Slivno

Godina XXVIII. Božić, 2013. br. 1. (46.)

 Slivno
Slivno
Godina XXVIII. Božić, 2013. br. 1. (46.)
Radosno uđimo u Božić
– srce „vremena vjere“!
D
ragi Slivanjci!
Gospodin vam dao mir!
Iskreno vas sve po-
zdravljam, ovdje u Slivnu, u
lijepoj našoj domovini i na svim
stranama svijeta.
Pozdravljam i pozivam da
zajedno, zakriljeni Presvetim
Trojstvom i u iskrenom me-
đusobnom zajedništvu, praćeni
stalnim zagovorom naše slivanjske Mati –
Kraljice mira i s pomoću sv. Franje Asiškoga,
anđela i svetih, pođemo naprijed, uvijek
otvoreni radosti obraćenja. Obraćenja Isusu
Kristu koje nas potiče da se oslonimo na
Božje milosrđe i tako malo – pomalo hodimo
stopama vjere, nade i ljubavi. Malo - pomalo,
jer zreli vjernik se ne postaje preko noći,
već u trajnom rastu Božje milosti u nama i
odlučnom i svagdanjem vršenju Božje volje.
Sve nas to poziva u blagoslovljenu poniznost
i prihvaćanje svagdanjega križa koji nas
otvaraju očinskomu Božjem zagrljaju, koji
Božić, 2013 BROJ 46
1
nas prihvaća svojim sinovima
i kćerima.
Nadam se da ste svi pre-
poznali, ulazili i ušli u veliku
milost Godine vjere, koju je
za svu Crkvu i čovječanstvo
proglasio papa Benedikt XVI.
Proći kroz „vrata vjere“, znači
krenuti na put koji traje čitav
život. Započinje krštenjem, po
kojem možemo Boga zvati Ocem, a završava
prijelazom iz smrti u vječni život, koji je
plod slavnoga uskrsnuća Gospodina našega
Isusa Krista (usp. Porta fidei 1).
Vjerovati, tj. živjeti po vjeri znači kre-
nuti na put - slijedeći životom Isusa Krista
koji je Put, Istina i Život. To znači, milošću
Božjom i našom ustrajnom suradnjom s
njom - živjeti dobar boj vjere i osvojiti
vječni život - te svjedočanstvom vjere povesti
mnoge vječnomu životu s Bogom, koji već
ovdje počinje.
Na tom putu prema vječnosti, koja nam
se sve više približava u svoj svojoj ljepoti,
2 Slivno
pozivam vas sve da ponizno i zahvalno, oslo-
bođeni iskrenom svetom ispovijeđu od svih
smrtnih grijeha, uđemo u radost Božića -
rođendana Isusa Krista, koji je Srce „vremena
vjere“, koje se nastavlja u nama, u Crkvi
i čovječanstvu do blagoslovljene vječnosti.
Vječnosti koja je stvarnost a ne san! I ovaj
Božić – Isus Krist, Sin Božji rođen od Djevice
Marije, čeka nas raskriljenih ruku i srcem
punim ljubavi da nas sve ispuni sobom, kako
bismo odlučno postajali radosni apostoli mira
i dobra, u zgodno i nezgodno vrijeme, ne
isključujući nikoga iz svoga života.
Lijepo je i sveto, trajno živjeti u okrilju
Božića, donositi svim ljudima mir Božića i
postajati Božić slave Božje i radosti za sve
ljude i stvorenja, kao sv. Franjo Asiški, koji
u Božiću pronađe Boga, sebe i sve ljude.
Gospodin vam dao mir Božića!
S ovom božićnom radosnom viješću,
miran, sretan i blagoslovljen Božić i božićne
blagdane i Novu 2014. godinu želim vama
i vašim obiteljima, cijelomu našem Slivnu
ovdje, u Domovini Hrvatskoj i po cijelomu
svijetu te svim prijateljima i neprijateljima
Božića, koji hoće da sve ljude spasi i u sebi
zauvijek usreći!
fra Zoran Jonjić, vaš župnik

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 3

Bogu hvala, imamo

papu Franju!

Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio,

sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novi papa izabrao
je ime Franjo. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo
to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu te da papa dolazi iz
Latinske Amerike.

J
orge Mario Bergoglio rođen je 17.
prosinca 1936. u Buenos Airesu, u
obitelji s petero djece, a otac mu je
bio talijanski imigrant te novi papa ima
i argentinsko i talijansko državljanstvo.
Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no
poslije se odlučio za svećenički poziv te
stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe
Božić, 2013 BROJ 46
Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine.
Humanističke studije završio je u Čileu, a
1963., po povratku u Buenos Aires, završio
je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija
“San Jose” u San Miguelu. Sljedeće dvije
godine predavao je književnosti i psihologiju
na kolegiju “Immacolata” u Santa Feu, a
1966. predavao je iste predmete na kolegiju
4 Slivno
“Salvatore” u Buenos Airesu. Od 1967. do
1970. studirao je teologiju na Teološkom
fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu.
Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969.
godine, a unutar Družbe Isusove proveo je
svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali
de Henares u Španjolskoj te je 22. trav-
nja 1973. položio svoje doživotne zavjete.
Bio je magister novaka u Villa Barilari u
San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na
Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj
Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala
Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je
službu obnašao šest godina. Između 1980.
i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filo-
zofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući,
te župnik u biskupiji San Miguel. U ožujku
1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje
dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji,
nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij
“Salvatore” odakle je premješten u crkvu
Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je
obnašao službu duhovnika i ispovjednika.
Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20.
svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos
Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je
u katedrali u Buenos Airesu biskupski red
po rukama kardinala Antonija Quarracina.
Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo
Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio
Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom
Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997.,
a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala
Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj
službi. Kao nadbiskup putovao je javnim
prijevoznim sredstvima, a umjesto biskup-
ske palače, stanovao je u iznajmljenom
stanu te si je zaslužio nadimak “kardinal
siromašnih”. Govori španjolski, talijanski,
a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je
i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj
BROJ 46 Božić, 2013
grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga
te kao dobar plivač, premda od djetinjstva
ima poteškoća s plućima.
Napisao je knjige: “Meditationes para
religiosos” (Razmatranja za redovnike)
1982., “Reflexiones sobre la vida aposto-
lica” (Razmišljanja o apostolskom životu)
1986., i “Reflexiones de esperanza” (Raz-
mišljanja o nadi) 1992. Bio je ordinarij i
za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju
u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga
obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Ar-
gentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10.
redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa
u listopadu 2001. bio je generalni relator.
Od studenoga 2005. do studenoga 2011.
bio je predsjednik argentinske biskupske
konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. ime-
novao ga je kardinalom na konzistoriju
21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva
bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je
član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća
za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i
disciplinu sakramenata, te Kongregacije za
ustanove posvećenog života.
Za vrijeme leta povratka sa Svjetskog
susreta mladih iz Rio de Janeira u Rim, 29.
srpnja 2013. puni sat i dvadeset minuta od-
govarao je Papa Franjo na pitanja novinara.
Prenosimo neke od odgovora:
Svjetski susret mladih
O. Lombardi: “Dakle, dragi prijatelji, ima-
mo radost na ovom putu povratka imati
s nama Svetog Oca Franju; bio je tako
ljubazan da je odvojio dobar dio vreme-
na kako bi s nama donio završnu ocjenu
putovanja i u potpunoj slobodi odgovarao
na vaša pitanja. Dajem mu riječ za maleni
 Slivno 5

uvod, a onda ćemo započeti s listom onih

koji su se predbilježili, a odabrat ćemo ih
pomalo iz raznih nacionalnih i jezičnih
skupina. Svetosti, Vama riječ da započnete.”
Papa Franjo: “Dobra večer i mnogo hvala. Ja
sam zadovoljan. Bilo je to lijepo putovanje,
duhovno mi je koristilo. Umoran sam, dosta,
ali s radosnim srcem, i dobro sam, dobro:
duhovno mi je koristilo. Susretati ljude čini
dobro, jer Gospodin djeluje u svakom od
nas, djeluje u srcu, i Gospodinovo bogatstvo
je toliko da uvijek možemo primiti mnogo
lijepoga od drugih. I to meni čini dobro.
Ovo kao prva bilanca. Potom bih rekao da
je dobrota, srce brazilskog naroda veliko,
to je istina: ono je veliko. To je tako drag riziku od druge ludosti. Radije volim tu
narod, narod koji se voli veseliti, koji i u ludost: vani. Blizina koristi svima. (...)
trpljenju uvijek nalazi put tražiti dobro sa
svih strana. I to je u redu: veseo je to narod,
narod koji je mnogo trpio! Zarazno je to Sadržaj crne kožne torbe
veselje Brazilaca, zarazno! I ima veliko srce,
taj narod. A onda ću reći o organizatorima, Andrea Tornielli (Italija): “Sveti Oče, imao
kako s naše, tako i s brazilske strane; pa bih jedno pomalo indiskretno pitanje: kad
ja sam se osjećao kao da se nalazim pred smo krenuli na put, svijet je obišla foto-
računalom, utjelovljenim računalom… Ali grafija Vas kako se uspinjete u zrakoplov
zaista! Sve je bilo isprogramirano u sekundu, noseći crnu torbu te je po čitavom svijetu
zar ne? Ali lijepo. bilo članaka koji su komentirali tu novost:
A onda smo imali problema s hipoteza- da, Pape koji se uspinje… nije se događalo,
ma o mjerama sigurnosti: osiguranje ovdje, recimo, da se Papa uspinje s prtljagom u
osiguranje ondje; nije bilo nijednog izgreda ruci. Onda bilo je nagađanja o sadržaju crne
u čitavom Rio de Janeiru ovih dana i sve je torbe. Sada, moja pitanja su: prvo, zašto
bilo spontano. Uz manje mjere sigurnosti ste Vi nosili svoju crnu torbu, a ne netko
mogao sam biti s ljudima, zagrliti ih, po- od suradnika, a drugo, ako nam možete
zdraviti, bez blindiranih vozila… sigurnost reći što je bilo unutra… Hvala.”
je to pouzdanja u narod. Istina je da uvijek Papa Franjo: “Nije bio ključ za atomsku
postoji opasnost da se pojavi kakav luđak… bombu! Ah! Nosio sam je jer sam uvijek tako
da, neki luđak koji će nešto učiniti; ali tu je činio: kad putujem, ja je nosim. A unutra,
i Gospodin! Ali stvarati blindirani prostor što je? Brijaći aparat, časoslov, planer, jedna
između biskupa i naroda je jedna ludost, a knjiga za čitanje – nosio sam jednu od
ja više volim ovu ludost: vani, i ići ususret svete male Terezije čiji sam štovatelj. Uvijek
Božić, 2013 BROJ 46
6 Slivno
sam išao s torbom kad bi putovao: to je
normalno. Ali trebamo biti normalni… Ne
znam… za mene je pomalo čudno to što
mi kažeš, da je svijet obišla ta fotografija.
Pa trebamo se naviknuti biti normalni.
Normalnost života. Ne znam, Andrea, jesam
li ti odgovorio…”
«Moli za mene»
Aura Miguel (Radio Renascença, Portugal):
“Svetosti, želim pitati zašto tako ustrajno
tražite da se moli za Vas? Nije normalno,
uobičajeno, slušati jednog Papu da tako
puno traži da se moli za Njega…”
Papa Franjo: “Uvijek sam to tražio. Kad
sam bio svećenik, to sam tražio, ali ne tako
često; počeo sam to učestalije tražiti kao
biskup, jer osjećam da ako Gospodin ne
pomaže u tom radu pomagati Božjem puku
da ide naprijed, pojedinac to ne može…
Ja uistinu osjećam da imam mnogo ogra-
ničenja, s mnogo problema, također sam i
grješnik – vi to znate! – i moram to tražiti.
Ali, to mi dolazi iznutra! I Majku Božju
molim da moli Gospodina za mene. To je
navika, ali navika koja mi dolazi iz srca,
a također i iz potrebe koju imam zbog
mog posla. Osjećam da moram tražiti…
ne znam, tako je…” (...)
O pobačaju i gay vjenčanjima
Patricia Zorzan (Brazil): “Govorim u ime
Brazilaca. Društvo se promijenilo, mladi
su se promijenili, a u Brazilu ima mnogo
mladih. Niste govorili o pobačaju, o braku
između osoba istog spola. U Brazilu je
usvojen zakon kojim se proširuje pravo na
BROJ 46 Božić, 2013
pobačaj, a dopušten je i brak između osoba
istog spola. Zašto niste govorili o tome?”
Papa Franjo: “Crkva se već savršeno izrazila
o tome. Nije bilo potrebno vraćati se na to,
kao što nisam govorio ni o pronevjerama,
laži ili o drugim stvarima o kojima Crkva
ima jasan nauk!”
Patricia Zorzan: “Ali to je pitanje koje
zanima mlade…”
Papa Franjo: “Da, ali nije bilo potrebno
govoriti o tome, nego o pozitivnim stvarima
koje mladima otvaraju put. Nije li tako?
Osim toga, mladi savršeno znaju kakav je
stav Crkve!”
Patricia Zorzan: “Kakav je stav Vaše Sve-
tosti, možete li nam reći?”
Papa Franjo: “Onakav kakav je i stav Crkve.
Ja sam sin Crkve!”
Biskup Rima
Antoine-Marie Izoard (Francuska): Dobar
dan, Svetosti. U ime kolega francuskog
jezika – 9 nas je na ovom letu. Budući ste
Papa koji ne želi davati intervjue, doista smo
Vam zahvalni. Vi se od 13. ožujka pred-
stavljate kao Biskup Rima, uz vrlo veliku,
snažnu upornost. Stoga želimo razumjeti
duboki smisao te upornosti, je li više od
kolegijalnosti možda riječ o ekumenizmu,
biti primus inter pares Crkve? Hvala.
Papa Franjo: Da, u tome se ne smije ići
dalje od onoga što se kaže. Papa je biskup,
Biskup Rima, i zato što je Biskup Rima
je Petrov nasljednik, Kristov namjesnik.
Postoje drugi naslovi, ali prvi naslov je “Bi-
skup Rima”, i odatle sve proizlazi. Govoriti,
misliti da to znači biti primus inter pares,
 Slivno 7

ne, to nije posljedica toga. Jednostavno,

to je prvi naslov Pape: Biskup Rima. Ali
ima i drugih… Mislim da ste rekli nešto o
ekumenizmu: vjerujem da to malo pridonosi
ekumenizmu. Ali, samo to…
Dario Menor Torres (La Razón, Španjolska):
Jedno pitanje o Vašim osjećajima. Prije
tjedan dana ste komentirali kako Vas je
neko dijete pitalo kako se osjećate, može
li se netko zamisliti u ulozi Pape i može
li željeti to postati. Rekli ste da se mora
biti luđacima za tako nešto. Nakon Vašeg
prvog iskustva među mnoštvom ljudi, kao
što su bili ovi danu u Riju, možete li nam
ispričati kako se osjećate biti Papom. Je li
jako teško, jeste li sretni, i je li to na neki
način povećalo Vašu vjeru ili, suprotno,
jeste li imali kakve sumnje? Hvala.
Papa Franjo: Raditi posao biskupa je jedna Papa Franjo: Također, također! Kad te Gos-
lijepa stvar, to je lijepo. Problem je kad netko podin postavi tamo, ako ti činiš ono što
traži taj posao: to nije tako lijepo, to nije Gospodin želi, onda si sretan. To su moji
od Gospodina. Ali kad Gospodin nekog osjećaji, ono što osjećam. (...)
svećenika zove da postane biskupom, to je
lijepo. Uvijek postoji opasnost doživljavati
se pomalo iznad drugih, ne poput drugih, Papa «u krletki»
nešto poput kneza. Opasnosti su to i grijesi.
Ali rad biskupa je lijep: znači pomagati Hada Messia (CNN, SAD): Pozdrav… Vi
braći da idu naprijed. Biskup ispred vjernika se držite bolje od mene… Moje pitanje
da označi put; biskup među vjernicima da je: kad ste susreli mlade Argentince Vi
pomaže zajedništvo; i biskup iza vjernika, ste im, pomalo se šaleći, možda i pomalo
jer vjernici mnogo puta imaju ‘njuh’ za ozbiljno rekli da se i Vi, ponekad, osjećate
cestu. Biskup treba biti takav. Pitanje je kao u krletki: želimo znati na što se točno
bilo sviđa li se to meni? Volim biti biskup, odnosilo…
sviđa mi se. U Buenos Airesu samo bio jako Papa Franjo: Znate li koliko sam puta želio
sretan, jako sretan! Bio sam sretan, istina hodati ulicama Rima, jer to volim, u Buenos
je. Gospodin mi je u tome pomagao. Ali Airesu sam jako volio hodati ulicama! U
kao svećenik sam bio sretan, i kao biskup tom smislu osjećam se pomalo zatvorenim
sam bio sretan. U tom smislu: volim to! u krletku. Ali, moram to reći jer su jako
Dario Menor Torres: A biti Papa? dobri ovi iz vatikanske Žandarmerije, oni
Božić, 2013 BROJ 46
8 Slivno
su dobri, dobri, dobri i ja sam ih zahvalan.
Sad mi dopuštaju činiti nešto više. Vjeru-
jem… njihova dužnost je čuvati sigurnost.
Zatvoren u krletku, u tom smislu. Volio
bih hodati ulicom, ali razumijem da nije
moguće: razumijem. U tom sam smislu
to rekao. Jer moja navika je bila – kako
kažemo mi u Buenos Airesu – bio sam
svećenik callejero … (...)
Žene u Crkvi i oprema u zrakoplovu
Jean-Marie Guénois (Le Figaro, Francuska):
Sveti Oče, jedno pitanje zajedno s mojim
kolegom iz La Croix: Vi ste rekli da Crkva
bez žene gubi plodnost. Koje ćete konkretne
mjere donijeti? Na primjer, ženski đakonat
ili žena na čelu dikasterija? I jedno maleno
tehničko pitanje: Rekli ste da ste umorni.
Imate li posebno uređenje zrakoplova za
povratak? Hvala, Svetosti!
BROJ 46 Božić, 2013
Papa Franjo: Počnimo s posljednjim. Ovaj
zrakoplov nema posebnu opremu. Ja sam
naprijed, jedan lijep naslonjač, običan, ali
običan, takav kakav svi imaju. Dao sam da
se napiše pismo i telefonira kako bi se reklo
da ne želim posebnu opremu u zrakoplovu:
je li jasno? Drugo, žena. Crkva bez žena je
poput Apostolskog zbora bez Marije. Uloga
žene u Crkvi nije samo majčinstvo, mama
obitelji, nego je snažnija: ona je upravo
ikona Djevice, Majke Božje; ona koja Crkvi
pomaže rasti! Zamislite samo da je Majka
Božja važnija od apostola! Važnija je! Crkva
je ženska: ona je Crkva, zaručnica, majka.
Ali žena u Crkvi ne smije samo… ne znam
kako se kaže na talijanskom… uloga žene u
Crkvi nije smije samo završiti kao mama,
kao radnica, ograničena… Ne! To je druga
stvar! Ali pape… Pavao VI. je napisao jednu
prekrasnu stvar o ženama, ali držim da treba
ići dalje u izlaganju te uloge i karizme žene.
Crkva se ne može razumjeti bez žena, ali
žena aktivnih u Crkvi, s njihovim profilom,
 Slivno
koje idu naprijed. Mislim na primjer koji
nema veze s Crkvom, ali je povijesni primjer:
u Latinskoj Americi, Paraguay. Za mene,
žena Paraguaya je najslavnija žena Latinske
Amerike. Jesi li ti Paragvajac? Nakon rata je
ostalo osam žena na jednog muškarca, i te
žene su donijele pomalo težak izbor: izbor
imati djecu da spase: Domovinu, kulturu,
vjeru i jezik. U Crkvi treba misliti na ženu
u toj perspektivi: rizični odabiri, ali kao
žene. To treba bolje izraziti. Držim da mi
nismo još izradili duboku teologiju žene u
Crkvi. Samo može činiti ovo, može činiti
ono, sad je ministrantica, sad čita čitanja,
predsjednica je Caritasa…. Ali, ima više!
Treba izraditi duboku teologiju žene. To je
ono što ja mislim.
Odnos s Benediktom XVI.
Pablo Ordaz (El País, Španjolska): Željeli
bismo saznati kakav je Vaš poslovni odnos,
ne samo prijateljski i suradnički s Benedik-
tom XVI. Nikad prije nije postojala slična
okolnost; i imate li česte kontakte i pomaže
li Vam on u ovom poslu? Puno hvala.
Papa Franjo: Vjerujem da posljednji put
kad su bila dvojica papa, ili trojica papa,
nisu međusobno razgovarali, borili su se da
vide koji je pravi papa. Došlo je do toga da
su je bila trojica u vrijeme istočnog raskola.
Ima nešto što obilježava moj odnos
s Benediktom: ja ga puno volim. Uvijek
sam ga volio. Za mene je on Božji čovjek,
ponizan čovjek, čovjek koji moli. Bio sam
jako sretan kad je on izabran za Papu. I
onda kad je podnio ostavku, za mene je bio
primjer veličine! Velikan. Samo velikan to
može učiniti! Čovjek Božji i čovjek molitve.
Božić, 2013 BROJ 46
9
On sada stanuje u Vatikanu, i neki mi kažu:
pa kako se može to učiniti? Dvojica Papa
u Vatikanu! Pa zar ti on ne smeta? Ali zar
on neće pokrenuti revoluciju protiv tebe?
Sve te stvari govore, zar ne? Pronašao sam
rečenicu da to izrazim: “To je kao imati
djeda u kući”, ali mudrog djeda. Kad je u
nekoj obitelji djed u kući, njega se časti,
njega se voli, njega se sluša. On je razborit
čovjek! Ne miješa se. Mnogo sam mu puta
rekao: “Svetosti, primajte ljude, živite svoj
život, dođite s nama”. Došao je na otkri-
vanje i blagoslov kipa sv. Mihaela. Evo, ta
rečenica sve govori. Za mene je kao imati
djeda u kući: mog tatu. Ako imam neku
poteškoću ili neku stvar koju ne razumijem,
mogu ga nazvati: “Ali, recite mi, mogu li to
učiniti?” I kad sam išao razgovarati o tom
velikom problemu, o Vatileaksu, on mi je
sve rekao s jednostavnošću… u služenju.
Ima jedna stvar koju ne znam jel znate,
vjerujem da znate, ali nisam siguran: kad
nam je govorio, u oproštajnom govoru,
28. veljače, rekao nam je: “Među vama je
budući Papa: ja mu obećavam poslušnost”.
Zaista je velik; on je velikan!
Žene u Crkvi
Anna Ferreira (Italija): Sveti Oče, dobra
večer. Hvala. Željela bih reći mnogo puta
„hvala“: hvala što ste donijeli mnogo veselja
u Brazil, i hvala također što odgovarate
na naša pitanja. Mi novinari jako volimo
postavljati pitanja. Željela bih znati, zašto
ste jučer brazilskim biskupima govorili o
sudjelovanju žena u našoj Crkvi. Želim bolje
razumjeti: kakvo treba biti to sudjelovanje
nas žena u Crkvi? I što Vi mislite o ređenju
žena? Kakvo treba biti naše mjesto u Crkvi?
10 Slivno
Papa Franjo: Želio bih malo objasniti ono
što sam rekao o sudjelovanju žena u Crkvi:
ne može se ograničiti na činjenicu da bude
ministrantica ili predsjednica Caritasa, vje-
roučiteljica… Ne! Treba biti više, ali dublje
više, i mistično više, s time što sam rekao
o teologiji žene. A onda u vezi s ređenjem
žena, Crkva je govorila i kaže: “Ne”. Rekao
je to Ivan Pavao II., i to kroz definitivnu
formulaciju. Ta vrata su zatvorena, ali o
tome ti želim nešto reći. To sam rekao,
ali ponavljam. Majka Božja, Marija, bila
je važnija od apostola, biskupa i svećenika;
kako, to je ono što trebamo pokušati bolje
izraziti, jer vjerujem da o tome nedostaje
teološko izražavanje. Hvala.
Rastavljeni i ponovno oženjeni
Gian Guido Vecchi (Corriere della Sera, Ita-
lija): Sveti Oče, Vi ste i na ovom putovanju
više puta govorili o milosrđu. Vezano uz
BROJ 46 Božić, 2013
primanje sakramenata od strane razvedenih i
ponovno oženjenih, postoji li mogućnost da
se štogod promijeni u disciplini Crkve? Da
ti sakramenti budu prigoda za približavanje
tih osoba, a ne barijera koja ih odvaja od
drugih vjernika?
Papa Franjo: To je tema koja se uvijek
traži. Milosrđe je veće od tog slučaja kojeg
Vi postavljate. Vjerujem da je ovo vrijeme
milosrđa. Ova promjena vremena, kao i
mnogi problemi u Crkvi – poput ne dobrog
svjedočanstva nekih svećenika, također pro-
blemi korupcije u Crkvi, također problem
klerikalizma, samo kao primjer – ostavili
su mnoge rane, mnoge rane. A Crkva je
Majka: treba ići liječiti ranjene, s milosrđem.
Ali ako se Gospodin ne umara opraštati,
mi nemamo drugog izbora osim toga: prije
svega, liječiti ranjene. Crkva je mama i mora
ići tim putem milosrđa. I naći milosrđe
za sve. Ali ja mislim, kad se razmetni sin
vratio kući, tata mu nije rekao: “Ma ti,
slušaj, odgovori: što si učinio s novcem?”.
Ne! Priredio je slavlje! Onda, možda, kad
je sin želio govoriti, govorio je. Crkva tre-
ba činiti tako. Kad postoji netko… ne ih
samo čekati: ići ih tražiti! To je milosrđe.
I ja vjerujem da je to kairós: ovo vrijeme
je kairós milosrđa. Ali tu prvu spoznaju je
imao Ivan Pavao II., kad je započeo s Fau-
stinom Kowalskom, Božansko Milosrđe…
on je imao nešto, shvatio je da je to potreba
ovog vremena. Vezano uz problem Pričesti
za osobe u drugoj vezi, jer razvedeni mogu
primati Pričest, nema problema, ali kad su
u drugoj vezi, ne mogu. Držim da je to
potrebno sagledati u cjelini pastorala braka.
I zato je problem. Ali i – jedna zagrada –
pravoslavni imaju drugačiju praksu. Oni
slijede teologiju ekonomije, kako ju zovu,
 Slivno 11

i daju drugu mogućnost, dopuštaju je. Ali neku anegdotu, i koja je najgora stvar, i
držim da ovaj problem – zatvaram zagra- koja je stvar koja Vas je u ovom razdoblju
du– treba proučavati u okviru pastorala najviše iznenadila?
braka. I stoga, dvije stvari; prvo: jedna od Papa Franjo: Pa ne znam kako na ovo
tema za savjetovanja s ovih osam iz Vijeća odgovoriti, zaista. Velikih stvari, velikih
kardinala, s kojima ćemo se sastati 1., 2. i stvari nije bilo. Lijepih stvari, da; na pri-
3. listopada, je kako ići dalje u pastoralu
mjer, susret s talijanskim biskupima je bio
braka, i taj će se problem tamo pojaviti. I
jako lijep, jako lijep. Kao Biskup glavnog
druga stvar: prije petnaest dana je kod mene
talijanskog grada, s njima sam se osjećao
bio tajnik Sinode biskupa, radi teme sljedeće
kao kod kuće. I to je bilo lijepo, ali ne
Sinode. Radilo se o antropološkoj temi,
znam je li bilo boljega. Također i jedna
ali razgovarajući i ponovno razgovarajući,
bolna stvar, ali koja je dosta ušla u moje
naprijed i nazad, vidjeli smo tu antropo-
srce, posjet na Lampedusu. Ali ono je za
lošku temu: kako vjera pomaže planiranju
plakati, to mi je koristilo. Ali kad stignu
osobe, ali u obitelji, i odlučili stoga ići na
te barke ostavljaju ih nekoliko milja od
pastoral braka. Na putu smo za jedan dublji
obale i oni moraju, barkom, sami stići. I
pastoral braka. A to je problem sviju, jer
to me boli jer mislim da su te osobe žrtve
mnogo ih ima, zar ne? Na primjer, reći
jednog svjetskog društveno-ekonomskog
ću samo još nešto: kardinal Quarracino,
sustava. Ali najgora stvar – oprostite mi
moj prethodnik, je govorio da je po njemu
– koja mi se dogodila je išijas – stvarno!
polovica brakova ništava. Ali zašto je tako
– kojeg sam imao prvi mjesec jer su me za
govorio? Jer se vjenčaju nezreli, vjenčaju se
intervjue smještali u jedan naslonjač i to
a da nisu svjesni da je to za čitav život, ili
mi je naškodilo. Vrlo je to bolan išijas, vrlo
se vjenčaju jer se društveno moraju vjenčati.
bolan! Ne želim to nikome! Ali te stvari;
I u to ulazi pastoral baka. A također i pro-
razgovarati s ljudima; susret sa bogoslovima
blem pravnog poništenja brakova, to treba
i redovnicama je bio prekrasan, prekrasan.
ponovno sagledati, jer crkveni sudovi nisu
Kao što je i susret s učenicima isusovačkih
za to dovoljni. Složen je problem pastorala
škola je bilo prekrasan, lijepe stvari.
braka. Hvala.
Nicole Winfield: Koja je stvar koja Vas je
(...)
najviše iznenadila?
Papa Franjo: Osobe, osobe, dobre osobe
Lijepe i ružne stvari koje sam susreo. Susreo sam mnogo dobrih
osoba u Vatikanu. Mislio sam što reći, ali
Nicole Winfield (Associated Press, SAD): to je istina. Pravedan sam kad to kažem:
Svetosti, još jednom hvala što ste došli mnogo dobrih osoba. Mnogo dobrih osoba,
“među lavove”. Svetosti, u četvrtom mje- mnogo dobrih osoba, ali dobrih, dobrih,
secu Vašeg pontifikata, željela bih zamoliti dobrih!
da napravite malu bilancu. Možete li nam
reći koja je bila najbolja stvar biti Papa, (Preneseno sa: www.bitno.net)
Božić, 2013 BROJ 46
12
Gospodine,
nauči nas moliti!
J
ednom je Isus na nekome mjestu
molio. Čim presta, reče mu jedan
od učenika: „Gospodine, nauči nas
molit.“ (Lk 11,1). Odgovarajući na molbu
svojih učenika, Isus im predaje temeljnu i
najsavršeniju molitvu, Očenaš. Promatra-
jući Isusa, apostoli su učili kako se moliti
Bogu. Shvatili su s koliko se ljubavi Sin
obraća Ocu. Nitko prije Isusa nije Boga
nazvao riječju „Abba“ što znači „tata“. I
nas danas, kao nekada svoje učenike, Isus
poziva da se Bogu približimo s onakvim
povjerenjem kakvo ima dijete u svoga do-
broga tatu. U evanđeljima čitamo kako
je Isus često molio. Prisjetimo se samo
nekih primjera:
• Isus rano ustaje, još za mraka, i povlači
se na samotna mjesta. Provodi mno-
go vremena u molitvi i razmišljanju.
(Mk 1,35)
• Kada treba donijeti važne odluke, kao
što je izbor dvanaestorice, cijelu noć
provodi u molitvi. (Lk 6,12)
• Isus izriče i spontane molitve zahvale
Bogu kada se učenici vraćaju iz misije
i kada mu pripovijedaju ono što su
učinili. (Lk 10,21)
• Isus moli osobito u teškim trenucima u
Getsemanskom vrtu prije nego je podnio
muku, križ i smrt. (Lk 22,42 i 23,46)
Ovi primjeri su i nama putokaz da
se Bogu možemo pomoliti u različitim
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
životnim situacijama jer nas Isus poučava
da Bog misli na nas (Lk 12,22 - 32) i zato
se ne moramo brinuti jer nebeski Otac zna
što nam uistinu treba.
Nije dovoljno samo znati što o molitvi
objavljuje Sveto pismo. Valja nam se učiti
moliti. Obitelj je prvo mjesto u kojem se
odgajamo za molitvu. Svetom predajom,
živim prenošenjem u Crkvi od apostola do
danas, Duh Sveti uči djecu Božju moliti.
Izvor molitve su riječ Božja, liturgija Crkve
te kreposti vjere, ufanja i ljubavi koje nam
Bog daruje. Molitva treba pratiti čitanje
Svetoga pisma jer se tako događa razgovor
između Boga i čovjeka. Molitva je uvijek
molitva Crkve, ona je zajedništvo s Presve-
tim Trojstvom. Crkva uvijek poziva vjernike
na redovitu molitvu: nedjeljnu euharistiju i
blagdane liturgijske godine, Časoslov kao i
dnevne molitve. Naše crkve su povlašteno
mjesto molitve i klanjanja Bogu. Lijepo je
i poučljivo vidjeti raspored molitve kod re-
dovnika i redovnica u samostanima. Kroz
hodočašća i svetišta vjernici od davnina ob-
navljaju svoju vjeru i produbljuju molitvu.
Poput mnogih svetaca, možemo moliti sami,
imati svoj mali kutak sa Svetim pismom i
svetim slikama. Molitva je milosni dar od
Boga, ali podrazumijeva i napor jer nailazimo
na prepreke. Najčešće poteškoće kod molitve
su manjak vjere, rastresenost, suhoća kada
je srce bezosjećajno, duhovna lijenost, obe-
shrabrenje. Da bi se prevladale te prepreke,
 Slivno 13

treba se boriti za poniznost, povjerenje i

ustrajnost jer molitva i kršćanski život su Nada
neodvojivi. Molitva je životna potreba i mo-
liti je uvijek moguće. Sveti Ivan Zlatousti
reče da je moguće često i žarko moliti čak Nada veliku moć ima
i na tržnici ili na šetnji te takodjer sjedeći
i s nadom sve počima.
u svojoj prodavaonici, bilo kupujući bilo
prodajući pa čak i kuhajući. Čvrsta i velika U nadi je mnogo sreće
je bila njegova vjera kad je govorio da ništa i s nadom se sve pokreće.
nije ravno molitvi; ona čini mogućim ono
što je nemoguće i lakim što je teško.
Pitamo se odakle dolazi molitva? Sa- U nadi se dosta snuje,
brano srce je ono koje moli. Što je vjera mnogo toga priželjkuje.
jača, što je srce bliže Bogu, to je i molitva
Našla te je pa te vodi,
snažnija. Onaj tko s ljubavlju, pouzdanjem,
iskrenim i poniznim srcem moli, Bog mu nada uvijek svakom godi.
poklanja lice posebnoga sjaja. Ni bol ni tuga,
slomiti ga neće. U strahu će naći smirenje,
a u teškoćama utjehu. Bog će mu i zlo Iako te rado vara,
okrenuti na dobro. Za kršćansku molitvu nada ima puno čara.
nema drugog puta osim Isusa Krista. Svaki U nadi se dosta mašta,
put kad počnemo moliti Isusa, Duh Sveti
tu se desit može svašta.
pretječe svojom milošću i privlači na put
molitve. Mnogi ljudi koji se obeshrabre
molitvom tražeći Boga, ne znaju da molitva
dolazi također od Duha Svetoga, a ne samo Nada je k’o neka sjena,
od njih. Ako nam duh klone i kušnje muče, opipljiva ništa nema.
pomislimo uvijek na Isusa koji će nam Ali ipak dirat može
pokazati put, a naše srce neka ne odustaje.
i nevolje kad se množe.
Isusa poslušajmo koji reče da treba „svagda
moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18,1). Uzor
vjere i molitve neka nam bude savršena
moliteljica Blažena Djevica Marija. Kad joj Kad se pada, kad se strada,
se molimo, s njom prianjamo uz Oca koji kad je srce puno jada,
šalje svoga Sina da spasi sve ljude. Crkva kad se gubi svaka nada,
moli u zajedništvu s Djevicom Marijom i nada uvijek to nadvlada!
tako veliča velika djela koja je u njoj Bog
učinio te joj povjerava molitve i hvale.
Slobodanka Glibota
Marija Perić
Božić, 2013 BROJ 46
14 Slivno

Sve osim zajednice

muškarca i žene, ne
može se nazvati brakom
Dipl. teolog i voditeljica Katoličke udruge Lovret, Marinela Petričević govori o
prvom narodnom referendumu, zdravstvenom odgoju te daje odgovore na pitanje
zašto se danas brže rastajemo nego ženimo ili udajemo?

Kako komentirate ovo što se posljed-

njih dana događaja oko referenduma „U
ime obitelji“?
- Smiješno je dovoditi ovu ozbiljnu
inicijativu u skandalozan kontekst u kojem
se prikazuje. Nažalost, pokazala se potreba za
ustavnim definiranjem braka kao zajednice
muškarca i žene jer se u društvu pojavila
vrlo agresivna kampanja koja se odupire
naravnom i božanskom zakonu te promo-
vira jedan sustav vrijednosti koji je stran
kršćanskom i zdravorazumskom poimanju
života i svijeta. Bilo je motivirajuće pratiti kojim potiču sve vjernike, kao i sve ljude
izniman trud mladih ljudi, intelektualaca dobre volje, da izađu na referendum te na
koji su nastojali, a u tome i uspjeli, probu- pitanje:“Jeste li za to da se Ustav Republike
diti svijest mnogih građana naše domovine Hrvatske unese odredba po kojoj je brak
koji su svojim potpisom stvorili uvjete za životna zajednica žene i muškarca“ – od-
predstojeći referendum. govore ZA. To je u skladu s općeljudskim
i evanđeoskim vrijednostima te s tisuć-
ljetnom tradicijom i kulturom hrvatskog
Što mislite, koliko Crkva podupire
naroda i većine drugih hrvatskih građana.
referendum?
A potvrdnim odgovorom na referendumsko
- Biskupi Hrvatske biskupske kon- pitanje, ne ugrožavaju se drugačija osobna
ferencije uputili su 18. studenoga poziv opredjeljenja.
BROJ 46 Božić, 2013
 Slivno
Jeste li i Vi za to da se brak definira
kao zajednica muškarca i žene?
- Apsolutno! Sve osim zajednice jednog
muškarca i jedne žene, ni po naravnom, ni
po božanskom zakonu ne može se nazvati
brakom. Dobro razlikovati, ne znači diskri-
minirati, nego upravo suprotno – poštivati.
Hoće li se u Hrvatskoj dogoditi nešto
veliko, ako rezultati poluče pak drukčije
rezultate?
- To može biti pokazatelj da živimo u
vrlo dekadentnom, opasnom vremenu, ali
ne bih unaprijed podcijenila svih 750 000
potpisa koje je u vrlo kratkom roku sakupila
inicijativa „U ime obitelji“. Vjerujem da će
svi oni, a i mnogi drugi, potvrditi svoj stav
1. prosinca i tako jasno poslati poruku da je
hrvatsko društvo izgrađeno na kršćanskim
vrijednostima i svoju budućnost polaže u
vjernost Kristu i Crkvi.
Božić, 2013 BROJ 46
15
Je li Crkva danas u krizi?
- Prije bih rekla da je vjera pojedinaca
u krizi, a ne Crkva.
Zašto se danas brže rastajemo nego
ženimo ili udajemo?
- Nisu mi poznati podaci o razvodima
u Hrvatskoj. Teško je nabrojati razloge koji
utječu na to da su naše obitelji razorene.
Bez sumnje u prvi plan izbijaju razlozi mo-
ralne prirode:krivo poimanje seksualnosti,
nespremnost na žrtvu i odricanje, različiti
egoistični razlozi zbog kojih se stupa u brak
i sl. Odmah iza njih trebalo bi spomenuti
socijalne razloge: nedostatak zaposlenja,
nedostatna pa i loša briga države za obitelj,
loš utjecaj medija, porast nasilja, droge itd.
Ali bez obzira na razloge, rastava braka
najviše pogađa djecu, a i na roditeljima
ostavlja duboke psihofizičke ožiljke.
16 Slivno
Što je najveća prepreka ujedinjavanju
kršćana i zašto ekumenizam djeluje sporo?
- Ekumenizam je pokret koji nastoji
obnoviti jedinstvo podijeljenih kršćanskih
Crkava. Taj pokret je nastao 1910. godine
na Međunarodnoj konferenciji uglavnom
protestanskih zemalja u Glasgowu. Katolička
crkva se brzo priključila tom pokretu, a
Drugi vatikanski sabor je kao svoje glavne
ciljeve postavio obnovu jedinstva među svim
kršćanima. Najpotrebnije je obraćenje srca,
zajednička molitva, ekumenski odgoj, uzaja-
mno upoznavanje među bradom i suradnja
s njima, ako smo i ako su otvoreni Duhu.
Svojim ekumenskim stavom mi nikoga ne
možemo prisiliti na istovjetno djelovanje jer
ekumenizam je plod ljubavi. U ljubavi su
uvijek dvije strane u djelovanju. Ako jedna
od njih nije spremna uzvratiti na ponuđenu
ljubav, nju se na to ne može prisiliti. U nadi
protiv svake nade, mi želimo li biti vjerni
crkvi, moramo ekumenski djelovati. Kad
sva sredstva iscrpimo, uvijek nam ostaje
neiscrpljiva molitva.
Voditeljica ste udruge, koja je prije 2
mjeseca proslavila petnaest godina svoga
postojanja. Koliko je udruga za to vrijeme
pomagala ljudima, koji su u potrebi?
- Sestre franjevke koje vode Dom Lo-
vret proširile su svoje pomaganje starijim i
bolesnim osobama, iz ustanove na adrese
njihova stanovanja. Najprije organiziranjem
Službe za pomoć i njegu pri Domu Lovret
(1995. godine), a zatim osnivanjem Kato-
ličke udruge Lovret (1998. godine). Ovim
organiziranim pomaganjem na adresama
stanovanja, mnogim našim sugrađanima
je odgođen smještaj u Dom ili je trajno
BROJ 46 Božić, 2013
prestala potreba za odlaskom iz vlastitog
obiteljskog prostora u ustanovu. Ovaj pro-
gram se širio u proteklih 15 godina, na način
da se djelovanje organiziralo i u drugim
mjestima izvan Splita (otok Šolta, otok
Brač, grad Omiš, općina Zmijavci, Proložac
i Podbablje) i na način da se uključivalo
u provedbu programa, uz odrasle osobe, i
djecu i mlade. Vizija ovoga rada je stvarati
zajednicu u kojoj se starijim i bolesnim
osobama omogućava uključenost u bogatu
mrežu društvenih povezanosti, prvenstveno
s vlastitom obitelji, a zatim s prijateljima i
čitavom zajednicom. Poslanje, misija ovog
projekta je raditi na prevladavanju negativ-
nog stava prema starosti i starenju. Povezivati
starije, bolesne i nemoćne osobe s mladima
i zdravima kao trajnu potrebu normalnog
življenja. Razvijati solidaran odnos među
generacijama, dobrosusjedsku pomoć i vo-
lonterski rad.
Je li četvrti modul zdravstvenog odgoja
po Vama štetan za učenike osnovnih škola?
- Radi se o perfidnom ulasku homo-
seksualne propagande u škole pod krinkom
zdravstvenog odgoja. Učenike se podučava
da je homoseksualni čin jednako prirodan
i vrijedan kao i heteroseksualni. Učenike se
podučava da, bez obzira na svoj spol (koji
je određen rođenjem), mogu sami odabrati
da su nekog drugog „roda“. Kad biraju
svoj „rod“, osim što mogu odabrati jesu li
muškarac ili žena, jednako tako mogu oda-
brati i da su homoseksualac ili biseksualac.
Zastupnici rodne ideologije smatraju da su
jedine prirodne razlike između muškara-
ca i žena one u spolnim organima (spol),
a sve druge razlike (u osjećajima, načinu
razmišljanja...), proglašavaju posljedicama
 Slivno
društvenih stereotipa („rod“). Za nameta-
nje tih društvenih stereotipa rodni ideolozi
najviše krive obitelj i roditelje, a kroz ovaj
bi program djecu trebalo „osloboditi“ tih
stereotipa. Djeca bi se trebala modi uživjeti
u neki drugi „rod“. Ovaj program nameće
svjetonazor koji negira i ignorira sve op-
ćeljudske vrijednosti vezane uz spolnost,
te ovaj program nameće svjetonazor koji
je suprotan vrijednosnom sustavu većine
roditelja.
Imate li neku poruku za kraj, kako
za stare, tako i za mlade?
Budućnost je samoga društva ukorije-
njena u mladim i starijim osobama. Potrebno
je raditi, kako bi čovjek svaki trenutak svo-
ga života živio dostojanstveno i u punini.
Stariji čovjek se ne smije promatrati tek
Čovjek u sjeni
Tko si ti
Čovječe u sjeni
Čekam da te vidim
Čekam da ti čujem glas
Nijemi telefon
Dvadeset i dva ljeta
Bog me dade tebi
A ja život tražila nisam
Izađi iz sjene
Izađi da ti rane ranama vidam
Izađi da ti otvorim srce
Znaš da prezirem lažne suze
I riječi poruke
Pogledaj me u oči
Božić, 2013 BROJ 46
17
kao neki objekt kojem se treba poklanjati
dužna pažnja, blizina ili pružati usluga.
Treba mu omogućiti da se i on, unatoč
često ograničenim svojim snagama, potrudi
na temelju svoga bogatog životnog iskustva,
svoju mudrost, svoje svjedočenje o nadi i
ljubavi prenijeti na mlađe generacije. Mladi
u društvu ne smiju zanemarivati starije,
nemoćne i osamljene osobe. Potrebno je
pronaći vremena i družiti se s njima. Što
više toga bude u jednoj obitelji, župi to će
biti više plodne međugeneracijske solidar-
nosti i biti će zagarantirana mirna, sretna
dob budućih generacija, među kojima smo
svi mi, svejedno u kojoj se životnoj dobi
sada nalazimo.
Razgovarao: Darko Lončar
Čovječe iz sjene
Tebi kojemu je Bog dao mene
Ne čekaj ploču i anđela
S porukom da ljubav živi vječno
Uvijek zakasniš
Iziđi
Iziđi čovječe iz sjene
Iziđi stvarno
Ovaj put radi mene
Nemoj kasniti
Oni ispod ploče ne vide čitati
Krasna Jokić, r. Marinić
18 Slivno

Za križem

E
to, već smo u Velikom tjednu i bliži Ostaje mi samo nada da ću jednom
se Veliki petak, dan muke Gospo- od Gospodina dobiti neki znak da mogu i
dinove, kad se prisjećamo Njegovog ja uzeti tu svetinju u ruke i onda spreman
nošenja križa i trpljenja za nas pa se prisjetih i pripravan reći da sam ispunio svoj cilj.
i nošenja križa u našem dragom Slivnu.
Do tada mi ostaje samo da u tihoj molitvi
Razmišljao sam puno puta o tome pođem za križem s ovim svetim pukom.
kakva to osoba mora biti koja je spremna i
pripravna uzeti u ruke tu svetinju i nositi je. Svim mojim dragim Slivanjcima neka
Krist bude suputnik, ne samo na križnom
Već odavno sam imao nakanu prijaviti
se za nošenje križa, ali čim dođemo u Veliki putu, nego kroz cijeli život.
tjedan, kažem sebi: „Nisi još spreman niti
pripravan za taj uzvišen čin, jer tvoja vjera Ivan Anić Vladin
nije toliko produbljena da bi mogao taknuti
tu svetinju, a kamoli nositi križ pa makar
imao i troje bijele rukavice.“
Raspravljao sam neki dan poslije svete
mise s prijateljem o nošenju križa i o tome
tko je pripravan na taj čin. Reče mi prijatelj:
„Pa pomozi onim ljudima koji su se upisali
nositi križ, kao što je i Šimun Cirenac
pomogao Isusu nositi. Zar i Šimuna nisu
natjerali, dok se vraćao iz polja, da uzme
križ i nosi ga.”
Htio bih, jednog dana, barem i u po-
znim godinama, doživjeti da mogu reći:
„Gospodine, evo me, spreman sam ponijeti
tvoj križ pa makar dva metra.“
Zašto ovo pišem? Vidio sam da neki
ljudi pristupaju tom činu kao da je to neka
obična tradicionalna priredba. Neki kažu
da će za pokoru nositi križ i neka im Isus
oprosti propuste. Ne mogu reći da ću za
pokoru grijeha, umjesto svećenika, priče-
šćivati na misi i sl.
BROJ 46 Božić, 2013
 Slivno 19

Svećenik u suvremenom
svijetu
Papa Benedikt XVI. o 150. obljetnici smrti arškog župnika Ivana Vianneya proglasio
je Svećeničku godinu (2009. - 2010.). Ivan Vianney rodio se 1786. godine u okolici
Lyona, Francuska. Umro je na glasu svetosti 4. kolovoza 1859. u 73. godini života.
Proglašen je svetim 1925.

poteškoćama uspjeh mu je bio veličanstven.

Stoga je on, čini mi se, poticaj i podrška
današnjim svećenicima koji dvoje kada
se nađu u poteškoćama vjerske ravnoduš-
nosti, moralnog nihilizma, osamljenosti,
neshvaćenosti i možebitnim osobnim fru-
stracijama. Ivan Vianney djelovao je na i u
‘ruševinama’ Francuske revolucije, koja je
pošto-poto htjela izbrisati katoličku vjeru
s lica zemlje. I mi smo ‘brali’ plodove
Francuske revolucije od 1945. – 1990.
godine. To bijaše doba surovog komunizma,
koji je progonio vjernike te nemilosrdno
pobio 666 katoličkih svećenika i bogoslova.
Preostali svećenici su sa svojim vjernicima
preživjeli, jer su se svesrdno utjecali Bogu
u svakidašnjim molitvama. Devedesetih
godina prošlog stoljeća zapuhali su u Hr-
vatskoj vjetrovi demokracije. I svećenici i
narod su predahnuli od tereta bezbožnog
komunizma. Međutim, plodovi komuni-

I
van Vianney djelovao je u bezizglednim stičkog sustava zarobljavali su dušu čovjeka,
uvjetima. To bijaše postrevolucionarno koji je u demokraciji postao indiferentan
vrijeme u Francuskoj. Unatoč silnim i ravnodušan glede molitve i prakticiranja
Božić, 2013 BROJ 46
20 Slivno
vjere. Čini mi se da je ovo vrijeme slično
vremenu u kojem je djelovao Ivan Vi-
anney. Ivan je uspio jer se u poniznosti
i molitvi pouzdavao u Boga. ‘’Ne zanima
me’’, govorio je često, ‘’što o meni misle
ljudi, nego što misli Bog. Želim se svidjeti
Bogu, a ne ljudima.’’
Svećenik je čovjek koji se druži s Bo-
gom u molitvi te u ‘slobodno’ vrijeme vodi
dijalog s knjigom i slikom. Za kršćanstvo je
od presudne važnosti odnos prema svijetu
i društvu u koje se ono inkulturira. Svijet
je, govoreći jezikom Evanđelja, poganska
Galileja ili po apostolu Pavlu svijet druge
kulture, profana povijest, u kojoj se rađa i
razvija Božje kraljevstvo.
Prostor u kojem djeluju nositelji
Isusove poruke, a svećenici su najodgo-
vorniji, nije obećana zemlja očišćena od
malovjernosti, krivovjerja, praznovjerja,
nevjere i kumira - idola. Svećenici, otkri-
vajući - kairos milosni trenutak - djeluju
u permanentnoj krizi, koju u svijet unosi
Isusova poruka.
Ni kršćanima ni svećenicima nije lako
svjedočiti evanđeosku vjeru u svijetu koji je
opterećen krizom. Svećenik koji se posvje-
tovnjuje (čovjek od svijeta, a ne u svijetu
poput soli i kvasca, kako reče Krist), slijedi
logiku politike, bez gospodarskog uspje-
ha, socijalne moći i društvenih povlastica.
Svećenik je tako sveden na funkcionara
crkvene institucije. Takav svećenik depon-
tencira (slabi) Evanđelje, brani vladajuću
ideologiju i čeka da mu vlast, građansko
pluralno društvo, omogući uspješno djelo-
vanje, sabere vjernike u crkvu i ‘dotjera’
djecu na vjeronauk. U posljednje vrijeme
BROJ 46 Božić, 2013
kod nas aktualna Vlast ponovno vraća na
perfidan način Lenjinističko-Staljinistički
nazor i ideologiju, želeći istjerati vjeronauk
iz škole. Stoga kršćani (laici) i svećenici
moraju biti vjerodostojni svjedoci Isusovi.
Današnja se kriza naprečac razrješuje
remistificiranjem svećenika, umnažanjem
molitava, jednom vrstom bijega od svijeta
u sigurnost privatiziranoga životnog smisla.
Svećenik se svodi na kultnog svećenika,
vršitelja pobožnih praksi s primjesom ma-
gijskog psihologiziranja, kojim pojeftinjuje
milost, zatomljuje ili krivo odgovara na
teško pitanje Božje izočnosti u ljudskoj
patnji, socijalnim nepravdama, situacijama
nasilja i zla. Tako, kako reče teolog Karl
Rahner, svećenik postaje psihoterapeut u
staromodnoj odjeći čarobnjaka.
Sv. Ivan Vianney bi trebao biti uzor i
današnjim svećenicima. Oni se prije svega
trebaju svidjeti Bogu, a ne ljudima. I papa
Frano traži ponajprije od biskupa, a potom
i ostalog klera, da se oslobode suvišnog
zlata, karijerizma i narcisoiznosti. On dje-
luje na liniji sv. Frane Asiškog i sv. Ivana
Vianneya. Njihova životna maksima bijaše
: svidjeti se Bogu, a ne ljudima. Jednom
sam pitao ministranta - tinejdžera koji
je dugo stajao pred zrcalom u sakristiji :
‘’Reci mi prijatelju…, kad se već toliko
ogledaš u zrcalu, želiš li se ti više svidjeti
ljudima ili Bogu?’’ Odgovori mi : ‘’Želim se
više svidjeti ljudima!’’ Tinejdžer je iskreno
odgovorio. Rekoh mu : ‘’Prijatelju, čuvaj
se ljudi, pogotovo onih koji se žele svidjeti
ljudima, a ne Bogu’’. Naše vrijeme donijelo
je jednu tešku bolest koja se zove sebelju-
blje. Čovjek zapostavlja duhovnu sferu,
 Slivno 21

posvećujući i vrijeme i novac tjelesnom

izgledu, da bi se svidio ljudima.
Ivan Vianney je bio lud pred svijetom,
a mudar pred Bogom. Iz životne prakse
znamo da nisu svi ljudi jednako nadareni.
Netko ima deset, a netko samo jedan talent,
reče Isus (Mt 25, 14-30). Oni koji su s
jednim talentom (to jest ispod prosjeka)
mogu, ako su marljivi i ponizni, postati
veliki i mudri pred Bogom. ‘’Što je ludo u
očima ljudi, izabra Bog da posrami mudre’’
(1 Kor 1,27).
Pravo je čudo da je Ivan mogao završiti
školovanje. Potjecao je iz seljačke, vjerničke
obitelji. U kući njegovih roditelja skrivali
su se svećenici, koje je progonila Francuska
revolucija. Prisjetimo se i mi naših hrabrih
obitelji koje se, u doba poslijeratne ko-
munističke represije i terora, nisu bojale
skriti i nahraniti svoga svećenika, kojemu
je staljinistička vlast sve oduzela iz župne Poslije svećeničkog ređenja pretpo-
kuće. Stoga trebamo biti zahvalni našim stavljeni mu nisu dopuštali ispovijedati.
hrabrim obiteljima koje su ostale vjerne Bojali su se, rekoše, da će se on u ispo-
Bogu i štitile svoga svećenika. Vidjevši vjedaonici smesti. Poslali su ga nekom
kako Revolucija progoni svećenike, Ivan iskusnom župniku na praksu. Poslije dvije
Vianney je odlučio postati svećenik. Ni godine ‘šegrtovanja’ povjerili su mu seoce
u svojoj 17. godini nije znao ni čitati ni Ars. Do svoje prve župe, Arsa, pješačio
pisati, a odlučuje se za svećenički stalež. je 30-ak kilometara. Možemo slobodno
On je samo želio zamijeniti ostarjele i bo- reći da ju je zauzeo pješice. U Arsu je
lesne svećenike, koje nemilosrdno progoni zatekao siromašne kućice, pokrivene ševa-
Revolucija. Ali, kako završiti zahtjevno rom-slamom. U mjestu je bilo svega 230
školovanje? Sam je priznavao : ‘’Ništa ne stanovnika, ali su zato bile četiri gostionice.
ulazi u ovu moju praznu glavu!’’ Profesori Gostionice uvijek pune, a crkva prazna. I
su ga malo pitali, jer ga nisi htjeli pred što se dogodilo? Kroz deset godina sve se
mlađim kolegama ponižavati. Kolege su ga izmijenilo : gostionice opustjele, a crkva se
znali izrugivati i ponižavati glede neznanja. napunila. Zašto je to uspio ovaj nenadareni
Ali on je bio uporan pa je u 25. godini đak, koji je imao samo jedan talent? On
zaređen za svećenika. je svoju malu župu obnovio molitvom! I
Božić, 2013 BROJ 46
22 Slivno
noću je molio, jer mu je dan bio prekratak.
Znao je da se ne može osloniti na svoju
pamet pa se oslonio na Boga. I današnji
katolički svećenici, uza sav rad, trebaju
moliti svakodnevno za Crkvu, ponajprije
za svoje župljane. Gdje svećenik ne moli,
tu se ne živi nego životari. Svećenik koji
moli, stoji! Svećenik koji ne moli, pada!
Danas se, nažalost, veoma rijetko moli
u obiteljima. U 90% obitelji ne prekriži
(prekrsti) se niti prije jela. Oni mladi koji
su zapustili sakramentalni život i molitvu,
u većini slučajeva završavaju na depresivima
i psihijatriji. Posjetite odjel psihijatrije u
KBC-u Split. Odreda su tamo mladići i
djevojke koji ‘pucaju’ od fizičkog zdravlja,
a bolestan im je duh i duša. Što manje
molitve i ispovijedanja, to više psihičkih
bolesnika. Stoga svećenici trebaju biti ljudi
molitve za svoje vjernike i pozivati - ne
BROJ 46 Božić, 2013
silom nego milom - povjerene im duše da
se priklone molitvi. Ne treba pretjerivati,
jer su mnogi molitvu zamijenili televi-
zijskim sapunicama pa je teško povratiti
izgubljenu naviku molitve. Isus je naglasio
da trebamo moliti bez prestanka. Stoga
molitva nije samo usmena komunikacija
s Bogom, nego je molitva i svako naše
dobro djelo usmjereno na slavu Božju i
boljitak Crkve, obitelji i društva. Nemojmo
zaboraviti zlatno pravilo : Lex orandi, lex
credendi - Kako moliš, takva ti je i vjera.
Tko malo ili nikako ne moli, ima slabu
vjeru.
Ivan Vianney nije bio bogataš. Nije
se ‘slizao’ s vlasti. Nije ni mogao, jer ga
Revolucija nije milovala. Bezbošci su mi-
slili i kod nas uništiti Crkvu, kad su joj
oduzimali pokretnu imovinu. Tu su se
grdno prevarili. Ako netko želi naškoditi
Crkvi i svećenicima, neka im daje povlastice!
U svećenicima će otupiti izgaranje za stvar
Božju. Ivan je bio osjetljiv prema siromasi-
ma. Davao im je i ono što je i sam trebao.
On je propovijedao ne samo riječima nego
prije svega svojim životom. A koliko je tek
ispovijedao? Kao mladomisniku crkvena
vlast mu nije dopustila ispovijedati, jer
je tobože bio nesposoban. A on postade
savjetnikom i ispovjednikom cijele Francuske.
K njemu na svetu ispovijed pristizahu ljudi
iz cijele Europe. Željeznička pruga Lyon
- Ars radila je neprekidno, jer su putnici
svakodnevno dolazili k Arškom župniku.
Ispovijedao je i po 17 sati dnevno. Rad
je započinjao u jedan sat ujutro. Tako je
radio punih 30 godina. Svećeniku koji ne
radi na sebi, koji se ne ispovijeda, teško je
druge ispovijedati.
 Slivno
Ivan je svoju oskudnu darovitost pre-
tvorio u poniznost. Prihvatio je evanđeosku
misao vodilju : beskorisne smo sluge (Lk,
17,10) te sebe ‘isklesao’ u sveca. Zbog nje-
gove molitve i poniznosti vrag mu nije dao
mira ni po danu ni po noći. Bacao ga je
noću s kreveta, prevrtao mu pokućstvo, a
iznad njegove glave, kako je sam priznao,
grmjelo je kao da po tavanu sva kola prolaze!
Vrag najviše oblijeće oko onih koji su vjerni
Bogu, ustrajno mole i pridobivaju ljude za
kraljevstvo Božje.
Postoji jedna poučna legenda o sv.
Efremu sirijskom. Efrem je otišao u pu-
stinju činiti pokoru, moliti i raditi da bi
bio što bliže Bogu. Podigao je u pustinji
malu kućicu te radio u oazi da bi mogao
preživjeti. Oko njegove kolibe stalno je bilo
stotinu đavola. Jednoga dana približi se
njegovoj kolibi neki čovjek koji je upravo
stizao iz grada. Kad je ugledao đavle oko
Efremove kolibe, srdito im reče : Što vas
je tu toliko oko siromašna i pobožna pusti-
njaka? Što ne idete u grad?Upravo dolazim
iz grada. U gradu nisam naišao na nijednog
vraga. Samo sam na gradskim zidinama
zamijetio jednoga, a taj mirno spava i hrče.
Odgovoriše mu vrazi, skupljeni oko Efre-
move kolibe : Mi smo sve ljude u gradu
već osvojili i pobijedili. Stoga smo samo
jednoga kolegu, đavla, ostavili na gradskim
zidinama da stražari. On i nema velikih
briga, jer je grad naš. Ali mi pokušavamo
osvojiti i pobijediti ovog pustinjaka. Zato
nas je ovoliko. Međutim, njega je, čini nam
se, teško pobijediti i osvojiti, jer stalno moli.
Poruka ove legende o svetom pusti-
njaku Efremu je jasna, glede svih ljudi
koji mole i žele omiljeti Bogu. Posebno je
Božić, 2013 BROJ 46
23
poruka jasna glede Ivana Vianneya, arškog
župnika. Vrag se nije uzrujavao što Ivan
nije učeni profesor ili doktor nauka, koji
nema vremena za molitvu. Ne! Vrag je bje-
snio zato što ovaj svećenik, seoski župnik,
osvaja nebo i pridobiva molitvom ljude
za kraljevstvo Božje. Zato ga je i bacao s
njegova bijednog kreveta.
Čuvajmo se ljudi koji mirno spavaju
i hrču, a zaboravili su moliti jer im je
molitva, razgovor s Bogom, dosadna. Što
više molimo i želimo biti bliži Bogu kroz
vršenje naših obiteljskih, profesionalnih
i svećeničkih dužnosti, imat ćemo više
problema s protivnikom Božjim i lašcem
- vragom. Najveća vražja pobjeda našega
vremena je ta što je on, davao, uvjerio ljude
da ne postoji. A tko bi tvrdio da vrag ne
postoji, kaže sv. Augustin, taj je već njegov!
A koliko puta od ‘katolika’ čujemo da on
ne postoji.
Proslavili smo Godinu svećenika i Go-
dinu obitelji. Ove godine slavimo Godinu
vjere. Nadam se da su svećenici podigli ovih
godina duhovnost na višu razinu. Da nije
tako, proslava bi bila besmislena. Stoga bi
se svećenicima trebali pridružiti povjereni
im vjernici da bi ojačali svoju vjeru kroz
djelotvornu i ustrajnu molitvu. Vjeru, naime,
ne treba braniti nego hraniti sakramentalnim
životom, čitanjem Svetoga pisma i ustrajnom
molitvom!
Neka svim vjernicima, a prije svega
svećenicima koji predvode povjereno im
stado, dadne novu snagu za duhovnu obnovu
u Godini vjere, moćni zagovor sveca sv.
Ivana Vianneya koji je bio čovjek molitve.
fra Ivan Jukić
24
Hrabro svjedočenje vjere
dr. fra Ivana Glibotića i
drugih
S. Emilija Glibotić i s. Ljubomira
Kustura sa dr. fra Ivanom Glibotićem
u Imotskom 1985. u prigodi fra
Ivanove dijamantne sv. mise (60.
obljetnice misiništva)
P
oznato je da se iz znatiželje rado čitaju
davno napisani dnevnici, a naročito
oni iz mladosti pa će te bilješke i
samom piscu priuštiti po stare dane malo
smijeha i po koju suzu jer će se u njima naći
dio njegove mladosti, mnogo doživljenih
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
naivnih, iskrenih i smiješnih zgoda, a i
poneka tužna životna priča.
Nakon dugo vremena i ja sam otvorio
svoje stare bilježnice te sam ih s veseljem
pročitao, čudeći se i samom sebi ondaš-
njim zapažanjima jer ipak sam bio dječak
pedesetih godina u Imotskom u kojem sam
proveo duge četiri godine, a prije nego ih
uništim želio bih djelomično opisati neke
već zaboravljene, smiješne, važne i tužne
događaje.
Ovo mladenačko vođenje dnevnika
bio je moj pokušaj da se zaustavi vrijeme
ili moje nastojanje da se ono otrgne od
zaborava pa i po neki trenutak sjećanja, kao
i cjelovitu sliku onog mračnog vremena u
gradu, koje je srećom iza nas.
Svoje dnevničke bilješke počeo sam
pisati još u osmogodišnjoj školi osjećajući
potebu pisanja o toj surovoj svakodnevici
terora, straha i nepravde te o kalvariji moga
strica dr. fra Ivana Glibotića, a i velikim
patnjama viđenijih građana u Imotskom.
Pisao sam o školi, nastavnicima, igra-
ma i drugim nestašlucima te popularnim
utrkivanjima kamenim skalinima do Ba-
zane i natrag do crkve i prvim dječačkim
 Slivno
simpatijama. Naše svakodnevne i neumorne
trke serpentinama do vode Modrog jezera i
gore prema velikoj Vidilici, odakle se pruža
krasan pogled na plavetnilo i zelenkaste
obrise tog bubrega ukopanog u kamenu
obraslo biljnom florom i zagrljeno plavim
nebom čiste Božje prirode, iznad kojeg se
gordo diže prastara tvrđava Topana i u njoj
zavjetna Gospina crkvica Fortica, u koju
smo s poštovanjem dolazili da bi se poslije
utrke ispred nje odmarali i uživali proma-
trajući naš lijepi grad, prostrano i plodno
Imotsko polje, preko brdskog zelenila sve
do velebnog Biokova uz nježno milovanje
povjetarca i cvrkuta malih i velikih ptica
pojačan ritmičnim pjevom cvrčaka i drugih
malih glazbenika oko nas.
U ovom ugođaju višeglasnog koncerta
ptica i cvrčaka često smo u ovoj tišini Kvire
Smoday i ja gore uživali slušajući ovu bla-
godat i bili smo sretni i zahvalni Stvoritelju
što nam je poklonio ovo bogatstvo u kojem
se osjeća mistična povezanost Boga, čovjeka
i prirode. U Imotski sam došao s ocem iz
Slivna 1951. godine na Gospu od Anđela.
Prvi put sam prisustvovao svečanoj Misi
u crkvi, a pjevanje me posebno oduševilo
i procesija kroz grad s Gospinom slikom
bila je veličanstvena, a pratilo ju je mnogo
naroda.
U školi se na početku nisam dobro
snašao jer sam od materina ubojstva imao
govornu manu i nije mi bilo lako kada ti
se nestrpljivi nastavnik smije pred cijelim
razredom.
Pred Božić je pao prvi snijeg koji nije
dugo ostao, ipak smo se malo sanjkali niz
Džombušu, a na Božić smo svi morali ići
Božić, 2013 BROJ 46
25
u školu. Poslije zimskih praznika fra Alek-
sandar Ribičić je došao u naš razred i skoro
plačući rekao nam da od sutra, 8. veljače
1952. Godine, u školi više nema vjeronauka,
nego se sada može održavati samo u crkvi.
Svi smo mu obećali da ćemo i u crkvu do-
laziti redovito, iako su nas neke učiteljice
plašile i pod prijetnjom kazni odvraćale.
U proljeće i ljeto 1952. godine bila je
velika suša tako da nije bilo dosta vode pa
je svaki drugi dan cisterna dovozila vodu s
Perinuše u fratarsku čatrnju.
Sve se bilo osušilo u polju i oko njega
gdje nije bilo vode pa bi se Nikola Divić iz
Glavine često žalio mome stricu fra Ivanu
da su žito, kukuruz, povrće, grožđe i trava
nikakvi pa se svi boje da neće biti dosta
hrane ni čovjeku ni živini.
Ovo što sada slijedi iz moga dnevnika,
sve je doživljeno, iskreno i naivno napisano
pa i sada kao starac vjerujem da je to bilo
za uzrast jednog dječaka golemi teret. Zato
bi mnogima mogao biti mali podsjetnik
koji to zlo vrijeme ne pamte ili slabo pamte
pa i onima koji ga se ne žele sjetiti već ga
često i danas veličaju. Ovim dnevničkim
bilješkama iz onog vremena želim poručiti
da oni još žive u zabludi te komunističke
utopije i ne žele priznati barbarstva koja su
u ime partije mnogima učinjena.
Poslije zabrane vjeronauka, vlasti su
zabranile i tradicionalnu procesiju na Veliki
petak i na Gospu od Anđela.
U gradu i na selima Imotske krajine
atmosfeta je bila za nas čudna tako da su
se ljudi bojali jedan drugoga. Pri kratkim
susretima samo se šaputalo jer se svugdje
osjećao strah od doušnika, a govorilo se da
26 Slivno
su Udba i njeni agenti svuda po gradu i
selima širili psihozu straha i terora.
Za crkvu i svećenike taj partijsko-repre-
sivni sustav bio je ubitačan sa svim svojim
prljavim i razornim sredstvima. Naročito
im je smetao moj stric fra Ivan jer su ga
partija i Udba htjeli pokoriti pod svaku
cijenu da on prvi uđe u njihovo udruženje
katoličkih svećenika. Te sitne i prodane
partijske siledžije nisu birale sredstva kako
bi ga diskreditirali i psihički ponizili. Moj
stric dr. fra Ivan Glibotić uvijek je bio du-
hovno jak i njegov odgovor je bez trunka
straha bio: „Nikada!“
Zimski praznici 1953. godine bili su
hladni i kišoviti bez snijega. Cijelu zimu
je strica mučila astma. Iako su komunisti
vidjeli da nije dobra zdravlja, i dalje mu
nisu dali mira pa su već početkom siječ-
nja počele dolaziti delegacije u samostan
pokušavajući prisiliti strica da već jednom
popusti i uđe u udruženje.
Osim toga, stric je morao ići skoro
svaki dan u Udbu, a nekad bi ostao i po
cijeli dan. Zbog njega je bio sazvan zbor
radnog naroda u kino-sali, a glavni govor
pročitao je dr. Ante Jerković i neki iz vlasti.
Najodvratnije je psovao šef Udbe N. N.
protiv strica i Crkve.
Sutradan me stric poslao da odnesem
pismo dr. Jerkoviću i kada sam mu ga dao
on me povuče u kancelariju i reče mi: „Reci
stricu da je ono sve bilo napisano i mo-
rao sam pročitati. On me dobro pozna i
zna gdje sam ja!“ Preko ljeta kada bi stric
morao ići u Udbu, Kvire Smoday i ja smo
dolazili pred nju i na zidiću čekali strica.
Zapisao sam ovo:
BROJ 46 Božić, 2013
Bio je ljetni dan oko podne. Vani se
dobro čuo hrapavi i bahati, dobro mi zna-
ni glas: „Fra Ivane, slučaj čovječe! Vi ste
pametni i uz to muzičar! Mi vam želimo
pomoći, a i za nas bi bilo korisno da vi
prvi uđete u udruženja pa nas oni iz Za-
greba više neće gnjaviti. Vidite da nam
Vatikan i Italija žele odnijeti Istru.“ Nastao
je trenutni muk u sobi i mi smo vani na
cesti čuli stričev glasni: „Nikada!“ Bilo je
urlanja i psovanja, ajme! Uplašio sam se,
a Kvire mi reče: „Bojim se da će fra Ivana
zadaviti!“ I dok smo mi tako zbunjeno
promatrali prizor na prozoru, uhvati nas
obojicu za ruke civil i odvede nas unutra.
Ubrzo je došao jedan milicioner i zapisao
naša imena rekavši nam da je zabranjeno
ćuliti na zidiću pred Udbom. Kviru su
pustili, a mene su zadržali. Zatim je u sobu
došao šef Udbe i strogo me ošinuo očima:
„Šta drćeš, neću te poist, a ti si fra Ivanov
i njega smo pustili kući, a i ti ćeš brzo ići
ća! Nego reci ti meni, tico, ko dolazi u
samostan i zašto?“ Ja mu počnem brojiti:
Peruca, Jasna, Grozda, Kvire, Kiko, Ljuban,
Zdeslav... On me ljutito prekine: „Ma jesi
li ti doša mene zaje....! Reci ti meni ko
dolazi po noći?“
„Po noći lete oko samostana samo
šišmiši!“ htio sam mu odgovoriti. On me
istjera iz sobe i psujući zalupi vratima.
Kvire me je čekao kod Tonovića kuće i
bilo mu je drago da me vidi. Stric fra Ivan
bio je zaprepašten kada je od nas ovo čuo i
pohvalio me zbog toga jer im nisam ništa
rekao o tajnim noćnim posjetima crkvi.
Poslije sam često bio prestrašen pa sam u
svojoj nevolji napisao i molio ovu molitvu:
„O, Gospe od Anđela, ja sam sada sam,
 Slivno
mater su mi ubili partizani, ko i Kvirina
ćaću. Ćaća je na rađi u Istri, stric je stalno
u Udbi, a i s fratrima nije lako. Molim Te,
pomozi mi da se ćaća vrati živ i zdrav i da
strica puste na miru. Obećajem Ti, da ću
biti dobar đak i dobar čovik!“
U gradu i po selima osim svećenika
još je teže bilo učiteljima, profesorima i
namještenicima u državnim i drugim služ-
bama koji su se usudili ići javno nedjeljom
u crkvu. Svi su oni živjeli u strahu jer su
ih doušnici stalno prokazivali, tako da su
mnogi od njih iz bojazni da ne bi izgubili
radno mjesto po noći dolazili preko fratar-
ske ograde u crkvu i vjenčavali se ili krstili
svoju novorođenčad pod svijetlom svijeće
pa sam i ja mnogima bio vjenčani ili krsni
kum. Zato je vjerojatno šet Udbe od mene
htio doznati tko po noći dolazi u crkvu.
Najogavnija kampanja se vodila protiv
profesora matematike i fizike Tina Benkovića
samo zato što je on svake nedjelje ponosno
išao na veliku misu.
Začetnik i kolovođa tog monstruoznog
čina bio je gimnazijalac Stipe Šuvar, koji je
zarana upao u zamku agresivnog ateizma i
zadojen komunističkom ideologijom zla i
mržnje prema svakome tko nije bio prista-
lica njihove utopije, bez imalo tolerancije
svojim primitivnim ispadima želio poniziti
svog profesora koji je bio cijenjen u školi i
u Imotskom. Tu svoju mržnju prema vjeri i
Crkvi iskazao je svojim predavanjem u našoj
školi gdje je cinično i podrugljivo ismijao
Tina Benkovića da je podvornik Jozo znao
reći: „Ajme pogana jezika!“
Profesor Benković nikada nije popustio
već je i dalje dolazio u crkvu. U ponedjeljak
Božić, 2013 BROJ 46
27
29. kolovoza 1960. godine profesora smo
posjetili stric fra Ivan i ja u bolnici na Šalati
gdje je bio na liječenju.
Prvi koji je bio nepravedno osuđen
u Imotskom 19. srpnja 1952. godine od
suca Buktenice župnik je Prološca fra Mir-
ko Validžić na dva i pol mjeseca zatvora,
zato što je kritizirao učiteljicu Miroslavu,
a ja sam mu u općinski zatvor često nosio
ručak iz samostana.
Zatim fra Jozo Meštrović, župnik iz
Podbablja, bio je osuđen 3. prosinca 1954.
godine na tri godine zatvora zato što je u
svojoj propovijedi u crkvi kritizirao na-
rodnu vlast, a dugo je vremena proveo u
istražnom zatvoru Udbe i to u podrumu,
a i njemu sam skoro svaki dan nosio ručak
i večeru u zatvor.
Moj stric dr. fra Ivan Glibotić je nakon
dugogodišnje kalvarije osuđen po nalo-
gu Udbe 12. travnja 1955. godine na pet
mjeseci zatvora, a grijeh mu je bio što nije
popustio ući u udruženje još od 1952.
godine, kako je znao stricu reći dr. Ante
Jerković koji ga je branio: „Kadija te tuži,
kadija te sudi!“ Udba je bila sudac!
I sada na koncu pri opisu mojih us-
pomena već je rujan 2010. godine, a u
mojim bilješkama zapisao sam već 1951.
godine o prostranom i plodnom Imotskom
polju.....i bili smo zahvalni Stvoritelju što
nam je poklonio ovo bogatstvo u kojem se
osjeća mistična veza Boga, čovjeka i prirode!
A danas? Polovica polja je neobrađena i
zarasla u korov!
dr. Ante Glibotić
Murnau
28 Slivno
Inkas torba preko glave
R
adio sam na ciglani u Vukovaru ljeta
1948. godine. Bio je red i želja da
posjetim svoju djevojku koja je ži-
vjela u Iloku. Dnevno se radilo od jutarnjeg
svitanja do mrkle noći. Čak se i nedjeljom
s placeva kupila suha cigla koja se subo-
tom oštampala kako bi se imalo mjesta za
štampanje nove cigle u ponedjeljak te se
placevi čistili i pijesak za izradu cigle sušio
pa je bilo nemoguće napustiti posao koji
se radio lančano.
Subotom se malo ranije posao napuštao
pa sam se s društvom dogovorio da bih jedne
subote napustio posao u trinaest sati, kako
bih stigao na autobus koji je iz Vukovara
polazio za Ilok u četrnaest sati. Taj autobus je
prometovao na liniji Osijek –Vukovar - Ilok.
Nisam puno čekao na kolodvoru dok
je došao autobus iz Osijeka, ali me je jako
iznenadila velika gužva koja je na autobusnom
kolodvoru vladala. Zadnja vrata autobusa bila
su zaključana. Unutar prednjih vrata sjedio
je vozač koji je ujedno bio i kondukter te
otvarao vrata i iz autobusa izlazi pet - šest
putnika. Svi putnici koji žele ući u autobus,
a ima ih preko dvadeset, pružaju novac vo-
začu vičući: „Jure, Jure!“ Tako činim i ja, ali
bezuspješno. Jure ih primi nešto više nego
ih je izišlo, između kojih pozove i jednu
ženu koja je držala dijete u naručju te pre-
trpanim autobusom nastavi vožnju prema
Iloku. Nezadovoljan sam se vratio otkuda
sam i došao, kao i mnogi drugi.
Iduće subote ponovo sam odlučio na
isti autobus u isto vrijeme pošto drugih
BROJ 46 Božić, 2013
dana zbog posla ne mogu, a nedjeljom
autobus ne vozi. Ovoga puta odlučio sam
ići pješice u pravcu Iloka do Sotina koji je
udaljen od Vukovara desetak kilometara,
misleći da će tamo više putnika izići, a
manje čekati ukrcaj te ću biti sigurniji da
ću otputovati. U Sotinu je situacija bila baš,
kao prija tjedan dana u Vukovaru, jer nas
je mnogo na stanici čekalo, a nije pomoglo
pružanje novca vičući: „Jure, Jure!“
Kada se autobus prepun putnika upu-
tio prema Iloku, ugledao sam na njegovoj
zadnjoj strani spuštene skale za uspinjanje
na krov te sam skočio uhvativši se za skale
na kojima sam se sagnut nastavio voziti.
Kada sam se prevezao pet - šest kilometara,
pošto mi je dosadilo biti sagnut, malo sam
se ispravio, što je bilo dovoljno da me vozač
preko ogledala primijeti kroz staklo na zadnjoj
strani autobusa, na što nisam mislio. Kada
sam primijetio da autobus znatno usporava
brzinu, odmah sam se sjetio o čemu se radi
te se dobro pripremio na skok čim to bude
moguće, bez opasnosti. Tako je i bilo. Čim
sam osjetio bar neku sigurnost, skočio sam
sa skala i dao se u bijeg koliko su me brže
noge mogle nositi. Čudna je bila i Jurina
sposobnost, koji je volan ostavio i trčeći mene
skoro stigao, iako sam tigrovskom brzinom
prema izraslom kukuruzu jurio. Vjerojatno
je prije iskočio, nego se autobus zaustavio,
jer je na tom terenu makadam-cesta ravna
pa nije trebao kočiti.
Kada je vozač Jure ocijenio da me ne
može stići te ću mu izmaći u visoki kukuruz,
 Slivno
od ljutine je bacio inkas-torbu u moja leđa
da me bar dobro udari, kad me ne može
uhvatiti. Dogodilo se nešto nepredviđeno
i neugodno za mene, a pogotovo za Juru.
Remen od inkas-torbe mi se prebacio preko
glave, tako da je na meni ostala torba sa
svim blokovima neprodanih karata, inkasi-
ranim novcem i ostalim ispravama. Našao
sam se u velikoj nevolji, misleći da me Jure
u takvoj situaciji neće lako pustiti. Da je
meni remen Jurine torbe zapeo preko samog
ramena, ja bih torbu trčeći lako bacio te se
tako i Jure riješio, ali sam mislio: skidajući
je preko glave, morat ću bar koju sekundu
usporiti, što je Juri dovoljno da me uhvati
pa se nisam usudio riskirati, nego sam jurio
koliko sam brže mogao.
Prostor - polje od ceste tj. autobusa
prema sjeveru bio je otvoren tj. pokošeno
žito, a dvadesetak metara nazad tj. u prav-
cu Vukovara kuda sam ispred Jure trčao,
nalazio se kukuruz visok preko tri metra, u
koji sam kako je već rečeno uletio te se dao
u trku uz duž redova tj. suprotno od ceste
prema sjeveru, stalno misleći da mi je Jure
za petama. Kada sam dojurio do vrha redova
visokog kukuruza tj. oko četiri stotine metara
dužine, produžio sam istom brzinom preko
uzorane zemlje, stalno misleći da mi je Jure
za petama te trčim i dalje tridesetak metara,
bacim pogled iza sebe da vidim Juru, ali ga
ne vidim. Tada s malim oduškom produžim u
istom pravcu još dvadesetak metara bacajući
pogled iza sebe radi sigurnosti, ali Juru ne
vidim. Trebalo mi je poći samo petnaestak
metara u pravcu Iloka tj. istoka, da vidim
preko čistog terena (pokošenog žita) autobus,
koji je od mene daleko preko četiri stotine
metara. Na moje veliko i ugodno iznena-
đenje, vidim Juru malo dalje od autobusa
Božić, 2013 BROJ 46
29
Danko Kustura s bratom i sestrama u
prigodi proslave očeva 90. rođendana
u Slivnu 16. srpnja 1972.
tj. uz veliki kukuruz gdje sam ja uletio te
se okrenut prema kukuruzu uskače u zrak
kao da me hoće vidjeti, vičući: „Hej, gdje si?
Vrati torbu pa se vozi.“ To je ponavljao više
puta, misleći da se ja, (pošto sam mu se u
kukuruzu izgubio) nalazim skriven u blizini
njega. Kako Jure tako i svi putnici (koji su
iz autobusa izišli radi znatiželje) okrenuti su
u pravcu kukuruza čekajući moju pojavu.
Tada se ja sa sigurnoga terena oglašujem
vičući: „Evo mene ovdje.“ Kada su čuli moj
glas, svi se okrenu u desno tj. prema meni,
i udare u veliki smijeh. Jure se ne smije,
nego viče umoljivim glasom: „Vrati torbu
pa se vozi.“ Tada ja viknem da me Jure
dobro čuje: „Evo tebi torba, a ja odo dalje“
te spustim torbu na zemlju, a Juru vojnički
pozdravim i uputim se poljskim putem pre-
ma Iloku. Tim putem je naišao neki seljak s
upregnutim kolima, kojega sam zamolio da
me poveze te se s njim dovezem do Lovke
koja se nalazi u blizini Iloka pa se sastanem
sa svojom Zorkom kojom sam se oženio u
siječnju 1950. godine.
Obzirom na loše životne uvjete u Sliv-
nu i moje lutanje po svijetu radi kruha,
odredio sam trajno, promijeniti boravak
30 Slivno
u neko pogodnije mjesto gdje se nadamo
lakše naći posao i bolje živjeti. Pošto su tada
Zorkini roditelji i braća živjeli u Iloku gdje
je lakše doći do posla, odlučili smo poći
tamo. Odselili smo, mala obitelj (nas dvoje
i naš sin Josip, star osam mjeseci) u Ilok
u veljači 1952. godine, gdje smo kratko
vrijeme ostali kod Zorkinih roditelja.
Drugoga dana našega boravka u Iloku,
Zorka mi kaže: „Znadeš li, Danko, da se
je moja prijateljica Stana udala. I čim je
čula da smo došli u Ilok, poručila je da će
nas doći posjetiti.“ Bilo mi je drago da se
Stana udala, kao i da će nas posjetiti, jer
sam je poznavao kao dobru djevojku dok
je za djevojačkih dana bila prijateljica sa
Zorkom. Povezivalo ih je prijateljstvo kao
kolegice, vjernice i koje su se slagale i bile
su obje Dalmatinke.
Drugoga dana na moje veliko iznena-
đenje, sa Zorkinom prijateljicom Stanom
dolazi njezin muž Jure, koji mi je bacio
inkas-torbu preko glave. Rukujući se s njim
kažem mu: „Zdravo Jure!“ On će meni
ozbiljno: „Ja vas ne poznajem.“ Na što mu
ja kažem: „Sjećate li se kada ste mi bacili
inkas-torbu preko glave?“ Tada se Jure sta-
de meni duboko ispričavati i ja njemu te
ja nastavim: „Vi ste bili u pravu“, te mu
ispričam kako sam bio prisiljen na tako
nezahvalnu vožnju i nastavim: „Kasnije
sam čuo kako lupeži po noći iskoriste skale
na zadnjemu dijelu autobusa penjući se te
bacaju s krova istog autobusa putničke ko-
fere, a kada autobus uzbrdicom sporije ide,
skoče sa skala i idu po svoj prljavi plijen.
Tako i vi o meni možete misliti.“ Na što
mi Jure odgovori: „Kako bi o vama tako
mogao pomisliti, kada iz torbe ni pare nije
falilo. Kada sam vidio da ste torbu spustili
BROJ 46 Božić, 2013
i otišli, čvrsto sam vjerovao da u torbi nije
ništa ostalo, ali mi je bilo u interesu spasiti
svoju kožnu torbu te sam po nju otišao.
Kada sam vidio da iz torbe nije ništa fa-
lilo, nisam se mogao čudu načuditi i bilo
mi je jasno da se radilo o nužnoj vožnji i
ništa više. Kako sam ja prije mislio tako su
mislili i svi putnici te kada sam im rekao
da mi iz torbe nije ništa falilo, čudili su
se govoreći: „Šteta što se nije vozio s nama
kada je tako pošten.“ S Jurom i Stanom
trajno smo ostali u lijepim odnosima.
Iz Iloka u Split doselili smo 1957.
godine. Zaposlio sam se u poduzeću i kada
sam radio u sjevernoj luci, upoznao sam
dizaličara Juru Miletića, kojemu sam rekao
da poznajem čovjeka njegovog imena i pre-
zimena koji je rođen 1925. godine i živi u
Iloku. Tada mi je on rekao da je taj čovjek
njegov rođak. Ispričao sam mu sve što se
između mene i Jure dogodilo te ga upitao
dolazi li Jure ovamo. Kada mi je rekao da
ponekad dolazi obići majku, rekao sam mu
da dođu kod mene čim se Jure nađe kod
njega što je i učinjeno te su Jure i Stana
više puta bili naši dragi gosti.
Kada je Jure sa Stanom početkom Do-
movinskog rata morao napustiti lijepi i dragi
Ilok, smjestili su se u svoju vikendicu na
Čiovu te su nas češće posjećivali.
Molio sam dragoga Boga za oslobođenje
tog divnog našega grada Iloka, što smo, hvala
Svemogućemu Gospodinu Bogu, i dočekali
te su se Jure i Stana vratili u svoju kuću i
na svoje imanje i kuću još bolje obnovili
i uredili, u čemu su im pomogli i njihova
dva sina i kćer koji su se snašli i zaposlili
u Zagrebu, gdje su trajno ostali.
Danko Kustura
 Slivno
Unaprijed planirana
providnost - Josipovo
rođenje
P
rilikom moga razvojačenja 1. travnja
1947. godine, donio sam iz Petro-
varadina jednu knjigu o ljekovitim
travama u kojoj su između ostalog upisani
i mnogi recepti za liječenje raznih bolesti.
Kada sam tu knjigu pokazao našemu
župniku i mještaninu fra Pavlu Gliboti on
je od mene tu knjigu zatražio, a za istu
ponudio drugu knjigu travara Pelegića pod
naslovom „Prirodno liječenje travama“, u
kojoj je opisano mnoštvo recepti i načina
za zdrav veseo i prirodan život. Tada je fra
Pavao naglasio da ovu zamjenu knjiga čini-
mo privremeno, na što sam ja pristao, ali
je to ostalo trajno. Kada mi je ovu knjigu
fra Pavao dao, dok sam je listao primijetio
sam u njoj jedan list indigo papira. Znajući
da je taj indigo-papir tada bio značajan i
potreban, ponudio sam ga fra Pavlu, na što
je on odlučno rekao: „Neka, neka ostane
tamo gdje i je, ne treba mi“, te je indigo
i ostao u knjizi.
Oženio sam se početkom 1950. godine
te je u lipnju 1951. godine došlo vrijeme
da moja Zorka rodi. Porođajni bolovi bili
su izuzetno teški, trajali su dva dana i dvije
noći. Moja Zorka je izgubila bolove, što
Božić, 2013 BROJ 46
31
znači i svaku moć da se bori za uspjeh
poroda. Kada smo odlučili ići u Imotski
po doktora, Zorka se tome odlučno uspro-
tivila, jer je od nekoga čula da u takvim
slučajevima doktor dijete vadi na komade,
kako bi spasio porodilju te je odlučno rekla:
„Neću dozvoliti da mi dijete strada, nego
ću radije i ja s njime umrijeti“. Ležala je
iscrpljena kao mrtva, jer je bila izmrcva-
rena i nemoćna te je izgledalo da je kraj
i njezina života. Puno sam tražio pomoć
po Pelegića knjizi koju sam s fra Pavlom
zamijenio, ali bezuspješno. Gdje je god pi-
salo o porođajnim problemima, napomene
su glasile da prije poroda duže vremena
treba uzimati ljekovito bilje ili maslinovo
ulje, kako bi porod bio manje bolan. Ta
knjiga je u stara vremena izdana, pa ni u
kazalu nije bio pravi redoslijed kako bi se
na preko 540 stranica moglo lakše doći do
željenih podataka.
Netko je rekao da je dobro u takvim
mukama opasati se pasom svetoga Franje
te smo ga kod fra Pavla zatražili. Fra Pavao
nam je poslao novi pas, kojim se Zorka
opasala, uz odanu molitvu Ocu vječnomu
i Majci Mariji, dok sam ja, tražeći pomoć,
32 Slivno
bezvoljno i bez nade prevrtao listove u
knjizi travara Pelegića. Najednom mi se
otvori stranica gdje je papir indigo ležao
preko četiri godine kod stranice 197., gdje
na vrhu tog lista piše: „Žene koje teško ra-
đaju, koje se muče pri porođaju - Uzmi tri
grama snijeti i podaj njoj da popije u čaši
vode. To se za dva sata ponovi i riješit će se
svojih teških muka.“ Bio je dan 18. lipnja
1951. godine oko podne. Snijeti se moglo
naći u klipu kukuruza i u klasju žita kada
ono sazrijeva, a ječam počinje sazrijevati
najranije. U nadi da se snijeti može naći u
ječmu, otišao sam u naš vrt zvani vinograd
ispod naših kuća te tražio pocrnjelo klasje
tj. bolesno od snijeti koje sam i nalazio te
crnu prašinu iz klasja istresao na papir. Kada
sam mislio da je te crne prašine dosta, otišao
sam kući, sve istresao u čašu vode, žlicom
dobro izmiješao i Zorki dao da popije.
Nije prošlo ni deset minuta, kada je moja
Zorka dobila porođajne bolove te za idućih
desetak minuta rodila sina Josipa teškog
preko četiri kilograma. Snijet je otrov, a u
malim količinama je lijek.
Očito je da se knjiga otvorila baš na
stranici 197. zbog lista indiga koji je na
nekoliko pregiba savijen uz tu stranicu
preko četiri godine ležao. Također je očit
i zbroj drugih učinaka koji su do ovoga
doveli te da je samo jedan koje ću ovdje
navesti izostao, uspjeha ne bi bilo: da
nisam knjigu donio iz Petrovaradina, da
je nisam donio pokazati fra Pavlu, da mi
fra Pavao nije ponudio zamjenu, da indigo
nije u toj knjizi postojao, da indigo nije
bio baš na stranici 197., da ga kod moga
vraćanja fra Pavao nije odbio uzeti, da
smo knjige privremeno zamijenjene kroz
BROJ 46 Božić, 2013
te četiri godine vratili, da se indigo kroz
preko četiri godine iz knjige izgubio, da
sam kroz te preko četiri godine čitajući
knjigu indigo na drugu stranicu preba-
cio. Ponavljam: da je od ovdje navedenih
DEVET učinaka falio samo jedan, ja ne
bi znao za taj lijek, čime bi došlo do si-
gurne smrti moje drage dvije osobe, a
time i gubitak njihovih potomaka. Pametni
ljudi kažu da nema slučaja. Samo lud ili
pakostan čovjek može reći da je sve ovo
bilo slučajno. Vječnomu, Svemogućemu i
sveznajućemu Ocu je sve poznato, jer je
gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućno-
sti i kojemu su jednako prisutni prošlost,
sadašnjost i budućnost te savršeno zna što
se u koje vrijeme ima dogoditi kao i da se
u to vrijeme ima rađati dijete u bolnim
mukama majke, kojoj je svojom svetom
providnošću pomogao.
Ne iskušavajmo Očevu rovidnost svo-
jom zloćom govoreći zašto je nije svojom
moći oslobodio bolova. Možda je baš morala
trpjeti bolove po Očevu planu za zadovolj-
štinu zbog naših mnogobrojnih uvreda, jer
što god Bog čini, sve dobro čini.
Nije indigo slučaj, nego Božja Pro-
vidnost unaprijed planirana i tempirana
baš, kada snijet sazrijeva i dijete se rađa,
što potvrđuje i ovdje navedenih DEVET
čimbenika.
Čast, Slava i hvala Svemogućemu, vječ-
nom, dobromu i Providnosnom Bogu Ocu
Jahvi našemu, koji je gospodar svemira,
vremena, prošlosti, sadašnjosti i buduć-
nosti, Amen!
Danko Kustura
 Slivno 33

Zlatni pir Ivke i

Ljubomira Vrdoljaka
Doživjeti zlatni pir u zdravlju i u veselju sa svojom djecom, san je svakog
bračnog para. Pedesetu obljetnicu crkvenog braka, proslavili su naši roditelji Ivka
(rođ. Kusić) i Ljubomir Vrdoljak.

moguće. Ljudi bi došli kod njih (i još danas

dolaze…) za pomoć, za savjet, za slušanje
ili jednostavno za druženje.
Dragi naši mama i tata, mi smo uz
vas dvoje imali sve što je moguće imati.
Zato vam kažemo iskreno od srca : „Velika
Vam HVALA ! Hvala što ste u nas utkali
toliko sreće i ljubavi. Hvala Vam za sve
što ste nas naučili. Hvala Vam za krsćanski

M
ama i tata, izrekli su vječno “da”
jedno drugome 13.9.1963. u
Njemačkoj. Na njihovom zajed-
ničkom bračnom i kršćanskom putovanju
bilo je lijepih, zanimivljih, nezaboravnih i,
nažalost, teških trenutaka. Bilo je također
dosta muke zbog odlaska iz domovine, puno
tuge zbog napuštanja obitelji te puno rada i
truda. Iako su bili mladi, uspjeli su postići
sasvim dobar i lijep život u inozemstvu te
su svladali sve poteškoće koje je pred njih
postavljao život proteklih pedeset godina.
Ali ipak uza sve to, u njihovom životu,
su uvijek vladali ljubav, vjernost, iskrenost i
razumijevanje. Uvijek su bili tu za obitelj i
prijatelje te su pomagali koliko je god bilo
Božić, 2013 BROJ 46
odgoj koji ste nam pružili.“ Dali ste nam
pozitivnu snagu da pokrenemo vlastiti život
i s tom snagom i sigurnošću mi smo našli
svoju sreću. Vi ste nam najbolji uzor i naša
svemirska ljubav.
Živite nam još dugo i neka Vas prate
zdravlje, sreća i blagostanje i još mnogo
godina zajedničkog zivota.
DRAGI NAŠI MAMA I TATA!
OD SRCA VAM ČESTITAMO
ZLATNI PIR!
Vaša djeca Josip i Valerija
Nevjesta Marie-Anna i zet Walter
Vaši dragi unuci Nicolas, Juliette, Enzo
i Elena
34 Slivno
Iz kronike župe Slivno
Imotsko
(7. 12. 2012. – 7. 12. 2013.)
7. prosinca 2012.
Sv. misa (večernjica) svetkovine Bez-
grješnoga začeća Blažene Djevice Marije je
bila u 15.00. Župnik je prije toga ispovijedao
vjernike. Svima je dana prigoda primanja
potpunog oprosta grijeha, po buli pape Pija
VI. Iza sv. mise imali smo klanjanje Isusu
u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.
8. prosinca 2012.
Svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM.
Prije sv. misa, župnik je ispovijedao vjerni-
ke, kako bi i danas mogli primiti potpuni
oprost grijeha. Nakon sv. misa, župnik je
nastavio blagdansko zajedništvo s braćom
fratrima u samostanu u Imotskom.
9. prosinca 2012.
Preko župne sv. mise, župnik je krstio
Petra Marinovića.
11. prosinca 2012.
Sprovod pok. Ljubice Kustura ž. Dragine.
12. prosinca 2012.
Sprovod pok. Mile Šimunović ž. Mila-
nove. Prisustvovalo je više svećenika.
18. i 19. prosinca 2012.
Predbožićni župnikov pohod bolesnima
i starima i podjela sakramenata.
BROJ 46 Božić, 2013
22. prosinca 2012.
U 16.30 je počela predbožićna ispo-
vijed za sve uzraste vjernika, a nakon toga
je bila sv. misa.
23. prosinca 2012.
Nakon župne sv. mise, djeca iz naše
škole se izveli recitacije uoči Božića, pri-
premane uz pomoć svojih učiteljica i vje-
roučiteljice. Nakon toga župnik je djeci
podijelio darove za Božić.
24. prosinca 2012.
Božićnu polnoćku smo radosno slavili
u 22.30.
25. prosinca 2012.
U 10.00 slavili smo danju sv. misu
Božića – svetkovine Rođenja našega Gos-
podina Isusa Krista. Prije toga molili smo
Gospinu krunicu.
26. – 28. prosinca 2012.
Slavili smo sv. mise božićnih blagdana
za one koji slave susvetice i za sve ostale
vjernike. Nakon sv. mise blagdana Nevine
dječice, župnik je, po običaju, s remetom
Gojkom počeo blagoslivljati obitelji. Toga
dana je bio sprovod pok. Ivane Varnica.
 Slivno
29. prosinca 2012.
U 16.00 smo slavili Boga pobožnošću
klanjanja Isusu u Presvetomu Oltarskom
Sakramentu.
30. prosinca 2012.
Preko župne sv. mise kojom smo slavili
Sv. Nazaretsku Obitelj, župnik je krstio
Anamariju Anić.
31. prosinca 2012.
U 16.00 slavili smo sv . misu zahvalnicu
Bogu za 2012. godinu.
2013.
1. siječnja
U 10.30 slavili smo sv. misu svetkovine
sv. Marije Bogorodice i Dan mira.
6. siječnja
Poslije sv. misa svetkovine Bogojav-
ljenja, župnik je nastavio blagdansko za-
jedništvo s našim fratrima u samostanu.
8. siječnja
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.
13. siječnja
Krštenje Gospodinovo. Završetak bo-
žićnoga vremena.
14. siječnja
Župnik je naviještao vjeronauk u školi,
kao i svakoga ponedjeljka.
17. siječnja
U 10.00 smo slavili sv. misu za one
koji toga dana slave susveticu.
U 15.00 klanjali smo se Isusu u Pre-
svetomu Sakramentu.
Božić, 2013 BROJ 46
35
18. siječnja
U 15.30 molili smo Gospinu krunicu
kojom smo počeli molitvenu osminu za
jedinstvo kršćana.
19. siječnja
U 15.00 molili smo Gospinu krunicu,
a nakon nje slavili sv. misu. Nakon toga,
župnik je imao roditeljske sastanke s kriz-
manicima, prvopričesnicima, ministrantima
i njihovim roditeljima.
25. siječnja
Nakon sv. mise kojom smo završili
molitvenu osminu za jedinstvo kršćana,
proslavili smo Boga i klanjanjem Isusu u
Presvetomu Sakramentu.
2. veljače
Nakon sv. mise blagdana Svijećnice,
klanjali smo se Isusu u Presvetomu Sakra-
mentu. Župnik je predvečer suslavio sv.
misu Svijećnice – Dan posvećenoga života
- u crkvi sv. Franje u Imotskom.
3. veljače
Nakon župne sv. mise i obreda „grliča-
nja“, poklonili smo se, kao i svake „mlade
nedjelje“, Isusu u Presvetomu Sakramentu.
5. veljače
Sprovod pok. Mate Jukića Antina,
našega hrvatskog branitelja.
9. veljače
Fra Ivan Jukić je krstio Matu Kusturu.
Nakon popodnevne sv. mise, klanjali smo
se Isusu u Presvetomu Sakramentu.
10. veljače
U sv. misama, sjetili smo se dičnoga
sina naše Crkve i našega hrvatskog naroda
bl. Alojzija Viktora Stepinca, dali Bogu
36
slavu za njega i molili za njegovo progla-
šenje svetim.
11. veljače
Gospa Lurdska – Dan bolesnika. Prije
sv. mise, župnik je ispovijedao bolesne,
nemoćne i sve ostale vjernike, a preko sv.
mise podijelio je sakrament bolesničkoga
pomazanja bolesnima i nemoćnima.
12. veljače
Sprovod pok. Milke Kustura ud. Petra.
13. veljače
U 10.00 slavili smo sv. misu Čiste
srijede – Pepelnice i tom prigodom učinili
obred „pepeljavanja“ kao znak početka ko-
rizme. Popodne je bio sprovod pok. Vlade
Barića pok. Vice.
15. veljače
Korizmeni križni put, a nakon njega
slavili smo sv. misu. Molitve križnoga puta
čitali su naši krizmanici Ante Lozina, Vlado
Lozina i Josipa Lozina.
16. veljače
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Sakramentu.
17. veljače
Na obje sv. mise, svjedočili su vjeru mladi
iz Splita koji se pripremaju za hodočašće s
papom, u srpnju, u Rio de Janeiru. Također,
predvodili su Gospinu krunicu i pjevali preko
sv. misa. Popodne je župnik suslavio sv. misu
25. godina misništva fra Zorana Kutleše i
njegovih svećeničkih kolega u Imotskom te
70. godina misništva fra Vjeke Vrčića.
20. veljače
Župnik je prisustvovao korizmenoj
rekolekciji za svećenike naše nadbiskupije
u Vepricu.
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
23. veljače
Kao i svake subote, župnik je imao
župni vjeronauk i ministrantski susret.
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu u
Presvetomu Sakramentu.
28. veljače
U 15.00 slavili smo sv. misu zahvalnicu
Bogu za papu Benedikta XVI. i njegovu
službu Petrova nasljednika (2005. – 2013.),
koju je obavljao časno, na slavu Bogu i na
veliku radost i milost Crkve i svih ljudi.
Nakon sv. mise, zahvalno smo se klanjali
Isusu u Presvetomu Sakramentu.
2. ožujka
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.
6. ožujka
Župnik je prisustvovao dekanatskomu
sastanku u Imotskom.
9. ožujka
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Sakramentu.
10. ožujka
Župnik je s ovogodišnjim krizmani-
cima (Ante Lozina, Vlado Lozina, Josip
Šimunović i Josipa Lozina) prisustvovao
dekanatskom križnom putu za mlade u
Imotskom. Bili smo zadovoljni i radosni
te Bogu zahvalni za tu milost.
16. ožujka
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Sakramentu, kako bismo još
odlučnije živjeli Godinu vjere.
18. ožujka
Sprovod pok. Zorke Šarić r. Vučko.
19. ožujka
Svetkovina sv. Josipa – zaručnika Bla-
žene Djevice Marije. Pred bazilikom sv.
 Slivno
Petra u Rimu, slavljena je sv. misa inaugu-
racije novoizabranoga pape Franje, kojoj je
prisustvovalo mnoštvo vjernika. U 11.00
smo slavili sv. misu svetkovine sv. Josipa,
a nakon nje započeli smo pobožnost „13.
utoraka sv. Anti“.
20. i 21. ožujka
Župnik je pohađao bolesne i starije i
podijelio im sakramente pred Uskrs.
23. ožujka
U 17.00 je bila preduskrsna ispovijed
za sve uzraste, a nakon nje sv. misa.
24. ožujka
U 10.00 slavili smo procesijom i sv.
misom Cvjetnicu i Dan svjedoka vjere.
Navečer je župnik prisustvovao „Muci Isusa
Krista“ u Godini vjere u Imotskom.
27. ožujka
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu u
Presvetomu Sakramentu, kako bismo odluč-
nije i poniznije ušli u Pashalno – Uskrsno
trodnevlje u Godini vjere.
28. ožujka
Veliki četvrtak „Godine vjere“. Župnik
je suslavio sa više svećenika Misu posvete
ulja u katedrali sv. Duje u Splitu. Sv. misi
je predsjedao naš nadbiskup mons. Ma-
rin Barišić. U 14.00 je bio sprovod pok.
Milenke Radalj ž. Antine. Popodne smo
slavili u našoj župi sv. misu „Posljednje
večere“. Prije toga je bila sv. ispovijed za
bratime Presvetoga Oltarskog Sakramenta
i Gospin plač.
29. ožujka
Veliki petak „Godine vjere“. Ujutro
je počelo kantanje Muke Gospodinove, a
zatim procesija Velikoga petka u kojoj je
Božić, 2013 BROJ 46
37
bilo mnoštvo vjernika. Predvečer su bili u
crkvi obredi Velikoga petka. Nažalost, ob-
redima Isusove muke i smrti, i ove Godine
vjere, prisustvovalo je puno manje vjernika,
nego li u procesiji. Nakon svih obreda,
ostali smo u tihoj molitvi i tako se mirno
i dostojanstveno, kako priliči Velikomu
petku, uputili svojim kućama.
30. ožujka
U 21.00 je počela sv. misa Pashalnoga
– Uskrsnog bdijenja u Godini vjere.
31. ožujka
Isusova Pasha – Uskrsnuće Isusa Krista.
U 10.00 je počela procesija oko groblja,
a nakon nje sv. misa svetkovine Isusove
pobjede nad grijehom, smrću i sotonom.
Preko ove sv. mise, župnik je krstio Milenu
– Josipu Nogalo.
1. travnja
Uskrsni ponedjeljak. U 10.30 slavili
smo sv. misu.
2. travnja
Župnik je uveo svakodnevno čitanje
„Katekizma Katoličke crkve“, prije sv. mise,
u crkvi. To je učinio radi slave Božje i da
župljani prime cjeloviti navještaj vjere, kako
bi još odlučnije ušli u Godinu vjere.
6. travnja
Nakon sv. mise, klanjali smo se Pre-
svetomu Sakramentu.
7. travnja
Nedjelja Božanskog milosrđa, koju smo
svečano proslavili sv. misama.
8. travnja
Blagovijest. Prije sv. mise, koju smo
slavili u 10.30, molili smo Gospinu krunicu.
38 Slivno
13. travnja
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Sakramentu. Navečer je, po
dogovoru za ovu godinu, bio u župnoj
dvorani objed zajedništva s kantačima i
križonošama koji su služili Bogu za Veliki
petak.
17. travnja
Župnik je odvezao odjeću i hranu u
Knin te dostavio novčane priloge skupljene
za Caritas župe sv. Ante u Kninu.
19. travnja
Prije sv. mise, molili smo Gospinu
krunicu.
20. travnja
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Sakramentu.
21. travnja
Nedjelja Dobroga Pastira u Godini
vjere – Dan molitve za duhovna zvanja.
Između sv. misa, počeli smo moliti krunicu
Božanskoga milosrđa, kako bismo dublje
ulazili u milosrđe Isusa Krista i vjeru.
25. travnja
Župnik je suslavio sv. misi blagdana
sv. Marka evanđeliste u Podbablju.
27. travnja
Sastanak župnika s prvopričesnicima
i njihovim roditeljima.
28. travnja
Poslije župne sv. mise, blagoslovili smo
polje s četiri mjesta oko crkve, po običaju,
prigodom blagdana sv. Marka evanđeliste.
29. travnja do 1. svibnja
Bojanje naše crkve. Crkvu su obojili:
Jozo Lozina Ikanov, Albino Lozina i Teo
BROJ 46 Božić, 2013
Marinović. Gojko i Ruža Lozina su im
pomagali u crkvi. Dinko Parlov je posudio
skelu, a Mladen Lozina ju je dovezao u cr-
kvu i iz nje nakon bojanja odvezao. Nakon
bojanja, crkvu su očistili i uredili: Gojko i
Ruža Lozina, Ivan (Pašo) i Zdenka Lozina,
Ljubica Parlov Dragina, Iva Lozina Vicina,
Iva Štreto r. Parlov, Marija Kovačević, Anita
Jukić, Maja Jukić, Mila Radalj Šimina I
Vera Radalj Vladina.
4. svibnja
Župnik je nastavio moliti Gospinu
krunicu svaki dan s vjernicima. Nakon sv.
mise, klanjali smo se Isusu u Presvetomu
Sakramentu.
5. svibnja
Župnik je suslavio u slavlju prve sv.
pričesti u župi Podbablje. Kristina Jonjić,
njegova sinovka također je primila prvu sv.
pričest. Fra Gabrijel Jurišić ga je zamijenio
za slavlja sv. misa u Slivnu.
7. svibnja
Župnik je prisustvovao proslavi svetko-
vine sv. Duje, zaštitnika naše nadbiskupije,
u Splitu.
10. svibnja
Zbor je popodne imao generalnu probu
za slavlje sv. krizme.
11. svibnja
Ovogodišnji krizmatelj mons. don
Pavao Banić, župnik župe sv. Marka u
Makarskoj, u 10.00 održao je susret s na-
šim krizmanicima i njihovim roditeljima,
a nakon toga smo ih ispovijedili.
Popodne su se župljani, poslije sv. mise,
klanjali isusu
 Slivno
12. svibnja
Slavlje svete krizme u našoj župi. Mons.
don Pavao Banić je krizmao Antu Lozinu,
Vladu Lozinu, Josipa Šimunovića i Josipu
Lozina. Poslije slavlja sv. krizme, don Pavao
i župnik su išli na zajednički objed u samo-
stan. Dao Bog da to Božje izabranje nikada
ne prezru. Popodne je župnik sprovodio
pok. Milicu Glibota ž. Petrovu.
15. svibnja
Prije podne, župnik je bio u Imotskom
na samostanskom kapitulu, a popodne na
regionalnom sastanku u Splitu u samostanu
na Trsteniku.
18. svibnja
Prva sveta ispovijed ovogodišnjih
prvopričesnika i sv. ispovijed njihovih
roditelja.
19. svibnja
DUHOVI – PEDESETNICA. Prva
sveta pričest u našoj župi. Naši su ovogo-
dišnji prvopričesnici: Vlade Lozina, Vlade
Talaja i Petra Opačak. Velika radost i milost
za njih i za nas u Godini vjere.
22. svibnja
Župnik je prisustvovao svećeničkom
danu naše nadbiskupije u Vepricu.
23. svibnja
Prvi dan trodnevnice Presvetomu Troj-
stvu. Sastojao se od: prigode za sv. ispovijed,
Gospine krunice i sv. mise. Fra Mladen
Prolić, župnik Runovića, je predsjedao slav-
lju sv. mise i propovijedao je vjernicima.
Dosta vjernika.
24. svibnja
Tijek trodnevnice je bio kao jučer.
Danas je predsjedao i propovijedao fra
Božić, 2013 BROJ 46
39
Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja. Više
vjernika nego jučer.
25. svibnja
Tijek trodnevnice isti kao jučer. Pred-
sjedao je i propovijedao fra Zoran Jonjić,
naš župnik. Nakon sv. mise, ostali smo u
klanjanju Isusu u Presvetomu Oltarskom
Sakramentu kako bismo se još bolje pri-
pravili za svetkovinu Presvetoga Trojstva,
zaštitnika naše župe. Od večeras su vjernici
imali prigodu primiti potpuni oprost gri-
jeha, koji je bulom udijelio papa Pio VI.,
23. lipnja 1778. u Rimu.
26. svibnja
Svetkovina Presvetoga Trojstva, patrona
naše župe. Slavljene su tri sv. mise. Prvoj je
predsjedao vlč. Vlado Mikrut, a večernjoj
fra Zoran Jonjić. Središnjim misnim slav-
ljem je predsjedao i propovijedao fra Joško
Kodžoman, provincijal naše franjevačke
provincije Presvetoga Otkupitelja.
30. svibnja
Tijelovo. Prije sv. mise, molili smo
Gospinu krunicu.
1. lipnja
Godišnji susret ministranata naše Pro-
vincije u Otoku kod Sinja.
I naši ministranti su se odazvali ovomu
susretu. Živjeli smo iskustvo radosti i zajed-
ništva. Nakon popodnevne sv. mise u našoj
župi, klanjali smo se Isusu u Presvetomu
Oltarskom Sakramentu.
6. lipnja
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.
Župnik je danas pohodio bolesnicu Cvitu
Mikrut i podijelio joj sv. ispovijed, bole-
sničko pomazanje i sv. pričest.
40 Slivno
7. lipnja
Presveto Srce Isusovo. Svetkovinu smo
svečano proslavili ovdje. Nakon toga, žu-
pnik je ispovijedao vjernike u Krstaticama
i suslavio u sv. misi.
8. lipnja
Bezgrješno Srce Marijino. Župnik je
suslavio u sv. misi u Rakama, prigodom
blagoslova obnovljene crkve Prečistoga Srca
Marijina. Došao je na poziv don Jakova
Cikojevića, župnika župe Zagvozd.
10. lipnja
Radi odlučnijega prianjanja uz milost
godine vjere i obraćenja Kristu, župnik je
uveo svakodnevnu molitvu Gospine krunice,
a nedjeljom krunicu Božanskoga milosrđa.
11. lipnja
Župnik je predsjedao i propovijedao
u Vinjanima, prigodom dvetnice sv. Anti.
BROJ 46 Božić, 2013
Nikola Šimunović i Gojko Lozina pokosili
su travu oko župne kuće.
12. lipnja
Župnik je predsjedao i propovijedao u
Podbablju, prigodom trodnevnice sv. Anti.
13. lipnja
Sv. Ante Padovanski, suzaštitnik naše
župe. Župnik je rano ujutro ispovijedao
vjernike u Vinjanima. U našoj župi, blag-
dansko slavlje je počelo procesijom u 10.00,
a zatim sv. misom. Na kraju sv. mise, bio
je blagoslov djece, ljiljana i vozila.
15. lipnja
Nakon sv. mise, klanjali smo se Pre-
svetomu Saktamentu.
16. lipnja
Župnik je prisustvovao sprovodu pok.
Petra Jonjiića, ministranta župe Podbablje,
koji se utopio u Vrljici. Velika žalost i tuga!
 Slivno
17. lipnja
Župnik je popodne pohodio Jozu Zelj-
ka i podjelio mu bolesničko pomazanje, da
bude jak s Bogom.
19. lipnja
Župnik je prisustvovao dekanatskom
sastanku u Imotskom.
20. lipnja
Sprovod pok. Joze Zeljka.
22. lipnja
Poslije sv. mise, klanjali smo se Presve-
tomu Sakramentu. Sve više vjernika ostaje na
klanjanju i prepoznaje ga kao veliku milost.
23. – 28. lipnja
Župnik je prisustvovao duhovnim
vježbama u Imotskom i živio s braćom
redovnicima i svećenicima ove dane milosti
preko sv. misa, molitve i zajedništva.
28. lipnja
Ponovno smo se u našoj župi nakon
Gospine krunice i sv. mise s kratkom
propovijedi, klanjali Isusu u Presvetomu
Sakramentu.
29. lipnja
Sv. Petar i Pavao. Župnik je prisustvo-
vao svećeničkomu ređenju našega franjevca
– Slivanjca fra Ivana Vuletića. Ređenje je
bilo u katedrali sv. Duje u Splitu. Veliki dar
i radost! Proslavili smo svetkovinu u župi,
opravdano u popodnevnomu terminu. Bilo
je malo vjernika. Prije sv. mise molili smo
Gospinu krunicu, zahvaljujući Bogu za našega
fra Ivana i za sve novozaređene svećenike.
30. lipnja
Župnik je objavio da će nedjeljne sv.
mise u srpnju i kolovozu počinjati u 8.00
i u 10.00.
Božić, 2013 BROJ 46
41
1. srpnja
Čisteći oko crkve i župne kuće, počeli
smo bližu pripravu za „mladu misu“ naše-
ga fra Ivana. Tu ćemo pripravu, na razne
načine, činiti svakodnevno do mlade mise.
Župnik je popodne prisustvovao sprovodu
pok. fra Ante Madunića u Imotskom. Bilo je
prisutno mnoštvo naroda Božjega i njegovih
svećenika. Dostojno su ispratili svoga brata
u milosrdno okrilje Božje, unatoč tolikim
„kamenovanjima“ raznih medija protiv fra
Ante. Bog mu dao pokoj vječni!
3. srpnja
Župnik je prisustvovao Danu provincije
na Visovcu. Gospodin mi je dao braću!
5. srpnja
„Prvi petak“ na čast Presvetoga Srca
Isusovog. Nažalost, malo vjernika nalazi
srce i život u ovoj snažnoj pobožnosti, koja
je nebeska snaga.
6. srpnja
Župnik je bio na Visovcu, prigodom
„oblačenja“ novih novaka i zavjetovanja
postojećih novaka. Nakon svakodnevnoga
čitanja Katekizma Katoličke crkve, popodne
smo u župi slavili smo sv. misu, a poslije
nje klanjali smo se Isusu u Presvetomu
Sakramentu.
7. srpnja
Nakon župne sv. mise, poklonili smo
se nakratko Presvetomu Sakramentu. Ovaj
čin ljubavi za Isusa i na „mlade nedjelje“
je snažna milost, ali traje kratko, a mnogi
„gledaju i na sat“. Pobožnost klanjanja Pre-
svetomu Oltarskom Sakramentu je klanja-
nje, a ne kratki poklon! Župnik je iza župne
sv. mise pošao na mladu misu fra Antonia
Mravka u Galu – Gljev. Razumljivo, jer je
42 Slivno
novim mladomisnicima naše Provincije bio
duhovnik u sjemeništu.
9. srpnja
Župnik je bio u zajedništvu s drugim
našim svećenicima u Prološcu, prigodom
blagdana Kraljice Mira.
12. srpnja
Poslije sv. mise, klanjali smo se Pre-
svetomu Sakramentu.
13. srpnja
Neposredna priprava za mladu misu
našega fra Ivana Vuletića. Svi molimo i
zauzeto djelujemo kao bi nam mladomi-
sničko slavlje bilo velika radost. Župnik
brižno prati sve što se čini pred crkvom i
kod obiteljske kuće našega mladomisnika,
zahvaljujući Bogu za sve dobro.
Pohodili su nas ponovno gvardijan fra
Kristian Stipanović, mladomisnikov kum fra
Zoran Kutleša i sam naš mladomisnik. Naše
časne sestre iz Imotskoga za ovo slavlje su
poklonile nove oltarnike i krpice za čišćenje
liturgijskoga posuđa. Pohodila nas je i č.s.
Filipa Smoljo.
Za kićenje kod crkve i kod mlado-
misnikove kuće, osobito i nesebično su se
zauzeli fra Miroslav Kravarušić i č.s. Mirjana
Puljiz, rodom iz naše župe.
14. srpnja
Mlada misa našega franjevca – Slivanjca
fra Ivana Vuletića. Počela je s procesijom
od župne kuće. Više svećenika je bilo pri-
sutno. Predsjedao je i propovijedao dr. fra
Željko Tolić, bivši Provincijal. Sve je prošlo
u redu i kod crkve i kod mladimisnikove
obiteljske kuće. Slavlju je prisustvovao i fra
Joško Kodžoman, naš provincijal. Tajnik
Provincije fra Frano Doljanin sve je pratio
BROJ 46 Božić, 2013
i uredno zapisao u „Vjesniku provincije“.
Bogu hvala za sve dobro, milosti i radost!
15. srpnja
Župnik je prisustvovao Danu općine
Runovići, a zatim je u zajedništvu s našim
fratrima u Imotskom, slavio Presvetoga Ot-
kupitelja, zaštitnika Provincije.
16. srpnja
Župnik je ispovijedao vjernike, a zatim
suslavio u sv. misi blagdana Gospe Karmel-
ske, zaštitnice Runovića.
20. srpnja
Župnik je bio u zajedništvu sa sveće-
nicima u Studencima, prigodom svetkovi-
ne sv. Ilije proroka, zaštitnika Studenaca.
Župnik Studenaca je fra Danko Glibotić,
naš franjevac – Slivanjac.
21. srpnja
Župnik je nakon sv. misa prisustvovao
slavlju mlade mise fra Šimuna Markulina
u Hrvacama.
22. srpnja
Sprovod pok. Kate Marinić. Nakon
sprovoda bila je sv. misa za pok. Mirjanu
Vuletić, majku našega mladomisnika, kojoj
je predsjedao njezin sin fra Ivan.
26. srpnja
Župnik je prisustvovao slavlju sv. Ane,
zaštitnice Poljica Imotskih.
27. srpnja
Poslije sv. mise, klanjali smo se Pre-
svetom Sakramentu, unatoč ljetnoj vrućini.
Velika milost!
28. srpnja
Nakon sv. mise, krenuli smo na za-
hvalno hodočašće naše župe Kraljici Mira
 Slivno
u Međugorje. Naši hodočasnici su gotovo
popunili mjesta u autobusu tvrtke „Perla
– tours“. Prošle godine smo hodočastili na
Podbrdo, brdo ukazanja Kraljice Mira, a ove
na brdo Križevac. Iako je bilo silno vruće,
ustrajno moleći, popesmo se na Križevac.
Napunismo se Božjom milošću i velikom
radošću. Gospinim posredovanjem, nikome
nije pozlilo niti se kakva nezgoda dogodila.
Neka je čast Kraljici Mira! Proslavili smo
Boga u Međugorju i živjeli u istinskomu
zajedništvu, zahvalni Bogu za sve.
31. srpnja
Župnik je zajedno s našim župnim
zborom uzveličao ovu večer devetnice Gospi
od Anđela, ove godine na Topani.
1. kolovoza
Župnik je bio u samostanu s našim
fratrima, u pripravi za svetkovinu Gospe
od Anđela.
2. kolovoza
Župnik je prisustvovao slavlju svetkovi-
ne Gospe od Anđela. Središnje euharistijsko
slavlje je na Topani, kod crkve Gospe od
Anđela, predvodio i propovijedao mons.
Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup.
3. kolovoza
Nakon sv. mise, klanjali smo se Pre-
svetomu Sakramentu.
4. kolovoza
Spomendan sv. Ivana Marije Vianneya
– zaštitnika župnika.
5. kolovoza
Župnik je prisustvovao blagdanu Gospe
Lurdske u Lovreću. U cijeloj našoj domovini
Hrvatskoj je bilo slavlje spomena na vojno-
redarstvenu oslobodilačku akciju „Oluja“.
Božić, 2013 BROJ 46
43
10. kolovoza
Župnik je prisustvovao blagdanu sv.
Lovre u Zmijavcima. Popodne, poslije sv.
mise u našoj župi, klanjali smo se Isusu u
Presvetomu Sakramentu.
11. kolovoza
Sv. Klara Asiška. Župnik je prisustvovao
večernjoj sv. misi u samostanu č.s. klarisa
u Splitu.
12. – 13. kolovoza
I dalje molimo svaskodnevnu Gospinu
krunicu, kako bismo dublje uronili u milost
Godine vjere. Župnik je pohađao bolesne i
nemoćne i podijelio im sakramente kako bi
spremni dočekali svetkovinu Velike Gospe.
15. kolovoza
Svetkovina Velike Gospe. Župnik je
ujutro ispovijedao u Prološcu. U našoj župi,
molili smo Gospinu krunicu, a nakon nje,
procesijom i sv. misom smo dali još više
čast Velikoj Gospi, našoj Majci i Kraljici.
Popodne je bio sprovod pok. Stane Glavaš.
17. kolovoza
Župnik je ujutro u crkvi Kraljice Hrvata
u Podbablju suslavio sv. misu, prigodom
obljetnice smrti pok. Marijana Jonjića „To-
lje“, njegovoga rođaka, hrvatskoga branite-
lja, koji je poginuo u domovinskom ratu.
Popodne je bio sprovod pok. Mande Ku-
stura, a nakon njega smo se klanjali Isusu
u Presvetomu Sakramentu.
18. kolovoza
Između dvije sv. mise, nastavili smo
moliti krunicu Božanskoga Milosrđa, kako
bismo dublje uronili u milost Godine vjere.
Sve više vjernika i naše župe, prepoznaje tu
veliku milost koju nam dade Bog.
44
22. kolovoza
Župnik je nakon Gospine krunice i sv.
mise u župi, išao u Podbablje. Ispovijedao
je vjernike i suslavio sv. misu, prigodom
blagdana Kraljice Hrvata, crkve koja se
nalazi blizu njegove rodne kuće u Grubi-
nama. Popodne je bio sprovod pok. Joze
Glibote „Đođe“.
24. kolovoza
Nakon čitanja Katekizma Katoličke
crkve (KKC) i sv. mise, klanjali smo se
Euharistijskomu Isusu.
25. kolovoza
Popodne smo imali dva sprovoda: pok.
Slavke Prgomet i pok. Zorke Barić.
26. kolovoza
Župnik je prisustvovao katehetskoj
ljetnoj školi u Splitu i ostao do kraja škole.
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
30. kolovoza
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu.
31. kolovoza
Danas smo hodočastili u Udbinu, u
crkvu Hrvatskih mučenika. Sudjelovali smo
u svemu tijeku bogoslužja. Župnik je ispo-
vijedao i suslavio sv. misi koju je predslavio
biskup mons. Nikola Eterović. Na slavlju
je bilo prisutno mnoštvo vjernika. Dan
molitve i zahvale Bogu i našega zajedništva!
1. rujna
Od ove nedjelje, termini nedjeljnih sv.
misa su u 9.00 i 11.00.
2. rujna
U 8.00 je počela sv. misa za početak
školske godine 2013./14.
6. rujna
Nakon sv. mise, klanjali smo se Isusu.
 Slivno
7. rujna
Hodočastili smo, nakon ručka, u Ve-
pric, uoči blagdana Male Gospe. Uputismo
se manjim autobusom. Tijekom puta, molili
smo Gospinu krunicu, pjevali marijanske
pjesme i ugodno razgovarali.
U Vepricu smo imali prigodu pristupiti
sv. ispovijedi, moliti križni put, obilaziti
svetište kupujući nabožne predmete, odmo-
riti se u osobnoj molitvi, itd. Euharistijsko
slavlje u suslavlju više svećenika je predslavio
mons. Marin Barišić, naš nadbiskup. Nakon
slavlja, noseći upaljene svijeće, proslavi-
smo i veličanstvenom procesijom blagdan
rođenja Blažene Djevice Marije, Isusove i
naše Majke. Iza toga, puni milosti i radosti
vratismo se u naše Slivno.
8. rujna
Zbog proslave 50 god. franjevaštva –
redovništva naše č. s. Ljubomire Kustura,
slavili smo sv. misu u 7.30, kako bi župnik
mogao prisustvovati slavlju na Lovretu u
Splitu. I ovom zgodom, čestitamo našoj
č.s. Ljubomiri i ostalim časnim sestrama
– jubilejkama ovo veliko slavlje!
11. rujna
Župnik je prisustvovao samostanskom
kapitulu u Imotskom.
12. rujna
Sprovod pok. Milice Kovačević ž. Jurine.
14. rujna
Novi početak za ministrante i krizma-
nike naše župe. Popoodne smo se poslije
sv. mise, klanjali Isusu.
15. rujna
Preko slavlja sv. misa, po odredbi HBK,
skupljali smo kolektu za izgradnju crkve
Božić, 2013 BROJ 46
45
Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta
u našemu Kninu.
17. rujna
Blagdan rana sv. Franje Asiškoga. Žu-
pnik je bio u samostanu, prigodom dolaska
naših novih postulanata.
18. rujna
Slavili smo sv. misu za pokojne svećeni-
ke i redovnike i redovnicu rodom iz Slivna.
19. rujna
Župnik je pohodio bolesnika Antu
Barića i podijelio mu sakramente.
20. rujna
Nakon sv. mise i KKC, klanjali smo
se Isusu.
21. rujna
Župnik je vjenčao u našoj crkvi To-
mislava Mustapića i Ivanu Jukić.
22. rujna
Dan mučenika Provincije u Imotskom.
Slavili smo sv. misu za naše fratre koje su
ubili komunisti u Drugomu svjetskom ratu
i poraću.
24. rujna
Sprovod pok. Ante Barića.
28. rujna
U Puli je proglašen blaženim don Mi-
roslav Bulešić, kojega su u Lanišću (Istra)
isprebijali i zaklali komunisti 24. kolovoza
1947. Poslije sv. mise, u našoj župi, klanjali
smo se Isusu, zahvalivši Bogu za dar našega
novoga mučenika.
29. rujna
U 11.00 slavili smo sv. misu za one koji
slave sv. Mihovila arkanđela kao susveticu.
46 Slivno
30. rujna
U 10.30 slavili smo sv. misu za one
koji slave sv. Jeronima kao susveticu.
4. listopada
Nakon devetnice sv. Franji Asiškom, u
Imotskom je svečano proslavljena i svetkovi-
na asiškoga sveca, utemeljitelja franjevaštva.
5. listopada
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.
6. listopada
U 11.00 slavili smo sv. misu za one
koji slave sv. Bruna kao susveticu. Predvečer,
don Petar Čondić – Kapetanov vjenčao
je u našoj crkvi Petra Barića i Kristinu
Šimunović.
8.listopada
Sprovod pok. našega franjevca - sve-
ćenika fra Dinka Bekavca u Imotskom.
13. listopada
Poslije sv. mise u bazilici sv. Petra u
Rimu, papa Franjo je posvetio Crkvu i
čovječanstvo Gospi Fatimskoj. Marijanski
dani Godine vjere bijahu 12. i 13. listo-
pada 2013.
18. listopada
Župnik je ispovijedao i suslavio sv.
misu u Podbablju, njegovoj rodnoj župi,
prigodom blagdana sv. Luke evanđeliste,
zaštitnika Podbablja.
19. listopada
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.
20. listopada
Misijska nedjelja. Molitvom, milosti-
njom i drugim novčanim prilozima osobito
smo se sjetili misija Crkve.
BROJ 46 Božić, 2013
22. listopada
Spomendan bl. Ivana Pavla II. Poslije
jutarnje sv. mise, župnik je pošao na ovo-
godišnji susret Slivanjaca u Osijeku.
23. listopada
Župnik je zajedno s don Vladom Mi-
krutom pošao u Osijek, gdje su se susreli
s Tomislavom Mikrutom, don Vladinim
bratom i njegovom obitelji. Susret Slivanjaca
je počeo sv. misom u osječkoj katedrali. Na
početku sv. mise, fra Zorana, don Vladu i
sve Slivanjce srdačno je pozdravio mons.
Adam Brnatović, župnik katedrale. Sv. misu
je predslavio župnik fra Zoran u suslavlju
s don Vladom, s kapelanom i đakonom
konkatedrale. Poslije sv. mise, naši vjernici
su pošli na domjenak pripravljen u žu-
pnoj dvorani. Tu ostadosmo neko vrijeme u
ugodnom razgovoru, istinskom zajedništvu
i pjesmi. Bogu hvala za ovaj susret!
25. listopada
Kao i kroz cijeli listopad – „mjesec
Gospine krunice“, molili smo Gospinu
krunicu.
1. studenoga
Svi sveti. Imali smo, kao i svake go-
dine, dvije sv. mise. Puno vjernika na sv.
misama i na groblju.
2. studenoga
Samo jedna sv. misa, po običaju za
sve vjerne pokojne. Poslije sv. mise, molili
smo molitve za pokojne na četiri mjesta
oko groblja.
9. studenoga
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Sakramentu.
 Slivno
11. studenoga
U 9.30 slavili smo sv. misu za one koji
sv. Martina slave kao susveticu. Nažalost,
nitko od slavljenika nije prisustvovao sv.
misi blagdana.
12. studenoga
Nastavili smo svakodnevno moliti Gos-
pinu krunicu, hodeći prema vremenskomu
završetku Godine vjere.
14. studenoga
Župnik je prisustvovao slavlju blagdana
sv. Nikole Tavelića u Vinjanima.
16. studenoga
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu.
Sve više vjernika, Bogu hvala, ostaje na
klanjanju Isusu u Presvetomu Sakramentu.
21. studenoga
Blagdansku sv. misu Gospe od Zdrav-
lja, počeli smo u 10.30. Prije toga, molili
smo Gospinu krunicu. Ujedno smo počeli
trodnevnicu na slavu Božju za završetak
Godine vjere. Kolike nam je brojne milosti
Gospodin dao!
22. studenoga
Nakon križnoga puta i ispovijedanja,
župnik je slavio sv. misu s narodom Božjim.
23. studenoga
Poslije ispovijedanja i sv. mise, klanjali
smo se Isusu u Presvetomu Sakramentu,
kao zahvala Bogu za Godinu vjere.
24. studenoga
Krist Kralj – vremenski završetak Go-
dine vjere. Prigodnom propovijedi, župnik
je ohrabrio vjernike da i nakon Godine
vjere nastave odlučni hod za Kristom Gos-
podinom. Također, pozvao je vjernike da
odlučno iziđu na referendum za brak 1.
Božić, 2013 BROJ 46
47
prosinca, glasujući ZA brak po Božjoj volji
kao zajedništvo muškarca i žene i na molitvu
da se Bog proslavi po ovom referendumu,
na radost svih ljudi.
27. studenoga
Sprovod pok. Ivana Lozine na Lovrincu
u Splitu.
30. studenoga
Župnik je, prije podne, prisustvovao
doživotnomu zavjetovanju fra Duje Botterija
na Trsteniku u Splitu. Poslije svete mise, u
našoj župi, klanjali smo se Isusu.
1. prosinca
Poslije sv. misa i poklonstva Presvetomu
Sakramentu i tijekom dana odlučno smo
otišli glasovati na referendumu za brak.
6. prosinca
Župnik je ispovijedao i suslavio sv.
misu proslave blagdana sv. Nikole biskupa
u Podosoju.
7. prosinca
Poslije sv. mise, klanjali smo se Isusu
u Presvetomu Oltarskom Sakramentu.
8. prosinca
Crkva je slavila drugu nedjelju došašća,
a svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM
prebačena je na ponedjeljak. Poslije župna
sv. mise bio je zbor građana Slivna. Između
ostaloga, odlučeno je da počne izgradnja
mrtvačnice u Slivnu.
9. prosinca
Bezgrješno začeće BDM, suzaštitnica
župe. Trodnevnicom smo se pripremali za
svetkovinu. Vjernici su imali prigodu primiti
potpuni oprost grijeha, po odredbi bule
pape Pia VI. Bezgrješnu proslavismo sv.
misama, punima Duha i snage, no nažalost
sv. misama je prisustvovalo malo vjernika.
48 Slivno
Svečano proslavismo Bezgrješnu, procesi- 11. prosinca
jom i sv. misom u 11.00. Velika milost za Župnik je prisustvovao samostanskomu
nazočne vjernike, koji i kroz malo hladnije kapitulu u Imotskom. Popodne, u župi
vrijeme iskazaše čast Bezgrješnoj! Također, u smo molili Gospinu krunicu, čitali KKC i
14.30 je bio sprovod pok. Mare Kovačević slavili sv. misu, no samo nekoliko osoba je
ud. Ivana. Sprovodnu sv. misu je predslavio bilo nazočno tomu pohodu Gospodnjemu
župnik u suslavlju s više svećenika. u „borbenom došašću“.

Naš Gojko na zadatku.

BROJ 46 Božić, 2013
 Slivno
Kršteni u „Godini vjere“
u Slivnu
1. Petar Marinović,
sin Joze i Ane r. Puljiz,
rođen je 24. 9. 2012. u Splitu,
kršten je 9. 12. 2012. u Slivnu,
kum: Ante Mišević,
krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik.
2. Anamarija Anić,
kći Joška i Maje r. Vodanović,
rođena je 9. 10. 2012. u Splitu,
krštena je 30. 12. 2012. u Slivnu,
kuma: Ana Vrvilo,
krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik.
3. Mate Kustura,
sin Dalibora i Ivane r. Lozina,
rođen je 1. 1. 2013. u Splitu,
kršten je 9. 2. 2013. u Slivnu,
Božić, 2013 BROJ 46
49
kum: Ivica Marinović,
krstitelj: fra Ivan Jukić, pastoralni
suradnik u Podbablju
4. Milena – Josipa Nogalo,
kći Ivana i Tanje r. Kraljević,
rođena je 29. 11. 2012. u Kemptenu
(Njemačka),
krštena je 31. 3. 2013. u Slivnu,
kuma: Andrijana Kraljević,
krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik.
5. Ivan Radalj,
sin Denisa i Jelene r. Zloić,
rođen je 2. 8. 2013. u Mannheimu
(Njemačka),
kršten je 2. 11. 2013. u Mannheimu
(Njemačka)
50 Slivno

Prva sveta ispovijed i

pričest u Godini vjere

N
a hodočašću života, doživjesmo
i ove milosti i to 18. i 19. svib-
nja 2013. Milostivi Bog ponovno
snažno pohodi narod svoj. Naša župa mu
ponovno otvori vrata i srca.
Prvu svetu ispovijed slavili smo, otvoreni
milosrđu Božjemu koje nas spašava. Župni-
kovu pozivu odazvaše se naši prvopričesnici
Vlade Lozina i Vlade Talaja i prvopričesnica
Petra Opačak i svi njihovi roditelji. Počeli
smo pripravu za svetu ispovijed u subotu
u 14.30. Župnik je navijestio svima njima
ljubav Božju – spasiteljicu svih ljudi. Nakon
BROJ 46 Božić, 2013
radosne vijesti navještaja, dostojno ih je pri-
pravio za svetu ispovijed i snagom Kristova
svećeništva pomirio s Bogom.
Slavlje Prve svete pričesti počelo je
procesijom od župne kuće u 10.00. Naš
župni zbor radosnim i skladnim glasovi-
ma otvori euharistijsko slavlje ove uzvišene
milosti. Prvopričesnici su svojim dostojnim
stavom, dobro pripravljenim recitacijama
i pjevanjem, radosna i mirna srca slavili
Krista sina Marijinog. Župnik je navijestio
Kristovu milosrdnu ljubav, koja je u svetoj
misi i pričesti žar Božje ljubavi za sve,
 Slivno 51

prvopričesnicima, njihovim roditeljima i Pod okriljem i budnim okom naše Majke

svima nazočnima.
Prvopričesnici su primili euharistijskoga
Isusa dostojno, ponizno i radosno te su ga i
posljednjom recitacijom proslavili, obećavši
da će biti i ostati njegovi prijatelji u životu.
Gospodin nas je sve zakrilio velikom
ljubavlju i dao nam novi milosni početak.
i Kraljice Marije – Kraljice mira primismo
i ovu uzvišenu milost.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina
moga, zahvaljujte njemu, služite njemu
svi, u poniznosti velikoj!
župnik fra Zoran

Slavlje svete krizme u

Godini vjere

M
ilosrdni Bog, u svojoj neizmjernoj
dobroti, dade nam i ovaj uzvišeni
dar. Slavlje svete krizme u našoj
župi bilo je u nedjelju, 12. svibnja 2013.
Također, toga dana je bio spomendan našega
hrvatskog sveca sv. Leopolda Bogdana Man-
dića, velikoga apostola Božjega milosrđa.
Kako bismo dostojno pripravili srca
za „Pedesetnicu svete krizme“, dan prije je
bio susret s djeliteljem svete krizme mons.
don Pavlom Banićem, župnikom župe sv.
Marka u Makarskoj. Don Pavao je očin-
skom riječju ohrabrio krizmanike i njihove
roditelje, posebno im naglasivši uzvišeno
poslanje kršćanske obitelji utemeljene na
vjeri u Isusa Krista. Pozvao ih je da svjedoče
vjeru radosno primajući sakramente i vršeći
Božju volju u svome svakodnevnomu životu.
Nakon te radosne vijesti, don Pavao i župnik
su ispovjedili krizmanike i krizmanicu te
njihove nazočne roditelje. crkve Presvetoga Trojstva. Kada smo došli
Slavlje svete krizme smo počeli u u crkvu, naš župni zbor je počeo ulaznu
10.30, procesijom od župne kuće do naše pjesmu kako bismo ušli s hvalama u dom
Božić, 2013 BROJ 46
52 Slivno
Gospodnji. Krizmanici naše župe bili su:
Ante Lozina, Vlado Lozina i Josip Šimu-
nović, a krizmanica je bila Josipa Lozina.
Mons. don Pavao je i ovoj milosti pri-
stupio ponizno, radosno i odgovorno, slaveći
Presveto Trojstvo, a svima nama naviještajući
riječ Života. Pozvao je krizmanike da se
uvijek oslanjaju na pomoć Duha Svetoga
Branitelja i na Kristovu milosrdnu ljubav.
Roditelje i kumove da hode ustrajno putem
vjere, kako bi krizmanicima svjedočili vjeru
životom. Sve nas nazočne je ohrabrio kako
bismo poput naših slivanjskih predaka, bili
ustrajni na putu djelotvorne ljubavi, čovje-
koljublja, domoljublja i ljubavi za Boga.
Primanje svete krizme i cijeli tijek slavlja
bijahu dostojni i dostojanstveni, bez ikakvih
neugodnosti.
Djelitelj svete krizme je bio zadovoljan
i Bogu zahvalan za ovo Božje djelo kojim
se Gospodin među nama silno proslavio.
Bilo mu je veoma drago što je mogao biti
sudionik ovoga slavlja svete krizme u našoj
župi.
Sve na veću slavu Božju!
fra Zoran Jonjić
Slivno Imotsko, 12. svibnja 2013.
Zahvalni govor za milost i radost
sakramenta sv. krizme
(Josipa Lozina)
Dragi don Pavle!
Srdačno Vam zahvaljujem, u ime svih
prisutnih, što ste posudili Isusu Kristu uskr-
slom svoj glas i svoju desnicu, kako bi nam
preko Vas podijelio sakrament krizme, koji
BROJ 46 Božić, 2013
ostaje u nama i na našim životima neizbrisiv,
za života i za svu vječnost.
Znamo i vjerujemo da je to velika radost
i ljepota, ali i velika odgovornost. Za to
Božje djelo, vjerujemo da je duh spreman,
no tijelo je slabo. Zbog toga, molimo Vas i
sav narod Božji ovdje danas sabran, molite
za nas kao bismo svakodnevnim obraćenjem
postajali, postali i ostali vjernici – znak
Krista uskrsloga u Crkvi i svijetu.
Zahvalni smo Crkvi, koju Vi danas
predstavljate na osobiti način, što nas
ponovno prima kao djecu svoju ljublje-
nu. Milošću Božjom i svojom zauzetošću
borit ćemo se postajati vjernici Kristovi.
Molimo Vas da i našemu nadbiskupu
Marinu prenesete naše srdačne i mlade-
načke pozdrave.
Zahvaljujem svim župnicima naše župe,
koji su nam od našega krštenja do danas
naviještali i svjedočili vjeru i tako nam
pokazali da je Isus Krist – naš Put, Istina
i Život.
Zahvaljujem našim roditeljima za život,
odgoj i svesrdno zauzimanje za nas.
Zahvaljujem našim kumovima i kuma-
ma, koji su slobodno pristali da nas pred
Bogom i ljudima, životom i riječju, prate
na putu našega obraćenja i vjere.
Zahvaljujem svima onima koji su na
bilo koji način pridonijeli da ovo naše slavlje
bude i naša radost.
Zahvaljujem svima vama ovdje prisut-
nima, što ste svojom prisutnošću uzveličali
ovu našu svetu krizmu.
Po zagovoru naše slivanjske Mati –
Presveto Trojstvo vas sve obilno blagoslovilo.
GOSPODIN VAM DAO MIR!
 Slivno 53

Vjenčani u Godini vjere

u Slivnu
1. Tomislav Mustapić i Ivana Jukić,
vjenčani su 21. 9. 2013.,
svjedoci: Ivan Parić i Valentina
Perišić,
vjenčatelj: fra Zoran Jonjić, župnik.
2. Petar Barić i Kristina Šimunović,
vjenčani su 6. 10. 2013.,
svjedoci: Nikola Zdilar i Silvija
Šamadan,
vjenčatelj: don Petar Čondić –
Kapetanov, župnik župe Poljica
Imotska

Voli me
Voli me Voli me
I kad ne vjeruješ I kad crne kose
Voli me Ne bude mrsio vjetar
Voli me
Voli me
I kad misliš da me gubiš Voli me
Voli me I kad zemlja
pokrije me
Kad mi more
Odnese snove Bez pitanja
Voli me voli me

Krasna Jokić, r. Marinić

Božić, 2013 BROJ 46

54 Slivno

Preselili se Gospodinu
Ljubica Kustura Milka Kustura ud.
ž. Drage Petra
Rođena je 12. ožujka 1941. u Krstaticama, Rođena je 8. studenoga 1930. u Slivnu,
a umrla je 8. prosinca 2012. u Splitu. a umrla je 11. veljače 2013. u Splitu.
Njezini zemni ostaci su pokopani u Njezini zemni ostaci su pokopani u
Slivnu 11. prosinca 2012. Slivnu 12. veljače 2013.
Počivala u miru Božjemu! Počivala u miru Božjemu!

Mila Šimunović ž. Zorka Šarić r. Vučko

Milana
Rođena je 8. kolovoza 1933. u Slivnu,
a umrla je 11. prosinca 2012. u Splitu.
Njezini zemni ostaci su pokopani u
Slivnu 12. prosinca 2012.
Počivala u miru Božjemu!
Rođena je 4. srpnja 1928. u Kozičkim
Poljicima, a umrla je 16. ožujka 2013.
u Splitu.
Njezini zemni ostaci su pokopani u
Slivnu 18. ožujka 2013.
Počivala u miru Božjemu!

Ivana Varnica Vlade Barić pok. Vice

Rođena je 2. ožujka 1983. Splitu, a
umrla je 25. prosinca 2012. u Zagrebu.
Njezini zemni ostaci su pokopani u
Slivnu 28. prosinca 2012.
Počivala u miru Božjemu!
Rođen je 15. svibnja 1924. u Slivnu, a
umro je 12. veljače 2013. u Zadvarju.
Njegovi zemni ostaci su pokopani u
Slivnu 13. veljače 2013.
Počivao u miru Božjemu!

Kata Marinić ud. Josipa

Rođena je 24. studenoga 1919. u Slivnu, a umrla je 21. srpnja 2013. u Podstrani.
Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 22. srpnja 2013.
Počivala u miru Božjemu!

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 55

Manda Kustura ud. Bože

Rođena je 19. listopada 1930. u Slivnu, a umrla je 15. kolovoza 2013. u Runovićima.
Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 17. kolovoza 2013.
Počivala u miru Božjemu!

Jozo Glibota „Đođa“

Rođen je 13. kolovoza 1954. u Slivnu, a umro je 17. kolovoza 2013. u Parisu.
Njegovi zemni ostaci su pokopani u Slivnu 22. kolovoza 2013.
Počivao u miru Božjemu!

Slavka Prgomet ud. Mate

Rođena je 17. lipnja 1927. u Slivnu, a umrla je 23. kolovoza 2013. u Splitu.
Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 25. kolovoza 2013.
Počivala u miru Božjemu!

Zorka Barić ud. Vlade

Rođena je 10. svibnja 1926. u Slivnu, a umrla je 24. kolovoza 2013. u Zadvarju.
Njezini zemni ostaci su pokopani u Slivnu 25. kolovoza 2013.
Počivala u miru Božjemu!

Ivan Lozina pok. Mirka

Rođen je 7. studenoga 1934. Slivnu, a umro je 23. studenoga 2013. u Splitu.
Njegovi zemni ostaci su pokopani na Lovrincu u Splitu 27. studenoga 2013.
Počivao u miru Božjemu!

Božić, 2013 BROJ 46

56 Slivno

Milica Glibota rođ. Vučko

Moja draga baka rodila se 17. lipnja 1929. od oca Ante i majke Matije Vučko
kao najmlađe dijete u obitelji. Imala je sestru Maru i Ivu. Život je nije mazio. Borila
se i ponosno prkosila svim životnim nedaćama i problemima. Bila je vrijedna žena,
puna ljubavi, razumjevanja, a najviše životne mudrosti. Uvijek je imala toplu riječ i
blagoslov za svoju djecu, unučad, praunučad, ali i za nepoznatog putnika kojibi se
našao pred njenim vratima. Nikad me nije iznevjerila, njoj sam jedinoj uvijek vjerovala
i stoga nikat ti neću reći: „Zbogom!“, reći ću ti: „Hvala!“ za sve što si mi srcem dala.
Ugasi se zvijezda sjajna
Ne treperi ona više
Srce moje bolno pati
Jer ja bake nemam više.
Zvjezdo sjajna, bako moja,
Znam da nisi mogla više
Ali srce ne razumije
Jer te voli i previše.
Nježnu svjetlost i toplinu
Nikad više imati neću
Jer izgubih svoju baku
Moju snagu, moju sreću.
Otale su uspomenu
Što mi sreću, snagu daju
Jećajuć se tvoga lika
Boli iz duše ne prestaju.
Dana 10. svibnja Gospodin ju je pozvao k sebi da u miru počiva na slivanjskoj
grudi.
Počivala u miru Božjem!

Tvoja unuka Maja Rubić.

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 57

Milenka Radalj,
rođ. Glibota
(žena Dunde)

(19. 5. 1941. – 27. 3. 2013.)

Dana 27. 3. 2013. godine napustila nas je naša draga supruga, majka, baka,
sestra, tetka, susjeda.

Napustila si nas bez mučenja, zauvijek na onaj blaženi svijet, otišla si te srijede,
u 10 sati kad je moj mobitel zazvonio, a to Ante i Danijela zovu: „Baki nije dobro,
ajde mama kući.“ Treći moždani – dijagnoza ti je bila. Tog dana kad te Bog htio
pozvati k sebi ni pozdraviti se nismo stigli. Ostavila si nas zabrinute i same, ni
rekli ti nismo koliko te volimo, u srcu si krila svaku brigu, svaku bol, uz svoj blagi
osmjeh, nama čuvala na dar. Hvala ti mama jer ti meni život si dala, stoga suze
lijem, mama. Uskrs je prošao bez tebe, Presveto Trojstvo i Božić bez tebe. Dok ovo
pišem riječi same idu jer iza tebe ostalo je nedorečeno, neispunjeno. Najveća radost
su njoj bili unuci (Danijela i Ante). Tužna i u tišini ostala je kuća u kojoj si me
čekala na kauču. Hvala svima na stisku ruke, poljupcu, na svakoj suzi. Ovim putem
zahvaljujem tvojoj braći, nevjestama, što su bili uz mene. Zahvaljujem rođacima,
prijateljima, susjedima, radnim kolegama... na sućuti, na sv. misama. Svima koji
su te ispratili na vječni mir i koji su u tom trenutku tvog odlaska bili u mislima s
tvojom kćeri, posebno radnim kolegama iz pekare Bimita. Veliko hvala šefu (Ivici
i Anti Bikiću) za svaku uslugu koja mi je trebala dok si bila u bolnici. Ujedno za-
hvaljujem Anti Radalj, Roši s obitelji, Ivanu Radalju, Zeli s obitelji, Radiću Ivanu,
don Jozi, župniku Sirobuje što ti je dao pomazanje i časnim sestrama sa Sirobuje.

Hvala vam!

„Volimo te“

Božić, 2013 BROJ 46

58 Slivno

Stana Glavaš Milan Glibota (Sekul)

(1933. – 2013.)
Stana Glavaš, rođena 5.3.1933. od oca
Ante i majke Ane, rođene Barić bez koje
ostaje već sa sedam godina. 1957. godine Rođen u Slivnu 21. 8. 1931. godi-
udaje se za pok. muža, Ivana Glavaša s ne. Umro u Vinkovicma 29. 12. 2012.
kojim ima dvoje djece, Ivicu i Mariju.
1965. godine Ivan odlazi u Njemačku Počivao u miru Božjem.
kako bi svojoj ženi i djeci nešto stvorio za
život, a Stana ostaje s djecom, podižući ih. Amen.
U Split se seli 1985. godine, ali se stalno
vraća u Slivno održavati kuću i imanje.
Stana je bila skromno, tiho stvorenje pre- pok. Milica Kovačević
puno topline, dobrote, blagosti, ljubavi
i razumijevanja, kako za svoju djecu i
rodbinu, tako i za susjede i prijatelje. Za
svakoga je imala toplu riječ, otvorenu dušu
i srce. Imala je petero unučadi koja su
zauzimala posebno mjesto u njenom srcu.
Mnogo ih je voljela, kao što su i oni nju.
13.8.2013. nas je napustila iznenadnom
smrću naša draga majka, baka, prabaka,
svekrva i punica. Hvala ti, draga majko, Milica Kovačević rođ. Marinović rodila
za tvoj mukotrpan put kroz život i ljubav se 27. rujna 1925. od oca Petra i majke
kojom si nas obasipala. Znamo, majko,
Jurke rod. Kustura. Udala se 1947.
da svoja dva tužna cvijeta naše obitelji
paziš i čuvaš s anđelima nebeskim. Tebi god za Juru Kovačevića. Cijeli životni
i ocu neka je vječna slava i hvala. vijek je provela u Slivnu. Gospodin ju
Počivajte u vašem Slivnu koje ste ne- je pozvao k sebi 11. rujna 2013. Njen
izmjerno voljeli i uvijek mu se rado Zorkan svako jutro posjećuje njeno
vraćali.
ovozemno počivalište.
Vaša djeca koja vas
neizmjerno vole. Počivala u miru Božjem!

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 59

Danko Lozina
Kum

(1936. – 2012.)
Danko je rođen u Slivnu, 10. 5. 1936. godine u brojnoj obitelji majke Ruže,
rođ. Katavić i oca Marka zvanog Grkovac.
Osnovnu školu završava u Slivnu, a 1954. godine odlazi u Pulu, gdje izučava
zanat za brodomontera i zapošljava se u Brodogradilištu Uljanik.
Godine 1968. Danko prelazi u Montažno brodograđevno industrijsko poduzeće
Tehnomont Pula, koje je imalo svoja radilišta u Njemačkoj i Nizozemskoj.
Kao vrijednog i kvalitetnog radnika, Tehnomont ga 1970. godine šalje na rad
u Nizozemsku u Amsterdam, gdje radi u brodogradilištu kao monter, a nedugo
zatim, sve do umirovljenja, kao poslovođa.
Godinama je bio član Centralnog radničkog savjeta i drugih organa upravljanja
u Tehnomontu, sve do 2001. godine, kada odlazi u mirovinu.
Živio je sa ženom Jorgovankom, medicinskom sestrom iz Amsterdama, na
relaciji Amsterdam – Pula, gdje je imao vlastite stanove.
Danko je bio vesele naravi, dobar i prema svima ljubazan i rado je svima po-
magao kada je to god bilo moguće. Stoga je bio cijenjen i rado viđen u društvu.
Po tome je i dobio nadimak “Kum”.
Danko je u krugu obitelji, rodbine, velikog broja prijatelja i poznanika pokopan
u Puli dana 27. 12. 2012. godine u obiteljskoj grobnici.
Posljednji pozdrav iskazao mu je brat Vice s obitelji, rodbina, prijatelji i znanci,
a posebno njegovi Slivanjci iz Pule.
Dragi naš kume Danko, neka Ti je laka ova naša istarska zemlja koju si toliko
volio i cijenio i na koncu odabrao za svoje posljednje počivalište.

Ljubomir Parlov

Božić, 2013 BROJ 46

60 Slivno

Mate Jukić

(9.11.1969. - 3.2.2013.)
Sestrica smrt, kako ju je zvao sv. Franjo, ne bira godine ni vrijeme. Nikada
nismo dovoljno pripravni ni spremni na njezin poziv, a ponaosob gledano ljudskim
srcem i umom kada dođe prisilno, kao što je došla k nama, u šoku i nevjerici,
dana 3. veljače. 2013. godine i odvela sa sobom našega dragoga i voljenoga Matu.
Naš je brat Mate bio prvi sin, u svojih roditelja Ante i Zorke r. Zeljko; od nas
petero djece (Andrija, Dragica, Miro, Ivan) i bio nam je poput oca, naročito kroz
ono vrijeme kada smo pošli na školovanje u Split. Posebno je bio nazočan uz svoje
roditelje i marno je brinuo o njima. Poput brojnih hrvatskih mladića, osjećao je ljubav
za svoj dom, za svoje Slivno i svoju Hrvatsku. Spremno se odazvao i čista srca pošao
braniti svoju Domovinu. Bio je u gardi, u 3. imotskoj bojni. Ali, rat i njegova crna
sjena svakog čovjeka zahvati na svoj način i tako je vjerojatno zahvatila i našega Matu
i na njega ostavila traga, više nego što smo slutili… Vjerovao je u ljude bez obzira na
svoja životna iskustva… Ali, uvijek ostane ono nešto što je našemu ljudskom umu
nedokučivo i nejasno. Uvijek ostaje upit - zašto? Već prije sedam -osam godina, Mate
nije mogao pratiti ovaj tempo, nepravdu i način života današnjega globalnoga svijeta
pa se je sve više povlačio u sebe te je izbjegavao društvo. Ali, i dalje je, bio pun ljubavi
i pažnje prema drugima i nikad nikoga nije odbio kada ga se tražila pomoć. Obožavao
je svoje nećake Tomu i Luku i nećakinje Anteu i Ivanu, koji su mu posljednjih godina
života jedini mamili osmjeh na licu, i oni su mu uzvraćali u istoj mjeri. Ali, danas smo
svjesni, da ni to, očito, nije pomoglo našemu Mati, da ga održi razbornim i potakne
na život. Sada su sve misli i riječi suvišne. Ostaje nam vjera i molitva…
Vjerujemo, i nadamo se, da je Gospodin, u svojoj milosti, pogledao našega Matu,
jer nama ljudima ništa nije dano što je Bogu znano. Božji su puti nama neznani… Iza
našega Mate ostao je neizbrisiv trag i opomena. Ostao nam je putokaz da srce treba
čistiti ljubavlju, da bi mogli bolje osluhnuti vapaje naših najmilijih u trenucima njihove
životne muke i dvojbe… Molimo stoga Gospodina da mu bude blag i milosrdan sudac,
a nama neka Krist bude svjetlo spasenja kako bi mogli kročiti pravilnom stazom Života.
- U tebe se uzdamo Gospodine!- Tvoji najmiliji

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 61

Mara Kovačević (rođ. ZELJKO) ud. Ivana,

(16. siječnja 1935. u Slivnu -

8. prosinca 2013. u Splitu)
Mara Kovačević ud. Ivanova, rodila se 16. siječnja 1935. godine, u čestitoj i
pobožnoj obitelji Mande (r. Radalj) i Stjepana Zeljko. Kao djevojčica je provela svoje
skromno djetinjstvo, ali radosno i lijepo, uz svoje četiri sestre Milu, Matiju, Zoru,
Ljubicu i brata Ivana. Na škrtoj, ali plemenitoj slivanjskoj grudi, stasala je i susrela
svog životnog odabranika Ivana Kovačevića, s kojim je u crkvi Presvetog Trojstva
sklopila kršćanski brak. I u tom kršćanskom duhu sa svojim Ivanom dobila i odgojila
svojih troje djece Ivana, Dinka i Zoricu. Život je nije mazio pa je na Marina leđa
stavio teški križ, jer je tragično izgubila svog sina Dinka u pupoljku mladenačke
radosti. Svu tu tugu i bol, Mara je, uz vjeru u Boga podnijela i nikada nije posustala
u toj majčinskoj muci i trpnji. Godine 1970. odselila se sa svojim suprugom u Split.
Kao i brojni Slivanjci u potrazi za boljim, mučila se i borila, bila ustrajna, vrijedna i
marljiva, ništa joj nije bilo teško pa je sa svojim mužem Ivanom izgradila obiteljsku
kuću na Pujankama, gdje je zajedno sa svojom djecom Ivanom i Zoricom, i nakon
muževe smrti, gledano ljudskim očima, proživjela lijepe godine života. Posljednjih
4 - 5 godina Mara je oboljela, ali uz ljubav i skrb svoje djece Ivana i Zore, uz brižnu
nevjestu i zeta, i u tim teškim danima, uz njihovu ljubav i bolest joj je bila snošlji-
vija, prihvatljivija i lakša. Predana Božjoj volji, strpljivo je svoju bolest podnosila, do
prelaska iz svjetovnog doma u domovinu nebeskog kraljevstva.
Okrijepljena svetim sakramentima, u Gospodinu izmirena, umrla je u krugu
svojih najmilijih, 8. prosinca 2013. na Pujankama u Splitu. Pokopana je u svom
rodnom Slivnu, u ponedjeljak 9. prosinca 2013. godine . U prepunoj crkvi presvetog
Trojstva, pred mnoštvom župljana, prijatelja, rodbine, znanaca, sv. misu zadušnicu,
predvodio je župniku fra Zoran Jonić, uz suslavlje bivšeg slivanjskog župnika fra
Rafaela Begića te sadašnjeg župnika Pujanki, don Ante Vrankovića i bivših župnika
don Petra Čondića, don Mihovila Provića i nekolicine drugih svećenika.
Draga naša majko, bako, trajno ćeš ostati u našim srcima, bila si naš ponos i
radost i bit ćeš naša krijesnica prema cesti vječnoga života. Počivala u miru Kristovu!
Tvoja obitelj

Božić, 2013 BROJ 46

62
Manda Grepo
Dana 24. prosinca 2012. godine
zauvijek nas je napustila naša draga
mama, baka, prabaka i punica. Rođena
je u Slivnu 30.9.1917. godine.
U svom rodnom Slivnu sklopila je
brak s Franjom Grepo 1940. godine.
Godinu dana poslije odlaze u Slavoniju.
Najveći dio života je provela u Osijeku
gdje je sa svojim suprugom Franjom
imala kćeri Zorku, Zlatu, Marinku i
Nadu. Ostala je mlada udovica te joj
život nije bio nimalo lagan, ali ona je
unatoč svim svojim teškoćama podi-
gnula i odgojila svoju djecu.
Umrla je u Osijeku gdje je i pokopana.
Zauvijek smo joj zahvalni na lju-
bavi koju nam je pružila.
Počivala u miru Božjem.
Djeca
IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,
TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA!
Pivala je moja teta Mande Grepo, ro-
dica moga ćaće, ciloga života, od kada ju
ja pamtim pa sve do svoga zadnjeg dana za
Božić, prošle 2012. godine, kada je otišla
u pokoj vječni u 96. godini svoga života.
Prošla je Manda težak put, trbuhom
za kruhom, od Slivna preko Sombora do
Osijeka pa iako je ostala bez muža Franje
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
već u svojim ranim 40-tim godinama, bez
alata, bez zanata, golim rukama, uspjela
je ne samo podići svoje četiri kćeri, već
je uspjela i steći nešto stanja pa i nešto
ostaviti iza sebe. Golim rukama!
Ali ono što mi se urezalo u dušu i ono što
bih volio da zapamte i drugi, da se ne ponovi,
nije taj težak životni put, koji su, ovako ili
onako, prošli brojni Slivanjci. A i nije se teta
Manda nikad ni žalila na težak život, već je
uvijek o svim prošlim nedaćama govorila s
osmjehom i u šali. Ali, na kraju svake priče,
uvijek bi zapjevala onu svoju gangu:
IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,
TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA...
Sjećajući se jednog događaja iz svoje rane
mladosti, kada ju je zbog njezine sirotinje
ostavio momak koji joj se obećao, ali kojeg
je mati dala u dotu. Sretala ga je ona na
silima i dernecima pa bi mu uvijek zapjevala:
IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,
TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA!
I vidjela bi kako bi on sagnuo glavu
i progutao gorki zalogaj...
I nikad se Manda ni na što nije žalila
i uvijek je bila ponosna što se golim ruka-
ma izborila za svoje kćeri i za svoje stanje.
Jedino kad bi zapjevala:
IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,
TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA!
uvijek bi na kraju nekako stiskla usta
i pogledala nekud, nekud u daljinu, nekud
u prazninu....
IDI DRAGI DI TE MATI SPREMA,
TRAŽI DOTE U MENE JE NEMA...
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Darko Mrkonjić
(pok. Ivana, Marijana - Domina)
U Osijeku studeni 2013.
 Slivno 63

Jozo Zeljko
(1946. - 2013.)
Jozo je bio najstariji sin, od devetero djece, u svojih ro-
ditelja Ante i Slavice r. Prgomet. Rodio se u Zemunu, gdje su
mu roditelji živjeli i radili. Ali, 1950. njegov otac Ante odlučio
se vratiti u Slivno i tu na škrtoj slivanjskoj zemlji podignuti
svoju obitelj. Zajedno sa svojom braćom i sestrama proveo
je djetinjstvo skromno, ali s puno topline, sklada i ljubavi,
teško i pošteno u slivanjskoj dolini, na tvrdom kamenjaru, gdje djeca rano sazrijevaju
i postaju mudri i zreli ljudi. U kojima, uvijek ostaje, unatoč svemu, onaj iskonski
humor, koji je Slivanjce održao na životu i neraskidivo ih vezao, ma gdje bili, ma
gdje god se razišli diljem domovine ili tuđine.
Osnovnu školu pohađao je u rodnom Slivnu. Srednju u Splitu. Potom odlazi
u Pariz, gdje poput brojnih Slivanjaca traži svoju bolju budućnost i svoj novi dom.
U tuđini je upoznao i svoju Slivanjku Maricu s kojom sklapa brak, u dragoj crkvi
Presvetoga Trojstva u Slivnu. U braku im se rodilo dvoje djece, sin Tomislav i kći
Anita. U Francuskoj, svojoj drugoj domovini, ostaje sve do svoga umirovljenja, kada
se zajedno sa svojom suprugom vraća u rodno Slivno, u obiteljsku kuću. Cijeli svoj
život je patio za svojim rodnim Slivnom. Uvijek je s nestrpljenjem iščekivao ljeto,
kako bi svoj godišnji odmor proveo u rodnom mjestu, sa svojim sumještanima,
koje je neizmjerno volio. Dijelio je s njima svoju plemenitu dušu, ne tražeći ništa
zauzvrat. Katkad bi svojim pretjeranim humorom ponekog „žicnuo“, ali svi su to
brzo zaboravljali. Tu je s ljubavlju uredio svoj dom, a vrata tog doma bila su uvijek
otvorena svima, ali teška bolest, nije mu dopustila, da u punini životne snage, uživa
tu svoju slivanjsku blagodat, sa svojim unučićima Dariom i Leom.
Njegovo umorno tijelo našlo je spokoj i mir. Gospodin ga je pozvao, u vječnost
ranije, kako bi pripravljao mjesto onima, koji će doći za njim. Sprovodne obrede vodio
je slivanjski župnik fra Zoran Jonjić, uz suslavlje fra Ante Jurića - Talaje, don Ante
Vrankovića i don Mladena Vukasovića. Velikom broju ljudi koji su ga došli ispratiti
na vječni počinak obitelj izražava duboku zahvalnost. Dragi naš Jozo, tvoj odlazak,
praznina i tuga koju osjećamo, ne može izbrisati bol ni tvoj duboki trag koji si iza sebe
ostavio. I sad kad te nema, zajedno s nama tuguju tvoje rukotvorine koje si srcem i
dušom stvarao, a mi zastajemo pred betlehemskom kapelicom koju si s ljubavlju radio
i molimo Gospodina da te primi u svoje vječno kraljevstvo, da zajedno sa svim našim
pokojnicima, zagovaraš i utireš stazu na putu prema slavi nebeskoj. Sretni smo što smo
te imali. U slavnom križu Uskrslog Gospodina nađi smiraj, radost i puninu.
Počivao u miru Božjem!
Tvoja obitelj

Božić, 2013 BROJ 46

64 Slivno

Ante Barić

(16. 8. 1924. – 20. 9.2013.)

Ante Barić rođen je 16. kolovoza 1924. od oca Petra i majke Mare r. Prgomet. Imao
je četiri sestre i dva brata. Ženidbeni savez sklopio je 1948. s Ivom Barić r. Nogalo.
Svojim tihim primjerom, zajedno sa svojom suprugom, odgojio je četvero djece:
Petra, Mariju, Luizu i Anđelka. Kada je bilo najteže, uzimao je svoj križ svaki dan
i nosio njegov teret gledajući ga u svjetlu Uskrsnuća. U njegovom životu mogla se
čitati ljubav i žrtva koju je darivao svojoj obitelji. Poštenim rukama obrađivao je
zemlju i klesao kamen dajući svojoj djeci primjer radišnosti. Susretao je Gospodina u
svojem svakodnevnom životu kada je s ljubavlju živio život u kojem je tražio Božju
snagu i utjehu. Nije se dao otuđiti, poput kamena, bila je čvrsta i postojana njegova
ljubav prema Bogu i Domovini koju je u nasljeđu ostavio svojoj djeci i unucima.

20. rujna 2013. preselio se u vječnost. U posljednjem izdisaju nosio je Hrvatsku o

kojoj je s ponosom govorio. Časno je napustio ovozemaljsku grudu znajući da ide
u bolji život zamjenjujući vremenito za vječno. Njegova svijeća i dalje gori snagom
Kristovog uskrsnuća dajući svjetlo onima koji su ga voljeli i koji će se u molitvi s
njim susretati.

„Kamen po kamen“ podigao je u sebi dvorac koji nitko ne može uništiti jer on živi
i raste u djeci i unucima.

Počivao u miru Božjem!

Obitelj

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 65

Prilozi
(Prilozi za „Crkvu“ ili za „Slivno“ i to od posljednjega broja „Slivna“
do 10. prosinca 2013.)

Dragica Mikrut (100 HRK), Petar
Katavić „Veliki“ (200 HRK), Miljenko
Prgomet „Živa Vatra“ (200 HRK), Ante
Lozina pok. Mirka (100 i 100 HRK),
Slavka Drnas (100 HRK), Danko Kustura
(200 HRK), Iva Mrkonjić, Njemačka (50
€), Ante „ Roša“ Radalj (100 i 100 HRK),
Božo Radalj pok. Joke (100 HRK), Ante
Barić (150 HRK)
2013.
Ante Vrdoljak pok. Maše (150 HRK),
Ivica Parlov (100 HRK), Iko Mrkonjić Ivičin
(100 i 100 HRK), Vice Lozina (150 HRK),
Ivanko „Iko“ Mrkonjić (100 HRK), Mate
Mrkonjić (100 HRK), Josip Mrkonjić pok.
Jakova (100 HRK), Mladen Lozina (150
HRK), Mara Lozina pok. Ivana (100 HRK),
Lenka - Helena Vuletić (120 HRK), Stipe
Prgomet „Bakalar“ (100 €), Ivica Radalj
pok. Božidara (150 HRK), Milan Prgomet
- Osijek (100 i 100 HRK), Ljubica Glibota
(100 HRK), Mladen Prgomet (50 HRK),
Ante Vrdoljak pok. Ikice (100 i 100 HRK),
Stipe Vučko (100 i 100 HRK), Stipe Talaja
(50 €), Andrija Jukić (20 €), Vlado Ravlić
pok. Blaža - Osijek (200 HRK), Jozo Lozina
Božić, 2013 BROJ 46
Ikanov (100 i 100 HRK), Marija Katavić ud.
Vlade (150 HRK), Ivo Talaja (300 HRK),
Branko Katavić (150 i 150 HRK), fra Ivan
Jukić (750 i 750 HRK), Stipe Vučko (350
HRK), Iva Grepo ud. Ivana (100 HRK),
Milica i Neda Jukić (200 HRK), Mila Zeljko
(100 HRK), Mira Jakovčić (100 HRK), Ivan
i Marina Marinić (300 i 200 HRK), Cvita
Lozina r. Marinić (250 HRK), Jozo Parlov
(100 HRK), Mate Talaja (400 HRK), Stipe
i Jasna Glavaš (100 €), Marija Jerković r.
Talaja (100 HRK), Mićo Lozina pok. Antasa
(100 HRK), Neda Marinović - Tutić (100
HRK), Marica Divić (20 €), Slobodanka
Glibota (50 €), Radojka Marinović (50 € -
za cvijeće za svetkovinu Presvetog Trojstva),
Milica Radalj (100 HRK), Ante Vrdoljak
pok. Ikice (50 i 100 HRK), Antonio i Snje-
žana Borić (200 HRK), Obitelj pok. Vlade
Lozine „Čovića“ (manji Gospin kip), Jozo
i Ljubica Anić (200 HRK), Ante Prgomet
pok. Stipe (200 HRK), Matija Marinić (50
HRK), Jozo Barić (150 HRK), Vlade i Iva
Prgomet (200 HRK), Josip Barić „ Talaju-
šić“ (150 i 200 HRK), Slava Marinović
(150 HRK), Dane Prgomet (100 HRK),
Dragica Mikrut pok. Antiše (100 HRK),
Jozo i Mira Prgomet - Švedska (500 i 500
švedskih kruna), Tomislav i Dragica Glibota
(50 €), Vlade Prgomet „Kujin“ (50 HRK),
Anđelko Lozina (150 HRK), Ante Lozina
66 Slivno
pok. Josipa (200 HRK), Milica Jukić (150
HRK), N.N. (500 HRK), Zora Mikrut (150
HRK), Karlo Szabo - Australija (150 HRK),
Ljubica Mužić r. Katavić (200 HRK), Dragi-
ca Vučetić r. Šimunović (50 HRK), Ljubica
Szabo - Australija (100 AUD), Ivan Talaja
pok. Ante (200 HRK), Nada Matković (100
HRK), Ljubica Gotić (100 HRK), Marija
Janković r. Glibota (200 HRK), Ivanka
Lazić (100 HRK), Zorka Radanović (100
HRK), Marija Bjelik – Parlov (150 HRK),
Vlatka Hrnić (100 HRK), Božo Radalj
„Krunica“ (100 $), Mara Lozina ud. Mate
(100 HRK), Daorin Radalj (150 HRK),
Josip Lozina pok. Tražimira (100 HRK),
Mara Selak pok. Vinka (50 HRK), Danica
Grepo r. Kustura (50 HRK), Dragica Vra-
njić r. Kustura (50 HRK), Ljubica Kustura
(50 HRK), Milica Gracek r. Prgomet (200
HRK), Marica Zeljko (1000 i 100 HRK),
Obitelj pok. Ivana i Marice Lozina (200
HRK), Ivica Mrkonjić (100 HRK), Niko-
la Marinović (100 HRK), Časne sestre iz
Imotskoga (darovale su oltarnike i krpice
za liturgijsko posuđe), Ikan Lozina (100
HRK), Mila Barlović - Pula (200 HRK),
Boris Vrdoljak (200 HRK), Pave Marinović
(200 HRK), Ante Gabelica (200 HRK), Ivan
i Ivana Lozina - New York (1000 HRK),
Pergo Katavić (100 HRK), Teo Lozina (150
HRK), Dragica Marinović ud. Vlade (50
HRK), N.N. (200 HRK), Matija i Mirko
Mikrut - Australija (50 AUD), Marica i
Miljenko Marinić Vjekoslavov (50 i 50
HRK), Milenko Marinić pok. Ivana (50
i 50 HRK), Ljubica Jukić r. Glibota (50
HRK), Mirko Barić (200 HRK), Jure Barić
(500 HRK), Obitelj pok. Kate Marinić (100
HRK), Ljubica Barić - Hvar (100 HRK),
Milica Parlov (100 HRK), Mijo Glavaš
(150 HRK), Petar Prgomet - Vinkovci (200
BROJ 46 Božić, 2013
HRK), Tomislav Nogalo - USA (200 $),
Marko Lozina „Dodin“ (350 HRK), Dražen
Banjedvorac (350 HRK), Željko Bošnjak i
Marija r. Glavaš (250 HRK), Marijo Grepo
pok. Drage (50 HRK), Slavka Lozina s
obitelji (200 $), Petar Marinić - Francuska
(400 HRK), Dragica Mikrut (200 HRK),
Ivan i Dragica Marinović (200 HRK), Ante
i Ljubica Mihaljević (100 $), Marija Jerko-
vić r. Talaja (100 HRK), Josip Grepo pok.
Nikole (200 HRK), Milan Lozina pok. Ike
(50 €), Danko Glibota pok. Ljube (100
€), Obitelj pok. Joze Glibote „Đođe“ (500
HRK), Nediljko Prgomet pok. Mate (200
HRK), Obitelj pok. Slavke Prgomet ud.
Mate (600 HRK), Iva i Milan Vuletić - New
York (100 $), Matija Medović r. Marinić
(200 HRK), Anđelko i Mara Lozina - New
York (50 i 50 €), Slava Opačak - Osijek (200
HRK), Joko Lozina (100 HRK), Ksenija
Vajtner (100 HRK), Ante Glibotić (50 i 50
€), Božo Radalj „Krunica“ (50 i 50 €), Mila
Mikrut (100 HRK), Ante i Mara Vuletić (50
€), Ićo Vrdoljak (200 HRK), Stipe Talaja
(400 HRK), Petar Selak - Belgija (100 €),
Ikan Glibota (200 HRK), pleme Barića
na čast sv. Bruna (340 HRK), N.N. (100
HRK), Petar Barić Mirkov (300 HRK),
Ante Glibota (100 HRK), Milan Vrdoljak
Krivušin (100 HRK), Mate Talaja Antin
(100 i 100 HRK), Ivan Anić Relušin (200
HRK), Darko Talaja (100 HRK), Božidar
Jukić Nevenkov (100 HRK), Vlado Mikrut
(100 i 100 HRK), Ljuban Glibota (100
HRK), Drago Vrdoljak Jurin (100 HRK),
Ante Katavić - Osijek (200 HRK), Vla-
do Grepo Jurin (100 i 100 HRK), Katica
Mrkonjić (100 HRK), Zora Jović (100
HRK), Ivica Ravlić (100 HRK), Marija
Dević r. Anić (50 HRK), Ivan Prgomet
Selak (100 HRK), Josip Lozina Tražimirov
 Slivno 67

(100 HRK), Tomislav Mikrut (100 HRK),
N.N: (500 HRK), Antonio i Snježana Borić
(100 HRK), Vladimir Anić pok. Luke (500
HRK), Marica Anić ž. Marijana (300 HRK),
Ivica Protrka Miljenkov (100 HRK), Marija
Ćurčija r. Glibota (200 HRK), Ivo Anić
(100 HRK), Milan Radalj „Migović“ (200
HRK), Milan Parlov pok. Vrućana (200
HRK), Tihana Arar (100 HRK), Oliver i
Ljubica Zamzow (200 HRK), Željko Mrko-
njić (200 HRK), Vesna Lončar (300 i 200
HRK), Nediljko Talaja (300 i 200 HRK),
pleme Marinovića na čast sv. Martina (110
HRK), Anđelko Katavić (200 i 200 HRK),
Ljubica Glibota (100 HRK), Tomislav Gli-
bota pok. Ljubomira (50 €), N.N. (200
HRK), Jeroslav Glavaš (200 HRK), Vlade
Glavaš (200 HRK), Miljenko Prgomet „Živa
Vatra“ (200 HRK), Marija Soldatić (100
HRK), Ivka i Ljubomir Vrdoljak (40 i 60
€), Drago Parlov (100 HRK), Vera Radalj
(50 €), Milivoj Vučko (200 HRK), Ivan
Prgomet Jurin - Beran (100 €), Jozo Jukić
(200 HRK), N.N. (150 HRK), Petar Katavić
pok. Petra (150 HRK), Branimir Mrkonjić
(200 HRK), Oliver Zamzow sin Ljubice
r. Protrka (darovao rezač papira za župni
ured), N.N. (100 HRK), Obitelj pok. Mare
Kovačević ud. Ivana (4000 HRK), Ante i
Ljerka Radalj (darovali su crkvi svijeće u
više navrata), N.N. (darovao je hostije za
bogoslužje u više navrata), Valerija Lozina
i Josip Vrdoljak (50 €), općina Runovići
(3.000 HRK).

Božić, 2013 BROJ 46

68 Slivno
Susret Slivanjaca u
Osijeku u godini vjere
P
roslavivši Presveto Trojstvo, spomen-
danom bl. Ivana Pavla u našoj crkvi,
kojemu je nazočilo nekoliko vjernika,
župnik se uputio prema Osijeku. Bog je
dao lijepi dan i čuvao ga od svake nevolje.
Pošao je na put zajedno sa svojim bratom
Slavenom.
Prije susreta u Osijeku, navratio je
kod svoje sestre Ruške i zeta Dražena s
njihovom djecom Sarom i Markom. Kao
i svaki put, oni su ga radosno prihvatili i
ugodno primili.
Župnik je pošao u Osijek sutradan,
zajedno s don Vladom Mikrutom, našim Sli-
vanjcom, župnikom u Bošnjacima. Njegov
brat Tomislav i njegova obitelj su ih ugodno
dočekali i ugostili. Popodne je prošetao s
Tomislavom i don Vladom po Osijeku, u
kojega je već prije dolazio.
Susret Slivanjaca u Osijeku, po dogo-
voru, počeo je slavljem svete mise u 18.30.
Prije svete mise, župnika i sve nazočne
Slivanjce i Slivanjke, srdačno je pozdravio
mons. Adam Bernatović, župnik lijepe osječ-
ke konkatedrale. Poslije pozdrava, župnik
je predslavio svetu misu u suslavlju s don
Vladom, kapelanom konkatedrale Dragom i
đakonom Dejanom. Župnik je nakon čitanja
evanđelja, srdačno pozdravio svoje Slivanjce
i sve ostale nazočne u ovoj svetoj misi te
navijestio Slivanjcima i svima milosrdnu
ljubav Božju i pobjedu njegova mira, koju
nam svijet ne može dati. Naglasio je da je
BROJ 46 Božić, 2013
najveće blago danas i uvijek, vjera u Isusa
Krista Spasitelja. Ta vjera pobjeđuje svaku
smrt i ona nam stalno umnožava radost
života. Istinsku radost koja se često rađa
iz križa. Samo križ nas vodi k uskrsnuću.
Na završetku propovijedi, pozvao je sve da,
u ovom sve težem vremenu, zatrovanom
mnogim zlima, ostanu vjerni sebi, svomu
hrvatskom narodu i Presvetomu Trojstvu.
Pozvao je njih i sebe da postanu životom
– znak Presvetoga Trojstva.
Poslije svete mise i litanija Blaženoj
Djevici Mariji, susret smo nastavili zajednič-
kim domjenkom u župnoj dvorani. Ugodno
razgovarajući, radosni, zapjevali smo našu
„Slivanjsku himnu“ i druge pjesme. Župnik
je očinski, pojedinačno i zajednički pozdra-
vio sve nazočne te ih pozvao da prenesu
njegove iskrene pozdrave svim Slivanjcima
u Osijeku i Slavoniji.
Sutradan, pozdravivši se s Tomislavom
i njegovom obitelji, župnik i don Vlado su
pošli u starački dom posjetiti našu Slivanjku,
po godinama starijom, ali duhom mladom,
Ljubicu Kusturu.
U Bošnjacima se župnik oprostio od
don Vlade, a u Račinovcima od sestre i
njezine obitelji i s bratom Slavenom pošao
natrag prema Slivnu.
Bogu hvala za ovaj susret i za sve!
fra Zoran Jonjić
 Slivno 69

Osijek – predstavljen roman

Dragice Zeljko Selak

Slivanjci traže nastavak romana o svom kraju

U
organizaciji osječkog ogranka Ma-
tice hrvatske, Udruga Mir i Dobro
te Društva Slivanjaca u Osijeku, u
kapucinskom je samostanu predstavljena
knjiga Dragice Zeljko Selak „Vr’dolska
žeđa“. Prema izvještaju Hrvatskog knjiž-
ničarskog društva, u 2012. roman je bio
na 13. mjestu među 50 najčitanijih knjiga
u Hrvatskoj.
Roman govori o životu u Podbiokov-
lju, a u brojnim dijalozima vremešnog
bračnog para, često i na humorističan na-
čin, oslikava odnos starog i suvremenog
načina života. Roman je pisan na dijalektu
slivanjskog kraja.
Na predstavljanju knjige gvardijan
kapucinskog samostana, fra Miljenko Vra-
bec, pohvalio je autoričinu borbu protiv
zaborava sve manje zastupljenog načina
života i govora, a tajnik osječkog ogranka
Matice hrvatske Josip Cvenić pozdravio
je suradnju splitskog i osječkog ogranka
MH. Voditelj programa iz Udruge Mir
i Dobro podsjetio je na brojne susrete
Slivanjaca u Osijeku.
Autorica Dragica Zeljko Selak rekla je
da je roman nastao kao zbirka priča jer su,
Božić, 2013 BROJ 46
nakon što su čuli i pročitali prve priče, na-
pisane u listu Slivno, mnogi Slivanjci tražili
nastavak. Upozorila je i na naslovnicu, na
kojoj je djed Iko Mikrut, koji je tipičan
primjer plemenitog stanovnika slivanjskog
kraja. Dijelove romana u obliku igrokaza
prikazali su Nada Kovačević (u liku Mande),
glumica Gradskog kazališta mladih Split i
Marijan Grbavac (u liku Jerka), glumac
GK Mali Princ Omiš i voditelj Amaterskog
kazališta Proložac.
Novinarka i spisateljica Dragica Zeljko
Selak objavila je dvije zbirke pjesma „Žena
zemlje i leptir“ i „U pokorama“. U pripremi
su joj crtice „Kako da te zovem“ i zbirka
duhovne poezije „Žižak u tami“.
(D. Kć., Glas Slavonije, ponedjeljak,18.
studenoga 2013.)
70
Susret je završen „Slivanjskom himnom“
koju su Slivanjci pjevali pod dirigentskom
palicom braće Mikrut, don Vlade, Tomi-
slava i Ljubice. Potom je slijedilo višesatno
druženje, uz bogatu pokripu slavonskih i
dalmatinskih specijaliteta.
Autorica se ovim putem zahvaljuje svim
svojim dragim Slivanjcima (bez iznimke, od
Prgometa, Parlova, preko Glibota, Grepa,
Lozina, do Vrdoljaka…) na prekrasnom
gostoprimstvu i domjenku, posebno gospođi
Mariji Bjelik i gospodinu Darku Mrkonjiću,
Slivno
obiteljima Zeljko, koji su pomogli pri
organizaciji, te medijskim pokroviteljima:
STV-u (uredniku Vijesti Darku Talaji),
Glasu Slavonija, portalu hrsvijet i domaćinu
Miljenku Vrabecu, gvardijanu Kapucin-
skog samostana u Osijeku. „Lijepo je biti
među svojima, Slivanjci moji hvala Vam i
neka ovo hvala, bude moja molitva srca,
upućena Vama!
Slivanjka

Obilježila devedeseti
rođendan

N
eda Šimunović Baruša obilježila
je devedesetu godišnjicu života.
Na slavlju u njenoj kući, za za-
jedničikm stolom uz bogati stol i slavlje-
ničku tortu, bili su njena djeca, rodbina i
prijatelji te brojni unuci i praunici.
(m)
BROJ 46 Božić, 2013
 Slivno 71

Iz jednog pisma
Poštovani oče Zorane,
Odlučio sam Vam se javiti iz bolničkog
kreveta. Ovih 15 dana sam u splitskim
toplicama. Pokušavaju mi poboljšati ovo
jadno stanje što često gubim svijest i pa-
dam. U Zagrebu su ustanovili da imam
multisistemsku atrofiju, bolest za koju nema
lijeka pa pijem lijek od Parkinsonove bolesti.
Svako 3 sata, 6, 9, 12, 15, 18, ali od toga
nema pomoći. Želja srca moga je jača od
bolesti pa bi želio da me sin Zoran dovede
u zavičaj na komin. Ja se u Boga uzdam jer
veliko je milosrđe njegovo. Trenutno čitam
Cvjetnjak svetog Antuna Padovanskog, a
svira mi Radio Marija. S ovim riječima
lijepo te pozdravljam i želim mnogo zdravlja.
Pozdrav Gojku i Ruži i svima koji
pitaju za mene.
Bog s vama.
M. Anić
Stih iz knjige
Na kominu
moga ćaće
Na kominu moga ćaće
Mater moja vatru naložila
Iz sprtve se tijesto diže
Crven plamen što komoštre liže
Grije lisu di se meso suši
Sa koje se sve dimi i puši.

Hvala mama za još jednu zoru

čekajući sina na prozoru.

M. Anić

Sjetite se nemoćnih u
svojim molitvama.

Božić, 2013 BROJ 46

72 Slivno
Dječji radovi
Jesen
Nema više ljeta,
djeca se ljute
šuma je odjevena
u šarene kapute.
Puno magle i kiše će donijeti,
na kraju će šumu bez kaputa ostaviti.
Pada kiša i magla se diže
u naše krajeve jesen stiže.
U zlatnu je boju obukla,
drveće, kukuruze i grožđe.
Pobrala ona je jabuke
i ostalo zrelo voće.
Žurno ljudi odvoze, zimnicu, kukuruz iz
polja.
Jesen kišu doziva,
da napoji žedna polja.
Anđela Arambašić, 7. r.
Rujan je stigao
Rujan je stigao i jesen dođe,
Lijepo i toplo ljeto brzo prođe.
Šumi vjetar, kiša pada,
Dan je kišan, a noć hladna.
Lišće pada, golo je drveće
Ptičici je hladno pa tužna
Cvrkuće.
Jesen je tu, tiho je došla
Ljudi su marljivi, imaju posla.
Plodove ubiru, zimnicu spremaju
Nikada mira baš i nemaju.
Danijel Vučko, 8.r.
BROJ 46 Božić, 2013
Živim u miru
Mnogo ljudi različito gleda na mir u
svijetu i općenito u životu.
Što zapravo za čovjeka predstavlja mir?!
Slušajući neke ljude i njihove životne priče,
shvatila sam što znači imati mir u životu,
u svijetu...
Jednom prilikom sam čula kako pričaju
o godinama kada je Hrvatskom zavladao
rat. Zastrašujuće priče, događanja, duševni
nemiri i strah zavladali su cijelom domovi-
nom. Ljudi su umjesto prijateljstva probudili
neprijateljstvo, nepovjerenje i nesklad, a to
uništava mir u srcima svih ljudi. Imati mir
nešto je najljepše na svijetu. Kada nemate
tereta na duši i kada osjetite u sebi da
možete odahnuti štogod da se dogodi u
životu. Ne stvarati neprijateljstva, ne činiti
zlo, imati čistu savjest, sve su to odlike
mira! Isto tako, gledajući svoje roditelje
kako se bore na pošten način za život,
nastojeći što mirnije i ljepše podići svoju
obitelj, osjećam se ponosno. Mir u svijetu
i našim životima puno vrijedi. Taj mir ne
bih mijenjala ni za što na svijetu. Mislim
da je to neprocijenjivo i da mnogi ljudi
žele to osjetiti u sebi.
Svi ljudi trebaju nastojati zadržati taj
predivni osjećaj mira. Moj je zaključak da
bez ljubavi, razumijevanja i mira nema ni
pravog života.
Andrea Ravlić, 6.r.
 Slivno
Moja maca
Moja mala maca
Je prava faca.
Ima malo mače
I sretna je kad vidi pače.
Za ručak pojede 10 hamburgera,
A za večeru 10 chesseburgera.
Jedna joj je piva
Dosta da postane mila.
I stalno je govorila:
„Violina, viola, to je moja fora.“
Spavala je, spavala
I uvijek repom mahala.
Andrea Ravlić, 6.r.
Vukovar
Grozan rat bio,
U Vukovar se došuljao.
Mnogi ljudi izgubili život,
Braneći svoju domovinu.
Starce, starice, trudnice i djecu,
Na ulicu izbacili.
To su ljudi bez milosti,
Bez imalo radosti.
Mnogi su se molili da prestane rat,
Čovjek čovjeku da postane brat.
Danijela Ravlić, 6.r.
Što za mene znači vjera u životu?
Meni vjera daje snagu i nadu. Čini me
snažnijom u teškim trenucima. Daje mi
nadu da će sutra biti bolje. Vjera me potiče
Božić, 2013 BROJ 46
73
da opraštam kao što i nama Bog oprašta.
Vjera me čini sigurnom, jer znam da me
gore u Nebu netko čuva i štiti od svega zla.
Vjera mi daje osjećaj da je Netko uvijek
uz mene.Netko tko će mi pomoći i biti
uz mene do kraja života sve do u vječnost.
Karolina Danihelova, 8. r.
Isus
Isuse, mi smo sretni,
Svoju sreću podijelit ćemo s drugima,
U našim srcima,
Sada se blista okićen bor.
Danijela Ravlić, 6.r.
Božićna noć
Svuda je presveta noć.
Duša osjeća njezinu blagost i moć.
Noćas nek se slava Isusu pjeva.
Naše molitve iznad Betlehema lete,
Nek je blagoslovljeno svakom roditelju
njegovo dijete.
Da siromah ima svega i prepun stol
I bolesnomu neka utihne sva bol.
Teci lagano, polagano, presveta noći
Nek srce ljepota tvoje svetosti dira.
Još je duša u tvojoj svetoj ljepoti uzviše-
na
i blažena i puna mira.
Karolina Danihelova, 8.r.
74
Sloboda
Sloboda je sunce što sja,
Sloboda je zvijezda što blista na nebu,
Sloboda je ljubav što živi u srcu,
Sloboda je čist čovjek koji nema praznu
dušu,
Sloboda je velika ljubav,
Sloboda je vjera,
Sloboda je blago,
Sloboda je sve na svijetu!
Danijela Ravlić, 6.r.
Zajedništvo
Svi smo različiti, ali moramo graditi
zajedništvo. Družiti se, igrati se, ići na svetu
misu, moliti se, poštivati se...
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
Jedni bez drugih ne možemo. Isus nas
uči da ne odbacujemo druge, nego da se
družimo s njima. Sami ne možemo živje-
ti. Uvijek je ljepše u zajedništvu i ljubavi
nego biti sam. Kada je sam čovjek se osjeća
odbačeno i napušteno.
Isus je imao svoje apostole tako i mi
ljudi moramo živjeti kao jedna obitelj ili
zajednica.
Antonija Talaja, 5.r.
Nismo sami
Čovjek na ovom svijetu ne može živjeti
sam. Želi imati svoj krug prijatelja, da voli
i da je voljen. Svatko od nas je iznimno
važan. Svatko od nas pridonosi tome da
zajednički život bude sigurniji i ugodniji.
Čovjek je pozvan da vlastitim spo-
sobnostima, darovima i zalaganjem prido-
nosi izgradnji boljega života. Stvaraju se
međusobna prijateljstva, ljubavi, bračna
zajednica muža i žene povezanih s Bogom.
Suosjećamo s ljudima oko sebe, poma-
žemo jedni drugima i tada se osjećamo
sretni. Različito razmišljamo, djelujemo i
vjerujemo. Čovjek suosjeća s onima koji
se nalaze u teškoj situaciji. Treba pruži-
ti pomoć bolesnima, siromašnima i djeci
koja su ostala bez roditelja. Omogućiti im
redovito školovanje, odjeću, obuću, pribor
za školu i udžbenike. Blagdane im treba
učiniti ljepšima, sretnijima i veselijima.
Svaki se čovjek tada osjeća posebno sretan.
Blagdani su nešto posebno u životu
čovjeka. Zajedništvo se tada ističe najviše.
Treba ga njegovati svaki dan, a ne samo
blagdanima.
Dino Krivić, 5.r.
 Slivno
Kakvo sam ja dijete u svojoj obitelji?
Moji roditelji za mene čine sve. Ispunja-
vaju moje želje, a ja ih slušam i poštujem.
Kakva bismo mi bili djeca kada ne
bismo poštovali svoga oca i majku? Kakvi
bismo bili kada bismo im se rugali, kada
ih ne bismo slušali niti voljeli? Roditelji su
nam sve na svijetu. Ljube nas, vole i uče
nas vjerovati u Boga. Moramo im pomagati,
jer oni ne mogu sve sami činiti. Roditelji
su nam pravi prijatelji.
Pozivam svu djecu: „Ljubite i volite
svoje roditelje, oni su vam sve!“
Anđela Arambašić, 7. r.
Najstarija namirnica
Kruh je najstarija namirnica. Njega su
jeli kada je Isus hodao po zemlji i još ga
i danas jedemo.
U dan zahvale slavimo Dane kruha.
U našoj školi, naši učitelji i vjeroučitelj
organizirali su proslavu. Mame su ispekle
peciva, kolače i kruh. Učitelji su pekli pizzu,
a djeca su dobila tijesto i izrađivali su od
njega razne oblike koje su poslije pekli.
Svaki razred izvodio je recitacije, a učenici
od petoga do osmoga razreda izveli su igro-
kaz. Naš vjeroučitelj nas je blagoslovio i svi
smo skupa blagovali. Svaki učenik je donio
ukrašenu košaru punu peciva, ukusnoga
domaćeg kruha ispod peke i lijepih kolača.
Svi smo se zabavili, najeli i lijepo
proveli.
Petra Marinović, 2. r.
Božić, 2013 BROJ 46
75
Dani kruha u mojoj školi
Deseti listopada su bili Dani kruha.
Mama nije bila kod kuće. Otišla je raditi.
Tata, seka i ja bili smo sami kod kuće.
Bila sam tužna, tko će mi zamijesiti kruh.
Tata je rekao da ga zamjesim sama. Ja
sam ga zamjesila. Tata ga je ispekao. Teta mi
je ispekla kolač. Učiteljice su pekle pizze.
Učenici većih razreda su spremali kolače.
Jagoda je stavila kruh da ga ravnatelj slika.
Na stolu je bilo raznih vrsta peciva. Mi
djeca smo bili jako sretni. Onda je do-
šao fra Zoran Jonjić i blagoslovio peciva,
roditelje, učitelje i nas djecu. Poslije toga
smo blagovali.
Zahvaljujem svima koji su nam pomogli
u pripremama. Bilo je veoma lijepo.
Petra Opačak, 4. r.
Čvrsta vjera
Za mene, vjera znači nadu, povjerenje,
sreću, mir…
Pouzdavanje u Boga u najtežim situaci-
jama. Bog nam daje snagu i nadu u molitvi.
Kada sam u crkvi na slavlju svete mise,
Bog mi učvršćuje vjeru.
Danijel Vučko, 8. r.
Blagoslov
To je dan kada svi učenici i učenice
donosimo košare pune peciva i voća.
76 Slivno
Mi učenici i učenice smo imali reci-
taciju. Svatko je svoju recitaciju recitirao.
Recitacija se odnosila na Dan kruha. Poslije
recitacije učitelji su pekli pizzu, a fra Zoran
je za nas djecu, učitelje, učiteljice i roditelje
donio pečenu svinju i kruh ispod peke.
Prije svega nas je sve blagoslovio. Bili smo
sretni. Jeli smo i veselo se zabavljali.
Meni je to bio lijep dan.
Mihaela Kustura, 2. r.
Veselje
Na Danima kruha smo se zabavljali
i veselili.
Prvo smo mi manji govorili svoje re-
citacije pa su nam se pridružili naši stariji
prijatelji. Poslije recitacija smo pravili pizze
BROJ 46 Božić, 2013
i kolačiće, a onda je fra Zoran blagoslovio
svu hranu i plodove. Jeli smo i pili, za-
bavljali se i igrali. Roditelji su se razilazili
i zadovoljno odlazili.
Za Dan kruha sam napunila svoju ko-
šaru raznim pecivima i plodovima. Mama
mi je ispekla kifle, kolače i krafne, a ja i
sestre smo nabrali plodove.
Dragana Ravlić, 2. r.
Svi sveti
Na te dane se sjećamo svojih mrtvih,
obilazimo grobove, palimo svijeće i nosimo
cvijeće. Ja se u te dane sjećam svojih baka
i pomolim se za njihovu dušu. Ja znam da
one mene s neba paze, čuvaju vole i vide i
da su među nama dokle god ih se sjećamo.
Ante Lozina, 2. r.
 Slivno 77

Dušni dan Dušnim danom zvona zvone ispred

Na Svi svete idem na svetu misu. Poslije
idem s roditeljima na groblje. Palimo svijeću,
simbol svjetlosti. Nosimo cvijeće i molimo
se za sve naše pokojne.
Na Dušni dan palimo svijeću u svojoj
kući. Svi zajedno idemo na svetu misu koju
služim kao ministrant.
Lijepo se sjećati svih koji nisu više s
nama.
Josip Talaja, 2. r.
crkve, ljudi se izmjenjuju za zvonjenje.
Pred večer u kući molimo za sve mrtve
i one koji više nemaju nikog svog. Tu večer
groblje izgleda kao jedna velika svjetlosna
zvijezda. Sutradan fra Zoran, naš župnik,
govori svetu misu. Iza mise se održavaju
molitve na sve četiri strane groblja.
Bilo bi lijepo da groblje izgleda tako
kroz cijelu godinu.
Vlade Talaja, 4. r.

Zvone zvona Božić

Svi sveti se obilježavaju prvi studenoga. Za mene Božić počinje pravljenjem

Tog dana idem na misu. Popodne s rodite- jaslica i kićenjem bora. Cijela obitelj su-
ljima posjećujem grobove svojih najmilijih. djeluje u tome, svatko ima svoj zadatak. Ja
Palimo svijeće i nosimo cvijeće. i brat tražimo mahovinu i kamenje raznih

Božić, 2013 BROJ 46

78 Slivno

oblika i pomažemo tati u pravljenja jaslica, I čuvat se obećajem.

a mama i sestra kite bor. Na Badnju večer Anđela mi poštuj svoga
zajedno idemo na polnoćku. Na sam dan Da me čuva za sna moga.
Božića svi se okupimo oko bogatog blag-
danskog stola. Ivana Lozina, 4. r.
Za mene je Božić najdraži i najljepši
blagdan.
Ja volim Božić!

Vlade Lozina, 4. r.

Počinak

Pred počinak ove noći,

Tebi, Bože, dižem oči,
I dajem Ti hvale svoje
Za primljene dare Tvoje.
Po Svojoj mi milosti
Sve pogreške moje prosti
Svim se srcem za njih kajem
BROJ 46 Božić, 2013
 Slivno
Udruga žena „Slivanjka“
„Dobro je činiti dobro“
Č
ovjek živi od čovjeka, susreta, pri-
jateljstva i dobrih, iskrenih riječi i
dijela. Često smo na svom životnom
putu umorni i preopterećeni. Obično za-
jedno s iznenadnim životnim nevoljama na
vrata nam pokucaju prijatelji, tu su uz nas,
ohrabruju nas, pomažu ili su jednostavno
tu u našoj blizini. Ima i onih koji na ne-
volji drugih žele hraniti svoju znatiželju,
ali sigurno je veći broj onih koji stižu s
rukama prepunih dobrih namjera. Urbani
život pomalo udaljava ljude jedne od dru-
gih, svakodnevnica u koju smo se upustili,
pogoduje rastu korova na putu između nas
Božić, 2013 BROJ 46
79
i drugih. Isprazni dani ostavljaju dovoljno
prostora za male pakosti, otkrivanje tuđih
sitnih zloća. Ljubomora, zavist i neumjerena
pohlepa postaju obilježje vremena u kojem
bi smo trebali neopterećeno i strpljivo graditi
bolju budućnost. Pitamo se, trebali se uvi-
jek dogoditi nešto loše da se sjetimo jedni
drugih?! Da prepoznamo prave prijatelje?!
Drage naše Slivanjke i Slivanjci. Naša
udruga žena „Slivanjka“ osnovana je u na-
mjeri zasnivanja prijateljstva, pomoći, hu-
manosti,… Naša upornost je tu. Vodimo
brigu da su naši sumještani bliži zdravstvenoj
skrbi, skupljamo starije osobe na povremene
domjenke i druženja, pomažemo socijal-
no ugrožene obitelji, održavamo tradiciju
ganga-festa koji je postao prepoznatljiv i
svake godine bolje organiziran. Tako je i
ovogodišnja organizacija manifestacije bila
uspješno realizirana. Pjevalo se, gangalo i
guslilo uz izvođače cijele Imotske krajine
i šire. Ovom prilikom zahvaljujemo svim
našim sponzorima bez čije pomoći sve ovo
ne bi bilo izvedivo.
Poželimo da budemo radost, sreća i
veselje jedni drugima. Neka nam se ta že-
lja i ostvari. Iz riznice proteklog vremena
unesimo u sadašnjost najljepše odluke za
budućnost. I neka nam nadolazeći blagdani
potraju cijelu godinu.
80 Slivno
Blagoslovljen Božić i sretna Nova go-
dina svim Slivanjkama i Slivanjcima ma
gdje se nalazili.
Kako je prošla organizacija gange-festa
ove godine najbolje opisuje tekst koji smo
uzeli s internetskog portala „Radio Imotski“.
Ganga fest Slivno 2013. – praznik
baštinskog naslijeđa
U subotu je u Slivnu kod Imotskog bio
pravi praznik baštinskog naslijeđa Imotske
krajine i Dalmatinske zagore. Najveći sabor
pjevača gange, svirača na guslama i diplama
na prostorima Imotske krajine, okupio je više
od pet tisuća ljudi te stotinjak onih koji su se
došli okušati u pjesmi i svirci. Čak 13 grupa
pjevača, devet grupa pjevačica te dvije dječje
grupe koje su pjevale gangu, pet guslara i jedan
BROJ 46 Božić, 2013
diplar. Pravo malo bogatstvo folklora Imotske
krajine, ali i dijela zapadne Hercegovine.
Organizator udruga žena „Slivanjka“ iz
Slivna, najaktivnija ženska ruralna udruga
naše županije, maestralno je organizirala
ovaj Ganga fest.
Sve je započelo Lijepom našom, a potom
i pozdravnom riječju mjesnog župnika fra
Zorana Jonjića i izaslanika župana Ževr-
nje, pročelnika za gospodarstvo naše županije
Anđelka Katavića, koji je biranim riječima
pozdravio brojne sudionike ovoga lijepoga
narodnoga skupa.
I kada je voditeljica Ivanka Luetić pozva-
la gangaše za mikrofon, odjeknuo je aplauz,
sočan kao i ganga. Redale su se skupine, Bile
ruže, Bijele golubice, prošlogodišnje pobjednice
gangašice udruge Slivanjka pa onda ganga-
ši iz Podbablja, Druma, Slivna, Runovića,
Hercegovine, diplar Tomislav Kovač Strukić
iz Posušja, guslar Jonjić iz Grubina pa guslari
iz Hercegovine, Sinjska rera, tko će ih sve
nabrojiti…Nikada u trinaest godina Ganga
festa u Slivnu toliko izvođača i grupa. Potrajao
je Ganga fest do kasno u noć, tako da i do
zaključenja ovoga teksta još nije proglašen
pobjednik. Vrtjeli su se janjci, pilo se dobro
vino, rezao pršut. Pravi nekadašnji dernek,
pravi sabor zdrave pjesme, prijateljstva i dru-
ženja. Bili su u Slivnu i čelni ljudi Omiša,
bili oni koji su posebno za ovu priliku došli
iz Amerike, Australije… Svaka čast Branki
Barić predsjednici Slivanjke, kao i svim onima
koji su ugostili gangu i prijateljstvo.
Treću adventsku nedjelju - „Materice“
Udruga žena Slivanja upriličila organizaci-
jom ručka za članove udruge, dobročinitelje
Slivna i naše starije.
Udruga žena „Slivanjka“
 Slivno 81

Svećeničko ređenje u
Splitu

U
splitskoj prvostolnici na svetkovinu
sv. Petra i Pavla, u subotu 29. lipnja
2013. godine, mons. Marin Barišić,
splitsko-makarski nadbiskup, predvodio je
euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je
zaredio za prezbitere sedmoricu đakona.
Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije
zaređeni su: Josip Bečić, Domagoj Jelača,
Zvonimir Mijić i Franjo Frankopan Velić, a
na naslov Franjevačke provincije Presvetog
Otkupitelja: fra Šimun Markulin (Hrvace),
fra Antonio Mravak (Gala - Gljev) i fra
Ivan Vuletić (Slivno).
Božić, 2013 BROJ 46
U slavlju su sudjelovala 62 svećenika,
među kojima su bili provincijal Franjevačke
provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško
Kodžoman, generalni vikar Splitsko-makar-
ske mons. Ivan Ćubelić, odgojitelji mr. sc.
don Boris Vidović i dr. sc. fra Stipe Nimac,
brojni profesori te rodbina, prijatelji, župnici
i župljani župâ iz kojih potječu te u kojima
su ređenici vršili službu đakona.
Uvodeći u slavlje mons. Marin Bari-
šić je pozdravio o. provincijala, svećenike
redovnike i redovnice. Naglasio je kako su
mnogi svećenici na današnji dan zaređeni i
82 Slivno
kako je to dar Božji. Pozdravio je očeve i
majke ređenika, njihove obitelji, rodbinu i
prijatelje ređenika. Zahvalio je roditeljima i
odgojiteljima CBS-a i franjevačkog klerikata,
kao i profesorima koji su u tom duhovnom
nizu bili pravi duhovni roditelji. Na kraju
pozdrava obratio se ređenicima rekavši kako
su oni dar Božji Crkvi. Pozvao je prisutne
da zahvale Bogu na tom daru i da ih prate
svojim molitvama.
Nadbiskup Barišić započeo je svoju pro-
povijed Isusovim pitanjima iz Evanđelja „Što
kažu ljudi tko sam ja?“ i drugo pitanje „Što vi
kažete tko sam ja?“ Odgovor na prvo pitanje
jest odgovor uha i usana, prenošenje riječi.
Međutim, odgovor na drugo pitanje traži
otvorenost srca i duše. Odgovor na to pitanje
je osoban, nije prošlost nego sadašnjost. Na
to pitanje su pozvani svi dati odgovor i rasti
u odgovorima, ići za Isusom raspetim i uskr-
slim. Za odgovor na to pitanje nije dovoljan
samo studij ili naše ljudsko razmišljanje. Za
taj odgovor je potrebno srce, ljubav i molitva.
U ozračju molitve može se ući u odgovor na
BROJ 46 Božić, 2013
pitanje „Što vi kažete tko sam ja?“ Svećenik
je čovjek molitve koja se životu svećenika
pretvara u sadašnjost jer nas molitva stavlja
u odnos Oca i Sina, odnos dostojanstva. U
molitvi svećenika prisutne su i teme koje op-
terećuju današnjeg čovjeka kao što su bolest,
nezaposlenost, napuštenost i tome slično.
Svećenik molitve postaje znak odgovora, jer,
svećenik bez molitve bio bi rastrojen, poput
Marte, čovjek koji pokušava sve aktivizmom
i na koncu ostaje sam. U molitvi svećenik
postaje blizak i Bogu i čovjeku.
Obraćajući se posebno mladomisni-
cima, o. nadbiskup je rekao kako ih Gos-
podin želi postaviti znakom jer svećenik
nije funkcija ili ured nego sakrament dara
milosti Božje. Čovjek je po svojoj naravi
grešan i ograničen, ne zaslužuje ovoliko
dostojanstvo, ali uza sve to Bog ima po-
vjerenje u čovjeka. Po Božjem daru koji
nam je povjeren kao svećenici u Njegovo
ime možemo izgovarati riječi: ‘Ovo je tijelo
moje, ovo je krv moja’ ili ‘ja te odrješujem
od grijeha tvojih’. To je posvjedočio i papa
 Slivno
Franjo koji je za svoje geslo uzeo riječi:
„Samilosno ga pogledao i pozvao“.
Govoreći o povezanosti svećenika i
vjernika mons. Barišić je citirao riječi pape
Grgura Velikog koji je rekao: „S vama slušam
ono što vama govorim. Nema svećenika
bez vjernika ni vjernika bez svećenika“.
Ređenje za svećenike je svetkovina za sve.
Na kraju propovijedi o. nadbiskup je za-
želio da ređenici budu svećenici molitelji
u odnosu prema Bogu i braći i sestrama
jer kroz svećeničko djelovanje sakramenta
ispovijedi, euharistije, navještaja riječi Božje,
razgovora s mladima odgovorit će na pitanje
‘tko sam ja za tebe’. Zahvalivši Bogu na
daru sedam novih svećenika o. nadbiskup
je pozvao ređenike da budu istinski duhovni
oci koji su potrebni današnjem čovjeku.
Nakon homilije uslijedili su obredi sve-
ćeničkog ređenja. Nakon prostracije, nad-
biskup je pomazao sv. uljem ruke ređenika,
darovao im pliticu i kalež te položio ruke
na njihove glave, a okupljeni svećenici su
molili za nove prezbitere te su polaganjem
ruku izrazili zajedništvo s njima, pružajući im
na taj način ohrabrenje i podršku u važnoj
zadaći koja je za njih tim danom započela.
Nakon popričesne molitve i himna „Tebe,
Boga hvalimo“, svoju riječ zahvale i čestitke
nadbiskupu, novim prezbiterima, njihovim
roditeljima, rodbini i prijateljima uputio je
provincijal fra Joško Kodžoman koji je rekao:
„Preuzvišeni oče nadbiskupe, poštovana
braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi,
draga novozaređena braćo, cijenjene obitelji
i rodbino naših novozaređenih svećenika,
braćo i sestre u vjeri!
Sve Vas srdačno pozdravljam i svima
čestitam ispred Franjevačke provincije Pre-
svetog Otkupitelja, na čiji su naslov danas
Božić, 2013 BROJ 46
83
zaređena trojica naše subraće; fra Šimun
Markulin, fra Antonio Mravak i fra Ivan
Vuletić.
Vjera u Boga i ljubav prema njegovoj
Crkvi učinile su da danas prisustvujemo
ovom svečanom i značajnom događaju, u
kojem su se sedmorica mladića stavila u
službu Bogu i Narodu Božjem na zemlji.
Kao službenici Crkve, ovi su mladići po-
svećeni da podupiru, usmjeravaju i ravnaju
mnogim djelatnostima i bogatstvom karizmi
vjerničkog naroda Božjeg, kojih je neiz-
mjerno puno. Oni dobro znaju da Crkvi
nije do toga da slavi samu sebe, stoga sam
uvjeren da su i sami, spremni i sposobni,
razvijati u sebi oslobađajuću snagu vjere
i živjeti svoje svećeništvo snagom vlastite
osobnosti na dobrobit njih samih i svih
ljudi dobre volje.
Draga mlada braćo, suradnici na njivi
Gospodnjoj, želim Vam prije svega dobro
zdravlje, dug i plodonosan svećenički ži-
vot, puno snage i strpljivosti i posebno dar
pastoralne i uopće ljudske razboritosti. Sve
što budete činili, činite, mudro, s ljubavlju
i u duhu Kristovu. Na Vašem životnom
putu, neka Vas trajno nadahnjuju primjeri
i svjedočanstva svetih Petra i Pavla, koje u
Crkvi danas posebno slavimo, da i Vama
Vaše služenje pomogne rasti u vjeri i ljuba-
vi, te da i Vi, poput njih, u Crkvi nađete
smisao svoga života.
Prije završnoga svečanog blagoslova
o. nadbiskup je čestitao svima i podsjetio
da je ovaj događaj radost i za Crkvu i za
obitelji, a ređenike pozvao da budu čast i
ponos svoje Crkve, obitelji i naroda. Obi-
teljsko i prijateljsko druženje nastavilo se
zajedničkim blagovanjem.
fra Ivan Vuletić
84 Slivno

Mlada misa
fra Ivana Vuletića

U
nedjelju, 14. srpnja 2013. godine,
fra Ivan Vuletić proslavio je mladu
misu u župi Presvetog Trojstva u
Slivnu kod Imotskog pod motom „Gospo-
dine, u tebe se uzdam“. Kum mladomisnika
bio je fra Zoran Kutleša, ekonom samostana,
župni vikar u Imotskom, a propovjednik
dr. fra Željko Tolić, magistar postulanata
i profesor na KBF-u u Splitu. U slavlju su
sudjelovali mladomisnici fra Antonio i fra
Šimun, provincijal fra Joško Kodžoman i
još 12 svećenika. U slavlju su sudjelovali
župljani župe Slivno, rodbina, prijatelji,
vjernici iz župe Sv. Franje Imotski gdje
BROJ 46 Božić, 2013
je fra Ivan obavljao đakonski praktikum.
Ceremonist na slavlju mlade mise bio je
fra Kristian Stipanović, gvardijan, župnik
i dekan u Imotskom.
Slavlje je započelo započelo procesijom
od župne kuće do oltara. U procesiji su
sudjelovali bogoslovi, otac, brat i sestre
mladomisnika, svećenici i mladomisnik.
Ispred oltara otac Milan (Mićo) blagoslo-
vio je svoga sina mladomisnika. Prigodne
riječi pozdrava zatim je uputio župnik fra
Zoran Jonjić koji je na početku pozdravio
o. provincijala, franjevce i svećenike, braću
i sestre, obitelj i rodbinu mladomisnika.
 Slivno
Zatim je rekao: „Hvala i slava, mudrost i
zahvala, čast, moć i snaga našemu Bogu za
ovaj blagoslovljeni dar mlade mise i mla-
domisnika danas u našemu Slivnu! Neka
je blagoslovljeno Presveto Trojstvo za ovu
veliku milost koju nam dade u ovoj milosnoj
Godini vjere! Neka je blagoslovljen Gospo-
din za ovaj radosni događaj i za sve dobro
po Blaženoj Djevici Mariji, sv. Josipu, sv.
Franji i svim anđelima i svetima!“. Zatim je
riječi pozdrava uputio mladomisniku: „Na
osobit način i s velikim zadovoljstvom, u
ime svih nazočnih, pozdravljam tebe, dragi
brate - mladomisniče fra Ivane. Blagoslovljen
bio ti koji nam donosiš Gospodina našega
i Boga našega - Isusa Krista u daru ove
tvoje mlade mise! Započni sada ovu mladu
misu - ovu Pashu Gospodnju - ovaj Prijelaz
Gospodnji koji veliča Presveto Trojstvo i
sve nas izvodi iz grijeha u milost, iz smrti
u život, iz Križa u Uskrsnuće od mrtvih.
Prinesi ovu mladu misu za sve žive i vjerne
pokojne, a s još većom ljubavlju za svoju
preminulu majku Mirjanu, koja je, zbog
tebe i tvoje mlade mise sva radosna u Očevu
nebeskom kraljevstvu. Neka je ova mlada
misa unese u Božje srce, a tebi i tvojima
bude uzvišena snaga za veću radost i svje-
dočanstvo radosti.“
Nakon tih pozdrava, mladomisnik je
započeo euharistijsko slavlje. Prvo i drugo
čitanje čitali su članovi obitelji fra Ivana
Vuletića, a evanđelje je navijestio fra Ivan
Jukić, franjevac - svećenik iz Slivna. Po želji
mladomisnika, propovijed je održao dr.
fra Željko Tolić. Darove na oltar prinosili
su članovi fra Ivanove obitelji. Za vrijeme
euharistijskog slavlja pjevao su župni zbor
sv. Franje iz Imotskog. Fra Zoran Kutleša je
pri završetku slavlja čestitao mladomisniku
Božić, 2013 BROJ 46
85
i u njegovo ime zahvalio svima koji su do-
prinijeli u organizaciji ovog slavlja i pozvao
župljane i uzvanike da se pridruže slavlju
kod obiteljskog stola.
Na kraju slavlja mladomisnički blago-
slov su udijelili mladomisnici fra Ivan, fra
Antonio i fra Šimun koji slijedeće nedjelje,
21. srpnja, slavi svoju mladu misu u Hrva-
cama. Ministranti su dijelili su sličice kao
uspomenu na ovo mladomisničko slavlje.
Nakon svete mise slavlje je za sve uzva-
nike nastavljano u šatoru kod obitelji Vule-
tić. Program je vodio kum fra Zoran Kutleša.
Nakon molitve i blagoslova jela fra Zoran
je pozvao provincijala fra Joška Kodžoma-
na da uputi prigodnu riječ mladomisniku.
O. provincijal je pozdravio mladomisnika,
kojega poznaje još od sjemenišnih dana,
braću svećenike, časne sestre, bogoslove,
obitelj, rodbinu i prijatelje. Naglasio je
kako je ovo zajedničko slavlje Provincije
i obitelji jer kao što se ljeti veselimo kiši
tako se radujemo ovom našem mladomi-
sniku koji će unijeti svježinu kao mladi
franjevac-svećenik. Zahvalio je obitelji što
je darovala svoga sina Crkvi i Provinciji.
Posebno je zahvalio na molitvama obite-
lji koje su pratile mladomisnika na ovom
njegovom putu. Zahvalio je i Slivanjcima
koji su dali mnoga redovničko-svećenička
zvanja i nadodao kako je potrebno nastaviti
moliti za nova duhovna zvanja. Obraćajući
se fra Ivanu rekao je kako se od svećenika
mnogo očekuje u njegovu životu i zato mu
je zaželio da ga u svećeničkom životu prati
obilje Božjeg blagoslova.
Zatim je kum fra Zoran pročitao če-
stitku mons. Marina Barišića, nadbiskupa
splitsko-makarskog, koji je između ostalog
napisao: „Dragi mladomisniče, tebi čestitam,
86 Slivno
a sve pozdravljam. Fra Ivane, neka Tvoje
svećeničko služenje bude na čast i slavu
Bogu, ponos Crkvi i blagoslov našem hr-
vatskom narodu“.
Mladomisniku su potom uputili pri-
godne riječi pozdrava i čestitke: fra Kristian
Stipanović, gvardijan, župnik i dekan u
Imotskom, koji je također pozdravio mla-
domisnika i u ime fra Vjeke Vrčića; fra
Rafael Begić, koji je kao župnik u župi
Slivnu, fra Ivana doveo u sjemenište u Sinj;
prof. dr. fra Stipe Nimac kao voditelj šeste/
pastoralne godine; fra Antonio Mravak u
ime mladomisnika; fra Ivan Jukić, franjevac
- svećenik iz Slivna; don Vlade Mikrut, sve-
ćenik iz župe Slivno; gradonačelnik Vrgorca
Boris Matković; fra Luka Livaja; don Jakov
Cikojević i još nekoliko drugih.
Čestitke su uputili u pisanom obliku
fra Karlo Jurišić, fra Ante Jurić Talaja, fra
Josip Bebić i mnogi drugi.
Pri kraju slavlja mladomisnik fra Ivan
Vuletić je izrekao riječi zahvale. Zahvalio je
posebno Bogu i roditeljima na ovom po-
sebnom daru. Zatim je riječi hvale izrekao
svim župnicima, a osobito fra Rafaelu koji
ga je doveo u sjemenište. O. provincijalu
i župniku fra Zoranu Jonjiću kao i svim
fratrima, časnim sestrama i vjernicima koji
su ga kroz cijelo ovo vrijeme pratili svojim
molitvama. Zahvalio je svima koji su na
bilo koji način u pripremi za mladu misu
pomogli u organizaciji i svojim doprino-
sima. Potom je zahvalio propovjedniku dr.
fra Željku Toliću koji ga je na njegovu
putu pratio kao brat, prijatelj i čovjek,
a kao provincijal primio njegove zavjete.
Biranim riječima zahvalio je i kumu fra
Zoranu koji ga je upućivao u franjevački
život, a posebno su mu ostale u sjećanju fra
BROJ 46 Božić, 2013
Zoranove riječi „dragi fra Ivane, nikada u
životu ne zaboravi sirotinju jer će nas Bog
po tome prepoznati“. Fra Zoranu je tako-
đer zahvalio za njegov trud u organizaciji
mlade mise. Fra Kristianu Stipanoviću je
zahvalio na pomoći koju mu je pružio za
vrijeme đakonskog praktikuma u župi sv.
Franje u Imotskom i što je kao gvardijan
pokazao svoje srce koje služi. Zahvalio je
potom svima koji su u ovom slavlju odi-
grali ulogu novozavjetne Marte. Na kraju
je riječi zahvale uputio članovima svoje
obitelji – bratu, sestrama, nevjesti, baki.
Posebnu zahvalu izrekao je svom ocu Mi-
lanu (Mići) koji je 11 godina čekao ovaj
dan – dan mlade mise i koji je organizirao
ovaj ručak. Ocu Milanu je rekao: „Dragi
ćaća, ja sam sretan i ponosan na tebe. Bog
te blagoslovio i mirom obdario“.
Pozdrav župnika fra Zorana Jonjića:
Mnp. Oče Provincijale fra Joško.
Draga braćo i sestre u redovništvu i
svećeništvu.
Cijenjena obitelji i rodbino našega sli-
vanjskog mladomisnika fra Ivana Vuletića.
Poštovani Slivanjci i Slivanjke koji ste
sada ovdje, u našoj domovini Hrvatskoj i
po cijelomu svijetu.
Braćo i sestre u Kristu.
Hvala i slava, mudrost i zahvala, čast,
moć i snaga našemu Bogu za ovaj blagoslov-
ljeni dar mlade mise i mladomisnika danas
u našemu Slivnu! Neka je blagoslovljeno
Presveto Trojstvo za ovu veliku milost koju
nam dade u ovoj milosnoj Godini vjere!
Neka je blagoslovljen Gospodin za ovaj
radosni događaj i za sve dobro po Blaženoj
 Slivno
Djevici Mariji, sv. Josipu, sv. Franji i svim
anđelima i svetima!
Veličajući dobroga Boga koji je milo-
srdan i blag, sve vas iskreno pozdravljam
i pozivam da raskajana, otvorena i poni-
zna srca uđemo u ovo slavlje mlade mise,
koju nam darova Gospodin. Uđimo u srce
Kristove razapete i uskrsle ljubavi koja nas
stalno rađa nanovo odozgor, kako bi se
svakodnevnim obraćenjem preobražavali
i postajali novi stvor u Kristu, pridruže-
ni civilizaciji Nove Pedesetnice, koju Bog
stalno stvara pred našim očima i koja je
odlučujući naum Božje milosrdne ljubavi
i spasenja za nas i za sve ljude.
Na osobit način i s velikim zadovolj-
stvom, u ime svih nazočnih, pozdravljam
tebe, dragi brate – mladomisniče fra Ivane
. Blagoslovljen bio ti koji nam donosiš
Božić, 2013 BROJ 46
87
Gospodina našega i Boga našega – Isusa
Krista u daru ove tvoje mlade mise!
Započni sada ovu mladu misu – ovu
Pashu Gospodnju – ovaj Prijelaz Gospodnji
koji veliča Presveto Trojstvo i sve nas izvo-
di iz grijeha u milost, iz smrti u život, iz
Križa u Uskrsnuće od mrtvih. Prinesi ovu
mladu misu za sve žive i vjerne pokojne,
a s još većom ljubavlju za svoju preminulu
majku Mirjanu, koja je, zbog tebe i tvoje
mlade mise sva radosna u Očevu nebeskom
kraljevstvu. Neka je ova mlada misa unese
u Božje srce, a tebi i tvojima bude uzvišena
snaga za veću radost i svjedočanstvo radosti.
DOBRODOŠAO I ŽIVIO!!!
Iz propovijedi dr. fra Željka Tolića:
„Dragi mladomisniče fra Ivane, mno-
gopoštovani oče provincijale, draga braćo
svećenici, bogoslovi i časne sestre, draga
rodbino, prijatelji i uzvanici, braćo i sestre!
U ovom istovremeno ozbiljnom i sret-
nom času dolaze mi svetopisamske riječi:
„Hvalit ću te, Gospodine Bože moj, svim
srcem svojim… jer Tvoje ljubavi prema nama
ima izobilja. Ovo je dan što ga učini Gos-
podin, kličimo i radujmo se njemu!“ (Ps
118). Usuđujem se reći da nam ni sam
Gospodin ovo ne bi mogao dati i danas u
Slivnu prirediti da nije bilo i tvoje volje,
dragi Mladomisniče; da ti, u punoj slobodi
i zrelosti, glasom svoga srca, nisi rekao: Evo
me, Gospodine!
Jasna je, snažna je i uvjerljiva Isusova
riječ: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah
vas“ (Iv 15, 16). Drugim riječima: nitko
nije Boga „zadužio“ da bi mu se Bog tre-
bao odužiti dajući mu svećeničko ruho i
88
poslanje. Izbor je Božja povlastica, to je
njegov privilegij. On je taj koji gleda, izdvaja
za se i poziva, a čovjek se odaziva. Računa s
našom slobodnom voljom i onim darovima
kojima nas je obdario kad nas je stvorio i u
život dozvao. Istina, ti darovi nisu dovoljni
da se izvrši povjereno poslanje. Potrebne
ovlasti, darove i karizme svećenik dobiva
tijekom dugogodišnjeg odgoja i obrazovanja,
a vrhunac se događa u trenutku svećeničkog
ređenja kada nas Bog na poseban način
osposobljava za povjereno poslanje. Stoga
mu danas posebno zahvaljujemo zato što
je On, koji bira koga hoće i kad hoće, svoj
božanski pogled zaustavio baš na tebi, dragi
fra Ivane; što te je izdvojio iz mnoštva i
pozvao u svoju zahtjevnu službu da budeš
glas što govori u Njegovo ime i ruka što
piše po Njegovu kazivanju. Posebno Mu
hvala što po tebi i danas želi biti s nama
i među nama; što po tebi – svome sveće-
niku – i danas želi koracati ovom župom
i Krajinom kao što je to nekad činio po
svojoj rodnoj Galileji i susjednoj Judeji;
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
što nam po tvom mladomisničkom slavlju
jasno želi reći i poručiti: „Nije nas ostavio
Bog!“ Dok Bogu hvalu dajemo, dok Mu
slavu pjevamo i čast iskazujemo, istodobno,
dragi fra Ivane, i tebi čestitku izričemo, što
si glas Božji čuo i razumio, što si njegov
poziv prihvatio, što si se svećeničkim re-
đenjem njegovim putem zaputio i, poput
apostola Ivana na Posljednjoj večeri, svoje
srce na Božje srce prislonio.
Zahvalnost ide i svima onima bez kojih
danas ne bismo bili u Slivnu: ponajprije
tvojoj pokojnoj majci, tvome anđelu u nebu,
i tvom ocu; tvojim sestrama i bratu, baki
i rodbini koji su te sve ove godine pratili
svojim molitvama da uspiješ i zavjetima da
ustraješ. Hvala ide i tvojim redovničkim
poglavarima, odgojiteljima, profesorima,
slivanjskim župnicima i svim pojedincima
kojima su tvoje dugogodišnje školovanje i
put do oltara bili stalna težnja i jedina briga:
tvoje današnje slavlje je i njihovo slavlje,
tvoja radost je i njihova radost. Dok budeš
danas dijelio svoj mladomisnički blagoslov,
pomisli i na njih jer su taj blagoslov zaista
zavrijedili i na stotine načina zaslužili. (...)
Kad su u starosti svetom arškom župni-
ku Ivanu Vianneyu dali na pomoć jednog
svećenika, on mu je govorio: „Što bih ja
mogao bez vas učiniti: ja sam poput nule,
koja samo pored neke druge brojke dobiva
svoje značenje“. Uvjeren sam da će tvojim
dolaskom naše svećeništvo biti obogaćeno
i naše samostansko bratstvo u Imotskom
još više prepoznatljivo.
Zato ti danas izričem svećeničku
dobrodošlicu:
Dobro došao u zbor svećenika, u za-
jedništvo i zbor onih koje je Isus darovao
svijetu na Veliki četvrtak kako bi „svi krajevi
 Slivno
svijeta vidjeli, upoznali i doživjeli spasenje
Boga našega“. „Primjer sam vam dao – veli
Isus – da i vi tako činite, kao što ja vama
učinih“ (Iv 13, 15).
Dobro došao u zbor onih koji su iz-
dvojeni i uzeti od svijeta; koji žive u svijetu
i na raspolaganje su svijetu, ali ne pripadaju
svijetu. Sinovi su ljudi ali imaju neizmjernu
moć učiniti ljude sinovima Božjim!
Dobro došao u zbor onih koji su slabi,
ali sve mogu u Bogu koji ih krijepi; koji su
krhki, ali snagu pronalaze u Onome „koji je
dobro, samo dobro, jedino dobro, najveće
dobro“ (sv. Franjo Asiški); koji su ranjivi,
ali se modricama Božjim liječe.
Dobro došao u zbor onih koji, dok
slave svetu misu, stoje za koju „skalinu“
iznad drugih, ali dotiču nebo; koji nisu tajni
savjetnici svemogućega Boga, ali su „Majka
dobrog savjeta“ za mnoge duše; u zbor onih
koji ne oblače samo jednu misnicu izvana,
nego i stotine tuđih problema iznutra.
Božić, 2013 BROJ 46
89
Dobro došao u zbor onih koji se ne
samo nazivaju slugama već to i jesu, ali
pred njima kleče ljudi svih titula, služba i
godina; smrtni su ali po otajstvima vjere
koja dijele i kojima raspolažu mogu svima
darovati besmrtnost.
Dobro došao u zbor onih koji su braća
svakome, neprijatelji nikome; koji posve-
ćuju bračnu ljubav, ali ne smiju upoznati
tu ljubav jer njihovo srce pripada Bogu,
svoj braći i sestrama, a ne samo jednom
Božjem stvorenju.
Dobro došao u zbor onih koje vlastiti
vjernici često i ovako mjere i prosuđuju:
ako propovijeda duže od 10 minuta, onda
je neumorni brbljavac; ako za vrijeme pro-
povijedi govori glasno tada viče, a ako ne
govori glasno onda se ništa ne razumije; ako
ima auto tada je svjetovan i kapitalist, a ako
ga nema onda nije suvremen; ako obilazi
vjernike po župi tada je skitnica, a ako
ostaje u kući onda je danguba i usidjelica;
90 Slivno
ako govori o milostinji i nešto traži tada mu
je u glavi samo novac, a ako ne traži „pa
i što će mu kad je pun ko’ brod i ne zna
što će s njime“; ako ne organizira slavlja,
izlete i susrete, tada u župi nema života,
a ako ih organizira onda mu je samo do
zabave i provoda; ako ispovijeda polako
tada je prepobožan, a ako to čini brzo
onda je nestrpljiv i površan; ako svetu misu
započinje točno na vrijeme tada mu sat ide
naprijed, a ako i pola minute kasni onda
ga nikad dočekati; ako uređuje crkvu tada
beskorisno baca novac, a ako je ne uređuje
onda je neradnik kojega za ništa nije briga;
ako se zanima za druge tada svugdje gura
nos, a ako se ne zanima onda je sebičan i
misli samo na sebe; ako govori o pravdi,
onda se bavi politikom; ako se trudi biti
razborit tada je desničar, a ako je opušteniji
u govoru onda je ljevičar; ako je mlad tada
nema iskustva, ako je star onda je izvan vre-
mena… (Don Mario Gatti). Mladomisniče,
BROJ 46 Božić, 2013
dobro došao u taj košmar oprečnosti koje,
da si svetac Božji, nećeš izbjeći.
Dobro došao u zbor onih koji su, kako
vidiš, uvijek „krivi“; koje se kao nikoga
optužuje, proziva, ogovara, difamira; kojima
se svašta može reći i izmisliti i nikome za
to odgovarati; kad su sveti tada su nepri-
hvaćeni, a kad pogriješe onda se rado po
njima gazi i tuče iz svih „topova“, poseb-
no medijskih; spremni su svima oprostiti,
ali njima se ne oprašta. Dolazi mi misao
pa ću je i reći: ako jednoga dana Europa
ukloni Kristove predstavnike, morat će ih
ispratiti dostojanstveno i s poštovanjem.
Zašto? Zato jer joj je kršćanstvo dalo dušu,
svetost, prosvjetu, kulturu, sve… Morat
će ih moliti za oproštenje što ih je toliko
nepravedno mučila, progonila, ponižavala,
okrivljavala, a sve bez pomne istrage da
dozna tko su zapravo oni. Jer to su ljudi
koji su donijeli najdivniju poruku svijetu,
koji su od barbara stvarali svece, od pri-
mitivaca učenjake, od divljaka plemenite
duhove… ljudi koji ne bježe od tamnice ni
iz tamnice, koji podnose udarce i nepravde
zato jer drugi samovoljno i bezobzirno krše
zakone, ali ljudi koji znadu svoju cijenu,
vrijednost i dostojanstvo… dobro došao u
takav zbor, fra Ivane! (...)
Dragi fra Ivane, ljubav prema tebi su-
gerira mi reći i zaželjeti:
• da budeš manje „funkcioner„ jedne
religiozne institucije, a više čovjek Božji
za kojega neće više, kao do sada, svje-
dočiti Crkva i Provincija, nego ćeš ti
od sada svjedočiti i neumorno raditi
za jednu i drugu.
• da uvijek budeš onaj koji moli, koji
vjeruje, koji se nada; koji Božjom lju-
bavlju ljubi svakog čovjeka i pri tom
 Slivno 91

nikad ne pravi razliku tko je tko, što

je tko i odakle je tko.
• da budeš onaj kojemu je svaki pojedinac
važan iako društveno-politički ništa ne
znači; kojemu se svatko može povjeriti i
s kojim je zadovoljstvo drugovati; onaj
koji u „svetoj ludosti“ pokušava nositi
ne samo svoj teret, nego i teret drugih.
• da po uzoru na Onoga koji visi ovdje
na križu budeš čovjek milosrđa. Trebat
ćeš voditi ljude k najdubljem središtu
njihova života, na dno njihova srca.
A to ćeš moći jedino ako si našao
vlastito srce, ako tvoje srce nije tvrdo
i bešćutno već samilosno, poput onog
Samaritanca iz današnjeg evanđelja.
Fra Ivane, srce je tajna života; ono je
ključ svega. I znaj da na kraju života
Bog isključivo sudi po srcu i onome
što iz njega izlazi; ne po pameti koju i staležu kojem si pripadao, nego po
su stekao, ne po godinama koje si srcu! (...)“
nabrojio, sjedinama koje si nakupio Preneseno sa: www.franjevci-split.hr
Božić, 2013 BROJ 46
92 Slivno

50. obljetnica redovništva

s. Ljubomire Kustura
S. Ljubomira Kustura, kći je Joze i Mande rođ. Škoro. Rođena 10. srpnja
1938. Stupila je u samostan Školskih sestara franjevaka. Bila je bolničarka u
Njemačkoj, misionarka u Africi, medicinska sestra u Splitu i Unešiću te na službi
u Dubrovniku. Sada je u kući Matici svoje zajednice na Lovretu u Splitu, gdje još
uvijek radi njegujući bolesne i starije sestre. Ona na taj način zahvaljuje Bogu za
zdravlje koje joj je dao ozdravivši je od bolesti raka 1988. god.

Ove ste godine proslavili 50. obljetnicu
redovništva. Koje su Vam misli i molitve
taj dan bile u srcu?
Razmišljala sam kako je život iako
dug, tako brzo prošao. Kako prije moga
ozdravljenja od raka nisam slutila da ću
dočekati zlatni, a ma ni srebreni jubilej. A
eto, Bog je htio da dočekah oba. Zahva-
ljivala sam i sada zahvaljujem Gospodinu
što on sam ravna mojim životom kroz sve
godine koje proživjeh i što je stalno moj
vjerni Vođa i Učitelj! To želim i molim da
i unaprijed bude sve dok ne doplovim u
sigurnu luku, gdje ću Ga vječno gledati i
naužiti se pojave Njegove!
Kakva ste sjećanje na roditelje i vjer-
ski život u Slivnu u vrijeme djetinjstva i
mladosti ponijeli sa sobom u život?
U najranijoj dobi sjećam se rata, osku-
dice, zatvaranja, prijetnji i proganjanja nas
djece koji smo išli na vjeronauk iz škole, sa
BROJ 46 Božić, 2013
strane onih koji živjeli ateističku ideologiju.
Da se sve to izdržalo zahvaljujem Bogu i
molitvenom životu u našoj obitelji, a i u
čitavom selu. Anđeoski pozdrav se molilo
tri puta dnevno: jutro, podne i večer. Sveta
krunica navečer se molila kada bi se sva
obitelj skupila. A moja majka je imala još
svoju osobnu pobožnost Srcu Isusovu. Ono
što me nosilo kroz život, a još i danas nosi
je vjera i praktično predanje moje majke u
Volju Božju! S tim uvjerenjem kada živi-
mo u Božjoj svetoj volji da je jedino tada
čovjek sretan!!! Dakle, nikakvo popuštanje
grijehu ne čini čovjeka sretnim. Radije smrt,
nego grijeh.
Kakva je u kratkim crtama bila povijest
Vašeg redovničkog zvanja?
Pri susretu časnih sestara uvijek sam
im se divila, ali sam pomišljala, ma da
sam željela biti kao i one, da to zvanje nije
moguće meni ostvariti. Naime, pomišljala
sam hoću li moći ustrajati! Danas znam
da to pitanje muči odreda mlade ljude
 Slivno
koje Bog zove na život u čistoći. Nakon
susreta s jednom Školskom sestrom fra-
njevkom, počela sam intenzivno moliti
za rasvjetljenje koji me putem Bog želi
voditi? Je li putem obiteljskog života ili
redovničkim u čistoći? Naravno da je to
bila Gospa naša Majka kojoj sam prvoj
uputila svoju vruću molitvu. Ja sam tra-
žila očiti znak, jer mi je životni poziv na
koji me sam Bog zove bio vrlo važan. A u
roditeljskoj kući sam naučila da sam Bog
svakom čovjeku određuje njegov poziv za
život u kome će moći sretno živjet slaveći
Boga! Dakle, promašim li poziv po Božjoj
svetoj Volji promašit ću životnu sreću, a
znamo da svatko od nas želi biti sretan.
Na moju molitvu Majka Marija je odmah
reagirala. Pokazala mi je jasno kao jasan
dan da je moj životni poziv na koji me
Bog zove poziv redovnice. Od svega srca
Božić, 2013 BROJ 46
93
zahvaljujem majci Mariji da je čula moju
molitvu.
Gdje Vas je sve providnost vodila?
Pošto sam u zdravstvenoj struci, od-
mah nakon novicijata počela sam raditi u
domu nemoćnih i bolesnih tu u Splitu, a
nakon nepune dvije godine, po potrebi naše
Provincije isti posao sam radila u Njemač-
koj, u Glonnu kod Muchena. Nakon šest
godina rada u Njemačkoj opet se ukazala
potreba da pođem u Afriku, gdje su već
bile naše dvije sestre. Tu je Gospodin koji
vodi moju životnu lađu, naglo zaokrenuo
kormilo te se nakon dva mjeseca boravka
u Africi nađoh u Europi. Providnost me
dovela u Korušku u Austriji na jednogodiš-
nju ispomoć rada s bolesnima gdje borave
i rade naše sestre te provincije. Potom sam
94 Slivno
se vratila u domovinu Hrvatsku za kojom
sam čeznula. Tu u Splitu počeh tada raditi
u bolnici Firule na ortopedskom odjelu i u
poliklinici gdje ostadoh dvadeset godina.
Zadnje radno mjesto u svojstvu zdravstvenog
rada bilo je u drniškom Domu zdravlja, u
filijalnoj ambulanti u Unešiću.
Dio Vašeg života i djelovanja obilježio
je rad u bolnici s bolesnima. Što ste naučili
služeći patnicima?
Njegujući bolesne moto moga rada
bio je Isusov govor o toj naravi usluga. Što
učiniste jednom od moje najmanje braće
(sestara) meni ste učinili. Tko pruži i čašu
vode zbog toga što ste moji, bit će mu sto-
struka plaća! Tko vas prima, mene prima.
BROJ 46 Božić, 2013
Tko vas prezire, mene prezire. Doduše,
to je rekao za svoje učenike. Ali, ja sam
shvatila da se Isus poistovjetio sa svakom
ljudskom osobom i da mu je itekako stalo
kako ćemo se ponijeti prema bilo kojem
patniku, bilo kojem čovjeku. Radeći s bole-
snima jasno mi je bilo da je ljudski život u
Božjoj ruci i kako je važno živjeti s Bogom
i po Božjoj svetoj Volji. Vidjela sam tko
tako živi da radosnije prelazi iz tjelesnog
u duhovni svijet.
Završili ste studij teologije i bili otvo-
reni novoj evangelizaciji. O čemu ste pisali
u diplomskom radu?
Da, uz moj redoviti posao završila sam
studij teologije na FTI Družbe Isusove u
Zagrebu. Mada je moj posao medicinske
sestre bio vrlo zahtjevan, prihvatila sam
taj studij da bi mogla biti od veće koristi
svima sa kojim radim i živim. I nije mi
žao truda. Željela bih svima da završe taj
studij za osobnu i opću korist. A na pitanje
o mojoj otvorenosti novoj evangelizaciji.
Da, još prije osamdesete u prošlom sto-
ljeću susrela sam se s obnovom u Duhu.
Osoba sam koja novu stvar želi dobro
provjeriti da se uvjeri je li nešto dobro
ili nije. Sjećam se da sam potražila savjet
od Oca nebeskog te otvorivši nasumce
Bibliju dobih odgovor: - Ne boj se kćeri
sionska...! tada sam krenula na seminar
obnove u Duhu. Uvjerila sam se da je to
zaista put koji me vodi u dubinu Božje
ljubavi, da stvari u životu jasnije gledam,
da ima smisao svaka patnja i svako djelo
koje je s Bogom i radi Boga prihvaćeno
ili učinjeno. U diplomskom sam pisala o
Križu i patnji kao znaku nade i spasenja.
Eto, kroz patnju koju osobno prođoh u
 Slivno 95

bolesti te kroz patnju drugih s kojima

svednevno radih došla sam do zaključka
da je patnja kada je s Isusom patnikom
prihvatimo te ju oplemenimo svojim pre-
danijem i prikazivanjem Bogu zaista znak
nade, znak za spasenje. Osobno spasenje i
za duše koje su daleko od Boga.
Rado bih rekla svakoj osobi da bdije
i moli te bude spremna na Isusov dolazak.
To nam Isus kaže, jer ne znamo ni dana
ni časa kada će biti naš susret s Presvetim
Trojstvom!
Isus, postavši malo dijete, postao je
skroman. Slijedimo Isusa i Mariju pa se
ne bojmo!
Svima želim od srca Sretan Božić!

s. Ljubomira Kustura

Sa slivanjskim vjeroučenicima 1986.

Božić, 2013 BROJ 46
96
Poetski kutak
Nek veliča
Nek’ veliča moja duša,
Gospodina i nek’ sluša.
Dok Biblijske čitam priče,
Moj duh neka uvijek kliče.
Dok molitve šaljem Bogu,
Sretan uvijek biti mogu.
Veličam Ga neprestano,
Sve na zemlji nam je dano.
On pravednost dijeli svima,
Daje dobro potrebnima.
Zaboravit nas ne može,
Veličam te, dobri Bože.
Oj, velika Ti Mudrosti,
Što od praha praviš kosti.
Istražiti tko Te može,
Ti, Stvoritelj, moj si Bože.
Tko Ti misli čitat može,
Sveznajući Vječni Bože.
Sve po tebi je nastalo,
I od tebe je postalo.
Sve je tvoje, Ti sve držiš,
Stog ne možeš to da mrziš.
Ispred sebe Ti sve gledaš,
Da promakne ništa ne daš.
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
Hranu svakom možeš dati,
I napojit svakog znati.
Potrošit se ništa neće,
Ispraznit se neće vreće.
Stalno vriju, tvoja vrela,
Vode ima zemlja cijela.
Tko potrošit vodu može?
Oj, Premudri, dobri Bože.
Veličinu vidim tvoju,
Što podiže snagu moju.
Da ti mogu bolje služit,
I uvijek se s tobom družit.
To smisao meni daje,
A za grijeh se duša kaje.
Priznat grijehe teško nije,
Tko ih može da sakrije.
Možeš brisat grijehe lako,
Da nestane njih polako.
Mir velika tad zavlada,
Kad se duša spasu nada.
Stojan Damjanović
 Slivno
Čovjek u centru
Bog govori kroz prirodu,
Ljudskom našem ovom rodu.
Razum može da ga čuje.
U prirodi svuda tu je.
Oj, čovječe shvati jedno,
Ti najveće biće vrijedno.
U središtu Bog te stavi,
Sve za tebe On napravi.
Vladar svemu ti postade,
A i svemu ime dade.
Okreni se oko sebe,
Stablo. Kamen gleda tebe.
Sve na zemlji što god niče,
Na svoj način ono kliče.
Svi moramo ovo reći,
Čovjek zemlje je najveći.
Zbog čovjeka sve postoji,
Njega neka sve se boji.
U prirodi to sve znade,
Prvo mjesto Bog mu dade.
Da je čovjek, iznad svega,
Priznati se mora njega.
Sve podložno nek’ mu bude,
Sve poštovat mora ljude.
Priroda se pokorava,
Bogu nek’ je vječna slava.
Za to mu je zemlja dana,
I sva mora, voda slana.
Božić, 2013 BROJ 46
97
Čovjek svjestan dal’ je toga?
Da ljubiti treba Boga.
Za sve ovo što mu dade,
I razumom da sve znade.
Obuhvatit čovjek može,
Umom svojim mnogo, Bože.
A najveće od tog svega,
Da razumom vidi Njega.
U zakonu, u prirodi,
Stablo kako, rodom, rodi?
Kako bilja razna niču?
Kukci razni kak’ se miču?
Kako lete ptice zrakom?
Šišmiši kako mrakom?
Razne ribe kako žive?
Ljudi nek’ se tome dive.
Nek’ se dive svome Bogu.
Jer Ga slavit uvijek mogu.
Oj čovječe, ljubi Njega.
Uzdignu te iznad svega.
To je jedan od razloga,
Na put krivi ne smije noga.
Na put krivi, ne nikada.
Na put pravi, pođi sada.
Stojan Damjanović
98
Danas počmimo
Vjera nas uči, umjeren budi.
Ne uzmi sve, što ti se nudi.
Neki se primjer može navesti,
S time ne želim nikoga smesti.
Nitko od nas, savršen nije.
Ne treba nitko slabosti da krije.
U svemu braćo imajmo mjeru.
Danas počnimo živjeti vjeru.
Prošlost je prošlost, važna je manje,
Ne brojimo braćo prošlo stanje.
Budućnost ide, ona će doći.
Svi ćemo u nju morati poći.
To znamo, da jasno je svima,
Uvijek je bilo i takvi ima.
Da neki ne znaju malo stati,
I svojoj glavi, misliti dati.
Ispočetka sve, početi treba.
Franjo nam kaže, stanovnik neba.
Asiški Franjo, molit je znao.
Bog kroz molitvu puno mu dao.
Odluku donijeti važno je sada,
Na Božjoj njivi ima rada.
Plodovi donose, radost svima,
A Bog voli kad plodova ima.
BROJ 46 Božić, 2013
Slivno
I svi mi, braćo, njive smo sami.
Nemojmo biti više u tami.
Najprije njivu svoju obradi.
Vremena nađi i dobro radi.
Počnimo, braćo, došlo je vrijeme.
Hrabro nosimo današnje breme.
Dosad smo napravili vrlo malo.
Neka nam bude do njive stalo.
Nek’ život uzalud ne prolazi.
Važno je poslije što dolazi.
Prolazno vrijeme ide nam ovo.
Ostavimo tradicije, slovo.
Znakova ima, svršetak stiže.
Isus dolazi, sve je bliže.
Vrag okolo, čuje se da reži.
Ne treba nitko nikuda da bježi.
Važno je nama na mjestu ostati.
I svakim danom bolji postati.
Čega se treba, vjerni da boje?
Mirno i spremno, samo nek’ stoje.
Znati će svatko što činit treba.
Pomoć izabranim doći će s neba.
Izabrani tko su? Kako znati?
Isus će svojima znake dati.
Stojan Damjanović
 Slivno
Molim te Isuse
Isuse pastiru pravi,
Čovjek svaki nek’ te slavi.
Ti na zemlju nama dođe.
Spašavati ljude pođe.
Izgubljene, tražit stade,
Za spas svakom šansu dade.
Osnovo si Crkvu nade,
Što pozvani u Njoj rade.
Tu duhovni zvanja ima,
Na usluzi nek’ su svima.
Svećenstvo je u njoj tvoje,
Nikoga se nek’ ne boje.
Nek’ za primjer uzmu Tebe,
Žrtvuju se ka Ti sebe.
Sva vremena, vrijeme cijelo,
Nek’ nastave tvoje djelo.
Iz sveg srca tebe molim,
Jer ja Crkvu tvoju volim.
U Nju šalji nam radnika,
Svi nek’ budu tebi dika.
Tvoj vinograd prave treba,
I blagoslov tvoj sa neba.
Pošalji nam redovnika,
Nek’ svi budu tvoja slika.
Božić, 2013 BROJ 46
99
Dobri, vrijedni redovnica,
Uzoriti nam svetica.
Sve ojačaj svećenike,
Redovnice, redovnike.
U njihovu svetom zvanju,
Neka budu svi u stanju,
Za spas duša žrtvu dati,
Ponašat se, vladat znati.
Blagoslovi napor, djela,
Nek’ ga Crkva ima cijela.
Nek’ sol budu na planeti,
A u mrežu vraga s pleti.
Svijetlo svijeta neka budu.
Ne, nikome na osudu.
Riječju, djelom, neka zbore.
Nek’ se vidi da te vole.
Podaj njima ti mudrosti,
I dovoljno strpljivosti.
Tvoju slavu nek’ promiču,
Nek’ radosno Tebi kliču.
Nek’ je radost kod svih ljudi.
Blagoslovljen uvijek budi.
Povjereno ovo stado,
Nek’ privedu tebi rado.
Stojan Damjanović
100 Slivno

Susret slivanjskih
peroljuba
U prigodi blagdan Presvetoga Trojstva, 10.obljetnice zbornika radova, 250.
obljetnice crkve Presvetoga Trojstva „Slivno”, Udruge Slivno, Projekt: Zavičajna
baština i održivi razvoj Zabiokovlja i 30. obljetnice lista Slivno, Dragica Zeljko,
Ivan Talaja i Anđelko Mrkonjić predsjednik Udruge za očuvanje kulturne baštine
„Slivno” priredili su u subotu, 25. svibnja 2013. prvi skup „Susret slivanjskih
peroljuba“ u etnografskoj zbirci Mrkonjić u Slivnu.

predstavili svoje stvaralaštvo, a zatim su

razgledali izložbene eksponate u etno zbirci
Mrkonjić. Susret je osmišljen kao početna
poveznica i upoznavanje svih Slivanjaca
raseljenih diljem Hrvatske i u tuđini koji
literarno stvaraju, a na neki način su vezani
za Slivno. Maleno Slivno koje su opjevali i
na taj način uvrstili u Antologiju hrvatske
književnosti pjesnici Petar Gudelj, Zlatko
Tomičić, iznjedrilo je i povjesničara Milana
Glibotu, svjetskog galeristu Antu Glibotu,

S
usret je započeo molitvom za sve po-
kojne slivanjske peroljube fra Ivana
Glibotića, oca „slivanjske himne”,
fra Vjenceslava Glibotića, urednika „Ma-
rije”. U sklopu susreta postavljena je izlož-
ba autorskih radova Vesne Barić - Peters,
Anđelka Mrkonjića, Mira Radalja, Ivne
Talaja, Mirka Anića, Ivana Talaje, Danka
Kusture, fra Ivana Jukića, don Vladimira
Mikruta, Natalije Glibota i dr.). Potom je
držan okrugli stol na kojem su sudionici
BROJ 46 Božić, 2013
glazbenika fra Ivana Glibotića i Ivana Glibo-
tu - Crnog, svjetski poznatog crtača stripova
i ilustratora Gorana Parlova, slikara Josipa
Kusturu te više od trinaest pjesnika… Taj
kamen, škrta zemlja, vrijesak i kadulja kao
da je u nasljeđe svojih stanovnika usadio i
potrebu za pjesmom i gangom pa je tako
i u Slivnu provro plodonosni izvor brojnih
umjetnika.
Z. S.
 Slivno
Kati se klapilo
M
arija, žena Jozipova, bila je vr-
sna domaćica, ustajala se u cik
zore i radila poput mrava. A on
bi, ranom zorom, spuštao se k moru i s
očevom starom kočom vješto isplovio i
bacio stoput zakrpanu mrežu, ne bi li koju
ribu ulovio i odmah tu na mulu prodao
obližnjim mještanima. Ona i njezin muž
obrađivali su i ono malo mršave zemljice.
Ne zna se što je bilo teže, lov ili ribolov
ili oranje ili vučenje brane, kada je trebalo
razbiti grumenje i poravnati zemlju, a još
k tome njihov razigrani Ilija često bi sjeo
na branu umjesto kamena, da brana zemlju
poravna, ali njima to nije bilo teško. Di-
jete se radovalo. Roditelju tada ništa nije
bilo teško. Usprkos svemu oboje su radili
i veselo pjevali gangu.
I neka je bio rat, i neka je zemlja slabo
rađala, i neka je bila tvrda i ćudljiva, i neka
je sunce žeglo gore od ognja, i neka su orali
i branali upregnuti ka volovi, i sagibali
koljena do zemlje, nisu nikada posustali,
nego iz dana u dan, iz godine u godinu,
udarali po toj svojoj tvrdoj ledini. Kad bi
mu žena katkada posustala, on bi je nena-
dano poljubio i oboje su tada bili radosni
kao da je zemlja najbolje rodila. Nestala bi
s lica umor i svaka muka i tegoba.
U isto vrijeme kad je ona rodila, do-
godilo se još jedno čudo, na radiju je bilo
proglašeno, da se rodio i Maršalu sin i
da je preuzvišena Maršalovica imala težak
porođaj i da je na umoru.
Božić, 2013 BROJ 46
101
Ljudi su u strahu, bili su uzrujani,
pitali se što će biti s njima. Jer ne daj Bože
da se Maršalov jad izlije na njih. Upravo
je bila lovna godina, kad su se neki umniji
pobunili i navukli lava ognjena na sebe i
svoje obitelji.
-Jao! uzviknula je žena Koćina. Ovih
su prošlih proljetnih dana i noći i sablasti
kosile ljude, djevojke su od straha i u suzama
posezale ruku na se. Po ljudskim tijelima
plesao je krvnik, veleumni su se znojili
krvlju, grijali svojom mukom i pameću
tamnice, i još samo smrt treba pa da se
kamen odvali na ova jadna naša izmučena
i napaćena tijela.
- Smiluj nam se Gospe moja, zajaukala
je žena, smiluj nam se Gospodine, loš je
ovo znak za našu dicu i zem’ju.
- Što ti je ženo? Ti kada si svu muku
svita vidila svojin očima.
- Svojin očima! - uzvrati žena plačući.
- E Koća, sine moj, javi se majka Kate.
I meni se noćas pred očima klapilo. Evo,
djeteta se dva rodila, jedno u dalekom gra-
du, Maršalev sin, drugo u Zaplandišću, sin
Koćin, Ilija, zvani Grom. Što će od njih biti,
Bože moj? Što će im podariti život? Hoće
li obadva postati žrtve vremena? Hoće li
itko od njih dva biti isparavan?
Prvi sin Maršala, zatiratelja naše mla-
dosti. Što će postati? Hoće li biti Dobri
Sveznad oli Alčak, hoće li biti vragolan i
dobričina ili će biti krvnik i ubojica? Drugi
oca Jozipa vrloga i vrijednog trudbenika,
102
koji svojim poštenim radom zarađuje kruh
svagdanji. Živeći kako nalaže Božje pravo i
državni zakon. Uvijek, po pravu i zakonu
pa i u teškoj svojoj muci pjevajući umje-
sto plačući. Kad umre, naraštaji će ga se
sjećati kao uzornog i poštenog čovjeka
koji je živio podno Velima. Klapilo mi
se, Koća moj, da će tvoj sin Ilija, zvani
Grom, ostati mlad i besmrtan. I bit će
težak, slikar, kipar i bit će hrabar i ratnik
i oštar ko grom. I prošetat će se svijetom
Slivno
hvaleći sve lijepo i dobro, a ismijavajući u
sav glas glupost. I onda kao u nekakvom
zanosu Kata nastavi, i gore će biti krvopije
naroda, a dolje žrtve; gore grabežljivci i
stršljeni siju zlo ucjenama i drugim zlo-
činima, dolje marne pčele radilice, a na
nebu će krvariti rane Kristove. To rekavši,
dobra, stara baka Kata, usnula vječni san.
Dragica Zeljko

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 103

Neviđeni biser u Zeljaka

U
svibnju 2012. godine na odlasku iz
zavičaja svratio sam sa suprugom
kod obitelji Joze i Marice Zeljko.
Priznajem, ostao sam osupnut viđenim kao
malo kad u životu.
Joze nije bilo te nam je Marica s lju-
bavlju pokazala interijer i eksterijer svojih
dvora. Uvijek bi dodala: „To je Jozino
djelo“. Takvo nešto stvoriti srcem i razu-
mom, ne gubeći osjećaja za mjeru, tu u
ljutom kamenjaru, može samo onaj tko ima
Bogom dani dar, dar samoniklog genija,
koji se pouzdaje u svoje snage, bez uzora. zida stvara svoju umjetnost. On nije učio
U takvoj pustoši, nesruke to se čini još umjetnost. On je amater, ljubitelj umjet-
ljepše. Biser je sjajniji što je tama veća. nosti koji do saznanja mora dolaziti sam,
Poznajem Jozu već dugo, ali nitko sasvim sam, na puno teži način, ali to mu
mi nije rekao istinu o njegovom talentu, je prednost, jer neopterećen bilo čime može
predanom radu kojim se potvrđuje kao snažnije i intenzivnije raditi „za svoju dušu“
introspektivan umjetnik okrenut prošlosti i da nije toliko važno znati tehniku koliko
sa svojom etnografskom zbirkom starina i u to uključiti srce, ljubav, osjećaje i talent.
sadašnjosti djelima vlastitih ruku. Jozina etnografska zbirka ima izuzetnu
Njegov rad je jasan, čist, magičan, ali vrijednost i uvijek će dobivati na vrijednosti.
„čitljiv“, bez apstrakcija s kojim se danas mno- Svakako treba popisati sve predmete po svrsi
gi služe umišljajući da imitiraju Pabla Picassa. i broju i po nazivlju. Dakle, treba napraviti
Jozo je krenuo iz amaterske perspektive iz katalog gdje će sve biti ubilježeno i mišljenje
dijelova prirode, iz hobija – neviđenog smisla posjetitelja, prijatelja, ako netko posudi
za izravno doživljavanje čovjeka i prirode, nešto tu zabilježiti- da se ne zaboravi za
nalaženja likovnog izraza u materijalima koje nove naraštaje. To je djelo natrag, unazad,
je imao u ruci – drvo i kamen. Vidi se da prema sebi, vlastito promišljanje – samoi-
je s tim emotivno vezan cijeloga života i da straživanje. Dao Bog da netko od mlađih
je to sanjao i kad je većinu svog vijeka bio iz ove obitelji naslijedi taj talent i još da
daleko od našega Slivna. Radeći to što je ga izbrusi naukom i pred njegovim djelom
stvorio – dosanjao je svoj san. će ljudi skidati svoje šešire iz poštovanja.
Jozo je ustrajan, poput kakvog starog
majstora, u tišini svog dvora i četiri kućna Milan Vrdoljak
Božić, 2013 BROJ 46
104 Slivno

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 105

Telefonski imenik
A Glavaš Marijan (021) 855 003
Anić Dragica (021)855 053 Glavaš Markica (021) 855 032
Anić Ivan pok. Ljubana (021) 855 190 Glibota Ante (021) 855 153
Glibota Ante “Antunica” (021) 855 148
B Glibota Ivan “Ikan” (021) 855 130
Barić Ante (021)855 614 Glibota Ivan (021)855 057
Barić Ante Pok. Petra (021) 855 812 Glibota Ivan pok. Petra (021) 855 161
Barić Ivan Pok. Tome (021)855 803 Glibota Ivan pok. Pave (021) 855 125
Barić Ivanka (Branka) (098) 391 233 Glibota Neda ud. Joze (021) 855 135
Barić Ivanka pok. Mirka (021) 855 802 Glibota Slavka ud. Marijana (021)855 134
Barić Josip Talajušić (021)855 660 Glibota Milan (021)855 160
Barić Jozo (021) 855 736 Glibota Ljubica ud. Milana (021)855 208
Barić Jure (021) 855 810 Glibota Pave (021)855 226
Barić Mirko (091) 5503 878 Glibota Perica (021) 855 021
Barić Mirko pok. Tome (021) 855 816 Glibota Petar-Šesto (021) 855123
Barić Mirna (098) 1669 524 Grančić Ivan pok. Ante (021) 855 120
Barić Petar Antin (021) 855 774 Grepo Iva ud. Ante (021) 855 018
Barić Tomislav (098) 9826 407
Grepo Iva ud. Ivana (021) 855 159
(099) 8133 920
Grepo Neda ud. Marijana (021) 855 077
Č Grepo Josip pok. Nikole (021) 855 065
Čale Ante pok. Ivana (021) 855 203 Grepo Darinka ud. Ljube (021) 855 049
Čale Milan Nikolin (021)855 173 Grepo Matija ud. Nikole (021) 855 152
Grepo Iva ud. Vlade (021) 855 105
D
DOM ZDRAVLJA SLIVNO (021) 855 036 H
Hointza Ljubica (099) 8735 692
G HP-HRVATSKA POŠTA D.D. (021) 855 039
Glavaš Jeroslav (091) 2000 049 HRVATSKI TELEKOM D.D. (021) 855 013
Glavaš Mara (021) 855 320 (021) 855 019
Božić, 2013 BROJ 46
106 Slivno

J Lozina Cvita ud. Ivana (021) 855 141

Jukić Aline Slavica (095) 9115 650
Jukić Ante pok. Mate (021) 855 170
Jukić Gojko (021) 855 149
Jukić Jozo pok. Ante (021) 855 179
Jukić Jozo pok. Jure (021) 855 147
Jukić Vlade (021) 855 031
Jukić Zorka (021)855 022
Jukić Zorka Lovčeva (021) 855 188
Jurić Ivan (021) 855 091
Jurić Ljubo Petrov (021)855 119
K Lozina Jozo pok.Petra (021) 855 218
Katavić Mila (021)855 117
Katavić Petar p. Petra (021) 855 128
Katavić Petar “Pergo” (021) 855 145
Kovačević Jure “Zorkan” (021)855 232
Kovačević Marija (021)855 092
Krivić Davor (021) 855 104
Kustura Ante pok. Ante (021)855 070
Kustura Drago (021)855 202
Kustura Ivana (098) 1830 145
Kustura Matija (021) 855 275
Kustura Milan Vladin (021)855 072
Kustura Vlatko (098) 262 625
(099)2356620
L Marinović Ante (021) 855 229
Lozina Albino Antin (021) 855 095
Lozina Ante “Tone” (021)855 024
Lozina Ante Matin (021) 855180
Lozina Ante Mirkov (021) 855 054
Lozina Ante (021) 855 216
Lozina Ante “Paćak” (021) 855 150
BROJ 46 Božić, 2013
Lozina Danko (099) 8002 896
Lozina Dragan (021) 855 073
Lozina Gojko Ivanov (021) 855108
Lozina Ivan (021) 855 038
(091) 5901 132
M
Mara Lozina ud. Bige (021) 855 051
Lozina Ivan Jokanov (021) 855 126
Lozina Ivan pok. Marka (021) 855139
Lozina Ivan “Ikan” (021) 855 090
Lozina Katarina (099) 4013 631
Lozina Ljubica (098) 9375 424
Lozina Mila (098) 9379 561
Lozina Miljenko (021) 855 055
Lozina Miljenko Ivanov (021) 855 030
Lozina Mirjana (098) 841 331
Lozina Ružica (091) 4330190
Lozina Vice (021)855124
Lozina Vlade pok. Pave (021) 855 068
Lozina Zlata (099)4158 800
Lozina Vladin Vinko (099) 2509 243
Marinić Jozo (021) 855 011
Marinić Milenko (021) 855114
Marinić Stanko (021) 855211
(098) 1884 667
Marinović Ante-Selak (021) 855 207
Marinović Ivan “Tutić” (021) 855 103
Marinović Ivana (098) 775 100
Marinović Ljiljana (021) 855 096
Marinović Milan Ivanov (021) 855 085
 Slivno
Marinović Nikola (099) 5006 218
Marinović Nikša (021) 855 228
Marinović Petar (021) 855 087
(098) 423 567
Marinović Robert (021) 855 240
Marinović Slavka (021) 855 210
Marinović Tino (098) 9526 580
(099) 5006 232
Marinović Zora (021) 855 192
Marinović Jozo (098) 1961 025
Mikrut Dalibor (098)265 903
Mikrut Dražan (098) 712 680
Mikrut Mila ud. Ivana (021) 855 056
Mikrut Dragica ud. Antiše (021) 855 154
Mikrut Jure (021) 855 137
Mikrut Milan (021) 855 006
Mikrut Tomislav (021) 855 177
Mrkonjić Anđelko (021) 855 613
Mrkonjić Ante (021)855 772
Mrkonjić Ivan “Ivica” (021) 855 761
(098) 315 938
Mrkonjić Nikola (021) 855 606
(021) 855 779
Mrkonjić Petar (021) 855 747
Mrkonjić Nediljko (021) 855 730
N (099) 5093 733
Nogalo Ante (021)855 082
Nogalo Ante pok. Petra (021) 855 027
Nogalo Ante Vladin (021) 855 294
Nogalo Iva (021) 855 181
Nogalo Ivan (021) 855 008
Nogalo Marija ud. Milana (021) 855 076
Nogalo Vlade (021) 855 062
Božić, 2013 BROJ 46
107
P
Parlov Dragutin (021) 855 165
Parlov Ivan (099) 7035 294
Parlov Iva ud. Jure (021) 855 052
Parlov Marija (098) 1827419
Parlov Marin (021)855 061
Parlov Tomislav (021)855 079
Parlov Zora ud. Vinka (021) 855 118
Prgomet Ante Pok. Jure (021) 855 101
Prgomet Ante (021) 855 009
Prgomet Josip (098) 9687 607
Prgomet Mila (021) 855 242
Prgomet Miljenko “Živa vatra” (021) 855 014
Prgomet Zorka (021) 855 293
Protrka Ljubo (021) 855 151
Puljiz Ivica (099) 7010 872
Puljiz Vlade (091)2000 167
Ravlić Nediljko (021) 855 271
S
Strater Iva (021) 855 000
Š
Šimunovic Renato (095) 9004 049
Šimunović Ivica (099) 5760 712
Šimunović Kristina (099) 4086 608
Šimunović Marija (098) 1961 096
(099)8072469
Šimunović Milan (021) 855 023
Šimunović Miro (098) 305 341
(099) 2005 871
Šimunović Miro Dankov (021) 855 115
Šimunović Slavica (098) 1918 712
Šimunović Tihomir (095) 9091 770
108 Slivno

T Vrdoljak Jure (099) 8134119

Vrdoljak Ljubomir (021) 855 080
Talaja Ivan Iko Mali (021) 855 256
Vrdoljak Ante pok. Maše (021) 855 081
Talaja Marijan (021) 855 257
Vrdoljak Matija ud. Nediljka (021) 855 185
Talaja Vlade (021) 855 174
Vrdoljak Janja ud. Stanka (021) 855 219
Talaja Vladimir (021) 855 140
Vrdoljak Vicko (021) 855 127
V Vučko Anđelko (021) 855 035
Vučko Ivan pok. Juke (021) 855 136 Vučko Ante pok. Jure (021) 855 037
Vučko Mate (021) 855 235 Vučko Ante pok. Vice (021) 855 249
(099) 2465 821 Z
Vučko Stipe (021) 855 157
Zeljko Ante (021)855 806
Vuletić Anđelko (021) 855 029
Zeljko Dragica (021) 855 809
Vuletić Milan “Mićo” (098) 734 641
Zeljko Iko (021)855 808
Vuletić Vitomir p. Stipe (021) 855 146
Zeljko Ivan-Zele (021)855 805
Vrdoljak Anđelko Ivanov (021) 855 222
Zeljko Ivica (021)855 628
Vrdoljak Ante Pok. Joze (021) 855110
Zeljko Marija ud. Joze (021)855652
Vrdoljak Ante-Gujić (021) 855 059
Vrdoljak Gojko (021) 855 015 Ž
Vrdoljak Josip Jurin (021) 855 086 ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Vrdoljak Jozo Antin (021)855209 (021) 855 100

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 109

Božić, 2013 BROJ 46

110 Slivno

BROJ 46 Božić, 2013

 Slivno 111

Kazalo
Radosno uđimo u Božić – srce „vremena vjere“!..........................................................1
Bogu hvala, imamo papu Franju!.................................................................................3
Gospodine, nauči nas moliti!.....................................................................................12
Nada.........................................................................................................................13
Sve osim zajednice muškarca i žene, ne može se nazvati brakom...............................14
Čovjek u sjeni...........................................................................................................17
Za križem..................................................................................................................18
Svećenik u suvremenom svijetu.................................................................................19
Hrabro svjedočenje vjere dr. fra Ivana Glibotića i drugih..........................................24
Inkas torba preko glave.............................................................................................28
Unaprijed planirana providnost - Josipovo rođenje....................................................31
Zlatni pir Ivke i Ljubomira Vrdoljaka........................................................................33
Iz kronike župe Slivno Imotsko.................................................................................34
Kršteni u „Godini vjere“ u Slivnu.............................................................................49
Prva sveta ispovijed i pričest u Godini vjere..............................................................50
Slavlje svete krizme u Godini vjere............................................................................51
Vjenčani u Godini vjere u Slivnu..............................................................................53
Voli me.....................................................................................................................53
Preselili se Gospodinu...............................................................................................54
Prilozi........................................................................................................................65
Susret Slivanjaca u Osijeku u godini vjere.................................................................68
Osijek – predstavljen roman Dragice Zeljko Selak.....................................................69
Obilježila devedeseti rođendan..................................................................................70
Iz jednog pisma.........................................................................................................71
Na kominu moga ćaće...............................................................................................71
Dječji radovi..............................................................................................................72
Udruga žena „Slivanjka“............................................................................................79
Svećeničko ređenje u Splitu.......................................................................................81
Mlada misa fra Ivana Vuletića...................................................................................84
50. obljetnica redovništva s. Ljubomire Kustura........................................................92
Božić, 2013 BROJ 46
112 Slivno
Poetski kutak.............................................................................................................96
Nek veliča.................................................................................................................96
Čovjek u centru.........................................................................................................97
Danas počmimo........................................................................................................98
Molim te Isuse..........................................................................................................99
Susret slivanjskih peroljuba......................................................................................100
Kati se klapilo.........................................................................................................101
Neviđeni biser u Zeljaka..........................................................................................103
Telefonski imenik....................................................................................................104

Slivno - list župe Presvetoga Trojstva- Slivno

Godina XXVIII. Božić 2013., br. 1. (46).
ISSN 1330-2795

Glavni i odgovorni urednik: fra Zoran Jonjić, župnik

Nakladnik: Župni ured Slivno, 21272 Slivno, tel./fax 021/ 855-100,

e-mail: zupaslivnoimotsko@gmail.com

Priprema: Silvio Družeić

List Slivno izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

BROJ 46 Božić, 2013