Croatica XXII (1991) — 35/36 Zagreb Izvorni znanstveni članak

Jože Pogačnik
HRVATSKA MODERNA I KNJIŽEVNOSTI
ZAPADNOEUROPSKOG KRUGA
UDK 886.2

Rasprava raščlanjuje najprije terminološka određenja knji­

ževnih dimenzija moderne. Taj je dio analize izveden prven­
stveno na primjerima iz jednoga specifičnog toka u pjesniš­
tvu S. S. Kranjčevića. Terminološka i idejno-estetska analiza
tek su podloga za proučavanje interferencija do kojih je u
sklopu moderne došlo između svjetske i hrvatske književno­
sti. Ustanovljeno je: a) kontakti su heterogeni i zahvaćaju
pobude iz književnosti od romantizma do moderne, i b) od
modernih književnosti hrvatskoj su književnosti u recepciji
najbliža romanska književna djela. Hrvatska je književnost
stabilizirala jedan središnji sloj dekadentne i simboličke knji­
ževnosti; od nje dalje počinje polifunkcionalan književni
prostor koji je značajka duhovnog stvaralaštva u XX. stoljeću.
J. POGACNIK 40 C ro atica 35—36/1991.

Po jam »m od ern a « u hrvatskoj kn jiževn oj p o vijesti izaziva b r o j­

ne nedoum ice i postavlja stanovita pitanja k o ja su periodiza-
cijske i sadržajne prirode. R azličiti istraživači, kao prvo, nisu
složni u tom e na k o je se točno vrem ensko razd o b lje taj po jam od­
nosi. K a o početna godina istaknuta je 1895. ili 1897. (I. H ergešić),
1898. (M . Cihlar-Nehajev, A. Flaker) ili 1900. (A. Flaker), dok se kao
zaključna uz 1914. ja v lja i 1910. (D. Prohaska), 1912 (I. N evistić),
1917. (A. Flaker), 1918. (S. Ježić), p a čak i 1923 (V . Lunaček, I. H er­
gešić). Svakako su za pitan je relevantn ija m išljen ja istraživača k o ji
su m od em u istraživali cjelovito. V. Flaker, tako, go vo ri o term inu
»hrvatska m odern a« k o ji obilježava »stilsk o razd o b lje hrvatske
kn jiževn osti od 1890. do 1914«, M. Šicel stavlja početak u 1892. go­
dinu, a donja mu je granica završetka 1916. godina. N. Brozović-
-Košutić odlučuje se za »(književno razdoblje od svojih dvadesetak
godin a« (1895. d o 19141 godine), a istraživač k o ji je proučavao d je­
lotvorn e estetske doktrin e i škole (Z. Posavec) go vo ri o intervalu
»o d o k o 1890. do 1910.«, a li karakteristično dodaje da će, ipak, »tu
i tam o d o ći u o b zir k o ji spis kasn ijeg datuma«.
Periodizacijsk a je šarolikost dodatno otežana razilaženjim a
oko sadržajnih određenja p o jm a »hrvatska m oderna«. N a jb o lji je
izraz te čin jenice fo rm u lacija koju u potrebljava V . Flaker; taj po­
jam , prem a n jo j, »u p o vijesti hrvatske kn jiževnosti po k riva sve one
stilske raznolikosti i struje od k o jih nijedna n ije bila toliko dom i­
nantna da svojim im enom ob ilježi ra zd o b lje«. P o jam se »m od ern e«,
dakle, u p o vijesti kn jiževn osti u potrebljava u pravilu kao oznaka
za posebno ra zd o b lje ko je se u hrvatskoj kulturi, u zeto globalno,
ra zvija lo izm eđu početka devedesetih godina X IX . stoljeća i p rvo­
ga svjetsk og rata. Pojam »m od ern a « u to v rije m e n ije oznaka za
eksplicitno u tem eljen literarn i pravac ili struju; u tom razdoblju,
naim e, u središtu kn jiževn oga ra zvo ja n ije prevladavao sam o jedan
i jed in stven literarn i pravac kojega bi adekvatna konceptualizacija
n jim e bila izrečena. U tom se razdoblju p o ja v lju ju pravci i struje
k o ji se ra zvija ju istodobno, isprepleću se i prelaze jedan u drugi.
T im e svi pravci i sve struje toga razdoblja ipalk sačinjavaju neka­
kvu cjelin u k o jo j po jam »m od ern a « odgovara. »M o d e m a « je, dakle,
izra zito zbirn i pojam za označeno vrem ensko razdoblje. U potreba
je toga p o jm a istovjetn a upotrebi u europskoj kn jiževn op ovijesn oj
praksi. Ta ga je praksa upravo na kraju X IX . v ije k a ponovo aktu­
alizirala (p r ije toga, on je im ao literarn o razvojnu funkciju već u
klasicizm u, prosvjetiteljstvu , rom antizm u, dok je kod Baudelaira
već 'označavao početke dekadence i sim bolizm a); alktualizacija je
taj pojam , o d početka, određivala kao p ro m jen ljivu kategoriju. »M o ­
derna« je u svom e (praktičnom značenju postala naziv za književno-
povijesn o razdo blje s heterogenim literarnim sadržajim a.
P o ja m j e »m o d ern e« na k ra ju X I X . stoljeća pon ovo inauguri­
rao 1887. godin e E. W o lff; za njega je to b io naturalizam k o ji se
J . POGACNIK 41 C ro atica 35—36/1991.

u razvoju kn jiževnosti p o ja vio kao reakcija na takozvani poetski

realizam i na različite oblike postrornantizrna. H. Bahr n jegovo je
p o jm o vn o od ređen je prenio na dekadencu i sim bolizam , ali, tako­
đer, i na im presionizam k o ji se u to vrije m e p o ja v lju je u sklopu
naturalizma. Bahr tim po jm o m p rv i više ne m isli samo na jedan
literarn i pravac; za njega je »m o d e m a « pluralizam literarnih pra­
vaca k o ji su se suvrem enicim a, u usporedbi s realističkom tra d ici­
jom , čin ili novim a.
Slična je problem atika očita i u pokretu »m od ern e« u hrvat­
skoj književnosti. N jezin u unutarnju dinamiku i tem atsko-idejni
raspon ne m ože se svesti isk lju čivo na jedan kn jiževn i pravac; os­
novna je karakteristika relativno zam ršenoga razdoblja istodobnost
i uzastopnost više literarnih pravaca. N jih ovu je lin iju razgraniče­
nja m oguće sagledati tek u povijesn oj perspektivi, a sastoji se,
prem a genetskim k riterijim a, u tradicionalnosti ili inovativnosti
kn jiževnih prem isa. Među tim prem isam a im aju svoje legitim n o
m jesto naturalizam i realizam ; realizam je slabije ekspliciran tako
da ga je često teško razlikovati od naturalizma.
Sred išn ji literarn i pravac u sklopu »m od ern e« jest novi rom an­
tizam (neorom antizam ). Taj se kn jiževn op ovijesn i term in u potre­
bljava u različitim značenjim a naročito u hrvatskoj i slovenskoj
književnosti, dok je europska znanost o kn jiževnosti, ipak, uspjela
n jego ve sadržajne kon otacije svesti na samo d vije razine. Prva ra­
zina p od novim rom an tizm om podrazu m ijeva cjelokupnost k n ji­
ževnih pravaca k o ji su usm jereni p ro tiv realističke i naturalističke
tra d icije (fin de sieele); to znači da ovam o pripadaju p rije svega
dekadenca i sim bolizam (ali i, u posebnom smislu, im presionizam ).
Druga se razina u tem elju je na konstituentim a onoga književnog
pravca k o ji proizlazi iz rom an tizm a prve po lovice X IX . stoljeća
i k o ji n jego ve prem ise ne sam o obnavlja, nego da lje razvija i rad i­
kalizira. P rvo je značenjsko p o lje pojm a novi rom antizam , dakle,
zbirni pojam , drugo je p o lje za književnu po vijest p lodn ije upravo
stoga je r j e sadržajn o uže i kao takvo preciznije. U Sklopu hrvatske
»m o d ern e« n ovi je rom antizam , dakle, aktualizaoija rom antizm a
kakav se bio a firm ira o u doba ilirizm a. R ije č nije o pukom obnav­
ljanju, »m od ern a « je, naime, razvila one dim en zije pojave k o je su
u p rv o j polovici X IX . stoljeća ostale, iz ob jek tivn ih (društvenih i
nacionalnih) razloga, neprihvaćene ili zakržljale. N o v i rom antizam
ne treba dstovjetiti s »m od ern om «; on je uži pojam , a odnosi se i
genetski u tem elju je u op reci prem a predaji p rosvjetiteljstva i pred-
rom antizm a, a n aročito prem a estetskom idealizm u i form alizm u
postrornantizrna. N avedene recid ive i prem ise kao prepozn atljivi
stilski kom pleksi strukturiraju hrvatsku kn jiževnost druge p o lo ­
vice X I X . stoljeća (razd o b lje realizm a). N o v i rom antizam je, ako
gledam o globalno, povratak k izvornom e rom antizm u; stvaralac se
na razm eđi stoljeća ozbiljn o pita što je to značajno razdo blje iz
prošlosti uopće h tjelo reći. T a j se u pit p o ja vio na obzoru europsko­
J. POGACNIK 42 C ro atica 35;—36/1991.

ga subjektivizm a; na njegovim se tem eljim a razvio devetnaestosto-

Ijetn i rom antizam , dok je novi rom antizam s početka X X . stoljeća
p osljed n ji pokušaj njegovih m ogućnosti da od go vori na suštinska
pitanja čo vjek ove društvene i individualne egzistencije. »S ta ri« je
rom antizam , dakle, početak n ovovjekovn e drame, novi je njezin
kraj k o ji za čovjeka završava tragično. U tom e leži razlog da su
granice izm eđu novoga rom antizm a s jed n e i dekadence i sim bo­
lizm a s druge strane relativno blage; m oglo b i se čak reći da i
dekadenca i sim bolizam spontano izviru iz novoga rom antizm a kao
radikalizacija upravo onih prem isa ko je su nastale na tragu i u
ob zoru europskog subjektivizm a.
U kn jiževn oj je p o vijesti najviše zabuna i nedosljednosti ve­
zano uz pojam im presionizm a. Osnovna je činjenica od k o je treba
poći činjenica da im presionizam n ije kn jiževni pravac u pravom
smislu riječi, nego tek form alno-stilsko strujanje k o je, za razliku
od p o vijesn o konkretnih i eksplicitnih kn jiževnih struja, m ožem o
i m oram o shvaćati ahistorično. Im presionizam je , a tako ga shvaća
i europska znanost o kn jiževnosti, apstrakcija form alno-stilskih
osobitosti kn jiževnosti k o je se ne poja vlju ju samo u jednom e raz­
do blju ili jed n om e pravcu. Istina je tek da se im presionizam , shva­
ćen na opisani način, jače a firm ira o u razdoblju fin đe siecla, što
znači u sklopu kasnoga realizm a i naturalizma, dekadence i sim ­
bolizm a i novoga rom antizm a u užem značenju riječi. Im presio­
nizam i u tim pojavam a, dakako, nije jed in i stil, a to opravdava
m išljen je kako čitavo razdoblje njim e n ije m oguće ni izraziti ni
označiti (tom je stilu suprotstavljen i ekspresionistički stil, shva­
ćen, dakako, u istovjetn om ahistoričnom smislu). I u hrvatskoj se
m oderni p o ja v lju je opreka koju u književnostim a zapadnoeurop­
skoga kruga vrlo plastično predstavljaju opusi P. Verladna (impre-
sionistička dominanta) i A. Rim bauda (ekspresionistička domi-
nanta).
U hrvatskoj m oderni treba, p r ije svega, p a žljivo iščitati što je
u n jo j udio pravih literarnih pravaca, a što su tek form alno-stilske
osobine. M eđu pravcim a se kao najkon stitu tivn ije sastavnice, uz
već spom enute realizam , naturalizam i novi rom antizam , p o ja vlju ­
ju dekadenca i sim bolizam . I dekadenca i sim bolizam čine dubinsku
strukturu hrvatske kn jiževnosti na prijelazu dz X I X . u X X . vijek.
Teza o tom e da dekadenca i sim bolizam pripadaju u dubinsku
strukturu kn jiževn og razvoja u p rivid n oj je suprotnosti s čin jen i­
com da u hrvatskoj kn jiževn osti tekstova k o ji b i b ili izraziti pred­
stavnici ili dekadence ili sim bolizm a ima, zapravo, neznatno malo.
0 dekadenci se m ože raspravljati tek na pozadini specifičnih tema
1 m otiva k o ji fu nkcioniraju u osebujnoj duhovnoj atm osferi k o ja
proizlazi iz eksplicitne estetike, a ostvaru je se u odgovaraju ćoj
fo rm i. Sim bolizam , također, treba tražiti samo tam o gdje je p ri­
sutna posebna duhovnopovijesna i literam o-estetska osnova; za ta­
J. POGACNIK 43 C ro atica 35—36/1991.

kvu osnovu potrebna je m etafizik a u smislu sim bolističkc trans-

cendencije koja u vjetu je adekvatna ostvarenja na području m o­
tiva, tem a i fo rm i u kn jiževnom djelu.
N a prijelazu iz tradicionalne (građanske) slike svijeta u novu
(m odernističku) sto ji jedan dio p o ezije S. S. K ran jčevića; u toj je
p o eziji došlo do a'ktualizacije stanja i do koncizne eksplikacije su­
vrem enih nastojanja.
K ra n jčevićeva se lirska produkcija, naročito u Bugarkinjama
(1885), tako reći n i po čemu n ije razlikovala od aktualnoga sm jera
ondašnjega hrvatskog pjesništva. Za to je pjesništvo karakteristična
lirska paradigm a za koju je n a jvid n iji izraz bio A. Harambašić.
Pjesn ik k o ji je, prem a vlastitim riječim a, b io »nošen na narodnim
rukam a«, naročito je u Slobodarkama (1883) tem atizirao čuvenu
trijadu francuske građanske revolu cije (bratstvo, jednakost i slo­
boda), što je b ilo u vjet za svestranu recepciju n jego vih stihova u
(m alo)građanskoj klasi koja u to vrije m e d o življava značajnu druš­
tvenu prom ociju i afirm aciju . »O vakva H aram bašićeva lirika stra­
načkih pravaških davorija i zdravica stajala je u znaku one m alo­
građanske slik ovitosti kakvu je R endić isklesao deset godina kasni­
je u m ram oru na Starčevićevu grobu u Šestinama: H rvatska k o ja
stoji n ad ruševinama svojih prava, a lav kao sim bol snage i prkosa
spava nad poveljam a, pečatim a i latinskim natpisim a kra ljevin e«.
(I. Frangeš).
K ra n jče vić se nadovezuje na takav nacionalni i rom antičarski
patos; iz njega preuzim a karakteristično m etaforičk o blago i glo­
balni sta v k o ji su genetski vezani prvenstveno za rom antičarsko
p o d rijetlo. U tom e je smislu instruktivan dvostih iz pjesm e Hrvat­
skoj majci; u njem u pjesnik kaže: I pričaj njem u: ikakva b je nam
slava, / I pričaj, njem u: na što sad smo s p a li. . . . Tu, p rije svega,
p o stoji kontrast izm eđu sadašnjosti i prošlosti — prošlost je bila
lijep a (slavna), sadašnjost je ružna (neslavna) kao i tipična regre­
sija u prošlost, a veza izm eđu ob a povijesna segm enta nalazi se
u alegoričnoj, ne više slavenskoj, nego hrvatskoj m ajci koja je, kao
kontinuitet života, postavljena da bude, preko pam ćenja, i kon­
tinuitet povijesti.
Pjesnik, dakako; u takvom e svom nastojanju id e i dalje. Khue-
nova je tira n ija u H rvatskoj otvo rila i problem atizirala čitav niz
društvenih i političkih pitanja. K ra n jčević ih zapaža; p a tako, kon­
statira, na prim jer, da je zloba tem eljna sila m eđuljudskih odnosa
(Malenim velikanom), a m aterijalistički pragm atizam n jih o v pokre­
tač (u prigod n ici Na odru Staroga ljeta nalazi se tvrd n ja da »trbuh
ti je kutić n eba«). Sve su takve k va lifik a cije, dakako, s onu stranu
pjesn ik ova svijeta, što znači da K ra n jčević prihvaća tezu o dishar­
m o n iji izm eđu stvarnosti i njezina ideala. 0 stvarnosti pjesnik ne
go vo ri neposredno i često, ali, usprkos tom e, ipak do voljn o i raz­
ložno. U n jo j ga obuzim aju gnušanje i odvratnost, ispunjava ga
J . POGACNIK 44 C ro atica 35—36/1991.

očaj, okružuju crne tm ine; lju di su čopor k o ji živi u truleži, istina

ih zbunjuje, u životu vladaju ubice duša, glavnu rije č im aju filistar-
stvo i frazerstvo, dok nad svim e plove m inorni osjeća ji i djela
slabića.
O vakvo je nezadovoljstvo stvarnošću eksplicirano na području
religije, filo zo fije, književnosti, i, prirodno, društva i n jegova p o vi­
jesn og trajanja. K ra n jčević stoga predlaže čovjeku, vrem enu i svi­
jetu da uđu u sebe i da u svojoj subjektivnosti potraže onaj tajni
izvo r k o ji će u čvrstiti život na novim osnovam a. Pošto je, prem a
njem u, ob jektivn i p rosto r zloupotreba, a aktualno vrije m e laž, ra­
z u m ljiv je i pjesn ik ov silovit obračun u Ikoji se upušta.
Drugi dio pjesnikova htijen ja, traženje idealnoga svijeta, u to
vrije m e još nejasno fiksiran, čine p o jm o vi kao što su žudnja, čežnja
i glad srca. K ra n jčevićev exodus, dakle, prvotn o j e upravljen k svi­
jetu neke im aginarne idealne subjektivnosti, k o ja se ubrzo počin je
d jelotvorn o koncentrirati i usm jeravati.
K ra n jčević je već u p rv o j fazi svoga stvaranja u egzistencijal­
nom položaju izlasika. U n jegovu je pjesništvu tim e nastao p rije lo m
k o ji je po d ijelio čovjekovu generičku i socijalnu dim enziju na dva
pola. N a jed n oj je strani sv ije t društva k o ji se u tem eljio na p o ­
sebnom svjetonazoru i pragm atičnom literarno-pedagoškom sklopu
vrijedn osti. K o lizija s građanskom liberalističkom i pozitivističkom
praksom X IX . stoljeća našla je svoj suprotni p o l u čežn ji za osm iš­
ljen im svijetom u kojem b i b ili prisutni visokoum nost m isli, čistota
djelova n ja i vjerod osto jn ost vrednovanja. Iz porican ja društva svo­
ga vrem ena i sebe kao dijela toga društva, poteklo je traganje za
osobnom orijen tacijom , vlastitom nevinošću i individualnom izvor-
nošću. Izm eđu ova dva pola, k o ji su označeni kao načela negativnog
i pozitivn og, sklad n ije moguć, te se zato po jedin ac i ne m ože situ­
ira ti u svijetu. K ra n jčević je sveo životnu stvarnost na konkretno
društvo k o je se očitu je kao m oralno, socijalno i intelektualno m rtav
prostor. Taj je socijalni p rosto r p rim je r patologije, dok je n jego v
jed in i ob zor nisko privatn ištvo ko je je postavljen o isk lju čivo u
službu svakodnevnih interesa. Id eo lo g ijsk i ograničen p rostor po­
vezu je fraza o nekakvom višem načelu k o je obuhvaća domovinu,
narod i m oral, a ono se, u k ritičk oj reflek siji, u vijek otkriva kao
sračunato obrazloženje, neophodno za ostvariva n je pragm atičkih
ciljeva. T akvo je društvo p ro sto r čovjek ova postojan ja; u njem u
se sretnim m ože osjećati sam o onaj k o ji nema ni vlastite v o lje ni
vlastitoga razuma. Pjesn ikovo razilaženje s takvom stvarnosti inten­
zivno je i radikalno; u tem eljen o je ii vođen o predod žb om o dina­
m ičnom , aktivnom i poletnom društvu, u k o jem će djelova n je po­
jedinaca biti na višo j razini, pam etno i smisleno. P rva faza Kranj-
čevićeva pjesništva tem atizira, prem a tom e, sam o ontološki raskid
u k o jem se suština našla nasuprot postojanja, što je preludij za
sve ono što konstituira m odernu kao kulturni pokret.
 J POGACNIK 45 C ro atica 35—36/1991.

K ra n jčeviceva individu alistička pobuna p ro tiv h ip ok rizije služ­

bene građanske orijen ta cije n a jizra zitija je u porican ju zajedničke
društvene id eologije, vjero va n ja i didaktike. Pjesn ik se želi dići nad
građansku stvarnost; stoga brani pravo na snove i duhovnu sa­
moću, čim e o b jek tivn o potiče agnostičku i iracionalističku idejnu
usm jerenost svoga vrem ena. S v ijet k o ji mu se o tk rio kao d jelo
m rtvo g prostora i k o ji je u zrok osobne nesreće pojedinca, tim e je
p ro m ijen jen u vrem enski ograničenu (trenutnu) predodžbu, što je
om ogu ćilo da se pesim istički odnos prem a životu na području
u m jetn ičkoga stvaranja pretop i u aktivistički, i tim e osnaži in d i­
vidualna snaga postojanja.
Prem oć funkcionalizm a koju, neko vrijem e, opažam o u usredo­
točenosti na tehnička, form alna ili m etodološka pitan ja stvaralač­
ko g procesa u m odern oj, bila je u suprotnosti sa zanim anjem za
svrhu i cilje ve ostvarivanja. Su bjektivizacija osjećan ja koja su se
otcijep ila od sv o je ob jek tivn e sadržine, prou zročila je uzmak sim ­
pa tije prem a vlastitoj ličnosti i slojevim a em otivn oga života u izo ­
liranom pojedincu. N je g o v je d o življa jn i položaj, opet, zavisan od
procesa su bjektivizacije, što znači, od n e čije sposobnosti da iz­
d v o ji i apstrahira osjećanja od n jih ove prvotn e sadržine. N a tom
je putu često m oguće sresti skeptičke, stoičke i hedonističke ka­
rakteristike, prem da je za cjelin u važno jed in o da K ra n jčević (i
n je go vi suvrem enici) više nisu sam o igračka tuđih ili svojih inspi­
racija, već postaju svijesni stvaraoci svoga Djela. K ra n jčevićeva re­
fleksivna poezija, dakle, n ije sam o pjesnička im aginacija, već p rije
svega spoznajna k a tego rija k o jom se, m anje nego kon kretn oj lično­
sti, p jesn ik p rib ližava istini lju dsk og bića i n jegova postojanja.
In sp iracija se stvarnosti spiritualizira, a pjesnik u nju hrli ne­
strp ljivo m čežnjom , pošto v je ru je da će k ro z nju — kao kroz čist
p ro zo r — ugledati šire vid ike istine. H arm on iju osobnoga života
traži u uzvišenim i estetski-profinjenim doživljajim a, k o ji su, u
pravilu, istaknuti p rim jeri ekstravertiranih oblika psihološke su­
blim acije. In spirativn i ga osjećaj obuzim a toliko snažno, da u n je ­
govo j tem atizaciji postaje suvereni sudac, apsolutni stvaralac lje ­
pote, k ro titelj životin jsk ih nagona i organ izator kaotičnoga svijeta.
On p retp ostavlja da mu je takva o rijen ta cija ob ja vila apsolutno
i da j e uspio p ro d rijeti do suštine kozm osa; sebe samoga drži za
receptaculum.
U konotacijam a svoga vrem ena i p rostora pjesnik, dakle, re­
fle k tira neko kozm ičko stanje k o je je, kao ta k vo ,n a jtem e ljn iji ob lik
postojan ja pojedinca. U n jem u osjeća punoću duše, op ija se živo ­
tom k o ji p o sto ji u n jego voj ko n cep ciji i vje ru je u budućnost; na­
čelo nade je, na taj način, p o d ru čje na k o jem pojedin ac (p rije sve­
ga pjesn ik) m ože egzistirati. Bezgraničan životn i zanos prate psi­
hička stanja, koja su istinska ekstaza postojan ja. Ekstaza je u
K ra n jčevićevu pjesništvu sam o drugi pojam za pokušaj transcen-
 I POGACNIK 46 C ro atica 35—36/1991.

diranja ljudskoga bića, što predstavlja dublju filozofsk u osnovu

m oderne lirike uopće. K ran jčevićeva je reflek s ija života duhovne
prirode, a vo d i je i usm jerava ekstaza, a cilj j o j je dosezanje ne­
slućenih visina. A ktivn i odnos u tom je slučaju i ekstatična o tv o ­
renost za drugoga, ali je prvenstveno, ipak, pokušaj oslobađanja
pojedin ca od interesa i potreba socijalno-političkog uređenja, k o je
je građansko društvo stvo rilo za zadovoljavan je svoje m aterijaln e
egzistencije.
Uz temu sinteze i integrativnih sila odm ah se p o javila i ten­
dencija uništavanja. U punoću su postojan ja i bezgraničnu želju
za visinam a p rod rli glasovi k o ji su šaputali istinu o prolaznosti
svega ljudskoga. K ran jčeviću se otkrila i druga strana života, n je­
gova tragičnost, pa su u tu liriku p ro d rle tem e u ikojima se stvar­
nost ja v lja i kao zabluda i kao izvo r razočaranja. O tkriće da je sve
u životu podvrgnu to prolaznosti (sm rti) u pjesniku je povećalo
prvotnu želju za besmrtnošću, a tim e se pojačala i inspiracija pjes­
ništva k o ja će za neko v rije m e obuzeti vitalne slojeve stvaranja u
lirici m oderne.
In spirativne su se pobude tim e kon cen trirale u su bjektivno­
sti, a u n jo j je postao nadmoćan čo vjek duha. Pjesn ik je tim e na­
šao središte iz kojega su se m ogli razviti postupci, spoznaje i op e­
racije um jetnosti; stekao je p rivid svem oći, je r je, prem a njemu,
sve ono što jest samo tvorevina čovjeka-stvaraoca, odnosno p ro ­
jek c ija n jegove unutarnjosti na vanjskom planu. P jesn ik je dobio
status dem ijurga, n jego v su spoznajni instrum entarij postali o sje­
ća ji i intuicija, a rezultati do k o jih je došao b ili su koherentni, je r
je univerzum putem njih o tk rio svoje pravo lice. L irsk i život u toj
je cjeloku pn osti stanje posebne m ilosti; u n joj se očišćuju osobne
strasti i u m anjuje teret ljudske patnje. Pjesm a je izraz posebnoga
zanosa kojega je cilj izvan pjesnika. A u tor više ne razlučuje sebe
od svijeta, od bližnjega želi načiniti čitavo čovječan stvo, a p o slje­
dica i jed n og i drugog usm jerava n jegovu pjesničku praksu u dva
glavna pravca. P rvi pravac predstavlja poezija sa socijaln om i hu­
m anističkom tendencijom ; to su satirični, borbeni, revolucionarni
i govo rn ičk i sadržaji a ishodište im je u rom an tičnoj on tologiji.
Drugi pravac čine b rojn i pokušaji integralnog (»m o d e rn o g «) is k a z i­
vanja stvarnosti. Oba su pravca izuzetno vitalna i žele dosegnuti
status novoga lirizm a a, istodobno, i m oralnoga patosa.
Takva proživlja va n ja i takve procese pratilo je sazrijevanje
nazora o statusu pjesnika i položaju pjesništva u društvu. Kranj-
čevićevu i »m od ern u « liriku, a to je posebno eksplicirano u Trza­
jima (1902), obuzim a neka specifična dosljednost k o ja je rezultat
svijesne težn je da onom e što želi poru čiti pronađe kontinuiran i
koherentan oblik. Pjesnik do toga vrem ena oscilira izm eđu op ti­
m izm a i pesim izm a, ali bitn o je da su oba načela u vijek u zrok no­
vih ideja. Među tim idejam a najznačajnije je stajalište da je ljudski
J . POGACNIK 47 C ro atica 35—36/1991.

pojedin ac nešto stvarno, jed in stven o i suštinsko, a život treba biti

organiziran prem a k riterijim a jedin stven osti i neprekidnosti. I čo­
vje k i život podređeni su, dakle, h tijen ju da se nekud usm jere; to
usm jeravanje rezultat je svih en ergija i svih radnji. Budući da je
čo vjek svrha a ne sredstvo, svaki je čo vjek toliko više čovjek ko­
liko je jed in stven ija njegova, na specifičan način, program irana
djelatnost. U tom se sklopu razm išljan ja p o ja v lju je i uloga u m jet­
nosti i kn jiževnosti u k o jih su prim arn i činioci in tegracija i sinteza.
Pjesništvo je, prem a tom e, shvaćanje svijeta uz pom oć druš­
tvenoga potencijala pojedinca, što znači integraln i dio svekolikog
iskustva čovječanstva. To što p jesn ištvo izgovara, ne m ože se iz­
reći ni na k o ji drugi način; pjesničko je iskustvo stoga nezam jen­
ljivo , n je g o v se jezik ne da prevesti ni na k o ji drugi način izraža­
vanja. K n jiževn a spoznaja koja sadrži seizm ografski precizan zapis
čo vjek o ve stvarne p ovijesti, pripada, dakle, načinu spoznavanja te
p o vijesti, načinu k o ji je kao takav n epon ovljiv i jedinstven.
Pjesn ik je, dakle, postao autonoman, dobio je supstancijalnu
vrijedn ost; zato istinitim postaje sam o ono što je on kao takvo
spoznao. Tim e je ekspliciran m oderni relativizam k o ji je zak lju či­
vanje izvedeno iz djelova n ja na uzrok (determ in izam ), na osnovi
znanja o djelovanju, p rom ijen io u d jelova n je na uzrok. K ran jčević
se o v d je n ije prepu stio scijentističkoj eu fo riji k o ja je odlikovala
prijela z X IX . u X X . stoljeće, već se o d lu č io da bude mobilis in
mobili. Sam og sebe je, slikovito rečeno, postavio u središte pro­
zirne kugle; to je položaj s kojega prom atra sve što se od o b je k ­
tivnog svijeta u n jo j ogleda, a taj p o loža j, dakako, om ogu ću je uvid
u bitnost i form u liran je suštine.
B o lje nego ikada ranije, u tom su se vrem enu koncentrirale
dim en zije k o je su izražavale entuzijazm om ispunjen osjećaj života
i stvarnosti. U središte su zanim anja stupili i prob lem i ljudske za­
jednice, a samo su oni ra zvija li i š irili sim patiju za socijalne čin je­
nice svoga vremena. Pjesn ik je spoznao da svijet, u perspektivi,
n ije d o voljn o samo razgled ati ili se tješiti v iz ijo m idealne buduć­
nosti, već ga, p rije svega, treba m ijen ja ti neposrednim djelovan jem
(u tom je sklopu radništvo proglašeno tvorcem nove stvarnosti).
N a jp r ije se samo na podru čju ku lture tražilo bu đenje duše iz sna,
a sada se pjesništvo zaustavilo i na konkretnim povijesn im čin je­
nicama u kojim a je spom enuto buđenje, također, izvedeno u sklo­
pu socijalno-političkoga djelovan ja. N a svim razinam a čo vjek ove
i pjesn ičke aktivnosti k ojih se prihvaćala K ra n jčevićeva lirika, su­
srećem o subjekt k o ji je u suprotnosti s ob jek tivn om stvarnošću.
O bjektivn a zb ilja ugrožava jed in stvo i sm isao života, uništava su­
b je k t k o ji je nosilac idealnih vrijedn osti, hum anističkih pobuda i
socijalnoga djelovanja. U K ra n jčevićevo j lirici egzistira k o n flik t iz­
među ružne stvarnosti i idealnog pojedin ca; ovaj je kon flik t rad i­
kalno tem atizirala upravo rom antika, a iz n jega je proizašla tradi-
J . POGACNIK 48 C ro atica 35—36/1991.

čija europskoga pjesništva X IX . stoljeća. Kada K ra n jčević preuzi­

ma i brani pjesnička načela k o ja je uveo (n ovi) rom antizam , to
znači d a preuzim a i brani ulogu idealnoga subjekta u ružnoj stvar­
nosti.
»M o d ern o « pjesništvo tem atizira, prem a tom e, dram u subjekti-
vizm a u suvrem enom svijetu. T a je dram a intenzivna i eksplicitna
naročito u tem i pjesništva, ikoje je, u skladu s globalnom vizijom ,
p o sljed n ji residuum autonom nosti idealnoga subjekta. In spiracija
ima u toj um jetnosti transcendentalni i m etafizički smisao. Tem a
je pjesn ištva još posebno upućena u život, ona želi d jelova ti na
njega, p rom ijen iti n jego v sm isao i tim e postati pokretačka snaga,
kako generičke, tako i socijalne egzistencije. Spom enuta tem a u
opusu m odernista otkriva, prem a tome, granice i m ogućnosti su-
b jektivizm a, a, istodobno, pokazuje i pukotine u zasnivanju n je ­
gove transcendencije. S m in im alizacijom su bjektivnog udjela, do
k o je je došlo u suvrem enim životnim uvjetim a, ta je tem a do da­
nas zadržala auru nestale ali željen e stvarnosti.
R ije č je, dakle, o kulturnom razdoblju k o je im a svoju tezu i
negaciju te teze. Protu slovlja k o ja iz toga proizlaze čine unutarnju
dinam iku »m od ern oga« vrem ena, dok se latentne ten zije teško i
sporo prevladavaju i, ako spom enem o isamo k n jiževn e procese, je ­
dva da dolaze do u stilu ostvarenoga novog pogleda na svijet. Je­
dna o d im anentnih blokada k o ja je m ogla postati sudbonosna pre­
kretnica dolazila je o d »k on fu zn e« i »d efic ita rn e« (Z. Posavac) je ­
zične znanosti. D ogodilo se da je upravo u n a jk ritičn ije vrije m e
T. M aretić o b ja vio svoju gram atiku i stilistiku (p rv o izdan je 1899).
Ta j e gram atika inaugurirala folklorn u (»vu k o vsk u «) osnovu k n ji­
ževnoga jezik a s k o jo m je bila presječena norm alna procesualnost
hrvatskoga kn jiževnog jezik a k o ja je prisutna jo š u djelim a rea ­
lističkih pisaca. Stilistika k o ja je nastala u tom obzoru m ogla je
biti samo znanstveno insuficijentna, što jo j je, opravdano, bilo
prigovoren o odm ah nakon njezina ob ja vljiva n ja (p rigovore jo j je
fo rm u lirao A. R adić 1901. godine).
M. Krleža, na p rim jer, o c jen ju je da je hrvatska književnost
od realizm a naovam o postavljena pred dru kčiju jezičn u zadaću ne­
go ranije. Zaključno s rom an tizm om kn jiževn ici su m orali da od
dijalekata koji nisu nosili nacionalnu (hrvatsku) svijest n orm iraju
kn jiževni jezik kao sintezu prirodn ih i vještačkih tvorevina. Oni su
tu zadaću uspješno ob avili čim e su se H rva ti konstitu irali kao na­
rod. U kasnijem razvoju n orm iran i jezik počeo se konvenoionali-
zirati; postao je previše norm a a prem alo je dopuštao, što je sa
stajališta stilistike kn jiževn og izraza neophodno, u daljavan je od
norm e. N ovoštokavski standard b io je, osim toga, previše fo lk lo r­
no dim enzioniran, što je norm u činilo otuđenom k o d ifik a c ijo m i
tra žilo izražajnu praksu dru kčijih obzora. H rvatski književni jezik
im ao je takav o b zo r na dohvatu ruke: dijalektalna tradicija i ling-
J . POGACNIK 49 C ro atica 35—36/1991.

vistička realnost ponudile su kajikavštinu i čakavštinu. K rleža je,

potaknut m odernom i A. G. M atošem i n a jp rije na teorijsk oj razini,
sm iono p o vrijed io »lje p o tu « visoke kn jiževne hrvaštine; zatražio je
unošenje dijalektalnih govorn ih elem enata u k o d ificira n i je z ik i ti­
me podvukao ulogu regionalizm a kao reg enerativne i um jetnički
autentične snage u kn jiževnosti X X . stoljeća. B io je svjestan kako
klasičnu ljep otu n ije m oguće nekažnjeno ponavljati, dok je, isto­
dobno, u njem u djelova la spoznaja o potrebi u korijen jen osti k n ji­
ževne tem atizacije u realijam a života među ikojima je jedna od naj­
značajn ijih jezik. Iz tih je razloga dao svojim dom obranim a u
Hrvatskom bogu Marsu da se izražavaju pučki, što znači da upo­
trebljavaju lokalni kajkavski (»p o m a lo lukavi i bezobrazn i«) govor,
dok je u Baladama Petrice Kerempuha svoj plaidoyer p retvorio u
vrlo relevantno kn jiževn o ostvarenje. Balade su autentična laici-
zacija, đesakralizacija i oslobođenje od prisile previsoke književne
norm e; piščev čin je kulturni čin prvoga reda k o ji traži i a firm ira
um jetnost riječ i k o ja će b iti u skladu sa zbivanjem u životu. V ra ­
ćanjem regionalnog izraza u kn jiževn i g ovo r bio je ponovno ostva­
ren kontakt s lin gvističkim činjeničnim stanjem ; taj je kontakt
najavila i pokušala ostvariti već moderna.

T im e su na pod ru čje hrvatskoga kn jiževnog jezik a isplivali je ­

zični va rijeteti (kajkavski i čakavski d ija lek t); oni su odbacili svoju
podređenost i b ili prom oviran i u služben i nezavisan status. Do
takvih pojava dolazi u jezičn im zajednicam a jezici ikojih se m eđu­
sobno znatno razlikuju, što podržava jezičn u distanciju između
njih, dok ih, s o b ziro m na standardni jezik , postavlja u fu nkoiju re­
gionalnog va rijeteta kn jiževn og govora. Kajikavština i čakavština,
tako žele biti više od dijalekta, obuzim a ih posebna tvoračka aktiv­
nost k o ja se, u kon kretn om slučaju, poziva i na dolično p o d rijetlo
u m inulim vrem enim a (povijesn ost). Povijesn ost se stječe asocira-
n jem n a neki velik i ideološki pokret ili nacionalnu tradiciju, a b r o j­
n iji i va žn iji izvorn i govorn ici određen og va rijeteta povećavaju
njegovu vitalnost i n je go v poten cijal za standardizaciju, autonom iju
i povijesnost. K rle žin o isticanje kajkavštine (ili N azorovo čakav-
štine) nam etnulo je, uz standardni v a rijetet k o ji predstavlja naoiju
kao cjelinu i njene najviše in stitu cije upravljanja, obrazovanja i
kulture, va rija ciju u jeziku i jezičn om ponašanju k o ja je koteritori-
jalna. P o ja va je rezu ltat kulturnih i socijalnih činilaca k o ji utječu
na to d a se, naročito u ruralnim područjim a, u spješnije uspostav­
lja ju zatvorene tradicionalne interakcijske i društvene strukture
k o je se n a jizra zitije p rim jeću ju u p o d ru čjim a kulture i u m jetn osti
lije č i. Povijesn i status takvih podru čja u vjetu je činjenicu da ;se n ji­
hova tradicijska vertik ala m ože sm atrati k n jiževn om realizacijom
ideje o kulturnoj zasebnosti regije. Ta je činjenica, istodobno, ra z­
log da su lik o vi i fenom eni određene reg ije u vijek lik o vi i fenom eni
svog m jesta (svog kruga), em anacija prostorne i etičke nepokret-
 J # pOGACNIK 50 C ro atica 35—36/1991.

nosti, ‘koja, ča>k kad se prem ješta u skladu sa zah tjevim a sižea, nosi
sa sobom sebi svojstven i locus.
Regionalizam nameće, dakle, poštovanje singularnog (individu ­
alnog) kao izvo ra i osnovice svega što čini i kulturu i um jetnost;
r ije č je o pojedin ačnom ili posebnom što m ože b iti izvoran i za­
n im ljiv kronotop, ali tek kad se preobrazi u opće. U um jetnosti i
ku lturi to p o g ra fija ili k ro n o lo gija vrije d e nešto kad postanu re­
fle k s ija određene id eje s osobenim i p rep ozn a tljivim znakom . N a
tom je podru čju »k o n flik t heterogenih p retp ostavki« (L. Kolakow -
ski) u vijek prisutan, a to znači da se i kultura i um jetnost m ogu
razvija ti isklju čivo u atm osferi plu ralizm a interesa i ideja. Takav
pluralizam , m eđutim , treba strogo m isliti; on m ora im ati jasno
eksplicirano duhovno-povijesno usm jerenje.
»K o n flik t heterogenih pretp ostavki« očitu je se, p rije svega, u
razm išljan jim a o granicam a i m ogućnostim a nacionalne (narodne)
i svjetske (kozm opolitske) kn jiževne produkcije. M odernistički se
pokret, kako znamo, u hrvatskoj kulturi razvija o oko tri jez g re od
k o jih je svaka im ala p riličn o različita stajališta i p ro filira n radijus
djelovanja. R ije č j e o praškom (»n a p red n ja čk om «), bečko-zagrebač-
kom (»a rtističk o m «) i karlovačko-zagrebaokom (»n a d a šk om «) kru­
gu. Praški j e krug, pretežno, ostao na po litičk oj i gospodarskoj
razini, dok je n jegova djelatnost bila zasnovana u socijalno-etičkim
prem isam a T. G. Masaryka. Društvcno-političku osnovu im ala su
i druga dva kruga; razlika naspram prvoga p o sto ji u tom e što je
u n jim a istaknutu ulogu i eksplicitno u tem eljen je dobila um jetnost
riječi. U vezi su s tim nastale kon troverze krajnosti k o jih se m ogu
iščitati iz slijedećih pretpostavki. U »H rvatskoj d o m o vin i« (1899) je ­
dan se nepoznati suradnik raspisao o pitanju što narod očeku je
od svojih pisaca: »T ra žim o to, da se u n jih o voj u m jetn osti nađe
hrvatski narodni idealni odraz svog vlastitog života; tražim o, da
n jih ova u m jetn ost im a narodno hrvatsko o b ilježje , tražim o da nam
prikazuje naše p a tn je izazivlju ć ujedno težnje za razvo jem i na­
pretkom . Tra žim o da pobuđuju oduševljenje za domovinu, da nas
izvedu na p o lje rada, da oko m učeništva naših m učenika oviju glo-
riju vječn e slave. Tražim o, da svojim djelom pobude m ržnju na
izdaju; tražim o da u liju vjeru u našu konačnu pobjedu, tražim o
da nam p o litičk e naše osnove prikažu. Tražim o, da nam govore
k srcu i umu; tražim o da u liju narodu tračak sunca u n jego v pat-
n ički živo t«. Program stvaranja narodne ( = hrvatske) um jetnosti
pokušavao j e ob ra zložiti Đ. A rnold, dok je struja k o ja se angažirala
na n jego vu ostvarenju, bila tolik o jaka da je već suvremeni čovjek
m ogao javn o zapisati: Hic nata est Ars Croata.
Jednako nedefinirani ostali su u doba m oderne vrlo glasni p o­
kušaji jugoslavenskoga integraln og nacionalizm a (m an ifesti u časo­
pisim a, uređivačka praksa, tem e Vidovdana, K osova, K ra ljevića
Marka, imena poput I. M eštrovića, F. Račkog, M. M arjanovića, K.
 J . POGACNIK 51 C ro atica 35—36/1991.

S trajn ica i drugih). R ije č je, uglavnom o, u ono v rije m e već ne­
produ ktivn oj, id e ji jugoslavenstva ikakvu je bio inaugurirao J. J.
Strossmayer, a k o ja je, sve do današnjih dana, ostavila »hipoteku
nerazjašnjenog odnosa prem a inovacijam a i univerzalizm u s jedne,
a prem a n aciji kao kulturi odnosno m ogućim farm am a ob jek tivn og
duha i konkretnih oblika p o vijesn o g života s druge strane« (Z. Po-
savac).
Za razvoj su m oderne kao hrvatskoga kn jiževn og pokreta, ipak,
značajn ije prem ise k o je su isticale slobodu stvaranja, autonom iju
um jetnosti i njezin o univerzalno značenje. Sam o hrvatska ili samo
jugoslavenska orijen tacija, naime, spontano vodi u izolaciju i učma­
lost, stoga se, kao suprotna tendencija, ja v io kozm opolitizam . L.
D vorn iković o zb iljn o je osp orio idealistički m oralizam i didakti-
zam, dok se u crkvenim krugovim a i u teo lo g iji neoskolastika sve
viš e zam jen ju je neotom izm om . U kritici se p ro b ija teza o u m jet­
ničkom djelu k o je treba k ritičk i razm otriti samo sa stajališta da li
je estetski dobro ili loše. Sve se više ističu prob lem i estetske ra­
zine, vrijedn osti, stručnosti literarn e tehnike; to su takozvana
europska m jerila ikoja je hrvatska m oderna, barem u svom e n a j­
poznatijem dijelu, inaugurirala i afirm irala. Z a n im ljivo je istaći
da predstavnik sta rije generacije (K . Š. Đ alski) u »H rva tsk o m sa­
lonu« (1898) kon statira kako je p rošlo doba »kada se j e m oglo
držati da je u m jetn o d jelo izvrsno, ako koristi izravn im u tjecajem
i direktnom rije č i narodnom našem nastojanju za očuvanje naše
narodnosti«. M anifestativno je značenje im ao p o ziv za p rik lju čkom
na »v e lik vanjski s v ije t« i savjet m ladim a da čuvajiu »slobodu svo­
ga uvjerenja, svoje m isli i svoga ukusa«. N a takvim je načelim a
M. Dežm an Iva n o v u »H rva tsk o j m isli« već 1897. m ogao h eretički
zak lju čiti da u hrvatskoj kn jiževn osti »im a djela, kn jiževnosti ne­
m a« (O hrvatskim književnim prilikama). U tom j e pravcu najda-
Ije otišao A. G. M atoš (u tekstu Narodna kultura 1909. godin e); tu
je u tvrd io: »N acion aln e kulture su p o svom postanku i izvoru plod
tuđinskog utjecaja. Ono što je u narodu n a jb o lje p lo d je spoljaš-
njih kalem ova . . . kakve bi svrhe im ala nacionalna kultura da se
njom m ože k o ristiti tek jedan narod. One vrijed n osti k o je v rije d e
tek jed n o j rasi in feriorn e su vrijed n osti . . . Snaga narodne kulture
n ije u sposobnosti odbacivanja, elim inacije, već u m oći prim anja,
apsorbiranja što više tuđih kulturnih elem enata , . . « .
P ita n je k o je M atoš naziva »sp olja šn ji k a lem o vi«, nakon svega
što je b ilo rečeno, dobiva sv o je m jesto i u obličava se u odgovor.
Sve što se u v rije m e m oderne zbiva u H rvatskoj zbiva se, naime,
u kontekstu kulturnih i kn jiževn ih silnica k o je su zapadnoeurop­
skoga p o d rijetla. V od eće ,su ličn osti pokreta, kraće ili duže, b ile u
neposrednom dodiru sa živim centrim a; Prag, B eč, München, K ra ­
kow i Pariz. Časopisni p rilo z i i korespondencija svjedoče da se
središnja jezgra m oderne ponaša kao otvoren a struktura k o ja želi
J . POGACNIK 52 C ro atica 35—36/1991.

d o življa va ti i o življa va ti zapadnoeuropski kulturni prostor. Došlo

je d o prostora m eđusobnog prožim an ja: hrvatska je kulturna si­
tu acija u vjetovala recepciju određenih d je la i pisaca, a o v i su, opet,
p ro d u b ljiva li ili p roširiva li latentne m ogućnosti. U skladu s unu­
tarn jim protu rječn ostim a hrvatske m oderne u tim in terferen cija ­
m a sudjeluju pisci raznih gen eracija i predstavnici različitih stru­
ja s nejednakom estetskom kvalitetom .
U u tvrđivanju interferencijsikih sadržaja i n jih ovih d om eta tre­
ba b it i vrlo p a žljiv i odm jeren. A. G. Matoš, na p rim jer, k o ji je ne­
dvojb en o n a jb o lje inauguriralo estetiku parnasovstva i sim bolizm a,
c ije n io je M allarm ea i Verlainea, a od kritičara izdvajao Sainte-
-Beuva i Lem aitrea. Istodobno, on je im ao visoko m išljen je o H ei­
neu, H offm an nu i H olderlinu , a s engleskoga jezičn oga područja
uzdizao je B yrona (n ajveći rom an tičar) i Poea (genijalan stvaralac).
T o lstoj mu je »sja ja n u m jetn ik «, a G ogolj ga p rivlači zbog jed n o ­
stavnosti. V. N a zo r oduševljavao se piscim a kao što su Ariosto,
Tasso, D'Annunzio, Pascoli, H om er, H eine i Lam artine u vrije m e
kad pjesn ički isp ovijeda sraslost sa zavičajem , ditiram psku eksta­
zu, g lo rifik a c iju snage i optim izm a, te tim svojstvim a čak p o staje
uzor literarnoga m odela što ga kritika drži je d in o ispravnim (M.
M arjan ović). Oba p rim jera svjedoče da prisutnost pisca iz strane
kn jiževn osti u nečijem literarn om horizontu, u pravilu, jo š ne zna­
či autom atski i autentičnu duhovnu srodnost. Zanim anje je hrvat­
skih pisaca za predstavnike i d je la iz svjetsk e k n jiževn osti disper-
ziranoj taj se interes k re će u dijapazonu idejno-estetskih plura­
lističkih n astojan ja k o ja su tem eljn a činjenica m oderne. K n jiže v ­
na povijest, na p rim jer, konstatira stanovitu fu nkciju M. Mae-
terlincka u praksi hrvatskih kn jiževnika, ali je taj pisac u »Ž iv o ­
tu« (1901) proglašen tendencioznim m oralistom k o ji je, doduše,
u sm jeren p ro tiv realizm a i verizm a, ali je, svejedno, samo k ra j i
zad n ji refleks stare kulture na umoru. N jeg o v a duševna dinam ika
i tajanstvena atm osfera, a to su klju čn i znaci sim bolizm a, u tekstu
M. M arjan ovica proglašeni su »sentim entalnom suzom slabih du ­
ša«. P o k ret je m oderne prevođen jem pokušavao p rid o n ijeti upo­
znavanju kn jiževn osti stranih naroda (»lije p a i dobra što procvje-
tava u m eđunarodnom saobraćaju maobraženih du hova«), a p ro ­
glas u »M la d o sti« tu je djelatnost postavio u fu n kciju hrvatskog
»suglasja te duševne zajednice s n jim a «. Suglasje i duševna za jed ­
nica nisu se, dakako, ostvarivali integralno; hrvatski je pisac čitao
stranoga pisca na svoj način. T im e su b ile aktualizirane dim enzije
fenom ena k o je su m ogle b iti perifern e, a p o ja v ljiva la su se i shva­
ćanja za k o ja b i !se teško m oglo reći da im aju b ilo k a k vo uporište
u izvoru na koga se pozivaju. Stanovita se kultura u vijek razvija
ili isticanjem s v o jih (etnopsiholoskih) karakteristika ili prilagođa-
van jem m odelu sredine k o ja je, u nekom razdoblju , smatrana uzo­
rom . H rvatska se kultura u v rije m e m oderne u tom pogledu n ije
 J. POGACNIK 53 C ro atica 35—36/1991.

jasn o op red ijelila ; ostala je između, što je bila posljed ica o b jek ­
tivnih p o vijesn ih i duhovnih činjenica, dok je rezultat o č it u plu ­
ralističkom šarenilu u kom e se usporedno p ostavljen e prem ise
često čak poništavaju.
U recep ciji pisaca i djela svjetske kn jiževnosti m ogu se usta­
n oviti određene dominante k o je svjed oče da je u globalnom sm i­
slu u cjeloku pn om procesu ipak vladala stanovita zakonitost. K a o
prvo, s literarn og ob zora skoro se posve povukla slavenska o ri­
jen tacija. Jedan dio m ladih studira u Pragu ili K rakow u , ali je,
na p rim jer, češki jezičn i m edij iskorišten kao posrednik za u po­
znavanje francuske i skandinavske sim bolistioke kn jiževn e produk­
cije. D jelo va n je je poljskih pobuda vezano za ulogu J. Benešića
(okarakterizirano, uglavnom, realističkom paradigm om ), dok je, u
to vrijem e, razvikani S. Przybyszew ski ostao na razini sporadičnosti
i p erifern o sti (V. Jelovšek, J. K o so r). Iz ruskog kulturnog kru ga
aktualizirani su L. Andrejev, L. N. To lstoj i M. G orki. G orki je iza­
bran zb og kritično-realističkog stava, Tolstoj d jelu je kao m islilac
(aktualnost dram e Vlast tmine), dok je A n d rejev istinski nosilac
m ogućih tenzija i potencijalnih m ogućnosti literatu re s početka
stoljeća. U odnosu prem a jugoslavenskim kn jiževn ostim a p o stoji
jaka integrativna težnja, ali je m odernistički tok u S rb iji h ijera r­
hijski potisnut prenaglašenom realističkom praksom , dok Slovenci
u H rva tim a gledaju svoj uzor. O. Župančič, p rim jera radi, u pism u
A. Aškercu ogorčeno pita: »V e ć je vrijem e da otvorim o prozore u
svijet; predugo smo b ili ograđeni kineskim zidom . P o gled a jte »Ž i­
v o t« i druge hrvatske časopise; po gled a jte »W ie n er Rundschau«
— u n jim a često nailazim o na više prijevod a nego izvorn ih priloga
— samo se m i sa svim snagama b ra n im o Svega što je strano, sa­
m o m i još želim o zadržati svoje usko i ograničeno o b z o rje « (4.
travn ja 1900). S u djelovan je slovenskih i srpskih pisaca u hrvatskim
kn jiževn im časopisim a dokazuje da je pokret m o d em e na tom kul­
turnom području obuhvaćen i prihvaćen k a o privlačn o središte
kohezivne snage.
S la b ljen je slavenske o rije n ta c ije (a ona je bila, kako znamo,
suštinski činilac hrvatske kulture barem od ilirizm a naovam o) pra­
tilo je i jen javan je tvoračkih dodira s književnošću njem ačkoga
jezičn og područja. A ustrijski i n jem ačk i p o tica ji svedeni su na d i­
m en ziju kakvu im aju i slavenske kn jiževnosti: posredništvo. In ten ­
zivan je literarni odnos, prem a tom e, u sklopu kn jiževnosti zapad­
noeuropskoga kruga u spostavljen jed in o prem a rom anskim d, nešto
slabije, prem a skandinavskim književnostim a.
Zan im anje za skandinavske kn jiževn osti na p rijela zu stoljeća
p o svjedočen o je u austrijskoj i njem ačkoj sredini; n jem ački slu­
ži, dakle, kao posrednički jezik. U hrvatskoj su literarn oj svijesti
prisutni N orvežani (H . Ibsen, В. Björnson, К . Ham sun i drugi),
Šveđani (A. S trm đberg) i Danci (G. Brandes, P. Jacobsen). Iz b o r
J . POGACNIK 54 C ro atica 35—36/1991.

im ena (osim Strindberga k o ji je pobudio pažnju s Infernom, 1897)

dokazuje da je r ije č o piscim a k o ji osporavaju realističku estetiku
(Ib sen ov duhovno snažan pojedin ac, B jornsonova religiozna m isti­
ka, Ham sunov panteizam i psih ologija te Jacobsenova im presio-
nistička priroda na k o joj se pozadini zbivaju čo vjek ova čežnja i ra­
zočaranje).
Iz angloam eričke se književnosti p o javlju ju najčuvenija tro­
jica : E. A. Poe, W . W hitm an i O. W ilde. Prva su d vojica preteče
m oderne (Poe zbog m otiva strave i halucinantne fantastike. W h it­
m an zb og tem atizacije čulno slobodnoga čovjeka i individualnoga
ritm a). W ild e je bio već pravi predstavnik dekadentne kn jiževn e
produ kcije, što, opet, p o tvrđ u je već spomenutu unutarnju protu ­
rječn ost u posvajanju i p risvajan ju pobuda iz stranih književnos­
ti. P o sve istu dominantu iščitavam o i iz imena k o ja predstavljaju
talijansku književnost (G. D ’Annunzio, G. Pascoli, A. Fogazzaro).
Pascoli i Fogazzaro značajni su reprezentanti novoga rom antizm a.
P rv i je b io istančan lirik k o ji je prelom io s tra d ic ijo m (neo)kla-
sicizm a; n jegova je p o java na obzoru hrvatske kn jiževnosti toliko
zan im ljiva je r je u n jo j postojala jaka neoklasicistička struja i u
k ritici i u kn jiževnosti (A. Tresić-Pavičić). Fogazzaro je bio zanim ­
ljiv tem atski (ocrt života provincijalnoga građanstva i m aloga plem ­
stva) i id ejn o (senzualizam, reflek sija katolicizm a); tim je svojim
osobinam a osporavao realizam . D ’Annunzio je b io tek pravi deka­
dent i sim bolist k o ji je u h rvatskoj kn jiževnosti prihvaćen kao
pjesn ik senzualnih stihova o p riro d i i ljubavi. Od početka X X .
stoljeća b io je prisutan i fu turizam (J. Polić-K am ov i V. Čerina);
n je go ve pobude pripadaju već takozvanoj avangardi i ne idu u po­
k ret m oderne u užem smislu riječ i.
N ajista kn u tije m jesto u m odernističkoj recep ciji stranih lite­
ratura p rip alo je k n jiževn oj prod u k ciji francuskoga jezičn og p o d ­
ru čja (b elgijsk o j franikofonoj i francu skoj). B elgijsk a je k n jižev­
nost zastupljena M . M aeterlinckom , G. Rodenbackom i E. Verhae-
renom . Sva su tro jica tem atizira li m elankoliju, usam ljenost, m o­
noton iju i strah p red nepoznatim . Form alno su stajali na prem isa­
m a parnasovstva i sim bolizm a, dok je Verhaeren, u drugoj fazi,
isp ovjed a o životn i optim izam , civiliza cijsk i i tehnički napredak, a
fo rm a ln o aktualizirao W hitm an ova versifik acijska rješenja. N je g o ­
vu suštinu a firm ativn o je sažeo A. G. M atoš u izja vi: »Im a i maši­
na svojih ljepota. Istina — stro j obezduŠuje i defigu rira radnika,
ali N e w Y o r k i dokovi na Tem zi: poezija rada. Č itajte Verhaerena
i starog već W h itm an a« (Pod florentinskim šeširom).
O rec ep c iji francuske kn jiževn osti b ilo je m n ogo riječ i već u
ra zdoblju m oderne. Tada je zapaženo da, na p rim jer, V. H ugo i
A. Lam artin e nailaze na o d jek u N azorovu i N ik olićevu stvaralaš­
tvu. T ra gan je za čistijim form aln im rješen jim a u hrvatskoj kn ji­
ževnosti opravdano se povezu je s parnasovcim a, dok je lista stva­
J . POGACNIK t) b C ro atica 35—36/1991.

ralaca (koji nešto duguju i pobudam a iz francuske kulture p o p rilič­

na (M. B egović, D. D om janić, F. Galović, A. G. Matoš, V. N azor,
M. N ik o lić, N. Polić-Kam ov, T. U jević, V. V idrić, I. V ojn o vić, L j.
W iesn er i drugi). M eđu njim a je za ovaj problem ski kom pleks, u
in icijativn om i u praktičnom smislu, n ajzn ačajn iji A. G. Matoš,
On je, prem a T. U jevieu, »u vrije m e kada se u H rvatskoj na o s vi­
tu X X . vije k a najavljivala blaga vije st iz Praga i nova svjetlost iz
Beča kazao odlučnim zvukom lozinke: »P ariz! Francuska«, te »p ro tiv
unošenja kulture iz druge ili treće ruke . . . uputio na ve lik i Iz v o r «
(Em smo Hrvati). T a j su izvor, u konkretnom slučaju, Ch. Bau-
đelaire i P. Verlaine. Prvi je »o ta c « suvremenoga pjesništva; na­
ja vio je pretežiti dio n jegovih d o življajn ih i form alnih sadržaja ko­
ji su se razvili u X X . stoljeću. V erlain e je a firm ira o sim bolističku
liriku, a posebnu pažnju privu k li su n jegovi pokušaji sa zvukom i
pokretom u jeziku. U vezi s M atošem (ali i drugim a) spom inju se
još P. B ou rget i M. Barres (prvi zb o g psihološke analitičnosti, dru­
gi zbog kulta zem lje, rase i nacionalne pripadnosti). M atoš je o v e ­
ćini spom enutih im ena pisao i eseje; za n jih je u tvrđeno kako ih
ne treba čitati iz zn atiželje za, na p rim jer, Barresa, nego zbog Ma-
toša samog. I ta činjenica m nogostruko je značajna za tip recepci­
je stranih literatura u razdoblju hrvatske m oderne.
Povjesn ičar estetike (Z. Posavac) napisao je, kao zaključnu o c je­
nu, u odgovarajućem poglavlju kako je »M odern a . . . u H rvatskoj
razd o b lje defin itivn og p rod ora u relevantnu kom pleksnu sferu este-
tičke reflek sije odnosno teo rije kao estetike — izražene nacionalnim
je z ik o m «. Tu je ocjenu, iz p o vijes n o ob jektivn ih razloga, m oguće
samo proširiti: hrvatska m oderna takav je prod or ostvarila na p o d ­
ručju književnosti, kritike, znanosti, kulture i društva. U vrije m e
kad se stvarala m oderna H rvatska bila su, naime, prom išljena
sva pitan ja i pronađeni svi o d go vo ri k o ji su konstitutivni dio je d ­
noga naroda na političkom i na kulturnom planu. U području k n jiže­
vnosti svjed o ci smo bezgranične en ergije k o ja um jetn ost rije č i raz­
v ija kao polifunkcionalan i o tvo ren sistem. U n jem u su podjedn a­
ko zastu pljeni svi kn jiževni žanrovi; među n jim a se p o ja v lju je , na
prim jer, i d je čja literatura. U »H rva tsk o j m isli« (1896) S vetim ir je
K o rp o rić jo š m ogao konstatirati »d je č ja literatu ra kod nas je jo š
u pelenam a« (O indolenciji i pesimizmu u hrvatskoj mladeži), ali
je na k ra ju razdoblja taj žanr već b io čvrsto u tem eljen u estetici,
što će r e ć i da je prevladao pedagoško-instrum entalna ishodišta koja
su označavala n jego v početak.
U pokretu su m oderne su djelovali lju d i različitih generacija
i različitih svjetonazora. N jih o v a id ejn a pripadnost i životn o is­
kustvo čine ono plodno tlo kulturnoga i k n jiževn o g pluralizm a k o ­
ji je om ogu ćio sukob ideja, polem iku i, u vrlo važnim pitan jim a,
sintezu k o ja je značila p ovijesn o op red jeljen je. Takva globalna p ro ­
je k c ija spaja se, p r ije svega, u pravo na kn jiževn om planu. Reali-
J . POGACNIK 56 C ro atica 35—36/1991.

sti, rom an tičari i n atu ralisé ikoji su pokušavali zadržati nekadaš­

n je k n jiževn e m odele u cijelosti to, ipak, nisu uspjevali. N jih o v i su
m odeli m odificiran i u skladu s »p sih olo gijo m m oderne duše« (P e­
tar Skok-M ikov); b ilo koje od takvih d jela ima, na m otivacijskom
ili ikomipozicijskom planu, a iznad svega u form alno-stilskim poseb­
nostim a, pečat m oderne. M oderna je irad ijacijska jezgra koja sve­
mu što u to doba nastaje daje specifičan ob lik i posebnu atm osfe­
ru (u tom su pogledu n a jživ lji sim bolistički tragovi).
Početni impuls za takav razm ah m oderne leži, svakako, u spon­
tanom razvo ju nacionalnoga bića k o ji se p rob ija naprijed u skla­
du s objektivn im p ovijesn im okolnostim a. T o je p ro b ija n je napri­
je d tragalo za argum entacijom svojih h tijen ja; našlo ih je, kao što
je b ilo rečeno, u ku ltu ri i književnostim a zapadnoeuropskoga kru­
ga. Zapadnoeuropske književnosti, a m eđu n jim a posebno rom an­
ske, b ile su prisutne 'kako u genezi tako i u fo rm a ciji hrvatske m o­
derne k o ja je, i preko njih, gradila svoj vlastiti književno-kulturni
identitet.
LITERATU RA
Izbor iz djela hrvatskih modernista danas je dostupan, prije sve­
ga, u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti. Kritičke zapise o po­
jedinim piscima toga razdoblja donosi M. Šicel u svojoj Književnosti
moderne (1978). Za ovu raspravu od posebnoga su značenja, osim tek­
stova samih, ipak stručna i znanstvena djela koja ovdje navodimo u
kronološkom redu.
Antun Barac: Hrvatska književna kritika, Zagreb 1938.
Milan Marjanović: Hrvatska moderna, I. i II. dio, Zagreb 1951.
Joža Mahnič: Evropska moderna, Maribor 1952.
Vlatko Pavletić: Hrvatski književni kritičari, Zagreb 1958.
Vlatko Pavletić: Hrvatska moderna, Sarajevo 1961.
Nevenka Košutić-Brozović: Stanislav Przybyszewski i hrvatska
moderna, Radovi Filozofskog fakulteta, Zadar 1961— 1962.
Stanko Korać: Dvadeset godina hrvatskog romana (1890— 1914),
Rad JAZU, 333, Zagreb 1963.
Nevenka Košutić-Brozović: Časopis hrvatske moderne ’Mladost’ i
strane književnosti, Rad JAZU, 341, Zagreb 1965.
Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća, Zagreb 1965.
Aleksandar Flaker: Književne poredbe, Zagreb 1968.
Nevenka Košutić-Brozović: Francuske književne pobude u časopi­
su hrvatske moderne, Rad JAZU, 335, Zagreb 1969.
Nevenka Košutić-Brozović: O problemu slavenske orijentacije u
hrvatskoj književnosti, Croatica, I, (1970), 163— 189.
R. Hamann — J. Hermand: Impressionismus, München 1972.
Miroslav Šicel: Programi i manifesti u hrvatskoj književnosti, Za­
greb 1972.
Henri Peyre: Qu’est-ce que le symbolisme, Pariz 1974.
Ivan Krtalić: Milan Marjanović — kritičar moderne, Ljubljana
1975. '
Sonja Bašić: Antun Gustav Matoš prema Edgaru Allanu Poeu, u:
Hrvatska književnost prema evropskim književnostima, Zagreb 1977,
393—412.
J. POGAČNIK 57 C ro atica 35—36/1991.

Vida Fiaker: Časopisi hrvatskoga modernističkog pokreta, Zagreb

1977.
Nevenka Košutić-Brozović: Evropski okviri hrvatske Moderne, u:
Hrvatska književnost prema evropskim književnostima, Zagreb 1977,
345—363.
Josip Tomić: A. G. Matoš i francuska književnost, u: Hrvatska
književnost prema evropskim književnostima, Zagreb 1977, 365—79.
v Viktor Žmegač: Matoš i njemačka književnost, u: Hrvatska knji­
ževnost prema evropskim književnostima, Zagreb 1977, 381— 91.
D. Krywalski: Handlexikon zur Literaturwissenschaft, I —II, R o­
wohlt 1978.
Miroslav Šicel: Književnost moderne, u: Povijest hrvatske knji­
ževnosti, knjiga 5, Zagreb 1978.
Zlatko Posavac: Estetika u Hrvata, Zagreb 1986.
Janko Kos: Primerjalna zgodovina slovenske literature, Ljubliana
1987.
Stanislav Marijanović: Fin de siècle hrvatske Moderne, Osijek
1990.

ZUSAMMENFASSUNG

D IE KROATISCHE MODERNE UND DIE LITERATU REN DES

W ESTEUROPÄISCHEN KREISES

In der Studie werden die Interferenzen erforscht, welche aus den

Texten der kroatischen literarischen Moderne und aus den entsprechen­
den Strömungen in den Literaturen des westeuropäischen Kreises ab­
gelesen werden können. Dieses Problem wurde in der kroatischen
Publizistik bereits hervorgehoben, bis heute jedoch nie in seiner Ge­
samtheit thematisiert. Die Studie ist in drei te ile gegliedert.
A. Der erste Teil umfaßt die Fragen der Periodisierung und der
Terminologie. Da die Moderne eine pluralistische Epoche ist, in der
sowohl die früheren als auch die künftigen literarischen Richtungen
leben, so werden einleitend die grundlegenden Begrieffe bestimmt (R o­
mantik, Neuromantik, Realismus, Naturalismus, Pamassiens, Neuklassi­
zismus, und insbesondere Decadence und Symbolismus).
B. Im zweiten Teil werden die stilistischen Wandel dargelegt, in
denen die neue Epoche des Denkens und des Handelns verwirklicht
worden ist. Die Analyse wurde in Rahmen des dichterischen Gesamt-
werks von S. S. Kranjcevic durchgeführt; dieses dichterische Werk ist
ein sehr anschauliches Beispiel für den Übergang vom realistischen zum
modernistischen Modell.
C. Nachdem die Begriffe und die Erscheinungen eingehend er­
klärt worden sind, kann die Frage nach den Interferenzbeziehungcn
gestellt werden, wobei drei wesentliche Tatsachen hervorzuheben sind:
a) slawische Literaturen treten nur als sprachliches Medium für die
Vermittlung von Informationen über die modernistischen Strömungen
auf, b) absoluten Vorrang in der Rezeption haben die romanischen Lite­
raturen, c) die Wahl der Namen und der Werke bestätigt die These
von der Moderne als einer pluralistischen literarischen Periode.
Die Moderne als kulturelle Bewegung strebt eine stabile Struktur
an, die sowohl nach innen als auch nach außen polyfunktional w ir­
ken will. Die kroaatische Literatur seit der Moderne ist eine Literatur
mit all jenen Dimensionen, die vor dieses Phänomen die moderne Zeit
stellt.