Drakulić, Slavenka, hrvatska publicistica i književnica (Rijeka, 4. VII. 1949).

Diplomirala komparativnu
književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. Kao novinarka pisala za Start,
Danas, NIN i dr. Od 1990. živi i radi naizmjence u Zagrebu, Beču, Stockholmu i Istri. Nakon zbirke
feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984), objavila romane Hologrami straha (1988) i
Mramorna koža (1989). U njima se koristi autobiografskim oblikom iskazivanja, odn. postupcima
evokativnoga i monološkog razvijanja proze. Roman Božanska glad (1995), kojemu je u središtu motiv
kanibalizma, kao posljedice ljubavničke posesivnosti, isprepleten je esejističkim, asocijativnim
dijelovima, a bizarna priča tematizira važne probleme suvremenosti: nasilje, kulturni identitet i
ograničenost jezične komunikacije. Roman Kao da me nema (1999), objavljen na devet jezika, temelji
se na dokumentarističkoj građi i bavi se temom silovanja logorašica u Bosni. Tijekom 1990-ih na
engleskom jeziku objavila je tri zbirke eseja (How we survived communism and even laughed; Balkan
express; Café Europa), a izbor je objavljen i na hrvatskome (Kako smo preživjeli, 1997). Knjiga eseja o
ratnim zločincima procesuiranima na Međunarodnom sudu pravde u Hagu Oni ne bi ni mrava zgazili
(2003) bavi se ratom i i posljedicama rata na sudbine pojedinaca. Frida ili o boli (2007) romansirana je
biografija meksičke slikarice Fride Kahlo, roman Optužena (2012) bavi se temom zlostavljanja u
obitelji, a roman Dora i Minotaur: moj život s Picassom (2015) rekonstruira život Dore Maar. Njezina
trajna zaokupljenost problemima žene u modernom svijetu nastavlja se i u romanu Mileva Einstein,
teorija tuge (2016) i zbirci Nevidljiva žena i druge priče (2018).