onako kako jedino smatra mogu}im – bez namere da bilo ~emu podi-
lazi. Autenti~nost i iskrenost su odlike koje su odavno izdvojile
]iri}a, a kojih se on ne odri~e ni danas. Ovoga puta on ne preza ni od toga da otkrije sopstvenu zbuwenost, kajawe, svoje li~ne gorke pilule. Novi zvuk samo je oplemenio i upotpunio ono {to je ve} vi- |eno kod ]iri}a kao {to su podsmeh na ra~un svega i parodija. Mo- `da je razlika samo u tome {to je sada, po{to je u pitawu tema qu- bavi, nu`no da bude dominantniji podsmeh na sopstveni ra~un. Najne`niji ton zapravo se ~uje tek na kraju, u pri~i koja za- tvara zbirku: “Tvoja plemenita qubav”, koja je, ~ini se, i najbli`a svojoj muzi~koj inspiraciji, naslu}enoj u pesmi “Your Precious Lo- ve” Marvina Geja. I ponovo isti problem kao na po~etku – sumwa, pa makar i slaba, da je re~ o parodiji, zadr{ka da se upravo o tome ra- di. Na kraju, sve se svodi na paradoks: fingira se ne`ni ton, odno- sno cela stvar se prikriva, ubla`uje, ogr}e pla{tom muzike. ^ak i kroz potencijalnu parodiju umawuje se mogu}nost patetike. Ne fin- gira se ipak `eqa za iskreno{}u, ne dovodi se u pitawe sopstvena nesigurna i klimava pozicija – ja znam da ni{ta ne znam, {to je, ka- ko znamo, jedino polazi{te za bogat i smislen dijalog. U ]iri}evoj perspektivi to je polazi{te za bujicu pripovedawa koje i daqe nosi impuls smelosti i energi~nosti, koje ne preza od tzv. so~nopsova~- ke direktnosti, a to je kao mini sukwa – samo nekima stoji dobro. Sve se, dakle, relativizuje i sve pru`a osnov za podsmeh, parodiju, za duhovito ogoqavawe. Od toga, naravno, nije po{te|en ni sam autor, pisac. Ne relativizuje se jedino, kako je i red – potreba za relativizacijom. I to je prili~no nezgodna (kako je re~eno – ~upa- va) pozicija, dostojna samo onih najboqih. ]iri} se, bar za sada (eto opet ne~eg relativnog), u tom polo`aju, dobro snalazi.
Ivan Radosavqevi}
POD KRE^OM I PRA[INOM
Vladimir Kecmanovi}: TOP JE BIO VREO, Via Print, Beograd 2008.
Svojim novim romanom Vladimir Kecmanovi} stupa u maticu
na{e savremene istorije, tematizuju}i jednu od najtragi~nijih i najsramnijih epizoda jugoslovenskih ratova devedesetih godina pro{log veka – opsadu Sarajeva. Narativna linija prati doga|aje koji u tom okru`ewu, tokom jednog kra}eg perioda, nastupaju u `i-
Beogradski kwi`evni ~asopis, br. 15, leto 2009. 173
votu jednog de~aka, wegove porodice, u `ivotima wegovih suseda i prijateqa. Ova neutralna, uzdr`ana re~ doga|aji mimo moje voqe, ~ini mi se, zadobija sarkasti~an prizvuk koji ~uje svako ko je kwigu ~i- tao i zna {ta zapravo nastupa u `ivotu junaka ovog romana (razume se, i svako ~ije pam}ewe se`e petnaestak godina unazad i obuhvata doga|aje o kojima se ovde pripoveda) – u wihovim `ivotima uglav- nom nastupa smrt, zverska, surova, besmislena, zla. Radwa ovog ro- mana duboko je potresna i utoliko stra{nija {to je, ako ne doslov- no istinita u svakom detaqu, sigurno istinita u onom obuhvatni- jem, {irem smislu saobraznosti su{tini qudskog iskustva na da- tom mestu, u datom vremenu. Kecmanovi} pokazuje istan~an literarni nerv tretiraju}i taj i takav kwi`evni materijal sklopom postupaka koji se u najve- }oj meri ose}aju kao negativni, odnosno deluju svojim odsustvom, nedostatkom, neisticawem. Najpre, ako kompoziciju ove kwige upo- redimo s kompozicijom prethodnog ostvarewa istog autora, romana Feliks, objavqenog 2007. godine, ukaza}e nam se kao upadqiva autorska odluka da ovom prilikom izbegne promene pripovednih glasova, podelu teksta na {ire odeqke karakterisane razli~itim kognitivnim perspektivama, i tako daqe. Radwa romana Top je bio vreo od po~etka do kraja napreduje sasvim jednostavno, pravolinij- ski; nigde se u prvi plan ne gura autorska ruka koja modelira nara- ciju, tekst se~e i presla`e delove radi ostvarivawa ovih ili onih pripovednih efekata. Nikakvi efekti ovde nisu potrebni, i upra- vo wihovo odsustvo omogu}ava inherentnom tragizmu ove pri~e i svim wenim strahotnim detaqima da se punom snagom nametnu ~ita- o~evoj ma{ti. Mislim da je ovde na delu izvestan ose}aj za meru ko- ji Kecmanovi} sprovodi veoma delotvorno. Drugi po svojoj uzdr`anosti upadqiv postupak koji autor u ovom romanu primewuje jeste uobli~ewe pripovednog glasa, psiho- lo{ko slikawe glavnog junaka i wegovo, takvim portretom uslo- vqeno, tekstualno ispoqavawe. Ekstremni {ok koji na samom po- ~etku pripovedawa de~ak do`ivi ostavqa ga utrnulim, emocio- nalno umrtvqenim, {to piscu omogu}ava da u~ini da se strahote ratnog Sarajeva u pripovednom svetu romana Top je bio vreo, sasvim prosto odra`ene u ogledalu pripoveda~eve percepcije, pojave sa svim u`asavaju}im i jezovitim, bizarnim i uvrnutim, tu`nim i dirqivim detaqima koji u ~itao~evoj percepciji ostavqaju utisak dobro uhva}ene, realisti~ki prikazane stvarnosti, a da istovre- meno izbegne svaku naznaku patetike i o~iglednog, direktnog mora- lisawa. Ponovo je na delu isto ono ose}awe mere: ove stvari su to- liko te{ke da ih je dovoqno kazati, dovoqno ih je izlo`iti i do-
174 Beogradski kwi`evni ~asopis, br. 15, leto 2009.
zvoliti da se uobli~e pred ~itao~evim unutra{wim okom. Hladan, odmaknut, o~u|en pripoveda~ev ton omogu}ava upravo to. S ovim u vezi stoji (i na sli~an na~in deluje) jo{ jedna for- malna karakteristika ovog teksta, tako|e lak{e primetna u pore- |ewu s prethodnim romanom; mislim na uobli~avawe teksta u krat- kim, ulan~anim pasusima koji ~esto seku i dele jednu slo`enu re~e- nicu, pru`aju}i ose}aj iseckanog, skakutavog, izlomqenog pripo- vedawa koje na neelegantan na~in pada iz paragrafa u paragraf, odbija se i odska~e daqe. Pripovedna motivacija koja obrazla`e i nala`e taj isti postupak u romanu Feliks potpuno je druga~ija od motivacije koja ga zahteva i uvodi u novi roman; {ok, emotivna is- kqu~enost i nemogu}nost komunikacije jesu pripoveda~eve osobi- ne koje isti postupak dozivaju u novo pripovedno okru`ewe, osve- `avaju ga i ~ine iznova, a na druga~iji na~in pripovedno svrsishod- nim, ~ak nu`nim. Pomenutim pripoveda~evim osobinama tekst formiran na ovakav na~in predstavqa prirodno i dobro prilago- |eno mesto iskazivawa; u sadejstvu sa pomenutom psiholo{kom utr- nulo{}u, Kecmanovi} ovim metodom stvara veoma mo}no i para- doksalno tiho pripovedno sredstvo za gra|ewe narativnog sveta obele`enog jedinstvenim tragizmom i u`asom. Postupak, me|utim, koji je u ovom romanu itekako upadqiv na pozitivan na~in, svojim o~iglednim prisustvom, jeste virtuoznost u jezi~koj karakterizaciji likova. Scena ovog romana naseqena je likovima razli~itih nacionalnosti (budu}i da je postavqena u multinacionalnoj zemqi i multinacionalnom gradu), te razli~i- tog uzrasta, obrazovawa, kulturnih afiniteta i tako daqe (budu}i da je postavqena u jednoj velikoj stambenoj zgradi, i wenom sused- stvu), {to autoru dozvoqava da prosto briqira precizno nijansira- nim i doziranim jezi~kim registrima i manirizmima, ~ime ne samo {to izvanredno vaja svoje likove i ~ini ih prepoznatqivim, nego i dodatno doprinosi pomenutom utisku realisti~ki prikazane stvar- nosti. I na ovom planu Vladimir Kecmanovi} pokazuje se kao autor koji pa`qivo bira kwi`evne postupke koji }e u tekstu biti funk- cionalni, a wegovoj spisateqskoj ruci dobro le`e, ~ime planski, skoro matemati~ki pouzdano uve}ava sinergiju wihovog sadejstva. Kona~no, o~igledno kqu~na epizoda ~itavog romana, ne samo u smislu psiholo{ke karakterizacije i motivacije junaka, nego – i jo{ va`nije – u smislu generalnog vrednosnog sistema i antiratnog utemeqewa ove kwige i wene nacionalne neutralnosti (koja je po definiciji neuralgi~na ta~ka i uvek se mo`e dovesti u sumwu: autor je Srbin, glavni junak je Srbin, iz srpskog topa puca na Sara- jevo...), jeste zavr{na scena u kojoj de~ak, pobegav{i iz opsednutog grada, sa brda, iz topa opsa|iva~ke vojske puca po gradu iz kojeg tek
Beogradski kwi`evni ~asopis, br. 15, leto 2009. 175
{to je iza{ao. Jedno sasvim lako dostupno, ~ak o~igledno tuma~e- we moglo bi glasiti ovako: de~ak se kona~no nacionalno osvestio, stao je na stranu svojih, i re{io da se malo (a) osveti za sve {to je pretrpeo na li~nom i nacionalnom planu, i (b) izduva, u smislu osloba|awa od nagomilanog stresa. Ovakvo tuma~ewe, osim {to je lako – zlomisleno je. Moralno, antirantno i duboko humano uteme- qewe ovog Kecmanovi}evog romana izvan je svake sumwe, {to vidi- mo ~im se okrenemo tekstu. Dakle, {okiran, prepla{en, duboko traumatizovan, i {ta jo{ ne, de~ak be`i sa popri{ta svog strada- wa, i zatim to isto popri{te ga|a granatama. Na {ta on zapravo puca, i za{to? Evo:
Pogledao sam niz padinu.
I ugledao grad. Izgledao je isto kao kada sam sa roditeqima i{ao na izlet. I gledao ga sa planine. Kao da nije rat. (223. str.) (...) Dole je bio kom{ija Nikola. Kom je rafal uni{tio lice. I Milanov preklani vrat. Iz kog {ikqa krv.
I Amer koji ka`e:
Koji’{ kurac s onim }etnicima. I kom{inica Mitra. Koju ja{i Salkan. I koja tiho je~i. Kao da sawa ru`an san. (224. str.) (...) Dole je bila noga moje majke. I maj~in trup iz kog je iscurila krv. I maj~ine o~i koje gledaju u strop. Dole je bila o~eva maqava, krvava ruka, odvojena od ostatka tijela. I o~evo lice koje se ne vidi od krvi. I dole sam bio ja. Pored potpornog zida. Na parketu. Sa zubima koji trnu i u{ima koje zuje. Prekriven kre~om i pra{inom. (226. str.)
176 Beogradski kwi`evni ~asopis, br. 15, leto 2009.
Dakle, perspektiva iz koje glavni junak gleda na grad svog `ivota i svog stradawa jeste perspektiva neokaqanog detiwstva, izleta s roditeqima, normalnog, mirnog `ivota. A u trenutku pu- cawa, u gradu se nalaze i jedni, i drugi, i tre}i, mrtvi, raskomadani i silovani, prijateqi i susedi, roditeqi – tamo se nalazi i on sâm. Gest pucawa treba, onda, razumeti kao gest poni{tavawa ~itavog tog u`asnog iskustva, gest negodovawa, odbacivawa, gnu{awa, gest koji, iako topovskim jezikom ka`e bum!, kao da bi de~ijim jezikom hteo da ka`e “puj, pike, ne va`i”, samo {to to u stvarnosti ne funkcioni{e, nemogu}e je topovskim zrnom, niti bilo ~ime dru- gim, poni{titi smrt i patwe dole u gradu, tim pre {to ni taj koji je tu, na brdu, i puca, nije ni{ta vi{e od prazne quske, jer wegovo pravo ja ostalo je dole, pod kre~om i pra{inom. Sasvim paradok- salno, gest pucawa na grad jeste krik za izgubqenom humano{}u, krik o~aja jednog razorenog qudskog bi}a. Su{tina tog pucawa nije da dole nekog ubije (iako je gorka pripoveda~ka ironija, ujedno iz- vanredan propovedni tour de force, u tome {to, verovatno, upravo to ~ini – dole nekog ubija); su{tina je u `eqi da potre sve {to je bi- lo, jer je isuvi{e stra{no da bi se s tim `ivelo. U toj perspektivi, ne mo`e se prenaglasiti va`nost ovakve kwige, ne samo u kontekstu savremene srpske i eks-jugoslovenske kulture i istorije, nego i u smislu temeqnog humanisti~kog opre- deqewa kojim je pro`eta. Izvanredno promi{qena i ostvarena, ona }e, siguran sam, ostati jedna od `ivih kwiga na{e literature u narednim decenijama.
Rastko Simi}
PRIVATNE ZAMKE Jelena Lengold: VA[ARSKI MA\IONI^AR, Arhipelag, Beograd 2008.
Nova zbirka Jelene Lengold donosi trinaest raznolikih
pri~a u kojima ima i razbaru{enog eksperimentisawa s formom i intertekstualnosti i pamfletske direktnosti, ali koje ve}im svo- jim delom poseduju odlike suprotne ovima. Najvi{e je pripovedaka sa racionalnijom i stro`om kompozicijom i sa suptilno utisnu- tim nivoima zna~ewa. Upravo one i ~ine glavni kvalitet ove kwi- ge. Brak, i {ire, mu{ko-`enski odnosi, mahom me|u pripadnicima ekonomski dobrostoje}e klase, preovla|uju}a su tema.
Beogradski kwi`evni ~asopis, br. 15, leto 2009. 177