Professional Documents
Culture Documents
Standardi I Normativi U Arhivskoj Djelatnosti
Standardi I Normativi U Arhivskoj Djelatnosti
(2) Zakonskim i drugim odredbama taj standard najčešće postaje pravna norma-obaveza za
primjenu. Do arhivističkih standarda i normi dolazi se prije svega spregom teoretskih i praktičnih
znanja i radnji, koje nakon prihvatanja od strane nadležnih tijela (na međunarodnoj razini ICA-
Međunarodno arhivsko vijeće), te postaje međunarodni standard
(3) Norma predstavlja skup pravila i upustava koji garantuju najviši stupanj uređenosti u optimalnim
uslovima. Danas u svijetu postoji svjetska mreža za norme, koja obuhvata nekoliko
međunarodnih organizacija inkroporirani u Internacional Organization for Standardization
(ISO).Za normizaciju je od velikog značaja uloga i funkcija ISO-a, kao svjetske organizacije za
standarde i norme. Standardi i norme se utvrđuju po jasnoj proceduri i u donošenju istih
učestvuju najrelevantnije stručne i naučne međunarodne i nacionalne institucije i organizacije.
(4) Međunarodni standardi su više neka vrsta preporuke nego obaveze-naredba za primjenu u
nacionalnim okvirima. Njihova primjena u nekoj državi zavisi od toga dali ista želi primjenu
međunarodnog standarda. Međunarodni standardi u arhivskoj struci se dijele u tri grupe: -
međunarodni standardi o materijalnoj zaštiti i čuvanju arhivske građe,- međunarodni standardi
za pitanja menadžmenta i elektronskog arhiviranja, i - međunarodni standardi za popisivanje
arhivske građe.
(6) Međunarodni standardi za popisivanje arhivske građe doprinose njenoj identifikaciji, objašnjenju
konteksta i sadržaja, te omogućava veću dostupnost iste. Više je međunarodnih standarda ove
kategorije: ISAD (G) (Opći međunarodni standard za arhivsko popisivanje), ISAAR/CPF 2.2004
(Standard za arhivski zapis o stvaraocima arhivske građe), ISDF:2007; (Međunarodna norma za
opis funkcija); EAD DTD: 2002 (Kodirano arhivsko popisivanje –definicije vrste zapisa) i ISDIAH-
2008. (Standard za opis arhivskih ustanva i arhivske građe).
(7) Prv i najvažniji međunarodni standard u arhivskoj struci jeste ISAD(G) (Opća međunarodna
norma za opis arhivske građe), donijet na 12. međunarodnom kongresu arhivista u Montrealu
1992.ISAD (G) sadrži slijedeća poglavlja: Riječnik naziva, Višerazinski opis, Pravila za višerazinski
opis, te Elementi opisa, koji sadrže: identifikaciju, kontekst, sadržaj i ustroj, uslove dostupnosti i
korištenja, dopunske izvore i napomene. ISAD (G), vezan je za opis arhivske građe.ISAD (G) je
standard koji je nekoliko puta dopunjavan određenim stručnim sekvencama. Danas se
primjenjuje u najvećem broju arhivskih službi u svijetu, prilikom obrade arhivskih fondova i zbirki
i izrede naučno-obavještajnih pomagala.Drugi važan međunarodni standard vezan je za
poslovanje sa dokumentima je Records Menagement ISO 15489. Isti je prvi puta predstavljen u
Montrealu 2001. Ovaj standard je vezan za kancelarijsko poslovanje. Isti se može primjenjivati za
sve nosioce zapisa i pri tome osigurava njihovu autentičnost, vjerodostojnost, cjelovitost,
međusobnu uvezanost i funkcionalnu upotrebljivost.