Sukob generacija

(Dundo Maroje)
Gazi Husrev-begova medresa, Sarajevo
Melika Mujala IId
Mentor:prof. Edin Balta
Dundo Maroje tipično je renesansno djelo, tačnije komdija, koje je Marin Držić napisao kao
nastavak na komediju „Pomet“. Nasuprot likova čije su osobine karakteristične za renesansna
djela kao što su sluga Pomet ili Maro koji se odaju ovosvjetskim užicima, nalazi se Dundo
Maroje koji predstavlja suštu suprotnost renesansinog duha u pojedinim segmentima svog
karaktera , što je rezultiralo time da je kroz cijelu komediju evidentna pojava sukoba generacija.

Spomenuti sukob je u najvećem dijelu izražen kroz odnos oca i sina-Maroja i Mare. Maro je
otjelovljenje renesansnog duha i hedonističkog pristupa životu. Dukate koji su mu dati da bi
njima trgovao i zaradio, potrošio je on na provode i na ženu u koju je bio zaljubljen. Rasipajući
povjereni novac, potpuno se odajući privremenim uživanjima, nije se doticao realnosti niti je
imalo ozbiljno razmišljao o svojoj budućnosti. Glavni uzrok njegova nemara i nehajnoga
ponašanja jeste nasljedstvo pomoću kojeg je na neko vrijeme mogao živjeti razuzdan život,
nerazmišljajući o svojim odgovornostima. U ovom slučaju ne vrijedi izreka kakav otac takav sin
jer je Dundo Maroje žestok protivnik načinu života svog sina. Dundo je smatrao da si nikada ne
smije priuštiti neke luksuze. Imao je jasan stav koji kaže da se prohtjevima tjelesnim ne smije
nipošto udovoljavati. Bio je štedljiv, više škrt, te mu je uveliko smetalo rasipništvo sinovo.
Različitosti njihovih stavova te pogleda na svijet predstavljaju sukobljenost generacija u ovom
periodu gdje ljudi „starog kova“ oštro osuđuju ponašanja omladine i novijih naraštaja koji su
zahvaćeni preporodnim duhom te nastoje sve dotadašnje zakone i običaje preokrenuti i živjeti
shodno trenutnim nagonima i željama i sve to na štetu svojih roditelja i starijih. Druga vrsta
sukoba vidljiva je usporedbom sluga i plemićke klase, gdje plemići predstavljaju višu uglednu
vrstu ljudi čiji pristup životu podrazumijeva da je neskandalozan i besprijekoran dok je za nižu
klasu odnosno sluge hedonizam bio ideal života s tim da je njima najsavršenije uživanje bilo
hrana i ljenčarenje te su s takvim stavom bili lahki plijen više klase. Da bi sluga učinio neki, za
plemića nepomisliv, posao bilo je dovoljno kao za nagradu postaviti hranu ili mogućnost nerada
pa bi taj prljavi posao bio izvršen. Međutim, ova suprotnost nije razrađena i možda bitna kao što
je sukob generacija.

Kroz ovo djelo Držić nas je upoznao sa karakterističnostima nove epohe-renesanse i njenim
utjecajem na više društvenih klasa i generacija. Mladi ljudi, otvorenog uma, s radoznalošću
prihvataju sve novine koje im donosi nova era ponaročito hedonističku etiku. Stariji ljudi
nenaviknuti na promjene ovih razmjera, svim se snagama pokušavaju oduprijeti renesansi i
nastoje zadržati etiku svojih predaka što ih dovodi u konflikte sa svojim potomcima koji su jedva
dočekali osvježenje od do tada prihvaćenog i dosadnog načina života.