Professional Documents
Culture Documents
Rom Memorija
Rom Memorija
Maturski rad
Tema:ROM memorija
Predmet:Računari
Mentor: Učenik:
Sadržaj
1.Uvod...........................................................................................2
3.1.Prom.......................................................................................8
3.1.Prom.......................................................................................9
3.2.Eprom...................................................................................10
3.3.EEprom.................................................................................11
3.4.Fleš memorija.......................................................................12
3.5.CD-ROM................................................................................13
3.6.DVD-ROM.............................................................................14
3.6.DVD-ROM.............................................................................15
3.7.Blu-rej disk...........................................................................16
4.Zaključak.................................................................................17
5.Literatura................................................................................18
Uvod:
Brzina čitanja:
Iako je tokom vremena bilo razlika, današnji veliki RAM se čita brže nego veliki
ROM. Iz tog razloga se sadržaj ROM-a često kopira u RAM a zatim iz njega čita
(shadowed, kod BIOS-a npr.).
Brzina upisivanja:
Kod onih vrsta ROM-ova u koje se može upisivati, upisivanje je uvijek znatno
sporije od čitanja i zahtijeva ili promjene napona ili prilagođavanje - džampera
(engl. jumper - kratkospojnik/u računarskoj tehnici/)
ROM memoria (Read-only memory - memorija iz koje se podaci mogu samo čitati)
je vrsta memorije koja se koristi u računarima i drugim elektronskim uređajima.
Druge vrste stalne memorije kao što su EPROM i EEPROM nazivaju se skraćeno
samo ROM memorije iako se ovi tipovi memorije mogu brisati i reprogramirati
više puta, s tim što upisivanje u memoriju može trajati duže i može zahtevati
drugačiju proceduru za upisivanje nego što je potrebno učiniti za čitanje.
2.1.Čemu ona služi
Podaci skladišteni u ROM memoriji ne mogu biti izmenjeni, ili mogu biti izmenjeni
sporo i sa teškoćama, pa se uglavnom koristi za firmware (softver koji je vezan za
specifični hardver i ne zahteva česta ažuriranja).
Svaki računar zahteva neki vid stalne memorije (memorija koja sadržava svoj
sadržaj nakon prestanka napajanja) za čuvanje određenog programa koji se
aktivira kada se računar uključi ili kada počne izvršavanje (proces poznat kao
bootstraping ili skraćeno bootovanje). Isto tako, svaki ne-trivijalan računar
zahteva neki oblik promenljive memorije za snimanje stanja tokom izvršavanja.
Mask ROM sadrži rešetku linija reči (adresni ulaz) i liniju bitova(izlaz podataka),
selektivno udružene sa tranzistorskim prekidačima i mogu predstavljati
proizvoljnu look-up tabelu sa regularnim fizičkim rasporedom i predvidljivog
kašnjenja.
2.3.Mask ROM memorija
Mask ROM je memorija čiji se sadržaj upisuje u fabrici u toku procesa proizvodnje,
i kasnije se ne može izbrisati i ponovo upisati. One se proizvode sličnim
tehnološkim postupkom kao i mikroprocesori. Koriste se za programe koji se
masovno proizvode i ne menjaju se često.
U mask ROM-u , podaci su fizički kodirani u kolu, pa samim tim mogu biti
programirani samo tokom proizvodnje. Ovo izaziva niz mana:
1.Ekonomično je samo kupiti veliki broj mask ROM memorija pošto korisnici
moraju da sklope dogovor sa proizvođačima da bi proizveli poseban dizajn.
3.Mask ROM nije praktičan za istraživanje i razvoj pošto dizajneri moraju često da
menjaju sadržaj memorije tokom dizajniranja.
4.Ako je proizvod isporučen sa mask ROM memorijom koja sadrži grešku, jedini
način da se ovo ispravi jeste da se u svim proizvodima fizički zameni memorija.
3.Klasifikacija ROM memorije
Postoje:
-PROM
-EPROM
-EEPROM
-CD-ROM
-DVD-ROM
3.1.PROM
3.3.EEPROM
EEPROM je skraćenica za Electrically Erasable Programmable Read-Only Memory i
predstavlja vrstu stalne Memorije koja se koristi u racunarima i drugim
elektronskim uređajima za skladištenje malih količina podataka koji se moraju
sačuvati kada nestane napona, npr. tabela kalibracije ili konfiguracija uređaja.
Za razliku od bajtova u većini drugih tipova stalne memorije, individualni bajtovi u
tradicionalnoj EEPROM memoriji mogu biti nezavisno pročitani, obrisani, ponovo
upisani.
EPROM obično moraju biti uklonjeni iz uređaja za brisanje i programiranje, dok se
EEPROM mogu programirati i brisati u kolu, primenom posebnih programskih
signala. Prvobitno, EEPROM memorije su bile ograničene na jednobajtnim
operacijama, koje su ih napravile sporijim, ali moderni EEPROM omogućavaju
multibajt operacije.One, takođe, imaju ograničeni vek, tj. reprogramiranje je bilo
ograničeno na desetine ili stotine hiljade puta. To ograničenje je produženo na
milion puta u savremenim EEPROM. U EEPROM koja se stalno reprogramira dok je
računar u upotrebi. Zbog ovog razloga EEPROM je korišćena za čuvanje
konfiguracionih informacija, a ređe kao RAM.
3.4.Fleš memorije
Najnoviji oblik poluprovodničke memorije je fleš memorija, koja se tako zove
(eng. Flash - munja) zbog brzine kojom se može reprogramirati. Fleš memorija se
prvi put pojavila sredinom osamdesetih, i predstavlja sredinu između EPROM-a i
EEPROM-a i po ceni i po funkcionalnosti. Kao i EEPROM, fleš memorija koristi
tehnologiju električnog brisanja. Cela fleš memorija se može obrisati za svega par
sekundi. Međutim, kod fleš memorija se ne može brisati bajt po bajt, već samo po
blokovima. Fleš memorija postiže istu gustinu pakovanja kao i EPROM (veću od
EEPROM-a) zato što koristi samo jedan tranzistor po bitu podatka. Ovo je
najfleksibilniji tip ROM memorija, i sada se često koristi za smeštanje BIOS
programa. Korišćenje fleš memorije za smeštanje BIOS-a omogućava korisniku da
uvek ima aktuelnu verziju BIOS-a na svom računaru. Fleš memorije imaju tu
osobinu da se reprogramiraju u samom sistemu. To nas lišava ugradnje podnožja,
vađenje memorije i vraćanje, pri čemu može da se ošteti neki od pinova. Fleš
memorije se mogu reprogramirati i do 100 000 puta.
3.5.CD-ROM
Kada su ranih 1980-ih godina u kompanijama Sony i Philips pronašli kompakt
disk(CD - compact disc), čak ni oni nisu mogli da zamisle kakav će to raznovrstan
nosilac informacija da postane. CD za zvuk je uveden 1982. godine, a njegova
postojanost,mogućnosti slučajnog pristupa i kvalitet zvuka su ga učinili
neverovatno uspešnim,tako da je osvojio najveći deo tržišta za samo nekoliko
godina. Memorija samo za čitanje na kompakt disku (CD-ROM) pojavila se 1984.
godine, ali joj je trebalo nekoliko godina da bude široko prihvaćena kao CD za
zvuk. Ovo ustezanje potrošača je najviše posledica nedostatka odgovarajućeg
sadržaja u prvih nekoliko godina kada je tehnologija postala raspoloživa.
Međutim, sada postoji bezbroj računarskih igara, softverskih aplikacija,
enciklopedija, prezentacija i drugih multimedijskih programa raspoloživih na CD-
ROM memorijama, pa ono što je u početku bilo projektovano da nosi 74 minuta
digitalnog zvuka visokog kvaliteta, sada može da drži do 650 Mbajta računarskih
podataka, 100 skeniranih fotografija za objavljivanje ili cak 74 minuta potpuno
pokretnog videa i zvuka u VHS kvalitetu.
3.6.DVD-ROM
DVD, skraćenica od Digital Versatile Disc je optički prenosni disk i koristi
tehnologiju optičkog zapisa, koji se može koristiti za zapisivanje podataka,
uključujući filmove sa visokim video i audio kvalitetom.DVD-ovi su slični CD-ovima:
prečnik od 12 cm ili 8 cm (mini), ali DVD-ovi se dekodiraju u različit format i pri
mnogo većoj gustoći. Za razliku od CD-ova, svi DVD-ovi moraju imati sistem
datoteka. Ovaj sistem datoteka se zove UDF, koja je produžetak ISO 9660
standarda. Digitalni višenamenski disk je predstavljen 1996. godine (Predhodni
naziv je Digitalni Video Disk).Današnji DVD služi za smještaj kompletnih filmova,
plus dodatnih materijala kao što su neuvrštene scene, režiserske beleške, reklame
za film i slično. I sve to na više jezika sa podržana 32 različita podtitla, 9 uglova
snimanja, grananjem radnje i drugo.
Prvi DVD plejeri i diskovi su se pojavili u novembru 1996. u Japanu, martu 1997. u
SAD-u, 1998. u Evropi i 1999. u Australiji. Prvi filme na DVD-u je Twister iz 1996.
godine.Postoji više potencijalnih nasljednika DVD-a koje razvijaju različite
kompanije: Sony/Panasonic's Blu-ray Disc (BD), Toshiba HD DVD i Maxell's
Holographic Versatile Disc (HVD).
-DVD-Data, fajlovi
3.7.Blu-rej disk
Blu-rej disk Engleski: (Blu-ray Disc)je naslednik DVD-a.Njegov konkurent je bio
Tošibin HD DVD koji je povučen iz proizvodnje pošto je tokom takozvanog „plavog
rata“ Soni predstavio četvoroslojni Blu-rey Disc kapaciteta 100 GB.Tošiba je
priznala poraz i objavila da se više neće proizvoditi HD DVD diskovi.Tehnologija i
priipadajući uređaji su koncipirani za privatne korisnike.Za više očekivanja
preduzetničkih korisnika postoje varijante
4.Zaključak
Sve više se shvata važnost uloge koju proizvođači PC-a imaju u ostvarivanju
napretka u polju PC sistema.
Rom memorija je jedan od važnijih delova računara, jer bez ROM-a ne može da
radi računar.Glavnu ulogu radi Mask ROM koji podiže operativni sistem.
5.Literatura
-Wikipedia
-www.google.com