ˮ ČOJSTVO JE BRANITI DRUGOGA OD SEBE ˮ

Marko Miljanov

Marko Miljanov bio je vojnik i ratni junak iz vremena

kada nije bio ženevskih konvencija ni haških
sudova. Junaštvo je braniti sebe od drugoga, a
čojstvo je braniti drugog od sebe njegova je
najpoznatija misao,misao koja je vanvremenska i
predstavlja svojevrsnu fi lozofi ju života. Za Marka
Miljanova junaštvo bez čojstva jeste divljaštvo. Zato
je i takav redosljed riječi u naslovu “Primjeri čojstva
i junaštva”, da se zna što čemu prethodi i što bez
čega ne može.Junaštvo postaje moralna kategorija samo
kada je ono čojsko, kad je čovječno, kad se ni pri najtežim
odlukama ne ogrešuje o čast i o ono što čojstvo nameće i
traži od pravog viteštva
.Junaštvo, smjelost, pregalaštvo, reskiranje glave nisu bile
nimalo usamljene pojave: odbraniti se, osvetiti se, pročuti
se, pa čak i prehraniti se u tim teškim godinama, a njih je
bilo dosta- za sve to trebalo je imati smjelosti, mnogo
smjelosti i junaštva. Junaštvo je junaštvo samo kad ima
neki plemenitiji, viši cilj, kad je atribut ljudskosti i ljudske
časti.
-Po definiciji čojstvo predstavlja kodeks koji određuje
društveno ponašanje.Ja bih ga definisala kao propisani
oblik ponašanja koji za cilj ima pokazivanje morala i
ljudskosti,pa čak i po cijenu vlastite štete.Analogno
tome.braniti drugoga od sebe znači braniti drugog od
sopstvenog
bijesa,ljutnje,arogancije,sujete,,nepromišljenosti a koji bi
mogli povrijediti tuđa osjećanja ili ličnost u cjelini.Cilj ove
izreke jeste da pojedinac dobro razmisli o svojim
postupcima i njihovom uticaju na druge,njihov položaj i
prava,a nadasve da se pokaže saosjećanje,empatija i
briga.Zbog toga smatram da je ova izreka
univerzalna,namijenjena za sve
generacije,društva,vremena i ima nemjerljivu
vrijednost.Smatram da bez obzira na to u kojem vremenu
živimo i vrijednosti koje se u tom momentu plasiraju i
apostrofiraju kao prave,zdravi,humani i plemeniti ljudski
odnosi su nešto najvažnije,i da nema ništa ljepše od
sloge,zajedništva,međusobne podrške jer je to
najvrijednije što čovjek ima.
Braneći druge od sebe,branimo i sebe od drugih,jer naša
čast ostaje neukaljana a savjest mirna i čista.Lični mir i
spokoj su nešto što nema cijenu.
Uprkos vremenu u kojem živimo,ove vrijednosti još uvijek
postoje i i nijesu u potpunosti izgubljene,iako se nalaze na
velikom ispitu.Na kraju,sve je u i ljudima i od njih sve
zavisi.Čuvanjem ovih vrijednosti,prvenstveno činimo
našu ličnost boljom,ispunjenijom i snažnijom a time i
društvo u kojem živimo.Samo tako možemo se makar
malo približiti čojstvu i onome što ono zapravo jeste.

Jelena Žugić III8