Kognitivni Razvoj

You might also like

Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 15

SEMINARSKI RAD

Tema:Jean Piaget-kognitivni razvoj


Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Sadržaj:

1.Uvod,Kognitivni razvoj ---------------------------------------------------------------------------------------------3


2. Piagetova teorija kognitivnog razvoja -----------------------------------------------------------------------------4
2.1. Senzomotorički razvoj djeteta (0 - 2 godine)-----------------------------------------------------------------5,6
2.2 Predoperacijsko razdoblje (2 - 6 godina)------------------------------------------------------------------------7
2.3. Razdoblje konkretnih operacija (6 - 11 godina)----------------------------------------------------------8,9,10
2.4 .Razdoblje formalnih operacija( od 12/13 godine)------------------------------------------------------------10
3.Faktori kognitivnog razvoja----------------------------------------------------------------------------------------11
4. Procjena Piagetove teorije kognitivnog razvoja-----------------------------------------------------------------12
5.Zaključak--------------------------------------------------------------------------------------------------------------13
6.Literatura--------------------------------------------------------------------------------------------------------------14

2
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

1.Uvod

LIČNOST predstavlja integraciju osobina pojedinca u relativno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja
određuje pojedincu svojstven način ponašanja.
Ponašanje je funkcija ličnosti, situacije i prethodnog iskustva.
Osnovna područja ličnosti:
 kognitivno područje – spoznajno, uključuje različite psihičke sposobnosti
 afektivno područje – čuvstveno, odnosi se na emocionalnu reaktivnost
 konativno područje – voljno, motivacijsko, odnosi se na dinamičke osobine ličnosti koje ljude
pokreću na aktivnost
 somatsko područje – tjelesno, uključuje psihomotorna svojstva.

1.1 Kognitivni razvoj

Riječ kognitivno je nastala od latinske riječi cognito što znači spoznavati ,misliti.
Najnoviji period razvoja simboličkog mišljenja se javlja oko druge godine, označavajući početak
predoperacinog perioda u Piagetovoj teoriji kognitivnog razvoja.
Dječija umjetnost je da kreativno izražavaju njihov jezik,emocije i misli.Ključna stvar za crtanje je
manipulacija simbolima što je oznaka predškolskog uzrasta.Ove rastuće sposobnosti se iskazuju kroz
mnoge druge uspjehe, kao što su razvoj jezika i kod predškolske djece igra ili fantazija.Četverogodišnja
i petogodišnja djeca mogu koristiti jezik na kreativne načine kao i na načine ispunjene igrom i
humorom.Simbolička misao je mogućnost da se svijest predstvai mentalno.Djeca uče da koriste
imidže,umjetnost simbola i jezik kako bi objasnilipredmete,događaje i koncepte.Zbog toga što ne znaju
razmišljati apstraktno ,predškolska djeca nisu usko povezana sa svojim emocijama.Mogu manipulisati
simbolima na kompleksne i složene načine.Simbolička misao se pojavljuje u igri, kako predškolska djeca
počinju kreirati nove slike i dojmove.Simboličko mišljenje je u dječijim sposobnostima da imitiraju
ponašanje koje su vidjeli.Djeca mogu tražiti skrivene objekte jer znaju da ti objekti postoje mogu
zamisliti mjesta gdje se ti objekti skrivaju.

3
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

2. Piagetova teorija kognitivnog razvoja

Glavni teoretičar u području kognitivnog razvoja je Jean Piaget. Piaget je svoja iskustva iz psihologije
sticao u Binetovom laboratoriju u Parizu. Bio je biolog kojeg je psihologija posebno zanimala. Do svoje
teorije došao je slučajno. U Genevi u „Institutu za razvoj“ on je prvenstveno bio zainteresiran za
kategoriju djece epileptičara.
Smatrao je da je pronašao način na koji može odvojiti djecu epileptičare (u načinu mišljenja) od onih koji
se normalno razvijaju. Uspoređujući način mišljenja i kod jedne i druge djece nije ustanovio nikakve
razlike, pa se zbog toga posvetio kognitivnom razvoju kod djece. On navodi da postoje četiri faze
ljudskog razvoja, a formulirao ih je upravo prema promjenama u veličini i razvitku mozga koji su
vremenski ograničeni, a to su:
1. senzo-motorni stadij (od rođenja do 2. godine);
2. stadij predoperativnog mišljenja (od 2. do 5. ili 6. godine);
3. stadij konkretnih operacija ili logičkog mišljenja (od 7. do 11. ili 12. godine);
4. stadij formalno-logičkih operacija ili apstraktnog mišljenja (od 12. godine pa nadalje).

Kognitivni razvoj je usmjeren prema razumijevanju i osmišljavanju vanjskog svijeta

Faktori koji određuju kognitivni razvoj:

1.maturacija (sazrijevanje)
2. aktivnost pojedinca

Unutrašnji misaoni svijet izgrađuje se ili konstruira na temelju iskustava stečenih izravnim dodirom i
manipulacijom predmetima u vanjskom svijetu (konstruktivizam).

Kognitivna struktura je izgrađena od osnovnih elemenata ili SHEMA koje predstavljaju opći
potencijal za izvedbu neke vrste ponašanja.

Glavni mehanizmi pomoću kojih se mijenjaju sheme jesu:.

Proces kojim se postojeće sheme mijenjaju u skladu s novim informacijama - AKOMODACIJA

Proces kojim se novi podaci iz okoline uključuju u već postojeće misaone sheme –ASIMILACIJA

Suočavanje s novim činjenicama koje nisu u skladu s postojećim shemama dovode do stanja mentalne
neravnoteže

Proces uspostave ravnoteže kako bi se osigurala uravnoteženost misaonih struktura naziva se


EKVILIBRACIJA

2.1 Senzomotorički razvoj djeteta (0 - 2 godine)


4
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Motorika ima važnu ulogu u pokretanju cijelog tijela. Pokrete izvodimo pomoću glatkih, te velikih
i malih poprečno-prugastih mišića. U senzomotoričkom periodu razvoja najvažnija je funkcija velikih
poprečno-prugastih mišića koji omogućuju statičke i dinamičke pokrete tijela kao npr. držanje glave,
sjedenje, stajanje, hodanje, penjanje i slične pokrete. Pravilan i normalan motorički razvoj je iznimno
važan, jer je poznato da je usporenje u razvoju držanja glave, sjedenja i hodanja u najvećem broju
povezano s usporenjem psihičkog razvoja djeteta tj. sa psiho-motoričkom retardacijom. Okulomotorika je
dio senzomotorike koja se kod djeteta očituje koordinacijom gledanja i hvatanja predmeta iz okoline. Tu
važnu ulogu imaju vid i razvoj motorike ruku. U ranoj dobi djeteta, sve su akcije ruku u uskoj vezi s
razvojem mozga.
U ovom periodu inteligencija se manifestira kroz percepciju svijeta i motoričke akcije. Dijete
gradi svoje znanje o svijetu pomoću osjetnih iskustava, motoričkog djelovanja i njihove koordinacije,
razvoj je intenzivan i brz od refleksnog do simboličkog mišljenja.
Ovaj period ima 6 stadija. U sljedećoj tabeli je prikazan kognittivni razvoj u tih navedenih 6 stadija.

STADIJ KARAKTERISTIKE

1. stadij: Dijete je ograničeno na izvonenje na izvonenje uronenih refleksa


Vježbanje refleksa (hvatanja, sisanja).
(od ronenja do 1. mjeseca)
Piaget smatra da je prilagodbeni repertoar novoronenčetova ponašanja
ograničen na jednostavne, biološki odrenene reflekse. Takva početna
ponašanja su veoma važna zato što su to temelji budućeg razvoja.
Procesima asimiliacije i akomodacije dolazi do promjena početnog krutog
ponašanja zbog novih iskustava, te tako dijete ulazi u drugi
senzomotorički stadij.

2. stadij: Refleksi se pretvaraju u adaptivne sheme. Sheme se razranuju i


Razvoj shema usklanuju.
(od 1. do 4. mjeseca)
Senzomotoričke sheme: uvježbani i uopšteni sklopovi odgovora pomoću
kojih dijete djeluje i uči razumijevati svijet oko sebe. Prema Piagetovoj
teoriji to su kognitivne strukture ranog djetinjstva. Tako, npr. možemo
govoriti o "shemi sisanja" budući da dijete ima organizovan obrazac
sisianja koji može primijeniti na bezbroj različitih podražaja. Sišu se,
naravno, bradavice, ali i zvečke, igračke prsti.

3. stadij: Ponašanje postaje sve više usmjereno prema van. Dijete razvija postupke
Postupci otkrivanja kojima može ponoviti zanimljive doganaje.
(od 4. do 8. mjeseca)
Premda mala djeca djeluju na svoju okolinu od samog ronenja, u prvim
mjesecima života njihovo je ponašanje usmjereno prema unutra. Npr. kada
mala beba drži igračku čini se da nju više zanimaju pokreti prstiju nego
sama igračka. Dijete na drugom razvojnom stadiju upotrebljava sheme iz
čistog zadovoljstva-dohvaća zbog samog dohvatanja, siše zbog samog
sisanja, dok na trećem stadiju dijete pokazuje jasno zanimanje za vanjski
5
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

svijet. Sheme se počinju mijenjati od usmjerenosti na djetetovo tijelo


prema istraživanju okoline (npr. barata igračkom zbog pravog zanimanja
za istraživanje tog predmeta).

4. stadij: Pojavljuje se prvo istinsko namjerno ponašanje. Dijete može odvojiti


Namjerno ponašanje sredstvo od svrhe i slijediti odreneni cilj.
(od 8. do 12. mjeseca)
Dijete na trećem stadiju može proizvesti željene učinke samo nakon što na
njih slučajno naine. Tokom četvrtog stadija to ograničenje nestaje. Na tom
stadiju dijete prvo opaža željeni cilj, a zatim razmišlja kako će ga ostvariti.
Pritom dijete pokazuje prvo istinsko namjerno ponašanje.

5. stadij: Dijete počinje sistematski mijenjati sheme kako bi proizvelo nove


Novost i istraživanje učinke. Problemi se rješavaju pomoću aktivnog procesa pokušaja i
(od 12. do 18. mjeseca) pogrešaka.

Piaget naziva peti stadij "otkriće novih sredstava pomoću aktivnog


istraživanja". Riječ nov označava glavnu razliku izmenu četvrtog i petog
stadija. Dijete na četvrtom stadiju upotrebljava većinom poznate sheme
kako bi proizvelo manji broj poznatih učinaka. Nasuprot tome, dijete na
petom stadiju počinje sistematski i smišljeno mijenjati svoje ponašanje,
stvarajući tako nove sheme i nove učinke.

6. stadij: Javlja se sposobnost predočavanja ili simboličkog funkcionisanja.


Mentalno predočavanje Mentalno rješavanje problema zamjenjuje proces pokušaja i pogrešaka.
(od 18. do 24. mjeseca)
Tokom prvih pet podstadija sva djetetova prilagodba na svijet odvija se
pomoću vanjskog ponašanja. Čak se i na petom stadiju djetetovo
rješavanje problema temelji na provjeri jednog ponašanja za drugim dok
se ne postigne rješenje. Napredak koji se dešava na šestom stadiju sastoji
se u tome da dijete postaje sposobno prvi put predočiti nešto, tj. sposobno
je misliti i planirati aktivnost iznutra, a ne kroz vanjsko djelovanje. Taj
napredak ujedno označava i kraj senzomotoričkog razdoblja.

Za ovaj stadij Jean Piaget smatra da se najviše koristi igra vježbanja (ovladavanja) odnosno
repetitivne igre- (ponavljaju se) zbog istraživnja okoline

2.2 Predoperacijsko razdoblje (2 - 6 godina)

6
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Predoperacijsko razdoblje je obilježeno je početnom uporabom riječi i simbola koji predstavljaju


predmete i odnose među njima. Velika promjena u odnosu na senzomotoričko razdoblje je pojava
sposobnosti predočivanja, odnosno simbolička funkcija. Simboli se mogu javiti u različitim oblicima, kao
motorički pokreti, mentalne predodžbe, fizički predmet i riječi, ali i igranje uloga kojim dijete usvaja ili
asimilira funkcije ili aktivnosti drugih ljudi ili čak životinja. Posebni oblici spoznaje koje dijete razvija
Piaget je nazvao kvalitativni identitet, odnosno spoznaja o tome da se kvalitativna priroda nečeg ne
mijenja promjenom u vanjskom svijetu. Glavno ograničenje predoperacijskog mišljenja djece njegova
jednodimenzionalnost, tj. istovremena usmjerenost na samo jedan od vidova problema ili situacije. Djeca
ne mogu razumjeti da drugi ne vide stvari onako kako ih oni vide, nego smatra da svi dijele njegov pogled
na svijet, te se ne mogu uživjeti u položaj druge osobe. U ovoj fazi razvoja postoji sklonost djetetovog
usmjeravanja samo na jedan aspekt problema, a to se naziva centracija. Pošto se ne mogu usmjeriti na dva
aspekta istovremeno, oni ne posjeduju ni mogućnost konzervacije (količine, dužine, mase i težine
predmeta). Također je u ovom razdoblju mišljenje djece prožeto animizmom, sklonošću da se neživim
predmetima pridaju osobine živih bića. Slična je pojava i artificijelizam ili uvjerenje da su ljudi stvorili
prirodna bića ili pojave u svrhu zadovoljenja nekih svojih ciljeva. Mišljenje i spoznavanje je pod velikim
utjecajem emocija, koje često smanjuju racionalnost i logičnost spoznaje. U ovom razdoblju misao kreće
od posebnog prema posebnom. Obilježja predoperacijskog stadija su:
reverzibilnost,centriranje,konverzacija,egocentrizam i tranzitivnost.
Reverzibilnost znači da se dijete u mislima može okrenuti i vratiti istim putem.Dijete u ovoj dobi lako
može shvatiti da je 2+5=7,ali imje teško uvidjeti da je 7-5=2.
Centriranje je tendencija da se razmišlja o idejama,jednoj po jednoj.Razmišljanje djece je intuitivno i
subjektivno i njime upravlja to kako se stvari doimaju a ne to koji principi iza toga stoje.

Djeca su često zarobljena svojm percepcijom za njih je najveći ujedno i najstariji.

Konzervacija se odnosi na pitanje da li nešto ostaje isto,iako se mijenja vanjski izgled,ili može stvarnost
ostati ista iako je čovjek različito doživljava.Pošto su djeca ograničena onim što doživljavaju, može im
biti teško da se prisjete promjena ili da ih razumiju.
Egocentrizam znači da čovjek sebe samog i svoje vlastito ishodište uzima kao mjerilo za druge.
Tranzitivnost –djeca koja su ovladala tranzitivnim mišljenjem , mogu poredati predmete prema
dužini,veličini ili bojama i razumiju relacijske osobine veće od ili manje od itd.

2.3 Razdoblje konkretnih operacija (6 - 11 godina)

7
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Djeca u ovom periodu počinju logički rješavati probleme vršeći mentalne operacije na česticama znanja
koje posjeduju, a logičko zaključivanje je povezanije i potpunije. Neke operacionalne strukture koje se
razvijaju su npr.: konzervacija, klase, odnosi i operacije. Pri ispitivanju konzervacije kreće se od dva
podražaja koja su količinski identična te se jedan od njih postupno mijenja dok dijete promatra, tako da se
ta dva podražaja na kraju razlikuju formalno, ali ne i količinski. Prvo se stječe konzervacija broja, a
razmjerno rano i konzervacija mase i kontinuiranih količina. Tijekom ove faze dijete počinje shvaćati da
su kvantitativna svojstva predmeta nepromjenjiva. U ovoj fazi dijete može razumjeti klase ali i odnose
među njima. Djeca na razini konkretnih operacija imaju sposobnost određivanja odnosa među
podražajima i logičkog kombiniranja tih odnosa da bi se izveli neki zaključci. Tu se pojavljuju sljdeći
pojmovi :
-Serijacija (kao sposobnost redanja elemenata prema datom pravilu npr.prema dužini).Pojmom bi se
trebalo ovladati negdje oko 6.godine.
Dijete koje nije ovladalo ovim pojmom neće moći uspješno pratiti nastavu.
Jedan od primjera serijacije je prikazan na sljedećoj slici: traži se od djeteta da poreda date štapiće na
prvoj slici po veličini.

Pri ispitivanju pojma serijacije treba uzeti u obzir termine koje dijete upotrebljava. Djetetu se
kao prvo pokažu predmeti poredani po veličini,nakon čega se isti poruše i pomješaju. Od
djeteta se traži da ih ponovo od najvišeg ka najnižem. Djeca od 3 godine to rade bez ikakvog
reda, a negdje oko 6. godine uspješno obave zadatak. Postoje dvije faze u usvajanju pojma:
1. dijete koje je u prijelaznoj fazi, tj. kada je pojam serijacije tek počeo da se formira,
može da riješi zadatak sa 5 predmeta (2.,4.,6.,8.,10.),
2. dijete koje je konzerviralo (usvojilo) pojam serijacije uspješno će poredati sve
predmete (npr.10 lutaka po veličini).

-Tranzitivnost (kao sposobnost logičkog kombiniranja odnosa kako bi se izveli neki zaključci) npr.
Ako je Maja veća od Ivane, a Ivana veća od Mateje, da li je Mateja veća od Maje?
Pod operacije podrazumijevamo različite oblike mentalnih radnji pomoću kojih starija djeca rješavaju
probleme i logički zaključuju. Još jedan pojam vežemo uz operacije - reverzibilnost, odnosno sposobnost
operacija da isprave ili obrnu moguće smetnje ili poremećaje te tako dođu do rješenja problema.
Količina- usvaja se oko 7. godine - za ispitivanje ovog pojma koriste se materije koje mogu
mijenjati svoj oblik (glina ili plastelin).
8
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Količina – usvaja se oko 7. godine - za ispitivanje ovog pojma koriste se materije koje mogu
mijenjati svoj oblik (glina ili plastelin).
1. djetetu se naprave dvije jednake kuglice nakon čega ga pitamo „da li su kuglice
jednake“. U slučaju da kaže da nisu, kaže mu se da ih ono samo izjednači kako bi bile
iste po njegovu mišljenju. Naime ako mi kažemo da su kuglice iste dijete može postati
zbunjeno.

A
O O B
2. Zatim se kuglica B prepolovi tako da dobijemo 2 jednake male kuglice od jedne.
Dijete se pita da li u ove 2 kuglice ima jednako, manje ili više plastelina nego u kuglici
A.

A
O OO
B
Dijete koje je konzerviralo pojam količine reći će da je jednako.

3.

O
A
OOO
B

Pitanje je isto samo treba obrnuti redosljed termina, npr. pitati da li u ove dvije kuglice
ima manje, jednako ili više plastelina nego u kuglici A, tj. oni moraju sistematski varirati
jer djeca preferiraju pojedini odgovor, pa će reći onaj koji čuju prvi. Sam odgovor nije još
uvijek siguran znak da je dijete konzerviralo pojam. Vrlo je važno obrazložiti odgovor, tj.
pitati zašto je to tako.

Odgovori se mogu svrstati u 3 kategorije (djetetovo obrazloženje):


1. identitet (najgrublje objašnjenje) – dijete kaže ništa nismo odbili od kuglica,
dakle one su jednake,
2. kompenzacija – dijete kaže u ove dvije (manje) kuglice ima jednako plastelina
kao u ovoj većoj,
3. reverzibilnost – dijete kaže kada bi ove 3 kuglice stavili u jednu (B), ona bi bila
jednake veličine kao kuglica A.
Dijete je u ovom periodu sposobno da logički problem na konkretnom materijalu.
Kažemo li npr. jednom sedmogodišnjaku da zamisli kuglice,ono neće biti u stanju da riješi
problem.

Klasifikacija – mogućnost razvrstavanja predmeta u grupi.U ovom razdoblju života uspostavlja se red
među vrijednostima i normama koje su prije bile nekoordinirane, a sada postaju sve stabilnije.
Klasifikacija se usvaja oko osme godine.
Naprimjer: potrebno je grupisati likove po određenom kriteriju, npr. na osnovu veličine, boje, oblika.

9
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Artificijalizam je predodžba da su svi objekti proizvedeni na isti način i to najčešće od strane


odraslog. Na ovom stadiju postepeno iščezava animizam (pridodavanje stvarima i prirodnim
pojavama osobina živih bića) i egocentrizam (težnja da se u obzir uzmu samo svoja stanja uz
zanemarivanje doživljaja drugih osoba);mišljenje se zasniva na logičkom načinu
zaključivanja
Najveće je ograničenje što je operacionalno mišljenje na ovoj razini razvoja u velikoj mjeri koncentrirano
na konkretne radnje i opažanja. Neke operacionalne strukture stvorene za jedno područje, ne prenose se
automatski na druga područja. Taj se prijenos događa s vremenskom odgodom (u prosjeku 2 - 4 godine).
Dakle, operacionalnu strukturu još uvijek uglavnom određuje njen konkretni sadržaj. Prema Piageu u
ovom stadiju najviše preovladavaju simboličke igre tj. maštovite igre pretvaranja i igranja uloga.

2.4 .Razdoblje formalnih operacija (od 12/13 godine)

Razdoblje formalnih operacija završno je razdoblje Piagetove hijerarhije. Može mu se odrediti


početak ali ne i kraj. Jednom kad se uspostave, formalne operacije mogu trajati do kraja života. Početak
ovog razdoblja obično se smješta između 12. i 13. godine, s početkom adolescencije. No formalne
operacije mogu se pojaviti i kasnije ili se uopće ne moraju pojaviti. Mišljenje sve više ide od konkretno-
stvarnog prema opsežnijem području hipotetsko-mogućeg, od pojedinog konkretnog sadržaja prema
općenitijem, apstraktnijim oblicima i strukturama bez konkretnog sadržaja. Jedna od glavnih značajki
razdoblja formalnih operacija je i sposobnost hipotetičko-deduktivnog rasuđivanja. To je oblik rješavanja
problema kojem je svojstvena sposobnost stvaranja i provjere hipoteza i izvođenje logičkih zaključaka na
temelju rezultata provjere. U razdoblju formalnih operacija pojačava se egocentrizam. Nailazimo na
nedostatno razlikovanje između vlastitog ja i okoline, što je karakteristično za egocentričan stav. Iz toga
proizlazi precjenjivanje vlastite socijalne važnosti. Kako bi pokazao na koji način razmišlja dijete u
razdoblju formalnih operacija, Piaget je osmislio niz problema u području znanstvenog rasuđivanja,
većinom zadatke iz fizikalnih i kemijskih laboratorija. Ispitanik na ovom stupnju razvoja posjeduje sklop
kognitivnih struktura koje mu omogućavaju sustavno rješavanja problema. Ispitanici na razini formalnih
operacija počinju razmatrati nekoliko različitih mogućnosti. Stvaraju različite hipoteze. Upravo sustavno
razmatranje različitih mogućnosti omogućava ispitaniku da dođe do pravog rješenja problema.

3.Faktori kognitivnog razvoja

10
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Piaget ih navodi da bi objasnio prijelaz s prvog stadija na drugi:

1. Zrenje ili maturacija – je razvojni proces koji se odvija po unaprijed odrenenom


programu. Ono se očituje u promjenama do kojih dolazi u nervnom sistemu. Dok ne
dostigne odreneni stupanj znanja dijete ne može usvojiti neke sadržaje niti uočiti
odnose izmenu njih. Zrenje odrenuje tok kognitivnog razvoja, a primjer za to je da je
redosljed stadija isti kod svakog djeteta.
2. Iskustvo – iako je redosljed stadija konstantan, vrijeme njihovog pojavljivanja varira i
to zavisi od iskustva sa objektima.
3. Socijalno nasljene – ima značajnu ulogu u kognitivnom razvoju, ali to nije dovoljno
jer dijete može usvojiti pojedine informacije putem govora i obrazovanja od odraslih
jedino kada je dostiglo stupanj razvoja da može razumjeti datu informaciju.
4. Faktor uravnoteženja ili ekvilibracije – je osnovni i najvažniji po Piagetu. U
procesu spoznaje subjekt je aktivan, i ako se suoči sa vanjskom situacijom koja nije
uravnotežena, on će reagirati tako da postigne ravnotežu.

3.1.Zajedničke karakteristike stadija

1. Stadiji predstavljaju poseban i kvalitativan način rješavanja istog problema na


različitom uzrastu.
2. Stadiji predstavljaju nepromjenjljiv redoslijed (sva djeca prolaze kroz sve stadije,
nema izostavljanja i preskakanja).
3. Svaki od ovih različitih načina mišljenja predstavlja strukturalnu cjelinu centralnog
nervnog sistema.
4. Stadiji predstavljaju hijerarhijsku integraciju – dijete problem rješava na najvišem
intelektualnom nivou na kojem se ono trenutno nalazi.

4.Procjena Piagetove teorije kognitivnog razvoja

11
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Piagetova ideja je bila da svi ljudi teže ka mentalnom ekvilibriju između različitih oprečno
djelujućih sila u svijesti. Čovjek stalno teži da razumije i shvati svijet oko sebe i ono što se u njemu
događa, a rezultat toga je, prema Piagetu - inteligencija.
Ljudi prilagođavaju stari način razmišljanja da bi pribavili novu informaciju i nova iskustva. To
prilagođavanje se vrši na dva načina: asimiilacijoin i akomodacijom. Asimilacija znači to da se nova
iskustva dodaju ranijima bez potrebe da se mijenjaju neke mentalne "strukture" ili "sheme". A
akomodacija zuači da se znanje mora mijenjati prema novom iskustvi i saznanju. Ta se ravnoteža postiže
pomoću mentalaih pojmova ili, Piagetovim riječima – shema, koje stvaraju kongruenciju ili sklad između
slike u svijesti i iskustava (pojedinca). Shema predstavlja opći način razmišljanja o svijetu oko sebe.
Dijete prvo raspoznaje svijet oko sebe sa shemama "sisanja" i "hvatanja", dok se u odrasloj dobi usvoji
skup shema, od vezivanja cipele, pa do toga sto je ispravno a što nije ispravno u određenim situacijama.
Kada postojeća shema ne odgovara stečenim iskustvima, nastaje neravnoteža koja najprije vodi ka
konfuziji, a zatim vodi razvoju tijekom kojeg se stara shema preinačuje, a nova konstruira, kako bi
(nastala) slika svijeta odgovarala iskustvima. Periode neravnoteže mogu i djeca i odrasli dozivjeti kao
uznemirujuce, jer oni predstavljaju sumnju da postojeca znanja više nisu održiva. Svaki put kada se
dobiju nova iskustva osporavaju se stare sheme. Piaget smatra da je aktivna radoznalost jezgro
inteligencije. Piagetove teorije su psihoanaliticari smatrali kao irelevantne za emocionalni zivot. Prema
bihevioristima one su bile nenaucne, a interakcionisti su smatrali da nisu naglasile socijalni aspekt
razvoja. Tvrdilo se da i Piagetova zamisao univerzalnih stadija nije odrziva.

4.1 Kritika Piagetove teorije

  Neki istraživači ne prihvaćaju Piagetova shvaćanja. Susan Isaac je opažala djecu u vrtiću te je tvrdila da
ta djeca pokazuju kako imaju logičko mišljenje. To je prethodilo mnogim prigovorima i primjedbama
Piagetovoj teoriji. Razni istraživači misle da su njegove metode i pokusi naveli na podcjenjivanje ili krivo
tumačenje prirode dječjeg mišljenja.

Možemo izdvojiti dva glavna prigovora. Prvi prigovor se odnosi na to mogu li djeca razumjeti
Piagetova pitanja. Tijekom pokusa djetetu se često postavljaju slična pitanja. Blank, Rose i Berlin (1978.)
smatraju da djetetu ponovljena pitanja znače da je prvi odgovor pogrešan i neprikladan. Pretpostavlja se
da promjene u načinu predstavljanja problema kada se postavlja samo jedno pitanje daju maloj djeci više
izgleda da kažu točan odgovor. Također i različit način na koji dijete tumači ono što eksperimentator želi
postići svojim pitanjem može utjecati na uspješnost. Ako desetogodišnje dijete tražimo da usporedi dva
niza od deset predmeta kako bi ustanovilo sadrže li isti broj predmeta, ono taj zadatak izvršava bez
teškoća. No, ako je pitanje «Zašto u ovom skupu ima više predmeta nego u drugom?», mnogi
desetogodišnjaci, kao i mlađa djeca, daju pogrešan odgovor. Ali ako eksperimentator kaže: «Mislim da u
jednom skupu ima više predmeta nego u drugom», većina djece će prebrojiti skupove i neće se s njim
složiti. Iz ovih primjera možemo vidjeti da eksperimentatorovo pitanje ne otkriva manjak logike u
djetetovoj prosudbi, već pokazuje da tumačenje tuđih riječi uključuje više od značenja samih riječi ili
pitanja.

Drugi prigovor se odnosi na razumijevanje Piagetovih zadataka. Piagetova istraživanja sadrže zadatke
koji su djeci nepoznati što objašnjava njihove greške. Kao što je već ranije rečeno, prema Piagetu, djeca
su do sedme godine egocentrična te su nesposobna sagledati situaciju iz tuđe perspektive, no neki
istraživači su otkrili da djeca mogu zamisliti tuđa motrišta ako im je problem smisleniji.

5.Zaključak:

12
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

Jean Piaget je smatrao da se razvoj ličnosti odvija u četiri stadija:

1. senzo-motorni stadij (od rođenja do 2. godine);


2. stadij predoperativnog mišljenja (od 2. do 5. ili 6. godine);
3. stadij konkretnih operacija ili logičkog mišljenja (od 7. do 11. ili 12. godine);
4. stadij formalno-logičkih operacija ili apstraktnog mišljenja (od 12. godine pa nadalje).

U najranijem djetinjstvu, do dobi od dvije godine, glavne promjene dešavaju se u senzornom i motornom
funkcioniranju, odnosno u sposobnosti spoznavanja konstantnosti objekata koji dijete okružuju i
motornim ovladavanjem okolinom. To ovladavanje je djelimično posljedica izgradnje mentalnih
reprezentacija objekata i djetetovih doživljaja. Period nakon druge godine pa do polaska u školu
obilježen je usvajanjem i unapređivanjem upotrebe jezika, koji pomaže djetetu u formiranju pojmova,
ali zaključivanje djeteta je temeljeno samo na jednom obilježju npr. crveni objekti ili metalni objekti. U
dobi oko 7 godina dijete postaje sposobno za izvršavanje multiplih klasifikacija. Mišljenje se počinje
odvijati kroz mentalne operacije, koje Piaget opisuje kao sposobnost misaonog manipuliranja mentalnim
reprezentacijama objekata. Dijete može zamišljati postupke s objektom i anticipirati rezultate tih
postupaka. Operaciono mišljenje zamjenjuje impresionistički skok od podataka prema zaključku
karakteristian za prethodnu fazu. Različite logike operacije dijete obavlja iskljuivo s konkretnim
objektima ili njihovim mentalnim reprezentacijama. Npr. do ove faze dijete vam ne može odgovoriti
kakva je druga strana mjeseca koju ne vidi, ali u ovoj fazi dijete može mentalno rotirati sliku mjeseca i
odgovoriti da je mjesec vjerojatno isti i s druge strane.
U fazi formalnih operacija, koja pokriva period od otprilike 11 do 14 godina, djeca su u stanju logički
razmišljati rabeći apstrakcije tj. ono što jemogue, a ne samo ono što je ovdje i sada. Mogu razmišljati
znanstveno: zaključivati, interpretirati i razvijati hipoteze. Njihovo mišljenje postaje fleksibilno. Mogu
razmišljati npr. o mogućim odgovorima na pitanje zašto auto uspori i stane nakon što ga gurnemo i
pustimo. U ovoj dobi se počinju u osnovnoj školi pročuavati spoznaje iz prirodnih znanosti, a među njima
i fizike. Međutim, da bi adolescent mogao razumjeti fizikalne principe nužno je prethodno iskustvo
direktnog i unutarnjeg manipuliranja objektima, npr. da bi shvatio princip djelovanja poluge nužno je da
je imao iskustvo njihanja na ljuljački ili slična iskustva.
Prelazak iz jedne faze kognitivnog razvoja u drugu javlja se kod različite djece u različito vrijeme, pa ako
dijete ima 11 godina to automatski ne znači da to dijete rabi formalne operacije. Ovaj način razmišljanja
razvija se samo kroz iskustvo i sazrijevanje, koji se razlikuju od djeteta do djeteta.
Ovu činjenicu učitelji moraju stalno imati na umu. Tip logičkog razmišljanja koji rabe učitelji može biti
iznad mogućnosti razmišljanja djeteta. Istraživanja pokazuju da se kompleksnost mišljenja mijenja sve do
17 godina i nema sumnje da se neki oblici mišljenja mijenjaju i nakon toga. To znači da moramo biti
oprezni u procjeni nivoa kognitivne zrelosti koju očekujemo od svojih učenika.
Proces kognitivnog razvoja potaknut je procesom traženja ravnoteže između onog što dijete trenutno
percipira, zna i razumije i onog što vidi u novom fenomenu, iskustvu ili problemu. Ako pomoću trenutnih
kognitivnih kapaciteta dijete može razumjeti novu situaciju, nema neravnoteže, ali ako ne može, nastaje
neravnoteža i potreban je neki intelektualni rad da se opet uspostavi ravnoteža, odnosno da se dijete
adaptira na novu situaciju. Ova adaptacija odvija se kroz procese asimilacije i akomodacije. Asimilacija
predstavlja prilagodbu novih informacija (onog što dijete vidi) da bi ih se moglo uklopiti u staro iskustvo.
Npr. kada dijete prvi puta vidi šišmiša, vjerojatno e reći da je vidjelo neku vrstu ptice. U proučavanju se
asimilacija potiče navođenjem primjera, upotrebom analogija i drugim metodama povezivanja novih
informacija s iskustvom djeteta. Akomodacija jest mijenjanje postojeće kognitivne strukture pod
utjecajem novog iskustvo. Ako djetetu iz navedenog primjera netko objasni da se radi o šišmišu i opiše
kakve su to životinje, dijete će na temelju toga vjerojatno izmjeniti sistem svoga znanja o sisavcima i u
njega uključiti atribut “lete”. Procese asimilacije i akomodacije je teško razdvojiti, jer se dešavaju
istovremeno.

6.Literatura:

1.Osnovi opće,razvojne i pegadoške psihologije,prof.dr.Mirha Šehović,Tuzla,2007.


13
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

2.Izvori sa interneta:
www.nf.unmo.ba/dl/Psihologija/Razvojna_psihologija/Kognitivna%20teorija%20Jeana%20Piageta.pdf
-www. psihologija.ffzg.
-www.nakladaslap.com/PDF/Razvoj%20psih%20Jeana%20Piag%20-%20pog.
-www.vuspu.hr/docs/RPSEM.
-www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/8._Razvojna_razdoblja_i_aspekti_razvitka.
-www.ffzg.hr/psiho/stup/SKRIPTE/I%20godina/II%20semestar/UMI/seminari/II%20godina/kograzvoj
-www.youtube.com

14
Seminarski rad : Kognitivni razvoj-Jean Piaget

15

You might also like