Ispovijesti Ruskog Hodocasnika. Krpan - Pr.

metanoja_77 pehar Branko Mudri Oprema: Roko Be ASI WSFat ISPOVIJESTI RUSKOG HODOCASNIKA svojem duhovnom ocu Preveo Dinko Krpan Uredio, uvodom, biljes pogovorm popr Zvonimir Kureéié IV, tzdanje KRSCANSKA SADASNJOST ZAGREB, 2003.(Olt aa 1 E761 49D peas vf ures sof ‘noas apn g« “sor9as Bu af arzod vuoyez, vdolzog svfsorg “Moary ZoysUBISH| 1 O%S -=pnfj Soyeas ropdses 1 ]dez 9s wfapo (p| “9 WA) nnggo[ful pod ofou wiouoyez pod au ialz BU BATZ “od nyesoyser wor n oavsdn “ITY “uRpeap? astaaid 98 1u1g vuTuTgsry sepsoud fe E -(pI—T “9 WNy Asn) JOAIz TAOU BU WIOISHY s OMUSIYSNAS | af NluOISTy od ‘nyaftud orum nfuaisry od of oy uruBoszy PEAS ‘ngsopes wioufoyods euafunds! “euvfeyoou | PUSS “nisi of vIiq wyHIs TAOYSIAGD “wySpni] ware _L “UO 04 0 O1S9fudo nuepYy od Nsopoyo | Hsousnysodau fofoas od yalsog as ois odau ofid epg af vayey ‘nays myspnit nijoard nfoas nuo vain ASOD! nr Pumzes nsousgtuesso N “vous NsoUDsNAYS N “asMp afoas falqnp n zen ‘nfzog nyy[Ld | nyIs BU UOLOAIS ‘yofsoD iszog (Ou ‘Iga1 nulls ou 2s op seu 2018 of ouNWaNK« :9z0y Hoy ‘rysuOdny dryjsiq ‘uns =nanry Haas 128 Ize[eu Yrfupodsoy wyruzoqod | ef|a Azenotog nzqu wo) A “WoffAcsoaR[s wURIsasdou 8 ouvzaaod of afoy vdafzog vor ofuezesy OUDAy[OUL pflariseu (L1*s 10g 1) »jaifour as vxULIsod Zagq« punucfanjog soruyjsod oard 71 yepoy “wosog vz fir -209 0 10A08 toy euresd ZI LAOS NnuaUIOds 9108 nieped youred cu iu oyeyou “790 wousoynp nual ons pyusppopoy Boupar nsafiaodsy vzulu} 10408 -poid oby IIS! OUpoaN Ness! lonfearsny}od “1 Teo Sh »-pupoazag Dupaz ‘bYyns pfpuaz oy ‘afou ojafy az agai ‘plow psnp vpaz 2qa1 suiizpay agai oatfwo# ‘om Fog 18 1 ‘2z0g O«2. Knjiga Ispovijesti jednog hodotasnika... i nije drugo doli upravo poicusaj opisati osobno iskustvo jednog ruskog poboznika — bogotraiitelja na njegovu putu trazenja lica Bozjega, na njegovu usavrSavanju u poniznosti iu vjezbanju i postup- nom postizavanju nutarnje, neprestane i Zarke molitve srca. U predgovoru jednom talijanskom izda nju ove knjige Divo Barsotti pise: »Rijec je o knjizi koja opisuje s odusevijenjem, u éetiri ispovijesti svojem duhovnom ocu, hodo éasnicki put jednog hodocasnika kroz nepregled- ne stepe i sibirske poljane. Knjiga spada medu najdragocjenije i najzanimljivije dokumente ruske pucke poboznosti vremena koje, kako nam se sada éini, pripada proslosti. Pisac je seljak iz srednje Rusije. Njegove se ispovijesti priginjaju kao pravi govor koji odise obilnom svjezinom i Zivahnostu pripovijedanja. On se posvetio asket- skom zivotu hodocaséenja, sto je bio nerijedak sluéaj u ondasnjoj Rustji. Svi romani, podevsi od Tolstoja, Dostojevskog, Turgenjeva, Ljeskova poznaju tu vrstu hodoéasnika. Rjeénik, tvorba recenica i prizori pripadaju svijetu seljaka, ali knjiga, iako nema nikakvih literarnih namjera, pripada danas medu klasiéne literarne tekstove. Pustolovina slijedi pustolovinu, susret dolazi 2a susretom! Na malo stranica hodocasnik nam pre doéuje gotovo potpunu i savrienu stiku — iako pomalo i idealiziranu — sliku Rusije u proslom stoljecu: razbojnici i vojnici, lugari rasprseni kao pustinjaci po nepreglednim sibirskim. sumama, bezvjerni @ poruglivi pisari, djevojke koje bjexe ueci svadbe, pijani suci, Poljaci katolici, seljaci gostoljubiva gospoda, plemici, pobozni svecenici, monahinje... Hodoéasnik na svojim zastajanjima éaskom Zivi kao pustinjak s lugarom, éaskom kao erkvenjak u jednoj kapelici, dita Filokaliju poboz- nicima, éaskom poduéava u pisanju sina nekog seliaka. Opljackan od razbojnika biva osumnji- éen kao zavodnik djevajaka; za neke je zanese- njak, a drugi ga drie za sveca i za éudoivorca. Bio 6 Je batinan, propao kroz led u vodu, zalutao je u Sumi i bio napastovan od jedne zene: ali u svim tim slucajevima on sveudilj hvali Boga, a sree mu se prelijeva od neizmjerne radosti. Ovo je jedna od najvecih pustolovnih knjiga: sanjarska, raznolika, sveobuhvatljiva, a ono Sto je najvainiie, istinita.«* 3. Autor ovih ispovijesti ostao je nepoznat, ali to nikako ne govori da nije postojao. Arhimandrit Ciprijan u svojem predgovoru za rusko izdanje u Parizu iz godine 1948. navodi imena_mogucih autora kao igumana Tihona, predstojnika jednog od samostana u blizini Moskve, starca Ambrozija iz Optine, pa éak i samog Teofana Zatvornika.? Po starcu Ambroziju iz Optine autor bi bio neki jedno- stavni seljak iz pokrajine Orel ili mozda ugovac Nemitov koji je ée8¢e dolazio k njegovom prethod- niku, starcu Makariju. Taj rukopis iz Optine do sada nije pronaden.’ $ druge strane, S.N. Bolsakov u svojoj knjizici Va visotah duha donosi rijeéi igumana Ivana iz samostana Novi Valaam iz Finske, koji smatra da je i sam autor mogao biti starac. Igu- man Ivan kaze da je medu spisima starca Ambro- zija iz Optine pronasao 0 autor »da je on doduse bio seljak iz Orela, a onaj na gori Athosu u samostanu svetog Pantelejmona pronadeni rukopis mogao bi biti original. Najvjerojatnije je taj hodoéas- nik, vraéajuéi se iz Svete Zemlje kuéi u Rusiju, na- vratio poput mnoétva drugih i na goru A thos gdje je © svojem putovanju pripovijedao starcu, sveceniku- monahu Jeronimu Solomencevu. Ovaj je dao to 1 D. BARSOTTI, Predgovor talijanskom izdanju Rela zioni di wn pellegrino, LE. F, Firenca 1949, 7-8 ili'u Race conti di wn pellegrino musso (w opremi C. CARRETTO), Citta della editrice, Assisi, 71982, 8-9. 2 Usp. Otkrovennye rasskazy strannika duhovnomu svo femu dieu. YMCA-Press, Paris 71948, 6 3. Racconti di un pellegrino russo, Rusconi Editore, Mila~ no, 1973, 15. Usp. takoder i S. N. BOLSAKOV, Na visoraht duha, Broxelies, 1971, 37—38.6 Hseftaods! tna aad ours ozeyzt BAO] eueor npoaatiad n “9961 | “Er6T UMEZ e ‘(els -[9g) euBo1aaayD efnedo vysuMyPetieg vysucU -nyo eyfueidud oftudfeu poaafiad of rysnouesy O€61 RUOpUCT] n YOUEIT “WU tmeido n izejzt vAIalIp Ylas poaofiad rysoisug, “9L61 auIpoR tundhod & “PT6T as ofnfjaefod vpalip Soa1d poaefud rygeurofu tard urfuepzt 1 Bunposofiad wusforqeu roninfjeayez nsouaoy “np o¥sni PAcisyar ylfneuzodieu po uepef npedez, eu of upeisod “nyuspz0poy Zoupaf psafiaodsy w3 “Huy “Pisa eu NoOIpoadid yezo[Paad OvY of O17 -nis “gh6 1 71 afuepzr & “(E761 afupalisod) efuepzt in sof 08 ns vptavfod essord WOWA nfuepzt 1 “p88 Zt oni In 20q te ‘oIp 1Bnup 1 ovy Nsoftaodsr tme9 eaid oures Jsouop ofoy afuepzr oaou ISry nN IzeIZt “EL6r T161 21 Nsofaodst omp ‘nap + rayfoUut foaosns] 0 axulo[po 33910 ‘Nsoftaodst Ene eard reaojaftp niin yras 1s¥a1 Tunchod vind rard od nzivd 1 -OE6T Ofnflavigo ssord YOWA BONY EADVALPZL “yssoaez, seuep “vfosi0g Boreas 1 varsfory Boraaserd ainv7y] Hfloyeper n pyrw “svjopoy Soupat nsafiaods} orp 18niq wiouswn pod afnfiaefod yerpop as feaQ “(168I—ZI8T) eundo zi efzoiqury vomeys vunisids npaur of wepeu e “eal Board nyoyne epedud ou isyar fe “eunpnfy wre -Ipafod s exfusegopoy erassns I N BIOAOTZEs NAITO 1 psoflaods! ospnur In ns of, “ysefaodsy ejohp Bosnup ofuepzt oad as afntavfod “[ 161 eupoH UWL}, RIO 0 wopalsaq wousyoyxosouzy | obey ttour foaos -ns] 0 vindn YPIQeIO ExEUIO[PO Oy![Ox{9U s ‘aAitOw afuaminun noquz4 puyxIO Vz Vani} UZ vs OuDfa -ndopeu 9a af afuepzt AG “euIpos o1s ofud op(ep Psgl ainliaelod afuepz os o901L “(y681—S 181) yruuioaez uejoay ormerdtid rorpud foas od af 01g T88T Nitreze yy n Jopoyer oueysn ‘ofrepzr on, ‘ouesahop afiusey af oq “pop asia ezour ou seuep as eBafoy op “afuepzr oasd 8 6—8 “6r6T “woueNa ‘a “aT ‘omusioyiod un yp juorznjay n soso8paid “TETOSUWA A 9. 91—SI “eL6r “OUPLIN ‘o1oupa woosny ‘ossns Ounssoyjad un Ip HuoD2DYy ASA. S Se ‘OST P o ‘nfuezey n “OLgT oupod yo vind rsd od ns aualjaiqo “pyiusp20poy Soupal nsahaodsy “y o>'egaliors Zoisoid wouoy s vunsids wyseuou umysnr sueqisfoas oyeuzO vuM eBlUy oueNS oBNIp § ‘Purzionueuos JoupEdez feoafin epzour 1 (e9Aft -o18 Bo[sosd vgefpesop ward) “| BspURSyapy BUAUIAIA zx aoden afnsido ‘oureu ‘vaifuy “vuesidez vaifuy, af wofoy n ourafiaa aftad 90a ‘ogsegopoy efiApo as urofoy n HAYO Hep ureu toz ou OWOfLIA OF ITV, “ZORT eUIPOS EXMUAL|qosez efmepeoIso | “~pSxI— C81 vies SoysUNTY npaurzt NNselus eqon sural <1A 01 wp 28 UI « :UIgeU I9epal|s eu NIpaapo vfuEID Boatlized uoxet os ozour “-DyIusm20poy Soupar usafiaodss vxueyseu ouraiia ,-vgvavpzt Sond OVy Blisieg wupueunyre oavidn ofuruods yu0AeZ, uejoo | “Wesn bz oruroadrd e3 oy fiyaeaoity | aaeay -ud opng vp onsigoid ‘efuezey nz1q nssturasa> n vpOvYTA JowAas eurisoures yrufoispaid 1 yeuoUT PysioZo}eas ‘ofiseg WpuEUTYR of vs Yop uA -istdoad wind asta oxeyeas of o1q sidoyns tui0a.d fe nortonsog n o1qez Seado.y 9s wpey sv9 Hfupafisod 1 Izejop sedg “vartjour eueysosdow nuraftr n iq epersasd urgeu fe) eu Ford Iq 01g ‘nsedeu ionfeysndod ‘yru -SeQopoH{ “ExIUsEQOPOY NSAAeZ BARSNyod “1orIOn -so8 n efunysnys wef0y n sido 1epoyer af uarsndst nf -epzi woueysn 9 “efueargnpod wulgeu JoyONsyjOys Bofusepuo anoid asodeu v ‘eqop esouo vfiwepeye YP{sojoo} anosd eunsez oFouur s o10A08 sof vUIIfU -epzi wieysn n aualarigo nstu ofoy nsoupafod 1 oumpo nsidoyns af wo, ) ““DyusP20poy Foupal usafiaodsy stdoyns w10Az71 nsoyy HOS Bu euOUL fejsiueg Boioas vurisourrs ZoysnI 1omgz fousid -oyna n'TS6] of Ovseuoid aoxeslog “S “N wes PERUZ OL “NsoY BU OPIS 1 ovsidez oy ylusegopoy ures epzour af yr nesidezTalijanski prijevod donosi prve éetiri ispovijesti 1946. Prosireno izdanje prvog dijela ispovijesti, ukljucujuéi i tri kijuéa izlazi 1972. Prvi potpuni prijevod ruskog izdanja iz 1930. na Zapadu je talijan- ski u izdanju kuée Rusconi 1973. 5. Pustimo sada po strani povijesni okvir na- stanka knjige i nagadanja o autoru. Pogledajmo radije sam tekst. Tko je hodoéasnik? Sto znaéi hodoéastiti? Koja je uloga starca? Hodoéasnik ili na ruskom strannik jest Coviek poboznik — bogotrazitelj. Hodoéasnik je upravo onaj koji casti Boga hodajuéi, fj. lutajuci od mjesta do mjesta, od samostana do samostana, od crkve do erkve... Na hodoéasée se kreée sam. Sa sobom se uzima najnuznija odjeca, nesto suhe hrane (dvopek i sol), voda, Biblija, Filokalija i Gislo te mozda pokoja svijeéa. Sve to mora stati u naprinjaéu. Prije nego sto bi netko odluéio krenuti na hodocasnicki hod, barem je to tako bilo kod Rusa, redovito bi rasprodao svoje imanje, oprostio se od svojih uku- ¢ana i rodbine, ispovjedio se i priéestio i zatrazio blagoslov od svecenika. Nakon toga bi slijedio hodoéasniéki zavjet, koji se mogao i razrijesiti bilo na grobu nekog velikog sveca, bilo na hodoeaséu u Svetu Zemlju na Spasiteljev grob ili pak u nekom samostanu. Hodoéasée na Istoku, za razliku od naseg zapad- njackog suvremenog hodoéaséa koje postaje sve vise dnevno ili tjedno vozoéasée s ciljem da se po- sjeti odredeno svetiste, znaéi zapravo tudinovanje. Kao krséani, pozemljari, svjesni smo da nasa domovina nije na zemlji veé na nebesima, medu nebesnicima. Ovdje smo u vijeku samo gosti, stran- ci, dakle hodoéasnici. Sveti nas Petar opominje: »Zaklinjem vas da se kao pridoslice i putnici klo- nite putenih pozuda koje vape protiv duse...« (1 Pt 2, 11). A sveti nas Pavao upozorava: »Nasa je pak domovina na nebesima...« (Fil 3, 20). U tom smislu hodoéascenje kao tudinovanje ili xenitia iskljuéuje bilo kakvu radoznalost, bilo 10 kakvo mijeSanje u tude stvari, bilo kakvo donosenje suda o drugima, ali zato poziva na stalnu pomisao 0 vjeénim stvarima. To je Zivot nesigurnosti za su- trasnjicu i za as osobne smrti. U monaskim krugovima hodoéaséenje je bilo shvaéeno kao Zivot u tudini, bez prave domovine da bi se trudilo oko Zivota u Kristu. Po krStenju, naime, svaki krstenik postaje stranac ovome svijetu u i&éekivanju uteme- ljenog Grada u nebesima (usp. Heb 11, 10). U suvremenom znaéenju hodoéaséenje i tudinovanje moze znaéiti Zivot u jednoj sasvim drukéijoj duhovnoj sredini ili ozragju, razlititom od dosadasnje- ga. 6. Veé je u starini svaki Bozji poboznik imao svojeg uditelja — duhovnog oca. Vee su prvi pustinj- ski oci poznavali duhovne oce ili starce. Stara sla~ venska rijeé starec odgovara grékoj geron ili latin- skoj senex. U naSem suvremenom jeziku iu skladu sa zapadnom krséanskom bastinom kazemo duhov- nik ili duhovni otac. Dok je na Zapadu previadala teZnja da se duhovni otac imenuje kao stalna sluzba u samostanima i sjemenistima, to je Istok, pod utjecajem pustinjskog monastva, uvijek bio. skloniji prema izyjesnom slobodnom izboru osobnog duhovnog 0¢a ili starca. Takvom starcu ne pripada samo postivanje ve¢ i potpuna poslusnost u vjezba- nju_duhovnog Zivota po Evandelju i ocima. Do preporoda staréestva u Rusiji dolazi u XVIII. stoljeéu_pojavom starca Paisija Velickov- skog (1722—1794). 1800. dolazi njegov uéenik ‘Teofan u samostan Optino. Taj je samostan postao poznat takoder po starcu Lavu Nagolkinu (1768— 1841) koji je bio duhovni voda ne samo mona- sima veé za Citav onaj kraj kao i mnogim hodoéas- nicima. Lava je naslijedio starac Makarije Ivanov (1788—1860) koji je uspio sklopiti plodne veze s knjizevnicima. Najpoznatija osoba optinskog samostana zacijelo je starac Ambrozije Grenkov (1812—1891). On je posjedovao dar spoznaje dusevnog stanja svakog posjetioca koji bi do3ao k i99 ‘6961 “wry ‘ounova “Pa “2707 \40 au0}z1pou1 v1 opuoras OFC HP BEU2ISOU0I DT “TIST O1 fofzog od as vpey eugts afersod fof euG “nfzog NNS Bu of BuSJOAIS ABIEU BUTLIOU! fF BUTEND{TOIUT BAO -afa0Q« (97 “1 180g) NAF F MAIS NfoAs vu eyeL -a09 SOAs of Bog “WOT S BAD NSOUDTIS IsMP. foaoyataog n afueljavugo Oy EDBAYS 25 01899 (EFI -eyylap) afualuaaysuezogod 0,1, “49[ao9 PARAS NIZeL viour nurefoy {19 o8y afuafuamsuezoqod ronsiw fofoas n ylovuzeu ns Oy (66£—SZE) BOXSIN Pt “BID 1 (66E—-ShE) BIUO Zt Bluseag “(Sst—SBI) eueduG poy AIZEN elfea eurzeyTzey Oe “efnns opfep ‘ofiunzjow mt afiajouzaq yal nfryrzoy Bz golt1 BAS -uoarsoims “(Zp “OL YT) »ouqanod oupof oures« eu 1 edog EU MIgoI0paisn NsouNdiod n ovgour yor -A09 95 Iq Bp NS SugosOd eUTSA F sOUOATUS BL “ANT -our dueisoidou oyaid autfN s nfuafurpels n n30g Neasod 9]az as Hoy eumoeluAciolas 1 BUITseuOUL uoaisfoas efuezip Sousayjour 1 aaiyjou uigeu of 01 wlo80g s afuafurpefs ‘ngoures nfuemu | nysfuea ‘nuISh ‘IsOuRIqes IQeUZ DIYIsay Qofia AIO “gk op ISouAOYNp NySTUEZIG nugidn ez woupold oa a9 TeIsod efeurg sou -soynp aygneuzuey 1 edn oyspms eurziueuny Bourelioos 1 Foyshisimy] npoutz! isoiedeu wyvc« 1OZvy BPR AOWTYOPA “q O1QOIs of odolyy ouzafuus “oap ny “ovavsd TUANUIIEY-O¥sNGoUs? Fys[Orsode TE PISHPMs-oysuefyzeq af np e “rofus PQHsTH Coyonseyrzay FASIEUIZEEH TE Pysfeurs-oysiedi3o of uvpor “waofuus BAP Bz BUZ YOIST “eIOAIZ BOYQIUAOPaI WE vayseuour Soupedez ysoyeuriszes 1 soueljel “Ipod aurguesst afeuzod ou oargeuoUr 0Ug018] “ePLI douane wey 1 vaIs[oys “Nsouaocynp visieZ vuLIS “ures Y}[OAs po BskAIS (IQoUDD) vAIsIUpatez 30%, -seuour Jofuis rysuefiyrzeq app “narsnyjst WoyyAsTUL vurosd 9703 (nosJoyBue I HIurasa) foefunsnd toe “EIS ~eyizey oseystid yOC] “(9Z8—O9L) PUPMS BIOPoe |, Bojas BalseUOU FOysuEfTIZeq BIOeULO;OI OASA zr ‘OF “0861: ‘OUD smoouy ‘pa ‘o1tds o9p BnAou BT*KOWOUKA A 6 61—81 “1g61 “Wry “wmIpms ~py “Deen puponuads oy METaLag “1 “den eunims Wns Og nsofiaodsr fo3nup nz 4q nygolnig 1 Ob “Lz “44 ‘oR1fuy 940 mapEpop A PULDIES “as sidooarz PAE “dsq | 1(6LE—O€E) SoATIOA vMTIZeg BoroAs vUFEgpon od datz fox NOySE 1q IH EUENS eUNOIdNg “eyNsTUI porn npr euzeyrzoy oseisirg “volupafez ypiseuour eyuRs -Bu vurjoszed s oupoqesed nizen oursour oaiour BurpeN Boayxeao oyjagod “sazyou 2aosnsy nfuoon anisud yyguspyrzay Nez OUIEzOU ‘as 1uIg “nyTL -od maid ony ““vyusvg20poy Soupal ysaliodsy nynuod nwes + nnsafus eqon vomms ofojn 1 eft ~a9gegopoy “exrusegopoy wsido msxa1UOy | *L @hsouaoynp auayjsoavad ofjoutay nizen eqan joys aysoFepod 1 aysioyse oaosafu oyeid “e10A1Z ZOxSeUOU! O¥aId oavidn o1eZ “nourpofod 1 vumas vovigo eachyez yrfoas nsomaojafo nsousgruE.ssoou foloas n as afjap -unaq :eialavs ypjsoopueas 1 rpofiaodez npowizi nyH] -ze1 ojeavuzod epey afta afjaejsoavig “Isouaoynp eygeuour of 0} ¥ ‘oye 1 oyeuOUT ‘oyLIopy ez OTT “281 2AABHE Z0q ‘AAS vz ISOUAOYNP wUIPEl Bupal ‘our ~reu “Hoisogu “e9afjois Zo1 ofndofu WoIoalz of unt -oas & “efuresuni0y Sourzafu Oyo ngojn nUIOAL ofeAT -Ipo af ofoy earseuoUr oxasd rzqqQud 2s fol ep asof ‘AOUIPJOPA * 9Z8y “IsoUAOYNp BUALTSOARId HeAYs as up ind isyeifeu 1 fiuinSisfeN suOIoAg nyng n 3OArz ov “ “I90fts NySTUIS WOySUOYs! WOUO N EIOAIZ Bouaoynp wofeuzods vz vfuzo3 ysof vynvu vaczolu vyniod vuljoute, “soqure | rurfe.rjod n aoreg nueis ~oures n af O1arZ .(€€8I—6SL1) PISAOIES UeIEg Hoas of oyeyxeAS SOUAOYNP d¥sn4 BAO YID2A -feu po uepar ‘iozpununy DDL HUeUIOL W{OAS n aumtsoz voris ny n vfizomquiy voswis 31[ 1uSBO fer OF1190 af ep Foysad{oisog EU oTeACTalp Oy"101 ef of ‘sowed nuznu 7 aindn eugonod nep ovsour ewoxvas of uo ulgeU fer EN “sOAoRze1 Bu nulIjubavi nastani u covjekovoj dusi i tako je uzdigne nad sva stvorenja. Vjezbanjem u krepostima éovje- kov duh biva osloboden od pozuda i promatra uzroke stvorenih stvari i u ljubavi biva sjedinjen s Bogom. To sjedinjenje moze se ostvariti u svjetlu ili pak u tami. Ono moze uzeti oblik ili vise razumski ili vise osjecajni. Ono ostaje uvijek kao tajna jer sje~ dinjuje stvorenu dusu s nestvorenim i nadiskustve- nim Bogom.«'! 9. Duhovnu struju, prozvanu sinajskom, u mno- gome su podrzavali veliki kontemplativei kao Dia- dok iz Fotike (oko 400—486). On predlaze svima &iSenje srca pomoéu stalnog spomena na Isusa.!* Srce postaje srediste razuma i mudrosti, a igra glavnu ulogu u molitvi koja nas neprestano upucuje na Boga. Sveti Barsanufije (umro oko 540.) i njegov prijatelj Ivan Prorok u 850 pisama pisu 0 zazivanju imena Isusova. Sveti Ivan Ljestviénik (Klimakos, 525—608) u svojoj poznatoj Ljestvici nebeskoj govori o Isusovoj molitvi.!? Glasovita je njegova izreka: »Neka se spomen na Isusa (Isusova molitva) sjedini s tvojim disanjem, pa ées vidjeti kakva je korist od hezihije.«'* Molitva Isusova kao naziv spominje se po prvi puta kod Pseudohezihija, tj. Hezihija Batosa, uéenika svetog Ivana Ljestvicnika iz VII. stoljeéa.'* Po Pseudohezihiju, Isusova molitva mora biti udisana tako da ime Isusovo prodre u nagu nutrinu i objavi srcu svoju volju. Prema tome, Isusova molitva ne ide za nekakvom tajan- stvenom tisinom, veé za sluSanjem bozanske rijeéi. uuskom izdanju Récit d'un a son pére spirituel, Ed. de la Baconniere e Ed. du Seuil, 12 12 Usp. PG 65, col. 11671212 (posebno cap. 97). 13 Usp. PG 86, col. 596—1164. Vidi takoder broj 12 u dodatku ove knjige. 14 PG 86, col. 1112 15 Usp. PG 93, col. 14791544. Vi dodatku ave knjige. koder broj 8 u 14 Pri tome se ne ostaje kod izvanjskog zazivanja Isu- sova imena, veé nas neprestano zazivanje ¢ini dionicima svetog imena Isusova. Ono nam daje krepost umjerenosti i uzdr2ljivosti, ono je svjetiljka u tami, ono je mjesecina u noéi i konaéno jutarnji izlazak sunca.'* O Isusovoj molitvi pie takoder i éasni otac Maksim Priznavalac (580—662).!” U vom nizu spisa o Isusovoj molitvi spominje se i djelo Naéin molitve i sabranosti, a pripisuje se svetom Simunu Novom Bogoslovu (oko 949—1022).!* Djelo je poznato po tome sto povezuje zazivanje Isusova imena tj. Isusovu molitvu kao epiklezu Isu- sovu s inkorporacijom Ijudi Kristu.!? Po ocu I Hausherru,?° Methodos ili Naéin molitve i sabra nosti ima mnogo sli¢nosti sa spisom O éuvanju srea, koji je napisao éasni otac Nicefor, monah s gore Athosa u XIV. stoljecu. S Niceforom dolazi i poznata formula Isusove molitve: Gospode Isuse Kriste, Sine Bo. sel Nicefor dodaje rijeéi: Sine Bozji!™ 10. $ pojavom svetog Grgura Sinajskog (umro 1346.) prestaje sinajski smjer hezihazma i zapoci- nje svetogorski ili atonski, rasiren od monaha sa svete gore Athosa u Grékoj. U svojem spisu o kon- templativnom zivotu i molitvi?? Grgur postavlja ji, smiluj mi 16 Usp. La preghiera di Gesic (U obradi jednog monaha Istogne Crkve), Morcelliana, Brescia, 1964, 30—33. 17 Usp. PG 90, col. 1402—1462. Vidi takoder broj 19 u dodatk ove knjige 18 Usp. PG 120, col. 702—710. Vidi takoder broj 28 u dodatk ove knjige. 19 Usp. La preghiera di Gest, Brescia, 1964, 33—43. 20 1, HAUSHERR S. J. jedan je od najboljih zapadnih po- znavalaca hezihazma. Mnostvo njegovih spisa i clanaka objav- eno je na francuskom jeziku u Orientalia christiana analecta i Periodica w izdanju Papinskog orjentalnog instituta u Rimu, na kojem je otac I. Hausherr bio profesor. 21 Usp. PG 147, col. 945—965, Vidi takoder broj 22 u dodatku ove knjige 22 PG 150, col. 1305—1312. Vidi takoder broj 6 u dodatk: ove knjige 15rosoug “289 1p puanystoud OT 8 ‘o8— se “6965 “wap “org sp v2ue2sou0D PT*AOWIMOGAT A LZ LS “961 -pnf{j Zouvaosep vpafas Soysuez0q afueneurord ns -ouzea of o31[94 po “apep “eseUIETE FINBID LZ ‘orgnpoud asta sof epedez 1 eyoisy npourzr zef as foloy od afidojoo) ouayjsoaad wopoquits uIpeU fey BU ofeysod ‘eunjog djodonow aysuopayeur dnysiqpeu “N31 ofuarqopo OUAR]SOAwId OUDAyI9 OUDGZNIS Ns IIGOP surezmueed ‘amjsns aofafa 1 inai5 “nefapo ofiu -r1ur | 9 BjSOuL fisNySIp 1IBAIS BABID He “AIzolqztou of o1g eureRpIE g eYPUOUT Zoysfrquley ouwsnueliso bygnstjeuoroes Oupedez | eseureye g bani npowzt oviswu of 1foy “epafas Zouas0aysou O¥O sodg y.>"eU -owy vfuearzez 1 oatjour oygnseyrzey [io rupeur -10u 01g of BINBID vz “epofas Zoyssoqes, ‘epetas Boysuez0g ofuepely« “earfour ososnsy nfjauia eu ovsop seureye g indI5 efeuzods af yIAxeI OC 2>".0G os 1 n rAvseU aupal fiefs ralserziou, NeALEZI aipreq auappers, indod a9 efoy Nsouge[acg oul “aaisuezogod aAofafu ‘visu vsouszeiqoosd oft -envuioid 09 1q esofzog vor Bopelias ofuenvurosg (euefiB10ue) Wofueactalp unfoas es nUTEAS n oAs 11g 99 Hoy esq 99 rolpra afueIs OUDfuomsuEZ0Gog Feyolia Zoonpng oaysuazeyq 1uIg ofoy eouns ovy 99 Imofiasez 1 epefas po tuazeiqoasd nIq rorupeavid 99 urafoy n womsfory umaasosd s (oarstupelez) do af oy, “opafas afeisod ures urgeu Pjou vu *ifiioua foysuezoq n vyofpn eur Hox feuE “eposrid euaroais nsouagIubsdoO nfuozETpEE n Zoaipeuzods 1 3oufepafso ueazi 1 peuz! oundjod nyjafaog neuzods dfep as uo ‘afuasoajs IzeTpeu 30g EP onpng “vIOAIZ Boao tz 90a foas n ojsop af afoy afzog onisaafjeiy, nafpia nfidsn woiog s nfnfurpafs os 1f0 quo Te *,euep Zourso wufer, sof Opafas OuD10AISe N« ‘efidrou yr efreaojalp Balzog 1 nq efzog npeuizr aynze1 t pepafas Souaromsau« nfuEegeays WOAoTelu nos Hoises auuped BANS ISOUIOAZE BY}, "vA SUD BysIUEZIg BTIPIAIod Ousgznjs yNVU of AOTOEN, or a8Hfuy Ono MIAEPOP AL fO1q IPLA OZ o8y{uy 240 TABPOP " O€ (esq 19po¥ IIA “E6E “109 ‘EP DA “ds. 'Ss ‘ONS? Sz Is—os ‘ons7 pe Bb “POST “widsaE ‘ns9H Ip miotyoud BT EZ Sayfour aaosnsy noppafisod nuzna oy 1 nfiqizoy eq Oo70d of NS1H ‘ewER[Eg eyeuOUT Zo¥s faqe[ey po mupedeN »-(6SE1—96TI1) NSDUD/D Ht WOYSUNJOg nanBep WOIAS N vyudnysez 39990 “feu Sofoas ns [seu vayHour BAosns] 1 wRZeYIZOH =2>"k#og Soupal ‘eBo1aag eynq | Burg ‘voG ‘oaisfory, ougefs (BUTeU y) LMA -lid Bu0 O¥8_], “avgnf] 1 souzuod “soussnays efael varyout wowtnoud g “vatzez wBofoy eFog vu pala -od foas efjavidn oufoyods 1 ouvysoidou wosnou § snfusord afnzey 1 oun ofzog BAIzZez BAITOUI WIOSOZO| §((Bumaud) ynp (soZ0}) 2afu (snow) umzer Igas n furpols BAyToUr HISTD<« :asid UO “aAIOUr 9AOsNsT vfawaojolp ylusesnp 1egnos081 Oy UZOd “COTET fOLEL O1un) efyjopely epess wjodonow “idoy -00_L of purpof puZeYIzay BlforIN PO y:"BfuEArzaaod Boaxe1 Zoupaf feon|s oarsutpal 1 oupain of oy, “wow -2as F afte py 2149 oun 1 OBZoA0d Baosns] BuoUT afuvarzez zn of o1§ ouroy od yeuzod of uNSyE PY TAIOU! | nfwesoures n nut ovyouIs 1 ovseuOId 14 ou Oyjou BB Ep OuTeS NqTTOy nfoas oLPds af of BQUE, “osney YeuNpeU o1qop of Hoy BUNTSYE PY BIoJOyUE nsoyty HOS Bu af oBuzodn Tysfeurg anB15 HAS seo s1sypad nfer -esyeo umez roy ofuefey | souzruod Bureu n {ny -o1Zn vaijour BAOSNST Ye “Ipafisodez wfuravsuazt po eaegudsy ou oyeyIU OTP seu OAQ “esnsy vUIPod “sop ozapyide 1 efueaizez Zourrsosdou ind 1 “epnn oSouu 1 euouters osouu zen Woy “pafisodez vfueaesiazi nd :emnd eap ofnyyze2 andi “\sourears aleisod “sougnsour vy ofq af ois ou ‘UaALENO TUaALys rep “efuasry poy Sousffunid eyng sfuea -ojalp ‘euntjafp n afuearjariqo ‘(eliB1au9) praSuau—a.« JOAIZ PIQNsTuT of nurofu Og “PIOAIZ FOxONstur ofjouraskom biéu u potpunosti. Promatranje, izraZeno rije- Gima »svjetlo« i »oganj«, vuce svoje korijene u Kri stovom preobrazenju na gori Taboru (Mt 17, 1—9; Mk 9, 213i Lk 9, 28—36), u taborskom syjetlu i sjaju Isusova bozanstva (Iv 1, 141 2 Pt 1, 16—18) koje su izabrani ucenici imali Gast dozivjeti. Grgu- rova mistika, mistiéko iskustvo i antropologija usre- dotoéene su na ljudsko srce u biblijskom smislu, ali takoder i pod utjecajem casnog oca Makarija Veli- kog (IV. stoljece)? po kojem srce zapovijeda i upravija cijelim tijelom. Shvaéanje duhovnosti za Grgura Palamasa ima takoder i eshatoloski karakter. Povijest i povijes- nost ne smiju se shvaéati u prostornom grékom smislu-kao zemaljsko-nebesko, veé upravo biblijski kao sadaSnjost-buduénost. Palamisticka duhovnost sadrai dva pola: proslost i buduénost. Proslost je oznaéena éinjenicom utjelovijenja vjegne Oceve Rijeci. Buducnost koja se mora ostvariti jos je pred nama, a to je sveopée uskrsnuce tijela u posliednji dan. Stoga kr8caninu nije cilj da se oslobodi povije- sti i judskog tijela, nego da ostvari, Sto je to vise moguée, sakramentalni znak buduéeg kraljevstva da bi tako pokazao vec u sadaénjem zivotu blazen- stvo obeéano izabranima. U toj napetosti izmedu utjelovijenja i buduéeg uskrsnuéa tijela u posljednji ili osmi dan treba takoder smjestiti i takozvano taborsko svjetlo. Za pala- mizam ono oznaéava njihovo iskustvo Boga. »Bozanska stvarnost koja se objavljuje svetima, Po njima (tj. po hezihastima op. prev.), istovjetna je sa svjetloséu koja se ukazala Gospodnjim uéeni- cima u njegovom preobrazenju na gori Tabor... Otacka se predaja slaze u tumaéenju evandeoskog izyjestaja o Preobrazenju kao 0 anticipiranju dru- gog dolaska. Taj drugi dolazak postaje pak zivom stvarnoséu za jednog krs¢anina u njegovom sakramentalnom zivotu i duhovnom iskustvu: Kraljev- 29 Usp. broj 18 u dodatku ove knjige. 18 stvo Bozje nalazi se veé *u nama’, u iséekivanju nje~ govog slavnog pojavka v posljednji dan.« To hezi hastiéko poistovjecivanje blazenog promatranja svetaca (visio beatifica) 5 taborskim syjetlom koje su dozivjeli izabrani uenici kod Isusovog preobra- Zenja, a koje hezihasti smatraju ne simboliéno vee potpuno stvarno, Katoliéka Crkva nije prihvatila kao svoj nauk?! Monasi s gore Athosa, Kalist i Ignacije Ksan- thopulos (XTV. stoljeée), ne upustaju se u spor oko hezihazma, veé ga svojim Zivotom prakticiraju. Kalist je napisao Centuriju (sto poglavija) o Isuso- voj molitvi.!? Centurija nam donosi cjelokupno pra- vilo Zivota hezihasta. Isusova molitva stoji u sre- distu takvoga Zivota. Kao formulu Isusove molitve oni propisuju rijeci: »Gospode Isuse Kriste, Sine Bozji — smiluj mi se!« Kod toga razlikuju dva po- kreta, Prvi se redak izgovara tiho ili glasno udisuéi zrak. To je zanosni polet prema Isusu Kristu. Drugi je dio povratak k sebi samome, izdisuéi zrak i ponavljajuci: smiluj mi se! Prave hezihije, tj. sabranosti, tisine, smiraja, nema bez prave vjere i dobrih djela. Trazi se tiSina, citanje Svetog pisma, noéna bdjenja, klanjanje (pokloni), post, priest i za pocet- ike Citanje Psalama. Centurije, pisane duhom tri- jeznim i praktiénim, jos i danas sluze kao najbolji priruénik za Isusovu molitvu.”* 30 J. MEYENDORFF, S. Gregorio Palamas ¢ ta mistica onodossa, Gribaudi ¥d. Torino, 1976, 64, ITI, St. Grégoire Palamas et la mystique orthodoxe, Ea. du Seuil, 1959, 120. 31 XVI. ekumenski sabor u Firenci u buli sjedinjenja Grka s Rimskom Crivom Laetentur coeli, 0. srpnja 1439, odreduje: » in coclum mox recipi et inter! clare ipsum Deum trinum et unum, sicut! est...«, DS 1305 32 Usp. PG 147, col. 635812. Vidi takoder broj 16 u dodatkus ove kniige 33 Usp. La preghiera di Gesit, Brescia, 1964, 3962 Gotovo potpuni prijevod Centurije od Kalista i Tanacija izasao je ina njemackom jeziku pod naslovom Das Herzensgebet, Mystik Yoga der Ostkirche, Munchen-Planegg, 1955. 19Iz ‘oyu ano moepop n Gz [OG PIA 9E a8ifuy 240 mpEpOP Sz [OI IPIA SE “yizot rysfununs vu effexor. wopoadfid s ef oagoduz akollumg “G YeUoUrAUeZIas “OPE eMPOD “ourpod “6881 F “LER TAXSOWN 0 o(P68I—SIBT) WIOAwZ uBjooy, o1aelgo y of onwisidtid varrsepop una" s “tesahop F undjod “pos -oftad rysnyy “BSEfiTy BAO | OAT UxO[O¥ O rUSeQoPOY Tu10qos Bs af orsou afiqnfjorosqoq] ©.1, “LSB 1 2urpos afiqnijororqoq, Ouncuod of ors¥lgo (98 1—L08 1) aoutunguelig ofiseusy dnystq -afgqnforo.qog woaizeu pod “¢6/ 1 Naws oaosalt oftd vuep nuIpos ninqinedyueg n euepzr af vfoy ‘yrzol pysuos -B[SOUDAWI0 BU NITRATE T WQS of oaoad ce(bELI— ZZLI) FSAOWNSA fisteg yeuour PIsNy “efTEIONY BIL OFF nyrzof woxsuefyer 1 woysnouesy ‘WoysSe[su9 ‘Woy, -geuiofu vu niogzi n owes afteyxorr.T TAoIsyer NeUZ -od 111q npedez vu ns Epes Og ‘e10uNpe IpnequO, ousig nfaepzi n oyfexsuoyy ootupolez oxseuour npoasfud n rysuefiqer 1 sopjossog ‘oureosiiog op okvqqy n Bisnoub.y “19qe.J PuE r9qE.T EQBABPZI poy nuopuory n ize[z1 poasfud rysepsuq “ofTe AO! AT afuepzt oundjod ouinuan posed es npedez vu niu “epzt WOYQI8 WOAO Od “Aftrepzt 0948 0110199 of BIOL -AIZOP “9L6I OP “LET PO “Yeldsn yr24 af Blafarzop vaoisyar YRISIEYse wANGZ eyslipedopous eT “is -unjog unurg 1 orSnydese sy ase y “(eprANUy) BpAyaL Ise ISTE yelineg ‘somdoypuessy afioeuay 1 1stesy ‘seuEpEg — PISUNJOS aNBIH “IS “feurg anf15 “YeuOUT L0J99IN “HASHTOPELLT 149[09,L ssomtparg PIOOIN ‘Ao|soSog ION, uN “1yswed Bq ofuwyeyl “Psuegseureq] seq “YeUOUT uEjOOT, qstuouey — somrpya efi “Pisfeurs foo “PIs -fupuesyary ysouzo |, ‘uouroT.T aq “PIsuBgseUL -ecy uesy “Tyshiqry alisepey ‘oeTeAwUZUg WISAA oz ‘atin 90 mBEPOP AE [01 PLA bE ‘osopal ZI sopoa y ‘Pystedre-y wea] ‘oxNOW Zt HOPE S095 TEN ‘soreg oftuzo HT IOySy OFTEN ‘Uelisey seyuog 71 fudeaq Joroyeuy efezy “PMA UMUY seuoUTt yraousfa Ong “eal ors “ATX EffauTou! YPLTOA, op our oas ed vididq ZI komo Yrysfunsnd yrard PO ns ruRIqezZr wMTeyO|!.F IsoUOP fox 1401849, ‘eodnjs Bap n EOMENS LOZI + IAX C1103 ur wun ‘ifioous A n euBysN ‘esl “IePIOYOIAEAL ueAy ZoUy PSALp[oU af O1SOUS BASH 2A04SOL], “NO Woxeas o sidoroarz Yerwsy 1 poan orpastid UPON, yeuour ev ‘asorsyar of oldnyes ofseyeyy dnysig. “(SO8I—IELT) StAION ofuexEyy MIULOY dnysiq 1 (6O8I—6ELI ‘ovsodO}2Ag) EMIOIYTY “WIPOYIN, Bsoupy o10d S yeuoUr yrUosdud mygz ns NAO ‘afionjdwaiuoy 1 afioyp affozoyif aujpiow ngow -od passuaguans op uapadop 1 uafpafiasoad “u29$12 oud ynp af putfoy n DUI90 WIUsOUOTOG } utNaAS uaspu puasd yruDaqnz 1 Usoaihzipzn n yelez ns 1[o4 vov12as DhDYAOI1-1 FBCH af AO[SEN *SUTPOS ZSLT BUNDAT TW n as afnfjafod wxarz1 YLAXEI ByIIGZ eMail BAIg “TAI[OUr foures o LOR YNAAS 2310171 nfeunznez oaiour saosnsy ereUEyAAEId poy Crsofur aftufeseuzfeu eursid wo10ag ofueo 70 “IT “3Izaf P{sueAK[souaasss vu fies -o1,4 npoasfisd wrofoas od wineuzod af afisreg ‘oout BIN vuvisoUres WoyTUforspord o1q of afps “flap “ION nayour naosnsy o9an of Oy (F6LI—ZZLD) PISAOYNEA fisted ovseIs of O1q saITour oA0s ns] f[aHaougo PIT]9 A 9x°(6/POLI—TS9 1) PISAOISON, ofinrmrg faineas nayyour naosnsy af ours ngofj -018 “TTAX A “8/0 A nueNs nuo s euNseUoUT pout xelpo %1oA vreuT earyour af EAosnsy “nIsTUIS WOyS Aa¥sv_N opEp ‘niloye nupaf oy 1 o[{p oupof ovy ainzextd of UO ‘nasjour naosnsy ( $0SI—EErT SAOHLEA) PISIOS TIN Naas ofurwods ngafjois “AK A euNUearig utUARIsoaRsd npout 1 994 [OxDIH od oures ou vsony 9108 s ETLIS BATITOU as BAosNsyFilokalija znaéi jubav prema lijepome ili dob- rome. Slavenski naziv jest dobrotoljublje. Naslov Filokalija preuzet je od jedne zbirke Origenovih tekstova koje je izabrao i sastavio u IV. stoljecu sveti Bazilije Veliki i njegov prijatelj sveti Grgur Nazijanski. Po misljenju jednog isto¢nog monaha, Makarije, biskup korintski, htio je svojom Filokali- jom kao duhovnom ljepotom i dobrotom dodati antologiji hezihazma priruénik hezihastiéke molitve i molitve Isusove.*” Po Olivieru Clémentu, Filo- kalija predstavija »enciklopediju klanjanja« ** Cita nje Evandelja, Psalama i opéenito Svetog pisma kao i Filokalije mozemo uzeti kao drugu poruku knjige Ispovijesti jednog hodoéasnika. 12. Treéa poruka koja postaje cilj cijele knjige Ispovijesti jednog hodoéasnika... zapravo je vjez- banje u neprestanoj molitvi srea ili takozvanoj Isu- sovoj molitvi. Da ne bi doslo do brkanja pojmova, pod Isusovom se molitvom ne podrazumijeva mo litva Oce nas (Mt 6, 913 i Lk 11, 2—4), koja se naziva molitva Gospodnja, veé neprestano glasno ili razumsko ponavljanje sljedecih rijeci: Gospode Isuse Kriste, Sine Bozji — smiluj mi se! Hodoéasnik je prema svojim ispovijestima bio potaknut rijecima iz Prve poslanice Solunjanima 5,17: »Bez prestanka se molite!« Cuvsi tu rijeé u erkvi na sluzbi Bozjoj, on se dao na hodo¢asnicki put siromastva i neizvjesnosti viezbajuci se u neprestanoj molitvi srea. Neprestana molitva srea nije tuda ni zapadnom krSéanstvu. Ona je mistiéno iskustvo svakog bogo. trazitelja. Neprestanu molitvu mozemo utemeljiti i na uvodu iz Prve Ivanove poslanice (1 Iv 1, 1—4) koja govori 0 zajednistvu s Ocem i Sinom po utje- 37 Usp. La preghiera di Gest, Brescia, 1964, 67 38 O. CLEMENT, L Eglise Orthodoxe, Coll. »Que sais- ,n. 949, P.U.F.'1961, 20. 22 lovijenju. Kri¢anin se na krStenju inkorporira (pri- tjelovljuje) u Crkvu koja je Kristovo misticno Tije lo. Krséanin, suobliéen Kristu po krétenju i ojaéan peéatom dara Duha Svetoga na krizmi, pozvan je da tu svoju slicnost Kristu, to svoje zajednistvo s Bogom Ocem i Sinom i Duhom Svetim, zivi i raz~ vija u postojanom i neprekidnom sakramentalnom Zivotu, j. u priéescivanju svetim euharistijskim t nama Tijela i Krvi Kristove. Rumunjski monah D Staniloae kaze: »Nakon Sto smo primili Krista u svetoj liturgiji u zajednistvu Crkve i dok se ta litur- gija, tj. sluzba Bozja, u nama dalje razvija, sam Krist se izjednacuje nasim duhom sjedinjujuéi se s nama. Stoga nije dovolino da se Covjek prigesti samo jedanput u Zivotu. Da bi se poslijepri¢esno liturgijsko sjedinjenje Krista i éovjeka moglo ostva- rivati, potrebna je Cesta pri¢est. Na taj nacin Krist djeluje u nama $ uvijek novom jacinom i rastu¢om snagom preko unutarnje liturgije sjedinjenja Boga i éovjeka."” Na taj naéin neprestana molitva povezuje nasu svakidaSnjicu s bozanskim djelovanjem Kristove otkupiteljske Zrtve na krizu, s posadasnje- njem te 2rtve u slavljenju euharistije i dionistvom na toj Zrtvi u prigesti. To sve pak moze shvatiti samo onaj tko pokugava kao krSéanin Zivjeti novim Zivo- tom u Kristu. 13. Isusova molitva ukljuéuje dvije stvari: formulu i drZanje tijela kod izgovaranja formule. For- mula koja se ponajvise upotrebljava u monaskim krugovima glasi: Gospode Isuse Kriste, Sine Bozji — smiluj se meni gresniku! Rijeé gresniku u starijim spisima redovito nedo- staje. Ako poblize pogledamo tekst, odmah uoéa- vamo da je to zapravo spoj dvaju evandeoskih Usp. D. STANILOAE, La liturgie de la communauté ¢ la liturgie interieure dans la vision philocalique, in: Gestes et Paroles dans le diverses families liturgiques, Centro Liturgico Vicenziano, Rim, 1978, 259-273 23OL—1L “p96t “woseIg ‘ns9D IP BuAIYTed BT “AS Ty soaqtfour oaosnsy ‘ouprjaidau 329 ‘o1s99 07 1 ‘afuely -avuod nfngnsodasd iseUOUT PiSUBDS.Fy UZOIST Seep 1 wSoig “yeiseu isids ns wofoy n owiofisA CUO EZ df ouvsid ougys 1 epelas vluesreuroid Oasys! ‘oft “estpzt f ofuesipn ‘aae[s uopyeu ‘oyrays? ouze a “efjaego yr Hoy eZouo nfuezip wousalah | fuO¥o 1s0UzZeA NyIIoA ofeplid BUTEGzala wruAcynp WHoAs n P[s[ofor] afioeuzy] Naas ‘oueNs a3np g “eumpny a@nup eunpniy eurusalius pyar nour Japoyxei as oy npedez eu euTD YPysfaea yrE aafour YNIQHzeI Nnals af as oufjoaod “Avavfrurst eqait urgvu [ei ep 19buz OU yed! OF “Lartfour fososnsy nuafio nyeas pod epedud ou 1 ouwsfiasd 01 of 0x2] “opefas ofuvsyeuioad yr afuezedo a eumpnas eurasd vpolfod ofuensyy ‘efuesip 1 anunoy blues A03zt aluearperysn eaijour aaosnsy nfuofjour ns testdud soypy HOS tu IseuOyy “Iaiour forosnsy ud Iola ofuezip vpes oulfepalgod anuioy UOAEN “PT soynusuiods apnq ep 6¥1101 3491 CAG »jaUWIOAS nous od ofour aous tmign ‘wous vuziuod 1 PBeIq. asnsq« cPaosnsy worunsy eue[Z yed HE (Z ‘OL Sd *dsn) »jgoufourod ru ep nryod ‘aurpodsoy jos tur 90ulod n ‘ozog« :F (LT ‘Tg Sd) »infoat neay neisofiavu efour 99 wisn ] jafOur ousn “oupodson HOM OK« :OBY NAO|SOSKD N LAIZEZ 14}920q “UFOAyT[OUT WOAOSnsy § HSOUgS 19poye] OureuT npedeZ EN afupaoualA t sDU 229 O&% 2Az1[OUr augsaez 1 oupoan 1 as nfepop earzez afuefjaeuod OMPEIAOISEN TT OUEIFOSALAP “OMEIIOIS ZA) 4," ACLS -ose9 Tuaqzn]s wisafuopeu ye efOy “NyS{SINIT Ov naijour naosnsy a{nstdosd uounyouo ny 2%11qz O48 -uouey 21 “Lg Offavid “luopjod Treur 1 PT24 42po¥er dread Saqt[our 2aosns] Sfusf}op “Wepas ors Po ISM, B “BORUEZ OIS Po O|SID NEU 191 “Nparodses Wot “loynup od 1 BoRUAZ nforg od oures soruny aseU Po afnyy1ze1 o[sig as oysyuEztg “nodouoy eu suEztuEU 2aoizn I Bou ‘o[SI9 BU NAW[OW nAosns] NIOUL yegod Iseuout ns nigost vyafia Bofuposs PO ve (ie ‘91 fc) four Wop 1 n — os $99 seds 1 wsnsy eMIpodsoH A MUDIA« A “Dysiesy Walls 799 IZe[OP Epad fh ZN efUepzI IIA A OF ‘snsy aun owes nefurwiods ou -floaop eaijour saosnsy afualjour ez of ep HnusUOds gan Ae] “aanpour aaosnsy nfuEAoyGO Nn NBolN My “1194 O81Ipo ‘eaIseUOUE Zo¥sIIs WOfeoofIn pod BAI} o1s “AJ wourpass nqonodn nysfisinay n oBsN af oy ‘jas (njnus ‘epodson — juosja]a ‘auny atzez (4sli8 -imyy afte forelafeu af ep nnuawods eqan ‘ahsimy poy 994 Ours pey “RyTULIES RouasnIys Hedea TRoRd “all[s aorfoap tarzez tafods ofou o8nup erstu afta oy, >j98 fur InIWUS F nyTsoi3 tuo png aNso[tw “azog« :Alzez Owazaisns “eaorep owosdid poy “haan, foysimeziq A “epasopur ‘afuastwod ‘ofuourus 1QeuZ ¥ ‘ipWOYSD]IY Po IZeIOp ‘HaYrSD/TY P1213 “>IpNg ANS -ojfur« gaffy “efualjezes 1 afuraojnus oat nessnpasd ‘opjep ‘ofigvuzo gafny “(efunsojium — eurzoulaa) aujsowag]a 120fs uafioy af ny v “(ofuwaoptus) $02/9 Po Ize[op ‘wosia/9 HIQU3 ‘yjas umeU fayWUS« 199lhT »jmyrusoz8 tuour rpnq ansopum« :eyraes Zou -agnays gafls nfeunzn afipes [aN “woedali[s ao1foap vfedea ofueljaeuod oaridez af OL, »jas mur fnyrurs« WE >j98 ureu fnprus« 3yse]3 OATHOUr OFP FnICT “OAIS fory, o1sasorg Ojalio | eSafu Oyard B *E{9[A0Q030g *eysity esnsy Ourepoliaodst ‘yifzog ourg« 1gefit tnt -epo ifiendnsng 1 flousedg afysuyy “uep fupalisod n ousmAISO MIG 99 Hsoundjod n eB ‘alias BU Woy -se[op wraodalu ojagodez 9a af afoy afzog omsacl} “ex OysuBfsoUr OACISHY OUTEPoliAcdst “»aISLZ3] asns] apodsop« 2afts rnfeseackzy -aaqfour nynur “104 HIZOIS 10 NS OYE OUNIPrA BBOAO nfjawar EN (£997 IW) »sHfz0g UTS “IST 1 sof ‘ure ze ye 228 end “esnsy ronfarpeZ IU ~299A8 PHNPA ov (TE “91 fc) »ifoar urop tn — as $29 useds 1 BSUS] BSNS] BUIPOdsOD n fralA« :ourery wupysjoysode wunefg A (ET BI AT) »inyrusows iuaur 1pnq anso[tw *9z0g « :af oL10A08 “esad n onfe “epn as ouasnys “yruuieo v “(1 “6 WAD >j98 weU {ny “juts “Aoprae q] aurga :epeya vodaliys ns BACT BAIZEZali isto tako opominju da se ne treba zadrzavati na razlicitim psihofizioloskim postupcima koje su ne- kad monasi preporuéivali jer »svaki kriéanin moze postici vrhunce Isusove molitve i bez tehnickih pomagala, samo ako posjeduje ljubav i poslusnost. Na tom podrugju sve ovisi o unutarnjem raspoloze nju. A Isusova molitva oslobada od svega osim od Tsusa.«*? Svi oni koji u Isusovoj molitvi Zele vidjeti neku mehanicku kratku formulu po kojoj ée dozivjeti svoj duhovni preobrazaj grijese, jer samo mehanitko ponavljanje ne donosi pravih plodova, veé moze proizvesti upravo suprotne uéinke. Prave Isusove molitve nema bez istinskog morala i Zivotne askeze. U svemu je potrebna trijeznost i samokontrola. I. Hausherr pise: »Koliko god se ti postupei (heziha stiéke molitve, op. prev.) éinili udnima, oni nisu u svemu svojstveni istoénjacima i, bez sumnje, o8tro- umni teolog neée @ priori nijekati njihovu zakoni- tost, veé ¢e traziti da im se ne pripisuje nepogresiv uspjeh, pogotovo da se s njima moze postiéi promatranje (kontemplacija) bozanskoga, a da se ne prijede prije toga preko svih odricanja i asketskih €iSCenja.«"? Istu stvar lijepo je rekao Niceta Stetha- tos ili Pectoratus. Da bi se Covjek povratio na onu prvotnu Bozju sliku na koju je stvoren, on trazi prije svega pravilno viadanje osjeéajima i njihovo potei njavanje prayome duhu. »Osjecaji se moraju produ- hoviti i potciniti nerazumsko (iracionalno) spoznat- Ijivom (inteligibile); apetit treba vieZbati u uzdrZ\ji- vosti, sluh u sluganju rijeéi Bogje i tako dalje za sva osjetila. Od tjelesnih zadovoljstava treba ici prema uzvisenima.«** A da bi to pojedinac, monah ili svje~ tovnjak, mogao ostvariti, potreban mu je pravi vodié, tj. duhovni otac ili starac. Niceta pise: »Ne pokoriti se duhovnom ocu, po nasljedovanju Onoga 42 Isto, 79. 43 I. HAUSHERR, A propos de spiritualité hésychaste, in: Orient. Christ. Periodica IIT (1937) 213. 44 La preghiera de Gest, Brescia, 1964, 80—81 26 koji je bio poslusan Ocu sve do smrti na krizu, znadi ne biti duhovno roden.«** Na taj nas nacin duhovni otac ili starac svojim vodstvom éuva od duhovne mlitavosti ili iluzija, a sama Isusova molitva nije niSta drugo nego formula ili zaziv koji se odvija u evandeoskom ozragju ponizne ljubavi i samopre- danja. 15. Predajuci hrvatskoj javnosti Ispovijesti jednog hodocasnika svojemu duhovnom ocu wu prije- vodu Dinka Krpana, radujem se jer se na taj nacin popunjava jedna duhoyna pukotina. Ovom prilikom zahyaljujem Milanu Speharu na njegovom trudu ulozenom u jeziéno ugladivanje prijevoda. Ja cu pak biti zadovoljan ako ovaj moj skromni uvod, bi- Ijeske i dodatak pripomognu citatelju u to boljem i izvornijem éitanju ovih ispovijesti Ispovijesti su zapisane da bi bile od pomoéi svakom krSéaninu koji Zeli u svojem Zivotu postati sto sligniji Bogu. Zato, citajuci Ispovijesti jednog ho- doéasnika..., nastojmo ne samo ¢itati veé i uvjez~ bavati Isusovu molitvu, ponavijajuéi »Gospode Isuse Kriste, Sine Bozji — smiluj mi sel« Da bismo postigli stupanj neprestane molitve, nije nam neizostayno potrebno hodoéaséenje poput ruskog hodotasnika. Pokusajmo najprije s hodocas Gem u svojem srou. Nastojmo biti uvijek povezani s Bogom u molitvi: kod kuée i u uredu, u tvornici ina polju, u autobusu ili u tramvaju, u privatnom iu jav- nom Zivotu... Naginimo od svojega srca neku vrstu svoje intimne pustinjske oaze tiSine, mira i neprestane molitve. Hodocastimo dakle u Svojoj intimnoj unutarnjoj pustinji mole¢i Isusovu molitvu. Takva molitva, ako je iskrena i postojana, dovest ée nas do potpune sabranosti: sabranosti, j. jedinstva duha, duse i tijela u nama i nas kao éovjeka s Bogom, Uz akciju pokusajmo gajiti i kontemplaciju. Kon. templativni Zivot ovjeka pred Bogom i s Bogom 45 Isto, 81. ili PG 120, col. 925, 54 27spduny 41UjUoaz, “ps6 iolaoserg eu ‘wry “az urofoy n mofias ysouordns “fh “(ve AT »ueaviodso yeUz« opnq ‘torfusepHpEAs fogeu n ‘seuep | ep nsouomus 1 adeus Neu 1q OB1OUT wWoar[our WoURIseideu WoAOsns] INUTOWIOdIOd [a1 -efuepjodoq | fferzenogoq nrgefA vy uruLOSIy UIOIOAS NYNC] N eISHY esNsy BUTS O¥aId NFO, ngog oRaepaid oundiod 1 oumjsaidou ‘ougeurpefod Pyeas epuo as 1q ep EAIsUIpl III NsouwsQes Op ‘ofolr Tnsnp ‘ynp seu “A ‘apni ‘seu nsoaop — fro rongour uepaf ours eum ‘eaosnsy vaifour ‘eaijour urs 8z -erdau eseu urgeu fer BN [9s Tw {apres xunaAg Woy -nq muyPi0d 1onfel|avuod “unfzog wourg ‘WOoIsE yy wosns] woyefsogodog 5 naistupalez n 1fofip af 90a ‘ogas uz oures 1 ures ei0a1z Jofoas nufer NeAopals -od yz au uruegssy-yafn09 fofoy od n9O ndog Bur -01d Nsousnjsod zy 1ze[z101d afioejduaiwoy F ofioye soup “hsounzges n aqoso onisuipaf HeALwAISO of aongdow urgeu fer BN “Moarz WoUAne|dursuOy Ned Ipod Byeqenn OUAoUOd sed as 1q sOUANTY “WlOorT ~21IPoA wt Nefeysod | nsouanyE ageu n HeMposd asta eas 1q BIegen wioArZ JoseU isouANE|duIUOy “(L"s “ST AD) purea 9 11 | Ist ‘a1e90y Pos org “HUTPA N nUEISO OYE afour rafts F yusur n oiouviso Ox" “eISIU MTOR aiazour au oueUI Zaq “nuNsI7 “Epos Sour }souOp fer ‘nwofu n ef r ruaur n afeiso 0%] “9z0y 1A ‘sn ues Bf« :Ovzer of snsy “euMzes FOYSpnfy runnsiq n | oss Boaoyo{Aaog Nsouanjst n ‘asnp aist2 Tuiqnp n oures ef songour ofuefuepy Oaye p “Iqnsz1 nuiofN n edotN, ies os wpey ‘raeqn{] 1 peu ‘tla n alepard nBog oundhod 1 oueziprideu ‘ousoupoyeas 1 ouqoso Ulu e984 [YEAS 98 EPLy os afnswaiso ‘efuoseds wBageu ier ouqenod af ofoy ‘afuvfuepy aseu OF “ndog via “epi 28 ep ueznp of yafaog (sonusiyjsn “juss ‘eynus) Baisfe10 Souaurzea wWorelp wrysfuoseds-oystjoud -nyo wifzog paid 1 nog Hrugts o1s OweueIsod ep fi owrzeiqoaid as ep ealzod oad “yafaog afeysod Bog epey ‘efuofaozofin wouter woy[aa wos por EzZIn{ Maatp eu oyafiud oseu vz euagoulid of efoy vatiz OFy NOG OMmHd Uys 19s 93 NOU! OTTUpP colon ‘eporan ¥ oyafis3 ovigeido ‘ousgsoyezo o1soh UpEls o1uesy “x1Us9[0q Ovl|azspzo “eBalzog vAIs -aaffer{ 1urzi1q © rsefiao3e]q ronfersofiaen istanye 3194 F oupain 2f org v ‘nayjour Bu NUIESO N OIDe|AOd as sof ovanejduroiuoy f of 01g isLry snsy urpodsoH SBU & ‘BUAUIT BAOISLLY Po IZe[Op UIUBDSI-y “WON TUEDSP] BarzeU os 10% Bourpafod Zoywas ez 1 0p -o¥81 apaftta ‘eIOAIZ ZoyAspni] Zoywas wyrUSquIID BAP vy ‘eloye 1 Bllovjdurewoy “ayeuoUr-syruAopal oueL -quzt ez J! pn] forq 1uepaspo ours vz oyvxLU oftuPRVA ISPOVIJEST Ja sam po milosti Bozjoj ovjek kré¢anin, po dje- lima velik gresnik, po zanimanju beskuéni hodoéas- nik najnizeg staleZa, koji luta od mjesta do mjesta. Moja se imovina sastoji od ovoga: na ledima torba s dvopekom, a pod pazuhom Biblija. To je sve. Dva- deset i éetvrte nedjelje po Duhovima dosao sam u erkvu da se pomolim na sluzbi Bozjoj. Citali su Poslanicu Solunjanima, zaéalo 273,' gdje je re- no: »Bez prestanka se molite!« Te su mi se rijeéi napose usadile u pamet i tako sam poéeo razmisljati kako je moguée moliti bez prestanka kada je sva~ kome éovjeku prijeko potrebno da obavlja i druge poslove radi uzdrZavanja svoga Zivota? Trazio sam po Svetom pismu i ondje vidio svojim oéima isto ono Sto sam i éuo: da se upravo treba moliti bez prestanka,? moliti se udubu u svako vrijeme*, sklapati ruke na molitvu na svakom mjestu*. Razmisljao sam i razmisljao, i nisam mogao smisliti kako rije- Siti to pitanje. Razmisljao sam sto da radim, gdje da pitam pa da mi tko objasni. Da podem po erkvama u kojima su na glasu dobri propovjednici, mozda ondje bu- dem €uo razjasnjenje? I tako sam pogao. Cuo sam mnogo dobrih propovijedi o molitvi. Ali sve su to bile opéenite pouke o molitvi: Sto je molitva, kako se treba moliti, koji su plodovi molitve. Ali kako napredovati u molitvi, to nitko nije govorio. Bila je i 1 »Zaéalow oznacava pocetak odlomka Svetog pisma kako se ita na sluzbi Bozjoj. Uovem slugaju to je 1 Sol 5,17. 2 Usp. 1 Sol 5,17 3 Usp. Ef 6,18. 4 Usp. 1 Tim 2, 8. 30 jedna propovijed o duhovnoj i o neprestanoj molitvi. Ali kako postiéi takvu molitvu, to nije bilo objas- njeno. Tako me sluSanje propovijedi nije zadovo- Yjilo. NasluSavsi ih se i ne postigavsi objasnjenja kako da se moli bez prestanka, nisam dalje pohadao javnih propovijedi. Odlucio sam, s pomoéu Boz- jom, traziti iskusnog i upuéenog subesjednika koji bi mi protumaéio potrebno o neprestanoj molitvi zbog moje neotklonjive éeznje za ovom spozna- jom. Dugo sam lutao po raznim mjestima. Uvijek sam itao Sv. pismo i raspitivao se nema li mozda ne- gdje nekakav duhoyni uéitelj ili voda pun iskustva i strahopostovanja? Jednom mi zgodom rekose da u nekom selu Zivi veé odavna neki gospodin zauzet svojim spasenjem. Ima kuénu bogomolju, nikuda ne izlazi, samo se Bogu moli i neprestano éita pobozne knjige. Cuvsi ovo, nisam vise igao nego sam tréao do spomenutog sela. Tako stigoh do tog viaste- lina. — Sto trebas od mene? — pitao me. — Cuo sam da ste éovjek pobozan i razuman, stoga vas i molim, za ljubav Bozju, protumacite mi Sto znaéi ono sto je Apostol rekao: »Bez prestanka, se molite«, i kako se moze neprestano moliti? Htio bih ovo spoznati, ali nikako ne mogu shvatiti. Vlastelin je za8utio, pazijivo me pogledao i rekao: —‘Neprestana unutarnja molitva jest nepre- kidno stremljenje Ijudskoga duha Bogu. Da se na preduje u ovoj ugodnoj vjezbi, treba Cesée moliti Gospodina da nas On pougi kako se moze neprestano moliti. Moli vie i usrdnije, a molitva ¢e ti sama po sebi otkriti na kakav naéin ona moze biti neprestana. Za to je potrebno stanovito vrijeme. Rekavsi ovo, naredio je da mi daju hrane, obda- rio me za put i otpustio. Opet sam krenuo. Razmiéljao sam i razmisljao, Gitao i Gitao misleci samo 0 onome sto mi je rekao vlastelin, ali nisam mogao shvatiti. Toliko sam 31ee J s9pors v ‘oypuou! pz nuRISoUTEs n apoa ousoyAp noyn wT Des “eg "BAISny{s! TOUAOYNP fuNdaid | LAyH[OUL [OUT|EPMOAS THEO “Iuoz a}OUABIN | NSS? "BOALZ Zous7aasodagog spRl] TAOYNP AS OL JOp Od 9BIBIS 1} WUagans OUZ>AEO Iq EOU! DU Hoy Yelunsnd ‘yeuour Wel 10197 IgE ‘DasDIs FYSUDARISOIRS “EAS ¥ ‘oppur puny “pioayz apo%ons Foqz ‘eysuou YIAyE | “OAs oyMUT apnuo 1 zy Wazaaz! BwNTU WTUDAID RS BUNTOY CUE “KON Pia “woondey s euwindeys WOySUNE] AUZTIS “SogD/DUD PIDs ‘byeue 2x07 a8 Blox ngafpo AUgasod asou | (Soy!/98uD so1g) CHIT woSnip woaxey ned jou fouypnoas “Hans fou [eis nsousgnaod nyoalz Hnayse ZosIs BU 99n|Po 9s Hoy ayEUOUE epeayngo fwedms ipo4y “nsousn|sod | 9901s “BarseUIOMS a19EAeZ SuD0fA 9A APU ISeUOW Aye] “srz2gDY snacod rysunEl IH DUIaYS Honjiu pox “Zeigo [eI “aiauow! HE wZeIgO BoleU LUI? PO Horses funds as fnuc] ‘opwarnjod oyseuoU IpEuZ KoryoND/aUDy a8 Hh DyaD[IuDy w'eUEO NeUZ HOSDI PDT IE DSDLY “TALL “trey F nSeEs N efuage|qo BUID Po Hforses (uedms 98 Lara “UIUAEY “Oatid poy waIseuour fuvdnis ISlafbU T (Da af yDUOUIYS L niqrysdo ouacynp ngour a Hoy vows yIU -snyjst eum seu poy ‘are1q esp “euTEU ¥ TPop OWES {heUZ ONY 1q oIg F SHI9z MYNOd aISzA OALA VY — “1101 n exjadoap oufjoaop weur ‘ounszy wize.n ou ep “eynod ouaoynp po ofou “euwis po istaez ou yeuIQed foy~, — pnuod eu YET -oaospo nut ed nizerez opehy seq es re oftN, snofunso8 n eum -zoqgod unyeiso s oupafez ojaf t aistgeuoy wt ourelep BAISNYST ZI wfeuzods ef oJ ‘efuuins oayey! zaq ‘koss orpaid 188 1 29 WOAIO “oUIO) N eMIAlLIA OYOU I] Sepercrgmojega prisiljavanja. Proveo sam cio dan u radosti i nekako sam se osjetio kao osloboden od svega drugoga, kao da sam se nalazio na nekoj drugoj zemfji i lako sam dovrsio dvanaest tisuéa zaziva do rane veéeri. Zarko sam Zelio zazive i dalje izgovarati, ali nisam smio vrsiti vise nego Sto mi je starac zapovjedio. Tako sam sljedecih dana nastavio zazivati ime Isusa Krista s lakoéom i privlaénoséu Zatim sam posao starcu na iskren razgovor i sve mu ispripovijedao u tanéine. Saslusavsi me, stade govoriti: — Hvala Bogu sto se kod tebe pokazala Zelja za molitvom i lakoéa u njoj. To je prirodna stvar koja nastaje od éestog vjeZbanja i podviga, sli¢no kao i stroj kojem pokrenu glavni kotaé, a poslije radi i sam. A da nastavi raditi, treba taj kotaé podmazi- vati i pokretati. Eto, vidi8, kakvim je divnim spo- sobnostima éovjekoljubivi Bog opskrbio éak i osje~ tilnu prirodu éovjeka i kakvi se osjeéaji mogu pojaviti i izvan milosti i u neproéiscenoj osjetilnosti i u gresnoj dusi, kao Sto si i sam iskusio. A kako je uzviseno, ushicujuce i ugodno kada se Gospod udo- stoji otkriti dar duhovne molitve koja djeluje sama po sebi i Gisti dusu od strasti. To se stanje ne moze izraziti, a otkriée te molitvene tajne ve¢ je predisku- stvo nebeskih naslada na zemlji. To u jednostavno- sti srca koje obiluje Ijubaviju postizu oni koji traze Gospoda! A sada ti dozvoljavam: obavjaj molitvu koliko hoée’, Sto je vise moguée. Nastoj posvetiti molitvi ditavo vrijeme bdjenja i zazivaj ime Isusovo bez brojenja, predajuci se ponizno volji Bozjoj i oGekujuéi od Njega pomoé. Vjerujem da te On neée ostaviti i da ée usmjeriti tvoj put Primivsi ova pouku, cijelo sam Ijeto proveo u neprestanoj usmenoj molitvi Isusovoj i bio sam vrlo miran. Kada bih sluéajno koga susreo, svi su mi se bez razlike ¢inili dragi, upravo kao rodaci, premda s 42 njima nisam imao nista. Kojekakve misli same su se od sebe stiSale i ni o éemu nisam mislio osim o molitvi kojoj se poteo priklanjati moj razum, a srce mi je pogelo samo po sebi ponekad osjeéati toplinu i nekakvu ugodnost. Kada bih igao u crkvu, dugo- trajno samostansko bogosluzje izgledalo bi mi krat- kim i nije me vise umaralo kao prije. Moja samotna koliba izgledala mi je kao kakva divna odaja. Nisam znao kako da zahvalim Bogu Sto je poslao meni, nesretnom gresniku, takvoga spasonosnog starca i ucitelja. No nisam mogao dulje vremena koristiti pouke dragog i bogomudrog starca. Pod konac Ijeta je umro. A ja, oprostivsi se od njega u suzama, zahvalio sam mu Sto je o¢inski poduéavao mene nesret- nika. Na svoju sam molbu dobio blagoslovijeno Gislo kojim se on uvijek molio. Tako ostadoh sam. Konaéno je Ijeto proslo i obrali se plodovi u vrtu. Vise nisam imao gdje Zivjeti. Seljak mi je obracu- nao nadnicu, platio mi dva rublja za cuvanje i napu- nio mi torbu dvopekom. Posao sam opet lutati koje- kuda. No nisam vise hodao snuzden kao nekada. Zazivanje imena Isusa Krista veselilo me na putu Svi su Ijudi postali za mene dobri; izgledalo je kao da su me svi zavoljeli. Jednom sam poéeo razmisljati Sto bik udinio s rubljima dobivenim za éuvanje? Sto ée mi? Hej, stoj! Starca vise nema, nema me tko ucitis dakle, kupit Cu Dobrotoljublje i po njemu éu se uéiti unutarnjoj molitvi. Prekrizio sam se i nastavio dalje put uz molitvu. Dogao sam do jednog pokrajinskog grada i potrazio po trgovinama Dobrotoljublje. NaSao sam ga na jednom mjestu, ali su trazili za knjigu tri rublja, aja sam imao samo dva. Pogadao sam se, ali trgovac nije nista popustio. Najzad je rekao:se “pop ipra — (@peflors “TTAX) ISMN] 1UB00N] Naas T nuwunst nous n Ne9e/So aged ures UNE, jouPoRA ong of 1] Oey “OBIS TUfoyod OFQEUIM of tH Org CUO oavidn as o[e9afsQ “901s HOAOs o¥ey HEsNIS oar] -zed ures o990d"1 naypour HvseAo3zr ououIsN Wes ovjsarg “pu asiry (¢ ‘esnsy (z ‘epodson (1 v1du snfeony woyeas Ld oaipour tgeftr nereAodz! ofagod af oo1s “fy ‘oo1s n nyzejaid Epogod 1qes od wures wawyjour of ep onefso eusUIEIA ZoxoU ofyjsod ures ougeuoy “naj[our ovseA08zr OuLIsesdou | ovAcind wes oye y “fue 1 raqfour urepard es ep efupEpy slid opng 1 oye) | nursn wepeu euredais + pUeUE -ns WInysiiqis n ep wosefueN s *,ZoysNyA] wIUES -ouy efjamnoas op ‘fery LSIIGIS n ures Onuasy “eISTA 2109 Zouyeis afpayu Meu ravSour ou ‘oye L “vals -fanafp po sof woyns wosalty wofoas nrzn[s ovsouL esa oyeymu os 1of ovsod 1Za) Frou HNEAYLd ovsour wresru ofpaiu re ‘nfjoz nfoas nao NEEAIso UTES OBA ~vrofure Ni “vous eaztfour woind esnp seds vz nynod nawid eofu 21 nidso wozola s 1 ofuen9 n niqnpa coupes oraz o¥1ez as ures yed] ‘ovsewpo nuep od as ures Yop TT aisNesAS n OTUOPAS es YI EPey OVID fojewod ognpop ures ofoy eliqnijorogoqq efreavon “ord ypes 1 oer ‘o9oures 990A Ipes oyeY “WTAvIsNRZ afpSou os ep o:qop o[1q 1q ep ONdfso ures CUQLUOy -eurepodz WAS nf EuMossns unas n ‘vurAcynd UIA vu BTSeh 1 eEqery aur Efox oarfour cAosns] nfuqeid zn eurnsofaa unuzer od oepoy ures o3Nq, IsaflAoasI vonud by >jemour os eyuEs -aid zoq« :somme[sog ele pox ong uMEs o1s OO 19Buz o1g wofiumzes Ouse Epes jndog vpeay — noss noaiour sueiuods 1 oueysasdou owsnsod westu | ep -urad ‘opjep “oxe 1 “voreys Zoufoyod Safour oayjour n as onfepzn ‘oizog ofjoa seg wofna90 “nsou ~wnzvisu | nsouforsopeu afoas $oqz waliuis ou sof vous THLNNU n naIyour nUACYMp nuRsesdou HefeAsn 1 Bign yeupo nogod y “oy!Aeu ours po ojeiseu ‘oupomid ‘ovreis tufoyod o1oa08 of oxy “1! OUIN -afso 0) of oag jepesop woUUr vs 0 as ors vUZ Bog ‘ousopes opi 2s urEgafso “wrur9 03 epEy 1 ‘nATOuL naosnsy neffaego soraru od 90a unjez sears nuTpot nupor “pouius 'n urepnq ep af oy uaz ors oMpat F wopnzod s urepoyd ou os eu fu “Buz ou oUt vist ‘nur99 6 ru 3s woutq ou “UvsnpouAts Oyeyou ums ovjsog “eqzpis 1 9poian 1 ouvisou yeUIpO oye 1 vauour BAOSNs] wUpogn of oxey UIHA!s os ours ‘ipofizan oxjou out oy “BA|OG asta UMEOLSO 2u | NAWOUr BU 9s UNZOIOpausn ‘eUeOU T vUNIPoT n HAQ]Og 9s earfod 1 uMfoqzes os vpey “nsef ony umes ep uMAEsoqez F OAOsns] oun HRAIZEZ WOUZEd efuidfeu ‘nisout sugod perg our oyy “as wof3n | na your nv1eA08z1 offupisn woueis ‘uopms ByT[oA out ~zord ow Epes ‘nairjour urE{}ALqo ep ours UFEDALSQ “wrepoy up urefso ou re ‘uep BU RISA asta 1 JOSOP -wrepeas op | wiepefiad peyouog “mofias wu wis! O3ou epyls | vfucfSo8eip ouoU! wz of efoy nAyour NACs -ns] ouvyserdou 199Jour uEpoY EPES | O¥E ‘OrF] ‘woli{qig, Wofoas es Oupatez nqior 8 ozojod 1 wouyeld of orsdo “n31fwy o1svadod ures o¥P YON ‘OSvIP of tur OTTG ON “ORNS 1 OUPANSt ‘afianit -o1orqoq] Bfiqns wap vz ordny wistez 1 us OBsog “ell -qni wap vz ours idmsn of n ep niq ozopy ‘rues ops He ‘n3ifuy naye) nupef eum uo “eiogpo vFoU ~2ayi0 nungalies fed 1 oayso ouO op orm IPL —bol, a.u mislima takvu ljubav prema Isusu Kristu da mi je izgledalo, kad bih ga sluéajno susreo, da bih mu se bacio do nogu i ne bih ih pustao iz svojih ruku, slatko ih cjelivajuéi do suza, zahvaljujuci mu Sto svojim Imenom podjeljuje toliku utjehu meni, nedostojnom i gresnom svojemu stvorenju. Zatim sam u srcu poéeo osjeéati nekakvu toplinu koja se prostirala po éitavim prsima. Ovo me je napose usmjerilo k pazijivom éitanju Dobrotoljub- Wa da bih tako provjerio svoje osjeéaje, a i viezbao se u unutarnjoj molitvi srca. Bojao sam se da bez tog provjeravanja ne bih prihvatio prirodne pojave kao djela milosti ida se ne bih uzoholio prebrzim postizanjem molitve, kako sam bio éuo od pokojnoga starca. Stoga sam putovao veéinom po noéi, a dane sam provodio preteZno u éitanju Dobrotoljub- ja sjedeci u Sumi pod drvetom. Oh, koliko mi je novoga, mudroga i dosad nepoznatoga otkrilo ovo éitanje! Uzivao sam u toj vjeZbi ciji uzitak dosad nisam mogao sebi ni predoéiti! Doduse, neka mjesta nisam mogao razumjeti zbog nedostatka mojega razuma, ali su mi posljedice molitve srca otkrile ‘ono sto je neshvatljivo, Uz to sam ponekad vidao u smu pokojnoga starca koji mi je mnoge stvari tuma- Gio i sve vise je priklanjao moju nerazumnu dusu prema poniznosti. Preko dva sam se Ijetna mjeseca tako nalazio u blazenstvu. Putovao sam vecinom po Sumama ili seoskim putovima. Kada bih stigao u koje selo, naprosio bih torbu dvopeka i Saku soli, u éuturu bih nalio vode i krenuo dalje, do sto vrsta. Zbog grijeha moje zle duée, ili zbog potreba duhovnog Zivota ili zbog boljeg znanja i iskustva, pod konac godine pojavise se napasti. Bilo je to ovako: posao sam po glavnoj cesti, a u sumrak me stigoSe dva covjeka, po izgledu vojnici. Stadose zahtijevati da im dadem novaca. Kada sam im 46 odgovorio da nemam ni kopjejke, nisu mi povjero- vali, veé su drsko povikali — Lazes! Hodoéasnici naprose mnogo novea! A jedan od njih rece: — Zasto da se brblja toliko s njim? Ludari me po glavi tako da sam pao onesvijesten. Ne znam jesam li dugo lezao bez svijesti. Osvije- stivSi se, vidio sam da lezim u gumi blizu ceste, sav razbarusen, i da nema moje torbe! Samo su ostale prerezane petlje na kojima je visjela. Hvala Bogu da mi nisu odnijeli putnicu, koja se nalazila u mojoj staroj kapi, da je uzmognem pokazati ako ustreba.” Ustavai, gorko sam zaplakao, ne toliko zbog glavo- bolje, nego zbog toga Sto su me li8ili mojih knjiga, Biblije i Dobrotoljublja, koje su se nalazile u odne- Senoj torbi. Ni danju ni nocu nisam prestajao Zaliti i plakati. Gdje mi je sada Biblija koju sam ditao od djetinjstva i drzao uvijek kod sebe? Gdje mi je Do- brotoljublje iz kojega sam crpio pouku i utjehu? Ostao sam nesretnik, i bez prvoga i bez posljed: njega blaga u svojem Zivotu, a da ih se nisam nasi- tio! Bolje bi bilo da su me i ubili nego da Zivim bez ove duhovne hrane! Ne mogu ih vise dobiti na- trag! Dva sam dana jedva micao noge, slab od ovoga jada. Treéeg dana sasvim iznemogao padoh pod neki grm i usnuh. I vidim u snu kako se nalazim u éeliji mojega starca, u pustinjackom samostanu, i 2. Ova ispovijest upucuje na zgodu iz Zivota svetog Serafina Sarovskog koji je bio napadnut u Sumi od razbojnika u jesen 1801. Kad su razbojnici uvidjeli da nema novaca, isibali si ga i tesko mu povrijedili glavu. Svetac, doslovno shvativsi Isusove rijegi o tjelesnim ubojicama i pouzdavajuci se u Gospodnje rijech, nije dozvolio da se razbojnici traze, vec je radije ponavijao: »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duse ne mogu ubiti, Bojte se vige onoga koji moze i dusu i tijelo pogubiti u paklu« (Mt 10, 28) © svetom Serafinu Sarovskom — vidi dodatak 47or xariseu uO ‘ower ures owes ‘nroaogpo eisTu oBSoUL WEsIE HSOPEI PO ENfIGra Neg soa wp Bpelszy — rendn uvjodey ‘ow ronfeperp -oyeony ouap -ngzn of 1 sous v ‘ovyeid wes nsopes pO ‘etnunn nsfu oxns tur Yop o¥e1 YF Ovzup F Esid vu estfuy wes onusnirg “WtTPaypz ndog ep oyey OBUZ TU UIESTU EP oeAopego as ums O¥T [07 ‘aBHfuy SeNEU TSAIgoC ‘afpuo yopeiso oye. snfigospaid n duour poy pousrg {nye od pes s99 EPA — rowyar 1 of uy rar ovpaid ‘ofifuy ofour isarzenod “eisnesas SougtuEys Op 113s Ours Oye |, “OLOAOspo OWUNS! NUT Wes 2Ag -wiopr epny 1 ums Og “UES O>p OUT OBIT “FUIEUIPOS n 994 1 yalaog uasod F seqop uO af EP WES OIPIA “ovgudses uitfu s os wes oye, “oRYyel uO of wrefOy vu vfuoy Zosouvredey zn oRsod ops ures OFA ‘aqar 8oqz BJO BUswACI 1 M|LOAEd HEflaEIsnEZ UNT[eZ ON “18I0 tne wApof ‘oyoTep offu ‘eIsIQeUOY Op wUTeU s Ipod ITV *afpao ns owe aB1{ty ofom n ng rep ‘oag “efuoy nyfon Asean TahY ns nusafoy seligoy uejasds Pjou oneayn of yr aseng “qEXoef\do oBouuT F 1qXO% fou Tons Yelarz “lounZofq ns tufoa rodo 11 — sueiodey nearzey apeis epeL -ounrz aad 1 au oisr of ouesidez af jormnd BN “efour of ep hare eu nstdhod od 2199 12fprA — “yl10A08po — pesid 1 o3ou peng ureuz up ous oN — enltigra Neng sopeuz A sez — reudn our uo ‘eBore}so npouzy -yrusefqo oueiod nur aas | nuEiedey as YUOPIOg “pos svu foy euvjadey youez — ‘yeudn — {niqop ovsour yr YIq OFF — sr e101 ton T “dsp PC UNL Ids & “yenjod yr ns og eunseais uNTEIsO NPL a0A0d ezi eUNOY n ozE[eU O81 os wp Tw soy ua youss — Sopez n noquynd nfour amurzn ‘19904 OY — nisord ovsour JeqeUI Hep OFwAeas ur no Ep os us COTILZ feqns ureu fq -arfiny afoar ns ofp8 n owes 1901 ‘sopep ors uu OY — swoaosoid yup Po wepef yed! ougeuoy ‘ouour eu nfuzed Heoesas nstu e9don mpozod wn “efifuy ofour ozeyeu as ofp3 nzey tur ep ofouez YF oupisn | BUNfu posd OFUOPy -od 95 wes oyoqnp ‘oye1s0 zn Bfery Ss edms ns Ep onpNg “{]!qos0 aur ns 1foy noyfoap nuo unzeds “tH Op ISaBsoq “wozENs WoURZNIO pod FEPEA Ns afoy exrtafuzey nys0A0d mnd eu yosnsns woUupate N “opaoynd ousrar vuep. ures Hy “aftud F OBy Noss n HeAoalp E[aQ0d edo af fur BAO *yopod ¥ yopeisn ‘as yrzuyead *yoyer “efupodsop efjoa opngq Ban “sIU TF afuafpofaso tsnp nv ‘afueoelo oxou ISanefso orpngoid ialkr aS UTES YIAO POY. sH9z upes ois OFou osta VROUUF HISShin os $95 SIS|SQ_ ,»poys ep eurefusny s oupatez« urpodsoy 99 40 Taeqeay ipng or ,-»aseds Ipni] tas as ep« 1197 UD, “eyefaog ofuoseds wu F o1qop eu afnpepisn ofepesop 9as UO “nfjoa nysue: 98 Up PeUTuBATS n EMIZN Boayey ong f elualiny ‘afjoa efoas ewjsupo oundjod urueossy os Ep 119z Bog STPESEU HUASYNp tr souped sa ep wor Ipes OTP -ofop as 9 0, “ngou eurosd uodsn sxe] Bz | PUETEAS uipjs{ewiez Nsousziardou o wynod af n OL — ons -off oogod eur owes y “nffoasu nfoas wrofnyeydo— Brate, i ja sam svaki dan citam Evandelje. Raskopéao je uniformu i izvadio maleno Evan. delje kijevskog izdanja ukoriéeno u srebro. — Sjedni da ti ispriéam sto me do toga dovelo. Donesite nam veéeru! Sjedosmo za stol, a kapetan stade priéati — Od mladih sam dana sluzio u vojsci, ali ne u garnizonu. Dobro sam sluzio, zapovjednistvo me voljelo kao dobra zastavnika. Bio sam tada mlad, imao sam prijatelja. Na nesreéu, nauéih se piti tako da sam upao u bolest pijanstva. Dok sam bio trije- zan, bio sam ispravan Casnik, ali kada sam se opio, morao sam leZati po Sest tjedana! Dugo su me pod- nosili, no konaéno me svedose s Casniékog éina na obiénog vojnika na tri godine zbog nekih prostota Sto sam ih uéinio u pijanom stanju pred zapovjedni- kom. Zaprijetili su da ée me jos stroze kazniti ako ne prestanem piti. Koliko god sam nastojao da se suzdrzim u tom nesretnom stanju, i koliko god se lijecio, nikako se nisam mogao okaniti svojeg po- roka. Zbog toga su me ubrzo premjestili u neku kaz- njeniéku éetu. Kad sam za to doznao, nisam vise znao sto bih. Jednom sam zgodom sjedio u kasarni dvoumeéi Najednom dode k nama neki monah s knjizicom za skupljanje milodara za neku crkvu. Davali su mu tko je Sto mogao. Dogavsi do mene, upitao me: — Sto si tako tuzan? Poprigavsi s njim, ispri¢ao sam mu svoje jade. A monah, shvativsi moj polozaj, reée: — Upravo tako bilo je i s mojim rodenim bra- tom i evo Sto mu je pomoglo: njegov mu je ispovjed- nik dao Evandelje i strogo mu zapovjedio da procita po jedno poglavije cim bi mu se prohtjelo piti. Ako zelja ostane, neka dalje Cita sljedece. Moj je brat poéeo tako postupati i ubrzo je porok pijanstva nestao. Ovo je veé petnaesta godina da ni kapi opoj- 50 nog piéa ne proba! Cini i ti tako i vidjet ée8 da kori- sti! Imam jedno Evandelje, donijet éu ti ga! Saslusavsi ga, rekoh mu: — Kako ée pomoéi tvoje Evandelje kada me nikakva moja nestojanja niti jekarska sredstva nisu mogla odvojiti od pijanstva? Tako sam mu rekao jer nikada nisam éitao Evandel — Ne govori tako — suprotstavi se monah, — uvjeravam te da ée koristiti. ‘Drugi dan monah mi je zaista donio evo ovo Evandelje. Otvorio sam ga, pogledao, nesto i proéi- tao, i reka Neéu ga, nista se ne razumije. Nisam nikako navikao na erkveno pismo. Monah me i dalje uyjeravao da je u samim rije- éima Evandelja snaga milosti jer je u njemu zapi- sano Sto je sam Bog govorio. — Ne treba sve razumjeti, samo pailjivo éitaj. Jedan je svetac rekao: »Ako ti ne razumijes rijeci Bozje, davli je razumiju i drhte.«* A strast pijanstva dolazi svakako od davla. I jos éu ti reéi: sv. Ivan Zlatousti? govori da i samo svetiste, gdje se éuva Evandelje, strasi duhove tame i tesko je do- stupno njihovim podvalama. Ne sjeéam se vise dobro, nesto sam dao tom monahu, uzeo sam od njega ovo Evandelje, stavio sam ga u sanducic s ostalim svojim stvarima i zaboravio ga! Nakon nekog vremena prohtjelo mi se piti, upravo sam smrtno zazelio vina te otvorim sandu- éié da uzmem novac i potréim u gostionicu. Naj- 5 Crkveno pismo, j. crkvena éirilica kojom su pisane i tis- kane slavenske bizantske liturgijske knjige kao i stara literatura znatno se razlikuje po obliku od moderne suske éirilice 6 Usp. Jak 2, 19. 7 Sveti Ivan Zlatousti (334—407) — vidi dodatak. SIJ a porepop pra — (29o!]os “THEA) 3491024. 8 -poid uo ofp efiqn{jo1oxqoq niatip wosnup n ,“Boys -{ypepert.y widojoa], HENQ oag0d wes YeUIPO “on, eas af nf tor 1foy n3og Ovarffeayez 1 nsifuy Wes OBA “Hed “YAW po uNTHUSTIsN Wofjorefiad s TP offers auafjepn zr ontia as yoy ures0 wUepod s OoAsns 9S US BP OF jOHOMO nogopes BS UTES TT WOAYSY § “afiqnfjorc:qoqi ouafiqntigo afoas nen9 ounzod tes yeurpo “nearfueas o7aged of uD “eaeds sof ns 1g ‘OnNIA OUR UTES OFISN NfeoIgo WHofoAs Od “yeurgod Bu owsopizes as Tur 1 afueng oIsiaop of uvredey Tp0uod aftfsod wes RAP A “nAOW oeffAEqo Noss novsnys ures ef e “exag0d po ‘nye Py Od affopuvag, peng oagod af uxjedey “HHOwWod os ous pezfeN -ofjapurag OuagEAys BAI[OW BACs -nsj of Bp dJ0A08 199g “SUNS! 9YsOapUEAE aAs 1Gas, n afnoniiyn visiry esnsy out oySuEzOq sof “BAy[ouL Baosns] | afjopueag — wLOAospo — ef ost — suniedey our ovdn — jafl -opurag If] eayfour BAosns] ‘ofrapasa afoas y — jueisoures n ovgod ourpo® af un vz coysou sof y “nid oFysard af oz1q 1 aaqjour nefjaego af oagod ‘orsnysod af sorsie yw “woord Bz wljoz opop nu Epey vIsETy wsnsy wIOAIZ Zoys{feusZ auIpod En ryasepiN uoutods wu I BAISfOIL BOIPASAIA qseg vu daifouT aaosns] IN f JSepLN Od LOACRZ! up ovaoyafaus yofaog razefogo#oq af nur 19 N “01899 01 | ‘owfido “asojez wu ‘as Py ‘uofuolio 1 seqop “nIsod wrafoas 1 uesnyst O[sA ‘x0ISfeur Pou of O1g “orUIOAL n‘npes woseu 7 “safurrsd aEyEs O1pIA UES BE] — chur opyar F ofuepofiaod say]OU! NUIDeU O EIOzZVs ZoyspesBuED wIsITEy eysefined Soisas oF1fuy nyofp worayes n yzenod <1ayyour o nynod nfjusef sof nefpia siez OFF V as Bz alfpeays af fox vss ryTour fol -seynuN o yNeU UNdjod UEzZApES BORIC af IAC POY, “Bffowudy f miste yy nsuy (p suofa © paftaodosd ¥ 9AztT -our 9154 HO ‘waCIsoB0g oan ‘vunuTg (¢ seflaeysod yppeny Ypjou uso ‘naLny ‘eToysleurg eINsID nsUy (Z {G@3ufuy nyofip wosnp n) eyeuour eIOJOoIN NBLfwy ofisdiew NENDOId (1 jopafiisopar WAG HEN? qa ‘nar|our nfasemun vu nfiqnforoiqog od nnuyand rez as fox “Jafaog yen “Yeparod tuaojso#oq avyer af nL “won Bz nupaf ‘Boro yNaas aBfury ouaffafipodser 09 61'S 1S 1 LI “1e"Z1 10% 1 OF fou n ns oyey oye) NEND 10 ‘Nsosdd ‘ta BIoIg ‘msoidiid oisosdud vz ‘napnur ospnur ez synod ages &z I9eu ozour folu n o¥eas Te ‘njolip wofoas woyeas n suoyeas Bud sop afin “Ysfzog vadfureU yiuearyjs efreaofumzes voruzi vuoaisueler of CuO “nsoupnur o¥1194 of eund waI{UY BAS BAQK :OAT T afiqnfioroiqog 19eumy tur uo & ‘eors Bafoas Ift}29. 1 wizeyeu 9s ep nus n yofpia — pexy ‘ures oedsez Fo[esns Ys as ns ofoy “Ppryaid wiafueusfeu 1 zoq orour our)seideu ures 90a ‘orpes visiu wesiu cue ajafio od eBoao alisog ‘orpofiasoud oyvyou UG our 1q epzour ‘woayour npodsoH wofnpesop vq ‘But “mses Tur ep O77 BUIOU B “efuBoeaYs NTU Nowred ersop UReWON {011g 01 1q Oy UES OPfsHUZEY , pou ou eynci« edo 1 4, >eummp unsta vz oqUz2D« 2BUNIQE!LA OBeIz1 JoISodyy af nfoy fofzog Ipefiaodez od ‘oraz 0x11) ues 01 “nous n Iqos od BUTES ofnyolp vfoy nayyour nuvysosdou umonz: ep oxey TANTOUL fofuremnun o feuz ONY UTES Ors CUO asodeu ‘ors -oftr oupof eu nsoas 1u NNwAYs aas TU OBSOU WESTIN ‘eowlo Yneas eureynod unuzer 1 eueAs uNUZeL Tungouu o aid nuwofu 9 -suezspes nuofu n eurqnp Tso19as “Isorpnur ns BAyey OIplA | OR OOId VAs UTES oziqA, “wofurwruez WHOA s ‘efesy Op vxIeQ0d po ‘npos od eas ‘ofjqnfororqocy HED wBoas afisd oye1 wes 09904 “afuazalasord vpodsop n nisoid Turojsod witfoas nravq oupasn as eqan fs | natu wWOAyT n Epes ‘O19 :ovl|stuZes | NFog ws oHBAYEZ Burezns untusopey “Wf|asaa 1 wOpoUOZEs WOeAS auafundsr ‘afepo oysseo vu of rar Uploig ‘eoruqosd “ipo affog “HT aftids 01 Seid ovgoid wes un onolso ofusorysn 1 ayur ‘ofjasaa ures 1 O¥N103 1270 ‘YO oqtoy 1x ouaZvUZeU NgOUTES n ures ovgn “uitfir s 9s Isaeises ‘eon afiysog “outwun ossam vidio i u smu. Uglien je, dapace, lezao kraj knjige. To me zaéudilo jer se dobro sjeam da sinoé knjige nije bilo na tom mjestu, veé je sklopljena leZala meni pod uzglavljem i dobro znam da prije nije bilo nikakve biljeske na oznazenom mjestu. Taj me sluéaj uvjerio u istinitost videnja u snu i o bogougodnosti mojega starca blazene uspomene. Stadoh Gitati Dobrotoljublje onim redoslijedom kako mi je starac ukazao. Progitao sam jednom i jos jednom. Ovo mi je éitanje raspaljivalo u dusi Zelju i ‘odudevijenje da sve proéitano iskusim na djelu. Otvoreno mi se i jasno otkrilo Sto znadi unutarnja molitva, koja su joj sredstva i ciljevi, Sto iz nje slijedi, kako nasladuje dusu i srce, kako se moze ras- poznavati tu slast, da li je od Boga, od prirode ili od obmane. Tako sam prije svega poéeo traziti ono sto o sreu nauéava Simun, Novi Bogoslov. Zaklopivsi o¢i, gledao sam u duhu, tj. nastojao sam si predstaviti stce kako se ono nalazi na lijevoj strani prsiju i paz- Ijivo sam slusao njegovo kucanje. To sam radio na poéetku po pola sata, po nekoliko puta na dan. Spo- éetka nisam nista primjecivao osim tame. Ubrzo se poéelo odrazavati srce i ocrtavati se u njemu kreta- nje. Tako sam poéeo uvoditi i izvoditi Isusovu molitvu u srcu, zajedno s disanjem, po uputama sv. Grgura Sinajskog, Kalista i Ignacija: udiguéi naime zrak dok sam u duhu gledao u srcu, predstavljao sam si i govorio: »Gospode Isuse Kriste«; pri izdi- sanju bih rekao: »smiluj mi se« ‘Na poéetku bih tako radio po sat vremena, i po dva, i Sto dalje, to bih se sve vise u ovom vjezbao tako da sam konaéno gotovo po cijeli dan provodio u toj vjezbi. Kada bih osjeéao umor ili lijenost ili sumnje, odmah bih u Dobrotoljublju poéeo éitati mjesta koja nauéavaju o djelovanju srca i opet bi se pokazala Zelja za molitvom. Za tri tjedna poéeo 62 sam osjeéati bol u srcu, zatim isto tako vrlo ugodnu toplinu, radost i mir. To me pobudivalo i davalo mi volje da se vjezZbam sve veéom i vecom paznjom u molitvi tako da su sve moje misli bile time zauzete. U tome sam osjeéao veliku radost. Od tada sam Ppovremeno poéeo osjeéati razna éuvstva u sreu iu duhu. Bivalo je katkad da je kipio u meni nekakav uzitak, osjeéaj slobode i veselja tako da bih se sav izmijenio i prelazio u ushiéenje. Ponekad bih osje~ éao plamenu ljubav prema Isusu Kristu i svemu stvorenju Bozjem. Ponekad bi se same od sebe lile slatke suze zahvalnice Bogu koji je tako milostiv bio prema meni gresniku. Ponekad bi mi bilo toliko jasno moje glupo prijasnje shvaéanje da bih sada sasvim lako razumio i razmisljao o stvarima koje si prije nisam mogao ni zamisliti. Ponekad bi se top- lina srea razlijevala po cijelom mojem biéu i osje- éa0 bih s milinom svuda oko sebe prisutnost Bozju. Ponekad bih osjeéao u sebi veliku radost u zazivanju imena Isusa Krista i znao bih Sto znace one rijeci: »Kraljevstvo je Bozje medu vama.«* Osjesajuéi takve i sliéne utjehe, primijetio sam da se posljedice molitve srca pokazuju u tri oblika: uduhu, u éuvstvima i u objavama. U duhu npr. kao slatko¢a \jubavi Bozje, unutarnji mir, ushiéenje duha, éisto¢a misli, ugodno podsjecanje na Boga, ugodno grijanje srea u osjeéajima, ispunjenje ugod- noséu cijeloga tijela, radosno ushi¢enje u sreu, lakoéa i hrabrost, ugodan osjeéaj Zivota, neosjecaj- nost prema bolestima i tegobama. U objavama pro- svjetljenje razuma, razumijevanje Svetoga pisma, poznavanje smisla stvorenoga, oslobodenje od tas- 18 Lk 17, 21pe “por Sd 0% 1o1wo|d vorfogo ‘epns Zouznr40 zy xesid of wp iSnup feuo v ‘ajoys oygnd zx fongn piomes af ep agar fur UO {{UO Ns ox) efuoy BAoUrU zn opfess af fox Byefias ures ovrd AQ “feo Wd ns ovwId, “pal MagIGO HIG $eq NTU NpayZz! Og “Igop afuparso yefaog tuofogn pyou 7 9197s UEpel :eoHfoaP eT -ofs niny ns wofuzZIGo A “NGOs n WOPA “yeUOY ez wifourez | ysMeIAS N wIapog “F[98 Op YON omMess ‘eomms Zoufoyod os rsanofs 1 ndog isanpayez “ef y "e8en z0q ozalqod 1 nupyasd oaesdn ¥MA e8 NPEY soysip Bz oneAYN T OLZIqud as UTES Og Ya], “IS0UDLS -o8esp vfow vpedoud 1q oye) ‘ougofgod unfu s 1 OSI euBNs! ou UO EP o81A WH “HIPOgo|so BANA wWopod Tuntzrnjard wosofs s os Bf “OTAEP O[SIg af ¥B sof NIP -0go|so ongour aff as te ‘owssdoy os oe L NUEIS nyns ez sudez wojsig v ‘ooidez nurafu n euresou as unfupez ‘u8 Aoun Zor] ISA1gOYs ‘F aUaU po 9z0/q ~od uo & ‘nfig ez OAvidn nyna ouped | oN ZI NOIZE fH O[SIQ {IPpoFop as H] Org “woysIZ NyNA euFEId WOU “yeureZ (-2s ezn OF ZIP O[SI9 Or UMS Yalan) “eOIEIS Zoufoyod Zafou ‘eoucy Zouauna po ouara|ds “ops! oni n ures OBUIT “YMA SUPEdeU our WOUPAlPO “aISIA aflap o¥o wousfjepn nyes n ungoueid ep norums nyu Zory woynd ures wopr twuz od wouper soft -ud vu ‘oag jorsis0p yIq eu Tep O19 Bz TE ‘oEpol -taodtidst aas Yq pe sy “wacfegnys 1 efepedop yrupng o8ouur 9s ofiqz nind WefoUur BN 92>" OTUION ospnut OF 18 24g japodson 0 ‘efalp efom euforq ns OF M< jeufer yofAog oft] eHTOy “four oz0g “agnp offap ureunt nyofy woUpet n ep oy HI! OfOApzes 9s UES Ep ORY OALIdN ‘osTAP 1 oupof 1 urepefso aurafiza ost n 1 ‘afeysaud ou yedY wanour “wrEIT9 HF Oatf|zZed poss 1 wresnys “9739 aPL v9 SPMPOP IPA wu ZF nfiTOAT I nooearuzir nuISyeW O »“ATOg PPRdud os woUo o wiistUIzeE fnuinzes woyspal) s9niour 01 af o41104 “euNcT npoWOd ‘efioeidusoy -uoy op tsaafidsiid T ravqnil wut wu EAs aynusuods ao7 apoid o1y0d “epey epuo oums eilog afeuzods urforsop PAIQ WnZes Ly (Caaid “do ‘eunpail euillapue 3) eunerg wtusofoh YeaUsa|98 npowrz! efueaoy n onposdeu “wofordiusquoy tae 95 OF v -AsOyLOgzeL ofAp, “ude wnzes “pes OUATD{e OsNdU EPE SH 297 & “uao fosnsq] fofOas n agid Se[wABUTLEG WIFE Meo zt BIsEAT oy 1 Sof PHalU aftid p "voOPAPUT EL BUNSHEW HoIujop od moat Bousounp njafpod mynnson vu aingndn xeUoIpO seu TPAC ET ovsod 1 afnfjaefod nous n eures os Bartfour ‘posors 1 wpey ‘epearfueurs offu os ungre 1 neiows erep ofa as uNgIU ‘oeumuEz as Yq pod euND ‘oIpEs YIq pod ons ‘orzeyeu as YIq pod alps ‘omgeu auzes eu agnpop somzn peznid vpefersaid offu rar epextN “moss -ns wioyeas fd wind wraeng epouozes | eyafin of ru eftq ‘Ios od eures epeactolp of efoy ‘eos BAITOWL “eySIMPT Op ovZns urestu yop eumsofur unuzer od omy ofnp ures ofnq “afjep owsod 1 nqsor nfoas ures onsdn ‘ngsoprur wofoas neepqo eoufoysopau auew ovforsopn Zog as urefoy eu afjurez peuoy fer ures orgnijod ‘os ures ofowod ‘nreSny Isateayez, ‘aisteaviigo oun ofoas nnsndeu ures ovsow 1 poreu. nesahud of ovis ‘earp agafs aurofiza of o1s0q “nfjesea wouriserdou n opdor as d018 & ‘npodso eeaiffeayez of rx esng “ors ong ef orpes eur ven pEnifeu ez Tu ofers ou ‘epryerd au as vag B0qz I Foxe) afnyalp | ‘nus nt Fou UI -1Pq Yop Oures ou oF F ‘Noss n YF AYN n auENs afour S apngod aayey! z0q ‘Iqas od ures ereAcdzr t afnly -avfod eamjour as ep onefso wes ougeuoy ‘ous -erdou ovfjango of ures ep vors farpour orytALd O1q 8s wes oyes ‘eunfesafso ummuawods n wofuearzn t woarour ioznez ‘190urEs ni Toasafur jad 1sAaAOIg «rBureu vuoi taegnl] oAoSefN | folzog mIZH—q © ofuesofan “wioarz Zofureinun nseys ofuegeays 1 oun— Vozim ih na sajam — rece — dvadeset vrsta odavde. Prisjeo sam i zamolio gazdaricu za igh i konac. Prigao sam k svijeci i stao popravljati svoje potr- gano éislo. Pisar me pogledao i rekao: — Izgleda da si se svojski klanjao jer si i Zislo potrgao! — Nisam ja, nego vuk! — Pa zar se i vukovi mole? — nasmijao se pisar. Ja sam im ispriéao u tanéine sto se dogodilo i kako je to Gislo za mene dragocjeno. Pisar se opet nasmijao i nastavio: — Kod_vas_se_svetih-cudaka-uvijek dogadaju éudesa! Sto tu ima svetoga? Ti si ga bacio na vuka, “WA je Sdskosio i pobjegao. I psi se i vukovi boje ako se neéim na njih nabacujes, a taj se glupo za- pleo u Sumi. Malo li se kojecega dogada po svijetu da bismo u sve vjerovali kao da je éudo! Kad je ovo uo uéitelj, pogeo je s njim raz- govarati: — Nemojte, gospodine, ovake zakljucivati. Vi ne poznate nauke... A ja u pripovijedanju ovog se- Ijaka vidim misterij prirode, kako éuvstvene, tako i duhovne — Kako to moze biti? — pitao je pisar. — Evo vidite: premda vi nemate veée nao- brazbe, svakako ste na yjeronauku ukratko uéili povijest dogadaja Starog i Novog zavjeta, izdanu za 8kolsku uporabu. Sjeéate li se kako je bilo s nasim praocem Adamom dok je jos bio u nevinom stanju svetosti: sve su mu se zvijeri i Zivotinje pokoravale i krotko su mu prilazile a on im je davao imena. Sta- rac, dije je bilo ovo éislo, bio je svet. A Sto znadi svetost? Nista drugo, nego povratak iz gresnosti u stanje nevinosti prvog covjeka putem podviga. 66 Kada se posveéuje, dua i tijelo poprima syetost. Ovo je éislo bilo uvijek u rukama sveca. Dakle, dodirom ruku i izaravanjem iz njega usadena je u predmet sveta moé, moé nevinog stanja prvog éov- jeka. To je tajna duhovne prirode. Ovu moé na- sljedno po prirodi osjecaju sve Zivotinje i do danas, i to po njuhu. Nos je u svih Zivotinja glavno sredstvo osjeta. To je tajna osjetne prirode. — Kod vas uéenih sve su samo moéi i mudrost. A mi ovako jednostavno: nalijes si éasicu votke, srknes i imat ée8 moé! — reée pisar i pode prema ormaru. — To su vase stvari — reée uditelj — a znan- stvene spoznaje prepustite nama, molim vas. Svidjelo mi se kako je govorio ucitelj. Prisao sam i rekao mu: — Usudujem se, prijatelju, jos nesto dodati o mojem starcu. Ispriéam mu kako mi se pokojnik ukazao u snu, kako me pouéio i kako mi je potertao tekst u Dobro- toljublju. Usitelj je sve ovo pazljivo saslusao. A pisar, lezeci na pedi, samo je brundao: Imaju pravo oni sto govore da neki polude éitajuéi previse Bibliju. Tako i jest. Kakav ée ti to zloduh po noéi Sarati po knjigama? Ti si sam u no¢i srusio knjigu na zemlju i zaéadio je. I to ti je éudo! Vidi ti ovih skitnica! Puno ih je takvih Promrmljavsi to, pisar se okrenuo zidu i zaspao. A ja se nakon toga obratih uéitelju i rekoh: — Evo, ako Zelite, pokazat éu vam i tu knjigu na kojoj je pravilno potertano, a ne zamrljano éa- dom. Izvukoh iz torbe Dobrotoljublje i rekoh pokazu: judi gaz — Cudim se tolikoj mudrosti kojom je bestje~ lesna duga mogla uzeti ugljen i pisati. 6769 ‘ofueffumur ourzafa roninysnisig “ndog HOW wuz as ofnp 1 noradey n 1ze]0p 01Sa9 eyfoAolp ExSOAS vyou ep vuoUE1A Zoyou offjsod ures onefung -urengoid pofors um ep yourez rodo 1q nq -yelpra our 1q epey peseAoazes wWoUUT es eUZ YT -soprd po Pyeu ns o¥e} ‘afiqn{josorqocy Op!q “nMTqI ong peas ovuz ef yiq oyPy y "eUNeporrU s EINE Ss NSoupo posors Bp Blu v ‘oInz vp Pfu ‘ojouod es ¥P IIZBIop ns PON “euUNTUEPse]q O1Goso ‘noredey, n offzejop eporeu ofouur of epuresd oaryour nell -A¥go ouposn 1 oustur of1q af nypagod BN “Toedey nutes ovAoueig “Tuasof op orefj ofelis OF}so wes oye | ‘ofuereaoseu oAoMIUa9aAs eu HEISHd OLOU ures ougeuoy ‘ovyoeu snp os wes EpuIoIg S1AOP 9 BARI 9s Yop woseq uso ‘fel -esezens ez voIqos eUol -Oapzi | Burt afpuo ‘nog es orjour 1 rorjodey n ures compels 1q 11 “euMezefureu unfoas od nofarz ouqopn 1q ovour 8 ‘ueqosods 01 bz O1g Iq EP UNIPIA, nfupesd ez uepopur nfefidnys os ofp3 joradey n pals 1q Hoy 1 oxuper eu oIzed Iq Ifox ByD{A02 oafsofaod weuo N “nuoAsp mses Zn Basso BULPIZ BAOU IPBIB afpAo aS EP Is OIPLA “E9409 Fousalavs wreqon oavid 7 “1 np qne[d ‘ousUI poy THEISQ — neseAoeu OUT Coo } owofEA ©} ow OBNeWOIg “eUEP In eofu poy ues o1sO “wees af o1a1Z “42[A09 1eqOp UO of OFg “EATHID -2AS POY WoUuRISO Bp WosefureU Ss O[as OYoU N OBTHS ures org “o9afjord n feonts uepof sof ues ovuy sefuaseds mnd eu inet -1asoad 98 01 ofqnfjoroigo eig01d woupof woseq gesid ep oye1 LeAIs Isapn podsow up es onjowod 1 wofjengn s Tuoaodzer eu ndog ures oreayez ‘ganuory “Weiser os outs oF], ‘of Nepe|szer 1 EHS -1090,1, 21 nBWfuy nao HIALeU ND OMeZ0AGQ_ — soepop 1 Bfiqn{y -o10190q Ao|seu oRsidez ‘nyAoTo OazN af fA. 89 “of umes oezeyn — agid 1 afpao ‘ofpao oag ~ ‘fleven yosocspo — eumolp uuacys -o80q n aui0} 0 asid ofpar | vp os ure90ls ON — vef wendn — jeavgeds 1 afnfpafasod ‘ofnpeyseu ep ‘oue10430 ipeioid uo ep Ionsod ‘nneaynd ousolas 1 neuZod -ord ‘nais n nHOlso “ALDNO ‘19018 of Oey YW — cnuroas nf vumlas n of uo “eangnzt as af ep eqonod wun -vafour Pfueynun ysef 1 esnp ofuafjuions ouspom 7 ef -a1038 ofavsipzn ouoarsuefer of “ofzog 20alp npoq -o]s n pdms oz oas 1 utans ‘osIpzn Iportid od OAs J oufjososvap ou ‘1unse1 NnUsApod afirazoays oFBAS }fA0g 1 ns EP MofAvz WoACN N of ouagey — “wayjow fofuremun o oygou ouyes rar ep v8 qyourez ofjurez op unfu pad os yruopjog “flonan ger — vayyour efusemun of yur vwuzog — “eoR]0 Yas voLOIdios -opeap vprzojzes oyueiod yneu fer ns ofpag “wISLyy ew! n vous tayo fofureynun o wxyneu po oaroniy, ~s} 0A0}08 os Horses ‘nfjorlud “earfiry eAQ — “OPA west of BPBIN “ester, ExSO[Oa} of ep VIoW CAG — “Bag[sofog Soon “eunuig J 4OA0F OugQE) oIpozod 1 nA af CUOGO ief rar exo gseuy nsfuy 0} nAyEY Y “Hesid 1 NeACTelp ‘HEUTE “¥en oas ezour ‘euogngo unfir ‘egnp oye) ‘eunzes J ezoyses as vfoy nBvus Gsoxdid wut yexz vp Tonpnq Vv ‘orefn oaoyte efeafuiges of vfoy oAcuso 01 Bo tez1 ns os OUD oWe1A 1ado ‘ofuezexin ofoAs assAzt epey v ‘ofisoiwur t exe37 po ojafn omalso 1s 97015 Fnuzn ruo ‘nyafAog woarz ‘nyT]Go WoUSe[ef nN nfoz ~eytid taoynp os epe sy “eAoYynp vuln of or | — regex ‘ourpoiod rgaalpra “fjatgn W polopazio sam da izgovara nekakve éudnovate molitve, a druge opet sasvim iskrivljeno. Upitao sam je: — Tko te ovako nauéio moliti? Odgovorila mi je da ju je tako nauéila njezina mati koja je bila pravoslavka, a otac raskolnik bezpopovac.! Sayjetovao sam joj, Zaledi sve to, neka izgovara svoje molitve pravilno, po predaji svete Crkve, i odmah je poudio: »Oée nas«, »Bogo- rodice Djevo, radujsja«.?? Najzad sam joj rekao: — Cesée i vise obavijaj Isusovu molitvu. Ta najprije prodire do Boga i ti Ges s njom posti¢i spa- senje duse. Djevojka je pazijivo prihvatila moj savjet i po- éela tako postupati sa svom jednostavnoséu. T Sto se dogodilo? Poslije nekog mi je vremena rekla da se privikla na Isusovu molitvu, da osjeca da je pri- vlaéi neprestana molitva, koliko joj je to moguée, i da poslije molitve osjeca ugodnost i potrebu da opet moli. Bilo mi je drago. Savjetovao sam joj da nastavi dalje i jo8 vise moliti u ime Isusa Krista. Priblizavao se konac Ijeta. Mnogi od onih koji su dolazili u kapelicu, poéeli su dolaziti i k meni, ne ise samo radi Gitanja i savjeta nego i s raznim votnim nevoljama i da saznaju gdje se nalaze razne izgubljene ili propale stvari. Izgleda da su 21 Obnova ruskog patrijatha Nikona (1625—1658) dovela Je do raskola unutar Ruske pravoslavne Crkve. Raskolnici, § oni koji ne priznaju obnovu nazivaju se i starovjerct ili staroobrjcdet, a dijele se na dvije grups: popovce koji priznaju svecenike u Crkvi ina bezpopovee koji nijecu potrebu svecenika u Crkvi 22. Molitva Gospodnja Ocenas ista je kao i kod nas katolika, a molitva Zdravo, Marijo kod isto¢njaka bizantskog obreda, pra. voslavnih i grkokatolika, glasi: »Bogorodice Djevo, raduj, se, milosti puna Marijo! Gospod je s tobom! Blagoslovijena si ti medu Zenama i blagoslovijen plod utrobe tvoje, jer si rodila Spa. sitelja duéa nasih!« Nasi grkokatolici kazu: »...jer si rodila Krista, neki mislili da sam vraé. Najzad je i spomenuta djevojka dosla u nevolji radi savjeta kako bi trebala postupati. Otac ju je namjeravao udati za raskol- nika, takoder bezpopovea, a vjenéao bi ih obiéni seljak, — Kakav je to zakoniti brak, to nije nista drugo nego blud. Pobjeci ¢u kud bilo! A ja joj rekoh: — Kuda ées bjezati? Opet ée te nai. Danas se nikuda ne moze sakriti bez traga, svugdje te nadu. Radije se usrdnije moli Bogu da On svojim odred- bama ponisti namjere tvojega oca i sacuva tvoju dugu od grijeha i krivovjerja. U tome ima vise nade nego u tvojem bijegu. Vrijeme je teklo i dalje, a meni je postalo nepod- nosivo zbog buke i rastresenosti. Najzad je i ljeto minulo, te odlucim ostaviti kapelicu i nastaviti svoj put kao i prije. Dosao sam sveceniku i rekao mu: — Vi, oge, poznate moju namjeru. Meni je potrebna tisina radi molitve, a ovdje ima za mene previse rastresenosti i Stete. Ispunio sam svoje oba- veze, proveo ljeto ovdje, a sada me otpustite i bla- goslovite za moj samotni put. Sveéenik me nije htio otpustiti, veé me stao nagovarati: — Sto ti smeta da i ovdje molis? Pa nemas nikakva posla osim da sjedig u kapelici, a kruha imaé uvijek. Mozeé tu moliti dan i noé. Bog te bla- goslovio, brate! Ti si sposoban i koristan za to mjesto, ne brbljas gluposti s onima koji dolaze, a Crkvi Bozjoj donosié korist i skuplja’ vjerno darove. To je ugodnije pred Bogom nego tvoja samotna molitva. Sto imas od samoée? Radosnije je moliti s naro- dom. Bog je stvorio covjeka ne da bude osamljen, nego da jedan drugome pomaze, jedan drugoga vodi k spasenju, veé kako tko moze. Pogledaj svece i nNeZ SeEPOP IPLA “noaflons “An ULE, wousw pod numjsowes woys1 n W390 s Oupotez of e[afarz CULE, ovy PinuoMIOds CUsoHod ofpao “Blu EfoUL USED Sz joxfoaclp epoavz as oy NIQNEU ‘npTAoyELUZogod a} OWED TY. — nyeyra ns oures efueaepavsdo efour eas BN “OTAIZ soraf] wes ofp8 ojos n Senvu ow vpesofod eyns Byezaas tour vorfon ns BpEISO B ‘exel]os po uTUpA! s af oawsdjo 1 eJoy n af apesod ‘nyfoaofp oquizog “svu op asoans wodoyes | euNTOy Bu HIzOA as ns Hoy BIEL -28 Log oursizedo ‘yellavidsex oe} OWS ¥OCL ‘ofrup ofouw 1 nueisoures woysnur n efury euour e11q of vfoy , eure yy exfew eusED T eAcIuOUE “914 Byfeur BAS afedmsod ns oye 1 afuereayasd ousouoseds of 01, “eusojog Is ep 9s fereazord ‘nepn St]}9Z ou os OYE ‘nBog as sou T Tony sHEIA os ep af ofjog jnfinnys ez qruzey sof 1 Sexeu yrurerdho: “qpeaqn a 1q YeUIpE “sutafizA OA0 n sozour au ofps GOarz fos 1qn8zt v “afias avs afiqop oye nyxafAcg NSHOy cig« :BISUy SNS] 190fts Weaou!a visIez ns tuo wv ySoUasaNss Uz BISOfU vIIg eisofur v1 WHY ns of oyez YIUIQN oO} Ns aAg “nom -polez ngruaopar nuforqoZouur nfoas af oraviso eP{suory ofizeuryy oF0 use9 ¥ ‘oajsed oysdnysiq, afoas po ovzolg PISIIg Yez] “AS | of OF, ,WOpoIeU npour rungz 1q ou os ep afunsnd ousfjureso n Hez -0f9 1 ofuoznys oypruapaas HE OAIsTBAR|HOd OysUEIS -ours ‘oasueforsop oysdnysiq 1 fefaziso Wouur ns Bp NigvIUMOAd TuOUE TA 9199 Oey Y "Pfudseds ynd ovzeyod ouoy n dog ures of nut ep Ovacrafa 1 ovd -nysod 1 of oye} ‘orzejeu souopys NAYLY Oy POAC seyefunsnd 1 ound of ong v “eyupafacdoid ound of offg “sep foas oftuep Zog ‘ago ‘ouioyeag — @Pnf] po es yYearrys | HouRS n TTP -ofs nstu e “1epaliaodoud ns epnasod 1 14x15 0 NALQ, HIPea | TIGIYs 9ou 1 WEP ns TO :afjoHgN aUaAyIPod veéer me dovedose seoskim vlastima, oko- vase mi noge i posadige u zatvor do jutra dok se ne skupe da mi sude. A sveéenik, kad je saznao da sam uzatvoru, dosao me je posjetiti. Donio mi je veéeru, tjesio me i obeéao da ée se za mene zauzeti ida ée im reci, kao moj duhovni otac, da nisam takav kakvim me oni smatraju. Prosjedivsi tako jedno vrijeme uza me, najzad je otigao. Kasnije se naveéer zaustavio u tom selu zapovjednik okruzne policije. Ispriéali su mu moj sluéaj. Zapovjedio je da se sastane zbor i da me dovedu u sudsku sobu. USli smo i éekali. Policijski je zapovjednik dosao, s kapom na glavi sjeo za stol i vrlo odrjesito viknuo: — Ej, Epifane, da li je ova djevojka, tvoja kéi, nesto odnijela iz kuée? — Nije nista, gospodine. Je li joj utvrdena kakva krivica s ovim mam- lazom? — Nije, gospodine. — Dakle, ovako.éemo rasuditi i rijesiti citavu stvar: sa svojom kéeri ti se sam sporazumi, a ovoga emo junaka sutra poduéiti, potjerati i o8tro kazniti da se vise ne bi ovuda pokazivao. To je sve! Kad je to rekao, zapovjednik je otisao od stola i uputio se spavati u svoje konaéiste. Mene su opet vratili u zatvor. Rano ujutro dodoge dvojica seoskih redara, stotnik i desetnik, iSibase me i pustige. Ja sam otigao zahvaljujuéi Bogu sto me udinio dostoj- nim trpjeti radi svojega imena. To me tjesilo i jos vise u meni rasplamsavalo neprestanu molitva srea. Sve Sto se dogodilo nikako me nije Zalostilo: kao da se dogodilo 5 nekim drugim, a ja kao da sam samo prisustvovao. Dapaée, i batinanje sam mogao podnijeti. Molitva koja mi je nasladivala srce nije dopustala da se ni na Sto obazirem. 74 ProSavéi éetiri vrste, susreo sam majku one djevojke gdje se vraéa sa sajma. Prepoznala me i rekla: — Na je mladozenja odustao. Razljutio se na Akulku®* zato Sto je bjeZala od njega. Zatim mi je dala kruha i kolaéa i tako sam posao dalje. Vrijeme je bilo suho pa mi se nije dalo noéivati u kakvom selu. Pred veter sam opazio u Sumi dva sadjevena stoga sijena i pod njima sam se ispruzio da spavam. Kad sam zaspao, vidio sam u snu kako toboze idem po putu i Gitam poglavija Antuna Veli- kog?? iz Dobrotoljublja. Najednom, stigne me starac i govori mi: — Ne Eitaj to, nego evo ovdje — i pokaza mi 35. poglavlje Ivana Karpatskog,?* u kojem se govori sljedeée: »Ponekad onaj koji uéi biva predan na izrugivanje i trpi napasti za one koji se od njega duhovno koriste.« Jos mi je ukazao na 41. poglavlje istoga gdje stoji: »Koji usrdno obavljaju molitvu, bivaju obu- zeti strasnim i zlim napastima.« Zatim je poteo govoriti — Bdij duhom i ne malaksavaj! Sjeti se sto je rekao Apostol: »Moéniji je onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu.«?? Eto, ti si osobnim iskustvom upoznao da se ne dopusta nikakva napast koja bi bila jaéa od Ijudske moi »... nego ée s kuSnjom dati sretan ishod«.*° Uzdanje u ova pomoé 26 Akulka, deminutiy od Akulina ili Acylina. Sveta Acylina bila je mugenica iz Fenicije za vrijeme progonstva cara Maksimi- Jana godine 293. Spomen joj je 13. lipnia 27 Casni otac Antun Veliki (250—356) — vidi dodatak. 28 Ivan Karpatski (VI/VIL. stoljece) — vidi dodatak. 29 Lv 4,4. 30 1 Kor 10, 13. 75LL “nur ures over — Hep os H WeWEN — GuIgeliyzt 2) OFF NEP TUL $09 Cg — sowyar af yw Zoyeiso npauizy ‘wouUL ES OvIeAOSZLIOd 1 oofs ‘quour op ovsop elles pjou of pezfen, -efueyeffour ofour eu ra euour vu tu ofuzed yevsgo nstu TZeIoxd ouU fer} -od ns 1foy 1pnf] “euep eap ovzaraid ures OF], “nfroaperd woueays9 novo] | pueyni vu O¥zndsr oyeyoU Wes eAPOL jeftuq np yeu ‘serum afpac o4W - roormmezens zy Weseh ows fjouzed our uep Iyer], “uRIoDjOdou euEp EAP NIpelS yopeiso oye, “ednpy s ovyNApo wopfs fjozed our tuaays> “eonid po ns ep ovy a11q -v]S0 | 19zNPo 211g NS UiTASHS :vUregoU NNWEUIOd ju now au ep yzeds pey “HeISsn ony wes OnnIy, *yoq ovgefso asia west 1} nayou zn nefuerd aflattized ures ovis ‘oi eu 2s Ionizeqgo ON “oryour atiq tu ns ep os ures onafg “euresou n ofuean oye! onefso Woupafeu umes 19900 pog “ofuegrysn ougafin n ngnp yw oedem 1 1acpea o8y nous wofour nas ovzipan fofzog iofeyy | mMsuy nsnsy eurosd raegnf} fepalso “ejeacialp ouzeUS TuOU n of BAITIOW “nAOUeYRIGY NYE N umeargod ep ovy seq Tore -rzens fouvfudezou n idnpy eu ures oFze7q] “TIpIZN T nsopex foaraszjou n ooaosd wep fey wes OID, ORWUeZENS N BNNs Op woURISO UP njoAzop wxelu -9ax119 Po ures orsordst ‘Hsopes fouaoynp fofoas Tu ouis Z0q ‘nm n wopaaord uep fey ep afureu A, sumsogud os ep ovp 80g af 1 fofoy eu nfrog nqznjs wes OBfeIsoIg -ofuannnf Bu ures OBsOp 1eAOU FLAG “esed Op NPOA n yopedosd 1 noord euregou unfowr pod pat as HPe ‘eurpass Op yu OEgop TESTU E “EpTQOI0d Zoyou oxaid reliad ovow wes woing ‘uopms 1 re0fs yet auioy ¥ Sof B “esry pes ‘ofius pes ‘aurafi1a agoy OTA 94 GU 'BT I ce omep “OP DIA — epHyNO.L HE wPayNUY IsHEH ovo USED Ze. Syerepop WA — (apeflors “ATX) seMEeE-PIsUAIOS IND HOAs TE ef ong “afuennf eu wefidsop ep oepoy 90u njafio | BuEp YeEISO UES vZOIg “IsopLd Maas uNTUNd ‘ns -afia08v]q fof cuspndn wowiods eu ‘fofzog tole yy fois -wpaad uapeasod wep eu “fh ‘ens ep nfjoz natfjopoou. ures onalso ‘wxfnzo “pz Oawsdn ‘wopo3z WoUupor ‘feonys uepof Sof as Fur oIpogop e801 affsod euauesA FOU “ind foas vu ofjep ovgod ures oye “1snp n afuegefo 1 nos n asopes ny[9A ues ONAlso “orpnqoid 9s ures EPE “rey -ofa n ojefis 1q ou vyNvU Soysuez0q suA[s as EP nunsv) nvavselgzr eqan nfegnjs woao n ‘oueg "Bpes3 Upsar po af I9ef eq NNUFoUT -odhog« :110A08 wor o efz0g eff T OaeId AQ “TARqniy 931s1Iq 1 HSEOy aodo Ips MIZO]z1 OUDWSId “HEAIS -idez eqen YI 924 “turn fofoas n owes nezap vfjea ou agnp vfuasiazn ourgeu a1 ofrenewzes oufeuzods i (naqyou nfusejnun -h) npodsoy o vum ofuelt “sruzea | ep zc epNyAYNUY ISITE Ovo MUSED 1 OACT oUgHS »"WoAIour urOURyserdou vz 3ez BUTTS NBA cypngzes} yoalp 1 eureusz “euroreysnur “euNsoiduid Seurpnur “eurorfuaciafas “eunseuour WAS 9pdon “eur 1 0} NEALDHO | Ign Egon oFou folzog 1paf ~taodvz od wisiry our n ounjout oueysoideu ep fn “Hop Bureu ep oures ON« ;<:PisuNJog 4n3IH HOAs OF BAO LOA08 BW) O “EUTEGonOd Od vUNpNi] wWIsTp 1 Baqsnys! vloas TEAEDNO 1 Heawgnod LAvqn(} oys1"1q, 21 ns oou rayjour foueisaideu 1 fomowes n oA -ordjoaiz foas oures ou ns 1foy apni] a19A8 ouzoqod nuez ¥ sousor ¥ oppoaoyns 1 af opegel nfzog— A Sto to imaé u torbi? — Samo dvopek i knjige. — A da li bi odradio kod mene barem jedno Ijeto ako te izlijecim? — Ni raditi nista ne mogu. Vidis da vladam samo jednom rukom, a druga je gotovo suha. — Sto, dakle, znas raditi? — Nista osim sto znam éitati i pisati. — A, pisati! No nauéi pisati mojega malog sin- ¢iéa. On znade ponesto citati, a ja bih htio da naugi i pisati. Ucitelji traze puno, dvadeset rubalja za poduéavanje. Pristao sam. Seljak me s crkvenim paziteliem odvukao k sebi i smjestio me iza dvorista u staroj napustenoj kupaonici. I poéeo me lijegiti: nakupio je po poljima, dvoristima i gnojistima cijelu hrpu raznih trulih kostiju, kravijih, ptigjih i drugih. Sve je oprao i izlomio na sitno nekim kamenom i sasuo u velik kréag. Pokrio ga je nekim poklopcem na kojem je ostala rupa. Spustio ga je u prazan lonac ukopan u zemlju, a sam je kréag odozgor debelo namazao glinom te je, oblozivsi sve hrpom drva, lozio duze od jednog dana. Dodavao je drva i govorio: — Ovo ée biti smola od kostiju. Drugi dan otkopao je iz zemlje lonac u koji kréaga kroz rupu na poklopcu bila nacurila gotovo litra guste, orvenkaste, masne tekucine jaka mirisa. Sve je izgledalo kao da je od sirovog mesa. Kosti sto su ostale u kréagu, od gnjilih i crnih kakve su bile, postadose prozirne kao sedef ili biser. Tom sam si tekuéinom trljao noge pet puta na dan. I sto se dogodilo! Veé sam drugi dan osjetio da mogu micati prstima. Treéeg sam dana osjetio da mogu noge pregibati, a petog sam dana ustao i na stapu progao po dvoristu. Upravo za tjedan dana moje su 78 se noge opet uévrstile kao Sto su bile. Zahvalio sam Bogu za ovo i pomislio: kolike li mudrosti Bozje u stvorenjima! Suhe gnjile kosti, gotovo sasvim pre- tvorene u zemlju, eto, cuvaju u sebi Zivotnu snagu, boju, miris i djelovanje na Ziva tjelesa bas kao da ulijevaju Zivot umrtvljenim udovima. Upravo je to zalog buduceg uskrsnuéa od mrtvih! Ovo bi trebalo pokazati onom lugaru, kod kojega sam onomad Zivio, Sto je sumnjao u uskrsnuée mrtvih! Kad sam prizdravio, poteo sam uéiti maligana. Za vjezbu sam mu napisao Isusovu molitvu. Dao sam mu da pise pokazujuéi mu kako ée pravilno sastavljati rijeci. Bilo mi ga je lako uéiti jer je po danu posluzivao kod upravitelja, ak meni je dolazio dok je on spavao, tj. od svanuéa do kasne sluzbe Bozje. Dijete je bilo pametno pa je brzo nauéilo mnogo toga pisati. Kad je upravitelj vidio kako mali piée, upitao ga je: — Tko te to nauéio? Maligan odgovori da ga je naucio onaj hodoéas- nik 5 usahlom rukom sto stanuje u staroj kupaonici. Znatizeljni upravitelj, rodom Poljak, doSao me vidjeti i bas me nasao dok sam ¢itao Dobrotoljublje Poéeo je razgovor pitanjem: — Sto to citas? Pokazao sam mu knjigu. — A, to je Dobrotoljublje! Vidio sam tu knjigu kod nasega Zupnika kad sam bio u Vilnu. Cuo sam da su u njoj napisani kojekakvi trikovi i vjestine za molitvu, Sto su napisali gréki monasi, sliéno onome kako u Indiji i Buhari fanatici dervisi sjede i napu- huju se postizuéi tako nekakvo Skakljanje u sreu, te glupo smatraju ovu prirodnu pojavu molitvom toboze darovanom od Boga. Treba se moliti jedno- stayno, s namjerom da izvrsimo svoje duznosti pred Bogom. Kad ujutro ustanemo, treba izmoliti Oée- na§ kako je sam Kri8t nauéio. To ti je dosta za cio 7918 {OLOAO8 of UH SETH “OIPIA urEsTU vBOytU We ‘woawys edofoas s¥yS ures Ong ‘wOUS UIT] OBAEds wes yoq ‘087 ofa of 1ur Off “19994 pod 904 Tony ovsod ures ep -oyaTep visia yosopin ByLUDAM| Od nS HeISog ‘Afjersod n af e139] wes WAP vz 1 Ofafjoq of nf 0x8 ¢ “HIpogo]so vjSour affu as af oR YIU 9ouIOd NgeU RAS ZA “En voIQSOy of fof EJadez ouzosdoou OYPION “Ng nueged Bal y BurEU s af ET:pals ‘vou ~e1s eupoSn ‘vuez vaofjonavd y “nygns eu yezIpez dur ns woupar “fe9 Wd 1 Hesn[s ns wo v ‘es wT ovng ‘wafignijorosqoq s Bunty y wes O1ZeJOq “1425 3 Wearzod our ns peyauog ‘ojalpras o]1A as eura[go T fez fofoas orngoid affusey af UG ‘ouRIQ01d das ovsidaid woatsfjoaopez Bs nur UTES YeUIPO pact -owr n ysouaai epep Sog uma ep oures nesiderd 01 opes urea n9 ofA “eqan ou eoeyd Tur eSeA — “ang aneid ‘ovgord epes ts os igidsy yur wareg — “iq nBour ou ofu zaq 1 uep reas er Pf af rf ‘ou asia ‘uep uepof ez nidmsn of wea nBoW — sof np yepafard ‘euaurara Soupogo[s oPUIT wopng pey ‘wengoid ep ney m na feq — ragar fur ed oja[pras 01 aas es nfjenaeid “peng ures oogod 1 »nfing ngIperur Q« “wAcysoS0g Zoaon, seunug pafisodosd nfjqnfjoiorqoq n ures ovst N. “naqyour nueys -ordou ypeljaego vzoye1s Soysialas Inf] rns Oey offe -avasoupal ogou ouron o urea np wiIg0Jd ‘oA — jneen wy ez ouezour oefuAorefas fur eZ — “fomavidn 9201 — oyostaaid orgau se119 OL — aris 1gos Tues 08) 1 SOJOYO TF Wrogos wuTes EAIsfjoAopEZ asedeu n nfeped omafizou ‘ewnsodesy unysfueazt od 1q9s 0 1a1efues “¢ tnpodsoy n nsopel | waysuz -e1q ra9sy nfearq uMez v ‘WOpavid Uz Ipoz F PELs 08 6'vE Sa 6E vis AT Be ec eL ON LE Le ‘TIN 9F erepop IPIA — (20a!|015 A) IASV OW SE ‘eWePep ipa — (spars “A1) PHA ALOE PE nepefso nour ou ‘eumsodory wrpjsfeazr ours nfeAeforopez ‘a1 agnp afuwys offuasiAUs 1 Osta Hforsod ep nfefjaesodjaid ou -z smosog omuyep “eu of ofoy nursid woreag es aanosd “1 =ure9@paris 1 osofts3 ugHop n ep nsid tO “vous nayour ndofiy agnzr 1 nugnsod ep apnn au os Ifoy uo nfapnso 190 eas oYeY uA np JEIQOIg jSEU27O 19eIZI UP eu wroupof oures 1 oysoideu ou v ‘nyohin nrzen ours -ordou fofti ny 14q1Our n yeIZN HeaLZNsod | nefoiseu vuredeus WIAs vioUr UIUEDSZ EP OQBUIM g“>UTPod -SO5 1egop of Oey OUPIA T oufesmy« :BUTETeS OBI fey 24 UPIAe CL BffeIy BOIVAs OarsuLQOpalas 19ePOAwU “190 OAS YW g¢° PPUIBA VEY HOUT N OTULISOK ,¢!>9}H]OUr T aifipg “onzed« g¢inunfoas woum wWHAS | WOfoAs UWosnp woas 1 wMfoAs Wools uNAS ‘eBofoAs Pog ‘epodso 1qnfq« :ovyor of upey vous AOU F PI -Aeqo 98 vp o1pafaodez af 1apoyes ‘»svU 920« Hour as ep oIpafacdez af yfoy isuyy snsy ures of wrofoy n eursid Zojoag 71 oz uNDoIS ES dArour NfuBAoT ~afp 0 aynod aas ns nfiqnfjororqogy ny “9B.E1S Tufoy -od ovpofiacdud of tur oye, “HIZeyeUZ! | MAETYST oures Ssorezeu ‘ns nfoy vous aamjour afusemnun urgeu yrunidod yrfu po 1seuour pysreynq | Pysfipur Ens YeQ “Weso 1 nsnowy]Z ueAy sU ime Boga slavljenog u Trojstvu, Oca, Sina i Duha Svetoga! Dragi moj sine! Veé petnaest godina ne vidi8 svojega oca. Prem- da sam nestao u neizvjesnosti, od vremena do vremena raspitivao sam se tebi. Ocuvao sam svoju oginsku ljubav koja me prisiljava da ti po3aljem ove svoje predsmrtne retke koji neka ti budu poukom u Zivotu. Poznato ti je koliko sam stradavao zbog svoje nepromisljenosti i nepaznje u Zivotu. Ali ne mozes si ni predoéiti kako sam se blazeno osjeéao u svojem neizvjesnom hodoéas¢enju, nasladujuci se plo- dovima pokajanja. Mirno umirem kod svojega, a i tvojega dobroéi- nitelja, jer se dobra djela iskazana ocu moraju ticati i osjetijivoga sina. Zahvali mu u moje ime ¢im mognes. Ostavljajuéi ti svoj roditeljski blagoslov, zaklinjem te da ne zaboravijaS Boga, da cuvas svoju sa- viest, da budeé razborit, dobar i razuman, da se odnosi§ prema potéinjenima koliko je god moguée blagonaklono i Ijubazno. Ne preziri prosjaka ni hodoéasnika; spomeni se da je tvoj umiruci otac jedino u prosjaéenju i hodoéaséenju postigao pokoj i mir za svoju izmuéenu dusu. Zazivajuéi na tebe milost Bozju, mimo sklapam svoje ogi u nadi na Zivot vjeéni, po milosrdu Zago- vornika Ijudi, Isusa Krista. Tvoj otac.« 107601 op oxesu fur afi “Iqunz n uep ures AvWD “so904 O14 P4018 1B ‘ooafp OAISoU “OUD EqeN ‘OAO BqAIL “TAC[SOd 1 oB11q ous :0090d YIq alps ureUZ au ‘19ny Wepop UND “RUeUTeIA Soupogo|s urewoU sodon rye ‘orig t ytq Opes “‘Hesnys af tr oseIC. — s0af of Yop 9901 1UE70AS, ‘ovuz epnq om ‘npaz od eoeiq epuo “yua9eas seu oqo affsod “n epuO sef ng eng BYQNI Foard poy ‘oag -ougnod of: 01 29 wal “fegiqo avyer ourss ysoan “ese “wIsTEZ — spluyorse[A ogox epEr UTTOISeLA, yeas wIOAIZ NyNGZ nUdNxOToFS Poreut ‘org “HrUIg oO 14 F AISI BOY “eof wefisA Bz Ronleas asidoioalz nfeig vuNUEIsowEs :nuyjayse]a 1991 YN oFpnsn as ures Bf BUISN Bf m af BAe “1s st ez yals ns ag “exyiusajog WOpe|8z1 s YPIEU | pal] YRUFosY ‘o9/p ma. of og “rosopneg op of of1q vyelsoud Yrures v ‘Hegnt njors 4 oupofez ns ts0d toefsoud yas | pegurznys “IU -a90as ‘epodsod ‘efzog eqznys vltsiaez of epey “W! lonfenewiosd offoa o[ur op ovxeId -eu ef 1 os ures ep 046) ‘vor eAOUrfu ETEIS Ns 1 OFE jozns ousopes HH F 19999P1 THOU ns 1 Oey “four 29Z0g UO “Baorep Yeas aftearzeytd Nofpra ousoUr ep oye) Eyefeys wiosalp s af eyUI[AISEIA B ‘eIEYO nziq ns qefeys urs aodofu wepal t urosera. “efzog Rqznys vas Bsgod YyeuIpo of wALz v ‘ofuannf ous Hesn|spO ‘woo!efp wofoas Es mM ELI 994 of EHUTL “aqSe]A ‘nAyLO N T[SN OUIS Org 911 OUTS sOg “oftanNt ez m0az afp8 ours rng ‘Bap UI! yes HTeARdsord ows cas UoyeU | WOUTT SETA s BIOAORZES YIAO afysod jnuop wose a n ysopiw nfoas ofnzeyst Hoy ‘Bog uolaoysoserg — conUnyIpisn | ures oFfstuod “1Aeq -nfj wo spoa pod suafuign nsoxpaut 1] ex O3 80r “yeayez yur ep ovgop euep af En eZ, “ynzy foas Baepeg Asaf vrow ou Bp ot) ‘onsofurcu alpaou os Epes 1 arlizspzns oundiod of ovisod voos -afur un ez ¥ ‘afueur oas pd oudmsod oagod of oye 1, “njogod n oyeur ware Izipzns as ep BB ETerEAoseu 1 nur iq vpeacifavs wisnesas z1 v9eIq ‘orUzalLnO as 1q epey “Ons | OFZaT afpuo “ELIA vz OZETPO Iq TE neaeds ovgod ‘ounaeisngo ou agid nur Ep ruzefoq 21 HE nfregaqo urofoOAs od “yoftan 1q He ‘ony ef OFTO% sodou ord af eistez ‘agra ongau ITI ‘euEp uEpely ‘seu poy OvISO 1 On BU Af OMISEG »-noINTYs Zousedo OF nfesohord 9) ep ofiotjod ouzniyo natupefaodez yizm, s9poyer 91 Oura9 OFau Nrutd Ous9au EPEATU 951A OF ep F Nesofod 0) oure9 Ep OUTes ou “HEAOpN] sougod Fsrungzn ojeur 1 as oy “199] sexour YeUUpO ‘sofideu aS EPEY HE ‘sa904 OxN[04 safid ep N OUD AEP suoyafan wyupal pod qe ‘seu poy rumsQ« nur IPT POUDepS BF OWS FHUMLE “OL0A OUDIqODU af afo¥ 991d 1 Bynuny of osorg “eureU 4 of ovsop OIUpELszt 1 ABT oaeidy ‘ovarfpeny 1 autor y yo{Aoo arfipeas 1 fh -atp ‘uefid 01 af org “eyn.nj pewoy HIE OB AEP offu nut oxim 1 nfyesa ypfoas po tex wouneg 1s seq BS ls ep OLeayod o1g oe) uTUEISafur fasEpAo os UEPOL “feonys avyea uepof o1q ouaepou af seg “IPNft PROT | Juzruod ovy visnEsAS Z1 Npo F eavidod vind o1S09 ds Tuo ‘WOACISY wWoseIq ‘eUNE[sord uNgEU Ss awiafiia oupof aaviogord epe y “eurdnsueur wraAye ‘euraid ows tfiugepis | OWeABZIPEZ ostA YI Sof — “UN -a1se]a of oOA03pO — rorusegopoy 1aesd TTZE|OP ns wourgea ‘eaofeonys YIAAEI of of OI — snofpra pour ures oye ‘uromd nfefurgod nsoyeljeaau aayexaloy 1 789 ‘NsoUAl] Boqz II! BIpes org eursu ors o7ez EPoY exIUSeQOPOY 99R1q ogeu oouw sof “vofunso8 Basen Zoqz vsnuroU EBL zaq nq a10z0Ur ou Ep ‘nfjerefiid ‘os ru FUT — 228 ures oendy “Wereao#ze1 opeurod 1 ‘ef 1 urjarseya EEgop fer “1ez9] OUIS OFF. T,éitanja ili pouke. Sto sam u sjemenistu naucio, to sam davno veé zaboravio. Kad sam to éuo, trznuo sam se, a viastelinka, koja je sjedila kraj mene, uhvati me za ruku i rece: — Otac to govori iz poniznosti, on uvijek sebe ponizuje, ali je predobar i bogougodna je zivota. Veé je dvadeset godina udovac. Sada odgaja mnostvo unuéadi, a uz to esto sluzi u crkvi. Kad sam to éuo, sjetio sam se rijeci Niceta Ste- thatosa'? u Dobrotoljublju: »Po unutarnjem stanju duse mijenja se priroda stvari, t). kakav je tko, tako i © drugima sudi.« I dalje: »Tko je postigao pravu molitvu i ljubav, taj vie ne pravi razlike izmedu stvari, ne pravi razlike medu gresnikom i pravedni- kom, nego sve jednako voli i nikoga ne osuduje, kao i sam Bog, jer i sunce sja i kisa pada nad praved- nima i nepravednima.« Opet je nastala Sutnja. Nasuprot meni sjedio je neki slijepac iz gostinjca. Vlastelin ga je hranio, komadao mu ribu i nalijevao juhu. Promatrajuéi pazljivo, primijetio sam da slijepac neprestano neSto sapée i kao da drs¢e. Pomislio sam da moli pa sam stao gledati pazljivije. Kad je ruéak zavréio, jednoj je starici pozlilo. Ostro ju je zaboljelo pa je zajaukala. Vlastelin i viastelinka su je odveli u spa- vaonicu i polegli na postelju. Vlastelinka je ostala da je nadzire. Svecenik je poSao po popudbinu. Vla- stelin je dao upregnuti kodiju i poZurio u grad po lijeénika. Svi su se razi8li. Osjetio sam upravo neku glad za molitvom, silnu potrebu da izrazim molitvene osjeéaje, a samoée i tidine veé drugi dan nije bilo. Osjeéao sam u srcu 15 Niceta Stethatos ili Pectoratus (XI. stoljece) — vidi dodatak. 110 kao neku poplavu koja je htjela provaliti i razletjeti se po svim udovima. Buduci da sam je obuzdavao, osjetio sam odmah veliku bol koja je u stvarnosti bila radosna i zahtijevala je mira u tisini i nasi¢enje u molitvi. Ovom sam prigodom shvatio zasto su se oni koji su gajili molitvu Sto je u njima sama djelo- vala klonili drugih Ijudi i skrivali se gdje ih nitko ne pozna. Takoder sam shvatio zasto sv. Hesihije'* naziva praznoslovljem ¢ak bilo kakav duhovan i koristan, ali neumjeren razgovor. Tako i sv. Efrem Sirski!” govori: »Dobra rijeé jest srebro, a Sutnja je disto zlato.« Razmisljajuéi tako, posao sam u gosti- & njac. Tu su svi poslije ruéka pocivali. Popeo sam se na tavan, smirio se, odmorio i pomolio. Kada su ustali prosjaci, naSao sam slijepca i odveo ga iza vrta. Sjeli smo na osami i zapoéeli razgovor. — Reci mi, za ljubav Bozju ina korist duhovnu, obavljas li Isusovu molitvu? — Neprestano je obavijam! — I Sto u tome osjecas? — Samo to da ne mogu ni po danu ni po noéi biti bez molitve. — Kako ti je Bog pokazao da tako radis? Ispri- povijedaj mi, dragi brate, sve u tanéine. — Jasam ovdasnji majstor, zaradivao sam kruh kao krojaé, lutao sam po drugim gubernijama i po selima te Sivao seljacku odjecu. U nekom sam selu ‘ostao dugo kod jednog domaéina da mu sijem za kuénu éeljad. Jednog blagdana opazio sam pod iko- nama tri knjige pa sam upitao: — A tko to kod vas éita? — Nitko — odgovorise mi. Uzevsi jednu od tih knjiga, otvorio sam je onako, bilo gdje, jo8 se sje- 16 Sveti Hezihije (VI/VIL. stoljeée) — vidi dodatak. 17 Sveti Efrem Sirski (IV. stoljece) — vidi dodatak.ert 090d °F ‘oe1eys 1ufoxod four orgnod of aur Oey Npos od oas OvnQ0Id vous rA1Ou O NUE UNE BF “af;qn{jor -o1gog e119 | tureso vu OUIs!q TIPols oTefersoosd of ureu og euafiZA n v ‘uEp EU eISIA soEUIOd Od “1es9p od ‘ouesejod ours repoy & “eff oedalits Ours S04 “wind msia nugop omesd ofoap of seu UTfN “npusoptu TNosgop fousefunsd foOsoyrf eu tpodsos foao oFouur Tonfnfeayez ind eu ynuary omnfh ows OFF 1, woygod woAsd nfjegod nsifuy pw ep nq n wmureidio o8nup 1 oupaf ‘pns vu wopod upey ‘enns ep oeaou onueidud 1 owsyd opsideu ures 92.4 ‘@fianfjorosqoq oyepras EIstop as tout | — ‘UNOISB[A ogOr TH OLEN “efiqnflororqod HEND owszour ofruporz o¥eao sof vjoy nfeqen ou wu ep tind eu wreurouds wiaodalys es os ep ovyas ures 10204 aftfsod 8 ‘nsogaq vu oAozod aas seu Ep UNOS -B[A OF SOP of 1992A Pod “HUOAOZOp 1 9s OWS OFF L, “iayyout 0 eng 1 NereAo#zer NIqQ UTEU a9 offupo3Q “Tueso eu oupolez ova odefty weu 29 31q ‘ouesejod out “Ipod “¥isia yesapod 1 Oy BAPOf ‘eAs}OGoL, op UT oyNJOy OuLeUZ ou EP OLY {TOF UTEU 29 Og — ‘uo ow ovydn — ;eUNTOY s OWED Os Ww za. sud nurefu 4 es ep oxey | Bos OSefiM epeuord a8 ep oFey N Np ezEyOd 1 BOIS NATHOUr EU IsCUPO as Org eas Np IeMQOEIg “OUpafez 190d OULD ¥d Ind vu Mnueny ens ueALsofue ef :fesnts EPG — -of oOAospo — yeuIpo ‘egnsou af oY — 2ASICGE,L NB AHNdn systuL es wpEy y¥ — “ures opoaospo — nrurgn 7 owre9 oye, — surg -ord 94s 01 nut ep offourez oupasn eur UO “nian -o1orgoq 0 ‘1z}firy foao n oazsdn woz0]z1 OxUTIOd vous Iaijour o neu af ep nut ures C1F0ACSPO zu UID Ga OF as OFX | 1VeUZ 1 OIG — soendn our oedoafiys ‘woos niour Baan ep YOAOS 9s a[p3 Exes op ovsNs wes Puy “odafty ofa of 07 ‘o181q “feg — -ovdofys of onuyypysn — 01 of ny, — “4! ompod 1 your -edeu ovyer uo af tut ofoy I9afts a1 vistTEy BysElned poy o1zenod ‘afjqnfjoroiqoq] efoas ures 097) “aos -eu oepaysod urestu sof 1901 ovuz n ya EN — £flanfiorcsgog opq effu oy eg ovr ofpuo of 1s org vBIUy ¥) EPeAz os OFT Y — sepes v01 op oftt -eaoind ez e[Oy BAe OUpEP TH ep OfAeIsNEZ UNOS ~e]a fou af our Te ‘orndn 1 01g oureuo as ums Bp -ofiu -s0qn3 npesB WoUALTS ‘nysjogo Ln zepeU eorUZOqn as BY “valgeWiOsts vBofow 3oqz NoTUZOgN n ETASOfus auoul vorupafez BseU of OFF] “PUTIZO N NpoA nUANUE nfewy TAs npos wofour 9 “ordeftjso oundiod wou -palpo ures unez ¥ “Eas OIZE[IGo Oye? WES OFC, -o8vsp o[4A o11q 01 of puoU 1 ‘ng0u 1 nfuep OBA -0821 ures 31z0f of Iq ep nar[ou BU OBYrALId O¥11O} 2s, ures pezfeN “Woy!zof owes naTfoUur ures OBsEAOZI | Pureusn neorur umes ovysord ‘wife os eC {8BIvAORzI ayOIN VAxBAOU TY [$99 -ndvg oygou oursosdou poy 5xefugose9 1 ISIN — mnvaryofuspod yeis os tu ns ed qofrunsd on ns uv 9Ny A jaf fw OL!Pos J “nsod ud o1q YIq HOP. nayour Neindes o9g0d ures ed ouganod ofa o1IG 07 Tw 1q ep URS OF[sTUIOd ‘oETZOId OF HES PE »refeog out neAIZez vaen owiofiza OBA nT nasal WIOYEAS EN “BfAEgO org ong XP HH opaf HF IPEs HE Epo ME pals TF Op HI BARA -08204 ‘yafian afzog out BaIzez os EP ew} n HfoysBS Batour os vuTsasdeN« :Igaflt 2a0 Ovngoud 1 ‘urEDsam knjigom Nicefora monaha, zatim Grgura Sinaj- skog i tako dalje. S kakvim li je zanimanjem i s pra- vom pohlepom slijepac sve to slugao i kako mu se svidalo i radovalo ga! Zatim je poteo postavijati takva pitanja da nisam imao dosta pameti da mu na sve odgovorim. Kada smo protitali sto je trebalo iz Dobrotoljub- lia, pogeo me usrdno moliti da mu djelom pokazem kako bi mogao razumom naéi mjesto srca i kako se u njega moze uvoditi bozansko ime Isusa Krista; kako da moli na unutarnji naéin srcem i u tome da uziva. Poceo sam mu kazivati: — Ti sada ne vidis nista, ali si u razumu mozes predstavljati ono Sto si ranije vidio, kao Covjeka ili bilo koju stvar ili koji dio svojega tijela, kao npr. ruku ili nogu. Mozes si to predstaviti tako zivo kao da bas sada gledas. A moze li na to svrnuti svoje premda slijepe o¢i? — Mogu — odgovori slijepi coviek. — Ba tako si predstavi svoje srce. Usmjeri ogi kao da gledaé kroz prsa i predstavi si ga Sto Zivlje mozeS. Pazljivo sluSaj kako otkucava udarac za udarcem. A kada to postignes, poéni izgovarati rijedi molitve sa svakim kucajem srca. Tako s prviin kucajem reci ili pomisli »Gospode«, s drugim vIsusec, s trecim »Kriste«, s Getvrtim »smiluj«, s petim »mi se«, i ponavljaj tako puno puta. To ti je lako, jer tu veé imag poéetak i pripravu za molitvu srea. Zatim, kada se na to priviknes, poéni uvoditi u srce i izvoditi éitavu Isusovu molitvu s disanjem, upravo kako nauéavaju oci, tj. udiSuci u sebe zrak reci, predstavi si »Gospode Isuse Kriste«, a izdi- Suéi izgovaraj »smiluj mi se«. Cini to sve vise i ée8ée, i naskoro eS osjetiti istanéanu bol u srcu, a zatim ée se u njemu pojaviti okrepa. Tako éeS, s pomoéu Bozjom, posti¢i slobodno djelovanje divne unutarnje molitve srca. Ali dok to obavljas, éuvaj se 114 bilo kakvih predstavijanja u maiti i kojekakvih pri- kaza Sto se pojavljuju. Odbaci potpuno bilo kakvo predstavijanje jer sveti oci strogo zahtijevaju odsut- nost videnja pri unutarnjoj molitvi da se ne upadne u obmanu. Kad je slijepac sve to pazljivo saslugao, poteo je revno raditi po uputama. U tome se znao dugo vjez- bati, osobito nocu kada smo se zaustavljali po svra- ti8tima. Za pet dana poéeo je osjeéati veliku toplinu i neizreciv uzitak u sreu, a ujedno i neobiénu Zelju da tako moli neprestano, Sto mu je otkrivalo izvan- rednu ljubav prema Isusu Kristu. Ponekad je znao gledati svjetlost premda u njoj nije primjecivao nikakve stvari ili predmete. Ponekad mu je izgledalo kao da ulazi u svoje srce, kao da u njegovoj unutarnjosti gori lijep plamen upaljene svijece i kao da mu iz prsiju osvjetljuje i vanjstinu. Pri ovom plamenu on je mogao vidjeti éak i udaljene stvari, kako se jednom i dogodilo. Tako smo nas dvojica isli Sumom, a on je u ti8ini bio udubljen u molitvu. Najednom mi reé — Kakva Zalost! Veé gori crkva, evo, i zvonik se srusio! A ja njemu: — Prestani zamiéljati gluposti, to ti je napast. Svako sanjarenje trebas brzo odbaciti! Od sela smo jo8 dvanaest vrsta! On se pokorio, nastavio je moliti i usutio. Pod veer smo stigli u selo i ja sam tu stvarno vidio nekoliko izgorenih kuéa i srusen zvonik, koji je bio naginjen od brvana, i ljude kako se okolo kupe. Cudili su se kako je zvonik pao a da nije nikoga pri- gnjecio. Po mojem misljenju, svo se to dogodilo upravo dok je slijepac priéao o nesreci. Stoga mi on reée:Lt auo ez efuagnysr 1 nsedeu idn 1 nfuearparazaqo uz -0]71 BAIq o8nup BARoNpod oys99 Hfoy feuo EP HOACT Woy Zoysiedrey vueay Zoras refit ONels os ures WN $ 129A NF He{GO ORY oTRoliIgo H[stUL SUI NS OJ, jeoredey fery naijour naosnsy o1gneu peurouo ures nfox woxfoadlp wouo s ofq of 1s OBy Isedeu THT efjoaau eaxey eEPoFOp 1q au redo as ru eq “jadan 1 yes Pyau Iqos n ures onalso euouIosa Zoyou VOYEU ie ‘efzog vfjoa einsndop oO} af 1 “11 ors “euNTfegafso wm oBarpe|seu OUsrefumou as Wes Ep as IPA, ‘eaoqnp mofias nr ura -ofNy urefroupod paid ysoureayez nfoas wofizes 1 wrosum aftid 01s Bp opep Zog fw ep oraz napIZN ures wo} n 1.189 oFysod ures ep ORY Soper NAYL} NEDaISO ues ovuz -efofh eoyspn{j nsouszo]s fospnursid 98 I99AIp IsofuLIMUN nfoAs nas OvsEWOId OUSEL F ages eSoures n o1ze]n ures pexauog “nyxEI7 n UNPgo| ep O8y Ofou ‘urepoy ou agdon Ep oy f EIA OUT uresiu ep o8y no0yE] NAayE, OLe[So UES PEYoUCg “RISE BSNS] PUOUN zexpo oIZEfeU UTES nuTOAS ‘eu ‘opeurop ORY Ofepa|azZ! af mur 9as ‘afuNoArz 1 OHfG ‘apaasp ‘Ipnfy “ndog ofuealljeayez ¥ aeqni] eu OLD -e]aud our oas ¥ npoySzr wousouez n opeffamspard oysfireazt oas 1 98 Tur ofou ognp ofoas rayyNu n oD -afso 01 ures Ep Oures any “Woysaqou nAIsAaffery n soper affoq HE 999A NIq IT @zour NIawispaid oFFour 18 uresru | suaur po Baftmars esox!U euIOU Mofias eu ep offsiu wes ep eyearperseu our oye} vous BATU 2 ‘npodsop n3og eurord aeqnij f ofteuztid souser juour n of owryngzes sofurid uegnod aogofyy ‘nodof WS euxoUzogod O1OAC3 UFES O1S aAS OBANTdsTosd Fafianfjororqoq orn ures oysa9 “afumd 1arz Lgop ningiagsn 1 nfnpesz1 exafA09 oyey OBDaLSO UIs oyoqnp 1 ovacynd ousrur oxe) eUEp UTES Sasol “ind foas vu afjep wes orsod ‘onsoido unfu 8 9s wes ong UoyeH TF ‘TorUzogn fofusourE) N oTAR}SO ures vodafitg “e4S10q0.L, Op 1 INS ows ougeUO ot nBnjs vBousz -2]q oye) Zoaosofu weuzodn vp oep of tur org nBog, opaiffeayez ures oupisn 1 agnp eas ZI OBAOper oUIO, a8 ules Bf “BTRAIPEISEU PF OAIDAIZIOU T OSTA T OSTA OAS yeftazes nois wioaoafu n as BAIOy “Iruzruod sof af ovsod 1 orpalits oarl}zed 01 ans sedalys af (OW “nous n ysoqfur ofnpngod ois vunfegofso unuarp s iqparodsn n estu aftu oujnals Ag “nUICUSIOMS NUWOgM Nruofrutd yr AIperodsn 9zour as nu ‘nrzesz} 9zour ou IZ0f epaliu Ep OUAID oe) af 01 ‘fofzog nsoprur od owawzzr eors Yarrour Ld eaiqz as og Y “eqoso yrSnup Ystur n noruosd 1 BNE -foap 1qas n nfegofso ‘eZ08nsp po uepaf oiowpoid nfnyyzer ‘pears Yras zt efs O¥EY sOpefas opta Hfepo fofraureyfeu nf roruse[og HF BUMsoUgosods wn tHe: -epeu asodeu Ipnft HF efour ou Hoy Ipnif F ep vores Boufoyod eBefoas po ures ond “rays eupomsd af on ripy ‘nfadms wosta vu ofnyolp 1 ouoljofipop 1 af for 1s oo n Izeyn esnp epey “numzes nos OWeAENSOZT 1 afnznsyo seu og eZoAs po os ourefnfjepn ‘ages dures n Ouroroqes 9s EpEy Ty “Istur ytfoas n9sou -asanses 111 nosouaayds 1 e[afh eBaloas eureuods TT af ourafn{iqosodsouo ‘nsougosods suaagnp a} poy f ngeus ourepeaytid ou Tur ors oureg “rurzHIq Nn wAsES aZzeyeu os ep o8y auafjepn oj1a LEAs I Halpra rarer n 1 9Z0ur BUG “HEAIS F Osofer zn BUEZOATId OUZOfurZEE afta esnp Byspnfy “Tea1s yrures nsozod od ‘oupra -Hid nepefop ozour 01899 01 aas as rf nsopur elu -ofjav{go euaLsz! oFy Efuapra eayEyo(oy NeoBAqHd fourou ry “nur fnffeaqez F eisery esnsy qnf] — mur YHOAOsPO “wors nfuAojelp orgneu our 1s Hoy 1491 1 wolnfreayez, “ewTUUMZesou 1 eundafys 1 eunorusess 1 ysoprur nfoas afnfjaviqo Hoy vISEDY esnsy eUIPOdsoD uNGnf| ou ep Oey 1 wal “nfjeayez ou ep O42 y joNPOSOp 1 eIsTeZ as OYE) “O19 ‘ougsmurseq of1q afuaprs af rur Bp 1s OByOy —

Ispovijesti Ruskog Hodocasnika. Krpan - Pr.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ispovijesti Ruskog Hodocasnika. Krpan - Pr.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like