Professional Documents
Culture Documents
Sanacija Građevinskih Objekata1 PDF
Sanacija Građevinskih Objekata1 PDF
Često se javlja da zid od opeke ili siporeksa leži na ploči koja je ojačana gredom
male visine, koja je slabo armirana, tad usled opterećenja od zida i međuspratne tavanice
etaže iznad zida dolazi do pojave ugiba na gredi i ploči. Usled ugiba grede i ploče dolazi
do pojave zatežućih napona u samom zidu usled čega nastaju pukotine u zidovima.
Raspored, oblik i smjer pukotina je dat na slici 2.
Slika 2. Raspored pukotina na zidu koji leži na ploči ojačanoj gredom malog presjeka
1.4. Dodatna opterećenja
Često se dešava da su dva susjedna objekta suviše blizu jedan dtugog tako da
opterećenje temelja od jednog objekta utiče na temeljno tlo ispod drugog objekta. Usled
dodatnog opterećenja u večini slučajeva dolazi do povećanja napona u tlu tako što se na
jedan te isti dio tla prenosi opterećenje od jednog i drugog objekta. Usled gore navedeni
uticaja dolazi do prekoračenja dozvoljenih napona u tlu koji prelaze dozvoljenu granicu.
Povečanja napona u tlu dovode do povećanja slijeganja objekta koje je neravnomjerno.
Usled neravnomjernog slijeganja objekta dolazi do stvaranja napona zatezanja i pojave
pukotina u temeljima i zidovima iznad temelja.
Prilikom izrade nasipa za puteve ili nasipa za zaštitu od poplava u neposrednoj blizini
postojećih, dolazi do superpozicije opterećenja od postojećeg objekta i opterećenja od
nasipa. Projektanti i izvođači često zanemare ovaj uticaj tako da se na postojećem objektu
jave pukotine.
Kod građevina na kosim i blago nagnutim terenima investitori često dovedu pitku vod
sa gornje strane građevine (dio uz brdo), naprave korito i česmi za istu. Odvod vode iz
česme puste da teče pod temelje objekta umjesto da rješe odvod sa plastičnim cijevima
daleko od objekta. Voda raskvašava tlo pod temeljima i time dolazi do pojave
neravnomjernog slijeganja temelja jer se tlo raskvasilo samo na jednom dijelu.
Neravnomjerno slijeganje objekata prouzrokuje pojavu zatežućih napona u temelju i
konstrukciji koji izazivaju pojavu pukotina.
Nakvašavanje tla ispod objekta se može dogoditi i usled slivanja atmosferske vode sa
terena i iz oluka pod temelje. Kada padavine prestanu, voda se postepeno isušuje ispod
temelja. Usled sušenja tla ispod plitko fundiranih temelja dolazi do neravnomjernog
slijeganja objekata, što pruzrokuje pojavu nastanka napona zatezanja u konstruktivnom
sistemu objekata, a samim tim i do stvaranja pukotina.
Sunce najviše suši uglove objekta koji su okrenuti prema jugoistoku i sjeverozapadu, pa
se iz tih razloga tlo ispod uglova najviše skuplja, a odgovarajući uglovi objekta se sliježu.
Usled ovoga objekat najčešće ispuca na uglovima i često se ovi uglovi potpuno odvoje.
Nasuprot tome, tlo se najmanje suši u uglovima objekta okrenutih prema sjeveroistoku i
sjeverozapadu, pa se u tim uglovima pukotine ne javljaju. Ispod srednjeg dijela objekta, na
mjestu gdje je tlo zaštićeno kako od direktnog uticaja sunčanih zraka tako i od atmosferskih
padavina, promjena vlažnosti je neznatna i deformacije tla usljed sezonskih promjena su
minimalne. Dugotrajne suše u područjima sa vlažnom klimom mogu dovesti do slijeganja
temelja i pojave pukotina na objektima koji su do tada bili bez ikakvih znakova oštećenja.
Ispiranja i odnošenja tla može nastati iz više razloga: razrahljivanjem tla zbog
oštećenja kanalizacijske i vodovodne mreže, nepravilne odvodnje atmosferske vode i sl..
Voda pod pritiskom ispira fine čestice, čime se povećavaju pore u tlu. Sa povećavanjem pora
povećava se brzina procjeđivanja pa se odnose veće čestice, sve dok ne dođe do slijeganja u
vidu proloma tla. Fundirani objekti na terenu zasićenom vodom ili fundiranje u vodi su
naročito podložni ovoj pojavi. Do ispiranja i odnošenja tla može nastati i usled nepravilne
odvodnje atmosferske vode sa objekta, voda se slijeva pod temelje, vrši raskvašavanje tla
ispod temelja, smanjuje njegovu čvrstoću i povećava slijeganje na krajevima, dok se
sredina objekta manje sliježe. Usljed neravnomjernog slijeganja dolazi do pojave
pukotina na objektu.
Na zabatnim zidovima obično nema tih kosih pukotina. Tamo se redovno pojavljuju
horizontalne pukotine u zidovima zadnje etaže, i to na spoju zida i stropnih ploča.
Potresi i vibracije mogu nastati usled rada strojeva, ili od saobraćaja na neravnim
cestama. Rad nabijača, kompresora i drugih velikih strojeva mogu ugroziti objekte i na
udaljenosti do 50m, ukoliko su oscilacije od 10 do 50 Hz, od kojih je posebno opasna
horizontalna komponenta kad dostigne vlastitu frekvenciju objekata i ukoliko proizvod iz
amplitude i broja oscilacija po DIN 4150 iznosi više od 0.4 cm/sek. Ovakve oscilacije
dovode do rastresanja objekata usljed čega se javljaju naponi zatezanja koje ne mogu da
preuzmu zidane konstrukcije, usljed čega nastaju pukotine na istim.
Smanjenje nivoa podzemne vode prouzrokuje povećanje poroznosti tla ispod temelja
objekata na okolnim padinama, usljed čega dolazi do neravnomjernog slijeganja objekta.
Neravnomjerno slijeganje izaziva pojavu zatežućih napona u temeljima i konstrukciji
objekta, a što dovodi do pojave pukotina na temeljima i zidovima.
Kada se objekti nalaze na rubu ili u neposrednoj blizini površinskih kopova može doći do
klizanja tla ispod temelja padine usljed čega se objekti neravnomjerno sliježu, što dovodi do
pojave pukotina.
Slika 12. Pravac i položaj pukotina nastalih usljed djelovanja rudarskih radova- objekat u
zoni pritiska.
Kada u tlu nastupi djelimični lom i formira klizna ravan i dođe do usjeda kao u
slučaju rasjeda sa skokovima na mjestu formiranja razlike u nivou terena, javit će se
pukotine nastale djelovanjem zateznih naprezanja u objektu. Pukotine su kose i idu od
završnog serklaža ka temeljima kao i oko otvora.
Kod dužih objekata bez diletacija javljaju se pukotine nastale savijanjem koje se zvonasto
protežu uzdužnim zidovima, a sedlasto savijanje zidova ispoljava se u pukotinama koje se
protežu koso prema krajevima.
Slika 13. Pravac i položaj pukotina nastalih usljed djelovanja rudarskih radova objekat u
zoni zatezanja
- Temeljima.
- Zidovima,
- Međuspratnim tavanicama i
- Stubovima
RO
m G
2c 10
/1 /12
10 cm
G
RO
PODROŽNJAČA
14/18cm
VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm
5.69
8
2,97 -0.68
-1.18
-1.58
0
0.0
0 0 0
-0.68 -0.68 -0.68
0
Izvođenje ojačanja temelja po ovoj metodi preporučivo je izvoditi prvo sa jedne strane,
tako što se izvrši potkopavanje temelja i u što kračem roku zabetonira. Kada je završeno
betoniranje sa jedne strane i beton malo očvrsno pristupa se kopanju sa druge strane
postojeće stope, i to u etapama na uobičajeni način.
VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm
5.69
8
2,97
-0.68
0
-1.58
AB ŠLIC U TEMELJNOJ
TRACI 20X20CM ZA
POVEZIVANJE
0.0 DOBETONIRANIH GREDA
0 0 0
50-60 50-60
ZABETONIRANO
Kada je nosivo tlo duboko ili kada su uslovi za ručni iskop tla veoma teški pogodan
je postupak ojačanja temelja pomću naknadnog ugrađivanja šipova. Prvo se iskopa
temeljna jama ispod temelja i onda se pristupi ugradnji šipova.
Prilikom podgrađivanja zidova sa naknadnom ugradnjom šipova potrebno je voditi računa
da su postavljeni šipovi blizu centra konstrukcije. Kod većih dubina ekonomičnije je šipove
postaviti na razmaku, kada se mora izvesti naglavna konstrukcija. Uobičajno je
podgrađivanje temeljnih zidova pomoću šipova izvesti sa obje strane temelja, koji se
povezuju naglavnom gredom. Kod temelja ispod stubova šipovi se izvode oko temelja i
povezuju naglavnom gredom. Nekada je praktičnije da se šipovi izvode sa jedne strane i
povežu konzolnom gredom. U ovom slučaju unutrašnji šipovi su opterećeni momentom i
silom pritiska, a vanjski silom zatezanja.
PRESJEK A-A POSTOJEĆA STOPA
DONJA POVRŠ STROPA
1
1
2
3 2 6
3 7
4
4 4
5
5 5
a b c
VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm
5.69
0.0
-1.88 -1.88
VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm
5.69
0.0
-1.88 -1.88
Slika broj 20. Ojačanje zidanog objekta malterom sa spoljne i unutrašnje strane
Kada se zidu želi ili mora provjeriti određena statička funkcija, koju ranije nije
imao, može se armirati izradom mreže na licu mjesta od armaturnih šipki φ8mm, ili φ
10mm sa poljima 20x20 ili 30x30cm a zatim torokretira u debljinama do 5cm ili betonira
u oplati u debljinama oko 6cm, uz prethodnu pripremu zidnih površina i spajanja tih
mreža zatezanjem ankerima, koji se kroz rupu u zidu provuku na svakih 1.00m odstojanja.
Libažni sloj može se izvesti bilo u vidu betonskog horizontalnog ojačanja u zidu u
debljini od 6-10cm sa šipkama φ6-φ8mm, ili jednostavnim polaganjem elektrovarne mreže
φ4mm, koja se polaže u sloj maltera prilikom zidanja i to obično na pola visine
međuprozorskog stupca.
Jasno je da prilikom usvajanja rješenja kod kojih se dimenzije zidnog platna
izrazitije mjenjaju, treba uvijek provjeriti da li postojeći temelj, odnosno podvlaka,
odgovara novoj statičkoj funkciji ojačanog zida.
Pripreme zidova za injektiranje, fugovanje prije malterisanja ili priprema istih uz čišćenje
prije malterisanja ili priprema istih uz čišćenje prije armiranja i torkretiranja, može se
uvijek kvalitetno izvršiti. Praksa sa složenih radova sanacije i ojačanja (pogotovo u
Skoplju i Banja Luci) pokazala je da kvalitet takvih zahvata je uvijek dobar, što je
potvrđeno i nakanadnim pregledom tako saniranih objekata.
Rezultati ispitivanja pokazali su da se otpor na smicanje takvog zida povečava za 3.5 puta
u odnosu na isti ne ojačani zid. Svakako moramo uvažiti činjenicu da labaratorijski
pripremeljeni uzorci su kvalitetniji od rješenja koja se mogu postići u svakodnevnoj
praksi na gradilištima ali ostaje činjenica da opitni podaci iz labaratorije jasno potvrđuju
šta se sve može postići, pogotovo kod radova sanacija, rekonstrukcija i revitalizacija, kada
treba postojećim zidovima povjeriti određene dopunske statičke funkcije.
Kada je potrebno sanirati objekat zidan od opeke ili kamena koji su rađeni bez
horizontalnih i vertikalnih serklaža, a da se ne ugrozi funkcionalnost objekta u toku
sanacije pribjegava se sanaciji objekta sa spoljne strane. Često je potrebno izvršiti
ojačanje objekta bez ulaza u unutrašnjost objekta odnosno bez oštećenja instalacija,
maltera i moleraja, plafona i podova u unutrašnjosti objekta. Jedna od varijanti je da se
izvedu vertikalni serklaži sa spoljne strane objekta odmah uz zidove. Ova varijanta je
prikazana na slici broj 21.
B
9x16.5
8x 28
120
140
9x16.5
8x 28
4x17
3x 28
Slika broj 21. Ojačanje zidanog objekta izadom vertikalnih armirano-betonskih serklaža
sa spoljne strane zida bez ukopavanja.
9x16.5
8x 28
120
140
9x16.5
8x 28
4x17
3x 28
Kada se želi postići bolji estetski efekat, a investitor ima finansijskih mogućnosti
sanacija zidova objekta se može izvesti sa ojačanjem vertikalnih serklaža sa ukopavanjem
u zidove sa spoljne strane.
Ovaj postupak je nešto skuplji, ali daje bolju estetiku saniranog objekta nego sanacija bez
ukopavanja.
Postupak ove sanacije se sastoji u tome što se ukopaju šlicevi u zidove od opeke ili
kamena sa spoljne strane objekta na uglovima i mjestima ukrštanja nosivih zidova.
Ukopani vertikalni šlicevi se očiste, a zatim se ispere prašina, postavi armatura a onda vrši
šalovanje i betoniranje istih.
9x16.5
8x 28
120
140
9x16.5
8x 28
4x17
3x 28
Postupak ove sanacije se sastoji u tome što se ukopaju horizontalni i vertikalni šlicevi
u zidove od opeke ili kamena sa spoljne strane objekta na uglovima i mjestima ukrštanja
nosivih zidova. Ukopani horizontalni i vertikalni šlicevi se očiste, a zatim se ispere
prašina, postavi armatura a onda vrši šalovanje i betoniranje istih.
Armatura se postavlja nešto jača, nego što bi se postavljala u horizontalne i vertikalne
serklaže. Posebno treba obratiti pažnju da se krajevi armature horizontalnih serklaža
završvaju sa pravim kukama. Ova sanacija je skuplja od sanacije sa vertikalnim ukopanim
serklažima ali daje mnogo veću stabilnost saniranog objekta.
9x16.5
8x 28
9x16.5
8x 28
4x17
3x 28
Danas tržište obezbjeđuje i bušaće garniture, koje pri velikim brzinama bušenja
omogućavaju precizno bušenje vertikalnih otvora u zidovima starih zidanih objekata, bez
izazivanja dinamičkih štetnih planova. U tako stvorene otvore spuštaju se armaturne šipke,
koje se zatim injektiraju po cijeloj visini objekta i spajaju sa temeljnom konstrukcijama. U
slučaju kada se ukaže potreba za čvršćim provlačenje i horizontalnih šipki, koje se
zategnu i betoniraju, tako da se već pomenuti vertikalnim ojačanjem stvori sistem
konstruktivne mreže «opasivanja» cijelog objekta.
Prijedlog mjera za izgradnju novih objekata
Naknadna izrada otvora u pregradnim zidovima obično ne predstavlja nikakav problem. Izradi
istih u opterećenim, konstruktivnim zidovima treba pristupiti s posebnom pažnjom.
Prije početka radova odnosno još prije izrade projekta i potrebnih statičkih proračuna
obavezno je izvršiti detaljno snimanje stanja na licu mjesta. Posebno je važno ispitati nosivost
i stanje u kome se nalazi dio zida koji će igrati ulogu oslonca konstrukcije kojom će novi
otvor biti premošćen. U cilju ovoga potrebno je obiti malter s tog djela zida i isti detaljno
pregledati.
Za male otvore s rasponom do l,20m rasterećivanje vrši samo zidno platno ili serklaž u zidu
iznad otvora, te nije potrebno preduzeti naročite mjere u cilju rasterećivanja.
Ako se radi o otvoru s rasponom do 2,50 m, a opterećenja nisu velika, vrši se djelimično
rasterećivanje i time omogućava postepeno izvođenje konstrukcije za premošćavanje otvora.
Djelimično rasterećivanje se postiže na taj način da se zid dubi u etapama i jednovremeno
izrađuje konstrukcija.
Kod otvora sa većim rasponom od 2,50 m ili pak i kod manjih raspona, ali ako su opterećenja
velika, rasterećenje zida se izvodi prihvatanjem gornjih zidova i međuspratnih konstrukcija
pomoću poprečno postavljenih, ugrađenih nosača, koji se prihvataju sistemom međusobno
ukrućenih stubaca tzv. podupirači.
Kada se rasterećivanje vrši na ovaj način, treba posebnu pažnju obratiti na podlogu koja prima
teret od stubaca, kao i na njihov način oslanjanja, kako se ne bi desilo da donja podloga
prilikom opterećivanja popusti. Kada podupirači moraju primiti veći teret i kod većih raspona,
obavezno je konstrukciju za rasterećivanje dimenzionisati statičkim proračunom.
Premošćavanje naknadno probijenih otvora izvodi se na tri načina:
a) premošćivanje zidanim lukom,
b) premošćavanjem čeličnim nosačima,
c) pomoću betonskih prefabrikovanih montažnih elemenata ili betoniranjem na licu mjesta.
Premošćavanje otvora u postojećem zidu pomoću luka zidanog od opeke ili kamena
izvodi se za raspone do 1,20 m, tako da se prvo probije zid i na pravi otvor potrebne širine pa
se preko postavljenih vođica naknadno izvede luk.
Kada se vrši djelimično rasterećivanje zida kod većih raspona, onda se otvor i oblik luka
nacrtaju na površini zida, pa se onda, počevši od jednog otpornika ili oba u isto vrijeme, vade
postepeno opeke u cjeloj debljini zida, a na dužini najviše do 1,00 m, te se stvara prostor za
luk i oslonac (sl. 25). Istovremeno zida se luk obavezno u cementnom malteru.
Slika broj 25. Djelimično svođenje luka iznad budućeg otvora u zidu
Preostali prostor između zida koji će se prihvatiti lukom i leđa luka odmah po izvođenju luka
ispunjava se pritesanom opekom u cementnom malteru, ili se ispuni dobro nabijenim
betonom.
Kada ovako izvedemo prvi dio luka, sačekamo da se malter stvrdne, beton veže, pa tek tada
nastavljamo sa bušenjem zida za drugi dio luka.
Sve dok se luk u potpunosti ne izvede, njegovi dijelovi igraju ulogu običnog zida koji prenosi
vertikalno opterećenje. Tek kada se ubaci i završac i malter stegne, luk je sposoban da primi
teret i prenese ga na oslonce. Kada je sve ovako završeno, treba pristupiti uklanjanju zida
ispod luka, tj. formiranju novog otvora (sl. 26).
Slika broj 26. Premošćavanje lukom sa djelimičnim rasterećenjem zida – tačkaste površine se
ruše
Ako je u pitanju zid veće debljine, na izvođenju luka rade istovremeno dva zidara, i to jedan s
jedne a drugi s druge strane zida.
Za veće raspone i veća opterećenja (preko 2,50 m) izvodi se potpuno rasterećivanje, uklanja
zid i luk se izvodi preko vođica na uobičajeni način. I u ovom slučaju treba solidno ispuniti
prostor između gornjeg zida i leđa luka.
Premošćavanje otvora zidanim lukom obračunava se po m3 ozidanog luka.
Kod malih otvora od l,20 m može se prvo probiti otvor pa zatim ugrađivati podmetači i
nosači.Ugrađivanje čeličnih nosača s djelimičnim rasterećivanjem zida vrši se na sledeći
način:
- Prvo se sa jedne strane zida povade opeke i napravi udubljenje do polovine debljine
zida, i to od oslonca do oslonca. Kada je to gotovo, u udubljenje se postavi nosač. Po
namještanju nosača zid koji se prihvata neće idealno naljegati na gornju površinu nosača, pa
se šupljine moraju i ovde ispuniti slično kao kod luka, i to najbolje utiskivanjem pomoću
pritesane opeke u cementnom malteru. Ovo je veoma važno da ne bi došlo do neželjenog
slijeganja zida iznad nosača.
Kada se malter stvrdne, na isti način postavlja se nosač i na drugoj strani zida. Čelični nosači
se međusobno povezuju zavrtnjima na osovinskim razmacima od oko 50 cm, da bi činili
cjelinu u statičkom pogledu. Prije ugrađivanja čelične nosače treba obavezno premazati
antikorozionim sredstvom. Najzad, kada je sve završeno i zid dobro poduhvaćen nosačima,
pristupa se rušenju zida ispod nosača i formiranju novog otvora.
Slika broj 28. Naknadna izrada otvora u zidu sa premošćavanjem čeličnim nosačima i
djelimičnim rasterećenjem zida - tačkaste površine se ruše
Treba prvo da se izrade podupirači te se prihvati gornji zid i međuspratna tavanica, a zatim
probije otvor. Zatim se postavljaju podmetači na osloncima pa preko njih čelični nosači na
uobičajeni način.
Ako je potrebno da se izradi zub u nosaču, tada se spoljni nosač na strani gdje će biti zub
spušta niže za visinu zuba.
Postupak oko ugrađivanja ovih nosača isti je kao što je opisano za premošćavanje čeličnim
nosačima.
Zid se u potpunosti mora rasteretiti, što znači da se gornji zid prihvata podupiračima.
Sljedeća faza je probijanje otvora i dubljenje zida za ležišta. Kada je ovo završeno, postavlja
se oplata s donje strane i namješta armatura. Oplata sa strane postavlja se postepeno kako
napreduje betoniranje.
Naročito treba obratiti pažnju da beton ispuni sve šupljine i da nosač na cijeloj površini
prihvati gornji zid. Preporučljivo je beton ugrađivati vibriranjem. Kada se beton dovoljno
stvrdne, šupljine iznad gornje površine nosača popunjavaju se utiskivanjem opekom u
cementnom malteru ili torkretiranjem.
Izrada zuba kod betonskih nosača najlakše je ostvarljiva kako kod onih montažnih, tako i kod
betoniranih na licu mjesta.
Uklanjanju podupirača i probijanju otvora smije se pristupiti tek poslije isteka određenog roka
(28 dana) za konstrukcije od armiranog betona kada je betonska konstrukcija sposobna da
primi opterećenje. S ovog gledišta prefabrikovani elementi su mnogo podesniji.
Zidovi i stubovi kao vertikalni noseći elementi u zgradama pri raznim adaptacijama mogu biti
izloženi različitim intervencijama. Često se podižu i novi konstruktivni zidovi ili stubovi.
Osnovne su sledeće intervencije:
Kod raznih adaptacija veoma često se nameće potreba za ukidanjem raznih otvora u
postojećim konstruktivnim ili pregradnim zidovima. Ovakva zaziđivanja najbolje je redovno a
najlakše izvoditi s istim materijalom i na isti način kako je svojevremeno izveden postojeći
zid.
U slučaju zidova od opeke zaziđivanje je najlakše izvoditi s opekom istog formata od kojeg je
postojeći zid. Ovo predstavlja izvjesnu poteškoću u slučaju starih objekata koji su zidani
opekom starog formata koji se danas ne proizvodi. Iz navedenog razloga pri adaptacijama
prilikom rušenja potrebno je opeku u što je moguće većoj mjeri sačuvati, da bi se ista mogla
ponovo koristiti, jer i ekonomski momenat nije bez značaja.
Prilikom zaziđivanja debelih zidova, pogotovo ako se radi o zidu od opeke starog formata, s
kojom se oskudjeva, moguće je zaziđivanje izvoditi s manjom debljinom, pa se sa jedne ili
obje strane zida formira niša koja se redovno može dobro iskoristiti i uopšte ne smeta, ili, ako
je to iz nekih razloga nemoguće (na primjer spoljni zid pa je potrebno obezbjediti
odgovarajuću termičku izolaciju), zaziđivanje se može izvoditi s dva tanja zida od 1/2 opeke s
vazdušnim međuprostorom.
Prije početka zaziđivanja otvor treba osloboditi od svih ugrađenih elemenata (tesarskih,
stolarskih, bravarskih dovratnika i dr.), odnosno obiti malter s onih površina koje dolaze u
vezu s novim zidom.
Prilikom zaziđivanja postojećih otvora treba ostvariti dobru vezu između postojećeg i novog
zida. Novi zid bar u svakom trećem redu treba upustiti u postojeći i tako postići vezu između
dva zida, pa u cilju ovoga u postojećem zidu na odgovarajućim mjestima potrebno je
dubljenjem izraditi „šmor-ceve".
Takođe je potrebno ispitati podlogu na kojoj se vrši zaziđivanje, tj. podiže novi zid. Ako je
opeka u gornjim redovima razlabavljena, potrebno je i te redove ukloniti i ponovo ozidati.
Ukoliko će novi zid eventualno biti jače opterećen, može se preko postojeće podloge izraditi
betonski jastuk radi rasterećenja odnosno ravnomernijeg prenošenja opterećenja na podloge.
Pri zaziđivanju normalno nije potrebno izvoditi nikakve mjere obezbjeđenja konstrukcija kao
djelimično ili potpuno rasterećivanje, podupiranja i sl.
Kod zidova i stubova od opeke ili blokova odnosno kamena potrebno je ispitati i završne
redove takvih dijelova da nisu oslabljeni dejstvom mraza, vatre ili drugih uticaja. Ako je
potrebno, ove slojeve treba zamjeniti novim. Izrada serklaža preko postojećih zidova prije
daljeg zidanja je veoma preporučljiva.
Novi dio objekta ima temelje na većoj dubini od postojećeg objekta. U ovom slučaju treba
pristupiti spuštanju temelja stare zgrade kako je to opisano u poglavlju „Spuštanje temelja na
nižu kotu".
S obzirom da će novopodignuti dio objekta biti izložen većem ili manjem slijeganju, takve
naknadno dograđene dijelove zgrade nikada ne treba kruto vezati i spojiti s postojećim
zidovima i drugim konstruktivnim dijelovima, već odvojiti pomoću dilatacione spojnice.
Ovakva ojačanja potrebno je izvoditi radi povećanja opterećenja do kojeg dolazi usljed
adaptacije ili zbog dotrajalosti (oštećenja) takvih nosećih elemenata.
Posebno je važno prilikom adaptacija ispitati, ukoliko se neki zid ili stub želi naknadno
opteretiti sa znatnim dodatnim opterećenjem, da li je isti sposoban da takav teret primi.
Moramo uvijek imati u vidu da u zidovima i stubovima mogu postojati razne šupljine,
pukotine i tome slično, koje se spolja ne mogu uočiti ali koje i te kako utiču na nosivost i
stabilnost tog elementa. Ispitivanja bez oštećenja tih elemenata mogu se izvoditi na više
načina, kao na primjer soničnom metodom, tj. korišćenjem mjerenja brzine prodiranja zvuka
kroz elemenat (ta se metoda prije svega primjenjuje za betonske dijelove) ili korišćenjem
radioaktivnih izotopa za zidove od opeke i elemente od drugih materijala.
Za ojačanje postojećih vertikalnih nosećih elemenata, prije svega zidova i stubova, mogu se
preporučiti dva postupka, i to: a) zamjena konstruktivnog elementa novim veće nosivosti, i b)
ojačanje postojećeg elementa (naročito kod stubova) obuhvatnim armiranobetonskim plaštom.
Ukoliko se pokaže da neki konstruktivni zid ili dio zida, odnosno stub, nije u stanju da primi
povjerena mu opterećenja, takav se elemenat može zamjeniti novim veće nosivosti.
Kada je ovaj dio posla obavljen, pristupa se uklanjanju zida ili stuba i izvođenju novog od
jačeg materijala. Treba obratiti pažnju na izradu spoja između novog elementa i postojeće
konstrukcije koja se oslanja na ovaj. Opterećivanje novoizvedenog konstruktivnog elementa
može se izvršiti tek kada isti za to bude sposoban.
Naročito kod stubova ili kraćih zidova umjesto zamjene moguće je isti ojačati izradom
armiranobetonskog plašta po cijelom obimu i visini datog elementa (sl. 30). Ovaj se postupak
podjednako može primjeniti za elemente od opeke, kamena ili betona.
Prije početka izvođenja oštećeni napukli dijelovi moraju se ukloniti sa zida ili stuba koji se
ojačava a malter treba obiti. Zatim se pristupa postavljanju predviđene armature koju treba
pažljivo postaviti tačno po nacrtu, obračajući posebnu pažnju na uzengije koje ovde imaju
važnu ulogu pa su zato redovno i većeg presjeka (8 —l0mm) i gušće postavljene.
Prije početka betoniranja i postavljanja oplate površinu elementa koji se ojačava treba dobro
očistiti i nakvasiti.
Beton treba ugrađivati površinskim vibriranjem oplate. S obzirom na gustu armaturu i mali
presjek betona, beton mora biti plastičniji (vodocementni faktor približno 0,7). Agregat ne bi
smio da bude sa krupnoćom zrna iznad 15 min. Betoniranje se izvodi u više etapa sa
postepenim dodavanjem oplate a u zavisnosti od visine elementa.
Ovakva ojačanja se obračunavaju po kg armature i m3 ugrađenog betona.
Slika broj 30. Izrada armiranobetonskog plašta po cijelom obimu i visini datog elementa