MILOVE INDUKTIVNE METODE

Engleski filozof John, Stuart Mill najdetaljnije je analizirao induktivne metode, a shvatao ih je
kao metode za otkrivanje uzročno-posljedične veze među pojavama. Razlikovao je pet
glavnih induktivnih metoda: metoda slaganja, metoda razlike, kombinovana metoda
slaganja i razlike, metoda ostatka i metoda popratnih promjena.
Metoda slaganja
Milov princip ove metode je: „Ako dva ili više slučajeva pojave koju istražujemo imaju samo
jednu zajedničku okolnost, ta jedna okolnost u kojoj se svi slučajevi slažu jest uzrok (ili
posljedica) date pojave.“
Npr. ljudi (muškarci, žene, stariji, mlađi itd.) napuštaju koncertnu dvoranu ozarenih,
nasmijanih lica, ushićeni – zaključujemo da je uzrok ushićenosti koncert kome su
prisustvovali.
Metoda razlika
Princip ove Milove metode glasi: „Ako su slučaju u kojem se istraživana pojava događa i
slučaju u kojem se ona ne događa zajedničke sve okolnosti osim jedne, koja se događa samo
u prvom slučaju, ta jedna okolnost u kojoj se razlikuju dva slučaja je posljedica, ili uzrok, ili
neophodan dio uzroka te pojave.“
Npr. Ako je učenik bio cio dan neraspoložen, a razveselio se kada je čuo da je dobio odličnu
ocjenu iz historije, zaključit ćemo da je ta vijest uzrok njegovog boljeg raspoloženja.
Kombinovana metoda slaganja i razlike
Osnovni princip ove metode Mil formuliše ovako: „Ako dva ili više slučajeva u kojima se
pojava događa imaju samo jednu zajedničku okolnost, a dva ili više slučajeva u kojima se ona
ne događa nemaju ništa zajedničko osim odsutnosti te okolnosti, jedina okolnost u kojoj se
razlikuju dva skupa slučajeva je posljedica, ili uzrok, ili neophodan dio uzroka pojave.“
Npr.čovjeka tri dana za redom boli glava. Uplašio se da nije tumor? Zatim se sjetio da je tri
dana za redom radio do kasno u noć i da bi glavobolja mogla biti od pretjeranog rada i
nedovoljno spavanja. Odlučio je da četvrtu noć ode ranije na spavanje. Ujutro nije imao
glavobolju. Zaključak – dakle, bilo je od pretjeranog rada i nespavanja.
Metoda ostatka
Princip glasi: „Oduzmi od pojave onaj dio za koji je iz prethodnih indukcija poznato da je
posljedica izvjesnih antecedenata, i ostatak pojave posljedica je preostalih antecedenata.“
Npr. pretpostavimo da je učitelj našao svoj stol ispisan nepristojnim riječima, različitim
rukopisima. On je poznavao rukopise svojih učenika, pročitao napise i otkrio je šta je ko
napisao.Pretpostavimo da je prepoznao sve rukopise osim jednog i pretpostavimo da u
razredu ima jedan novi učenik, čiji rukopis ne poznaje. On će zaključiti da jedini
neidentifikovani napis potiče od novog učenika s nepoznatim rukopisom.

Metoda popratnih promjena

Princip ove metode glasi: „Svaka pojava koja se mijenja na neki način uvijek kad se na neki
poseban način mijenja neka druga pojava jest ili uzrok, ili posljedica te pojave, ili je povezana
s njom nekom faktičnom uzročnošću.“
Npr. primjetili smo da je asfalt nekad tvrd, nekad mekan. Promatramo odnos između
temperature i tvrdoće asfalta i zaključujemo – što je toplije-asfalt je mekši. Zaključak -
porast temperature uzrokuje razmekšavanje asfalta.