas, da Bog Otac svoju mudrost objavljujem malenima. A to su oni
koji nisu učili visoke škole, bili na visokim funkcijama nego su bili
mali i priprosti ljudi. A takva je bila naša teta Mila. Ona je živjela
s nama duge godine; s nama radila, trpjela, molila. I kad je to bilo moguće s nama se i
veselila. Živjela je u obitelji našeg djeda Marka i babe Anice s još jednom sestrom i tri
brata. Jedno duže vrijeme radila je u franjevačkom samostanu u Živogošću a onda ju je
naš pokojni otac doveo opet u Slivno da mu pomaže u poljskim poslovima. Mila je bila
veoma vrijedna i samozatajna, radila je puno a bila malih zahtjeva. Nije se udavala i nije
osnivala vlastitu obitelj. Za njezine stare dane tražili smo za nju dom. I našli smo pogodno
mjesto u Krapini u domu za umirovljenike kojeg vodi naša slivanjska nevista Ana Mari-
nović. Tu je naša teta Mila proživjela svojih zadnjih deset godina i dočekala devedesetu
godinu. Sahranili smo je u našem slivanjskom groblju gdje će čekati radosno uskrsnuće
sa svojom radbinom. Uvjereni smo daje našu tetu dragi Bog nagradio vječnom radošću.
Bratane: Radojka, Ljubica i Marica s obiteljima.

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 77

Posmrtno slovo naredniku

Petru Kusturi Draginom!
U srijedu 7. 4. 2010. godine tri dana po Uskrsu, kada priroda polako
oživi i proljeće započinje svoj bujni život flore i faune u Draginoj kući
molitve i tišine ugasio se je život našega Petra ponosnog, hrabrog i
časnog sudionika Domovinskog rata. On je bio čuvan i njegovan do
za-dnjeg životnog trenutka, okružen uplakanim ocem Dragom, majkom Ljubicom, te Rena-
tom i Božom, koji su ga nesebično i brižno čuvali kroz cijelo vrijeme njegove teške bolesti.
Zaklopio je umorne oči nasmijan na rukama njegovih sestara Marice i Dijane, odlazeći
zauvijek u svojoj četrdeset i šestoj godini na Božju gozbu u Nebesku nam Hrvatsku. Kao
dragovoljac već od početka svibnja 1992. godine u svim je bitkama bio uvijek na prvoj crti
bojišnice, hrabar i neustrašiv onako kršan i odgojen u duhu domoljublja, koji mu je utkao
snažni karakter i oplemenio mu dušu, da bi sve to prenosio i na druge suborce. Zato kada
je vidio patnje, boli i gorke suze prognanika, te uplašena i uplakana dječija lica, Petar je
bez oklijevanja odlučio dragovoljno ići braniti domovinu. Baba Mara ga je ispratila i bila je
ponosna što i on ide braniti ognjište, kao i pokojni did u zadnjem ratu, iako se je bojala za
njegov život. Ona ga ja uvijek ispraćala i sa veseljem dočikala. Petar je sudjelovao na svim
bojišnicima, gdje je bilo najteže i to: Zadarsko zaleđe, Drniško bojište, Južno bojište, Svilaja,
Ljeto 1995. godine, Oluja i Maestral i to uvijek na prvoj crti obrane. Prvi je put bio ranjen
19. 12. 1993. godine na Južnom bojištu, a drugi put 1994. godine. Naš Petar je bio odlikovan
Spomenicom domovinskog rata i svim najvišim odličjima vrhovnika dr. Franje Tuđmana. Iz
vojske se je vratio pred Božić 1995. godine i već tada je bilo vidljivo, da mu zdravlje nije
dobro i da ga nagriza teška bolest, s kojom se je on ovih petnaest godina hrabro borio, da
bi na koncu izgubio i ovu zadnju bitku sa neizlječivom bolešću.
Do zadnjeg trenutka bio je sretan zvati se sudionikom pobjedničke vojske i ponosan što je
već rano osjetio, da agresor mržnjom i silom želi promjeniti tijek naših sudbina i života, ali
u snazi i vjeri naših vitezova su se grdno prevarili, jer ovakvih hrabrih i neustrašivih junaka
poput našega Petra bilo je mnogo diljem naše domovine. U sjeni naše stare crkve sprovod
mu je bio veličanstven uz sve najviše vojne počasti, prvi put doživljene u našemu selu, a od
njega su se oprostili suborci, stari i mladi Slivanjci i na koncu visoki časnik Hrvatske vojske,
koji je na koncu predao posmrtnu hrvatsku zastavu Dragi Petrovu ocu, kao izraz sućuti i
zahvalnosti. Mi tvoja rodbina i svi Slivanjci ponosni smo na tebe, jer si svojom hrabrošću
i poštenjem pokazao, kako se voli i brani rodna gruda. Na bojišnici ni poslije, iako teško
bolestan nisi gledao na sebe niti si htio pomisliti kupiti lažnu liječničku svjedožbu, kako bi
uživao povlastice. Ti si mogao i morao iskoristiti sve pogodnosti ratnog vojnog invalida, ali
iz skromnosti, ponosa i poštenja to nisi nikada učinio, iako si svojom žrtvom i hrabrošću
to zaslužio.
Zato dragi Petre počivaj u miru našega šamatorja i uživaj vječnu slavu među našim časnim
očevima i majkama, koji počivaju oko tebe, te sve one Slivanjce koji su kroz stoljeća branili
svoj dom, kao i ti, jer si još mlad došao među njih, ovog proljetnog travnja, kao časni čovjek
i ljudina velikog srca i plemenite duše. Pozdravi sve naše težake, škojare, ciglare, gastarbajtere
i sve naše majke, koje su nas mukotrpno uzdigli i odgajali, a posebno sve one divne momke
dragovoljce i borce, koji su svoje mlade živote poklonili na Oltar slobodne nam Hrvatske.
Neka vam dragi Bog podari vječni pokoj, a mi iskrenu zahvalnosti
Milan Kustura
Dr. Ante Glibotić

Božić, 2010. BROJ 43

78 Slivno

Vlado Katavić
1929. – 2010..
U ranim jutarnjim satima, 30. srpnja 2010 zazvonio mi je
telefon. Brat Ante mi tužnim glasom priopći: Noćas je umro
Vlade (Frandul). Zanijemio sam; pa, prije 4-5 dana pozdravili
smo se ispred njegove kuće pred moj odlazak u Makarsku, a
ne sluteći da će to biti naš posljednji stisak ruke.
Vlado je bio izniman čovjek. Uvijek je bio najbolji u svemu.
Čega god bi se primio to bi i ostvario, zahvaljujući svojoj marljivosti, energiji i
talentu. Zato nam je još teže shvatiti da je ovaj čovjek, kojemu su bila otvorena sva
vrata ka ispunjenom životu, odlučio krenuti drugim putem. Draga rodbino, opro-
stimo se od Vlade i u ovom mu smislu odajmo počast kao jedinstvenom čovjeku.
Uvijek skroman, pošten i vođen osjećajem odgovornosti, iza njegove suzdržane
vanjštine krila se velika osjećajnost. Njegovo djelovanje je uvijek bilo usmjereno k
jednoj želji: da svoju snagu iskoristi za dobrobit onih s kojima je bio vezan.
Vlado je rođen 28. travnja 1929. godine u Slivnu, od oca Mate i majke Mare rod.
Marinović, kao treće od ukupno šestero djece. Našemu Vladi djetinjstvo nije bilo
naklonjeno. Kao dvanaestogodišnjak, u Drugom svjetskom ratu, izgubio je dragu
sestru Zoru i oca Matu kojeg su partizani nakon uhićenja,vezana žicom, vodali
po bespućima Biokova, i mučki mu presudili, ustrijelivši ga dum- dum metkom,
bacivši ga u jamu na Biokovu.
O, ovoj kalvariji Biokova jednom zgodom, pričao mi je prof. fra Vjenceslav Gli-
botić, koji je kao bogoslov uhićen od partizana i zajedno s Matom prošao krvave
staze Biokova kako mu je po noći, kriomice, opuštao žicu na rukama kojom je bio
vezan kako bi lakše dočekao zoru spavajući pod mutapom.
Gubitkom oca i ubijene 17.- godišnje sestre te ranjene majke Mare, metkom, i
odsutnošću starijeg brata Joke koji je bio u Hrvatskoj vojsci pala je ogromna od-
govornost na nejaka pleća dvanaestogodišnjaka da preuzme ulogu pater familasa,
uz ranjenu majku ostale su još dvije sestre i mlađi brat Pergo.
Išao je Vlado na Hvar u Svirče nadničiti kao golobradi dječak kako bi osigurao
barem koju koricu kruha napaćenoj i tužnoj majci, bratu i sestrama. Poznavao je
poimenice sve obitelji u Svirčima, a osobito one koje su ga primale na žurnatu. I
dandanas ga u Svirčima stariji ljudi pamte kao hiperaktivnog dječaka za kojeg u
poslu i kopanju nije postojala riječ nemoguće. U radu se nije štedio, ali ni priznavao
atletski građene i starije momke da mogu bolje kopati od njega.
Poslije Drugog svjetskog rata putevi ga odvode u Bosnu u Vareš gdje je teško ra-
dio. Ma gdje god da je radio ljudi su ga prepoznavali kao odlučnog, marljivog i
radišnog čovjeka. Zato je kod mnogih, upravo zbog svog angažmana, izazivao

BROJ 43 Božić, 2010.

 Slivno 79

ljutnju. Njegovu su ambicioznost ponekad krivo shvaćali. Ali je sigurno da

svoje planove nije želio ostvariti na račun drugih.
Vladina urođena bistrina nije mogla izbjeći ni u bivšem komunističkom sistemu,
premda je zbog pokojnjeg oca bio etiketiran kao nepodoban.
Poslije odslušanog kursa položio je ispit za trgovca u Studencima. Potom radi kao
raspačavač u Zagvozdu, Splitu (Voćni trg), Vinjanima Donjim (4 godine), te u
Slivnu do mirovine 1991. godine.
U njegovom trgovinskom stažu odlikovala ga je vrlina da je često davao ljudima
robu na veresiju. Jednom zgodom, u to vrijeme, čuo sam na svoje uši kako je rekao
uvaženi Slivanjac Bože Šustarov (Glibota): Kontrolirao sam ga četiri godine i nikad
nije bilo greške!, a isto tako što je izjavio bivši slivanjski župnik fra Bernadin Kamber:
Mogao sam mu donijeti punu vreću para; nisam ih trebao brojiti!
Godine 1955. Vlado se zagledao u nepunoljetnu, lijepu, šesnaestogodišnju djevojku
Mariju Zvoninu / Glibota /. Da bi se vjenčali na Općini trebao je pismeni prista-
nak njenih roditelja. Tako je njihova ljubav bila ozakonjena brakom 1956. godine.
U skladnom i plodonosnom braku izrodili su četvero djece, kćerku i tri sina. _
Mirjana udana Gudelj, podarila im je dvoje unučadi: Dobru i Ivana. Sin Ivan i
njegova supruga Monika rođ. Čavar troje unučadi: Marija, Vlado i Anđela. Sin
Davor i supruga Marina rođ. Vuletić također troje unučadi: Domagoj, Ivana -te-
nisačica, sada na studiju u SAD i Borna, a najmlađi sin Teo i supruga Ljilja rođ.
Šabić četvero unučadi: Rafael, Tomislav, Kata i Luce_
Stoga bih njemu koji nas je napustio htio uputiti riječi zahvale u ime njegove obitelji:
Zahvaljujem ti na primjeru kojim si nam pokazao svojim odgovornim ispunjavanjem
obveza. Zahvaljujem ti što si nam uvijek savjetom i djelima bio spreman pomoći:
NIKAD TE NEĆEMO ZABORAVITI - jer ostaje ljubav i štovanje.
Prof. Miljenko Katavić

Marija Radalj
Dana 21. listopada 2010. prestalo je kucati plemenito srce naše drage
Marije Radalj: supruge, majke, bake i sestre. Marija se rodila 10. ožujka
1937. u obitelji Mirka i Cvite Lozina na Velimu., Već zarana osjetila je
svu težinu slivanjskog kamenjara. Kroz život se probijala teškim radom
i čvrstom vjerom. Udala se za Ivana Radalj a u svoje Slivno i s njim dobila dva sina i
dvije kćeri. Djeca su se raselila po svijeta a ona je ostala sa svojim Ivanom u Slivnu. Kad
je obolila, preselila se kod svoje djece u Split i kod njih i umrla Sahranjena u Slivnu 23.
listopada 2010. Ostali su ožalošćeni suprug, djeca i unuci kao i svi koji su je poznavali.
Tvoja obitelj

Božić, 2010. BROJ 43

80 Slivno

Kazalo
Dragi vjernici!......................................................................................................................................................... 1
Božić....................................................................................................................................................................... 2
Marijančićev Božić.................................................................................................................................................. 3
Od porođenja Isukrstova......................................................................................................................................... 7
Dobro došo… (na Božić)........................................................................................................................................ 8
Božiću..................................................................................................................................................................... 8
Badnjak................................................................................................................................................................... 9
Osnivanje samostalne kapelanije u Slivnu 1733. godine........................................................................................ 10
Progoni stanovnika Vrdola od hajduka i primorskih uskoka za vrijeme turske okupacije....................................... 14
Filippo Naldi slikar oltarske slike u Slivnu............................................................................................................ 20
Narodne lirske pjesme iz Slivna u zapisima Mihovila Pavlinovića.......................................................................... 24
Iz Franjevačke književnosti.................................................................................................................................... 28
Fra Šimun Milinović: Narodni običaji oko Lovreća............................................................................................... 29
Domovini.............................................................................................................................................................. 32
Nebeski konjanik na Jelačićevu trgu...................................................................................................................... 33
Domovina............................................................................................................................................................. 34
Ustaj...................................................................................................................................................................... 34
Pet čaša................................................................................................................................................................. 35
Ta divna riječ „oprosti”......................................................................................................................................... 35
Kajine,Kajine, gdje ti je brat Abel?........................................................................................................................ 36
Sretan Božić i Nova 2011. godina......................................................................................................................... 40
15. listopada - Međunarodni dan seoskih žena...................................................................................................... 41
11.09.2010. - Dan hrvatskih mučenika . .............................................................................................................. 42
Ponovni susret....................................................................................................................................................... 43
„Ganga-fest - Slivno 2010”.................................................................................................................................... 44
Iz župske kronike 2010......................................................................................................................................... 45
Grabi blato i kuvaj puru........................................................................................................................................ 56
Što nas čeka u 2011. godini.................................................................................................................................. 59
Cijenjeni fra Rafaele.............................................................................................................................................. 62
Našoj dragoj baki Ivi............................................................................................................................................. 64
Kovač nad kovačima.............................................................................................................................................. 65
Ispod jorgovana..................................................................................................................................................... 67
Dali su za List ili Crkvu........................................................................................................................................ 68
Kršteni u Slivnu u 2010........................................................................................................................................ 70
Vjenčani u Slivnu u 2010. godini......................................................................................................................... 70
Umrli u 2010. godini............................................................................................................................................ 71

Slivno - list župe Presvetoga Trojstva - Slivno

Godina XXV. Božić 2010., br. 2. (43).
ISSN 1330-2795
Glavni i odgovorni urednik: fra Rafael Begić, župnik
Nakladnik: Župni ured Slivno, 21272 Slivno, tel./fax 021/ 855-100
Priprema: Silvio Družeić
List Slivno izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

BROJ 43 Božić, 2010.