Professional Documents
Culture Documents
Zasadi Sadnicu Makar Nastupio Sudnji Dan
Zasadi Sadnicu Makar Nastupio Sudnji Dan
Posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., imao je mnogobrojne mu'džize (nadnaravna djela) koje
su bile potvrda njegovog poslanstva. Jedna od njegovih mu'džiza bila je i blagodat jezgrovitog govora.
Naime, Muhammed, s.a.v.s., je sa malo riječi mogao izraziti mnoštvo značenja i poruka. Primjer te
mu'džize je i hadis koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada bi
nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to
učini.” (Ahmed u Musnedu; Buharija u Edebu-l-mufredu)
U ovom kratkom hadisu, u jednoj Poslanikovoj, s.a.v.s., rečenici, kriju se mnogobrojne pouke i poruke,
od kojih ćemo izdvojiti nekoliko.
Prva poruka ovog hadisa jeste da vjernici moraju uvijek biti aktivni i moraju sa optimizmom, nadom i
pozitvnošću gledati na život i učestvovati u njegovoj izgradnji. Ovaj hadis ne ostavlja nimalo prostora za
lijenost i pesimizam.
Kao da nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio poručiti: ”Muslimani, neka vas nipošto ne zastrašuje
nestanak dunjaluka i nastupanje Kijametskog dana i neka vas smrt ne zatekne osim u činjenju dobrih
djela.”
Iskreni vjernici ne posustaju i ne predaju se ni u posljednjem trenutku života. Mnogi muslimani kroz našu
bogatu historiju potvrdili su ovo životno pravilo, a jedan od njih je svakako i vrijedni muallim, daija i
neustrašivi mudžahid, Omer Muhtar, kojeg je, prije nego što je obješen, talijanski general Gracijani
upitao: ”Šta bi uradio ako bi ti talijanska vlada iz svoje milosti poklonila život?” Omer mu je smireno,
dostojanstveno i prkosno odgovorio: ”Tako mi Allaha, ja bih se opet nastavio boriti protiv vas, dok vas ne
istjeram iz svoje države ili dok me ne ubijete.”
Dunjaluk je ahiretska njiva
Druga poruka i pouka ovog hadisa jeste da su zemlja i nebo jedna cjelina. Ne postoje dva različita puta,
jedan dunjalučki, a drugi ahiretski, već je dunjaluk put ka Ahiretu.
Islamu je strano učenje i vjerovanje da rad za ahiret zahtijeva odvajanje i odricanje od dunjaluka, i da rad
za dunjaluk čovjeka odvraća od rada za ahiret. To potvrđuje i ajet: ”I nastoj da time što ti je Allah dao
stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah
tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas, 77.)
Treća poruka ovog hadisa je da vjernik i vjernica, bez obzira na životna iskušenja, ne smiju očajavati i
padati u depresiju. Jer, naše je da radimo, kultivišemo i izgrađujemo životni ambijent, a ne da očajavamo
zbog toga što možda nećemo dočekati plodove našeg rada ili što će oni zakasniti.
Spominje se da je perzijski Kisra jedanput izašao u lov i vidio je starca koji je sadio stablo masline.
Zaustavio se pored njega i rekao mu: ”Čovječe, ti si star i iznemogao, a maslina rađa tek nakon trideset
godina, pa zašto je onda sadiš?” Starac je odgovorio: ”Vladaru, oni prije nas su sadili, da bi mi danas jeli
plodove njihovog rada, a mi danas sadimo da bi imali šta jesti oni poslije nas.” Kisra je bio oduševljen tim
odgovorom i dao mu je 1.000 zlatnika. Na to je starac rekao: ”Vladaru, ti si rekao da stablo masline rađa
nakon 30 godina, a ovo moje stablo je dalo plod čim sam ga zasadio.” Svidjela se Kisri duhovita starčeva
primjedba, pa mu je dao još 1.000 zlatnika. Starac je onda rekao: ”Vladaru, maslina rađa samo jednom
godišnje, a ova moja maslina rađa u jednom trenutku dva puta.” Kisra mu je dao još 1.000 zlatnika, a
onda je podbo’ konja i rekao svojoj sviti: ‘Hajdemo, ako ostanemo duže, ovaj starac će nam isprazniti
državnu blagajnu.’
Dakle, predmetni hadis nam poručuje da je važno da kao vjernici konstantno činimo dobro, a ne da se
predajemo pukom maštanju i fatalizmu.
Mašta i nadanje nisu jedno te isto. Onaj koji samo mašta on želi sva dobra ovoga svijeta bez rada i truda,
a onaj ko se istinski nečemu nada, on se trudi da to i ostvari.
Neki čovjek je rekao poznatom islamskom učenjaku, Ibn Sirinu: ”Sanjao sam da plivam u bazenu bez
vode, i da letim bez krila, pa šta to znači?” Ibn Sirin mu je odgovorio: ”Ti si čovjek koji puno mašta.”
Islamski učenjaci su kazali: ”Traženje Dženneta bez djela je grijeh, očekivanje Poslanikovog, s.a.v.s.,
šefaata bez slijeđenja sunneta je obmana, a nadanje Allahovoj milosti uz ustrajnost u grijehu je ludost
i neznanje.”
Halifa Omer ibn Hattab, r.a., govorio je: ”Neka niko od vas ne sjedi čekajući nafaku i učeći dovu: ‘Allahu
moj, opskrbi me!’ Vi dobro znate da s nebesa ne padaju ni zlato ni srebro.”
Četvrta stvar koju nam poručuje ovaj hadis jeste da je zadaća muslimana na ovome svijetu i njegovo
osnovno svojstvo, nakon vjerovanja u Allaha, altruizam, dobročinstvo, solidarnost i žrtva za druge.
Stalna aktivnost na polju dobra i dobročinstva, nesebično pomaganje, žrtvovanje za svoj džemat, za
svoju zajednicu, ostavljaju neopisivo pozitivan trag na vjerničkoj duši. Te osobine govore o veličini
određene ličnosti, o njegovim moralnim vrijednostima, ali i o ispravnom razumijevanju života i vjere.
Tu neprestanu želju za dobročinstvom, Abdullah ibn Abbas je ovako opisao: ”Trojici nikako ne mogu
uzvratiti na dobročinstvo istom mjerom: onome koji mi prvi nazove selam, onome koji mi napravi
mjesto na nekom skupu, onome koji upraši noge da bi došao da me posjeti i poselami, a četvrtome
samo Allah može isplatiti nagradu, a to je čovjek kojeg je snašla nevolja i briga i on cijelu noć provede
razmišljajući o tome kako će je riješiti, pa dođe kod mene, smatrajući me prikladnim za njegovu
potrebu.”
Kada govore o spoznaji i ljudskom iskustvu, islamski filozofi spominju unutrašnje i vanjsko iskustvo. Pod
unutrašnjim iskustvom misle na vjersko iskustvo, a pod vanjskim iskustvom misle na empirijsko znanje i
istraživanje. Po njima, u pojavnom svijetu, mrav simbolizira vanjsko iskustvo, jer je njegova konstantna
aktivnost vezana za vanjski svijet, dok pauk simbolizira unutrašnje iskustvo. Pauk iz sebe izbacuje mrežu,
a ta njegova mreža zapravo je njegovo unutarnje iskustvo.
Muhammed, s.a.v.s., muslimane ne poredi ni sa mravom ni sa paukom, već sa pčelom, koja posjeduje
oba oblika iskustva, unutrašnje i vanjsko. Ona, ”putujući stazama svoga Gospodara koji ju je
nadahnuo”, iz vanjskog svijeta bira i uzima najbolje i najkvalitetnije, ali isto tako i daje najbolje,
najkvalitetnije i najkorisnije. Takvi bi trebali biti iskreni muslimani i muslimanke, koji ispravno razumiju
islam i koji ga istinski žive.
Oni su uvijek graditelji, a nikada rušitelji, oni su uvijek aktivni, a nikada pasivni, oni su optimisti, a nikako
pesimisti, oni su altruisti, a nikako egoisti, oni su najkorisniji članovi društva i od njih dolazi samo dobro i
korisno.