N even Elezovic

MATEMATlKA 4

UDZBENIK ZA 4. RAZRED GIMNAZIJE

udzbenika odobrena je rjesenjem Ministar$tvH prqsvjete i sporta Republike Hrvatske
(Klasa: 602-09/96-01/354, Urbroj 532-03-02/4-96-2 od 1. srpnja 1996.)

2. izdanje

elP - Katalogizacija u publikaciji

Naeiollalna i svcuCilisna knjiznica, Zagrel:>

UDK 372.851 (075.3)

Neven

Matema!ika 4 : udzbenik za 4. razred

ven Eie7.Qvic. - Zagreb: ELEMENT,

Vi, 328 sIr. : iiuslr. ; 24 em

ISBN 953-6098-52-0
960704041

ISBN 953-6098.52.0 Zagreb, 2000.

 ~

© Prof. dr. sc. Neven Elezovic, 1996.

,
.~

~I
Urednik ..:~
,
Prof. dr. sc. Neven Elezovic SADRZAJ
Recenzenti
Branka Mikolaci, prof
Doc. dr. sc. Sanja Varo~anec
Prof. dr. sc. Vladimir Volenec
J
Lektorice 1. Brojevi ..... ................. : ....................... . ~

Mira Muhoberac, prof. 1.1. Brojevni sustavi .................................... . h

~~.
1.2. Matematicka indukcija ............................... .

Vesna Muhoberac, prof.

1.3. Binomni poucak ....................................J .

Nakladnik 1.4. Prirodni i cijeli brojevi ...............................: . 25

1.5. Racionalni brojevi ................................. :. ~8

ELEMENT, Zagreb, Republike Austiije 11

1.6. Realni brojevi ..................................... : . 39

teL 01/37-777-37, 37-777-44, fax 37-736-41

1.7. Prebrojivost i neprebrojivost skupova ................... . 47.

http://www.elementhr/
1.8. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja .............. . 54

e-mail:element@element.hr
] .9. Potenciranje i korjenovanje kompleksnih brojeva .......... . 62

Za nakladnika 1.10. Nultocke polinoma. Osnovni stavak algebre . . . . . . . . . . .. .. 68

Silva Elezovic, prof. 2. Kombinatorika .............. ........................... . 73

2.1. Princip uzastopnogprebrojavanja ...................... : 73

TehniCki urednik 2.2. Permutacije ........................................ . 82

Sandra Gracan, dip!. inz. 2.3. Kombinacije .........,.; ............................ 1 87

3. Vjerojatnost ........................................... '. 97

Crtezi •
3.1. Dogadaji ......................................... ". 97

Sandra Gracan, dip!. inl:. 3.2. Vjerojatnost ....................................... . 107

~ ",
3.3. Geometrijska vjerojatnost ............................. . 111:1

Design ovitka
3.4. Uvjetna vjerojatnost. Nezavisnost ...................... . 120

Maja Fabijanic 3.5. Formula potpune vjerojatnosti. Bayesova formula ......... . 126

3.6. Ponavljanje pokusa .................................. . 131

Tisak
3.7. Zakon velikih broieva ........................ . ..... . 134

Tisak Trebotic, Zagreb

v4. Nizovi ................................................. 137

4.1. Pojam niza. Zadavanje niza ............................ '137

4.2. Aritmeticki niz ...................................... 141

4.3. Geometrijski niz ..... ; ............................... 14~

4.4. Limes niza. Teoremi 0 limesima .................... " . .. 148

4.5. Limes monotonih nizova .............................. :156

4.6. Geometrijski red ..................................... ~6~

4.7. Kamatni racun ........................... . ......... 167

 /
5. Funkcije ............................................... 174

5.1. Zadavanje funkcije. Podrucje definicije. . . . . . . . . . . . . . . . . .. 174

5.2. Svojstva funkcija .......... ;......................... 183

5.3. Transformacije grafa funkcije ..........................

5.4. Slaganje funkcija. Inverzna funkcija . . . . . . . . . . ... . . . . . . . ..
5.5. Limes funkcije ......................................
194

199

207

1.

5.6. Neprekinutostfunkcije ................................ 219

Brojevi
5.7. Pojam funkcijske jednadzbe ............................ 223

',' }!!::\?t~;;'¥~~~~rN ~'1~~ . ":~ t·J. /tf~'~~' Y~l0;:{$~·?J,~,~t~lf:~,Y·~;.:it-!.:;~. :t~~?!n~"'J~}~~Blii:,?,~:j~t·~·: ~:=~:'(jt::1Vlirri~~J·~:£a:~~:'··;) :~:;,":A:~:Jth~-t~" «',;' , -'r,

6. Derivacija ............................................ '.' 226

6.1. Problem tangente i brzine .............................. 226

6.2. Derivacija funkcije. Pravila deriviranja ................... 235

6.3. Derivacija s]ozene funkcije ............................ 244

6.4. Derivacija inverzne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 250

6.5 i Tangenta i normal a na graffunkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 255

1. Brojevni slIstnvi . . . . . . . .. 1 6. Renlni brojcvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

6.6. Pad i rast funkcije. Ekstremi ........................... 259

2. Mntemnticka indllkcijn ..... 10 7. Prebrojivost i neprebrojivost skupova . . . . . . . . . . 47

6.7. Tijek funkcije ....................................... 273

3. Binomni poueak . . . . . . . . . 16 8. Trigonometrijski prikaz kompJeksnog brojn . . . . . . 54'

6.8. Primjene diferencijalnog racuna ............ -. ............ 281

4. Prirodni i cijeli brojevi ..... 25 9. Potencirnnje i korjenovnnje kompleksnih brojeva .. 62

\ / 7. Integral i primitivna funkcija .......'. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 287

5. Racionalni brojevi . . . . . . . . 28 10. Nullocke poJinoma. Osnovni ,tavak nlgebre ..... 68

7.1. Problem povrsine. Odredeni integral. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 287

.7.2. Primitivlla funkcija. Newton-Leibnizov<\ formula ........... 292

7.3. Neodredeni integral .................................. 299

7.4. Metoda supstitucije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 302

Broj je temeljni pqjam matematike. Tijekorn dosadasnjeg skolovanja upoznaJi smo tcmeljna
7.5. Metoda parcijalne integracije ........................... 308
svojslva skupa prirodnih brojeva N, cijelih brojeva Z, racionalnih Q, realnih R i kompleksnih
brojeva C. Svakako najjednostavniji medu njima je skup prirodnih brojeva. Na pocetku ovog
7.6. Primjcna integrala u racUrianju povrsina .................. 312
poglavlja istaknut cemo neka dodatna svojstva ovog skupa. Pokazat cemo zatim kako se krenuvsi od
..
7.7. Primjena integraia u racunanju volumena ................. 318
skupa N dobivaju slozeniji skupovibrojeva. Detaljnije cerno obraditi svojstva realnih brojeva, jef
se na njima zasniva matematicka allalim, disciplina koju cemo proucavati u nastavku, kao i svojstva
i8. Pregled simbola i oznaka ................................. 325
kompleksnih brojeva, zbog njihove vaznosti u primjenarna.
9. Kazalo .... ...........•. '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 326

\ r
1.G;) tzl,. ':.:>

Prirodne brojeve danas zapisujemo na ovaj nacin: I, 2, 3,.... Zapis broja ne

smijemo poistovjetiti sa samim brojem, jer se isti broj moze zapisivati nn razlicite
naeine.
Poznato nam je dil su Rimljani u tu svrhu rabili slova svoje Iatiniene abece­

de. Siova I, V, X, L, C, D, M oznacavala su redom brojeve 1. 5, 10, 50, 100, 500,

1000. Njihovim kombiniranjem mozemo zapisati viseznamenkaste brojeve: MCMX­

CVI predstavlja broj 1996, dok se 1886 pise MDCCCLXXXVI. Oeito je ovakav naein

zapisivanja pogodan sarno za zapis broja, a nikako i za racunanje s takvim brojevima

(kako pomnoiiti XCVI s DCCXLI?). Sliean sustav zapisivanja brojeva koristio se u

doba uporabe glagoljice. Prakticki je svako slovo glagoljice iroaia i svoju numericku

vrijednost.

.......... 1,0..

 2 1. BROJBVr 1.1. BROJEVNl SUSTAVI 3

Pozicijski zapis brojeva Po dogovoru, brojeve u dekadskom sustavu pisat cerna bez oznake baze: :;::

106. Evo joil nekoliko primjera:

Nacin na koji mi danas zapisujemo brojeve irna dvije bitne karakteristike. To je 3216(12) == 3 . 123 + 2· 122 + 1 . 12 + 6 = 5490,
pozicijski zapis, tj. vrijednost znamenke nije odredena sarno njezinim iznosom, vee
i mjestom u zapisu broja na kojemu se ona nalazi. Druga je bitna karakteristika da 10010011{?) 1· 27 + 1· 24 + 1· 2+ 1 147,
pritom koristimo deset razlicitih znamenaka: 0, 1,2,3,4,5,6, 7, 8, 9. 2.5 2 +- 3·5 + 4 69.
Sto karakterizira pozicijski zapis? Svako mjesto u zapisu broja ima svoju teiinu,
koja se povecava deset puta za svaki pomak znamenke ulijevo: u braju 237 znamenka
***
7 je znamenkajedinica koja vrijedi 7, znamenka 3 je znamenka desetica koja vrijedi
U Disneylandu, gdje svako biee ima po eetiri prstll na obje ruke, 5203. biq bl zapis ~r6ja
30 (trideset) jedinica a 2 je znamenka stotica koja vrijedi 200 (dvije stotine) jedinica.
Za nekog tko slabije prebrajava kazemo da "broji na prste". Meautim, cmjenica
5 . 83 + 2 . 82 + °. 8 + 3.. Ovdje je brej shvaeen kao broj zapisan u bazi 8, jer je to primdna baza
za biea koja imaju ukupno 8 prstiju. U nasem, dekadskom sustavu, taJ broj iznosi 269.1. Izbor baze
da eovjek ima deset prstiju upravo je i odredila naem naseg brojanja: vece brojeve odreduje zapis prirodnog bl!!ja. 1 samo brojanje u Disneylandu sigurno bi izgledalo drukcije: 1,2,
iSkazujemo s pomocu potencija broja deset: tristotinedvadesetSest. Na isti nacin i 3.,4,5,6,7, 10, 11,12,... Sto znaee brojevi JO i 11 U ovakvom slijedu? Nakon 7 (jedinica) slijedi
zapisujemo brojeve. Tri stotine dvadeset i ilest znaCi '10 sto sc moze citati kao jedna desetica i bez jedinica (dvije "pune ruke"!). Desetica u Disneyl,anciu
ne odgovara nasoj desetici, vee oznaeava nas brej 8. ' I !
3 . 100 + 2 . 10 + 6 3. + 2·10+ 6 Broj razlicitih znamenaka, imena brojeva i postupak brojanja ovise 0
i taj broj zapisujemo kratko kao 326, pazeCi l1apoioiaj svakeznamenke u ovom zapisu. bazi. U sustavu s bazom b postoji toeno b razliCitih znamenaka. Njihova imena
Tako na primjer, broj 35206 mozemo napisati ovako: ovise 0 tome koliki je broj b.
Tako se na primjer, niz prirodnih brojeva zapisan ovako:
35206 = 3 . 10000 + 5· 1000 + 2 . 100 + 6 3.104 + 5· + 2.102 + 6. 1,2,3,10,11,12,13,20,21,22,23,30,31,32, 100,101,; ..
Opcenito, viseznamenkasti N zapisujemo kao 'N = Gna,,_! ... a'i aD. Vrijednost pri brajanju u sustavu s bazom cetiri. Kako se eita broj 100? Najpravilnije bi
tog brojaje izgovarati: jedan-nula-nula. Meautim, radi nase navike i ove broJ;eve cit~mo kao
brojeve u dekadskom sustavu zapisane na isti naem: jedan, dva, tIi, deset,jedanaest,
N = all . lOll + an-l ,1011 - 1
+ .. , + al ·10 + aD. dvanaest. . .. Pri tome morama imati na umu da je njihova vrijednost ~rukcija od
vrijednosti brojeva u dekadskom sustavu koji imaju isti zapis i citaju se na ish naein.
Njegove znamenke an, ... , al ,ao cijeli su ... , 9}. Za

kazemo da je zapisan u dekadskom sustavu

• U dekadskom sustavtl koristimo standardna imena i znamenaka: 0, 1, 2,
3,4, 5, 6, 7, 8,9. '
• U oktalnomsustavu (8 bazom osam) postoji osam razlicitih znamenki. Za
* * '* • njihov zapis koristimo prvih osam znamenaka dekadskog sustava: 0,1,2,3,4,5,6,7.
, Brojeve citamo na isti naein kao u dekadskom sustavu.
Za bazu brojevnog sustava moze~q uzeti bilo koji drugi prirodni broj veei od 1.
• U binarnom sustavu (s bazom dva) postoje sarno dvije razlicite znamenke: 0 i
1. Ovdje je, zbog malog broja razlicitih znamenki, prikladnije brojeve Citati znamenku
Zapis broja u sustavu s bazom b
po znamenku. Tako na primjer, broj 13 = 1101(2) cHamo jedan-jedan-nula-jedan, 8to
Neka je b > 1 prirodan broj. Prirodni N zapisan u pozicijskom
je bolje od tisucu sto i jedan. ,
sustavu s bazom b ima vrijednost:
• U heksadekadskom sustavu (s bazom sesnaest) postoji sesnaest razlicitih zna­
menaka. U njihovu zapisu koristimo svih deset znamenaka dekadskog sustava i prvih
N = an a,,-l ... alaO(b) all' b" + an-I' b,,-l + ... + Gl . b + ao. sest slova latinicne abecede: 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D, E, F. Dekadske
Znamenke ao, al, . .. , an cijeli su brojevi iz skupa {O, 1,2, ... )b I}. In­ vrijednasti nekih hek:sadekadskih brojeva su:
deks oznacava u kojoj je bazi zapisan broj. A(16) = 10, B(16) = C(l6)
13, E(J6) F(16) = 15,
, 2C(16) == 2·16 + 12 44,
Takona primjer 152(8) predstavlja braj zapisan u sustavu s bazom 8. Koji je to
broj u dekadskol11 sustavu? Racunajmo ovako: E38(l6) = 14· + 3 . 16 + 8 3640.
152(8) 1. + 5 ·8 + 2 64 + 40 + 2 = 106(10) Brojeve Citamo znamenku po znamenku.

(Racunanje zbog nase navike obavljamo u dekadskom ***

 4 1. BROJEVr 1.1. BROJEVNI SUSTAVI 5

Vezabinarne, oktalne i heksadekadske baze Tako vrijedi ::)~;

- {,:' / !,

Razvojem racunaIstva narocito su postale binama i heksadekadska ba­ 16(8) = 1110(2)'

za. Razlog tome je 8to racunalo citav svoj rad zasniva na tome 8to se svaki 5407(8) 101100000111(2),
elementami sklop (bit) moze nalaziti u jednom od dva stanja: 0 - neaktivnom
10010111 001(2) = 2271(8)' 1CO ItOAaAJ,~':,)\
aktivnom. Kombiniranjem bitova mozemo zapisati sve prirodne brojeve u binarnom
sustavu. Svakije broj u racunalu pohranjen u binarnom sustavu. Svako slovo ima svoj 1111111111L')\ = 3777(8)'
brojcani ekvivalent i ponovno je prikazano brojem u binarnom sustavu. Svaka poruka
napisana na tipkovnici pretvara se u niz nula i jcdinica i pamti u binarnom sustavu.
Zapis je u binarnom sustavu jednostavan, no zahtijeva velik broj znamenaka. Sto­
se binarni brojevi uglavnom prevode u heksadekadski sustav. Taj je prijelaz vrlo Primjer 1. Broj 2CA2 zapisan u heksadekadskom sustavu prebacimo u oktalni
Nairne, jedna znamenka heksadekadskog sustava odgovara tocno cetiri­ sustav. .
rna znamenkama binamog sustava. To se dogada zbog toga sto je broj 16 potcncija
broja 2, 16= 24. Prikaiimo odnos brojeva u ova dva sustava. Brojevi s lijeve strane I> Pretvorbu cemo nacini ti pomocu binarnog sustava: broj cemo najprije prebaciti
jednakosti zapisani su u hcksadekadskom. a s desne strane u binarnom sustavLL. u binarni sustav, a zatim iz njega u oktalni. Jednoj znamenki heksadekadskog sustava
odgovaraju cetiri znamenke binamog sustava·, a zatim trima znamcnkama binarnpg
0= 4 100 8 = 1000 c= 1100· odgovara jedna znamenka aktalnog sustava:
"
~=1 5 101 .2. = 1001 D 1101
= 1011001O1O001O{')\ = 101100101000101')\ = 26242(1l)' <l
2:= 10 6 110 A =:= 1fHO E 1110
=
3 11 7 111 B = Jb11 F 1111
Sad se, koristeCi ovu tablicu, viseznamenkasti broj"napisan u heksadekadskom sustavu
[p~ijclaz i~ d~k~d~k~g ~~~t~~~l
lako moze prevesti u binarni broj i obratno. Svakoj znamenki heksadekadskog sustava
cetiri znamenke binarnog sustava, i obratno. Pritol11 nule na pocetku broja Prijelaz iz dekadskog sustava u sustav s bazom b nije taka jednostavan.
lSpUSlamo: tome je 8to broj 10 nije potencija nijednog prirodnog broja b. Stoga, broj zapisan
u dekadskam sustavu ne mozemo prevesti u neki drugi sustav I na jednostavan nacin
= 1101100 popul gornjih veza binarne i heksadekadske baze, vee moramo koristiti drug·e nacine.
2EB3(r6) 1011101011
110001011101011(2) =
Primjer 2. Pretvorimo u sustav s bazom 8 238.
1111111111(2) = 3FF(16).
Zapise oblika 2AA132FF vidjet'6emo pretraZujuci programenapisane u internom I> Potencije 8 su: 81 = 8, 8 2 = 64, = 512. Kako je time premasen
jeziku racunala. Time je predstavljen osmeroznamenkasti broj 11 heksadekadskomsus­ zadani hroj, najveca koja ulazi u prikaz braia bit ce 82 = 64.
tavu, koji odgovara tridesetdvoznamenkastom binamom broju, sto je danas standardni
zapis podlatka u memoriji ~2-bitnog osobnog racunala. 238 = 3·64 + 46 = 3 . 64 + 5 ·8+ 6 "" 356(8)' <l

Ovakav je nnein raeunanja opcenito nepraktican i dug. Zapisimo dobiveni rezu] tat
*** kao
Slicna veza postoji i izmedu binamog i oktalnog sustava. Jedna znamenka ok­ 238 =:: 3 .82 + 5 ·8+ 6 (3 . 8 + 5) . 8 + 6.
talnog 'sust~va odgovara tocno trima znanlenkama binamog sustava, jer je 2 3 = 8.
Prikazimo odnos brojeva u ova dva sustava. S strane su broievi zapisani u U ovom se rastavu prepoznaju znemenke 3,5 i 6 u zapisu broja u oktalnom sustavu.
oktalnom, a s desne str~ne u binarnom sustavu. znamenka 6 zapravo jeostatak pri dijeljenju broja 238 s 8:
0=::0 4 100 238 29·8+6.
1 =1 5 =:: 101 Druga znamenka zdesna dobiva se kao astatak pri 8: 29 3·8+5
2= 10 6 110 Kvocijent daje trecu znamenku.
3 = 11 7 = 111
I Osim u sustave s bazom 100 Hi 1000 i slione, koji se II pmksi ~e koris!e.
 1.1. BROJEVNI SUSTAV! 7
6 "l. BROJEVI

. Za prijelaz u heksadekadsku bazu, dijelimo s brojem 16. Ostatke, ukoliko su veci

*** ad 9, pisemo onaka kako se zapisuju heksadekadske znamenke:
, Napisimo opceniti algoritam. U svakom koraku dijelimo brojem b s ostatkom.
Postupak nastavljamo onoliko dugo dok kvocijent ne postane manji od b:
16 I 243681 1.15230 I 951 I 59 I 3
83 83 1151 I 11 I 3
N ql . b + ao,
::= 0~ ao < b, 36 30 7
q! q2· b + a l, o ~ al < b, 48 14
1
q2 = q3 . b + a2, o ~ a2 < b,
1 E I 7 I B I 3
Dakle, 243681 = 3B7E1(16)' <J
Q,,_I. = qll' b + all-I, o ~ an-l < b,

qn:= O·b+a", 0::;; an < b.

Provjerimo algoritam na jos jednom prirnjeru.

Na koncu postupka je N a n a n _l' .. al ao(b) . Nairne, uVrStavanjem svih izracunatih

vrijednosti dobivamo sljedeCi prikaz broja N:

;~ i
Primjer 4. Odredimo binarni prikaz broja 75. Jer je dijeljenje s 2 jednostavnb.,:u
N::= qlb + ao drugom retku pisemo sarno ostatke.
= (q 2 b + adb + ao = q2 b2 + alb + ao
=
2
(Q3b + a2)b + alb + ao = q3b3 + a2b2 + alb + ao
Po gomjoj shemi imamo (dijelimo s 2):
~7-'18 I 9 I 4 I 2 I 1
11 1 1 0 .,,"
= anbn + a,,_lbn-1 + ... + alb 4- ao ~l Dobili smo 75 1001011(2)' <J
= ana n-l ... al a O(b)' ';~
[p~ijelaZ U dekadski SustaV]
***
Citav postupak zapisujemo u obliku tablice kojoj su u prvom retku zapisani kvo­ . Prijelaz iz sustava s bazom b u dekadski sustav jednostavniji je. Ako je
~
cijenti pri dijeljenju s b, a u drugom ostatci: N::= a"a,,_l ... aO(b) , onda moramo izraCLlnati broj

N
ao
I alq! !
I a2
Q21 :..",
...
qn-l , q"
an-l an
:;1!
N = alibI! + all_lb,,-1 + ... + alb + ao.
0vaj se broj moze racunati na uobieajeni nacin, potenciranjem i zbrajanjem. Ip,ak,
Ostatak pri dijeljenju zapisujemo di~ektno ispod broja, a kvocijent desno od njega. objasnit cerno algoritam za njegovo racunanje u kojern Cemo koristiti sarno mnozenje
Znamenke broja Citamo zdesna na lijevo (u obratnom poretku). i zbrajanje, a ne i operaciju potenciranja. Pogledajmo najprije primjer. .

Primjer 3. Prevedimo u oktalni i heksadekadski sustav broj 243681. PrlmJer 5. Prikazimo u dekadskoj bazi broj 3156(8)'

I> Zadani broj dijelimo s brojem 8. Zbog lakSeg raCuna, pisemo kompletan I> Racullajrno ovako
postupak dijeljenja. .
N = 3156(8) = 3 . 84 + 83 + 5 . 82 + 6 = 6 + 8 . (5 + 8 . (1 +3.
8 i 243681 I 30460 3807 I 475 ! 59 I 7
36 I 6~ I ~~~ I 7i1
64 '
Racunajmo od nutarnjih zagrada prema vani
N = 6 + 8· (5 + 8 . (25)) = 6 + 8· (205) = 1646.

~ rl-~-
48: 3! 7
Cijeli postupak ispisi010 u obliku tablice
I3 1 5 6
Drud" 243681 733741
(8) .
I 4 I 7 8 I3 . 25 205 ~1()46
 8 1. BaoJElvl 1.1. BROJEVNI SUSTAVI 9

Svaki se broj u drugom redu dobije tako cia se pretbodni pornnoii s b = 8 i doda mu
Da bismo napisali tablicu rnnozenja i zbrajanja u nekom sustavu, mora­

se broj iz lirvog retka iznad njega. Ispisirno cijeli postupak, korak po korak. .
mo odrediti zbroj i umnozak svih jednoznamenkastih brojeva 0, .,b-lutom

u prvom retku napisane su

sustavu. Na primjer, za sustav s bazom 4 tablice glase:

13 1 5 6

8l [znamenke broja, a u

vrijednost baze b.
+ 10 2 3
3

o 0 1 2 3 0
o
I3 1 5 6 PrepiSimo vrijednosl]
1 1 2 3 10 1101 2
3

g-p [ prve znamenke.

2 2 3 10 11 2 0 2 10 12

3 3 10 11 12 3 0 3 12 21

POmnOZimo vrijednost baze b = 8

I3 1 5 6 s elementom drugog retka i

Pomocu ovakve tab lice mozemo direktno zbrajati i mnoziti brojeve u sustavu s
8 I3 25 [ sljedeci broj iz prVog retka:
bazom 4. Tablice zbrajanja i mnoienja jednostavnije su od dekadskih, ali racun nije,
8·3+1=25.
jer na njega nismo navikli. Trebamo obratiti narocitu pozomost na prijenose znarne~ki
koje u ovom racunu zapisujemo umanjenim znamenkama.
6

8
1

I 2

203 1
2031·3
8 I;
1
25
5
205
6

1646
Il~,"""":~:,, '''Al..I :.... ~ - ~~ _" -:,;~~; • ..•..... 1 <J
+ 121

2 2 1 2

12211

*** ***
Opcenito, aIgoritam mozerno napisati ovako: Ucinimo to isto u oktalnol1l sustavu. Potrebno je izrac(mati zbroj i umnozak svih

va od 0 do 7 i rezultllt zapisati u 'tablici

za Slistav s bazom 8. Na primjer,

an an-l

58 + 68 ='5 + 6 11 "" 138 , 58.68"" 5·6 368' Dobivamo sljede6e tabliye.

D I ell all' CII_I = CIlD + a n-1 Cl

=;,C2b + al
o 1 2 3 4 5,6 7

+'0234567
Broj Co predstavlJa trazeni rezultat. U to se lakoftoiemo
ispisujuci ,001.234567 010 0 0 0 0 0)0 0

Co = clb + £10 1 1 2 3 4 5 6 7 10
o 1 2 3 4 516 7

2 2 3 4 5 6 7 10 /I 2
0 2 4 6 10 12 114 16

== (bC2 + adb + £10::::: C2/} + alb + ao 3 3 4 5 6 7 10 11 12 3 0 3 6 .1l 14 17 /22

25

4 4 5 6 7 10 11 12 13 4 0 4 10 14 20 24.130 34

- I
5 5 6 7 10 1] 12 13 14 5·. 0 5 ~.~_·_4",,"3_ _

=cn_lb,i-I+ ... +Cllb+ao ' • 6 6 7 10 1 12 13 14 15 6 0 6 14 22 30 36 )44 52

(cnb + an_I )b"- I + ... + £11 b + £10 tlnbn + ...

7 0 7 16 25 34 43 .52 61

= + £11 b + aO = N 7 7 1011 12 13 14 15 16

Ovaj se naein racunanja naziva Ho;n'erov' algoritam. Pokuslljmo zbrojiti i pomnoziti dva broja: ( ';'\

Zadatak 6. Pretvorimo u dekadski sustav broj A10E9(16) .

I 2 I )

253 6
.
2536·4
t> Raeun je napisan u tablici. Prisjetirno se da je A( 16) = 10, E(J 6) = 14.

.~

+ 2 4 5

553

I A 1 0 E 9

16 I 10 161 2576 41230 659689

Ovakav racun pokazuje daje nas naCin razmisijanja vezan za dekadsku bazu ida
DakIe, A10E9{u;\ 659689. <l
je bez ponovna ueenja novih tablica praktieki nemoguce racunati u drugim sustavima.
To dakako necemo raditi. Umjesto toga, jednostavnije je brojeve prevesti u dekadski
\ T~blice zbrajanja i mnozenja I
sustav, naCiniti operacije u toj bazi i vratiti rezultat u pocetnu bazu.

Operacije zbrajanja i mnozenja mozemo izvoditi i u sustavirna s drugim bazama. ***

Pravila su identicna onima u dekadskom sustavu, jer su i orugi sustavi pozicijski bro­ Drukcija je situacija u binarnoj bazi. Tamo su tablice zbrajanja i nmozenja iznimno

sustavi. Jedino sto moramo svladati je nova tablica mnozenja i zbrajanja, koja jednostavne:

moze bili cak i jednostavnija od nase standardne 10 x 10 tablice.

+10 1 0 1

01 0 °1(J
1
1 o

, William George Horner (1786.-1837.), engleski malemalicar 1

1 10 1 0 1

10 1

 10 1. BROlEVI
i mozemo ih brzo usvojiti. Stoga binarnim brojevima racunamo u binarnom susta­
j Leonhard Euler (Base4 15. Iravn]a 1707. - Peterburg, ]8.
vu. Treba sarno obratiti pozornost na prijenos pri zbrajanju vise brojeva, koji U ovim
primjerima neeemo pisati.
:~
101 1 . 1 101
101 1
10 1 1
1 000 1111
[ Zadaci 1.1 I brojeva 0 koloj je obJavio 140 radova.. ledan je od tvoraea
1. Zapisile 11 dekadskom sustavu brojeve
• 1011(2),100101(2),1100101(2)' 110001011(2)'
• 11(8)' 24(8)' 126(8) , 3201 (8) ,
• 8(16)' 20(16)' 3A(16)' 2EB1(16) ,
2. Zapisite dekadske brojeve 6, 13,25,125 II suslavima s bazom 2, 8 i 16.
3. Zapisite dekadske brojeve 6,13,25,125 11 sustavima s bazom 5, 9 i ]2,
4. Brojeve 1101, 11000110, 11001100101110011 zadane u binarnoj bazi prebacite u oktalni i
heksadekadski sustav,
5. lzracunajte, racunajuci u binamoj bazi: 1100101(2) + l100]0]1(2); 110]11(2) ,1010]101(2)'
Brojeve pretvorite u dekadski sustav i provjerite rezultat.
6. Napisite tablicu zbrajanja i mnozerlja u sustavu s bazom 3. Uporabom till labllea izracunajte
1201(3) + 2012(3) ; 1120221(3) ,2(3)"
7. Odredite, ako postoji, bazu brojevnog sustava lJ kojem vrijede jednakosti
A. 23, 15 411; B. 32· 22 = 54 J ; C. 31· 412 23 322 .
8. Koj i se troznamenkasti broj u sustavu s bazom 7 pise kao xyz, a u sustavu s bazom ] 1 kao zyx?
9. Odredite pravila dijeljivosti brojevima 2, 3, 4, 6, 8, 9, B=11 u sustavu s bazom 12.
Dva su osnovna nacina Iogicnog zakljucivanja: deduktivni i induktivni.
U deduktivnom pristupu se, krenuvsi od opCih spoznaja, izvode istinite cinjenice
u nekom konkretnom slucaju. Na primjer, zakljucivanje tipa - svi su ljudi smrtni;
Petar je covjek, znaCi, Petar je smrtan - primjer je deduktivnog zakljucivanja.
Ovakav je naCin zakljucivanja korektan: krenuvsi od istinitih pretpostavki (pre­
misa), uvijek dolazimo do istinitog zakljucka (konkluzije). Njegov je nedostatak sto
zakljucujuCi ovako ne mozemo doCi do novih, dotad nepoznatih opcenitih spoznaja.
U induktivnom pristupu polazimo od cinjenica koje vrijede u nekom konkretnom
primjeru i na temelju toga zelimo zakljuCiti 0 istinama koje vrijede u opeenitijoj situ­
aciji. Na primjer: Ivan, Petar i svi ostali ueenici u razredu nizi su od 2 metra. Znaci,
svi muskarci nai su od 2 metra.
Ovaj je zakljucak ocigledno neistinit. Pritom nije vaino 8to je dobivena konklu­
neistinita, nepravilan je naCin razmiSljanja. Sljedece je razmisIjanje jednako tako
Iogicki nepravilno, bez obzira na to sto upucuje na istinitu konkluziju: Ivan, Petar i svi
ostali ueenici u razredu nizi su o,d 20 metara. Znaci, svi muskarci nifi su od 20 metara.
lako moze dovesti do pogresnih rezultata, metoda induktivnog zakljucivanja moe­
no je i ponekad jedino sredstvo u otkrivanju istinitih cinjenica.
1.2. MATEMATICKA INDUKCIJA 11
rujna 1783.), veliki je sviearski matematicar,/Jzicar i astronom.
Utjeeao]e na razvo} cjelokuplle rnaternatike. atemaliku. je uCio
ad lohatma Bernoullija. 1726., po osnutku Peterburske akademi­
je z/lanost~ adlaxi zlvjeti u Rusiju gdje ostaje do kraja zivota.
Uz Cauchyja je matematicar s najvise objavljenih zllanstvenih
radova. Znameniti Sit i njegovi udlbenici Introductio in analysin
infinitorum, institutiones calculi differentialis, Institutiones calculi
integralis i Arithmetica universalis. Usprkos poodmakloj sljepaCi,
Euler je vecillu radova Ilapisao pri kraju 'iivota. Pl'vi je proma­
iraQ funkcije kornl'leksne varijable i povezao trigollornetrijske s
ekspoTlenciJalllim fUl!kcijama. Uveo je analiticke met ode u teoriju
suvremene diJerencijalne geometrije. Poznata Je nJegova formula
V - B+S 2, 0 OdllOSll broja vrhova, bridova i stranica II
poliedm. Drzi se zacetllikom i teoriJe grafova.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Primjer 1. Ovaj primjer heispravnog induktivnog zakljucivanja dao je Euler. Pro­
motrimo vrijednost izraza P( n) = n2 + n + 41 za nekoliko prvih vrijednosti prirodnog
broja n. Dobivamo brojeve 43, 47, 53, 61, 71, 83, 97,.. . svi su oni prostibrojevi.
Moze Ii se zakljuciti da ce P(n) biti prost za svaki prirodni broj n?
Odgovor je: ne! Za n = 41 broj ocito nije prost, jer je svaki pribrojnik djeIjiv s
41. Nije niti za n :=: 40, jer je P( 40) == 412. Ali jest za sve prirodne broj~ve rhanje
od 40. <1 .
Primjer 2. Svaki je paran broj veCi od 2, a rnanji od 100 jednak zbroju dvaju
prostih brojeva. Tako na primjer vrijedi: 4 = 2 + 2, 6 = 3 + 3, 8 = 3 -Ii 5,
10 ~ 3 + 7 5 + 5; 12 = 5 + 7, 16 = 3 + 13 5 + 11" .. , 94 = 3 + 91,
96 = 3 + 93, 98 :=: 5 + 93 (prikaz nije uvijek jednoznacan). Tvrdnja se moze
provjeriti i za sljedeee parne brojeve. ,
Na temelju toga mozemo iskazati tvrdnju: svaki paran broj veCi od :4 jednak je
zbroju dvaju prostih brojeva. Ova je tvrdnja poznata pod imenom Goldbachova:l
hipoteza, po matematicaru koji ju je prvi forrnulirao jos 1742. god. Do, danas je
provjerena za velik sImp pocetnih prirodnih brojeva i pokazala se istinitom. Meautim,
sama tvrdnja jos uvijek nije dokazana. <1
***
~~inciP matematicke indukcije I I
Da bi princip induktivnog zakIjucivanja uvijek dao ispravne rezultate,Jorarno
osigurati neke dodatne uvjete. Na taj cemo nacin dobiti nacin zakIjucivanja"poznat
pod imenom matematicka indukcija. ,, i .
Princip matematlcke indukcije
Ako neka tvrdnja vrijedi za broj 1 i ako iz pretpostavke da vrijedi za
prirodni braj n slijedi da ona vrijedi i za sljedeei broj n + 1, tad ona vrijedi
za svaki prirodni broj n. i
Christian Goldbach (1690,-1764.), njemacki matematiear
 12 1. BROJEVI 13,
1.2. MATEMATICKA INDUKCUA

PrimJer 3. Odredimo formulu za zbroj n neparnih brojeva. Za poceme

zbrojeve vrijedi;
Korak indukcije. Dodajmo lijevoj strani jednakosti sljedeCi pribrojnik i iskoristi­
mo pretpostavku indukdje: .
1 = 1,
nZ+n+2n+2
1+2+ ... +n+(n+1)= +(n+1)=----­
1+3 4 = 22,
'-v-----"
iskorislimo T(ll)
1+ 3+ 5 = 9 32 ,

_ n2 + 3n + 2 en + 1)[(n+1) + 1]
1 + 3 + 5 + 7 = 16
- 2 2
Navedeni primjeri navode nas na pomisao da
Dobili smo formulu istovjetnu formuli (2), s n + 1 umjesto n. To znaci da
1+ 3 + 5 + ... + (2n -1) = nZ. vrijedi za broj n + 1, dakle T(n + 1) istinita je tvrdnja. Prema principu
indukcije, tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj n. <l
Time smCir uporabili induktivni naCin misljenja. Formula (1) istinita je za pIVe eetiri

vrijednosti broja n. Da bismo se uvjerili u njezinu istinitost za svaki prirodni broj 11,

primijenitcemo princip matematicke indukcije.

PrimJer 5. Dokazimo da je zbroj kutova u svakom mnogokutu s n +2 stranice

Tvrdnja vrijedi za broj 11 1. Pretpostavimo da je formula (1) istinita za prirodni
n' 1800 •
broj Ii i dodajmo zbroju s lijeve strane sljedeCi clan. Iskoristimo pritom pretpostavku

indukciije:

I> Dokazujemo indukcijom.

(n + If.
. ~~
1+ 3 + 5 + ... + (211 - 1) +(2n + 1) = 112 + (211+ 1) Baza indukcije. Za n = 1 rijec je 0
, I I.

r~
v ' trokutu Ciji je zbroj kutova 1800 - tvrd­
2
1/
nja T(l)
Vidimo da tvrdnja vrijedi i za broj n + 1. Zato ona vrijedi za svaki prirodni bro1. <l Pretpostavka indukcije. Pretpostavi­
mo da tvrdnja T(n) vrijedi za prirodni broj
i '" '" '"
Radi jednostavnijeg dokazivanja, pojedine korake u Zakljucivanju matematickom
n: zbroj kutova u mnogokutu s n + 2 stra­
nice iznosi 11 . 1800 •
'"' ' I I
Korak indukcije. Promotrimo mno­ , /AJ
indukcijom nazivamo posebnim imenima. Tvrdnju 0 kojoj je rijec mozemo oznaciti gokut s jednom stranicom vise, dakle s
,I...
A,,,, /

's T(n). Dakle, neka je T(n) tvrdnja koja ovisi samo 0 prirodnom broiu n. Svaki se n + 3 stranice. Odsijecanjem bilo ko­

dokF:l~ matematickom indukcijom sprovodi u tri koraka: jeg trokuta (kao na slid) dobivamo jedan Al

i) lJaza indukcije. Tvrdnja vrijedi za broj 1 T(l) je istinita tvrdnja,

trokut (ciji je zbroj kutova 1800 ) i jedan SI. I.I,

it) Pretpostavka indukcije. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za broj n T(n)

mnogokut s n + 2 stranice, ciji je zbroj

. je istinita tvrdnja.
kutova po pretpostavci indukcije jednak n· 1800 • Zato je zbroj kulova u mnogokutu s

fii) Korak indukcije. Dokaztrllo da uz tu pretpostavku tvrdnja vrijedi i za broj

n + 3 stranice jednak (n + 1) . 1800 , sto je i trebalo pokazati.

I ,n+1-.iz T(n) slijeditvrdnja T(n+l).

Prema principu matematicke indukcije, tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj II. <l
Tad je tvrdnja T(n) istinita za svaki prirodni broi n.

PrimJer 6. Dokaz.imo da je 4n + 1511 1 djeljiv s 9 za svaki prirodni broj 11.

Prlmjer 4. Pokazimo, koristeCi matematicku indukciju, istinitost formule
I> Baza indukcije. Za n I, broj 18 djeljiv je s 9.
n(n + 1) Pretpostavka indukcije: Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n. Tad se moze
1 + 2 + ... +n = . (2) napisati
I>
T(n) koju zelimo dokazati gIasi: formula (2) vrijedi za svaJci prirodni 4/1 + 15n 1 = 9k
broj n.
Baza indukcije. T( 1) vrijedi, jer u zbroju s lijeve strane imamo samo jed an clan, o induktivnom zllkljuclvIlD.jll. Promotrirno sljedecu tvrdnju: Broj + 1 nijc potpun
a desna strana iznosi 1: ' kvadrat niti za jedan prirodni broj II. Uvrstavanjem broja n u ovaj izraz uvjerit cerno se da je tvrd­
1 1· (1 + 1) nja istinita za II 1,2,3,4,5. , . 100, ... 1000, .... Nastavljajuci racunati citav zivo! sa sljedecim
vrijednostima brojn II, eak i uz pomoe fllcunala, uvijek cerno dobiti istinitu lvrdnju, Mogli bismo
2 neoprezno zakljuciti da je ona istinita za svaki /I. Zapravo, ova ce tvrdnja biti istinita za sve brojeve
/I manjc od 12055735790331359447442538767. Medutim, za takav II ovaj je izraz kvadra!
Pretpostavka indukcije. Pretpostavimo da tvrdnja za broj n: Forinula (2) brojn 379516400906811930638014896080. Interesantno je da sc moze pokazati kako
istinita je.
beskonacno rnnogo prirodnih brojeva n takvih da je 991n 2 + 1 potpun kvadl'l1t. '
I //",')
»
I, -r,' , ./ fi',.'('
!r,/'; .'. . . .\

"
 14 1. BROJEVI 1.2. MATEMATICKA INDUKClJA 15

Indukcija u staro.j Grckoj. 0 indukciji su razmisljali jos i stari Grd. Evo glasovitog sojizma
/lrpe, u slobodnoj interpretaciji. Ustanovite koji je dio principa matematicke indukcije naru~en u Primjer 7. Dokazimo da za n ;;;:, 4 vrijedi nejednakost 2" > 3n.
ovome razmisljanju:
Cinl II jedno zrno hrpu? 1> Dok~zujemo Indukcijom. Uzimamo flO ::: 4, 24 = 16> 3·4 i tvrdnja vrijedi (baza in­
- Ne, dakako da ne. dukcije). Pretpostavimo da nejednakost vrijedi za neki n;;;:' 4 (pretpostavka indukcije). Racunajmo
-A dva zrna? i iskoristimo pretpostavku indukcije:
[sto tako ne. n 1
2 + 2·2" > 2·311 =·311 + 311> 31l + 3::: 3(1l + 1).
- Ako nekoliko zrna ne cini hrpu, pa mu dodamo jedno jedino uno, nije Ii prirodno da ni tad .~;:
necemo dobiti hrpu? Time je dokazan korak indukcije, i po principu matematicke indukcije tvrdnja vrijedi za svaki ,i;;;:, 4.
- Svakako da Ima;; =
Primijetimo da ona uistinu nije istinita za II J, 2, 3. <I .
- Znaci, nijedan
JoS jedna inacica osnovnog principa javlja se u slucajevima kad u koraku indukcije moramo
koristiti tvrdnju koja ovisi ne sarno 0 jednoj, vee 0 vise vrijednosti broja n. Tad moramo bazu
za neki prirodni broj k.
indukcije provjeriti za isti broj pocetnih vrijednosti broja n.

Korak indukcije. Provjerimo istinitost tvrdnje za broj n + 1 .

Primjer 8. Ako za realne brojeve x, y, It, v vrijedi

411
+ 1 + 15(n + 1) 1 = 4[4" + 15n - 1]- 45n + 18 9(k - 5n + 2).
x+y= u+ v, 2- + i = ,,2 + v2 , . (4)
Ovaj je djeJjiv s 9 i tvrdnja je dokazana. <l
dokazimo da tad za svaki /I vrijedi
:I' + y" = 1.1" + v".
[ Bernoullijeva nejednakost l (5)

I> Dokazujemo indukcijom. Oeito cemo morati racunati izraz x"+1 + 1'+1 i dovesti ga u
Dokazimo matematickom indukcijom korisnu Bernoullijevu nejednakost I •
vezu sa slicnim izrazom manjih potencija. Imamo:
Za svaki prirodni broj n i svaki realni broj h > -1 vrijedi (x+ y)(x" +yn) :::x"+l + /+1 +xy(x',-l + /1-1)
(1 + h)" ~ 1 + nh. (3) i odavde .Ie
x"+l + /,+1 ::: (x + y)(:I' + _ xy(xfl-1 + yn-l). (6)
Pritom jednakost vrijedi sarno za n = 1 iIi za h := O.
Za n = 1 lijeva i desna strana jednake su, pa tvrdnja vrijedi. Pretpostavimo da
Iz pretpostavki zadatka vrijedi:
vrijedi za prirodni broj n. Sad imamo:

2xy::: (x + y)2 - (2- +i) ::: (u + v)2 + v2 ) = 2uv

(1 + h)"+1 = (1 + h)"(l. +. h) ~ (1 + nh)(l + h) pa.ie xy ::: uv. Sad naslavljamo indukcijom. Pretpostavimo da tvrdnja (5) vrijedi za dvije uzastopne
vrijednosti, za brojeve 11- 1 I II. Provjeravamo bazu indukcije takod'er za dvije pocetne IJrijednosti,
= 1 + nh + h + nh2 ~ 1 + (n + 1)11, IL = Jill = 2. One vrijede, prema pretpostavkama zadatka (4). Sad prema (6) i prema dokazanoj
jednakosti xy = uv imamo:
i tvrdnja vrijedi i za broj n + 1. Preni'<L principu matematicke indukcije, tvrdnja vrijedi
za svaki n. (Na kojem je mjestu koristena pretpostavka h > -1 ?) :1'+1 + y,,+l (x + y)(x" + y") _ xy(xn - 1 + yll-l)
= (u+v)(Un+Vfl)
[ Neke preinake I = ,,11+1 + vfl+1.
uv(u"-1+ vfl-1)

Time .Ie tvrdnja dokazana. <I

Princip matematicke indukdje koristi se ponekad u ponesto izmijenjenu obliku.
Ponekad tvrdnja koju dokazujemo ne vrijedi za nekoliko prvih prirodnih brojeva, vee pocevsi
od nekog broja flO' Princip indukcije maZe se j tad korlstltl, ali u izmijenjenu obliku
Ako je za neku tvrdnju koja ovisi 0 prirodnom broju /l Ispunjeno:
i) Baza indukcije: tvrdnja vrijedi za broj flO'
ii) Pretpostavka indukcije: iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za broj Il ~ 1l0;
Korak indukcije: slijedi da ona vrijedi i za broj n + 1
onda tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj ;;;:, ''0.
* * *
lako.ie matematicka indukcija mocan princip dokazivanja, njegov je veliki nedostatak u tome
stose dokaz odnosi uglavnom na tvrdnju koju smo u potpunosti formulirali - matematicka indukcija
sarno provjerava njegovu istinitost. Na primjer, principom matematicke indukcije lake dokazujemo
formulu:
12 + 22 + 32 + ... + n2

(ucinite to!), ali ne vidimo nacin na koji bismo dosli do Izraza za zbroj kad on ne bi bio unaprijed
zadan. Zakljucivanje koje se zasniva nn uvr~tavanju nekoliko pocetnih vrijednosti sarno ce ponekad
I Jacob Bernoulli (16.54.-1705.), svicarski matematicar dovesti do toenog zakljucka.
 16 1. BROJEVI 1.3. BINOMNI POUCAK 17

I Zadaci 1.2 I Korisno je definirati i vrijednost 01. Stavljamo: 01 1.

Vidimo da faktorijeli zadovoljavaju rekurzivnu formulu
1. "J"'U.JU>H. za broj Il i pokusajte odrediti sljedeee zbrojeve. Dobivenu
matematickom indukcijom: nl=n·(n-1)!
1 +2 + 4 + 8 + ... + 2 11
-
1
='1 tlZ
71
pocetnu vrijednost 01
7· 720 = 5040 itd.
1. Tako je na 'nnTn,p.r· 6! 6 . 5! = 6 . 120 = 720,
r + 3 + 9 + 27 + ... + 311 ­ 1
1 1
,--:-z+. +.:.+ ==? ***
Funkcija faktorijela raste izuzetno brzo. Njezine vrijednosti mozemo ocitavati na
2. Provierite matematickom indukcijom da za zbroj potencija Sk == lk + 2k + ... + Ilk, kEN svakom boljem dzepnom racunalu, ali samo za umjerene vrijednosti broja n, obieno
sljedece formule: .
za n ~ 69, 69! ~ 1.711 . 1098 iIi izuzetno za n ~ 253, 253! ~ 5.173 . 10499 .
S =.,,(/;+1). s 1l(1l+1)(21l+1). S =(11(11+1»)2.
1'2 ,2 6,3
S _ 11(11 + 1)(21l + 1)(3112+ 3n - 1)

2 '
[Bi~(')mni koeficijenti I
4- . 30

3. Dokazitefmatematickom indukcijom da za sve II E N

sv'~V­ Neka je n prirodan broj i k prirodan broj iIi 0, k ~ n. Binomni koeficijent
A -3 + 3 + 9 + ... + (Gil 9) == 3n 2 - Gil;
oznacavamo izrazom (~) i definiramo ga ovako:
n; 5 + 8 + 11 + ... + (311 + 2) = ~1I(31l + 7) ; {) ~.

; 1
C. 2 + 7 + 15 + ... + 21l(31l + 1) ==
~ 2
+ 1) . n(n - 1) ..... (n - k + 1)
4. Ako je x + t cijeli broj, dokazite da je onda i xii + ~ cijeli broj, za sve prirodne n.
za k ~ 1, dok za k
k) := 1· 2· ... · k
0 po definiciji stavljamo:
5. DokaziLe malematickom indukcijom:
A.6!n3 +11n;
C.24 In4 + 6113,+ l1n2 + 611;
B. 6 I 2,,3 + 3n 2 + 711 ;
D.7/n7 +6n;

(3) ;= 1.
za sve prirodne brojeve
(~) eita se:
II.

6. Dokazite malematickom indukcijom da za sve II E N vrijedi: Izraz "n iznad povrh) k".
A; 9 I 7" + 3n' - 1 B. 9 I 4" + J511 1 ;
C. 11 I 621• + + 311 ; D. 17 I 6211 + 1911 ­
7. DOl\:azite matematickom indukcijom Primjer 1. Za k 1,2,3 vrijednosti binomnih koeficijenata su: ~.'

A. 3/l > 2/1 + 311, za sve n ~. 3 ;

(n) _ n
B. n 3
> 311 + 3 , za sve n ~ 3.
,f'. ~

, '
1 - 1 n, \ \
<
.... ;
.'
( 2
n) n(n -1) !\ (j
I ' -\
1·2 2

\c/'\ y ..
/.
n) = n(n-l)(n 2) = n(n-1)(n-2) \ .... ,~,'j
( 3 /
1·2·3 6 V ~\ '~.-

Umnozak n prirodnih (Ju:;c:onun simbolom;

Primjer 2. Izraeunajmo nekoliko binomnih koeficijenata.
nl 1·2·3· ... ·(n 1)·n.
Broj nl Citamo "en faktorijeIa". Tako na primjer, vrijedi: \f\
If = 1,

6)
(2
6·5
1.2 = 15, /C'j
2! = 1· 2 = 2,

3! 1· 2·3 = 6;

8)
(3
8·7·6
= 1. 2 . 3 = 56,
\"\'X h
41 =1 . 2 . 3 . 4
5! = 1 ·2· 3 . 4 . 5 = 120.

24,

( 8
lL . 11
.
. 10 . 9 . 8 . 7 . 6 . 5 12 . 11 . 10 . 9
1·2·3·
495. /'l----'
'\./
18 '1. BROJEYI 1.3. B!NOMNI POUCAK 19

binonmih koeficijenata obratimo pozornost na sljedece: Primjer 3. Koristeci svojstvo simetrije, mozemo lakse izracunati sljedece koefici­
jente:
Racunanje binomnih koeflcijenata (~)=(nn,J (3)=1,

Vrijednosti binomnog koeficijenata (~) za malene brojeve n i k ra­

cunamo tako da najprije ispisemo u nazivniku umnozak svih brojeva od 1

(n ~ 1) = (n ~ (~ - 1)) = (1 I = n.
do k, u rastucem poretku, a u brojniku umnoZak brojeva u padajucem po­

retku pocevsi s n. Faktora u brojniku ima jednako kao unazivniku. Prije

racunanja, brojnik se skrati s nazivnikom. [ P~scalov trokut I

Izracunajmo binornne koeficijente za male vrijednosti n i izracunate'vri­
jednosti napisimo u obliku sljedece sherne:
_ Binomni je koeficijent uvijek prirodan broj. To nije oeito 12 definicijske formule,
vee cemo to zakljueiti iz sljedeCiJi svojstava binomnih koeficijenata.
(D
[SVOjstva binomnih koeficijenata I (~) (D G)
(6)
r
1. Prikaz pomocu faktorijela. Brojnik i nazivnik u definiciji binomnog koefici­
jenta mozemo pomnoziti s (n k)! 1·2· _... (n k). Dobit cemo: "'C~ ) {i), G) (~ )
(n) (n-k)· ... ·2·1 n! ,(6) (1) (~) (~) (!)
k = 1·2· ... -(n k) k!(n-k)!' ">:, '~'" "'-.." '

Ova 'jednostavnija' formula nije praktiCna u racunanju koeficijenata, jer se pritom

moraju dodatno skraCivati brojnik i nazivnik: Ovaj se trokut naziva Pascalov iii Idneslti trokut. Ispisimo izracunate vrijednosti, s
jos tri dodana retka:
9) 9! 9! 9·8·7 - -5 ·4·3·2·1 9·8·7·6 'I'm

(
4 =4!(9 4)! 4!·5! 1·2·3.4·1·2·3·4·5=1·2·3·4' "
Dobili smo pocetnu definiciju binomnog koeficijenta. Daljnjim skraCivanjem i mno­
n=1 1 1
zenjem faktora u brojniku dobivamo broj ·12.6. . n 2 1 2 1

MedUtim, ova je formula korisna u sredivanju izraza u kojim se javljaju binomni

koeficijenti. n=3 1 3 3 1

2. Svojstvo simetrije: n=4 1 4 6 4 1

5 1 5 10 10 5 1
C)=(nn k ), k = 0, 1, ... , nj
Il

n=6 1 6 15 20 15 6 1
Zaista: . ,1
n 7 1 7 21 35 35 21 7
n ) = (n
(n-k n!
k)![n-(n-k)]!
n! (n)
= k .
Svojstvo silnetrije koristimo racllnanju binomnih koeficijenata za k > n/2: Iz Pascalova trokuta vidimo princip ispisivanja sljedecih redaka: svaki element
tog trokuta jednak je zbroju elemenata u prethodnom retku, lijevo i desno od Bjega
( ~) = (6 65) (n = 6, (osim rubnih elemenata koji Sil jednaki 1). Tako na primjer, vrijedi

15) ( 15) (15) 15·14

8)
(3
+ (8) = 8·7·6 + 8·7·6.5 8·7·6 + ~) (1
( 13 15 - 13 2 = 1. = 15·7 = 105. 4 1·2· 1·2·· 1·· 4
8·7·6 .~= 9·8 7·6 (9). =
1· ·3 4 1·2·· 4
 21
20 1. BROJEVI 1.3. BINOMNI PQUC:AK

PokaZimo da ovo svojstvo vrijedi za bilo element Paskalovog trokuta. Izd­ Posljednje dvije nazivaju se kvadrat i kub binorna. Koeficijenti u ovim izrazima upravo
vojimo ta tri karakteristicna elementa PascaIova Prva dva nalaze se un-tom su binomni koeficijenti.
retku, a treci u (n + 1) -yom retku. Mnozenjern izraza za kub binorna s a + b, debit cerno sljedecu jednakost:
(a + b)4 = + 3~b + 3ab2 + b3)(a + b)
(k ~ 1) G) = a4 + 3.a3 b + 3a2b2 + ab3 + a3 b + 3a2b2 + 3ab3 +
(n t 1) I.,
C).. j\,) ~ {1 :.,;
a4 + 4a3 b + 6.a2b2 + 4ab3 + b4 .
Osnovno svojstvo Pascalova trokuta je sljedeca relacija Docimo da je zbroj eksponenata u svakom pribrojniku jednak eksponentu u poten­
ciji binoma. D nastavku cerno odrediti formulu za n-tu potenciju binoma: (a + b)n
(k~l) + (~) = (ntl). Ocekujemo da ce tratena jednakost irnati oblik
n 1
PokaZimo da je istinita. Racunajmo Iijevu stranu: (a + bt = Boa" + B I a,,-l b + B2a,,-2b2 + ... + Bn_2a2bll-2 + B I1 -1 ab - +
n) (n) n! n! k·n!+(n k+l)n!
( k -1 + k = (k - l)![n (k - I)]! + = k!(n - k + I)! Pokazat cemO da su brojevi Bk upravo binomni koeficijenti: Bk = (Z) .
nICk + n -·k + 1) n!(n + 1)
= k!(n+1 k)! =k!(n+1-k)! Blnomni poucak
(n + I)! _ (n + 1) Za svaki a, b E R', n E N vrijedi:
k!(n+1-k)!- k .
(a + by = (~)at1bO + (~)an-lbl + (~)an-2b2 + G)a"-3 b3 + ...
***
Koristeci se tim svojstvom mozemo lagano odrediti binomne koeficijente za ma­ + (n n1) a l b',-I + G)
lene vrij~dnosti broja n. Ovo svojstvo nam osigurava da ce svi binomni koeficijenti
biti cijeli brojevi, jer je svaki od njiti iIi 1 iIi zbroj dva cijela broja.

I Binomna formula) P()k?.:z.PQy?k.a..P!'9.'I;'Qg}'!!\(?,pomocu rnatematicke indukcije. Ako je n =

• '--"'-'.'." _'_'w."_••• _,~._ ••

Naziv binomnih koeficijenata i vrijednosti ispisane u Pascalovu trokutu sugeriraju

vezu izmedu tih brojeva i prikaza potencije binoma (a + b)n. Za malene vrijednosti
n dobra su nam poznate formule za P9tencije binoma:
..j.~
(a + b)! = e a+b,

(a + b)' = 1· a + 1· b,
Pretpostavimo da je istinita za n:
(a + b? = 1. a2+ 2 . ab + 1 . b2 ,
(a + b)3 = 1 . a3 + 3· a2b + 3· ab2 + 1 . b3 . (a+byr=(~) + (~)dl-lbJ + .. , + (% )an-kbk + .,. + (~)aObn

Pomnozimo tu iednakost s a + b. Dobivamo:

Blaise Pascal (Clermont-Ferrand 19. lipnja 1623. ?ariz,

]9. kolovoza 1662.) francuski je [dow!, matematiear i [ulear. U (a+by(a+b)=

sesnaestoj godini /lapisao je Traite sur Jes sections coniques u

kojem proucava svojstva krivulja dru/Jo~ reda. U sljedece dvije
t;odine konstruirao je stroj za zbrajanje i oduzimallje koji se
! danas cuva u Pari§kom muzeju. Prvi je tocno Jormulirao i
= r(~ )an b O + (~) a ll
-
1 l

b + ... + (~I all-kbk + ... + ( ~ ) aOb"! (a + b)

primjenjivao princip matematiCke illdukcije. Zasnovaoje teoriju
vjerojatnosti te sastavio shemu binomnih koejicijenata (koja je joS (~)an+lbO + (Danb 1 +... + a"- k+ 1bk + .,. + (~)albn
otpn.je bila pozllata Kinezima). U [lZici je nacinio bimi doprillos
u proueavanju tlakova plillova i tekUcina. Opisao je ovisnost tlaka
zraka 0 temperaturi i vlazi te se drzi zaeetnikom meteorologije.
Po njemu su dobile lme jizikalJ!a jedinica za pritisak, koo i jedan +(3)a"b +"'+(k
1 n
1 bk + ... + n 1) a b'n + (~) aO b"+
1 1
.

programski jezik. Autor je glasovitih Lettres provinciaJes. Kao

jilozoJ zastupa tezu 0 ogranicenosti racionalnog misljenja te da
se osnovlle istine mogu spoznati tek p'!?'mocu snage vjere. Od
. :. .
PnmlJehmo d'
a Je (11)
0 = (11+1)
0 .l '1 (n)n = n + 1 = 1. Tr'
(n+1) "
onstecl
i ....
]658. do smrti odaje se vJerskim ·razmiSljanjima rezultat kojih je
djelo Pensees objavljeno nakon lljegove 8mrti. svojstvo binomnih koeficijenata (svojstvo 2), grupirajuCi po dva clana gornje sume uz
 22 1.. BROJEVI 1.3. BINOMNI POUCAK 23

,
I
"
identicne potencije, dobivamo: U ovoj je formuli naveden opCi clan zbroja (surne) i uputa 0 granicama unutar

(n t 1 )an+
kojih treba naCiniti zbrajanje: indeks sumacije k mijenja se od 0 do n. Ta se suma
(a + b )n+ 1 = (n; 1 ) an+1 bO + ' ,. + 1 + ... + (nn+l
+ 1 ) aO bn+ 1 . raspisuje tako da se uvrstava redom k = 0, Ie 1,... , k n a izmedu,dobivenih
Clanova stavlja se znak za zbrajanje +.
Po principu matematicke indukcije teorem je dokazan.
, 10

***
Primjer 5. Odredimo cetvrti Clan u razvoju binoma (R + ¥) .

Istaknimo neka svojstva binomne formule: t> To je clan koji odgovara vrijednosti indeksa k ~ 3 (jer je za prvi Clan k F

1. U prikazu izraza (a + b)n pomocu binomne formule postoji n + 1 pribrojnik. On iznos! i

2. Eksponenti uz clan a opadaju od n do 0, a eksponenti uz clan b rastu od 0

do n, tako da je u 3vakom clanu njihov zbroj jednak n. 10) (0 3)3(Vx) 10-3 = 10·9·8 60.xiL. ,<]

3. Binomni su koeficijenti u fonnuli simetricni.

( 3 1·2·3
4. Binomni 3U koeficijenti najprije rastuCi, a zatim padajuci brojevi. Ako je
potencija binoma paran broj, najveci je koeficijent uz srednji clan. Ako je potencija 12 '
neparan broj, dva su takva jednako velika Clana. Primjer 6. Odredirno onaj clan razvoja + 1) k"
x2 OJI
V

ne sadrZI x.
'

* ** t> Opci clan u razvoju iznosi:

Primjer 4. Razvijmo po binomnoj fonnuli:
1.
(12) x2 (12)
k x12-k (~)k k x 12-k. x-2k -_ (12)
k x 12-3k .
(x+ (~ )x5 + (i )x~ + (~)x3 + (; )x2 + (~)x + (~) Traiimo onaj k za koji je eksponent jednak nulL Iz 12 - 3k = 0 sJijedi k = 4. To je
pell. cVI an u razvoJu,
•a . .
IznOSI (12)
4 =495
, .
= ~ + 5x4 +10.:2 +lOx2+5x + 1.
<]

2. ***
-D (g)x66 = + (n~(-~) + (~)x4(-~f + (~)x3(_~) 3 lzvedimo neka zanimljiva svojstva binomnih koeficijenata.

Primjer 7. Ako lIvrstimo a b= 1 u binomnu formulu, dobit cemo:

+ (~)x2(~~r + (.~)x(-1t + (~)(_1)6 (1+ 2" = ) +(n +(~) +... +(II ~ 1) +
15 6 1
x 6
6x4 + 15x2•. "- 20 + -x 2 +. Za a == 1 ,b -1 , dobivamo

Znak sumacije. Ope; clan u razvoju binoma

(1 - =0 ) - (n +... +(-It-1(/'1) + (~:).
Ie je
Zapisivanje binomne formule mozemo pojednostavniti koristenjem znaka za su­
maciju L'Tajznak nalikuje na grcko slovo L koje odgovara latinskom slovu S, i
(3)+(~)+(~)+ .. ·=(n+ + (n + ... n 1
2 ­ ,

pocetno je slovo latinske rijeei summa koju smo preuzeli i u hrvatskorn jeziku.
, I;
Prvi clan u razvoju binoma ima oblik (3 )anbO,drugi (~)d'-l b1 , ..• , a (k+ 1)­ ZadatakS. Koeficijentuzclan a'lbn uizrazu (a+bt(b+a)n = (a+b)2n mozemootjrFoiti
nn dva na<3ina, Prvi: direktno, racunajuci (0 + bfn - taj je koeficijent (2~i). Drugi, .,
vi clan glasi (~) ak bn - k " Ovaj clan zvat cemo jos i opcim Clanom. StavljajuCi Ie = 0,
nacin, je da se pomnoze izrazi za (a + by" i (b + o)n i izdvoje <3lanovi stirn potencij1Ji1la. pObit
Ie = 1,... , k = n dobit cerno red om sve clanove u binomnoj forrnuli. Njihov zbroj, cemo sljedeci identitel: ' : I '
odnosno binomnu formulu. rnozemo zapisati na jednostavniji naCin:
"
(a+b)" = L(~)an-kbk.
e~l) (Or+(lr+(~r+"·+(II'!lr+o:r· ' ,
Nacinite delaljno sve korake postupka!
k=O
 24 1. BROJEVI 1.4. PRIRODNI I CIJELI BROJEVI 25
Zadatak 9. Pribliznu vrijednost fllnkcije
gOY;:: formule. Vrijedi:
Il! mozemo izracunati na racunalu pomocli Stirlin­
n! ~vz;mGr
U skupu prirodnih posebnu ulogu imaju prosti (prim) brojevi.
iii, jos predznije
Prosti brojevi. Faktorizacija broja na proste faktore
( f1)1l . e12fi+f
..;z;:n; 1 < Il! < vz;m -; .
'(n)1l
Prirodni broj je prost ako je djeljiv sarno s 1 i sa samim sobom. Broj je sloien
Za Ii 100 na raj nacin dobivamo ocjenu:
ukoliko nije prost, s izuzetkom broja 1 koji ne drzimo niti pros tim, niti slozenim.
Nekoliko prvih prostih brojeva su 2, 3, 5, 7, 11, 17, 19, 23, 29, itd. Svaki
157 je slozeni broj nuZno djeljiv s nekim prostim brojem veCim od 1. Zapravo, svaki sc
9.332615093 .10 < 1001 < 9.332621569 .

prirodni broj moze na jedinstven naCin napisati u obliku umnoska prostih brojeva:
dok je tocna vrijednost (racunajuCi sa 10 !ocnih znamenaka) 9.33262J544. 10 157 .

n P1P2" ·pm·
lzracunajte koristeci Stirlingovu formulu binomni koeflcijent ( 50
Na primjer, 15 3 . 5, 42 = 2 . 3 . 90 = 2 . 3 . 3 . 5 1sl. Ovdje neki od
faktora mogu b,iti i jednaki. Grupiramo Ii ill zajedno, dobit cemo broj oblika:

[zadaCi 1.31 Na primjer, 90 = 2 . . 5, 96

TI r?
n=PI Pf' ....
= 25 . 3 i 81.
1. Matematickom indukcijom dokazite sljedeee identitete:
Il'
A. 1· l' + 2· 2! + 3· 3! + ... + ,,! (Il + 1)! - 1; Beskonacnost skupa prostih brojeva
B. k! + k· k! + (k + 1). (k + 1)! +... + n. II! "" (11 + 1)!. Prostih brojeva Ima beskonacno mnogo.

2. Izracunajte (J
20), (1?), (ll), (10"
Dokaz. Iednostavan dokaz ove cinjenice bio je poznat jos starim Grcima. Do­
3. lzracunajte
kazujemo pretpostavivsi suprotno: skup P prostih brojeva je konacan. Neka su mu
A. 0) + C) + +0); B. (6) + 0) +0)+0)· elementi P = {P1>P2, . .. ,Pm}' Nacinimo broj n PIP2 ..... Pm + 1. On je veCi od
svih brojeva PI, ... ,Pm i zato mora biti slozen. To znaci da je djeljiv s nekim prostim
4. Odredite prirodni broj x tako da vrijede jednakosti: " brojem Pj iz skupa P. Kako je istim brojem djeljiv i umnozak P1P2 ..... Pm, iz toga
A. 2 ( ~ ) ~ 2 ( ~ ) - ( ~) ; , • B. 30 ( 5)+8 ( 4) ==21 ( ~ (2);
) -8
slijedi da je S pj djeljiva i razlika n - PIP2 ..... Pm = 1, sto je nemoguce. Dobili smo
proturjecje s pretpostavkom da je SkUD P konacan.
C. (~)+O)==(xt1);~, D. (~)+2(~)=(X11), Relativno prosti brojevi. Euklidov algoritam
, 5. Dokazite sljedeee identitete direktno, i koristeci svojstva Pascalova trokuta.

A. en t 2) = (k ~ 2) + 2( k~ 1) + ( k) , 2~ k~ n;
Brojevi koji nemaju zajednickih djelitelja nazivaju se relativno prosti.
najveca zajednicka mjera (najveCi zajednicki djelitelj) jednak je 1, sto zapisujemo
B• (,'. +k 3) (n)
II
k-3 +3 (~Il)
k-2 + (Il k-1 ) +\k I
,3~k~lI. f"
ovako M(x,y) 1.
Najvecu zajednicku mjeru dvaju brojeva mozemo racunati na dva nacina. Prvi
6. Prikazite pomocu binomne formule: ukljucuje poznavanje faktorizacije obaju brojeva. ZnajuCi te faktorizacijc, u najvecu
zajednicku mjeru ukljucujemo z'ajednicke proste faktore onoliko puta koliko se nalaze
A. (x- B. (2x+ C. (1 D. (Vx _ 1 6 i u jednom i u drugom
~
7. U prikazu binoma (x 3/ 2 + x-I /2)8 izracunajte clan
.;;;
ne sadrii x. Il'
Broj prostih brojeva. Koliko prestih brojeva ima u skupu prvih prirodnih brojeva? Ozna­
eimo Ii s Pk k-ti prosti broj, tada vrijedi Pl =
2, p? 3, P3 5, P4 =
7,... , P100 541,
P200 1223, P100D = 7917, P6000000 = 104395:301. To znaci da met1u prvih 7917 prirod­
nih brojeva ima 1000 prestih itd. Neka n(n) oznacava brej prostih brojeva manjih iii jednakih
fl. Onda je n(2) = 1, n(7) = 4, n(1223) = 200, n(106) = 78498, n( 108) 5761455,
= 455052512 Moze se pokazati (ali dokaz nije jednostavan) da za vrlo velike 12 vrijedi
n(ll) ~ II
II
26 1. BROJEV] 1.4. PRIRODNI I CIJBLl BROJBVI 27

Ferrnatovi brojevi Za n = 0, 2,3,4 broj Fn = +

1 je prost: dobivamo redom brojeve
3,5, 17,257, 65537. Na osnovi toga P. Fermat tvrdio da su ti brojevi prosti za svaki prirodni broj
25 .
n. Medutim, L. Euler je 1732. god. pokazao da je sljedeCi broj FS = 2 + 1 = 4294967297
djeljiv s 641, F S 641· 67004 J7. Do danas nije pronaden niti jedan novi prosl Fermatov Euklid (a!w 340. - ako 280. prije Krista) veliki je staro­
a za mnoge se zna da su slo;teni (npr. svi brojevi za 5 ~ 11 ~ 16). U binarnom zapisu grCki matematicar. Drii se oSllivacem geometrije. Najzllacajnije
brojevi imaju prikaze 11, 101, 10001, 10QQOgOOl , 100···001 (31 znamenka 0) itd. Ti su brojevi sa ma djela Elementi u !wjima je dao aksiomatsko zasnivanje
interesantni jer je poznato da se pravilni mnogokut ciji je broj straoica prost moze konstruiraLi geometrije, ukljueajuCi zllameniti peti postulat 0 paralelama. Ta
ravnalom i sestarom ooda i same ooda ako je broj njegovih stranica Fermatov Tako fill je djela s oJi'"!>.mnim utjecajem u razvoju znans/velle misli. Vz
mogu se kanstruirati trokut i peterokut ali ne maze sedmerokut. Ovu tvrdnju Bibliju, najcesce je prevottena knjipa, na prakticki sve znaeajne
a tome u cast sedamnaesterokut urezan na svjetske jezike. 0 samu njegavu ZlvOtU lie zna se puno. Mjesto
i datum roaellja nepoznati su, no Zlla se da je ulio matematiku
u Ateni i djelavao u Aleksandriji IlIJ poziv Ptolameja I. Po
,~' predaj~ na Ptolomejevo pitan}e Ima Ii jedllostavnijeg !laCina da
Primjer 1. se lIauei geometl'ija, odgovorio mu je: "Nema kraljevskoga puta
u geometriju."
M(4, 6) = M(22, 2·3) = 2,
36) == M(2 3 .3,22 .32 ) == 22 ·3=
M(378, 693) = M(2 . 33 .7,32 . 7 ·11) = 32 . 7 = 63,
I Prosirenj~ SkuP~ P~~ih~~!)
M(72,175) M(23 . ,52. 7) l. U skupu prirodnih brojeva definirane su dvije operacije, zbrajanje ( + ) i rnnozenje .
( . ). Njihova osnovna svojstva su:
Ova je metoda prikladna uglavnom sarno za malene brojeve, koje mozemo lako i%
faktorizirati. x+ y=y x, (kornutativnost zbrajanja)

Kako odrediti najvecu zajedni6ku mjeru brojeva 49873 i 18073? Druga metoda, x+(y+ =(x+y)+z, (asocijativnost zbrajanja)

nazvana Euklidov algoritam, zasniva se na postupku dijeljenja prirodnih brojeva. x' y =Y'x, (komutativnast mnozenja)

°
Pri dijeljenju prirodnog broja x s prirodnim brojem y jednoznacno su odrecreni
kvocijent q i ostatak r za koji vrijedi ~ r < y. Rezultat dijeljenja pisemo ovako:
x· (y . z) = (x· y) . z,
l·x x
x . (y + ;) == x . y + x . z,
(asocijativnost mnozenja)

(neutralnost jedinice za mnozenje)

(distributivnast mnozenja prema zbrajanju)

x qy+ r.
Pritorn vrijedi Ove su dvije operacije operacije u skupu· N: zbroj prirodnih brojeva ponovno je
M(x,y) = broj, kao i umnozak dvaju takvih brojeva.
Operacije oduzimanja i dijeljenja nisu definirane u skupu prirodnih brojeva. To
Ova tvrdnja nije ocigJedna i trebamo.ie dakazati. Neka je d = M(y,r) znaci da ne mozemo uvijek oduzeti iIi podijeliti dva po volji odabrana prirodna broja
d dijeli x i y pa dijeli i broj x - qy 1'. Zatb.ie d ~ d l ,jer je d t broj koji tako da i rezultat bude pdrodan broj.
y i r. U skuou prirodnih brojeva vrlo jednostavna jednadzba
Slicno tome, kako d) dijeli I' i y, on dijeli i broj qy + r = x. Kako je d llajveCi priradni broj
koji dijeli x i y, mora bit! d1 (d. Z~t6 vrijedi d 1 = d. x+n=m
Odavde vidimo da cemo nastavljanjern postupka dijeljenja dobivati sve manje i u kOlOl su n i m prirodni brojevi, nema rjeSenje - Gim je n ;:;:: m.
rnanje brojeve (ostatke dijeJjenja) koji imaju istu najvecu zajednicku mj~ru kao i po· bismo magE rijesiti tu jednadzbu, odnosno, da bismo moglioduzeti dva po
cetna dva broja. Napisimo opCi algoritam i popratimo ga konkretnim racunom najvece volji odabrana prirodna broja, moramo skup N prosiriti nulom i negativnim cijelim
zajednicke mjere brojeva 49873 i 18073: brojevima. Na taj naGin dobivamo simp Z cijelih brojeva:
Z={ ... ,-3, -1,0,1,2,3, ... }. .. j
x = qy+r 49873 2 . 18073 + 13727
Za ovako prosiren skup brojeva i operacije zbrajanja i mnozenja vrijede ista svoj­
y = q1r + rl 18073 1 . 13727 + 4346
stva komutativnosti, asocijativnosti i distributivnosti kao i u skupu prirodnih
= q2rl + r2 13727 3 . 4346 + 689
Tim svojstvima dodajemo dva nova:
r

4346 = 6 . 689 + 212

• x+ °:: :x, (neutralnost nule za zbrajanje),

• (za svaki x E Z) (postoji -x E x + (-x) = 0, (postojanje suprqtnog
r,,-2 qllrll_l +r ll 689 = 3 . 212 + 53
broja). .
r,,_1 q"+II',, 212 = 4·53
Opisimo drugo svojstvo, po kojemu se skup cijelih brojeva bitno razlikuje od
Na koncu postupka je I'll = M(rll - l , :::: M(rn-2,rn-d ... = M(y,r) = skupa prirodnih brojeva. Ono govori da za svaki cijeli broj x postoji njemu suprotan
M(x,y). DakJe, M(49873, 18073) == 53. broj -x koji zbrojen s x daje nulu. Suprotan je brojpozitivnog broja x, dakako,
 28 1. BROJEVI 1.5. RAC10NALNl BROJEVI 29

negativni broj iste apsolutne vrijednosti. Isto tako, suprotan broj negativnog broja je imali posebno razraden sustav racunanja s razlomcima koji su reciprocne vrijednosti
pozitivan proj iste apsolutne vrijednosti. Nadalje, suprotrin broj suprotnog broja jednak prirodnih brojeva. .
je P,9cetnom broju: -(-x) = x.
Racionalan broj je broj oblika rn ,pri cemu je m cijeli, a n prirodni broj. Skup
I Koristenjem pojma suprotnog broja u skup cijelih brojeva uvodimo izvedenu ope­ n
oduzimanja: svih racionalnih brojeva oznacavamo sQ. OCigledno je Z C Q. Racunske operacije
y-x y+(-x). iz skupa cijelih brojeva prosirujuse na skup racionalnih brojeva ovako I
To zn~Ci da je y - x samo dogovorni jednostavniji zapis zazbrajanje broJa y sa rn p mq + pn m p . rnp.
-+-
n q nq
.-=­
n q nq
suprotnim brojem broja x.
Ove operacije zadovoljavaju sva svojstva koja vrijede za cijele brojeve.
Definlcija operacije oduzimanja cemo pridodati i nova, koja su karakteristicna za skup racionainih brojeva.
Oduzimanje dvaju brojeva je zbrajanje prvog broja i suprotnog broja
drugog
Aksiomi polja racionalnih brojeva
U skupu racionalnih brojeva operacije zbrajanja i mnozenja imaju slje­
deca svojstva:
Ovo nam svojstvo osigurava da je jednadzba
Rl x+y=y+x, \:Ix,y E Q
x+n=~ (komutativnost zbrajanja),
u brojevi, rjesiva u s~pu Z. Njezino je rjesenje cijeli
Rz x+(y+z) (x+y)+z, \:IX,y,zEQ
rn = rn - n.
(asocijativnost zbrajanja),
R3 x+ 0 x, \:Ix E Q
I Zadaci 1.41 R4
(neutralnost nule za zbrajanje),
(\:Ix E Q)(3( -x) E Q) x + (-x) = 0
1. Koliko elemenata ima skup prostih brojeva manjih od 100'? (postojanje 2 suprotnog broja),
2. [spitajte koji su ad sljedecih brojeva prosti: 237,839,929,5833,17947,22279,28709. Rs x·y=y·x, \:Ix,yEQ
3. Uvierite se da su svi brojevi izmedu 26960 i 26980 sJozeni. (komutativnost mnozenja),
rizaciju sljedecih prirodnih brojeva: 312, 556, 1001, 5828, 12481. X· (y·z) (x·y) ·z, \:Ix,y,ZE Q
goritmom odredite najvecu zajednicku mjeru sljedecih brojeva: 96 i 128; 324 i (asocijativnost mnozenja),
518; 1794 i 2886; 30375 i 693117. R7 l·x x, \:Ix E Q
6. Koliki mogu biti djelitelj i kolicnik u postupku dijeljenja cijelih brojeva ako je djeljenik 557 a (neutralnost jedinice za mnozenje),
ostatak 85'{ . ,
Rs (\:Ix E Q,x :f O)(3x' E Q).r x = 1
7. Kolikl mogu.biti djelitelj i ostatak u postupku dijeljenja cijelih brojeva ako je djeljenik 1517 a
kolicnik 75? (postojanje reciprocnog broja) ,
8. Povecavsi djeljenik za 52 a djelitelj z~ 4, kolicnik i oslatak se nisu promijenili. izracunajte kolicnik. R9 X· (y+z) =x·y+x·z, \:Ix,y,zE Q
9. Pronat1ite sve cijele brojeve koji pri dijeljenju s 12 imaju kolicnik jednak ostalku. (distributivnost mnozenja prema zbrajanju).
10. Dokazite rastavljanjem na faktore: 120 I n5 - 5n'3 + 4n, za sve n EN. Kazemo da Q cini polje.
11. U skupu cijelih brojeva rije.site jednadzbe:
",. ;Z - i 105; B. 2.:l + 5xy -12i 28;

G.5x-3y=18;, D.4x 3y+J=O

Opisimo Syojstvo koje razlikuje skup cijelih brojeva. _ one ne vrijedi) od skupa
racionalnih brojeva. povezanb s probJemom rjesivosti jednadzbe
n·x=m
gdje Sll /l 1: 0 i In djeli brojevi. Znamo da ova jednadzba ne mora imati Ijesenje u skupu Z. Po
svojstvu Rg, broj II posjeduje svoj reciprocan broj 11' • Mnozenjern S Il' gornja jednakost prelazi u

n' . (n· x) =n' . m =::;.. (Il'. n) . .x = n' . m =::::> 1 . .x = n' . m =::::>.x Il'. m.

1 Ovo SII opeenite formule. Pri racunu s lI1alim brojevima obicno prije zbrnjanja trazimozajednicki nazivnik
. ,Pozitivni racionalni brojevi povijesno su se razvili prije cijelih brojeva - jos u oba~u razlomaka, a prije mnozenja skra~ujemo zajednicke faktore brojnika i nazivnika dvaju brojeva.
Znnk V dolazi od obratno napisanog poeetnog slova njemacke rijeci Alle (svi). Cita se: za svaki. Znnk
dobt'staroperzijske matematike. Naime, pojam polovine, treeine i opcenito n-tog 3 dolazi od obratno napisano pOCelnog slova njemacke rijeei Existieren (postojati). koja je nastala po latinskoj
dije~a cijeloga broja intuitivno je bUti od pojma negativnoga broja. Stari su Egipcani istoga znacenja. Cita se: posloji
.,
I
!
 30 1. BROJEVI
1.5. RACIONALNI BROJEv·r 31

Dakle, rjeilenje mora biti ovog oblika. Da taj broj zaista jest rjesenje, provjeravamo uvrstavanjem i
koristenjem svojstava algebarskih operacija: Aksiomi relaciJe uredaja u polju Q

n· (Il' 'm) = (n. Il') . m 1·/11 m RlO y:S;xilix~y,

Rll ako je x ~ y i y :s; x, onda je x = y,

(objasnite svaki korak postupka!). Dakle, jednadli.ba IZ· X In uvijek ima jedinstveno rjeSenje u
skupu Q. R12 akojex:s;y iy~z,ondajex<z,

R13 ako je x ~ y, onda za svaki Z E Q vrijedi x + z ~ y + z,

Reciprocni broj x' broja x .Ie dobro nam znani broj ~ iii . Tako rjeJienje jednadzbe R14 akojeO~xiO:S;y,ondajeO:S;xy.

a·x= b,
gdje su a of 0 i b racionalni brojevi, mozemo pisati u obliku: Polje racionainih brojeva je uredeno polje. Za svaka dva racionalna proja mi
-1 1 a
mozemo reCi jesu Ii oni jednaki iIi je neki od njih veti (i koji je to}. Medutim, to
x=a .b=-;;.b='b' uvijek jednostavno uCiniti, jer je usporedba dvaju brojeva povezada s racunanjem
dvaju umnozaka u(2). Ta usporedbanije uvijekjednostavna. .
Time smo zapravo deJiflirali oovu operaciju, dijeljenje, koja je definirana u skupu racionalnih bro­
.leva: kvocijent dva racionalna broja (s djelileljem razlicitim od oule) ponovo je raciooalan broj.
Dijeljenje broja b racionalnim brojem a svodi se zapravo oa mnozenje s njegovim reciprocnill1 · l'x' . b . 2
Primjer 1. Pore d aJmo po ve H.am roJeve x = 3" y 8'5 i z 47' !. ,
brojem.
Rijec je 0 jednostavnim brojevima (s malenim brojnikom i nazivnikom)li u~po­
redbu nece biti tesko uciniti. Pritom necemo usporedivati m~dusobno po dvabroja,
Definicija operacije dijeljenja vec cemo, odredujuCi najmanji zajednicki visekratnik, odjednom odrediti poredak svih
Dijeljenje .Ie mnozenje s reciprocnim elementom.
brojeva:
112 105 96
X 168' Y Z 168'
Stoga kad isticemo definiciju skupa Q spominjemo samo dvije operacije oa tom skupu: zbraja.
nje i mnozenje. Druge dvije elementarne operacije, oduzimanje i dijeljenje, izvedene su operacije iz teje z < y < x.
mnozenja i zbrajanja i predstavljaju sarno jednostavniji zapis za zbrajanje sa suprotnim elementom,
o,dnosno mnozenje s reciprocnim brojem.
Primjer 2. Poredajmo po velicini brojeve:
*** 1346269 5824280 10816520
x:=;: 2178309 y = 9423883 l z = 17501497'
Q je uredeno polje l Poredak brojeva po velicini je y = z < x. Na koji smo naCin to provjerili? Bro­
jevi Sil preveliki da bi se umnozak u (2) mogao izracunati s dovoljnom preciznoscu na
dzepnom racunaIu. Ako nismo spremni racunati umnoske na papiru, pokusajmo (ra­
U skupu racionalnih brojeva mozemo definirati relaciju poretka
~{"
< ovako: cunalom) podijeliti brojnik s nazivnikom! Dobit cemo deeimalni prikaz racionalnog
. <!. <.!: 0 < !: - <!. broja na temelju kojeg se mozemo nadati laksoj usporedbi tih racionalnih brojeva' .
b d d b' (1)
RacunajuCi razliku (1), zakljucujemo: Decimalni prlkaz racionalnog broja I
a e be - ad
Pozicijski dekadski zapis brojeva moze se prosiriti i na racionalne brojeve. Takav
b < d{=:::}O < ~ ¢=} ad < be. (2)

prikaz broja nazivamo decimalni prikaz. Tako na primjer broj ~ ima decimalni prikaz
(Prisjetimo se da S1l nazivnici u zapisu racionaInih brojeva prirodni, dakle pozitivni
0.5, broj 18 ima decimalni prikaz 1.375, 1~0
1
brojevi.) Tako na primjer vrijedi: 1: < ~,jer je 7·5 < 3·12. . =
0.01 itd. Ove prikaze dobivamo
dijeljenjem brojnika s nazivnikom.

*** Sto je s brojem ~? Njegov decimalni prikaz nije konacan. Dijeleci brojnik s
Cesce promatramo slicnu relaciju poretka ~ nazivnikom, dobivamo za medurezultate dijeljenja brojeve 0.3, 0.33, 0.333, 0.3333,
itd:
x ~ y ¢=} (x = y iIi x < y).
odabrani do nn dzepnom flIcunalu neeemo razliku izmeC!u (ied.naki~)
Ona posjeduje sIjedeca svojstva: x. Postupnk ipak treba provodili rucno, iii nn s precizno~cu ve60m od 12
 32 1. BROlEVI 1.5. RACIONALNI BROJEVI 33

pri cemu su k i I prirodni . nulL

1 : 3 0.333333 ... 1 1 1... ]".. .
10 Tako na , 25' 511' 20' 80 I nJIma S lCl11 ImaJu
10 i bilo koji drugi cijeli broj.
10
10
10 Kriterij konacnosti decimalnog prikaza
10 Decimalni prikaz radonalnog broja konacan je onda i sarno onda ako
su 2 iIi 5 (iIi oboje) jedini prosti faktori nazivnika. Decimalni prikaz svih
ostalih racionalnih broieva s nazivnikorn veCirn od 1 je periodican.
To nam opravdava zapis ~ ::::: 0.333333 ... , u kojem se trojke beskonaeno ponav­
Ijaju. U zapisu ovoga broja koristimo joil oblik oj, gdje tocka iznad broja pokazuje Dokaz. U drugu tvrdnju izrecenu ovim teoremom uvjeravarno se postupkorn di­
da se znamenka 3 ponavlja. Ako pri dijeljenju broja m brojern n dobijerno neki ostatak jednak nuli,
Prikaz racionalnih brojeva moze biti beskonacan decimalni broi sa znamenkama se prekida i decimalni je prikaz konacan. Ako su pak svi ostad razliciti
onda su to brojevi manji od n. Razlicitih ostataka moze biti sarno konacno
koje se ponavljaju i na slozenije nacine. Na primjer, broj ~ ima mnogo, svakako manje od n. Zato cerno, najkasnije un-tom koraku dijeljenja, dobiti
isti ostatak kao u nekom od prijasnjih koraka. Nakon toga se brojevi u kvocijentu
~ = 0.1428571428571428.. . 0.i42857. Stoga je decirnalni prikaz periodican.
Ilustrirajrno to na dva primjera. U postupku dijeljenja zaustavit cerno se u prvorn
Ovdje se ponavlja skupina od sest znamenaka. Kazemo da trenutku kad se ostatak podudari s vee prije dobivenim:
periodduljine 6, a pocinje neposredno iza decimalne toCke.
cetnu i zavrsnu znamenku perioda. Ovakav se broj naziva Cisto periodicni U~G!III<llIll
broj.
9 : 14 0.6428571
Period ne mora pocinjati neposredno nakon decimalne tocke:
90
60
37
40
14 = 2.6428571428571428.. . L..OqL.tI;)

120
Za takav broj kaiemo da ima mjeSovito periodicni decimalni OpCi oblik takva 80
prikaza je; •
100
, x = ak'" ao . b 1 ... b r C1 .. , c

p
20
'--v--' ~'----v--" 6
cjeloOr0jni dio predperiod period
Dobiven je ostatak 6 koji se pojavio u drugorn koraku. Time je zakljucen period
428571 koji ce se u nastavku ponavljati.
***
na pitanje: .kad ce decimalni prikaz racionalnog broja biti
35 : 24 = 1.4583
konacan.Neka su min realtivno prosti brojevi. Ako ~ ima konacan decimalni 110
recimo;
n 140
200
~= ak' .. ao.b1 b2 .. : br ,
80
n
8
tad rnnozenjem s HY desna strana postaje cjelobrojna:
Dobiven je ostatak jednak onorn u prethodnom koraku. Period je
lor'm
sastoji se sarno od znarnenke 3.
- - ::::: ak'" a j b1 b2 ·•· br.

n
No, to znaci daje'broj lor djeljiv s n (jer su m i 11 relativno prosti). To je moguce Decimalni prikaz racionalnih brojeva
onda i sarno onda ako su 2 i 5 jedini moguCi prosti djelitelji broja n. Dakle, nazivnik
mora bili oblika: Svaki racionalni broj ima konacan iIi beskonacan periodican decimalni
prikaz.
n = 2k. 51,
 34 1. BROJEYI 1.5. RAcrONALN! BROlEY! . 35

Napomena. Konacan periodicni pfikaz decimalnog broja mozemo takoder pro­

Izdvojit cerna iz ovoga broja cjelobrojni dio i pretperiod, koji predstavljaju konacan
matrati kao beskonacni periodicni prikaz, s znamenkom 0 u periodu. Na primjer,
decimalni broi i nakon toga iskoristiti gore opisani specijalni slucaj:
~4 = 1.25 = 1.2500· . . 1.250. Zato svakom racionalnom brojl! odgovara beskona­
x=~-~-~
can periodicni decimalni prikaz.
Qk .•• aob] ... br Cl" cp
*** lor + lOr(1oP 1)
Vrijedi Ii i obratni zakIjucak? Odgovara Ii svakom periodicnom decirnaInom broju p
~
. racionaIan broj? Odgovor je potvrdan. Evo kako se mozemo uVjeriti u to. Qk' •. aob1 ..• bp • 99· . ·9 +Cj ... cp
Pogledajmo najprije slucaj kad je prikaz Cisto periodican.
99 .. ·900 .. ·0
x = O.Cl··· ""-v-"""-v-"
p r
Mnozenjem ovog s loP dobit cerna decirnalni broj s istim periodom:
Tako smo dokazali sljedecu tvrdnju:
HY'x = Cl ...
Razlika je o'lih dvaju brojeva cjelobrojna, jer se dio iza decirnalne tocke podudara: Decimalni prikaz racionalnih brojeva, obrat
H)Px - x = Cl ... cpo Svaki periodican decirnalni zapis odgovara racionalnom broju.
Od~vde slijedi:
x = Cl ... cp
(3)
99·· ·9
Primjer4.
nazivniku imarno p devetki). Prema potrebi (i ako to znamo uCiniti) dobiveni se

treba skratiti.
· 4' _ 2· 999 +74 2072 56
2. O7 - 999 27'
: i,
Primjer 3. I1ustrirajmo forrnulu (3) s nekoliko (jednostavnih) prirnjera. Uvrsta­ 2 916 = 291· 9 + 6 =: 2625 = 35 'I :,
vanjem u (3) dobivarno
,
. 900 12'
. 3 1
12. 15 740' 1215·999 + 740 1214525 = ("k f 25~
0.3 = 9' 3
99900 99900 ra lrno s" }
12 4
48581 1313
== 99 == 33' ~~ = 3996 = 108' ,
.. 205 Pretvorite brojeve 2.Cl74 i 2.916 u standardni zapis racionalnog broja, pbnavljajuCi
0.205 999' "
gore navedeni postupak! <.l
. . 238095 26455 2405 5 . 13 . 37 5

0.238095 :=: 999999 111111 = 21' ***

Korisno je znati napisati cjelokupni postupak pretvorbe
x 0.205 0.205205 ... Periodicki prikaz konacnog decimalnog broja
te je
Kazali smo da i konacan decimalni priknz mozerno shvatiti kao beskonacan, s periodorn koji se
103 . x = 205.205205· .. = 205 + 0.205205 . . . 205 + x sastoji od znamenke O. Sada cerna se uvjeriti da takvi brojevi imaju jo§ jedan beskonacan periodican
decimalni prikaz!
odakIe slijedi Promotrimo slucaj kad se period decimalnog broja sastoji sarno od znamenke 9. Prirnjenom
205 pravila (4), imali bismo, na primjer
(100Ox - x) = 205 x= 999'
0.239 = 23· 9 + 9 = 216 = 0.24,
900
* * * 123459 12345·9 + 9 =12346.9 12346 12346
Prornotrirno sad opCi slucaj. . 9000 9000 1000 .,
. 9
x == Qk .•. Ql .b1 ... brCI .. cp 0.9 '9 = 1.
 3'1
36 1. BROJEVI 1.5. RACIONALNI BROJEVI

.. Po ovorn racunu zakljucujerno da kOllaclli decimalni brojevi imaju jo§ jedan beskollacan periodi­ Sumjerljive duzine. postupak mjerenja
can prikaz. Njega dobivamo tako da posljednju zllarnenku prikaza srnall.lirno za jednu jedinicu i
nastavirno s nizom devetki: 12.52 == 12.51999 ... j slieno.
Ova .Ie tvrdnja istinila. Promotrimo niz brojeva Neka je na brojevnom praveu zadana duzina OE duljine q.
12.519, 12.5199, 12.51999, 12.519999, ...
NanoseCi na brojevni pravae duiinu OE dobivamo redom tocke E2; E3 ,.... Pri­
Razlika izmedu ovih brojeva i broja 12.52 iznosi redom tomje IOE21 2 .IOEI, IOE31 == 3 ·IOEI· .. · Kaiemo dasmo duzinu OEz izmjerili
pomocu duiine OE, i, kao rezultat mjerenja, njezina je duljina dvaput veca od duljine
0.001, 0.0001. 0.00001, 0.000001, ...
i ona postaje po volji malena. Stoga je razlika izmedu broia 12.52 i 12.519 jednaka nuli, to su dva poecme duzine.
zapisa istog racionalnog broja. . .
. Da bismo osigurali jedinstvenost beskonaenog prikaza, mi cerna se opredijeliti da se pod besko­
nacnim prikazom konacnog decimalnog brojn podrazurnjeva onaj prikaz kojem period cine znarnenke
O. o
SI. 1.4. Du'f;ille OE2t OE3,."mogu se izmjeritipomocu duzille OE
,-SrOjeVni pravac I
Uzmimo sad bilo koje dvije duzine AB i CD.
U postupeima mjerenja kao sto su odredivanje duljine, povrsine, obujma, mjerenja
fizikalnih velicina nisu dovoljni prirodni, odnosno cijeli brojevi. Razvoj raeionalnih
brojeva dobrim dijelom zahvaljujemo i njihovoj ulozi u postupku mjerenja geometri­ Sumjerljivost duzina
jskih velicina. Dvije su duzine sumjerljive ako se obje dadu izmjeriti pomocll iste duzine.
Kako bismo laMe interpretirali odnos brojeva, korisno ih je povezati s tockama
na brojevnom pravcu.
Odaberimo pravae i istaknut1.1 tocku na njemu. Nju Cemo nazvati ishodiste i ozna­ To znaci da su njihove duljine ejelobrojni visekratniei istoga broja q. Prema
cHi slovom O. Toj tocki pridruiimo broj O. Kazemo da je. 0 koordinata tocke O. Od to:n , duzine AB i CD sumjerljive su ako.vrijedi [ABI = m . q, ICDI = n' q, za neke
e
pnro.dne brojeve min (i neki q). BroJeve m. 1. n mozemo izabrati tako da budu
dvajupolupravaea, jedan Cemo driati pozitivno orijentiranom (po dogovoru, desni).
Nit taj polupravae nanesimo duiinu OA jedinicne duijine. Tocki A pridruzujemo relallvno prosti. Odavde zakljucujem o da mora bIlI:
njenu koordinatu: broj 1. Nanosenjem visekratnika jedinicne duzine, dobivamo tocke lAB I m
na praveu koje odgovaraju prirodnim brojevima. Simetrieno s obzirom na ishodiste 0
naiazi,t ce se tocke kOje odgovaraju negativnim eijelim brojevima. IcD! n
SI. 1.'2. Brojevni pravoc i toCke s o A iii
cjelobrojnim koordinotamo no nje­
------~----------, IABI = m ·ICDI. !!..
m
·IABI·
mu' , ·2 ./ n

Da bismo odredili polozaj I<.acionainih brojeva, potrebno se prisjetiti postupka

I
Odsjecak duljine ~ ICDI
zajednicka je llljera duzina AB i , jer je on u duzini
n .
dijeljenja duzine koji je opisan na sHei 1.3. sadrzan m puta, au duzini CD n puta. Isto vrijedi za odsjecak duljine .!.1AB1. DakIe,
vrijedi: m
--------------------------------
Kriterij sumjerljivosti
Dvije su duzine sumjerljive aka je omjer njihovih duljina lAB I = :?:
. . d ,vk' v ICDI n
raelOnaian broj. Kao njihovU zaJe me u lllJeru mozemo llzeti bilo duzinu
SI. 1.3. Postupak dijeljenja duzi­
ne VA no /l jednoldh dijelovo duljine ICDI, bilo lAB I .
n m

Raeionalnom broju ~ odgovara tocka na brojevnom praveu koju dobivamo tako

n
da nanesemo m puta duzinu ~, u pozitivnom smjeru za m > 0, a u negativnom
***
n Postoje Ii duzine koje nisu sumjerljive?
smjeru za m < O.
38 1. BROJEVI
1.6. REALNII3ROJEVl 39
..
~
Stranica i dijagonala kvadrata nisu sumjerljive

cP
Po Pitagorinu poucku dijagonala i stranica kvadrata povezane su relacijom
2a2 . Pretpostavimo da su dijagonala i stranica sumjerljive. Tad bi vrijedi­
1. ~Oji,je b~Oj veei:
2. (zracunajte:
A == 1+ ~ + ~ + ~ ili B = ~ + ~ + ~ ?
10: d mq, a = nq za neke prirodne brojeve min i neki q. Odavde: 1 ]
A. 1:2+ + ... +
B. + + ... + (2n-l)(2n+ 1)'
m 2 q2 = 2n 2
l ==? (;)2 =2. 3. DOkazite:

Pokazimo da je ova relacija nemoguca: ne postoji racionalan broj ciji je kvadrat A. --2- _1_ 1 . . ~.~.~ 2n-l ~ _ __

Il + 1 + n +2 + ... + 3n + 1 > 1, B. 2 4 6'" "" v'2n + 1 .

jednak 2. Mozemo pretpostaviti da su brojevi min relativno prosti, ako nisu ­

skratimo ih. 1z relacije: 4. Odredile 100·lu decimaltl u decimalnu zapi~u racionalnih brojeva ~, /1 ' ~.
m2 = 5 ZapiS"t
.
b' ..
leu 0 hku razlomka racionalne brojeve a:= 0.63, b == 0.135, c = 0.125.
. . . .
6 Izracu '1 . ..
zakljucujemo da je m pawn broj. Neka je m = 2m1 . Dobivamo:
. +
".naj e a b i a - b za brojeve a:= 2.134, b:= 3.225.
7. Na~lslte periodicni decimalni broi 2.135353535. .. 2.135 u obliku razlomka. Pretpostavite da
4mT 2n2 ==? 2mt = .Ie period ovog broja 'pogresn~' odreden, ovako: 2.1353. Kojem racionalnom broju odgovara

ovaj broj? A kojem broj 2.13535? , ;

Odavde slijedi da je i n pawn. To je protivno pretpostavci da su min relativno prosti.

Time je tvrdnja dokazana. 8. Napisite sedam racionalnih brojeva koji dijele interval [~, ~l 0<1 osam jednakih dijel6va.
9. Napisile decimalni prikaz nekog racionalnog broja koji se naJazi unutar intervaJa [~, #1.
***
* * *
Tvrdnja kojaje bila upoLrijeb!jena u dokazu Leorema moze se poopCiti: Korijen prirodnog broja
iii je prirodni broj iIi nije racionalan broj.
Dokaz. Ako je prirodan broj a potpun kvadrat, onda je njegov korijen prirodan broj. Pret­
postavimo da a nije potpuni kvadrat. Djelomicnim korjenovanjem broj Va mozemo napisati u
r1
mje tr i op~s skupa realnih brojeva vrlo je slozen i ne mozerno ga navoditi na ovom
su : u... ealm su brojevi precizno opisani relativno kasno, tek krajern XIX, st. N?jveci
obliku Va = b../k, pri eemu.ie b prirodan broj a k prost broj iii umnozak razlicitih prostih brojeva. G op~nos u tome imali njernacki matematicari Wilhelm Dedekind (1831.-1916.),
Pokazimo da ../k nije raciona!an. Pretpostavimo suprolno, ../k moze se napisati u ob!iku skraeenog eorg antor (1845.-1918.) i Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (1815.-1897.):
raz!omka
../k:= ~ ~ m2 :=kn2 .
n •

Sad bi slijedilo da .Ie dje!jiv brojem k, pa kako je k proSI broj iii umnoZak prostih brojeva, mora
i m biti djeJjiv s k. StavljajuCi m:= 'kml dobivamo: .
kmt:= Jl2
i na isli naein zakljucujemo da .Ie i n dJeljiv S k, protivno pretpostavci da su mill relativno prosti.
Na sliean se naein pokazuje da je bila koji karijen prirodna broja iii prirodan broj Hi nije
racionalan broj. Prema tome, svi sljedeCi brojevi: .,;6, -/124, ~, ~ i njima slicn! nisu
racionalni.

* * *-
W. Dcdekind O. COlltOI' T. W. WeierstrafJ
Ako su dvije duzine sumjerljive, njihove duljine ne moraju biti racionalni brojevi. Tako su na
primjer, duzine duljina 2V2 i 3V2 snmjerljive, jer .le amjer njihovih duljina racionalan.
***
ievi mS~~o,gi opis sku.pa realnih brojeva dobivamo tako da propisemo sustav aksiama koje re~lni bro­
Da racionalan bro.i nije najopeenitiji pojam broja spoznali su jos stari Grci. Oni Stl imali ra­ R1 -R aju zadovoljavati, a koji su dovoljni da potpuno opisu skup realnih brojeva. To susvojstva
zvijenu geometriju i broj su pOistovjeeivali s geometrijskim pOjmovima duljine, povrsine, obujma. punost14 knavedena. pri opisu racionalnih brojeva .. Ona se moraju nadopuniti aksiomom R15 0 pot­
Grci su razvili tehniku m.lerenja duzina pomoeu .ledinicne duzine, onako kako to i m! danas radimo. brojev~ ~ ~~a realmh brojeva, po kojem ee se realni brojevi razlikovati od racionalnih. Dakj"e, realne
Spoznaja da dijagonala kvadrata sa stranicom duljine 1 nije racionalan broj, pa prema tome da nije da na no 0 Ivamo upotpunjujuCi skup racionalnih brojeva (dodajuei mu iracionalne brojeve), ali tako
sumjerljiva sa Slranicom, uzdrmao .Ie cije!u slarogrcku matematiku. brojevim~~m skupu vrijede sva svojstva algebarskih operacija koja su vrijedila medu racionalnim
 40 1. BROJEVI 1.6. REALNI BROJEVI 41

U sljedecem koraku smanjimo jedinicu mjere 10 puta, tako da mjerimo u de~i­

*** metrima. Iza vee izmjerenog dijela nastavljamo mjeriti smanjim duzinama, ponovo
Postoje dva jednostavna nacina na koja mozemo intuitivno pojmiti realne brojeve: dok ne premasimo duljinu dijagonale. Upotrijebit cemo cetiri duzine duljine jednog
1. Geometrijski pristup. deeimetra: '
1.4 < x < 1.5, x = 104··· m.
Skup realnih brojeva mozemo poistovjetiti s brojeVnim pravcem: svakom U sljedecem koraku ponovo smanjimo jedinicu mjere 10 puta, tako da u nastavku
realnom broju odgovara jedna tocka brojevnog pravea i obratno svakoj mjerimo u centimetrima:
tocki s broj evnog pravea odgovara jedan realni broj ..
1.41 < x < l A 2 , x = 1.41··· m.

2. Algebarski pristup. Vidjeli smo da svaki racionalni broj ima beskonacan

perio(jicni decimalni zapis. Prema tome, broj zapisan beskonacnim neperiodicnim
decimalnim prikazom mora biti iracionalan. .

Skup realnih brojeva sadrii sve decimalne brojeve oblika

±ao·b1b2 b3·· .
pr,i cemu je ao neki prirodni broj (ejelobrojni dio), a b l , b2 ,. , . znamenke 15
decimalnog prikaza.
c::::;:::::J
ORisat cemo u nastavku i jedan i drugi pristup realnim brojevima. Vidjet cemo da
o Vi 2
su oni Ihedusobno P9vezani. SI. 1.5. Postupak mjerellja nesumjerljivih duiina,

*** OcHo ovaj postupak mozemo nastaviti po volji dugo. On se nece nikad zavrsiti,
. i jer hi to znaCilo da je duljinadijagonale konacan deeimalan, dakle racionalan broj.
! Ka~o dobivamo iracionalne brojeve? Ima Ii njih vise iii manje (jd racionalnih? S usporedba­
rna ve!ic!na beskonacnih skupova moramo biti oprezni, no ovdje smijemo ustvrditi da iracionalnih Umjesto toga, dobit cemo niz brojeva koji sve boIje aproksimiraju duljinu dijagonale:
brojeva ima vise nego racionalnih. 1, lA, 1.41, 1.414, 1,4142, 1,41421, 1,414213, 1,4142135, 1,41421356, ...
Broj Vi 'je iracionalan eim x nije kvadrat racionalnog broja. lednako tako je iracionalan broj
¥, cim' x nije kub racionalnog broja. Sliepo vrijedi za Vx, za bilo koji prirodni broj II > 3. Ovi se brojevi pribliZavaju iracionalnom broju V2, razlika izmedu V2 i svakog
Vrijednosti elementarnih funkcija sinus, kosinus, eksponencijalne i logaritamske funkcije samo sljedeceg broja sve je manja. .
su iznimno racionalni brojevi. Tako je na primjer, C iracionalan broj za svaki prirodni broj x, pa
eak za svaki racionalni broj x =I o. " ***
Zbroj, razlika, urnnozak i kvocijent racionalnog broja s iracionalnim brojem iracionalanje bro]. Kako racunorn dobivamo gore navedeni niz brojeva ko]i opisuju duljinu dijagonale? Drugim
Ovi primjeri daju naslutiti da iracionalnih brojeva ima vise nego racionalnih. Strogi dokaz le rijecima, kako dobivamo decirnale hroja v':2? Odredit cerno ih probom I . Traiilno niz decimalnih
cinjeni¢e dal cerno u tocki 1.7. brojeva kojima ce kvadrat biti manji od 2. Brojeve pritom biramo tako da svaki s\jedeCi ima jednu
decimalu vise i da budu najveci s lrazenim svojstvom.
*** 12 = 1 < 2 < 22 4 XII,
Duljina dijagonale jedinicnog kvadrata je V2. Znamo da ona nije sumjerljiva s
2 2
njegovom stranieom. Stoga postupkom mjerenja ne mozemo odrediti tocnu vrijednost 1.4 1.96 < 2 < 1.5 == 2.25 x2 = lA,
njezine duljine (uzimajuCi za jedinicu mjere stranieu kvadrata), medutim, mozemo
je izmjeriti s tocnoseu koju unaprijed propisemo. Dtugim rijeCima, iako je duljina
= 1.9881< 2 < 1.422 2.0]64 x3 1.4J,
dijagonale iracionalan broj, mi mozemo odrediti racionalan broj k;oji je po volji blizak 1.4142 ~ 1.9993 < 2 < 1 ::::: 2.0022 X4 = 1.414, ild.
tom broju. Opisimo takav postupak mjerenja.
Neka je x duljina dijagonale kvadrata. Radi jednostavnosti opisa pretpostavimo
da jestranica kvadrata (jedinicna duzina) duga jedan metar, Nanosimo jedinicne duzi­
***
U svakom koraku mozemo procijeniti udaljenost broja i njegove aproksi­
ne dok ne premasimo duljinu dijagonale. Jasno je da mozemo uzeti jedinicnu duzinu macije konacnim decimalnim brojem. Kako svaka sljedeca aproksimacija ima jednu
same jednom. Zato je:
1 < x< 2, x = 1. ... m. I Posloji algorilam zn nal3ienje drugog korijcna. Nckoc se ucio U sKolam"
 1. BROJEY) 1.6. REALNI BROJEYl '43
42

toenu znamenku vise, vrijedi na primjer Na koncu postupka, realni broj x prikazuje se u obliku decimalnog broja
< 0.001, 1v2 - 1.41421 < 0.0001, ... x:: ao.b 1b2b3··· bn · ~"
1v2 - < 0.Q1, 1v2-
Ako je prikaz konaean iIi periodiean, tad je rijee 0 decimalnom prikazu racional­
Sto cemo dobiti 'na kraju' ovog postupka? U svakom koraku otkrivamo jednu nog broja. Inace je dobiveni broj iracionalan.
novu znamenku broja v2, zato ocekujemo na kraju prikaz oblika
v2 = aO·b1 b2b3 ..• Decimalni prikaz iracionalnog broja
Decimalni prikaz iracionalnog broja beskonacan je i neperiodican.
To je decimalni prikaz iracionalnog broja v2.

***
Potpuno isti algoritam mozemo zamisliti za bilo koji drugi realni broj x. Prona­ ***
dimo interval s cjelobrojnim krajevima koji ga sadrzi:
, Primjer 1. Decimalni prikaz iracionalnih brojeva je neperiodican. Zakoil nizanj,
ao ~ x < a6 = ao + 1, tj. x E [ao,ao + I). njegovih znamenaka nama je nepoznat: .
Braj ao je najveCi cijeli dio broja x. UkoJiko se x ne podudara s ao, nastavljamo
postupak. Mjerimo s desetinom jedinicnog intervala (slika 1.6.). = 1.4142135623730950488016887242096980785696 ...
Neka je al najveei takav broj manji od x: Jt 3.1415926535897932384626433832795028841971· ..
ell ~ X < a; = al + 0.1, tj. x E [a], al + 0.1). S druge strane, lako je opisati decimalni prikaz mnogih iracionalnih brojeva. Takvi
su na primjer:
Broj al je decimalni braj oblika al ao.b 1 i vrijedi x ~ a().b]. Time je odredena
jedna decimala broja x. 0.1234567891011121314151617181920212223242526 .. ·
Za sljedecu aproksimaciju smanjimo jedinicnu duzinu deset puta: 0.1010010001000010000010000001000000010000000'··' .
a2 ~ x < a;" a2 + 0.01, tj. x E [a2) a2 + 0.01). U prvom su slucaju napisani redom' prirodni brojevi, u drugom potencije 10" za
It ;;:;, 1 . Oba su ova prikaza neperiodicna, jer se u jednom i u drugorn moze proriaCi niz
x ~ a2 ao.b 1b2 . Time smo broj x odredili s toCnoscu od dvije decimale. istovjetnih znamenaka po volji odabrane duljine, dakle dulji od bilo kojeg uI).aprijed
Citav postupak mozemo opisati ovako: Broj x uklopljen je unutar padajucih zadanog perioda.
in\ervala:
[ao, ao + 1], [al) al + 0.1]' [a2) a2 + 0.01], [a3, a3 + 0.001]' ... Intervali. Omeaeni i 'neomeaeni skupovi
koji opisuju sve bolje njegove aproksimacije:
Najjednostavniji podskupovi brojevnog pravca su intervali. S obzirom nn njihovu
ao, ao.b h ao·b 1b2, ao·b1b2 b3,··· vrstu, razlikujemo cetiri tipa interval a i OZnaGflVamO ih na sljedeCi oaeill: '.
'.' \ .", ,e 'i '"

[a, b] {x E R : a ~ x ~ b} (zatvoreni interval"'! segment).

Go (a,b) == {x E R: a < x < b} (otvoreni interval),
- ...
,
b) :: {x E R: a ~ x < b} (poluotvoreni interval),
(a, bJ = {x E R : a < x ~ b} (poluotvoreni interval).
VidiffiO da je svaki interval 1 odreden svojim rubnim tockama a i b.a se naziva
pocetak iIi donji rub inte'rvala, a b je zavrsetak iIi gomji rub tog intervala. OVdje je
a < b. Sarno kod zatvorenog intervala moze se dopustiti da bude a :±= b, pri eemu je
interval [a, al zapravo skup koji saddi sarno tocku {a}.
/

Moguce je da pojedina granica intervala bude beskonacna. Na primjer, ako je

ao.b, b. b = 00, onda vrijedi [a, (0) == {x E R : a ~ x}, a za a == -00 imamo na primjer
(-00, b) = {x E R : x < b}. I citav skup R je interval: (-00, (0) = R.
S vrstom rubnih tocaka povezan je pojam omedenosti interval a, Interval je ome­
den ako su mu rubovi a i b konacni realni brojevi.
Svaki broj m ~ a naziva se donja ograda, a svaki broj M ;;:;, b naziva se gornja
Sf. 1.6. Odl'eilivanje decimalnog prikaza realnog broja ograda intervala I.
 44 1. BROJEYl 1.6. REALNI BROJEYl 45

Ako ovi brojevi pripadaju intervalu (tj. ako je njcgov rub ukljucen u interval), tada su­
M
premum nazivamo joil maksimumom, a za infimum ka.zemo da je minimum interval a
i pisemo:
I
I II I= a
Tl[ I
:Ia b a= b
St. 1.7. interval i primjeri Iljego­
vih dOlljih i gornjih ograda m
! ,
a = mmi, b =
a = intI, b = sup I.
Ako je boo, onda za interval [a, (0) supremum ne postoji, jer ne postoji
Ako je neki od rubova interval a a, b jednak -00 iIi 00, onda je interval neo­ meaa. Ipak, po dogovoru pisemo supI = 00.
mede~., Tako na primjer, interval ovom, za interval I = <-00, bj koji nije omeden odozdo pa nema niti
infimuma, stavljamo po dogovoru inff = -00.
= {XER:x)
je neOlpeden, jer
i
omeCten odoz!!o. Interval ** *
E R:x < 2} Presjek dvaju interval a je iIi prazan sImp (ako su oni disjunktni) iIi ponovno inter­
val. Pritom za presjek mozemo dobiti tocku, dakle zatvoreni interval la, a]. Presjek
je neomeden. omeden odozdo. nekoliko intervala je iii prazan skup iii ponovo interval. Poopcenje ovih razlllatranja
je sljedeca tvrdnja koju cemo prihvatiti jer je intuitivno jasna, iako se tu fadi 0 vrlo
*** vaznom i netrivijalnom svojstvu skupa realnih brojeva I .
. ii~o~rJOVi omedenost te donja i gomja ograda, prosiJUju se i na po volji uzete Presjek familije intervala
po~skupove brojevnog pravca.
Presjek bilo koje familije nonovno interval.
. Do·nja ograda skupa S je svaki broj m manji iIi jednak od bilo kojeg elementa
skupa !i. Gornja ograda skupa S je svaki broj M veGi iIi jednak od bilo kojeg
elemenfa skupa S. Neb pravca. Promotrimo
• Naglasimo odmah da, kao i za intervale, donja i gornja ograda nekog skupa ne interval I svih intervala koji skup
moraju postojati. S. Takav sadrZi skup S) i zato je taj presjek
interval. Definiramo
Om~deni skupovi
inf S := inff.
Neprazan podskup S brojevnog pravca je omeden ako Ponovo cemo supremum koji pripada skupu S zvati maksimumom, a infimum
m i ,M takvi da za svaki x koji pripada skupu zovemo minimumom.
Kako su gomje i donje ograde skupa S ujedno i ograde intervala I, za supremum
m~x~M.
skupa mozemo kazati da je najmanja donja ograda, a za infumum skupa da je najveca
(Svaki qmedeni skup ima konacnu donju i gornju ogradu.) U protivD,om, za gornja ograda.
skup kaiemo da je neomeden.
.Primjer 2. Navedinlo nekoliko primjera podskupova brojevnog pravca i odredimo
njihove gornje iIi donje mede, pomocu najmanjeg interval a koji ga sadrzi. Istaknimo
pripadaju Ii one skupu iIi mu ne pripadaju.
MinirTlUm, maksimum, supremum i infimum skupa
S = (0, I) U (1,4]' I (O,4J, infS=O, maxS = 4,
Rubne tocke mogu ·pripadati intervalu a mogu mu i ne pripadati. U ovisnosti S:::: {x E Q : x2 < 2}, I ·12), inf S = -h,
o tome definiramo pojmove maksimuma, minimuma, supremuma i infimum a nekog
intervaIa: S:::: {y E R : y = -x2+2, XER}, intS = -00, maxS 2,
Gomji rub intervala I nazivamo supremumom ili najmaqjom gornjom me­ S::;; N = .f1. 2, 3, .. minS = 1, supS = 00.
dom interval a I. Donji rub intervala I nazivamo infimumom iIi najvecom donjom
medom intervala I i pisemo: . ***
a = inff, b =supI. I Ova je rvrdnja U Slvar; ekv;valentna aksiomu R I5 skllpa realnih brojeva koji cemo opisali u nastavku
46 1. BROJEVI 1.7. PREBROJIVOST! NEPREBROJIVOSTSKUPOVA 47

~up R je polpUn l Time su odredeni intervali

II = [1,2J,

Bitno svojstvo po kojem se skup re~lnih brojeva razlikuje od skupa raeionalnih brojeva je: 12 [1.4,1.5]'

13=[1.41,

Aksiom potpunosti skupa rea/nih brojeva

14 = [1.414, 1.4J5),

R1S U skupu R svaki omedeni podskup ima infimum i supremum.

Is = [1.4142, 1.4J43],

Istaknuli smo svojstvo koje je gotovo ocigledno. Me(futim, vazno je da takvo svojstvo
16 = [1.41421,1.41422],

ne vrijedi u skupu racionainih brojeval h = [1.414213, 1.414214], itd.

U presjeku svih tih intervala Ilalazi se sarno broj -12.

Vidimo da je za pripadne intervale u
Skup racionalnih brojeva nije poipun skupll Q presjek prazan.
Supremum i infimum omedenog podskupa racionainih brojeva ne mora biti racio­ Koristeei decimalni prikaz po volji odabranog realnog broja x, vidimo da vrijedi istovjetan
nalan broi. rezultat: '

Realn! broj je presjek padajuceg niza intervala

Ilustracija za to je gore naveden skup racionalnih brojeva
Za svaki realni broj x postoji padajuci niz intervala [aj, a~ J.:J [uz, u~l :J [a3, a3J :J
{x E Q : xZ < 2}. . .. u cijem se presjeku nalazi samo broj x. Pri tome brojeve all, a~ mo:1:emo odabrati
tako da budu racionalni.
Njegov infimum je broj --12,
a supremum -12
ito nisu racionalni
Zorno to zamisIjamo tako sto prihvac3mo da unutar skupa raeionalnih brojeva (shvaCelli11 kao
tocke brojevnog pravca) postoje supljine. Te supIjine upravo su iracionaini brojevi. S druge je strane
skup real nih brojev3 je potpUll, on neOla supljina. To zamisIjamo tako da svakoj tocki brojevnog
pravea odgovara neki realni broj.
Potpunost skupa real nih brojeva obieno ilustriramo jednim svojstvom padajueih zatvore­
r z;ct~ci 1.61
nih intervala. Neka je 11 =
[aj,b 1], 12 [az,bzJ. 13 =
[a3,b3], 14 = b4J ,... zadani niz L Odredite niz uklopljenih interval a unutar kojih se nalazi broj ~. Smijete se kpristiti~zepnim ra­
padajuCi\1 intervala: eunalom, primjenjujuci samo operacije mnozenja. Odredlte na taj naein broj ~'s tm';ciznoseu
11 :J h :J 13 :J 14 :J ... od 5 znamenaka. . ' . ,
Tad postoji realni sadrz.an u svim intervalima (slika 1.8). Precizllije moz.emo kazati da je 2. Poredajte po velieini brojeve -12 + 1, ~1C, V6, 2.42, 22.
presjek ove familije ponovo zatvoreni interval, koji se moze stegnuti 1I toeku.
3. Neka su x i y irae.ionalni brojevi. Jesu Ii brojevi x + y i x - y nuzno iracionalni?
4. Ako su x + y i x - y racionalni brojevi, moraju Ii brojevi x i y biti radonalni?
Svojstvo pa~aju6ih interval a "
Niz padajucih zatvQrfnih intervala ima neprazan presjek u skupu real nih brojeva.
5. Brojeve /9 + 4..)5 i V
17 - 4/9 + 4..)5 prikazite u obliku x + vy.
6. Napisite neki iracionalan broj koji lezi u intervalu [0.12600011,0.12600025].
7. Dokazite da su sljedeci brojevi iraeionalni:

a
A. + -V:3; B. -12 + v'3 + ..)5; C. /1 +..)5 ..
. 8. Dokazite da jeza svaki prirodni broj /1, koji nije ejelobrojna potencija od 10, broj logn iraeionalan.
9. Dokazite da je broj cos 20° iracionalan.

Sf. 1.8. Niz padajuCih bltervala

ima neprazall presjek u skupu re'.
an alllih orojeva

Svojstvo potpllnosti skupa realnih brojeva povezano je s deeimalnim zapisom real nih brojeva.
Uz svaki takav prikaz realnog broja povezan je padajuCi niz intervala (svaki sljedeei je deset puta ma­
njl) koji se stezu oko zadanog realnog broja. Napisimo kako izgledaju ti intervali na vee spomenutom
iracionalnom broju -12.Njegov decimalni prikaz je:
-12 = 1.414213562· ...
Pojam broja razvio se kroz postupak prebrojavanja.
Prebrojivsi eJemente nekog skupa mi mu pridrufujemo prirodni broj koji goveri
koliko elemenata postoji u tom skupu. Broj tako opisuje jedno zajednicko svojstvo
razliCitih skupova. Pritom mozemo zanemariti i vrstu skupova i prirodu njihovih
elemenata.
 48 1. BROJEVI 1.7. PREBROJIVOST I NEPREBROJIVOST SKUPOVA 49

***
Da .Ie brojaoje povezaoo s fuokcijama bilo je pozoato od davoioa i. priprostim pastirima koji
nisu oitizoali imena velikim brcijevima. Priea kaze da .su pri izlasku stada iz lora, za svako grlo
stavljali kamencic u vrecu. Broj zivotioja (rna ko[iki on bioI) odgovara broju kamencica u vreci. Pri
povratku nazad vadili su po jedao kameocic iz vrece. Ukoliko bi kC\ji kamenCic preostao (a takvih
nikad ne bi bilo puoo) znali su da trebaJu otici odmah u potragu.
Pastiri oisu znali da je pridruzivanje koje jednoj zivotinji dodjeljuje kamencic

i~med'u njihova slada i skupa kamencica·u vreci. Danas je pasti ra sve manje, a
Sf. 1.70. Poslupak brojanja. Skup
vise. latica u cvijetu je konacan

*** Skup A koji ima n elemenata mozemo napisati u obliku

A == {al,a2,' .. ,an }
gdje indeks oznacava redni broj elementa u postupku prebrojavanja. (Smatrat cemo
Def!niclja bijekciJe uvijek da su elementi skupa medusobno razliciti.) Vidimo da ovaj skup ima
broj elemenata kao i pocetni dio skupa prirodnih brojeva
Funkciju f : A ~ B nazivamo bijekcijom iIi obostrano jednoz­
nacnim preslikavanjem ako je svaki element skupa B slika tocno jednog =
Nn {I,2, ... ,
elementa skupa A . Brojanjem je definiranafunkcija f : N" -T A na naCin f(l) = aI, f(2) a2,
itd. Svakom elementu skupa A odgovara tocno element skupa Nfl i pri tom su
iskoristeni svi elementi skupa Nil.' To znaci da funR:cija f bijekcija. Za skupove
Nil i A kaierno da sujednakobrojni (ekvipotentni).
Detaljnije cemo bijekcije proucavati u §5.
Ovaj pojam mozemo definirati i opcenitije.

. .~·I~~-
Ekvipotentni skupovi

Za skupove A i B kaiemo da su jednakobrojni (ekvipotentni) .ako

postoji bijekcija sa skupa A u skup B.

. .. . . 1__.___. Prirnjer 1. Dva su konaena skupa jednakobrojna onda i sarno onda ako imaju
jednak broj elemenata. U tom slucaju njihove elemente mozemo prebrojati:
Sl, 1.9. Preslikavanje lijevo nije biie/<.cija, jednom elemelltu skupa B odgovara vise elemellala
skupa A. Presllkavanje desno nlje 'bljekcija: postojl element sKupa B /rojl nije slika nijednog A = {al,a2,' .. ,all }, B {bl>b2, ... ,
elemenla skupa A. Preslikavallje II sredini jest bijekc/Ja.
Bijekcija se uspostavlja ovako:
f(a1) b l , f(a]) = b], ...
* * *. Primijetimo da to nije jediria mogucnost sku­
pova. Bijekciju mozemo definirati i na razne 4
Danas nam za postupak prebrojavanja nisu potrebna pomocna sredstva poput

kamencica. Umjesto toga, sluzi nam skup prirodnih brojeva.

Postupkom brojanja elemenata nekog skupa A, svakom njegovom elementu pri­ A :::: {2, 4, 6, .. } je beskonacan. Do­
druzujemo redom po jedan prirodni broj. Prvom elementu broj 1, drugom broj 2,.. elemenata od skupa N je pogresan! Nairne, svakom
posljednjem broj n. Dakako da ovo pridruzivanje mozemo promatrati i u sup rot­ paran broj 211.. Funkcija f : N ~ A definirana
nom smjeru:broju 1 pridruzimo prvi element skupa, broju 2 drugi element itd. To =
211., ... je bijekcija. Zato su skupovi A i N
pridruzivanje zapisujemo ovako: 11-+ al , 2 1-+ a2,. .. , n 1-+ all. •
Ako u jednom trenutku sve elemente ovoga skupa, pa recimo all. bio
posljednji element, onda kazemo da je skup A konacan i da je n elemenata u Primjer 3. Interval (0, I) jednakobrojanje intervalu <-1, I) .
skupu A. Govorimo jos da je n kardinalni broj skupa A i pisemo
k(A) = n iii card(A) = n.
Nairne, funkcija f{x) = 2x -1 svakom broju iz interval a (0, I) pridruzuje toeno
jedan broj iz intervala <-1, I) ito je pridruzivanje bijekcija (slika 1.11). <I
 50 1. EROmYI 1.7. PREBROJIYOST I NEPREBROJIYOST SKUPOVA 51

Kriterij prebrojivosti
Skup A prebrojiv je onda i samo onda aka mu elemente mozemopore­
datiuniz:A -far,az, ... ,Gn , ... }. :

Primjer 5. Skup cijelih brojeva je prebrojiv. Njegove elemente mozemo poredati

na nacin .
0, I, 2, -2, 3, ... <I
Sl. 1.11. PWlkcija f (x) = 2x - 1
bijekcija je s intervala (0, J) lIa
., interval (-1, 1). Zato SU ti sku­
povi jedl/akobrojni!
Izmecru syaka dva uzastopna cijela broja postoji beskonacno racionalnih.,Iz toga
bismo brzopleto mogli zakljuciti da racionalnih brojeva ima vise (beskonacnoputa vi­
se!) nego cjelobrojnih. Meautim, kad govorimo 0 beskonacnim skupovima, poj~ovi
Primjer 4. Interval I) jednakobrojan je s citavim skupom realnih
"vise" ili "manje" gube svoj intuitivni smisao i moraju se strogo matematicki definirati.
R.
Pokazimo da je i skup racionalnih brojeva prebrojiv. Racionalne brojeve moze­
Funkcija f (x) = tg.nx bijekcija je s interval a R <I mo poredati u obliku niza tako da kao kriterij svrstavanja uzimarno zbroj brojnika i
nazivnika. Pri tome cemo cijele brojeve pisati s naziv¢kom 1, a izdvojit cemo sarno
skracene razlomke jer cemo tako dobiti sve razlicite racionalne brojeve. r-fapisimo
najprije niz koji odgovarapozitivnim racionalnim brojevima: I
1 121 3 1 234 1 5 1 2 3 4 5 6
l' 2' l' 3' I' 3' 2' l' 5' i' 6' 5' 4' 3' 1"",
Jasno je da ce se svaki pozitivni racionalni broj pronaCi u ovome nizu. zlto je skup
x pozitivnih racionalnih brojevaprebrojiv. i.
Sad mozemo ukljuCiti i negativne racionalne brojeve tako da iza svakog CIana
gornjeg niza stavimo istovjetan negativan broj. UkljuCimo Ii i nulu, recinao na pocetku
niza, dobit cemo poredane sve racionaille brojeve: I
Sl. 1.12. Skupovi (-1,1) i R
111122113311
jed/lakobrojlli suo Bijekcija se us­
]!;X
o'1'1'2'
- -- - 1
- -- - -- - -­
'3' 3'1' 1'4' 4""
postavlja funkcijom f(x) = tg"2 .,.
Prema tome, iako to na prvi pogled prkosi zoru, racionalnih brojeva ima jednako
mnogo kao i prirodnih. Izmecru ta dva skupa moze se uspostaviti bijekcija.
~k~nacniSkUPoVi I
Prebrojivost skupa racionalnih brojeva
, Za skup koji nije konacan kazemo da je beskonacan. Prema tome, postupak preb­ Skup racionalnih
rojavanja nece se nikad zavrsiti. Mecrutim, mozemo u mislima nastaviti taj postupak i
usporediti skup sa skupom prirodnih brojeva.

Prebrojivi skupovi Skup realnih brojeva nije prebrojiv I

Za skup A kazemo da jeprebrojiv ako je jednakobrojan

brojeva.
beskonacni skupovi koji nisu prebrojivi: nizanjem njegovih elemenata ne
mozemo iscrpsti cijeli skup.Primjer takvog skupa je skup real nih brojeva. 0lva tvrdnja
je potpuno netrivijalna i Ijudi su je bili u potpunosti svjesni tek ,krajem 19. stoljeC;a.
Takona
Neperiodicnih decimalnih prikaza ima neusporedivo vise od periodicnih. Bes­
Ako je
N u skup A: f(l) aI, konacni prikaz racionainog broja je, nakon sto utvrdimo njegov period, n~kon toga
= a2,·· *' potpuno odreden: period se mora ponavljatiu strogu poretku. Kod prikaza realnih .
 52 1. BROJEY) 1.7. PREBROJIYOST I NEPREBROJIVOST SKUPOVA 53

brojeva nema nikakvih ogranicenja: znamenke prikaza mozemo odabirati po nasoj a, a + x, a + 2x, . .. , a + 100x b racionalni broievi unutar interval a b]. Njih
volji. .
je sad a 101. Dijelivsi razliku b a na sve VIse mozemo
Ovo obrazlozenje nije strogi dokaz, jer znamo da pri usporedbi beskonacnih sku­ pronaci po volji mnogo racionalnih brojeva unutar ovoga
pova moramo bid oprezni. Meautim, pokazuje se da realnih brojeva uistinu ima vise
nego racionalnih: skup realnih brojeva nije prebrojiv.
Dovoljno je pokazati da skup realnih brojeva unutar jedinicnog interval a [O,lJ
prebrojiv. Ovu tvrdnju dokazujemo krenuvsi od s'uprotne pretpostavke. Pretpo­
stavimo da skup [O,lJ jest prebrojiv. Tad sve njegove elemente mozemo napisati u
jednom nizu: xl, x2, x3 . ... NapiSiroo decimalni tih broieva: ,

. . xI = 0.bllbI2b13bJ4··
qb,
a+x (I+.2x
b [g.. .
'----I..'
;I X2 = 0.b21 b22b23 b 24 ...
Sf. 7.13. izmeau svaka dva racianalna braja postaj; joS beskonac12o Irlllogo raclona/nih brajt!Vo
x3 = O.b31b32b33b34···
x4 = 0.b41 b42b43b44 ... ***
Pogledajmo jos jednu konstrukciju. Podijelimo interval b] na dva
d IJe a. D'Je l'x
.. 1 ~xk"
l"na tv\'- a + b 1.
b a = -2-
a lznOSl x a + -2- Sad mo­
U ovom popisu nalaze se svi realni brojevi iz interval a [0,1). Izaberimo sad broj
nacinjen na sljedeCi naCin: njegova prva decimal a Cl jednaka je 1, ako je b ll 1, a zemo interval [a, xJ ponovo podijeliti na dva jednaka tocki ()11(T()v"n.
inace je 3, nj~gova druga decimal a C2 jednaka je 1 ako je bn =f. 1, a inace je itd. racionalni broj.
Opcenito . U svakom koraku mozemo sve prethodne intervale podijeliti na pola djelisnim
I, =f. I, tockama koji su racionalni brojevi. Tako pronalazimo unutar interval a [a, b1 jednu, pa
Cn = { 3, dvije, cetiri, os am, sesnaest itd. racionalnih tocaka. Prema tome, izmedu svaka dva
1.
racionalna broja postoji beskonaeno mnogo racionalnih brojeva. Sliena tvrdnja moze
Dobili smo broj se dokazati i za odnos realnih i racionainih brojeva:
X 0,C1CZC3'"

koji predstavija neki broj unutar intcrvala [0, IJ. Taj se broj ne nalazi na gomjem
popisu, jer se razIikuje od svakog broja Xn U barem jednoj znamenki. Time smo dobili
proturjecje s pretpostavkom da je skup [O,lJ prebrojiv. Zato je on neprebrojiv. Tad je
..
pogotovb neprebrojiv skup R koji ga sadrzi.
Neprebrojivost skupa realnih brojeva
Skup realnih broj(;lva j;neprebrojiv. Realni brojevi ne mogu se poredati
u niz. . .
I realni brojevi nalaze uklopljeni unutar intervala cije su rubne tocke racionalni (deci­
Udaljenost dva uzastopna cijela broja iznosi 1. To znaci da u intervalu
manje od 1 postoji najvise jedna cjelobrojna tocka.
Polozaj racionalnih brojeva na brojevnom pravcu bitno je drukciji. Pokazat cemo
da izmeau svaka dva racionalna broja postoji beskonacno racionalhih brojeva. Vise je
mogucih dokaza. Obrazlozimo dva sliena razmisljanja.
Ako su brojevi a i b racionalni, tad je racionalan i broj X = b ~ a . Promotriroo
brojeve a, a+x, a+2x, . .. , a+ lOx == b. Svi su oni racionalni ileze unutarintervala
"'
bJ. ToCno je 11 takvih brojeva. Stavimo s~d X = bl~Oa . Ponovo su brojevi oblika
Gustoca skupa racionalnih brojeva
Izmeau svaka dva racionalna broja postoji beskonacno mnogo racional­
nih brojeva.
Izmeau svaka dva realna
brojeva. Kazemo da su
Dokaz. Trebamo dokazati drugu tvrdnju. U tu se svrhu dovoljno prisjetiti da se
malni!) brojevi. Pretpostavimo da su x i y iracionalni, x < y. Onda postoje intervali
[a", a;,1 s racionalnim rubnim tockama za koje je an ~ x ~ a~. Kako se same tocka
x nalazi u svim intervalima [aJ" a~1, to je a~ < y za neki prirodan broj n. Zato
unutar intervala (x,y) sigurno leze sljedeci racionalni brojevi: a~, a;.+I' a;.+2' ....
Po prvom dijelu tvrdnje znamo da izmeau svaka dva racionalna broja iroa beskonacno
mnogo racionalnih brojeva. Time je tvfdnja dokazana.
[ Zadaci 1.71
1. Napisite hijekciju sa skupa N 1I skup
• neparnih prirodllih brojeva,
• prirodnih brojeva djeljivih s 3,
• prirodnih brojeva koji pri dijeijenju s 3 daju ostalak 1.
2. Napillite bijekciju sa skupa N u skup cijelih brojeva.
3, Pokazite da su intervali [0,1] i [1,3] ekvipotentni.
4. Pokazite da su interval <0, J) i R ekvipotentni.

.,.
$4 1. BROJEVI
1.8. ThIGONOMETR!JSKI PRIKAZ KOMPLEKSNOG BRO.lA s

broja. Tad vrijedi

= xl + x2 + (Yl + Y2)i,
Zl +.2"2 (5)
zr -.2"2 = xl - x2 + (Yl - yz)i,
I Aigeba;:;ki prWk~ksnog broja I .2"1 • z2 = X)XZ - Y1YZ + (X1Y2 + X2Yl )i,
(6)
(7)

x
Ponovimo na pocetku poglavlja osnovna svojstva kompleksnih brojeva koja su - = Xl+Yli_~X1X2+YlY2
Zl
--- _ ? ? lY2.t.
+x2Yl- (..1.0):
z2 r .'(8)

obradivana u drugom razredu. z2 x2 + Y2 i. x~ + Y2 X2 + y~ :

Formule ne moramo pamtiti, vee ih izvodimo koristeCi svojstva operaCija. Tako
Imaginarna jedinica se na primjer formula za dijeljenje dobiva postupkom 'rjesavanja imaginarnosti' n
Imaginarnajedinica i je takav kompleksan broj za vrijedi i 2 +1 = naZivniku razlomka:
0, to jest, P === -1 . -'---=--'- = Xl + Yl i . X2 - yzi
x2 + Y2i X2 + Y2 i X2 - Y2 i
X1X2 + Y1Y2 + (X2Yl - XIY2)i
Rjesenja jednadzbe + 1 = 0 nisu realni brojevi. Skup realnih brojeva R
prosirit cerno do skupa kompleksnih brojeva C tako da mu prikljucimo imaginarnu x~ +y~
jedinicu: rjesenje ave jednadzbe. Pritom zahtijevamo da i u novom skupu vrijede sva X1X2 + Y1YZ X2Yl - XIY2 .
pravila Rl -R9 za racunske operacije zbrajanja i mnozenja. = 2 2 + .? Z t.
x 2 + Y2 X2 + Y2
Kompleksan broj z je broj oblika
z = x + yi ** *
gdje su x i y realni brojevi. x nazivamo realni dio, a y imaginarni dio komplek­
snog broja z. Piserno x = Rez, y = lmz. Prikaz (1) naziva se algebarski prikaz Primjer 1. lzvrsimo naznacene operacije:
kompleksnog broja z. (3 + 2i)(1 - 2i) = 3 + 2i - 6i 4i2 = 7 4i,
* **
(2 + i? == 4 + 4i + i2 = 3 + 4i,

Neka je z = x + yi bilo koji kompleksni broj. Sa Z oznacavamo broj

(1 + 2i)3 = 1 + 6i + 12P + sP 1 + 6i - 12 - 8i = -11- 2i, .

z := x - yi. (2) 3 + 2i 3 + 2i 1 + 2i 3 + 2i + 6i + 4i 2 -1 + 8i 1 i8.

Za brojeve z, z kaiemo da Cine par kOnlpleksno konjugiranih brojeva. Za umnozak

1+ == = -:5 +:5 to
takva dva broja vrijedi
z· z (x +yi)(x - yi) = x 2 - ii
2 = x2 + l. (3) . Primjer2. Vrijedii2 -l,P::::P.i _i,i4=i3.i=_i2=1,i5=i4.i=i.
Primjeeujemo da je tal umnozak uvijek realan nenegativan broj. Nadalje, z· z 0 ako Dalje se racun ponavlja.
i samo ako je x = 0 i yO, dakle, Z = 0. Vrijednost .. Svaki se prirodni broj n moze napisati u obliku n = 4k + r, gdje je r ost~tak pri
dl]eljenjns 4, r E {O,l,2,3}. Tadje: ~
Izi = ~= Vx2+y2 f = i4k+f 14k· i' = t.
nazivamo modnl iii apsolntna vrijednost kompleksnog broja. Vrijednost Izi oznaca­ Na primjer, i23 = i 4.5 . P = i3 -i, i 1998 = i4.499+Z =:: iZ :::: -1 i slicno.
va udaljenost tocke T(x, y) od ishodista koordinatnog sustava, a IZl - z21 udaljenost
dviju tocaka Tl (XI ,Yl), T2 (X2 ,Y2) koje odgovaraju kompleksnim brojevima Zl i Z2.
* '" '"
~ skupu kompleksnih brojeva Ile postoji relacija ureaaja, koja irna svojstva RlO -R14 relacije
1~1gebarske operacije r uredaJa u skupu realnih brojeva. Dokazimo to.
Primijetimo najprije da u urei!enom polju vrijedi
U skupu kompleksnih brojeva mogu se definirati algebarske operacije zbrajanje i x~O =? O~ -x.
mnozenje tako da jane imaju svojstva komutativnosti, asocijativnosti i distributivnosti. Zaista, po reiaci,ii R13, siijedi
Pomocu zbrajanja i rnnozenja mozemo definirati i izvedene algebarske operacije odu­ x~O =? x+(-x)~O+(-x)
zimanja idijeljenja. Neka su Zl = Xl + Yl i, Z2 =:: X2 + Y2i bilo koja dva kompleksna
odakle dobivamo
56 1. BROlEYI 1.8. TRIGONOMETRIJSKI PRIKAZ KOMPLEKSNOG BROlA 57

Pretpostavimo sad ~~ u. ~ol.iu ko~p}eksnih brojeva P?st.oji ~elacija. ~redaja ::;. Tad za svaki Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja
kompleksni broj mora Vrl.ledltl z ~ 0 III 0 ~ z. Tako bl bllo , ::; 0 II! 0 ~ i. U posljednjem
2
slucaju, po R14 vrijedilo bi 0 ::; i = -J sto je proturjecje. Ako je pak i ::; 0, tad je 0 ::; -i i
Pokazat cemo kako se slozene operacije s kompleksnim brojevima (mnozenje,
oda~de 0 ::; (_;)2 == -'1 , ponovno dobivamo isto proturjecje.
dijeljenje, potenciranje, korjenovanje) mogu jednostavnije racunati ukoliko izaberemo
Prema tome, nije.moguce defi~irat.i relacij.~.u~edaja u polju kompleksnih brojeva. Stoga kom­
pleksne brojeve ne mozemo usporedwatl po vehclflJ.
drukCiji, ponesto neobicni prikaz kompleksnoga broja. Taj se prikaz osniva na koordi­
natnom sustavu u ravnini koji se razlikuje od Kartezijeva - na polarnom sustavu.
***
***
I Kompleksna ravnina I Neka je M(x, y) tocka Gaussove ravnine koja odgovara broju z = x + iy, pri
cemu je z =I O. Njezin polozaj mozemo odrediti i pomocu sIjedeca dva podatka:
'Svakom kompleksnom broju z = x + iy odgovara ureaen par realnih brojeva • udaljenosti r tocke do ishodista 0,
(x, y). Zelimo Ii prikazati graficki kompleksan broj, prirodno je takvu broju pridruziti • kuta rp izmeau spojnice OM i pozitivnog dijela x-osi.

tocku M(x,y) u ravnini R~. T~ko skup C mozemo poistovjetiti s ravninom u kojoj Broj r je realni pozitivni broj, a za mjeru kuta rp uzimamo vrijednost unutar

je uveden Kartezijev koordmatm sustav. interval a [0, 2n). r i .f(J nazivaju se polarne koordinate kompleksnog broja z (sli­
ka 1.15). Te su koordinate jednoznacno odredene tockom z. Vrijedi i obrat: ako su rI
I i rpI polarne koordinate broja Z1 , a r2 i 0/2 polarne koordin<lte broja Z2 paje 1"1 =I /"2
·7+2i i! / . ,.' IInagillama
. os iIi rp1 =I 0/2, ondaje nuzno Z1 =I Z2 (razmislite zasto!). Za broj z =
0 vrijedi r 0 =
'(" a kut rp nije odreaen. Primijetimo ipak da je z = 0 jedini broj za koji je r = O.
~ Sa slike vidimo da su Kartezijeve i polarne koordinate vezane ovako:
I " ' : M (x,y)=x+iy
,yt _

.!. V
",
i
i

I
"
!""\_. ;'
I-
I
I

Sf. 1.14. Svakoj tocki M(x,y) Kar­

Odavde slijedi
x
{

+ iy =
X

y
= r c~s rp,
= rsmrp.
r(cos rp + i sin rp).
(9)

(10)
.i I. \
tezijeve ravnille odgovara kompleks­
l-l rea Ina os Ovaj se prikaz kompleksnog broja naziva trigonometrijski prikaz broja z.
·2-i +
ni broj z = x iy. Na osi apscisa
Ilalaze se realni brojevi, na osi ordi.'
/lata imagillarlli
,
i M(x,y)
Y1
. Os Ox Kartezijeva sustava u ravnini naziva se realna os u C. Na njoj (i samo ~~~\
na njoj) leze realni brojevi. OIl.Oy naziva se imaginarna os ona sadrzi imaginarne
brojeve - kompleksne brojeve ciji je realni dio jednak nuli. Ovu ravninu nazivamo Sf. 1.15. Poloiaj tocke M opisu­ C(l= argz .
kompleksna ravnina iii Gaussova ravnina. ju Kartezijeve koordinate (x,y) ,
ali i polame koordillate (r, cp). "
x
~~~
Karl Friedrich Gau(3 (Brau/lschweig, 30. trav/1ja 1777. - Gottin­
ge/l, 23. veljace 1855.) po mnogima llajveCi matemaficar svih Kvadriranjem i zbrajanjem vela u (9) dobivamo
vremena (princeps mathematicorum). S 19 godilla rijeSio je
2
problem kOlZstrukcije pravilllog sedamllaesterokuta. S 22 godilZe
prvi je dokazao oSlZovlZi stavak algebre, po kojem svaki polinom
x + l = 2 2
r2(cos rp + sin rp),
ima bar jedn" (kompleksllu) Iluitocku. Djelom Disquisitiones odakleje
arithmeticre (1801) postavio je OS/10ve suvremelloj teoriji brojeva.
Bitno je doprinio u svim podrucjima matemafike, tako da mnogi r= Vx2+y2. (11)
pojmovi i tvrdnje nose njegovo ime. Od 1807. vodi katedru
matematike i astl"onomije /la Gottingen§kom sveucilistu i upravlja
mjesnolll zvjezdarnicOI1l. Bio je i veliki prakticar. S 24 fJodille Prema tome, r je modul kompleksnog broja z, r = Izl. Kut rp nazivamo argument
izracunao je puta/lju planetoida Ceresa koji se bio izgubio tz vida kompleksnog broja i oznacavamo s rp = arg(z). Dijeljenjem jednadzbi u (9), (iIi pak
nedugo /lakon sto je biD otkriven, a zatim i planetoida Palade. oCitavanjem sa slike) dobivamo za x =I 0
Prireaio je i matematicke tablice koje su bile u uporabi preko
stopedeset godina.
tgrp = ~.
x
(12)
 58 1. BROJEYI 1.8. ThIGONOMETRlJSKI PRIKAZ KOMPLEKSNOG BROJA 59

Ovom jednadzboin kut CfJ nije potpuno odreden. Nairne, ova jednadzba ima dva rje~
senja unutar intervala [0,2Jr) (koja se medusobnorazlikuju--zan-). KojC7jeod..njih
[Mnozenje kompleksnih brojeva I
'pravo' odredujemo pomocu predzllaka brojeva x i y, odnosno, na osnovi informacije
o kvadrantu u kojem se nalazi broj z. Ako je x = 0, tada je broj imaginaran, pa je Izaberimobilo koja dva kompleksna broja (razliCita od nule) i prikazimo ih u
njegovargument nl2 za y > 0, odnosno 3nl2 za y < 0. trigonometrijskom obliku:
zl = 1'l(cOSCfJl + i sin CfJl),

z2 = 1'2 (cos cpz + i sin cpz).

Primjer 3. Prikazimo u trigonometrijskom obliku sljedece brojeve:

K05ist~nje~ adicijskog teorema za trigonometrijske funkcije, dobivamo za ~ji~O~1 urn·

A. y3 + i; B. -2i; C. -h; nozak 1zraz. I' . .

E. 1 + i 1Z3 ; F. -1 + 2i.
,!
D. 2;
z] Zz = 1'1 1'z (COSCf' + i sin CPl) (cos cpz + i sin cpz) .,
[> A. = 1'1 1'z [cos CfJI COS cpz -sin CfJl sin cpz
+ i cos CfJl sin cpz + i sin CfJl cos cpz] ,I
l' = Iy3 + il = -J3+1 = 2,}
n . n) = 1'I1'Z[cos(CPl + cpz) + isin(CfJ1 + cpz)]. , (13)
1 n n ===} z = 2 (cos "6 + i Sill "6
tg cP = - = tg -, CfJ = ­ Formule (13) predstavljaju trigonometrijski prikaz broja ZlZZ. Njegov jemodul
y3 6 6
1'11'2, a argument CfJl -+ cpz. Zato vrijedi .
. 3n. ( 3 n . . 3n)
B. l' = I - 2z1 = 2; 2
cP = te Je z = 2 cos 2 + I Sill 2 . IZlzzl = IZ11· Izzl, (14)
arg(zlzZ) = argzl + argz2. (15)
C. I' = I - hi = h, CfJ ~ n, z = h ( cos n + i sin n) .
D.1'=121=2, cp=0,z=2(cosO+isinO).
MnO:ZEinje kompleksnih brojeva
I

~\I
1
Kompleksni brojevi prikazani u trigonometrijskom obliku mnoze se
i tako da im se pomnoze moduli, a argumenti zbroje.
I A

,~L-/'~' ! ,.
c ""[~D
. I 'E
*** I
Neka je Zz kompleksan broj modula 1, Ij. Zz = cos 1Ji + i sin 1Ji. Pokazimo da mnozenje
Y' B kompleksnoga broja zl s brojem Zz geometrijski odgovara rotaciji broja zl oko ishodista,za kut 1JJ
u pozitivnom sm.ieru. Ako je zl = r(cos cp-+:i sin tp), ondaje z1zZ = r[cos( q.>+1Ji) +i sin(tp+ 1JJ)] •
Sf. 1.]6. Odrectivanje trigollometrijskog prikaza kompleksllog brojl? MeClutim, ovo jc kompleksan broj istoga modula kao i zl , ciji .ie argument uvecail za 1J!, dakle, to
je broj zl zarotiran za kut 1fJ (u pozitivnom smjeru). i
E. 1 + i123 = 1 + i 4 .30 +3 = 1 + (i4) 30i3 = 1 + i3 = 1 - i. Odavde
r = -/f+T = h. Vrijedi tg cP = -1, a kako je broj u cetvrtom kvadrantu,
.. d'1 cP = 2 n - -n = -
vf1Je
4
7n, te sI"1Je d'1: z = 2( COS -7n + I.Sill
4 4
. 7n)-
4
.

F. /' = 1- 1 + 2il = y'5, tgcp = -2. Iz tgcp = 2 slijedi cp = 63°26'6".

Broj je u drugom kvadrantu pa je cp = 180° - 63°26'6" = 116°33'54". Dobivamo'
z = y'5(cos 116°33'54" + i sin 116°33'54") . Vidi sliku 1.16. <.J
Sl. 1.17. MlZozenjem s kompleks­
nim bl'ojem modula 1 i argumellta
"\'
\. ~
______ :.Jtr>.._.
_ .''- ,- "Z
1
'

*** 1JJ, bro} 201 rotira se za kut 1/J

Pokazimo sad kako se koristenjem trigonometrijskog prikaza kompleksnoga broja
mogu jednostavnije (iIi barem - prirodnije!) rnnoziti i dijeliti kompleksni brojevi.
60 1. BROIEVI 1.8. TR1GONOMETRfJSKl I'R1KAZ KOMI'LEKSNOG BROJA -61

Primjer 4. Odredi kompleksni broj koji se dobijerotacijom broja -0 - i oko ishodista, za Stoga je traZeni broj jednak:
kut 211:/3.
rl r2 (cos( 1ft + IP2 !p3 - !P4) + i +1P2-!p3­
I> Mnozenjem kompleksnoga broja zJ s brojem cos a + i sin a , rotiramo ga oko ishodista za
T3'4
kut a. U :i:adatku je zl= - i, a = 211:/3. Zato je '
n 5n 7n
.0) =1· [cos ( '4+ - -6n) .. (n 5n 7n
+lsm ' 4 + 3 - 4 6n))
z=zl ( cos 2:n: +ISI0
. , 211:) = (-V';>-I
/;;3 ')(-2+12
1 /;;3'
V.;>-t. <l
3 = coso + i sinO = 1. <l

I Dljeljenje kompleksnih brojeva I [Z~daCi 1.8 ~

Formula sliena onoj za mnozenje vrijedi i za operaciju dijeljenja. Odredimo 1. Izracunajte:
, 1 A. (3 - 2i)(J + i)(2 + 3i) ; B. (3 + 2i)3 ;
najprije trigonometrijski prikaz broja
z
, ako je z = r( cos !P + i sin !p) . C. (2 + £)4 ; D. 1 + £ + i 2 + .,. + P + i 10 ;
1 1 1 cos E. (1 +150 )(1 i51 ); F. i-1 +i 1

--=-..,.--­ +

2. Odredite realni i imaginarni dio sl.iedecih kompleksnih brojeva:

(16)
5
1 +2)2
A. ( jl9 + 1 ;
(1+i)5
B. (1 _ 1)3; C.
( 2 )4 ;
1 + i0
3. Odredite sve kompleksne brojeve Z za koje vrijedi z3. z
4. Pokazite da operacije zbrajanja i mnoZenja kompleksnih brojeva imaju sljedeca svojstva

zl + 22 == Zz + zl komutativnost zbrajanja,
(zl + zz) + z3 == zl + (zZ + z3) asocijativnost zbrajanja,
Z'IZ2 = z2z 1 komutativnost,mnoZenja,
(zI2Z)z3 == z'l (zZz3) asocijativnost mnozenja,
Zl (Z2 + 23) = zl Z2, + Zt z3 distributivnost mnoZenja.

5. Neka je w ; ~~ , Z =f -1 . Dokazite da je Re w == 0 ako i sarno ako je jzl 1.

6. Odredite modul i argument i zapisite u trigonometrijskom obliku sljedecih brojeve:
A. i; B. -2i; C. 4; D. :"'6;
E. -1 + i; F. -1 .../3i; G. 1 + 2i; H. 3 2i;
Dljeljenje kompleksnih brojeva 7. Prikazite u trigonometrijskom obliku sljedece brojeve:
Kompleksne brojeve 'dijelimo tako da im podijelimo module, a argu­ A.2 l-sina+lcosa, (O<a<~);
mente oduzmemo. B. z=cosa-isina, (:n:<a<
C. Z 1 cos a (0 < a <
1 + cos a

, •• v ' (1 + i)(l - iJ3) D., z == - cos ~ + i sin

, Pnmjer 5. IzracunaJmo ( .)( M ')' 8. Odredite lImnozak i kvocijent brojeva napisanih u trigonometrijskom obliku:
1-t v3+t
A. zl .../3(cos~+isin!),z2 Vi(cos~+isin~);
I> Prikazimo brojeveu trigonometrijskom obliku: B. Zl == 2( cos ~ + i sin ~), z2 = 3(cos ~ + i sin ~) ;
1 + i = n (cos <PI + i sin !PI.) = V2(cos -i + -i),i sin
1
C. Zt = 3(cos + i sin 7),
Z2 2(cos:TI + i sin:TI)'
9. Odredite skup svih kompleksnih brojeva z odre<!enih uvjetima

1- . [::; = (cos IP2 + t..)

tV 3 T2 Sm IP2 2(cos 35n + .sm
, 3511:) ' I
A.. lz-11»2.;. B. 1 ~ Iz-il ~3;. . C. n<argz<311:/4;

10. Odredlte skup sVlh tocaka 2 u kompleksnoJ ravmnl kOJe se dadu prikazati u obliku: z
cost + isint.
1- i T3 ( COS!p3 + t.Slll!p3
.) = V[::;2 ( cos 7n
if.
. 7n)
4 + i sm 4 ' 11. Odredite skup svil1 toeaka Z u kompleksnoj mvnini za koje je (2: 1) 2
realan.

J3 + i = T4 (COS!P4 + i sin !P4) = 2(cos ~ + i sin~). 12. Odredite skup svih tocaka Z u.kompleksnoj ravnini za koje je Z + ~
z
real an.
 ""
62 1. BROJEVI 1.9.' POTIlNCIRANJE I KORJENOVANJE J<OMPLEKSNIH BROJBVA 63

***
S pojmom korjenovanja upoznali smo se jos u prvom razredu, kad smo govor
riIi da je to operacija inverzna operaciji potenciranja. Medutim, ogranicili smo se
na korjenovanje pozitivnih realnih brojeva, pri cemu talcav korijen ima samo jednu
vrijednast i ta je vrijednost pazitivni realm broj. Taka na primjer, vrijedi 'V4 = 2,
Pokazali smo da se kompleksni brojevi zl i Zz mnoie ovalw:
v's = 2.236· .. itd. Isto se dagadaza bilo koji pami korijen pozitivna broja, na primjer
ffi ijU) 1.587· . '. Govorili smO da i nepami korijen takoder ima samo'
zlZ2 = rl rz[cos( <P1 + <pz) + i sine <P1 + <pz)]
jednu vrijednast, medutim, ona moze biti i negativ:na: ~ = 2, ali ~ = -2.
Uvrstimo Zl = Zz· Dobivamo Ovako izracunate vrijednosti korijena nazivamo aritmeticki korijen re!llna broja.
? = r2 (cos 2<p + i sin 2<p) Takoder znamo da jednadZbe poput xZ - 4 = 0 imaju dvareaZna rjesenja, od
je jedno 2 = v'4, a drugo suprotnog predznaka. Isto se desava i s jectnadzbama
Primjenom iste formule drugoga stupnja koja nemaju realnih rjesenja. Tako na primjer, jednadzba x2 +4 = 0
;? ?·z=r2 + i sin <P + i sin <p) ima rjesenja 2i i -2i. U OVOln slucaju pri tjesavanju morama odredit\ yrijednost
korijena negativnoga broja -4. Ovaj se pojam korijena razlikuje od prije navedenog
rJ (cos 3<p + i sin aritmetiCkog korijena (iako se zapisuje na isti nacin) jer aritmeticki korijen neg~tivna
rnnllKcnmn zakljucujemo da vrijedi opcenito: .v?-e p~~toji. !u je korisno za ?r~sireni pojam korijena ~eti' da ?n,tma i d~ije
v

razZlclle vrqednostt. Tako oba rjesenja jednadZbe x2 -4 mozemo naplsatl u obliku

z" = rfl(cosn<p + i (2) x = P, pei cemu drugom korijenu pridjeljujemo dvije tazliCite vrijednQsti., Isto
Ova se formula naziva de Moivreova 1 formula. Iz nje citamo: tako cemo reCi da V4 ima dvije razlicite vrijednosti! Dakle, kvadratni korijen svakog
broja postoji i ima dvije razlicite, medusobno suprotne vrijednosti. . ii
se moze reCi za koriiene kompleksnih brojeva i za korijene stupnja veceg od
arg(z'l) nargz. (4) dva?

Primjer 2. Odredimo sve brojeve z za koje je Z3 8.

Primjer 1. Izracunaj + iV3)60. [> Trateni brojevi Stl rjesenja jednadzbe Z3 8 = O. Kako je to jednadzba tre­
cega stupnja, ocekujemo da ce ona imati tri rjesenja. Ta su rjesenja ujedno nultocke
I> Prikazimo -1 + iV3 u trig~nometrijskom ob­ pOli;lOma Z3 - 8. ledna njegova nultoeka je Z1 = 2. Dijeljenjem polinoma s z - 2
On se nalazi u drugom kvadrantu i vrijedi doblvarno, po formuli za razliku kubova
:A"\

Z3 8:::: (z- 2)(x2 + 2z+ 4).

r = V(- + (V3)2 2,
VJ
Preostale dvije nultocke dobivamo rjesavajuci jednadzbu
y
tg(n = V3
1
=
n
tg­
3'
l-+2z+4::::0:=} Z2,3 -l±iV3,
i to su kompleksni brojevi.
2n se da za njih uistinu vrijedi Z3 8. Imamo:
Daleje, r = 2, <p :3

Sf. 1.18.

(-1+iv'3)3 2
= (_1)3+3( -1)2iv'3+3( -1)i ( V3f+( V3)3i3
-1 + = 2(cos 2n + i sm. 3 . 1 + 3v'3i + 9 - 3V3i 8.
Mozerno sad primijeniti de Moivreovu formulu (2)
na isti nacin se dobiva _ iV3)3 8. <l

+tv3)
. r::; 60 60
=2' [cos(60.
2n..
)+lsm(60.
2n

)] Korijen kompleksnog broja

n -ti korijen kompleksnoga
z je svako rjesenje jednadzbe w" =z .
= 260 [ cos(40n) + i sin(40n) 1 = 260. <l Pisemo w ¢.

I Abraham de MoivTe, (1667.-1754.) engleski matematiCar

64 1. BROJEVI 1.9. POTENCIRAN.1E I KORJENOVANJE KOMPLEKSNIH BROJEVA 65

razlicitih vrijednosti n -toga korijena:

***
, Pokazat cemo da za z f:. 0 uvijek postoji n razlicitih njegovih n-tih korijena.
Uobicajeno je da se korijen kompleksnoga broja oznacava istim simbolom kao i arit­
{YZ == err ( cos --n-
r:p+2kn
+ .,sm --n-
r:p+2kn)
l , k 0, 1, ... ,n-l. (5)
meticki korijen realnog broja i to moze ponekad izazvati zabunu. Tako na primjer. ako Svi oni imaju isti modul, Vr. Stoga svi ti brojevi leze na kruznici sa sredistem u
je z reala~ broj, na primjer z 8, tada je 2 jedini aritmeticki treci korijen ovoga ishodiStu i polumjerom Vr. Argumenti uzastopna dva broja razlikuju se za 2n/ n.
dokkompleksnikorijen V8 ima tri vrijednosti, 2, -1 + i...j3 i -1- i...j3. Zato tih n broieva odreauju pravilan n -terokut u kompleksnoj ravnini.

Primjer 3. Vrijedi

(1 + i)4 = (1 + 2i - Pf :::: (2i)2 = -4,

+ i)4 (1 - 2£ - i2)2 = (-2if = -4,
i)4 (1 + 2i p)2 == (2i? = -4,
(1 - i)4 (1 - 2i - i2)2 = (-2if = -4.
Vidimo da su brojevi 1 + i, -1 + i, -1 - i, 1 - i eetvrti korijeni broja -4. Pokazat SI. 1.19. Svi n-Ii korijeni komp­
leksnoga broja razlicitog od !lule
su to svi takvi brojevi. <1 vrhovi s!t pravilnoga n -terokuta
sa sredistem u islzodiStu. Polumjer
n -terokuta iznosi Vr, a argument
*** prvoga od njih je rp/n
Odredimo sad n -ti kOIIlpleksnog broja z, z f:. O. Stavimo w = <yz, tj.
z wfl i prikaz.imo ,te u trigonometrijskom obliku:
z=
Primjer 4. Odredimo sve vrijednosti korijena A. . B. ffi; i prikazi­
w= mo ih u kompleksnoj ravnini.

~ad iz I> A. Napisimo broj -1 + i u trigonometrijskom obliku:

r ( cos r:p + i sin ~) = p" ( cos mjJ + i . r,:;2( cos 3n . . 3n)

- 1 +l=y~ 4 +lSIDT'
i
slijedi:
I

.p" ==
'" r ===? P == nr,.
yr,
Prema tome, + il q; 3; i po formuli (5) dobivamo sljedece
I;
vrijednosti
"I
mJ! = r:p + 2kn ===? 'IjJ == + 2kn

n
! II U ovoj je formuli Vr aritmcticki n -d korijen pozitivnog broja r, to je pozitivni
= ( cos-!...--­
realIii broj.
i 'U izrazwza argument 'ljJ, k uzima sve cjelobrojne vrijednosti. No to ne znaci da
==V2 + i sint'4 + 3 k = 0, 1,2.
cerna dobiti beskonacno rnnogo razliCitih vrijednosti za argument 'IjJ, jer ce se nakon
nekog vremena te vrijednosti razlikovati za visekratnik od 2n pa ce stoga definirati
isH argument. Uvrstavanjem redom za k == 0, 1, ... ,n - 1 dobivamo sljedece razliCite
vrijednosti 'argumenta 1J!:
q; q; + 2n
n' n " .. , n
Prva sljedeca vrijednost je r:p +_2nn == ~ + 21'C i ona daje isti argument kao i P.. Sve
n.
naredne vrii",nnndi vrijednosti dodavanjem visek­ SI. 1.20. Treei korijelli broja -1 +i
ratn,ika k. Prema tome, imamo toeno n
 66 1. BROJEVf 1.9. POTENCrRANJE I KORJENOVANJE KOMPLEKSNIH BROJEVA 67

[!inomne jednadzbe I
.. Uvrstavanjem zadanih vrijednosti broja k dobivamo sljedece tri vrijednosti ovoga Jednadzba oblika

kOfl.1 ena: xl! a 0

i
6;;:; ( :n; ..:n;) naziva se binomna jednlldzbll. RjeSavanje te jednadzbe ekvivalentno je s problemom odrecrivanja

k=O Zl = V2 cos 4" + ! sm 4" ' svih kompleksnih vrijednosti broja f!ii. Prema tome, binomna jedn~dzba ima n gesenja, ako

je a # O. Prikazani u kompleksnoj ravnini, oni cine vrhove pravilnog n -terokuta. Korisno je

6;;:; 1l:n; . U:n; . znati napisa!i ~iescnja binomne jednndzbe zn male vrijednosti brojn /l i realne vrijednosti broja a.

k 1 z2 == V2 (cos + i sm ), Pokusajmo do njih doci na dru~i nacin, ncracunajuCi direktno vrijednosti korijenaf!ii. Mozemo

pretpostavili da je u Jednudzbi t6) a = 1 , iii a -1 . Opci se sluc"j dobiva na potpuno istovjetan

k 2 6;;:; ( 19:n; .. 19:n;)

Z3 = v2 cos 12 + I sm 12 . nacin.
1. Za n 2 i a = 1 jednadzba glnsi:
Ti su brojevi prikazani na slici 1.20. x2 - 1 = 0 ¢=:} (x + 1) =0
. B. Broj 16 u trigonometrijskom obliku ima odakle citamo rjesenja = 1 i x2 == -1.

pnkaz 16= 16(cosO+isinO), paje Za f! 2 i a jednadzba glasi:

x2 + 1 = 0 ¢=:} (x + i) =
+ !..sm 0 +42k:n; ) '
4;:;-;:16 4;:;-;:16 ( 0 + 2k:n: 0,

V 10 V 10 COS 4 odakle ci!amo

i i x2 = -i.
k:n; k:n; 2. Za n inlamo:
2 ( cos "2 + i sin 2 ), k 0, 1,2,3. x3 -1=0 {=;- (x-1)(x 2 +x+l)=O.
~iesenje XI 1, dok druga dva dobivamo I:iesavajuci kvadratnu jednadzbu x2 +x,+ to:
Ovdje mommo razlikovati broj \Yl6 s lijeve strane jednakosti: to je eetvrti ko­
kompleksnoga(!) 16 i on iroa cetiri vrijednosti. S desne strane jednakosti x2 = -~ + i4, x3 - i:q.. Primijetimo da pritom vrijedi iI' .
.1.
cetvrti korijen pozitivnoga realnog broja 16, koji ima samo jednu x -1 = (x-I)(X+; - iY)(x+ ~ +i:q.).
3
.
<'1 v llU) vTlJeanost.

Uvrstavanjem vrijednosti za k, dobivamo: Slicno bi, za a - J , bilo:

k 0 Z[ 2 (cos 0 + i sin 0) = 2,
x3 +1=(x+ -2
1
~+i4)·
3. Za t! =4 glasi:
k= 1 Z2 2 (cos ~ + i sin ~) = 2i, x4 -1=0¢=:}(x ll(x+ +i)=o¢=:} (x i) = 0
tesuniezinaI:ieSenjaxl 1,x2 i,x3=-1,x4=-i. :
k=2 Z3 2 (COs:n;+isin:n;) ljeri ukazuju do je rjesavanje binomne jednadzbe vezano s problem om jaktol'izacije
opci I! imamo
k =='3
3:n; 3:n; . (x - Xl )(x - x2)" . (x Xn)
Z4 2 2' + i sin 2 ) = - 21. xn 0 {=;- 0,
gdje Sl1 xl," . xn svi II-ti korijeni iz brojn 1 .
Rijesiti binomnu jednadzbu zapravo znaci odrediti nultoeke polinoma P(x) = JlI - odnos­

~ -r·~
no, odrediti njegovu faktorizaciju na !incarne faktore. Pokazat cemo da je to istina i za drugi
polinom.

)~l1
. .;;;. _.\
I Z~daci 1.91
·2\
.
.. ........; I
/2

1. Izracunajte sljedece potentije: I

\ ! I
\"'. . _ if _.'
/ Sf. 1.21. Cetvrti korijeni broja 16 A. [2(COS ~ + i sin ~)r; B. [2(ooS ~ + i sin ~)r; c. [V2(cos~ + i sin ~)l \
ma kvadrata sa sredistem !l ~yhodiStu.
1-2i vrh u tocH D. [V2(coS~+iSin~)t; E. [4(cos~+iSin~f)l8; F. [3(COS~+isin~)r2.
2. A. Odredile modul i argument kompleksnoga brojn z = 1 +1 iv3
-I
i bez upotrebe de Moivreove formule, znajuCi B. Odredite prirodne brojeve n za koje je i' realan broj. Izractlnaj :II za najmanji takav broj
tri predstavijaju preostaie vrhove kvadrata sa n.
C. Odredite prirodne brojevc II za koje je i' cisto imaginaran broj.
 68 1. BROJEY! 69
1.10. NULTOCKE POLINOMA. OSNOYNI STAYAK ALGEBRE

3. Od,edite sVe kompleksne brQjeve z za koje vrijedi

Osnovni stavak algebre
A. Iz + izl = 2V2, Re (?) = 4V'3, ~ ~ argz < 2:n;;
Svaki polinom stupnja n ~ ~ (s realnim iIi kompleksnim koeficijenti­
n. Izl=2, 1m (z6) = 81m (z3); ma) ima nultocku u skupu kompleksnih brojeva.
C. R~ (z4) ~Im (z4) = (Re (.?))2, 1m (.?) = 2V2.
4. Akoje x + ~ = 2 cos a , dokazite da je x" + ), = 2 cos lIa .' Gornja je tvrdnja potpuno netrivijalna, i svaki njezin dokaz I potpuno je netrivi­

5. Dokazite da je za prirodni broj k broj {I + i)4k real an. Po telmici, oni izlaze izvan okvira elementarne matematike i mi ih ovdje ne

6. Nadite najmanji broj II za koji vrijedi (V'3 + i)1I (V3 - i)" . mozemo navoditi. SanJ se izrijek zbog svoje vaznosti naziva osnovni stavak algebre.

7. Izracunajte naznacene korijene:

A. A; B. y'3+4i; c. -II +iV3. ***
8. Izracunajte naznacene korijene: Neka je P(z) bilo koji polinom stupnja n ~ 1:
A. ifi; B. ij-2+2i; C. ij-64;
P(z) = all:!' + an _l:!l-I + ... + alz + aO·
D. P; E. ~; F. ~.
9. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi z = z"-l , n ~ 2.
Po osnovnom stavku algebre, on irna nultocku z1 . Pokazali smo da je tad P(z) djeljiv
10. Rijesite jednadzbe: s (z - Z1)' To znaci da postoji polinom P Il -", (z) stupnia n-l takav da vrijedi
A. i!6+ 64 =O; B. z5+z4+?+.?+z+1=O; P(z) = (z Zl)P,,-l(Z).
C. ? +i 0; D. z5 i = o. Ako je n ~ 2, onda je PII _ 1(z) stupnja barem 1 i mozemo ponov~?'primije~iti
osnovni stavak algebre na taj polinom: postoji kompleksan broj Z2 kO]l Je nultocka
polinoma PIl - 1 • Jasno je da je taj kompleksan broj ujedno i nultocka polinoma P(z) ,
i, kako je Pn-1 (z) djeljiv s (z - Z2) , vrijedi
P(z) = (z ZJ )(z - Z2)Pn-2(Z)
za neki polinom PII _2(Z) stupnja n - 2.
Nekaje P(z) = allzll + an _ 1z"-1 + ... + alz+ ao bilo koji polinom stupnja NastavljajuCi ovaj posttipak, dobit cerna na koncu formulu
n ~ 1, srealnim iIi kompleksnim koeficijentima i ZI realan (ili kompleks an) broj.
Dijeljenjem poIinoma P(z) s polinomom z - Zl dobiva se kvocijent Q(z) (to je po­ P(z)=(Z- Z1)(Z Z2)"'(Z -"rv
linbm stupnja n 1) i ostatak, realni (iIi kompleksni) broj r] . Ta se operacija moze gdje je Po polinom stupnja 0, dakie, broj. Usporedbom vodecega koeficijenta (uz
napisati formulom: potenciju z") polinoma P(z), u formulama (2) i (5), vidimo da je ta konstanta Po
! P(z) .
.Q(z)(z ZI) + rI. upravo koeficijent all' Time smo pokazali:
Bfoj r,
je upravo vrijednost polinoma P(z) u tocki Z ZI . Naime,_

Zl' ufonnulu (1). dobivarqQ P(Zl) = r1 . Dakle, za svaki broj Zl vrijedi

Faktorlzacija polinoma
Svaki se polinom stupnja n ~ 1 moze Jaktorizirati na sljedeCi nacin:
P(z) = Q(z)(z - zr) + P(ZI).

P(z) = an(z - zt}(z Z2) ... (z zn).

fosebice, ako je Zl nuItocka polinoma P(z) • onda dobivamo

gdje su Zl> •.• ,Zn njegove nultocke.

= Q(z)(z - II)'

KriteriJ djeljivosti polinoma Dakako da se neki med'u brojevima Z1," ., Zll mogu podudarati. ~a nultocku
koja se u ovom prikazu pojavljuje vise puta kaiemo da je visestruka iIi da Ima kratnost
Aka je zl nultocka polinoma ,onje onda djeljiv polinomom z-zl . onoliku koliko se puta pojavljuje u tom prikazu.

r Broj nultocaka polinoma

*** ".IIt
Polin om stupnjan ima n nultocaka, brojeCi njihovu kratnost.
Moramo odmah postaviti pitanje: ima Ii svaki polinom nultocku? Odgovor je
negativan ukoliko takve nultocke.traZimo u realnim brojevima: polinom ? + 4 nema
realnih nultocki. -
Razlog uvodenja kompleksnih brojeva lezi uprava u tome lito u skupu C svaki
***
polinom ima niIltocku. Tako je na prirnjer zl = 2i nultocka gomjega polinoma. I Prvoga je izvco Gauss
 70 l. BROJEVr 1.10. NULTOCKE POLINOMA. OSNOVNr STAVAK ALGEBRE 71

Vii~teove fOrmu!!) fonnule glase:

b
Izjedllacimo oba dobivena prikaza: ZI +ZZ +Z3 +Z4 =
a,,(z - zJ)(z Z2) ... (z- ani' + an_ Iz"-l +... + alz + ao. (7) ZlZZ + z1 z 3 + ZI Z4 + ZZZ3 + zZz4 + Z3 Z4 =
C
-,
a
Pomnozimo faktore s lijeve stram; i izjednacimo koeficijente uz istovjetne potencije. d
Dobit cema sljedece jednakosti koje moraju zadovoljavati nultocke polinoma: ZjZ2 Z 3 + ZlZZZ4 + ZlZ3 Z4 + ZZZ3Z4 = --,
a
a,,-l e
zl +zz + ... +z"
an
Zl Z 2Z3 z4 = -.a
zIzZ + ... +zI Z" +zZz3 + ... +z2Z" + ... +zn-l Zn = a Nultocke polinoma s realnim koeficijentima
n
Sve slo smo dosad kazali odnosi se na polinome s po voljiodabranim k~efi~ijenlima,Jako
realnim (iii cjelobrojnim!), tako i kompleksnim. Medutim. ako su koeficijenli polinoma :re~lni; 0
ZIZZ"'Zn= njima se maze kazati nesto vise. Pokazimo najprije jedan pomocni rezultat. '
an
Ove se fonnule nazivaju Vieteove! formule. U drugome retku nalazi se svih Zadatak 1. Pokazimo da vrijedi P(Z) , za svaki polinom P s realni~. koeficljentirrta
umnozaka dvaju brojeva Zi, Zj (i =1= j ), u trecem retku zbroj svih umnozaka po tri I> Vrijedi z1z2 =
Zj" Z2; odavde je indukcijom (z'I) = . Kako su koeticijenti a"
za svaki k vrijedi ok ak' Zalo .
tak.va broja itd.
Korisoo je ispisati jednakost (7) za malene n, recimo It = 2,3,4. Dobit ce­ P(z) an(z)n + ... + 01 z+ aO = an7!' + .. , + 'a1 z + aO == <.1

mo sljedece formule, koje ispisujemo oZl1acavajuci koeficijente na nacin uobicajen za

polinome maloga stupnja. ** *
• Za polinom drugog Ova formula ima sljedecu vaZnu n()<ii"r1iI'1

P(z) = + bz+ c, Ako je P polinom s realnim z E C

nulto.cka islog polinoma.
formule glas e :
b ako je z nullocka, onda vrijedi P(z) = 0, pa stoga i pez) = O. Odavde slijedi P(Z)
0
ZI +zz = a' te je i z nultocka istdg poIi noma. II
c Kazemo da nuilocke polinoma s realnim koeficijentima dolaze u komplekslid-koll.jugirallim

~"l
ZrZz = a' parovima.

Primjer 2. Odredimo rje~en.ia jednadzbc

• Za polinom treceg stupnja
= x 4 + 2x3 + 3x + 2x + 2 = 0,
2
P(z) az3 + b~ + cz+ d, znajuci da je jedno njezino rjesenje broj i.
formule glas e :
I> Broj i zaista jest rje~enje:

zl +zZ +z3
b
a'
i4 + 2P + 3;2 + 2i + 2 1 - 2i - 3 + 21 + 2 O. =
Zalo je, buduci da pojinom ima realne koeficijente, broj -i lakod"er njezino rjeiienje. Sloga je
c
zl Z Z + ZI Z:l + ZZz 3 = ;:;, polin~m P djeljiv s (x i)(x + i) =.? +1 . Ucinimo naznaceno dijeljenje:

d (x4 +2x3 +3.? +2x +2 ) : (;? + I) ;? + 2x + 2

Z1 ZZZ3 = -;:;. x4
+2x +2
• Za polinom cetvrtog stupnja
+2x
4 +2
P(z) az +b?+ +dz+e,
z.J
I Fram;ois Viele (1540.-'1603.), francuski matematicnr
 1. BROlEY!
72

Dr\Jge dvije nultocke dobivamo rjesavajuci jednadzbu

x 2 + 2x + 2 == 0,
odakle je x3 == -1 + i, x4 = -1 - i. <l

cza?aci 1.10 I
1. Bro~ : =.1 + i rjesenje je jednadzbe 3z4 - 5:c1 + 3? + 4z - 2 = O. Odredite sva ostala njezina
rJesenJa.
2.
2. Dokazite da je polinom P(x) = x' sin a _ A"- 1 x sin(na) + A" sin(n-J)a djeljiv s polinomom
Q(x) = x 2 - 2A x cos a + A2 .
Kombinatorika
gLtt.\\;1~[~(~T:4IkllJP%~g1if4Wrt127rf:it}§HHilttfW:i-i@ititr(in)rU1WXt~#.;.\~t.~/~-14·ntNl4~~t¥\i-·:;'hntg;W;~\nW£~WK:~:6~W~h:iA·:~2t~>":1~
3. Za koje ce vrijednosti parametra a nultocke polinoma P(x) = (a + 5)~ - 2ax + (a - 1) biti
kompleksne? .
4. U skupu C rijesite sljedece jednadzbe. Rjesenja napisite u trigonometrijskom obliku.
A. ?-4(6+i)z+3(8i-l)=Oj B. ?+(JOi-7)z-Jl-41i=0.
S. U skupu C rijesite sljedece jednadzbc:
A. z4 + ? + 1 = OJ . B. (z - i)3 = i(z + i)3;
1. Princip lIzastopnog prebrojavanja ...... 73
Co (ztl)2+i(?+z)2=0; D. z4 - (5 - 14i)? - 2(5i + 12) = O. 2. Permulacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

6. Rijesite jednadibe: 3. Kombinacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

1
A. (3-i):c = -4+8i; B. z4 - z2 + J = 0;
C. ;;6 + 2i) - ] == 0; D. (1 + i)z4 - (1 - i)z = O.
7. Odredite rje§enja jednadzbc:
A. z6 - 2) + 4 = 0, z iz prvoga kvadranta; Koliko razlicitih telefonskih brojeva postoji, ako su brojevi sesteroznamenkasti, a prva znamen­
B. z6 + z) + 4 = 0, z iz cetvrtoga kvadranta; ka nije jednaka nuli? Koliko se moze napisati peteroznamenkastih brojeva s razlicitim znamenkama?
D. ) + 3? + 3z + 2 = 0; Na koliko se nacina deset predmeta moze podijeliti na deset osoba? Na koliko se nacina moze izvuci
sedam brojeva od 39 u igri LOTO?
:1<" , z4 + 16 (.)7
Kombinatorika je grana matematike koja se bavi prebrojavanjem konacnih skupova. Ma koliko
= -1+1 .

"i" (
5" + i sin 5,,)
...;z .cos 12 12
je brojanje svakodnevan posao, prebrojavanje elemenata nekog skupa moze biti iznimno tesko. U
ovom cemo poglavlju usvojiti neke elementame principe.prebrojavanja.
~. Od.rcdite (kompl~ksne) koeficijente ct, k' c poliI1:(;)I1:~ J(z) =.) + a? + bz + c tako da bu?e
. J(l).~ .8+1.61, f.(--.J) = 16-8i, J(I) = O. RIJesltepotomJednadzbu J(z) = O. Izracuna.lte
, realm I Imaglllarni dlO svakoga rjesenja.
9'. Poka~ite.dasepolino.m P(z) ~8z4_g)+27z-27 mozen~~isati.~~?liku P(z) = (z-l)Q(z) ,
gdJe Je Q(z) pohnoin trecega stupnja koga treba odredltl. RI.leslte u skupu C jednadzbu
P(z)'F O. .
Broj elemenata nekoga skupa dobivamo prebrojavajuCi njegove elemente. Meau­
tim, u odreaenoj situaciji prebrojavanje mozemo zamijeniti efikasnijim postupcima.

Primjer 1. Ekipni susreti ustolnom tenisu igraju se tako da svaki igrac jedne ekipe
igra protiv svakog igraca druge ekipe. Ako se svaka ekipa sastoji od tri igraca, koliki
je ukupni broj igara?
I> Svaki igrac prve ekipe odigrat ce tri meca, protiv svih igraca druge ekipe. IS,ti
broj igara odigrat ce i preostala dva igraca. Dakle, ukupan broj igara je 3 . 3 = 9 .
Ovdje je rijec 0 malim skupovi.nla i mogli smo ispisati tih 9 igara, naznacujuCi
imena igraca iz svake ekipe koji igraju pojedini susn~t. Meautim, potpuno isto zaklju­
civanje vrijedi i za skupove s velikim brojem elemenata, gdje bi takvo ispisivanje bilo
neprakticno. <J
 ·,1

74 2. KOMBINATORIKA 2.1. PRINelP UZASTOPNOG PREBROJAVANJA 75

,J:

B B

b"
Sf. 2.1. Shematski prikaz susreta
izmeau dvije ekipe. Svaki igrae
prve ekipe igra protiv svakolJ ig­ bj ,
raea druge. Jedllll igru mozemo
prikazati ureaellim parom, poput
(c,2) iii (a,3) i
A B i·

***
SI. 2.2. Kartezijev umnozqk dvaju
[ Kartezijev umnozak skupova I skupova '

NekasuA i B dvanepraznaskupa. KartezijevumnozakskupovaA i B jeskup *** . !. l

A x B eiii su elementi uredeni parovi (a, b), pri cemu je a E A, bE B. Pisemo Poredak skupova u Kartezijevu umnosku vazan je, jer xa A ¥ B x 13 ¥ vrij~ai ~.
A xB = {(a, b), a E A, bE B}. B x A. Medutim, broj elemenata u oba ova skupa podudara se. Tako, ako nas zapima
samo broi elemenata u Kartezijevu umnosku, ne moran1o paziti na poredak skppbva.

Dva su uredena para (a, b) i (x, y) jednaka ako i sarno ako je a x, b == y.

i

Koliki je broj elemenata u Kartezijevu umnosku skupova? Uzmimo skupove s

malim brojem elemenata, kako bisIIlO mogli ispisati sve njegove clanove. Neka je
*** i !
A = .(
a., 0z}, B = {b 1 , bz , b3}. Tad seA x B sastoji od uredenih parova: Na potpuna identican nacin maze se opisati i Kartezijev umnozak nekoliko sku­
pavao Neka su S1 ,.. " Sk zadani skupovi. Kartezijev umnozak tih skupova sk~p je
(al,bd (aI, ~) , b3)
svih uredenih k-torki: .
b1 ) (a2,b 2 ) (a2' b3) 'A>
Sl X S2 x ... x Sk = ,S2,· .. , : sl E SJ, S2 E Sz, ... , sk E Sd.
Njihov je broj 6 2 ' 3, sto prepoznajemo kao umnozak broja elemenata u skupu A

s brojem elemenata u skupu B. ._

I,
Slicnu shemu mozemo napisati za skupove s po volji rnnogo elemenata. Ako je

Primjer 2. Koliko postoji razliCitih troznamenkastih brojeva? 'I .

A.= {aj, a2,'" ,am}, B £b1, b2 , . .. ,bll }, onda su elementi Kartezijeva umnoska Odgovor je 900: to su brojevi od 100 do 999. Povezat cemo ga s K3f,teiijevim
J>
sl]edeCi uredeni parovi: , . umnoskomskupova. Ovdjese radi 0 urnnosku triju skupava: skupa Sl'= {1;2, ... , 9}
iz kojeg biramo prvu znamenku, skupa S2 = {O, 1,2, ... , 9} iz kojeg biramo drugu
,b l ) (al' b2 ) (al' znamenku i istovjetnog skupa S3 . Primjerice, ako uredena trojka (Sl' sz, S3) ima oblik
(02, b,) 5,3), ona odreduje troznamenkasti broj 353.
(a2' b2) (02, bn )
(a3, bd (a3, (a3,b n)
Rene Descartes (La Haye Touraine, 31. om}ka. 1596
Stockiwlm, 11. veljace 1650) frallcuski matematicar, fizicar, filo­
zof S osam godina pocinje Iljepovo skalovanje kOd isusovaca,
(a m,b1 ) (am, (am,bn) k.Oje zavrsava 1612 kad se pocLnje priprematL za vojnu sluibu.
SluZi0j'e u dvije vojske. 1621. zapoCinje studije iz maternatike,
Njihov je broj mn. Tako vrijedi: a ad 628. do 1649. tivi u Nizozemskaj gdJe se uz potporu
mecena bay! znanstvenim i filozo!skim radom. Umro je za po­
sjeta Svedskoj Ila poziv kraljice Christine. Cesto nazivan oeem
Broj elemenata Kartezijeva umnoska maderne ftlozojije, oSllivac Je racionalizma i za zivota je imao
mnoge slJedbenike. Descal'tes je zasnovao analitiCku geometriju.
Ako skup A ima m elemenata, a skup B n eiemenata, tad Kartezijev Po nJegovu latiniziranom imenu Cartesius llaZivaju se eravofaitni
umnozak A x B ima mn elemenata. Pisemo k(A x B) k(A) . k(B). kaordillatni sustavi. Uveo je pojam promjelLjive .velicin4, kaor­
dinatnog sustava, prirnjenjivao alJfebal'ske metode, U fJli.ometriji i
mnogo 71oprimo u razumjevanju ,alkalnog svijeta.obJaSnjavaJuci
pojmove materije i gibanja,
 2. KOMBINATORIKA 2.1. PRINelP UZASTOPNOG PREBROJAVANJA 77

Broj 900 led~ak j.e u?1nosku 9 . 10 . 10 broja elemenata. iz s~akoga slmpa: prvu Primjer 5. Satnicar treba staviti u satnicu jedan sat matematike svaki radni dan
...... enku
znav' mozemo blfatJ na devet
' . nacina
.. '.drugu na deset I trecu takoder na deset u tjednu. Ako razred ponedjeljkom i cetvrtkom ima 7 sati, utorkom i srijedom 6 a
nacin a . Prema tome, u Ovom PrIlllJeru vnJedl
petkom 5, na koliko se nacina to moze uciniti?
k(SJ x Sz x S3) 900:::: 9· 10.10 =k(Sr) . k(Sz) . k(S3). <l I> Mogucih rasporeda ima 7 ·6·6· 7·5 8820. Sastavljanje cjelokupnesatnice te­
tak je kombinatorni problem. Skalski su satnicari uglavnom profesori matematike. <J
***
Na istov~etan nacil: racunat cemo broj elemenata Kartezijeva umnoska vise s~u­ Zadatak 6. Skolska knjitnica sadrZi 28 knjiga iz matematike, 16 iz fizike, 10 iz
ova. Neka Je nl. bro] elemenat~ u skupu S], n2 broj elemenata ? s~upu Sz ltd;
kemije i 15 iz biologije. Na koliko nacina ucenik moze uzeti po jednu knjigu iz ta
~rVU komponeI;ttu lZ skupa S1 moz~mo
izabrati na nl nacina. SvakoJ tOJ kon;ponentJ
eetiri predmeta?
moZ
emb
do~atI drugu ko~ponentu lZ s~?pa Sz na nz nacina. Tak~ prve ~VI]~ kom­ I> Na 28 . 16· 10· 15 = 67200 nacina. <J
pon entemozemo -+ odabratr
'h 'k' .na nl . n2 nacma. Treeu komponentu mozemo buatr na n3 Jos jedan, ugodniji zadatak:
f naciIla ; pa UfCuClll troJ lima nl . nz . n3 itd. . . . .
Zadatak 7. Videoteka posjeduje 56 akcijskih filmova, 24 komedije, 46 drama i 16
~ije~~;~Ozak nekoliko; ; ; a film ova u kategoriji 'hitova'. Na koliko se nacina moze odabrati po jedan film iz svake
skupine? Na koliko nacina nakon po jedan film moze odabrati sljedeei posjetilac?
i . Bra] elemenata u Kartezijevu ulf1nosku k skupova je
I> Prvi na 56·24·46 ·16 = 989184 nacina, a drugi na 55·23·45·15 = 853875
.k(SI xSz x .. ·X Sk) :::: nJ . nz, ... nk = k(S1) . k(Sz) ... (1) nacina. <J

Zadatak 8. Ako iz videoteke u proslom zadatku biramo sarno dva filma, po

iz razliCitih skupina, na koliko nacma to mozemo uciniti?
I> Ovaj je problem slozeniji. !zbor filmova moramo ciniti u dva koraka. Najprije
se moramo odluciti za skupine film ova, a zatim odabrati po jedan film iz svake skupine.
*** Imamo sljedecih sest moguCnosti:
Odgovorimo na prvo pitanje postavljeno u uvodu poglavlja. i komedije: Nj 56·24 =1344,
akcijski i drame: N z = 56 . 46 =2576,
primj~r 3, Koliko razliciti~. ~lefonskih brojeva postoji, aka su brojevi sesteraz­ akcijski i hitovi: N3 = 56· 16 896,
. enkastI, a prva znamcnka UlJe Jednaka nuli? komedije i drame: 24·46 =1104,
i
nam
:' i
. I,v"h 1 f k'h bro}eva
I> Bro] raz IClt! te eons I
. izracunat cemo ovako. Jedan teI"' elon~.k'I bro~. komedije i hitovi: Ns 24 . 16
2e ured'ena ¥storka? dakle element Kartezijeva umnoSka sest skupova od kO]lh prvl
~ "~!
:::::: {I, 2, ... .lma d.eve~.}l
preostali skupovi S2, . .. ,S6 po deset elemenat~: Zat~ drame i hitovi: N6 46· 16 = 736.
i j~ broj svi? razhcItlh broJeva Jednak broju elemenata tog Kartezijeva umnoska I IznOSI Ukupan razlicitih izbora je N =:: Nl + N z + N3 + N4 + Ns + N6 7040. <J

9· 10· 10· 10·10'10 900000. <J

***
Primjer 9. Varijacije s ponavljanjima u skupu S. Neka je S = {al' az, ... ,an}
. Slicne cerna zadatke ubuduce rjeilavati ne spominjuCi Karteiijeve umnoske, vec zadani skup.
samO naCin biranja pojedinih elemenata uredene k-torke. • Koliko postoji razliCitih uredenih k-torki clemenata skupa S?

lsto pitanje mozemo postaviti i na ovaj naCin:

• Na koliko se razIii5itih naCina moze izabrati k elemenata skupa S paze6i na

primjer~. Koliko se raz!icitih registracijskih plocica moze uciniti ako svaka sadni
. lova i dVIJe znarnenke? poredak, s tim da se elementi mogu ponavljati?

tn s 1>. Razlici.tih sl~va

ima ~2
uzimaju se slova t, C, ,DZ, D, U,. S, Z, ~J, Q~ Rijec je ocito 0 broju elemenata u Kartezijevu umnosku k istovjetnih skupova
S x S x ... x S. Njihov je broj . .
X . yW). Re~lst:a~IJska ploclca odrea-ena je ureaenom petorkom, u kOJo] se prve tn Varijacija s ponavljanjem k -tog razreda u n -clanom skupu S je svaka ureaena
k~mpOnenteblraJu.lZ skupa od 22 slova, a preostale dvije iz skupa od 10 znamcnaka.
Zato je ukup~n broJ k-torka Kartezijeva umnoska k skupova S x S x ... x S . Broj varijacija s
ponavljanjem oznacavarno s V~. On jednak je broju elemenata Kartezijcva umnoska
22·22·22. 10,10 1064800. <l Sk:
~n x S·X·" x S) = = nk.
78 2. KOMBINATOR1KA 2.1. PRINCIP UZASTOPNOG PREBROJAVANJA ! 79

Princip uzastopnog prebrojavanja

Brojanje elemenata Kartezijeva U1nnosku mozemo poopCiti i na slucaj kad pro­

matramo broj e!emenata u nel(irn njegovim podskupovima. Pogledajmo sljedeCi jed­
nostavll:i primjer.

~ ~ ~ ~ Primjer 12. Koliko postoji dvoznamenkastih brojeva s razlicitim znamenkatha?

St. 2.3. Varijacije s ponavtjanjem. Izbor ureaelle k-torke (xl,x2," .,xk) odreauje jedall put, I> Prvu znamenku biramo iz skupa SI {1,2, ... , 9}, a drugu
koji povezuje izabrane elemenle poj¢illih skupova S2 {O, 1,2, ... ,9}, ali pritom moramo da ne odaberemo vee
ranu znamenku. Zato ce izbor b.iti uredeni (SI, S2), pri cemu je
Tako su na primjer varijacije s ponavljanjima drugog razreda u skupu S je odreden neki podskup Kartezijeva 1,~;: f .. ~1~"~_~~~_, ..J,:";'~,H;_
{1,2,3,4}: jednostavno opisati. Meautim, niep"ovih elemenata mozemo
11 12 13 14 Prvu znamenku mozemo birati po devet je moguCih izbora. Bez
21 22 23 24 znamenku Sl izabrali. drugu znamenku izmectu devet preostaUh znamenKI
31 32 33 34 izbor ovisi dakle 0 izboru prve 2Inam,enke,
41 42 43 44 svih mogucnosti je 9 . 9. <I '

Njihov je broj 42 == 16.

cemo 11 Na identican naein mozemo odgovoriti na drugo pitanje u uvodu poglavlj<l. '
Ovdje i u slicnirn
para (1,1), a slieno i za ostale parove. ll1J\.VU,,"', ured'ene k -torke govorimo
i;
cesto 0 nizu elemenata, i pisemo Xl ,X2, .. zareza izmed'u elemenata. I
Primjer 13. Koliko S8 maze napisati peteroznamenkastih biojeva s razliCitim: zna­
menkama?
*** I> Peteroznamenkastih brojeva s razliCHim znamenkama ima

Zadatak 10. Test na razredbenom postupku ima 40 zadataka. Pristupnik u sva­ 9 . 9 . 8 . 7 . 6 = 27216,
kom zadatku maze zaokruziti jedan od ponudenih pet odgovora, iIi ostaviti zadatak jer prvu znamenku biram a iz skupa S I (devet mogucnosti),
neodgovorenim. Na koliko se razlicitih naeina moze odgovoriti na zadani test? menki razlicitih ad prve (devet moguenosti), trecu iz
I> Na svaki se zadatak moze 'ocrgovoriti na sest razliCitih nacina. Ukupan broj ad prve dvije (osam moguenosti) itd. <J
razlicitih odgovora u cijelom testu je 640 r:::; 1.34· 1031 . Rijec je a varijacijama s
ponavljanjima, razreda 40 u skupu ad 6 elemenata. <J

Primjer 11. Broj podskupova zadanog skupa. Koliki je broj podskupova skupa Zadatak 14. Koliko se peteroznamenkastih brojeva moze napisati znattlenkama
S koji ima n elemenata (ukljucujuCi prazan skup i cijeli skup)? 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6 ako se 0 ne smije naCi niti na prvom, niti na posljednjem mjestu, a
I> Svakom elementu skupa S mozemo pridruziti broj 0 iIi 1, sa zn,lce:meJ!l1 sve znamenke moraiu biti
0: taj se element ne uzima u podskup,
1: taj se element uzima u podskup.
I> l:5roJevakod kOJihnulaniJ8 na prvomrnjestuima 6·6·5·4·3. jerprvaznainenka

od nula 1 Jedmlca, a
naein mora biti razlicita od nule, druga bilo koja ad preostalih ltd. Neki od dJvih brojeva irnat
Tako dobivamo niz duljine n koji se
ce nulu na posIjednjem rnjestu. Zato cemo sada prebrojati koliko je takviH:brojeva.
izbora podskupa.
Kod njih prvu znamenku mozerno odabrati na 6 naeina, drugu na 5 naeina, trfcu na
Na Drimier. ako 0,1,1 IlUU~KUp
cetiri nacina, a cetvrtu na 4 naeina. Peta znamenka je nula. Ukupno imb. 6 . 5 . 4 . 3
d, 0,0,0, ovakvih brojeva. Prema tome, svegaje 6·6·6·5·3 - 6·5·4·3 = 5·6·5·4·3 = 1800
nom POU8KUIlU, brojeva koji zadovoljavaju oba uvjeta. <l
podskupova jednak broju nizova duljine n koji se
od nula i jedinica. Prvu znamenku u tom nizu mozemo izabrati na dva nacina,
drugu i sve ostale takod'er na dva nacina. Zato je ukupan broj razlicitih nizova 2" . * * *
Skup svih podskupova skupa S oznacavamo s 9"(S) i nazivamo partitivnim NaCin razmisljanja tl svim dosadasnjirn primjerima mozemo fonnulirati na
skupom skupa S. Dakle, ako je k(S) = II, onda je k(9"(S)) = 2". <l deCi nacin:
 , 80 2. KOMBINATORIKA 2.1. PRINCIP UZASTOPNOG PREBROJAVANJA 81

Princip uzastopnog prebrojavanja Primjer 18. Na koliko se razlicitih naCina moze podijeliti zlatna, srebrna i bron­
Ako element $1 mozemo izabrati iz skupa Sl na III razlicitih cana medalja izmedu osam natjecatelja?
nakon toga (bez obzira na to koji smo element vee izabrali) element $z iz P Rijec je 0 varijacijama treeeg razreda u skupu od os am elemenata. Zato je
skupa S2 na nz nacina, nakon toga element $3 iz skupa S3 na n3 natina traZeni broj N V~ 8·7·6 = 336.
itd., onda je ukupan broj natina izbora niza $1, sz, ... ,Sk jednak Svakako je korisnije zapamtiti naCin na koji smo dosli do ovog broja, nego samn
N=nl·nz,,·nk· formulu. Moramo biti sigurni da razumijemo princip uzastopnog prebrojavanja:
• zlatnu medalju mozemo podijeliti na 8 nacina,
!, • srebmu medalju mozemo podijeliti na 7 nacina (meau preostalih 7 natjeca­
teIja),
Princip obicno iskazujemo u slobodnijoj formi ovim rijecima: Ako se prvi dio
:posIa moze uciniti na nl nacin, drugi dio posla na n2 naeina,... , posljednji na nk
j,nacina, onda se cijeli posao moze uciniti na nl . IlZ ... nk nacina 1 • .
t • broncanu medalju mozemo podijeliti na 6 naeina (medu preostalih 6 natje­
catelja ).
Zato je broj razlicitih nacina za dodjelu sve tri nagrade jednak 8 . 7 . 6. <l
I' Ukoliko poredak elemenata nije vaZan, pri prin1jeni principa 0 uzastopnom preb­
rojavanju mpramo biti vrlo oprezni. Objasnit cemo to kroz sljede6a dva primjera.
,I, !

, Primjer 15. Koliko dijagonala ima pravilan n-terokut? " " l.----r"
I> Dijagonala je odreuena s dva nesusjedna vrha n-terokuta. Prvi vrh mozemo (>

o " »"
odabrati I).a n nacina. Za drugi vrh nakon toga na raspolaganju imamo n - 3 nesusjed­ "
G

"
navrhaL J]kupan broj (ureuenih) parova vrhovaje n(n - 3). MeCiutim, broj dijagonala ~ ~ ~ ~
je ova puta. manji, jer svaka dijagonala povezuje dva vrha: dva ureCiena para (A,B)
SI. 2.4. Varijacije bez pOllavljanja u skupu ad fl elemellata. Prvi element biramo po volji, drugi
(B A) vrhova odreduju istu dijagonalu. Dakle, broj dijagonaIa je N
1.' !n(n - 3). element tako da bude raz!icit od prvog itd.
Ova]I je broj uvijek cjelobrojan,jer su brojevi n in":'" 3 razlicite parnosti. <l

Zadatak 19. Abeceda u hrvatskome jeziku sastoji se od 30 slova od kojih je 5

samoglasnika i 25 suglasnika. Na koliko se razlititih nacina moze ispisati rijec od pet
Prlmjer 16. Snop karata sastoji se od 52 karte, podijeljenih u cetiri boje (po 13 slova ako:
k~rata svaka). Nli koliko razlicitih nacina mozemo odabrati dvije karte iste boje?
A. sva slova u rijeCi moraju biti razlicita,
, I> Boju mozemo odabrati na ,<':etiri naeina. Prvu kartu u toj boji na 13 natina.
B. poredak slova je suglasnik-samoglasnik-suglasnik-samoglasnik-suglasnik,
Nakon sto smo odabrali prvu kartu,' preostaje 12 mogucnosti za izbor druge karte C. isto sto i B.; ali su sva sIova u rijeei razlicita.
iste boje. Ponovno je svaki par brojen dva puta. Ukupan broj izbora dviju karata je
4.13.12'1=312. <l ~. I>
A. Na 30·29·28·27·26 = 1710{ino naeina.
B. Na 25·5·25·5·25 = 390625 naeina.
*** C. Na 25·5·24·4·23 = 276000 naeina. <l
, ;

.i 'p'rimjer 17. Varijacije bez ponav(janja. UreCiena k-torka razlieitih elemenata

I Zadaci 2.1 I
',:
istog skupa S ::::: {at, ... ,an} naziva se varijacijom k-tog razreda u skupu od n 1. Jedan test ima 20 pitanja na koje se odgovara s "dan iIi "ne". Koliko je mogucnosti popunjavanja
elemenata. Pri tom mora biti k ~ n. Broj varijacija oznacavamo s V!. ovakva testa?
Odredimo taj broj koriste6i princip uzastopnog prebrojavanja. Prvi element moze­ 2. Sportska prognoza ima 13 redaka. U svakom retku treba prekriziti jedan od tri znaka: 0, 1 iii 2.
mo odabrati na n nacina. Nakon toga, drugi element mozemo odabrati na n -1 naein, Na koliko se razlicitih nacina to moze uciniti'?
3. Koliki je ukupan broj igara u pfvenstvu U kojem sudjeluje 18 ekipa, ako svatko igra sa svakim i to
jermora biti razlicit od prvog. Tre6i mozemo odabrati na n 2 nacina. Posljednji, dva puta tijekom prvenstva?
k-tina n - (k - 1) = n k + 1 nacin. Zato je 4. Tridesct ucenika treba smjestiti na 34 mjesla u razredu. Na koliko se naCina to moze provesti?
5, Koliko ~esteroznamenkastih brojcva postoji kojima je a) prva znamenka paran bra}? b) druga i
= n(n - 1) " . (n - k + posljednja znamenka neparan broj'?
6. Koliko razlicitih peteroznamenkastih brojeva postoji
A. ne sadrie znamenku 1,
I Murphyjev zakon: Postoji Ii ijedan na~in da posao krene naopako, sigurno Ce krenuti naopako - iskustvena B. sadrfe tocno jednu znamenku 1,
je cinjc:nica koja se ne da matematicki dokllZjlli . C. sadrze barem jednu znamenkil l?
 82 2. KOMBrNAToRIKA 2.2. PERMUTAClJE 33

***
Primjeeujemo da je permutacija zapravo varijacija n -tog razr~da ys:({upu' odn
Permutacija
elemenata. Zato je v~ = P". .
torka svih njegovih

Tako su na
PrimJer 2. KoUko se razlieitih rijeCi (smislenih i besmislenih) moze sastaviti od
(2,1,3), (2,3,
svihslova djeci POVIJEST alm
mutacija skupa

razlicitih perrnuraclJa ovog

A. slova mozemo postavljati po volji; I

Broj razlieitih permutacija

B. suglasnici dolaze na pIVO, treee, peto, sedmo i osmo mjesto, bas ka~ i u pocetnoj

Primjer 1. Neka skup S ima cetiri razlieita elementa, S = {a, b, e, d}. Pennuta­

ciju dobivamo nekim poretkom izbora njegovih elemenata:

t> A. Svaki Iaspored slova odreduje jednu perrnutaciju. Ukupan bIOj rasporeda
,. prvi element mozemo izabrati na cetiri nacina,
jeN= =8!=40320.
I..drugi element mozemo izabrati nakon toga na tri nacina,
B. Svalci suglasnik moze doei na bilo koje od pet mjesta. Broj moguCih raspo,~
=
P s = 5! = 120. Broj mogucih samoglasnika j~
• treCi element mozemo izabrati nakon toga na dva nacina,
6. Po orinciou uzastopnog prebrojavanja, ukupan broj inoguCip
• za izbor cetvrtog elementa ostao je sarno jedan naein (jer je samo jedan ,
element preostao).
Ukupan broj naeina je 4 . 3 . 2 . 1 24. Ispisimo ih. Sve moguee permutacije
napisane su u cetiri stupca. Svaki stupac odgovarajednoj od cetiri mogucnosti izbom Odgovorimo na trece pitanje oostavlieno u uvodu.
prvog elementa. Radi jednostavnosti zapisivanja, ureaenu cetvorku (a, b, c, d) pisemo
jednostavnije kao abed.
Primjer 3. Na kolileo se natina deset razlicitih moze podiieliti na deset
abed baed eabd dabc oBoba?
abde bade eadb daeb
aebd bcad cbad dbac I> Svaka podjela odgovara jednoj permutaciji skupa. Oznacimo skup s A ~
acdb beda cbda dbea {ar, az, . .. , alO}. Izaberimo jednu perrnutaciju, recimo ..
adbc bdac cdab dcab (a3, a6, aJ, as, as, aZ, a4, a9, a7, alO)'
adcb bdca edba deba
Nju mozemo chati na ovaj naCin: prva osoba dobiva treCi predIIlet, druga sesti predmet,
Pri redanju perrnutacija, ispisujemo najprije prvi stupac (s prvim elementom a), za­ treea prvi predmet itd. (Moguea je i drukcija interpretacija: prvi predmet ide treeoj
tim drugi stupac itd. Ovakav Se nacin ispisivanja permutacija naziva leksikografski osobi, drugi predmet sestoj os obi, treCi prvoj osobi ltd.) Koju god interpretaciju oda­
porcdak <I
beremo, vidimo da je broj moguCih podjela jednak broju perrnutacija skupa od deset
elemenata, Dakle, N = PlO = 10! = 3628800. <l
***
I

Opeenito, broj permutacija skupa od n elemenata dobivamo ovak6:

• prvi element mozemo izabrati na n naeina,
• drugi element mozemo izabrati nakon toga na n - 1 nacina,
• pretposljednji element mozemo izabrati na dva nacina (jer su same dva ere­
menta preostala),
.. posljednji element biramo samo najedan naein, jer je jedini preostao.
Broj permutacija
razliCitih permutacija skupa od n elemenata je
P I1 = n. . (n - 1) .. ·2· 1= n! (1)
se u restoranu 'K veselom Janku'. 01):0 po­
gazda Janko nudi pogodbu: ako svalce subote navrate k njemu i sjednu za isti
okrugli stol ali u drugom poretku; od trenutka kad budu morall ponoviti raspored on ee
ubuduce castiti ovo veselo drustvo. Jos u noe dizale su se zdravice velikodusnOrh
Janku. Da Ii s pravom?
I> Dva poretka, u kojem se ne mijenja medusobni
stolom, smatramo jednakim. Tako na primjer, jednaki su
gost ustane i sjedne na stolicu koja je bila desno od njega. Zato moie~o,u svalcom
rasporedu postlei da jedan od gostiju (recimo najstariji, Petar) sjedi. za istom stoUcom.
Na preostalih sedam mjesta ostatak dru!ltva moze posjedati na 7! nacina, ito je
broj razlieitih razmjestaja. Kako je 7! = 5040, toliko ce vecera oyu vesyla
pojesti 0 svom troskt1. Po isteku 97 godina, na red ee doci gazda Janko. <l I
 85
84 2. KOMBINATORIKA 2.2. PERMUTAClJE

Zadatak 5. Na jednu predstavu odlazi pet braenih parova. Na koliko razlicitih BroJ slova Brojp.reos­ BroJ permutaclJa
nacina oni mogu sjesti na deset stolica u istom redu, ako Slovo Preoslaia slova ispred njega talHi slova ispred zadane
A. mogll sjesti po svojoj P ADEKOR 5 6 5· 6!;;3600
B. svaki bracni par mora sjediti jedan do drugog; ADEKR 4 5 4· 5! = 480
C. jedn~ do ne smiju sjediti dvije osobe is tog spoIa? °R ADEK 4 4
3
4· 4! = 96
2· 3! = 12
~ ADK 2
I> D AK 1 2 1 ·2! = 2
A. Svaka permutacija odrectuje jedan raspored. Broj razlicitih rasporeda je rp;­ K 0 1 0·1! = 0
PlO 1O! = 3628800. K 0 0 O· O! = 0
4190
, B. Rasporedimo najprije bracne parove. Pet je parova pa za njihov raspored
irlnamo' Ps = 5! = 120 mogucnosti. Unutar svaka dva mje..<;ta odredena za jedan Zadana je permutacija 4]91. po redu.
bracni par, dva su moguea rasporeda. Zato je ukupan broj svih mogucih rasporeda
120· 2s 3840.= [ permutacije s ponavljanjem 1
C. Sve muskarce mozemo rasporediti na Ps = 120 nacina, bas kao i sve zene.
broj rasporeda na kojima je prva osoba muskarac (gledano, recimo, s lijeve Zelimo Ii izracunati broj permutacija od n elemenata med'u kojima ima i jednakih,
je 120·120. lednako toliko ima rasporeda u kojima je prva osoba,zena. njihov ee broj biti ocito manji.· Nairne, neke od pennutacija ispisanih na gore opisani
broj svih rasporeda je 2· 120· 120 = 28800. <l nacin neeemo vise moGi razlikovati i njihov ee se ukupni broj smanjiti.

P~redak ~ermutaCije I Primjer 8. Odredimo sve permutacije koje mozemo dobiti od slova rijeCi SOS.
Pretpostavimo za trenutak da mozemo razlikovati oba slova S, tj. da nasa rHee ima
oblik Sl OS2' Tad imamo 31 =
6 razliCitih permutacija. To su redom:
Prrm~tac,ijeje najprirodnije ispisivali leksi~ografskim poretkom. Prito,? prelpostavljamo da
su elementl skupa S = tal, aZ, ... ,an} poredam: a1 < a2 < ... < all . Kazemo onda da OSI Sz S1 0S 2 S1 SzO
tacija (x1,xZ,'" ,Xn) dolazi prije permutacije (Yt>YZ,'" ,Yn) ako za prvi element za koii se one OS2S] S20S1 SZ S10
razlikuJu vrijedi Xi < yi .
Pritom S) OS2 i SZOS1 izgledaju kao razlicite permutacije, ali, uklonimo Ii indekse,
Najcesce elemente skupa S oznacavamo brojkama iii slovima gdje je poredak eJemenata prirod­
no dan. Tako na primjer permutacija ] ,3,2,4,5 doJazi prije permutacije 1,3,4,2,5, a posJije permutacije one ee postati jednake.
1,2,5,4,3. Neka P oznacava broj razlicitih permutacija slova S, 0, S. U svakoj od njih po­
; Promotrimo skup S = {1, 2, 3, 4, 5}. Ukupan broj permutacija ovoga stoje dva slova S, koja ne razlikujemo. Dodavanjem indeksa od njih bismo dobili 2!
Medu !)jima je 4! = 24 permutacija Kojima je 1 na prvom mjestu, jednako toliko razlicitih permutacija, Zato je u ovom slucaju
na prvom mjestu itd. Zamislimo sve permu\l!cije ovog skupa ispisane leksikografsklm
3'
2! ,P=P3
-
=* P -2'
!
= 3.
A"

Primjer 6. Koja je pe'rmutacija skupa S {l, 2, 3, 4, 5} pedeseta po redu u leksikografskom

poretku? Primjer 9. Slova rijeci MAMA mozemo permutirati na sljedeeih sest nacin~:
!> Prve 24 permutadje imaju 1 na prvom sljedete 24 znamenku 2 na prvom mjestu. AAMM
To je ukupno 48 permutacija. Znaei, pedeseta lma 3 na prvom mjestu. 49. po redu glasi AMAM
3,1,2,4,5, a pedesela 3,1,2;5,4. <l
AMMA
MAAM
Slicnim principom rjesavamo j obralni problem. MAMA
MMAA

Primjer 7. Kojaje po redu u ieksikografskom poretku skupa {A,E,D,K,O,P,R} rijee PORE­ Razlikovanjem pojedinih slova AiM iz svake od ovih pennutacija dobili bismo
DAK? 2! . 2! 4 nove permutacije. Na primjer:
!> Ukupan broj slova je sedam, Ie je ukupan broj svih permutacija 7! '= 5040. MedU njima A1AzM1M2
ima 6! permutacija Kojima je zadano prvo slovo. Kako je slovo P ~esto slovo po redu, prije zadane
permutacije ima 5 ·6! permutacija s pOCetnim slovima A, E, D, K, 0. AAMM = A 1A2 MZM 1
P,)stoji 4· 5! permutacija.
°
Sad g1edamo drugo slovo. Siovo je peto slovo medu preostalim slovima, zato prije njega
{ AZ A1MI MZ
Isto razmisljanje naslavljamo S ostalim slovima. Rezultat pi~emo u obliku tablice AzA1
 86 2. KOMBINATORIKA 2.3. KOMB1NACIJB 87

Na taj bismo naein dobili ukupno 24 permutacije od cetiri razlieita elementa.

Zato za broj permutacija P slova u MAMA vrijedi:
4!
2! . 2! . P = P4 =* P = :=:: 6.
2! ·2! U mnogim problemima prebrojavanja poredak izabranih elemenata nije bitan. Na
primjer, u igri LOTO 7 od 39 nije va~no kojim se redam izvlaci prvih 7 brojeva, vee
* *. * samo koji su t6 brojevi. Na koliko se nacina moze izvuCi 7 brojeva od 39? Opceriitije,
PoopcavajuCi ova razmatranja, dolazimo do sljedeceg zakljllcka: pitamo se:
• Na koliko se nacina maze izvuci k elemenata iz s od n i elemenata, ne
Permutacije s ponavljanjem pazeCi na njihov poredak? Oznacimo taj broj s C~.
Neka u nizu s" S2, . , , , Sn postoji prva skupina od k[ identicnih ele­
menata, druga skupina od k2 identicnih elemenata, ... , r -ta skupina od kr
identicnih elemenata, k1 + k2 + ' . ,+ k,. n. Bilo koji razmjeStaj elemenata Broj podskupova sa zadanim brojem elemenata.
takva niza nazivamo permntacUom s ponavljan,jem. Njihov ukupni broj
oznacavamo s ~I h,.. ·,kr i vrijedi Svaki izbor k razlicitih elemenata skupa S a2, ...,all} odreduje jedan
~1 ,k2,... ,kr _ _ _ _n_! njegov podskup koji ima k elemenata. Pokazali smo niz nula i jedinica duljine
11 - kl! ·k2 !·· .kr ! n odreduje neki podskup skupa S.

.--------
Broj C~ jednakje:
• broju nacina na koji iz skupa od n elemenata mozemo izvuci k ele­
Primjer 10. Koliko se razlicitih rijeci moze napisati od slova MATEMATI­ menata, ne pazeci na njihov poredak,
KA? • broju razliCitih podskupova s k elemenata uzetih iz skupa od. rt ele­
l> Ovdje je rijec 0 nizu slova A, A, A, E, I, 1(, M, T, T. Zato je menata.
_ 3,1,1,1,2,2 _ 10!
N - P 10 - 3!1!1!1!2!2! 151200.
Odredimo taj broj. Izbor jednogpodskupa koji ima k elemenata odredenje nizom
Po dogovoru, U ovakvim primjerima ne pisemo broj 1 niti u oznaci, niti u razlomcima: nula i jedinica duljine n, ali takvihda u njemu postoji tocno k iedinica.
N =.p~,2,2 10!. <1
!O 3!2!2! Prlmjed. Ilustrirajmo izbor podskupova koji imaju dva elementa na slrupu
S :=:: {a, b, c, d}. Na koliko nacina mozemo odabrati dva njegova elementa?
I Zadaci 2:~q
~··I

l> Ispisimo niz nula i jedinica i njemu odgovaraju6i izbor elemenata ovoga skupa:

1. KoJiko eJemenata moze najvise imat! skup da broj svih njegovih permutacija ne bude veCi od 1,1,0,0 a,b
12000'1 1,0,1,0 a,c
2. Na koliko se razlicitih nacina moze napisati od 32 ueen!ka u jednom rnzredu'? 1,0,0,1 a,d
3. Od znamenaka 0, 1,2,3,4 sastavJjeni su peteroznamenkast! brojevi koji nemaju jednake zna­ 0,1,1,0 h,e
menke. Koliko ih ima? Zadatak najprije pomocll prineipa 0 llzastopnom prebrojavanJu, 0,1,0,1 b,d
a zatim primjenom pennutacija. nacin jednostavniji?
4. Odredite brej permutacija, a zatim leksikografskim poretkom svc permutaeije nizova
0,0,1,1 e,d
a) 0,0,1,1,1; b) ],1,2,3,3. Broj svih nacina jednak je broju svih permutacija niza 1,1,0, 0, kojih ima
5. Na koliko se naeina moze podijeliti 28 domino piociea izmeau cetiri igraca, take da svaki dobije
7 plocica? 22 4! 24
6. Anagramist zeli presloziti slova recenice UJEPA NASA DOMOVINO. Na koliko nacina on to P 4' 2! . 2! 2. 2 6. <l
moze uciniti?
7. Na koliko nacina mozcmo za okrugli slol smjestiti 6 muskaraea i 6 zena tako da osobe istoga spoia Vidimo da je broj naCina jednak pelmutacija u nizu od n nula i
ne sjede jedna do druge?
8. Koje su po Jeksikografskom djeei OSUEK, RIJEKA, SPLIT, ZAGREB, kao permutacije
jedinica, u kojem ima jedinica i n - k nula:
od odgovarajueeg skupa
n! (
9. Odredite stotu permutaciju niza 1,2,3,4,5,6. c~ k!(n - k)!
88 2. KOMB1NATOR1KA 2.3. KOMB1NAClJE
89

Kombinacije
Svaki podskup od k (razliCitih) elemenata skupa S nazivarno kombi­
* * ,.
nacijom u skupu S. Broj razlicitih kombinacija je
Ck _ n! (n)
~!i~j~r 5. Kosarkaski tim raspolaZe s tri centra, eetiri krila i pet bra:r;ie? Igr~
n - 'I/~. 1_\1 k' zapocillJe Jedan centar, dva krHa i dva branica. Na koliko naeina trener moze Izabratl
pocetnu petorku?

I> Centar se moze odabrati na tri naCina, dva krila na (i) 6 nacina, dva
Primjer 2. U ravnini je zadano deset tocaka, od kojih nikad po tri tocke nisu na braniea na (;) = 10 naeina. Broj razlieitih pocetnih postava je 3 ·6· 10 = 180. <l
jednom pravcu. Koliko se pravaca moze odrediti tim toekama? Koliko trokuta postoji
s vrhovima u tim tockama?
I> ,Svaki je pravac odreaen s tocke. Te tocke od deset zadanih motemo
odabrati na Primjer 6. Snop od 52 karte sastoji se od 13 karata razlieite u svakoj od
10· 9 45 cetiri boje. Na koliko nacina mozemo odabrati:
=(2
A. dvije karte iste boje,
natma~ 'Trokuta ima onoliko koliko ima izbora triju tocaka ad deset zac;lanih. Njih B. dvije karte razlicitih
motemo odabrati na' C. dvije karte iste
c310 = (10) _ 10·9·8 D. dvije karte r<''71;~;.:t.
3 - 120
I
1·2·
nacina. <l
I>A. Boju mozemo izabrati na cetiri a dvije karte u toj boji na CT3 nacina.
Primjer 3. N a koliko se naeina u igri LarO moze izvuc.i 7 brojeva i jedan dopunski N 4· (~) == 312.
broj ad 39 zadanih?, '
.Mozemo razmisljati i ovako: prvu kartu birarno po volji, p~ irna~o 52, moguc­
I> Najprije se izvlaei 7 brojeva od 39. To se moze uciniti na Cj9 naeina:
nostl. Nakon toga, drugu kartu birarno izmed:u 12 karata koje su Iste bOje. TIme smo
39) = 39·38·37·36·35·34·33 15380937.
( 7
= dobili ured:eni par. Kako nas poredak karata ne zanima ukupan je broj mogucnosti
52·12 '
1.2.3.4.5.6.7 N = 312.
Nakon toga, dopunski se broj moze odabrati na 32 naeina. Ukupan je broj razlieitih
izbora B. Dvije boje mozemo odabrati na C~ nacina, a po jednu kartu iz svake boje na
N 32· 'Ci) = 492189984. <l 13 nacina. N = (i)
·13·13 == 1014.
Razmisljajuci na drugi naein, racunarno ovako: za izbor prve karte imamo 52 mo­
*** gucnosti. Nakon toga, drugu kartu biramo izmedu 39 karata koje nisu iste b?je.
Pokazat cemo jos jedan nacill na koji mozemo potvrditi ovu formulu, a koji moze
biti koristan u razlicitim prebrojavanjima. . b
Je rOJ' mogucnosh
' " za Izbor dviju karata dvostruko manji: N 52 . 39 = •1014 .

Primjer4. Veza kombinac~ja, permutacija i varijacija. Broj varijacija k-tog C. RazmlS'·1"JaJul.OI". na oba ovakva naeina, dobivamo N 3 2
1· (4) = -2-
52·3 = 78 .
razreda u skupu S od n elemenata je V~ = (n-k!
n! ) . Sve varijacije mozemo dobiti
· N ;:: ( 13)
D• S ad Je 2 . 4 . 4 iIi N = -522. 48- = 1248. <l
tako da najprije odaberemo k elemenata skupa S, a zatim ih permutiramo na sve
moguc.e naeine. Izbor elemenata mozemo uCiniti na C~ naeina, a permutirati ih na Pk Promotrimo jos jedan slozeniji primjer.
nacina. Po teoremu 0 uzastopnom prebrojavanju, ukupan broj varijacija jednak je
= C~ ,Pk, Primjer 7. U pokeru se dobiva 5 karat a od 52. Njihov poredak nije vatan. Na
odakle slijedi koliko se razlicitih naeina moze dobiti 5 karata koje sadrze
n! A. jedan par (npr. K K J 63),
_ en - k)! _ n! B. dva para (npr. JJ 2 2 8),
C. tri karte iste jakosti (npr. 8 8 8 K 24),
- k! - k!(n - k)! .
D. tri karte iste jakosti i jedan par (npr. A A A 7 7)?
 .;~:

90 2. KOMBlNATORIKA 2.3. KOMBJNACIJB 91

A. Dvije kane iste jakosti mozemo odabrati na 13· (i) naCina. Prvu od preostale petiea, (~) nakon toga za raspored triju dvojki, a na preostala dva mjesta 'stavimo
tri karte na 48, drugu na 44, trecu na 40 naCina. Mnozeci ove brojeve dobit cemo dvije sedmice. Ukupan broj mogucnosti je
permutaeiju preostale tri karte, pa je zato broj kombinacija posljednjih triiu karata 3! 8)(5)(2) == 8·7·6. 5.4.3.2.1 8!
.... .48·44·40 P •. d . (3 3 2 1·2·3 1·2·3 .

puta man]1 I IznOSI . omnOZlmo ova va brop:

Dobili smo dakako isti broj kao i prije.

N=13(4). 48·44·40 C. U zapisu broja pojavljuje se sest razliCitih znamenki. Tih sest znamenki moze­
2 3! mo odabrati na C~o nacina. ad njih moramo ispisati sve moguce osmeroznamenkaste
Jesmo Ii time ponovno brojili permutaeije? Odgovor je: ne! Mi uvijek mozemo brojeve u kojih ce se jedna znamenka pojavljivati tri puta. Koja znatnenka? CJ =:= 6
ovakve kombinacije od pet karata tako da prvo istaknemo dvije karte koje cine par, a . naema
•. za IZ
. bor Ista
. knute znarnenke. Razl,ICltl "h permutaClJ8
.. POtOID npa
v . . p31 'I 11 J
zatim tri preostale. Te su skupine razIicite po svojim svojstvima. ,le 8" "'.
Zato je .
B. Razmisljajmo na isti nacin: 13· (i) je nacina da se odabere prvi par. Nakon
N -- Co10' C6'
1 p3,1,1,1,1,1
8
_
-
(10)
6 . 6 . 8!
3! -- 846720'0
,.
8to smo njega odabraIi, una 12; (i) naCina za izbor dmgog para. Mectutim, ukupan
D. ZakljucujuCi kao u proslom primjeru, dobili bismo
broj naCina za izbor prvih cetiriju karata dvostruko je manji od umnoska ovih brojeva,
jer su i prvi i dmgi par skupine istih svojstava i u ovim su izborima brojeni dva N =:= Co . CZ . p2,2,1,1,1,1 (10). (6) . ~ 31752000.
(kao lireoeni parovi). Nakon izbora prvih cetiriju karata, petu mozemo odabrati na 44 . 10 6 8 6 2 2!2!
naCina. Zat0.1 e
13 i) .12(i) [RaZdioba predmeta I
N:=: 2! ·44.
Razdiobe predmeta na razlicite osobe predstavlja interesantan kombinatomi pro­
e. RazmisljajuCi kao u A. dobivamo blem. Izdvojit cemo u sljedecim primjerima nekoliko tipicnih situacija.
N 13(i). 48·44 Primjer 9. Na koUko se nacina deset jednakih predmeta moze p6dijeliti na cetiri
osobe (moguce je da neka osoba ne dobije niti jedan predmet)?
D. Skupine od tri karte i od dvije karte razlicitih su svojstava. Zato je I> Predmeti su jednaki, pa ih mozemo oznaciti kruzicem. Jednu mogucu razdiobu
mozemo opisati na sljedeci nacin:
N BG) .12(i)· <1
o 0 I0 0 0 0 II 0 0 0 0

Zadatak 8. Na zaslonu racunala pojavljuju se brojevi zapisani s 8 znamenaka (a

Ovdje smo zajedno s kruzicima rasporedili i tri ertice. Crtice oznacavaju nacin di­
koji mogu pocinjati s milama). Koliko razlicitih brojeva postoji jeljenja: prva osoba dobiva dva predmeta, druga cetiri, treca nijedan, cetvrta cetiri
predmeta.
A. sadrze tocno tri znamenke 5,
Razlicitih rasporeda ima koliko i permutaeija od 13 elemenata mectu kojima su
B. sadrze tri znamenke 5, tri znamenke 2 i dvije znamenke 7,
dvije skupine od po deset i tri jednaka predmeta:
C. sadrze tocno tri jednake znamenke (preostalih pet mectusobno su razliCite),
D. imaju tocno dva para jednakih znamenaka? 103 13!
N P13' == 10!3! = 286.
f> A. Moramo postaviti pitanje: na kojim se mjestima nalaze petiee? ( ~) je
Opcenito, ako dijelimo n jednakih predmeta na k osoba, tad postupamo ria
mogucnosti za odabir tdju mjesta. Na ostala mjesta moze doci bilo koja od preostalih can nacin. Razlicitih rasporeda ima onoliko koliko i permutacija od n+k -1 elementa,
devet znamenaka: 95 mogucnosti. Ukupan broj ovakvih brojeva je (~) . 95 . medu kojima ima n kruzica i k - 1 crtica:

B. Brojeva ima onoliko koliko i permutacija niza 5,5,5,2,2,2,7,7:

N-p',k-l _ (n+k-1)!
- n+k-l - n!(k - I)!
..3 3 2 8!

N = 1:'8" = =:= 560. Isti broj dobit cemo ako se zapitamo na koliko razliCitih nacina mozemo pqstaviti
k 1 crticu na raspolozivih n + k - 1 mjesta:
Medutim, zadatak mozemo rijesiti i primjenom kombinacija. Opet se pitamo: na ko­
te se mjestima pojaviti istaknute znamenke. (~) je mogucnosti za raspored triju N - C k-
-
1
ll+k-l
(n +k -1
k - 1)
.
 2. KOMBINATORIKA
2.3. KOMBINACIJE 93

ta se na tri osobe moze podijeliti na

dl'Oe Primjer 12. N a koliko se nacina pet raz!icitih predmeta moze podijeliti na tri osobe
Na deset pre Co:! 1 1) = (1f) = 66 ako svaka mora dobiti barem iedan predmet?

~ Najprije Cemo svakoj osobi podijeliti po jedan predmet. Prva osoba moze

nacina. Dva predmeta se 0: deset osoba moze podijeliti na

10 _ 1) ==
Z :).0 - 1
(lei) = (121) = 55
izabrati bilo koji predmet. Nakon toga, druga osoba izabire jedan ad preostala cetiri,
a treea osoba jedan ad preostala tri predmeta. Ukupno je 5 . 4 . 3 naCina. (Poredak
biranja osoba nije vazan, jer smo dobili sve moguce uredene trojke iz skupa od pet
predmeta.) Prestala dva predmeta rasporedimo na tri osobe na bilo koji nacin, to je
(
o'ill jedna osoba dobije dva'predmeta, a 45 naema u kojih , mogucnosti. Ukupan broj razlicitih razdioba je
naCina. (Deset je naella tl l' iredrnet.) <J
dvije osobe dobiju po jed!lO N 5·4·3·
Opcenito, n razlicitih predmeta se meau k osoba (n ~ k) moze podijeliti na

e !lacina des~t jednakih predmeta moze podijeliti na cetiri 1) .. · (n k+

Primjer 10. Na kolil~:U &Obije barem Jedan predmet? nacina, ako svaka osoba mora dobiti barem jedan predmet. <J
osobe tako da svaka osob!l
redrnete kruziCima. Poredajmo ih i postavimo izmedu
l> Oznaeimo pono'lfPO [jecrtice ne smiju doci zajedno. ledna moguca razdioba
v
njih tri crtice, ali tako da d
opisana je ovako: 0 0 0 I0 0 I0 I 0 0 0 0 Primjer 13. Na koliko se nacina osam raz!icitih predmeta moze podijeliti na cetiri
osobe, ali tako da svaka osoba dobije po dva predmeta?
: a d'lfCl, t~eCa ~edan. i cetvrta eetiri predmeta). Crtice se
(prva osoba dobiva tri, drtJ.gt rnoguclh mJesta lzmedu kruzica. Broj moguCih naCina l> Dva predmeta koja ce pripasti prvoj osobi biramo na (~) naclla. Naken
moraju ubaciti na tri od deve
toga, dva predmeta za drugu osobu mozemo izabrati na (~) naCina itd. Ukupan broj
. (10-1) (9) 84.
Je 4_ 1 3 "" eta dijelimo na k osoba, ali tako da svaka osoba mora razlicitih podjela je
OpCenito, ako n predionda pos~~pamo.9:V~o: !'. -
~ crticu postavimo na neka
dobiti bare~ jed~n predrn~~ica. Bro] Je razhcltlh nacma Jednak (~) (~) (i) (~) = 28 . 15 . 6 . 1 = 2520.
odn - 1
mJesta lZIDedu Ie k":'l _ (n -
JV ::= CII_ 1 - k _ 1 . <J
1)
JI.'"
Primijetimo da je jedna podjela odreaena permutacijom niza 1, I, 2, 2, 3, 3, 4, 4.
Tako na primjer nizu
*** 2,4,1,1,3,2,3,4

Promotrimo sad situadjUIead sU predmeti razliCiti. odgovara podjela u kojoj prva osoba dobiva treci i cetvrti, druga osoba prvi i sesti, treca
osoba peti i sedmi a cetvrta oSQba drugi i osmi predmet. Ovakvih permutacija imu

p2,2,2,2 = 8'. 2520.

!laCina pet razlicitih predmeta moze podijeliti na tci 8 2! ·2! ·2! ·2!
. '1'05
e
Primjer 1l1.. Na kohl'
Promotrimo opceniti problem: n razlicitih predmeta tcebamo
osobe? .
osoba, ali tako da prva dobije nl predmeta, druga nz predmeta, ... , posl.1ean
. a je 35 . Pm ~redmet ~?z~~O dati bilo ~?joj os obi, drugi nk
, l> Broj razlicitih nab!! redrneta mozemo podlJehtI na 3· 3 nacma. Nakon
predmeta, n n, + n2 + ... + nk. Broj razliCitih naeina na koii se to moze je
predmet isto tako. Prva d:,a P + nk) (nk)
treciponovo na 3 naCina ltd. edrneta S6 medu k osoba moze pOdijeliti na kll nacina. <l (IIIn)(n -n2nl) ... nk-l nk nl! .
n!
nzl .... .nkJ' <l
Opcenito, n razliCitih pf
94 2. KOMBINATORIKA 2.3. KOMBINACfJE

Zadatak 14. Tomica, Marko i Jure spore se 0 broju nacina na koji se u igri Pre­ -3
Dakle, C 3 == 10.
ferans mogu podijeliti 32 karte, tako da svaki od tri igraca dobije po 10 karata (dvije c) cetvrtog razreda II skupu S == {I, 2} :
karte ostaju na stolu). 1111 1112 1122 1222 2222.
Marko je razmisljao ovako: deset karata prvOln igracu mogu podijeliti na (i~) Dakle, C~ == 5 .
d) cetvrtog razreda u skupu S = {I, 2, 3}:
.'
nacma, deset drugom na ( 22)
10 nacma, deset trecem
Y'' na ( 12) ..
10 naClna. D"
VIJe kar t e
1111 1112 1113 1122 1123 1133 1222 1223
koje ostanu ostavit eu na stolu. Ukupan broj podjela je
.1233 1333 2222 2223 2233 2333 3333.
(i~) (i~) (i~). -4
Dakle, C3 15.
Tomica problem rjesava ovako: Dvije karte mogu izdvojiti na (3:;) naCina. Od U svim su primjerima kombinaci poredane leksilrografskim porelkom. Kako cerno utvrditi

preostalih 30 karata prvom igracu mogu podijeliti 10 na (i~) nacina, drugom 10

broj '?
Ueinimo elementu u gornjiIJ.I k?mbina.?ij~ma dodajmo broj 1,
treCem broj 2, kombinacije s ponavlJanJem. pn.1 e(;:i u;kombinacije bez
na (i~) nacina a posljednjih deset ostavit eu treeem igracu. Ukupni broj razlicitih ponavljanja u veeem
11) drugog razreda u skupu S = {1, 2, 3, 4, 5} :
podjela je
c:;)(ig) (ig) . 12 13 14 15
b) treeeg razreda u skupu S = {l, 2, 3, 4, 5} :
23 24 25 34 35

Jure se ne slaze s tim nacinima podjeJe jer zna da se karte dijele tako da se 123 124 125 134 135 145 234 235 245 345.
igracu podijeli pet karata, drugom pet karata, treeem pet kaeata, stave se c) razreda u skupu S = {I, 2, 3, 4, 5} :
stol i preostalih petnaest se ponovo podijeli po pet karata svakom od igraca.
broj razliCitih podjeJa je 1234 1235 1245 1345 2345.

(5 (2;) eS2)(IJ) e;)(~O).

d) eetvrtog razreda u skupu S {I, 2, 3, 4, 5, 6} :

1234 1235 1236 1245 1246 1256 1345 1346

Tko je u pravu?
1356 1456 2345 2346 2356 2456 3456.
•*** Opeenito, ovom transformacijom skup kombinacija s ponavJjanjem k -tog razreda u sku u od
elem~nata prelazi u skup kombinacija bez ponavljanja k -tog razreda u skupu od n+k-l ele~en t IZ
Zato Je: a a.
[nK~mbina~ij~·~·P~~~~lj;S

Pretpostavimo da birajuei elemente nekoga skupa imamo moguenost izabrati isti element vise
== (n+~ I}
pula.
• Na koliko se nacina moze izabrati k eJemenata iz od n medusoboo razlicitih eleme­ U gornjim primjerima ti brojevi iznose:
nata, ako svaki element mozemo birati vise II poredak elemenata nije bitan?
Mozemo zamisliti da iz bubnja u
11 - biramo k kuglica. iednu DO iednu i to
se nalazi n
da se oakon
oznaeenih brojevima od 1 do
izbora kuglica vraea u bubanj. a) c~ (4+~ 1) (~) 5·4 10,
tome vazao.

c~==C+~ (~) (~)

kombinacijom s pom'lV~ianjem k-tog razreda u skupu od n
b) 1) 10,

Primjer 15.
a) drugog
23 24 33 34 44.

c)
~= e+: 1) (~) G) 5,
-2
-4 +4­
C4==1O·

treeeg razreda u skupu S = {1,2,3}:

d) C3 =
4 (:) 6·5 == 15.

111 112 113 122 123 133 222 223 233 333.
 96 2. KOM BIl'(ATORIKA

16. Iz snopa od 52 karte biramo dvije, ali tako da nakon izbora svake karle zapiselllo
vrijednost, a samu kartu vratimo u snop. Na koliko naeina moZemo odabrati
dvije karte iste boje; B. dvije karte iste jakosti?

I> A. Boju mozemo odabrati na eetiri naeina. Dvije karte isle boje moumo odabrati na C132
naeina. Zatoje N = 4( +f -1) 4( 14)
'13 = naeina.

B. Jakost moumo odabrati nn 13 naeina, a dvije karte te jakosti na C42 (4+~ 1) 3.

naeina. Zatoje N = n(g). <l Vjerojatnost

[Z~d~~i 2.31
1. Na koliko se naeina moze odabrati poeetna petorka od 5 igrab. u kosarkaskoj ekipi koja ima 10
igraca? ,
2. Na koliko se naeina moze odabrali sesl brojeva tI igri LOTO 6 od 45'1 Koliki .Ie broj naeina ako
promatramo i dopllnski broJl I. Dogaa-aji ...... , . , ... ' ... , ., 97 :;, Formula potpune vjerojatnosti
3. U koliko;se najvilie tocaka mogu sjeCi pet 2. Vje:rojntnost .. , . . . . . . . . . .. , 107 Bayesova formula. 126
4. U koliko se toeaka sijeku 18 pravaea od kojih je pet paralelnih, 6 se sijekll tI jednoj te istoj tocki, 3. Geomelrijska vjerojatnost ... , .. , 116 6. Ponavljanje pokusa . , ...... , .. 131
a 4 u nekoj drugoj'? 4. Uvjctna vjerojatnost. Nezavisnosl , 120 7. Zakon '(elikih brojeva . . . . . . . . . 134

5. Koliko razlicitih sesteroznamenkastih brojeva postoji (koji mogu zapocinjati nUIama) i koji imajll
A. dvije jedinice, dvije dvojke i joS dvije razlieite znamenke;

,B. pet jednakih znamenaka;

Opis mnogih prirodnih i drustvenih zbivanja bio bi nemoguc hez poznavanja teodje vjerojat­
,C. trl para jednakih znamenaka;
,nosti. To je matematieka teori.ia iznikla iz potrebe za rjesavanjem svakidasnjih problema u kojima je
prisutna neizvjesnost njihova ishoda. Radi njezine prirodne povezanosti s predskazivanjem buduc­
D. simetriean raspored znamenaka; nosti, vjerojatnost je kroz povijest bila predmet mnogim spekulacijama i razlieitim interpretacijama,
E. sve razlicite znamenke; sto se zadrZalo do danasnjih dana. Mnogobrojni 'paradoksi' govore koliko je trnovit ,bio put od
F. sve znamenke razlicite, ali u rastucem 'poretku. intuitivnog poimanja vjerojatnosti do danasnjeg precizno zasnovanog podrucja matematike. Danas
6. Od 18 ruZa. 10 bijelih i 8 ervenih treba sastaviti buket od 2 bijele i 3 ervene ruze. KoJiko se teoriju vjerojatnosti dozivljavamo kao granu matematike koja se bavi opisom razlieitih modela u
)uketa moze slozili (ako smatramo da su sve ruze raz!ieite)? kojima se pojavljuje neizvjesnost, a koji se mogu s vise iii manje uspjeha primijeniti na svakidasnje
7. Na koliko se nacina iz skupine od liest ervenih i cetiri plave kugliee mogu odabrati tri tako da situacije.
. baremjedna mectu njima bude plava1 Kolika je vjerojatnost da ce sutra biti suntan dan'? Ako je nekoliko uzastopnih dana
81' Raspolazemo s 12 bijelih i S crnih kugliea, Na koliko se raz!icitih naeina one mogu poredati ako sunce, tad cemo i ne znajuci za prognozu kazati: i sutra ce vjerojatno biti suncano. Ovdje
dvijy erne kuglieene smiju biti zajedno? "vjerojatno" oznacava da mi i sutra OCekujemo suncan dan, ali da istovremeno nismo u to
sigurni. Moze se ipak dogoditi i suprotno. fako se i u formulaciji pitanja i U odP'Ovon)
9. Na koliko naeina mozemo pMijeliti 12 razlieitih cokoladica na troje djeee tako da jedno dijete termini i jezik vjerojatnosti na ovo pitanje teorija vjerojatnosti ne maZe dati 0
dobije tri, drugo cetii-i a treee pet eokoladica? ne pripada matematickoj teoriji. Mectutim, matematieka teorija vjerojatnosti
10. Kolikorjesenja ima jednadzba xl + x2 + x3 = 20 u skupu cijelih brojeva? Koliko u skupu u svakidasnjem govoru. Dogad'aju za Joji bismo u svakodnevnom
prirodnih brojeva? ' siguran", pridjeljujemo vjerojatnosl 1. Sto je dogad'aj izvjesniji, to ee
jedinici. Obralno, dogad'aj koji je prilicno nevjerojatan, imat Ce vieroiatno.~t
Postoje dogadaji koji nemaju izvjesnost hoce Ii se
ravnopravno pasti na bilo koju svoju stranu. Hoee Ii se
moze ostvariti, ali i ne mora. Intuitivno je jasno da je
Osnovni su pojmovi teorije vjerojatnosti dogadaj
ove pojmove.

Najjednostavnije je pojam dogatiaja dovesti u vezu s stohastickim pokusom.

Tako nazivamo svaki pokus eiji ishod nije unaprijed adreden. Taj ishod ovisi 0 nekim
nama nepredvidivim okolnastima i stoga je slucajan. Novcic bacen uvis pada na jednu
98 3. VJEROJATNOST 3.1. DOGA£lAJI 99

od svoje dvije strane, na koju ~ unaprijed ne mozemo znati. Vrijeme ispravllog rada Primjer 2. NovCic je baeen tri puta. U svakom bacanju biljezimo je Ii se pojavilo
elektriene zarulje nitko ne moze unaprijed predvidjeti. . pismo (P) iIi glava (G). Odredimo Q, elementarne dogadaje te nekoliko dogadaja
Ishod takva pokusa zovemo elementarni dogadaj i oznacujemo slovom w. Ta­ vezanih uz ovaj pokus. I

kvih ishoda moze bili u nekom pokusu konacno mnogo, ali jednako tako i beskonacno I> Elernentarnih dogadaja irna osarn. To su
mnogo. Biranje na srecu jedne tocke unutar, recimo, jedinicnog kruga ima kao moguci WI = GGG, GGP, W:2 w3 = W4 = PGG,
ishod beskonacno mnogo elementamih dogadaja.
w5 = GPP, PGP, w6 = w7 = PPG, Wg = PPP,
Skup svih moguCih ishoda, svih elementamih dogadaja, oznacavamo slovom Q.
Po volji odabrane dogadaje vezane uz pokus oznacavat cemo velikim slovima·lati­ (poredak nabrajanja vazan). Ovdje smo, kratkoce radi, s GGP oznaeili uredenu
nicne abecede: A, B, C .... Oni se sastoje od izvjesnog broja elementarnih dogadaja. trojku (G, G, P) i za ostale elementarne dogadaje. Siguran dogadaj sastoji se
To su dakle podskupovi od Q. od gornjih osam elementamih. Evo nekoliko dogadaja vezanih uz ovaj pokus (ukupan
broj dogadaja je 2 8 = 256):
Primjer 1. Bacamo jednu kocku Cije su strane oznacene brojevima od 1 do 6.
A = {pismo se pojavilo jednom} = {tiJ2, W3, W4},
Odredimo elementame dogadaje i skup Q. B = {pismo se pojavilo u drugom bacanju} {W3, W5,~,
I> Elementami dogadaji su brojevi na koje kocka moze pasti: C = {pojavilo se baremjedno pismo i barem
wI == 1, W:2 = 2, ... , w6 = 6. jedna glava} = {W2' w3, ... ,
Skup svih elementamih dogadaja je D {pismo se poj avilo dvaput za redom} == {W5, ~, ws}. <l

Q { WI, W:2, ... ,

Evo jos nekoliko dogadaja vezanih uz ovaj pokus:
== {l,2,3,4,5, l Prika~ivanje dogadaja I
Oznaka 0 za nemoguc dogadaj nije slueajna. Oznake i mnoga svojstva operacija
A == {paojeparni bron {2,4,6},
sa skupovima koriste se u istom obliku i s istim znacenjem i u teoriji vJerojatnosti.
B = {pao je broj veci od 2} == {3, 4, 5, 6}, To se odnosi i na graficko prikazivanje dogadaja. lako ce se oni u vecini nasih
C = {pao je pami broj manji od 5} = {2, 4} primjera sastojati od konacno mnogo ,,".Jlemenata, uobicajeno je dogadaje pri\<.\izivati
i slieno. Koliko razlicitih dogadaja postoji? Pokusajte nabrojiti sto vise dogadaja Euler-Vennovim' dijagramima. SigurOO1 dogaaaj Q skiciramo obieno u obIiku nekog
vezanih uz ovai pokus i opisati ih rijecima. <l pravokutnika, po volji odabrane A, B, . .. obicno skicrramo kao na slici 3.1.

Q
***
U pokusu koji jrna sarno konacno mn;go ishoda doga<taj je bilo koji podskllp od Q. Kako skup
Q ima sest elemenala, to je broj razlicitih podskupova 2 6 = 64. Toliko ce biti razliiSitih doga<taja
u ovom pokusu. Meau nji{l18 im'ii:·· 6 jednoc!anih (elementarnih) dogad'aja, (~)= 15 doga<taja od Sf. 3.1. Doq,at1:aje prikazujemo Euler­
Vennovim dtjagramima
po dva elementarna, (~) = 20 doga<taja s tri elementarna, (~) 15 doga<taja s cetiri elementarna
i (~) '" 6 doga<taja s pet elementarnih. Dakako da je sve te doga<taje tesko rijecima opisati oa
prihvatljiv nacin, poput opisa 1J navedeoom primjeru. Ovakve skice pomazu nam da lakSe interpretirarno operacije s dogadajima i veze
Ovom popisu doga<taja nedostaju jos dva: vet spomenuti doga<taj Q koji sadrzi sve elemen­ medunjima.
tame doga<taje, te jedan doga<taj koji ne niti jedan elementarni. (Taj pak ima bezbroj opisa,
poput, recimo: pojavio se 'broj veti od 8, pao je paran broj manji od 2, r Usporedivanje dogadaja I
* * * Kazemo da dogadaj A povlaci dogadaj B ako realizacija dogadaja A povlaci
realizaciju dogadaja B. To znaci dci B sadrz.i sve elementarne dogadaje koji ulaze u
D~~~ak~utad~gadaja I dogadaj A. Pisemo A C
i zapis A ==} B.
u skladu s zapisom iz teorije skupova. Koristimo takoder
!
Govorimo jos: A je specijalni slucaj dogadaja B, B slijedi iz A, A je sadrzan u
Skup Q i sam je dogadaj, on se ostvaruje pri svakom ishodu pokusa. Nazivamo ga B, A je dovoljan uvjet za B, B je nuzdan uvjet za A. Ova raznollkost uoznakama i
stoga sigurni dogaaaj. Njegova j~ supratnost nemoguc dogaaaj, kojise pri realizaciji nazivima govori sarno da je taj pojam cest i prihvacen u svakodnevnom govoru. I
pokusa nikad ne maze ostvariti. Oznaeavamo ga simbolom 0.
1 John Venn (1834-1923), engJeski matematieaf
 100 3. VJER01ATNOST 3.1. DOGAfJAJI 101
".
Primjer 3. Bacamo dvije kocke. Oznacimo dogadaje Primjer 5. Bacamo jednu kocku. Neka je
A = {oba broja veca su od 4}, A = {pao je paran braj},
B = {zbroj brojevana kockama veCije od 8}. B = {pao je braj 3}.
I> Vrijedi A ==? B, jer je zbIOj brojeva koji su veei od 4 sigurno veei od 8. Thd su A i B disjunktni.
Obrat nije ispunjen, jer zbroj brojeva moze biti veei od 8 i kad jedna kocka padne ria,
recimo, 3, a druga na 6. Tad se ostvario B, ali se nije ostvario A. <1 •

Primjer 6. Novcic bacamo cetiri puta. Istaknimo sljedece dogadaje:

Primjer 4. Bacamo dvije kocke. Oznacimo dogadaje: A {pojavila su se tocno tri pisma},

A {zbroj brojeva na kockama veCi je od 8}, B = {pojavile su se najvise dvije glave},

B = {oba broja veca su od 2}. C = {pojavila se tocno jedna glava} ,

I> Sad vrijedi A ==? B. Naime, zbroj brojeva ne moze biti veCi od 8 ako oba D {ostvario se niz PGGP}.

broja nisu vecaod 2, jer inaCe najveci zbroj iznosi 2 + 6 8. Izvjezbajmo na ovom
primjeru razne natine izrazavanja:
• Da bi zbraj brojeva bio veCi od 8, oba broja nuzno moraju biti veca od 2 (B j e
nuzdan uvjet za A).
• Zelimo Ii da oba broja na kocki budu veca od 2, dovoljno je da njihov zbroj bude
veei od 8 (A je dovoljan uvjet za B). <1
Razmislite dobra i uvjerite se da vrijedi A C B, C c B, DeB. Nadalje,
dogadaji A i C ekvivalentni su, a dogadaji AiD disjunktni.
[Aigebr;dogad~j~]
Pamiliju svih dogadaja koji se pojavljuju u nekom pokusu oznacavat cemo s §
i zvati algebra dogadaja. Rijec algebra ovdje sugerira da cemo na dogadajima moei
ciniti izvjesne operacije nalik na algebarske.
Neka su A , B dogadaji. Pomoeu njih mozemo formirati nove dogadaje:

Sf. 3.2. Dogadaj A povlaci Unija dogadaja

dogadaj B Dogadaj koji se ostvaruje ako se ostvario barem jedan od dogadaja A,
B nazivamo unUa, suma iIi zbroj dogadaja i oznacavamo s A U B , A + B ,
A iii B.
***
I . Ukoliko vrijedi A ell. i B C A, onda kaiemo da su A i B ekvivalentni iii

jedriaki i pi§emo A = B. Ekvivalentni dogadaji sastoje se od istih elementamih

,dogadaja.
Suprotnost ovoj situaciji je ona u kojoj A i B nemaju zajednickih elementarnih
dogadaja ..
Dogadaji A i B su disjunktni, ako se istovremeno ne mogu ostvariti i jedan i
drugi I • KaZemo jo§ da se A i B medusobno isldjucuju.

Sf. 3.4. Ullija dvaju dogatlaja

Presjek dogadaja
St. 3.3. Disjunkini dogatJ:aji
Dogadaj koji se ostvaruje ako su se ostvarila oba dogadaja A i B zove­
rna presjek, prodnkt iIi umnozak dvaju dogadaja i oznacavamo ga sAn B ,
AB,A i B. .
I Nije nuzno da se ostvari neki od ova dva dogadaja, moguce je dakle da se ne ostvari nili jedan cd njih
 102 3. VJEROJATNOST 3.1. DOGAE>AJI 103

Sada racunamo ovako:

BUD {PG,PP,GP} = G,
BnD {PP} =H,
E UI = {GP,PG, GG} = F
i slieno u drugim slueajevima. Dobivamo: BUG = G, B n G = B, A U B = Q,
AnB 0,FUG Q,FnG=E.
Ovakav je naein siguran, ali nije poucan. Svakako je korisnije pOktiSati na gomja
pitanja odgovoriti direktno, koristeCi veznike kao oznaku operacije:
Sf. 3.5. Presjek (umlloi:.ak) dV(lju
dogaaaja Ann BUD {pismo na prvom novcicu} iii {pismo na drugom novCicu} "
= {barem jedno pismo} =
*** F n G = {barem jedna glava} i {barem jedno pismo}
ove operacije na primjerima. = {jedna glava i jedno pismo} = E,
E U I = {jedna glava i jedno pismo} iIi {dvije glave}
Primjer 7. Bacamo jednu kocku. Istaknimo dogad"aje == !hllremjedna glava} = F.
Ueinite slieno za ostale <I
A = {pao je pami broj},
B = {pao je broj vec.i od 2}. ***
Ondaje Korisno je uvesti i razliku dogad"aja.
A U B = {pao je pami broj iIi broj veCi od Razlika dogadaja. Komplement dogadaja
{pao je broj yeti od I} = {2, 3,4,5, Dogad"aj koji se ostvaruje ako se ostvari dogad"aj A, a da se ne ostvar.i
An B {pao je pami broj veti od 2} = {4, 6}. dogadaj B) nazivamorazlika dogadaja A i B i oznacavamos A \B, A -Ii.
Specijalno, dogad"aj Q \ A nazivamo kompicmcntom ilisuprotniIn
dogaaajcm dogadaja A. On se ostvaruje ako i sarno ako se A riije U"l.YGlJtlU.
Oznaeavamo ga s A ili sAC .
Primjer 8. Pokus se sastoji od dvaju novciea. Uocimo sljedeee dogad"aje:
A {glava na prvom novcic.u}, F =: {barem jedna glava},
B =: {pismo na prvom noveieu}, G= {barem jedno
C = {glava na drugom novCicu}, H = {dva pisma},
D = {pismo na dnigom novcitu}, I i dviie glave}.
E =: {jedna glava i jedno pismo},
Odredi kojem su dogad"ajuekvivalentnisljedeci dogad"aji: BUD, BnD, EUI, BUG, Sl. 3.6. Razlika dvaju do­
BnG,AU AnB,Fu FnG. gad:aja (lijevo) i IWmple­
ment dogaaaja (desllo) AlB
l> Postoje cetiri elementarna dogadaja, to su uredeni parovi (P, P), (P, G),
(G, P), (G, G) koji odreduju moguCi rezultat na oba novCica. Te cemo dogadaje
oznacavati jednostavnije s PP, PG, GP, GG. . Zadatak 9. Uvjerite se da vrijedi A \ BAn B, A= A.
Razlieitih dogadaja ima 24 16. Devet medu njima zapisani su gore (pronadite l> Skicirajte dogadaje s lijeve i desne strane jednakosti Euler-Vennovim dijagra­
preostalih sedam!). mima. <I
Da bismo odgovorili na pitanja, najjednostavnije je odrediti elementarne dogadaje
od kojih se sastoje gore navedeni. Tako imamo ***
Operacijeunije i presjeka mogu se definirati i za nekoliko dogadaja. Umla n
A {GG,GP}, B={PG,PP}, C {GG,PG}, dogadaja je dogad"aj
D {GP,PP}, E = {GP,PG}, F {GP, PG, GG}, A::::::AIUA2U ... UAn
G = {GP, PP}, H {PP}, I {GG}. koji se ostvamje ako se ostvario baremjedan od dogadaja A1 ,... An.
 3. VJEROJATNOST 3.1. DOGABAll 105

Primjer 10. Algebra prekidaca. De Morganove zakone mozemo ilustrirati kori­

steci se jednostavnim modelima serijskog i paralelnog spoja.
1. Serijski spoj. Neb u serijskom spoju dviju sklopki dogad:aj A oznacava da je
prva sklopka iskljucena, a dogad:aj B da je iskljucena druga sklopka.

,~/. ,2
B

Veza izmeau tocaka 1 i 2 nece postojati ako se ostvari barem jedan od uU~"U"J"
AiIiB:
AJUA,U... UAn A}nA,n... nA.
{ne postoji veza} = AU B.
Sl. 3.7. Ullija (/ijevo) i presjek (desno) viSe dogatlaja

Veza izmedu till toeaka ce ako se nije ostvario niti dogad:aj A , niti dogad:aj B
Presjek n dogaaaja je dogaaaj (nema prekida niti na
At nA 2 n ... nAn { postoji veza} = A n B.
i koji se ostvario ako se ostvario svaki od dogadaja AI, ... ,An. Ova su dva dogad:aja komplementarna. Zato vrijedi

JDe Morganovi zakoni i Dobili smo prvu de Morganovu formulu.

An:B.

i Veza izmeau operacija komplementirania 2.. Paralelni spoj. Neka su dvije sklopke spojene u .paralelnom spoju:
i presjeka iskazana je u sljedecim
formulam</-:

'-0
(1)
1----,2
uB (~
Te f?rmule nazivamo de Morganovi zakoni. Evo slikovne interpretacije prve formule

Onda

{ne postoji veza} A n B,

-' {postojiveza} AuB=AnB. <l

Zadatak 11. Ured:aj je prikazan Ilhemom na slici. Neka dogaaaj Ai oznacava

ADB Ana prekid na dijelu i, i = 1,2,3. Odredi izraz za dogaaaj
SL 3.8. De Morganovi zakoni A = {uredaj je s
Dokazimo (1) koriste6i skupovni zapis:
kao i za dogadaj A.
COEAUB..;:::::;. co~AUB..;:::::;. co~A i co~B

"'~
..;:::::;. CO E A i CO E B ..;:::::;. CO E A n B.

Drugu formulu mozemo pokazati na slican nacin. Medutim., ko~sno je vidjeti da

ona slijedi iz prve formule. Nairne, kako za svaki
racunati ovako
vrijedi if = A , mozemo
~A' 2
A, ,
A UB =AuB == po An
te je t> Ured:aj prestaje s radom ako se ostvari dogad:aj A I i barem jedan od dogadaja
A 2 , A3' Dakle,
AUB==AnB=An A =Al(A 2 UA3)
 106 3. VJEROJATNOST _3.2. VJBROJATNOST 107

i po de Morganovim formulama

A = UA3) UA2 UA 3 = Al UA2 .A3. <l

Sad mozemo iskazati definiciju vjerojatnosti: to je funkcija koja svakom dogaaaju

*** pridruzuje realan broj. -
De Morganovi zakoni poopcavaju se na uniju i presjek n uoguuulu;
Vjerojatnost

=Al n· ··nAn , je preslikavanje P ; /JC -+ [0,1) definirano na algebri

~-:::--o::-:- == Al U ... U An. ima svojstva

P(Q) = 1, P(0) = 0 (normiranost),

Ilustrirajte ove formule pomocu serijskog i paralelnog spoja n sklopki. 2) ako je A C B, onda vrijedi peA) ::;;; PCB) (monotonost),
3) ako su A i B disjunktni dogadaji, onda je peA UB) = P(A)
I Zadaci 3.1 I (aditivnost).

Broj peA) nazivamo vjerojatnost dogadaja A.

isti znak, a najvise pet pula. Opisite ele-

A { pokus je zavrsen u trecem
zavrsen u prva lri baeanja }. Odredite B,
2. U zari se nalaze cetiri kuglice, dvije jednake bijele i dvije jednake erne. Izvlacimo jednu po jednu

r Svojstva vjerojatnosti I
Iri kugliee, ne vracajuci ill u zaru. Opisite prostor elementarnih Odredite sljedece
Izvedimo neka dodatna svojstva vjerojatnosti koja slijede iz saJe definidje.
dogactaje: Neka je A po volji odabran dogactaj, a A njegov komplement. Onda vrijedi
A IPrva je izvucena cma kuglica};'
B prva je izvucena bijela kugliea}; -. AUA Q i pritom su A i A disjunktni. Zato, po svojstvima normiranosti i adi tivnosti
C bijela kuglica je izvucena barem jednom}; \
D bijela kuglica je izvucena tocno jednom}; 1= =P(A) + (A),
E izvucena je jedna bijela i dvije erne kugl ice} .
3. Baeamo dvije kocke. Biljezimo rezultal na svakoj od njih. Koliko ima elementarnih dogacta­ te je peA) =:: 1- . Time sma IJVJ&"~"lL
ja? Koliko elementarnih dogactaja imaju sJjedeci dogactaji: A {oba broja su pama},

B { oba broja veca su od 4}, e = {razlika brojeva iznosi 2} '?

VjeroJatnost komplementa
4. Bacamo dvije Biljezimo rezultal na svakoj od njih. Nekaje A = {pojavio se broj manji

zbroj brojeva manji je od 9 }, C = {oba broja veca su od 4 } _ Iskazi rijecima

Za svaki dogadaj A vrijedi peA) 1 P(A).
A, ,C. Pokazite da sv A i C disjunktni, bas kao i A i B. Uvjerile se da vrijedi

B, ali da ne vrijedi A = B. •

kocke. Biljezimo samo zbroj dobivenih brojeva. Koliko elementamih dogactaja ima
ovaj
***
6. Bacamo dvije kocke. Oznacimo dogactaje A = zbroj brojeva je neparan }, B = {pojavio se

Pokaiimo sad kako se racuna vjerojamost unije ~ sluc!!ju J.<:acj A i B I1isu dis­
J }, e {na obje kocke pao je broj 1 } . dogadaje AB, AC, Be, A U C, AB.
junktni. Presjek dvaju dogadaja6'eri1d~"cJJ~H svtl~a'u"n:'as~~"kil t>!~~F ka6 umno*ak,
dakle bez zhaka n; - . '"' - -! .,,' r ,"-". -I,,\.[; .Ii.
7. Neka su A, B, C dogadaji. lskazite s pomocu unije i presjeka ovih dogadaja 'sljedece dogactaje:
A. {ostvario se sarno dogactaj A }; B. {oslvariH su se A i B, ali ne i C Vjerojatnost unije
C. {ostvarila su se sva Iri dogactaja } ; D. {ostvario se barem jedan dogactaj
Za bilo koja dva dogactaja A i B vrijedi

E. {ostvario se tocno jedan dogactaj } ; E {nije se ostvario niti jedan

8. Sto se moze reCi 0 dogadajima A, B, C za koje vrijedi ABC =A, A UB =A, A UB U CA.
peA) + PCB) - P(AB).

A U B A, A U B = AB, AB = A?

9. Neka je A C B. Cemu su ekvivalenlni dogadaji AB, A U B , ABC, 11 U B U C '?

10. Jesu Ii volji odabrani dogactaji A i B ekvivalentni ako je a) A = B, b) A U C = B U C,
c) BC, za neki dogactaj e. Da pokazemo ovo svojstvo, dogadaj A U B prikazat cemo kao dis­
junktnih dogadaja:
AuB =AU (BA)
(vidi sliku 3.9). Slieno tome, B mozemo rastaviti ovako
B =ABUBA
i ponovo su dogadaji s desna disjunktni.
 108 3. VJEROJATNOST 3.2. VJEROJATNOST 109

Ovi brojevi svojstvo

PI + '" +PN = 1.
Zaista, kako
disjunktni, to je
Neka je A od nekoliko e1ementamih
dogadaja:
Sf. 3.9. Skup A U B moZe A ... )
se rastaviti Ila uftiju dis­
jUllklnih skupova (/ijevo).
Slicllo vrijedi i za skup B 1-_ _ _ _ _ _ _ _ _- - - ­Vjerojatnost dogadaja A racunarno tako da zbrojimo vjerojatnosti tih elementarnih
(de~no) AUB=AUBA B~ABUBA dogadaja
peA) Pil + + ... + PiM'
Po svojstvu aditivnosti vjerojatnosti slijedi: ***
peA UB) peA) + P(BA) , Opisimo nekoliko jednostavnih modela konacnih vjerojatnosnih prostora.

I
PCB) = P(AB) + P(BA). =
• Novcic. Dva su elementarna dogadaja: Wj P, Wz = G. Ako je novcic ispra­
'Odu:zimanjem dobivamo traienu formulu: van i nacinnjegova bacanja uobicajen, onda je prirodno pretpostaviti da su vjerojatnosti

peA UB) -PCB) peA) P(AB).

obaju ovih dogadajajednake: PI P( {wt}) P2 = P( {Wz}) = l, !
.Neispravni novcic. Jos uvijek postoje dvael~mentarna dogadaja WI = P,
* ~I * Wz =
G. Medutim, zbog nesimetricnosti novcica iii mozda zbog nacina njegova
bacanja, jedna njegova strana, recimo P" pojavljuje se cesce nego druga. Sad je
PI >pz·
Primjer 1. Neka su A i B dogadaji, P(A) = 0.4, PCB) 0.5, = 0.2.
Odred,imo peA U B), P(A) , P(B) , P{AB) , P{A U B), P(AR), • Kocka. Za ispravnu kocku prirodno je uzeti Pi P( {Wi}) = ~, za svaku
!
ad sest mogucnosti na koje kocka moze pasti. Za dogadaje vezane uz po'kus bacanja
kocke imamo na primjer:
peA UB) = peA) +P(B) - t'IAlil =

peA) = 1 - peA) = 0.6,

P( {pao je paran bron) = P( {2, 4, 6}) ~
PCB) = 1 - PCB, = 0.5,
4
P( {pao je broj ve6i od 2}) P( {3, 4, 5, 6})
P(AB) = peA U B) = 1 - peA U B) 0.3,

P(4" U B) '= P{AB) = 1 - P(AB) =

• Bacanje dvaju novcica. Cetiri su elementama dogadaja, iako na prvi pogled
postoje tri razlicita ishoda: dva pisma, pismo i glava, !e dvije glave:
=
1.1Iov1'ic 2. uovcic
P(AB) = PCB) - P(AB) = 0.3. <l
WI -paloje P P
Wz -paloje P G
Konacni vjerojatnosni prostor W3 -palo je G P
w4-paloje G G
Vjerojatnosni prostor Q, koji posjeduje sarno konacno mnogo elementarnih Da bismo lakse mogli razlikovati elementarne dogadaje W2 i w3, mozemo zarnisliti
dogadaja nazivamo konacni vjerojatnosni prostor. OznaCimo njegove elemente, da bacamo dva razliCita novCica iii da jedan novcic bacamo dva puta!
Q { WI , Wz, ... ) WN}' Dogadaj u ovakvu prostoru je svaki podskup od Q .. Vjero­
jatnost bilo kojeg dogadaja moci cerno odrediti ako znamo vjerojatnosti elementarnih • Bacanje dvaju novciea, drugi model. Po pisanim
dogadaja, tj. ako poznajemo brojeve veliki matematicar i enciklopedist d'Alembert (1717-1783) u ovom
sarno tri elementarna dogadaja:
PI = P( { wt} ), WI = {paia su dva pisma})

Wz = {palo je jedno pismo i jedna

PN =P({WN}). OJ} ={pale su dvije glave}.

110 3. VJE!ROJATNOST 3.2. VJEROJATNOST

je
jednake, I vee mora biti P{ COl) = *' 1-'\ COz)
vUHOIHarmn dogaaaja nisu
i, P(C!.l:3) == t.
Dogaaaju B odgovaraju elementarnidogadaji B == {COz, C!.l:3, C04}, te je

PCB) = P2
1 1 1 5
+ P4 '3 + 3' + 6 = 6'
• Bacanje dviju ~oclti. Postoj! 36 " . dogadaja. Da bismo razlikovali
dogadaje poput (2,5) 1 (5?.2), moz~mo zamlshtl da su kocke obojene razIicitim bo­ smo racunati pomoeu suprotnog Ii = {COl} :

jama Hi pak da umjesto dVI]e koc~e lSto,::emeno, bacamo jednu kocku dva puta tako
da znamo koji je rezultat na Pn:'0]' a ko]! re~~ltat na drugoj kocki. Ako su kocke i PCB) = 1- I-PI = 1- -61 = 5

-.
6

nacin bacanja ispravni, prirodno]e pretpostaVltl da su svi elementarni dogadajijednako

vjerojatni. Dogaaaj C je za ovu kocku 11<OJ"uv~~","" == O. <l

Primjer 2. IzvlaCimo na sreeu

da je ta karta Q
je vjerojatnost da je ta karta dama

od 52 karte. Kolika je vje­

da je njezina boja .. (pik). [i<!!S!~~I~jerOjatnosni prostor I
c> Oznaeimo s A i B dogadaje:
Promatrajmo pokus koji ima konacno mnogo ishoda i u kojem je razumno pret­
A = {izabrana karta je dama},
da su svi elementarni dogadaji jednako vjerojatni (poput bacanja ispravno
nOVClca. k~cke, izvlaeenja broja u LOTU, ~utriji Hi rulet~, izbor k~rt~ iz snopa i s1.). g
B = {izabrana karta je pik boje}.
Je Q = {COl)' .. , CON'} skup sVlh elementamlh dogadaJa! PI, ... ,PN' pri­
su svi ti broievi iednaki. a njihov je zbroj 1, vrijedi
.,
Kako postoje cetiri dame, v]eroJatnos td ogaua]a
,.. A']e P (A) = 524 1 . 13 je karata
1
13 1 T "'.. d ». Pi i = 1, ...
pa je PCB) = 52 = '4' re,,!]e ogaua] C unija prvih dvaju. Prvi dojam
Ovakav vjerojatnosni prostor nazivamo Idasicni vjerojatnosni prostor jeT
povoljnih ishoda jednak 17 4 + 13 pogresan je, jer dogadaji A i B iz kojih je iznikla teorija vjerojatnosti mogu opisati ovim modelom.
nisu disiunktni. Njihov je presjek AB pikova dama! Zato je 16 = ~ Neka je A C Q bilo koji dogaaaj. Da bismo izracunali vjerojatnost dogadaja A
1 . 52 13 nije nall: vise potrebno ~~ati koje eleme~tarne d0l?!adaje A sadrzi, :vee sarno njiho~
Pdmjetimo da je ovdje P(AB) 1 da Nalille, ako A sadrzl M elementarmh dogadaJa, A = {Wil , ... , COiM} , tad je
4 1 1 1 1M
P(A) Pit + .... + PiM = M . N - == N
PeA U B) = P(C) 13 = 13 +4 - = peA) + PCB) P(AB). <l
Ovu formulu rnozemo interpretirati na sljedeCi naem: Svaki elementarni dogaaaj
nazovimo mogutim ishodom (svi su jednako vjerojatni). Tako je
Primjer 3. ZeleCi se nasal.iti S p~jateljim~ u igri Monopola, djecak je izbrisao N broi svih mogueih ishoda.
toeku sa strane kockeJ<;o].a oznacav~ bro] .5, a ucrtao dvije na stranu na kojoj je Elementarne dogaaaje koji su sadrzani u A nazovimo POvOlllllilla za
tako 4a njeg<JvakoGfa n:na slJede~ proJeve na svojim stranama: 2, 3, ~, 4, 4, A:
je Y1~rojatnost sljedeCih dogaaaJa, ako bacarno ovakvu kocku: . . . M = broj svih povoljnih ishoda.
separan
B {pojavio se broj ve6i od 2}; Pierre de Fermat (Beamollt-de-Lomaglle 17. kolovbza 160
-.pastres iii !,oulo,use ,12'. sijeenja. 1665.) .frallcu"-~i je' rna/em a1:
C {pojavio se broj 5}. tlcar. Po zanll!l..allju blO Je pra~nlk. 2i.~ .ztVota nlJe objavljiv
svoJe, maternatleke radove vee Je..t0 UeInJe!IO !ek nalcol! nje<>oao
smrtl. ZaleriJw s Pasea1om drzl se osntvaeem teorije vQe ve
c> Pokus bacanja kocke im.a cetiri m~gu.Ca ishoda: col 2, co2 = 3, C03 = 4 i jatnosti. Pomogao je u zasnivanju analiticke $eometrije If:;ro~
diferencijalnog i integralnog raeuna, U fizici Je dokazao dao ,
co4 = 6. Ako pretpos~~vim~ da Je koc~a biia Ispravna, tad je razumno pridijeliti ovim zralca svjetlosti lomi tako da svjetlo bira put koji ee prevalit'se
elementarnim dogaaa]lma vJeroptnostl najkracem vremenu. Najpoznatlji je po tvrdllji lIazvallaj n' I. tt
PI = P({COl}) = *'
P2 P({ C02}) = 1,
P3 =p.({C!.l:3}) P4 == P({ C04}) == 1, t.
U cast velikim (iii poslJednjim) Fermatovim teoremom u t~u
navodi da jednadiba x!" + II :!' nema' cjelobrojnih rjese~~J
za prirodni broj n > 2. Fermat je na rubu lcnjige napisao da ~.a
A odgovaraiu sljedeCi elementarni dogaaaji: A {COl, <:0:3, C04} , te je prollasao eudnovat dokaz Ie tvrdizje, no da je mwgina premale Je
da ga zapise. Til tvrdnju preko' tn stotille godilla nile nitko us,~a
1 1 1 2 dokazati, iako je bilo obJavl}eno na desetke pogreSnih rLesell~alO
peA) PJ + P3 + P4 = '6 + 3 + "6 3' broj m~tematir:;ar,:. i ini~ ko)i s~ Pl'C!blem P"!kfj.sali ;:ijesiti I~je a.
se stolmama tlStlea. Prt pokufaJu IlJegova rJesavemJa zasnova;'
su citava nova podrucja matematike. Dokazao ~a je 1995 a
, Veliki autorilet d' Alembert lvrdio je da su sva tr; e[emenlarna doga(faja jednako vjerojatna ellgleski matematiear A. Wiles slozenom matematiCkom tehniko/fr:
112 3. VJEROJATNOST 3.2. VJEROJATNOST 113

Klasicna vjerojatnost PrimJer 5. U kutiji se nalazi deset kuglica, sest plavih i cetiri crvene. Biramo na
U klasicnom vjerojatnosnom prostoru vjerojatnost dogaaaja racuna S8
srecu tri kuglice. Odredimo vjerojatnosti sljedeCih dogadaja:
formu]om: . . A {sve su tri kuglice plave};
P(A) :::: M = broj povoljnih ishoda B= su tri kuglice iste boje};
N broj moguCih ishoda .
C = {dvije su kuglice plave, a jedna je crvena}.
I> Da bismo postavili ispravan model, zamislit cemo da sve kuglice mozemo raz­
Iikovati. (Moiemo zamisliti da su sve one oznacene razlicitim brojevima, od 1 do

***
Tri kuglice iz skupa od 10 kuglica mozemo odabrati na N =
0
(13
) nacina. 'D~"Al~,,~

za dogaaaj A je M = (~) ,jer se na toliko nacina mogu izabrati tri kuglice iz skupa
Primjer 4. Bacamo dvije ispravne kocke. Kolike su vjerojatnosti sljedecih doga­ od sest plavih kuglica. Zato je
daja:
A :::: {pojavile su se dvije sestice},
M (~) 20 1
B = {pojavila se jedna jedinica i jedna dvojka},
P(A) N = (~~O) = 120 = 6'
C = {pojavila su se dva jednaka broja},

D == {zbroj brojeva jednak je 5},

Broj ishoda za dogactaj B je
E = {pojavio se broj veci od 2}?

M=(~)+(j)
Samo je jedan ishod povoljan za A: elementarni dogactaj (6,6). Zato je
I>
1 . jeT kuglice mogu biti iii plave iIi crvene. Zato je

(~)+(j)
= 36'
Dva su ishoda povoljna za dogactaj B; to su elementarni dogaaaji (1,2) i (2,1). P(B)=M 24 1
=5
Ovo sU,razliciti ishodi bacanja dviju kocki! PCB) 3~ . N C3 )
0 120

Sest je povoljnih ishoda. P( C) = :6 Odredimo broj povoljnih ishoda za dogadaj C. Dvije plave kuglice moiemo
Dogadaj D imacetiripovoljna"ishoda: (1,4), (2,3), (3,2), (4,1). Zatoje odrediti na (~) naeina, a jednu crvenu na cetiri nacina:
4,
P(D) = 36' ' .
: .Opisimo suprotan dogactaj:
M = 2 .4(6) 60
60 =? P(C) = 120 =
1
'2' <l

E = {oba su broja manja iii jednaka 2}.

Cetiri su povoljria ishoda za ovaj dogactaj: (1,1), (1,2), (2,1), (2,2). Zato je Primjer 6, Kolika je vjerojatnost da ce igrac koji je zaokruiio jednu kombinaciju
-) . 4 - u igri LOTO 7 od 39 pogoditi svih sedam brojeva? Kolike su vjerojatnosti za preostale
P (E = 36 i peE) = 1 peE) = 1 - 19" = 9"'
8
<l dobitke (za tocno pogoctenih 6, 5 iIi 4 broja)?
I> Razlicitih kombinacija ima N = (3:;). Povoljnih za glavni dobitak je
*** M7 1. Vieroiatnost dobitka iznosi
~~~~~~~~~~~~~~~~~ = M7 _1_ 1 = 6.50. :1:0-8.
Broj povo!jnih i broj mogucih ishoda racunaju se najcesce koristenjem tehnike prebrojavanja P7 N (3:;) 15380937
naueenim u kombinatorici. Prebrojavanje u mnogim primjerima moze biti iznimno tesko, pa so
neopravdano ta'teilkoca pripisuje teoriji vjerojatnos!i. Klasicni vjerojatnosni prostor najvazniji je Dogaaaje is puna vecom vjerojatnoscu tretiramo kaa prakticno nemoguce. Ipak, zbog
model vjerojatnosnog prostora i zato je uloga kombinatorike u vjerojatnosni vazna. Medutim, ona
se niposto ne smije preuvelicavatij svi se pojmovi i poueei teorije vjerojatnosti mogu ilustrirati beZ velikog broja ukupno ispunjenih kombinacija, ovaj se dogadaj s vremena na vrijeme
poznavanja kombil1atorike. ostvaruje. .
 114 . 3. VJEROJATNOST 3.2.· VJEROJATNOST 115 .

Sest brojeva izmedu sedam izvucenih mozemo odabrati na (~) naCina. Jedan Za dogadaj B vrijedi:
8 28·27·26
broj izmed'u preostalih mozemo odabrati na 32 nacina. Ako zaokruzimo bilo koju od
ovih Mf. = (~) ·32 kombinacija, dobit cemo zgoditak od sest pogodaka. Zato je:
PCB) == e30 ) = 1· 2·3
30 . 29:'?-.-=28"'"'.""'2-=-7.....,.2'-"'6 =
2
<l
e5 ) 1·2·3·4·5
M6 ~) ·32
P6=]j
224 0-5
1.46.1.
Primjer 8. Baceno je 12 kocaka. Kolika je vjerojatnost da ce se svaki od brojeva
( 7 ) 1,2, ... ,6 pojaviti dvaput?
I> Prvo rjeSenje. Rezultat pokusa je niz od 12 brojeva uzetih iz skupa S
Ovaj je dogaaaj 224 puta vjerojatniji od prethodnog. {I, 2, 3, 4, 5, 6}. Kako se na svakoj kocki moze pojaviti bilo koji od tih brojeva, broj
. Pet brojeva izmedu sedam mozemo odabrati na (~) naCina, a dva broja iz skupa svih moguCih ishoda je
N=
od 32 broja koji nisu izvuceni na (3i) nacina. Zato je vjerojatnost dobitka od pet Koliko je povoljnill? Onoliko koliko i razlicitih permutacija (s ponavljanjima) niza
pogodaka: 1,2,2,3,3,4,4,5,5,6,6} jer svaka takva permutacija daje povoljan ishod bacanja:

G)ei) M _ K:,2,2,2,2,2 _ 12!

(2!)6'

en
10416 = 6.77.10- 4 - 12 -
P5 =
Tako dobivamo p MIN = 0.00344.
Drugo rjesenje. Do broja povoljnih kombinacija mozemo doCi i drukcijim raz­
(prije racunanja umnozaka korisno je skratiti s nazivnikom).
misljanjem. Znamo da se u povoljnoj kombinaciji moraju pojaviti tocno dvije jedinice,
Vjerojatnost zgoditka od cetir1 pogotka je:
dvije dvojke itd. Pitanje na kojimkockama? Dvije se jedinice mogu pojaviti na
bilo kojim kockama, dakle na Ct2 razlicitih nacina. Nakon toga, za- dvije
(~) C3
2
) imamo na raspolaganju deset kocaka, 8tO daje Cfo nacina itd. Ukupan broj naCina za
173600 = 0.0113.
P4 = 15 pojavljivanje povoljnog dogadaja je
e;) M (1f)(~O)(~)(~)(i)G) = (~~;6' <3
Vjerojatnost da ne UgUUlHlU niti jedan broj

[Z8daci3.2UI
Po = 0.219. <I
1. Ako je P(A) 0.6, P(B) = 0.4, PtA U B) 0.8> izracunajte vjerojatnost dogad'aja A, B, AS,
AS, Ali.
2. Za dogacraje A i B vrijedi A U 8 = Q. Ako je P(A) 0.6, P(B) = 0.7, kolika je ,,;,.m;Mno~t
P(AB)'? .
Primjer 7. U razredu se nalazi 30 ucenika. Na jednom satu nastavnica pita pet 3. Ako .Ie P(A U 8) == 0.8, P(AB) = 0.2, peA) = 0.6, kolika je vjerojatnost dogadllja A ,·8, A B '!
nasumce odabranih ucenika. Kolika je vjerojatnost da ce biti pitan ucenik NN? Kolika 4. Dokazite da za svaka tri dogadaja A, B, C vrijedi:
je vjerojatnost da ce biti pitana dva ucenika, NN i MM? P(A U B U C) = P(A) + P(B) + P( C) - P(AS) - P(A C) - P(BC) + P(ABC).
!> Broj svih mogucih ishoda u oba je slucaja N = (30).
5
Koliko je slucajeva
5. Novcic se baca cetid pula. Kolika je vjerojatnost sljedecih dogad'aja:
A. pojavilo se je tocno jedno pismo; B. u drugom bacanju pojavilo se pismo;
povoljnih za prvi dogaaaj? Onoliko koliko postoji razlicitih petorki ucenika medu C. pojavilo se harem jedno pismo; D. pismo se pojavilo barem dvaput'?
kojima se nalazi NN. To znaci da cetID preostala ucenika mozemo odabrati po volji 6. Kolika je vjerojatnost da se pri bacanju dviju kocki pojavi;
A. zhr~i 8; . B. barem jedna cetvorka;
.izmectu 29 1)reostalih: M = (::) . Zato je: C. broj veCiod 9; D. broj djeljiv s 2 iii djeljiv s 3.
7. Deset kartica obiljezeno je brojevima od 1 do 10. Kolikaje vjerojatnost da ce se izvuci jedan paran
29 ) 29 . 28 . 27 . 26 j jedao neparan broj ako se
( 5 1 A. izvucemo odjednom obje kartice;
P(A) 4 1 ·2·3 ·4
= (30) = 30· 29 . 28 . 27· 26 30 6 B. izvucemo prvu karticu, a oakon nje drugu;
5 1. C. izvucemo prvu karticu, vratimo je u snop i zatim izvucemo drugu.
 3.3. GEOMETRUSKA VJEROJATNOST 117
116. 3. VJEROJATNOST

8. U kutiii se nalazi sedam biielih i Iri erne kuglice. lzvlacimo odjednom dvije kuglice. Koja je IGeometrijska vjerojatnost
broja izvucenih kuglica? . Neka je Q ogr,:miceni p~dskup r,:vuine i m(Q) njegova povrsina, a A
9. Dijete se igra s kartieama na Kojima su napisana slova A, E, E, J, J, N, N, 0, 0, R, T, V. Kolika je I podskup od Q. Kazemo .da bnamo tocku na sreeD un.utar skupa Q, ako je
vjerojatnost da ce, redajuCi ih l1a sJ"eeu, sloziti rijec NEVJEROJATNO'/ . vjerojatnost da ona bude lzabrana unutar podskupa A Jedpaka
10. U prostoriji se l1alazi Sest bracnih parova. Ako cidaberemo na sreeu dvoje ljudi, kolika je vjerojal­
110st da su 1) razlicitog spoln; 2) braeni par'} P(A) = m(A) .
11. Sest bijelih, eetiri erne i dvije plave kuglice redaju se na srecll. Kolika je vjerojatnost da ce prvo m(Q)
dvije bili bijele'! . . . Ovako definiranu vjerojatnost nazivamo geometrijska vjerojatnost.
12. U snopu od 52 karte postoji po 13 karata sljedeCih boja: pik, karo, here i tref. Kolikaje vjerojatnost
da ce u 13 karata koje dobiva pojedini igrae biti pet pikova, tri herea, dva karea i Iri trefa?
13. U kUliii se naJazi pet ervenih i celiri bijele kuglice. KoJiku je vjerOjatnost da cemo birajuCi na
Sest kugliea izvuci tri ervene i tri bijele'! .
14. Kolika je vjerojatnost da se u igri LOTO 6 ad 45 u jednoj kombinaciji postigne dobitak ad 6, 5,4 ***
ili 3 pogotka'/
Formulom (1) uistinu je definirana vjerojatnost. Provjerimo jesu Ii ispunjena svojstva vjerojat­
0
nosti 10 _3 •
10. U geomelri.i~koj vje~ojatnosti nemoguc dogadaj je izbor locke unular praznog skupa.
PovrSina praznog skupa Je 0, pn Je:
::: m(0) = 0 P(o.) m(o.) 1
m(o.) , m(o.)·

20 . Ako su A i 8 peldskupovi od g lakvi da je A C B, onda je m(A) ~ . Zato:

Zamislimo pokus u kojem biramo na slucajan nacin to6ku uuutar kvadrata Q sa.
stranicom duljine a. Istaknimo neke podskupove tog kvadrata. Neka je A polovina peA) meA) ~ m(B) :0

. kvadrata ispod dijagonale. Neka je B trokut dobiven spajanjem polovista susjednih m(O) l1I(g)
stranica.
30. Aka su A i 8 disjunktni podskupovi ad Q, onda je povrsina njihove
zbroju povrsina pojedinih skupova. Zalo je vjerojatnosl da loCka bude izabrana

podskupovajednaka:

m(A U B) m{A) m(B)

P(A U 8) = m(g) :::: 111(0) + m(o.) = P(A) + P(B).
SI. 3.10. Geometl'ijska vjerojatnost: vje­
rojatnost da na sreCu odabrana lOCka
ullutar nekog skupa padlle U Ileki nje­
gOY fJodskup jedllaka je omjeru povrslIla
** *
podikupa prema povrsilli cije/oga skupa

Biramo Ii tocku unutar kvadrata, mozemo se upitati kolika je vjerojatnost da ce

Primjer 1. Biramo na srecu tocku unutar k:vadrata Q sa stranicom duljine a.
ta tocka biti izabrana unutar nekih od ovih podskupova. U ovdje opisanom pokusu
prirodno je sljedecim dogadajima pridruziti vjerojatnosti: . KoUka je vjerojatnost da ona padne unutar kruga upisanog u taj kvadrat?
I> Neka je A trazeni dogadaj. PovrSina krugaje:

P(A) =P{tockajepalauskupA} = :2 =
1 a2

1 2
1
2' m{A) G)2 Jr,

P(B) P{ tocka je pala u skup B} = 8~ = ~. pa je odgovarajuca vjerojatnost:

a 8
~
2
Te smo vjerojatnosti dobili promatrajuci omjer povrsina podskupova i citava kv.adrata. P(A) ::: m(A) =:: la Jr
m(Q) a2 4' <I

***
Opisimo opcenitu situaciju.

::. ,,.
;;
 3. VJEROJATNOST 3.3, GEOMBTRl.1SKA VJEROJATNOST 119
118

Primjer 2. Unutar intervala 1J biraju se na srecu dva broja

x i y. Odredi· Zadatak 3. Na duiini PQ duljine 1 na srecu se biraju tocke LiM. Odredi
vjerojatnost da je tocka Lbliza tocki M nego tocki P.
vjerojatnost dogaaaja: a) A >y}; b)B={x+y<i};
c)C

t>Izbor dvaju brojeva x i y unutar interval a [0,1] odgovara izboru jedne tocke

unutarjedinicnogkvadrata [0,1] x [0, 1]. Oznacirnotaj kvadrats Q (sIika 3.11).

predstavlja skup elementamih dogaaaja. Da bismo odredili trazene vjerojatnosti,

moramo izracunati povrsinu podskupova od Q koji odgovaraju tim dogadajima.

a) Dogadaju A odgovara istoimeni podskup: skup svih tocaka jedinicnog kvadrata

za koje je x > y. Tad

y
peA) = m(A) _ 1
m(Q) - 2'

Sl. 3.]2.

t> Oznacimo x = L), y = d(P, M) . Tad vrijedi:

=Iy-xj.
Trazenom dogaaajuodgovaraskup svih tocaka (x,y) za koje je Iy -xl < x, o_dnosno:
Sl. 3.n lzbor dviju -x < y - x < x¢:::=>O < y < 2x.
loeaka unutar inter­
vala [0, 1] odgova­ je skupnaznacen na slici 3.12.
ra izboru jedne toc­
ke unutar jedinicilog P{d(L,M) < d(P,L)} = P{ly xl <
kvadrata meA) 3
= < y < 2x} = - - ~ <l
m(Q) 4
b)SadjeB {(x,y) :x+y< ~},teimamo: Zadatak 4. Dva prijatelja izlaze uvecer jedan neovisno 0 drugome, u na sreeu
1- 7 odabranom trenutku izmeau 20 i 21 sat. Po dolasku na gradski trg zadriavaju se na
PCB) = = S· tom mjestu 20 minuta, ali najkasnije do 21 sat, kad odlaze u kino. Kolikaje vjerojatnost
da ce se oni sresti na trgu?
c) Skup svih tocaka (1;,y) za koje je x = y je dijagonala kvadrata.
Povrsina
t> Ako je x trenutak dolaska prvog,

takvog skupa je O. Zato je 1 pripadna vjerojatnost jednaka nuli: birajuci na srecu dva

a y trenutak·C!olaska drugog prijatelja na

broja unutar intervala [0,1] vjerojatnost da ta dva broja budu jednaka iest O!
To ne
trg, oni ce se sresti ukoliko je Iy - xl < 20

znaci da je ovaj dogadaj nemoguc, jer u vjerojatnosnom modelu s

(vrijeme mjerimo u minutama). Brojevi x
60·1-1- - - - ,
ishoda (kao sto je geornetrijski model vjerojatnosti) razlikuju se nAirn,,,,;

i y su na srecu odabrani unutar intervala

dogaoaja' i dogaoaja s vjerojatnoscu nuIa!

[0,60]. Zato je

Kao posljedica ovog, dogadaji < y} i {X ~ y} imaju jednaku vjerojatnost.

Isto vrijedi za sve sliCne skupove. <I - yl < 20} = P{ -20 < y - x < 20}
meA)
=P{x 20<y<x+
Brzoplelim razmisJjanjem mozemo doei do sljedeceg paradoksn: pri izboru tocke unular inlervaln 10,lj

m(Q)
vjerojainosl izbora za svaku pojedinu loeku jednaka je nulL
Medulim, svaki se podskup inlervala 10,1 J snsloji 2 2
60
od loeaka, pa je korislenjem svojslva adilivnosli vjerojalnosli i njegova vjerojalnosl jednaka nuli.
60 - 40 0.56. <I

. Tu SOlO prcvidjeli svojstvo renlnih brojeva koje kate dn je svaki njegov interval lIeprebrojiv, dok 602 Sl. 3.13.
aditivnosti vjerojatnosti vrijedi sarno za prebrojivo mnogo dogadaja. Tako teorija renlnih brojevn ulazi u
aksiome leorije vjerojatnosti. U dubljem proueavnnju teorije vjcrojatnosti koja se uti on studi)1I !l1alemntike
izuc;lva se detaljno In vczn. Pokazuje se dn u OVOm modelu posloje podskupovi intervala Q = lO,
dogauaji; dakle, algebra doga01!ja rnzlikuje se od skupa svih podskupova od Q.
U praksi so dogaunj cija je vjerojalnost nuln, iako teorijski mogue, ipak ncCe ostvariti. Biranje braja unulm
[ Zadaci 3:31
interva!a [0, I) mozemo poistovjeUti s izborom beskonacno mnogo njegovih decimal., od kojih je svakn na srectl 1. U jednakokracnom trokutu osnovice a j visine a
odabrnni broj 1Z skupa {o, 1,2, ... ,9} . Dvn Ce brojn bitl jednnkn ako se 1\ postupku biranja svnki put izaberll po srecu odabrana tocka u trokutu ne lezi unutar
dvije istovjelne znamenke iz ovogn skllpa. To se nikad neee zbiti.
 120 3. VJEROJATNOST 3.4. UVJETNA VJEROJATNOST. NEZAVISNOST 121

2. Na kvadraticno ispletenu mrezicu pada s velike visine metalna kugJica okomito na mrezicu. Aka Oefinicija uvJetne vjerojatnosti
je stranica kvadrala mrezice duga 10 mm, a promjer kugJice 5 mm, kolika.ie vjerojatnost da Ce
kuglica proCi kroz Illrezicu, a da ne dOlakne njezine niti'?
3. Na ravninu na kojoj su istaknule locke s cjeJobrojnim koordinatama bacen.ie novcic pramjera 0.5 Da bismo dosli do op6enite formule za uvjetnu vjerojatnost, prirnijetimo da broj­
jedinica. Kolika je vjer~ialnosl da novcic ne6e pokriti nijednu istaknutu tocku? nik 1 oznacava broj elementarnih dogadajakoji su povoljni i za dogadaj A i za dogadaj
4. Dva broja biraju se na srecu unutar intervala [0, IJ. Kolika je vjerojalnost da je njihov zbroj veCi B. Nairne, vdjedi AB {(2, 4)} . Stoga ovu vjerojatnost mozemo pisati i u obliku:
od ~'} 1 P(AB)
2'
5. Unutar intervala [0, 1] na srecu se biraju dvije tocke koje ga dijele na tri dijela. Kolika je P(A I B) = 5' = PCB) .
..,--_!_._-_.
da se od lih dijelova moze saslaviti trokut?
Ovo razrnatranje ukazuje na opravdanost sljedece definicije.

UVJetna vjerojatnost
Uvjetna vjerojatnost dogadajaA , ako je poznato da se ostvario dogadaj
B takav da je PCB) > 0, je broj peA I B) definiran s:
P(AB)
Pri bacanju jedne kocke, vjerojatnost da se pojavi broj 1 jednaka je Nakon t. peA I B):= PCB)
bacanja mi sa sigumoscu znamo je Ii se taj dogadaj realizirao iIi nije. Pretpostavimo
medutirn da je netko pogledao na kocku koju mi ne vidimo i kazao nam: kocka je
pala na neparan broj. Kolika je sad vjerojatnost da je ona pala na broj I? OcHo, ta se
vjerojatnost prornijenila. Kako su nam preostale sarno tri rnogucnosti, brojevi 1, 3 i Prlrnjer 1. Dya broja x i y, biramo na sre6u unutar interval a [0,2]. Kolika je
5, ta je vjerojatnost sad 1. vjerojatnost da je x > 1 ako je poznato da vrijedi x + y > 2?
i> Oznacimo dogadaje A = {x >
*** I}, B = {x + Y > 2}. Traiimo uvjet- x;/

Evo jednog prirnjera.

nu vjerojatnost peA I B). Tocka s ko- 'x+ y ;2
ordinatama (x,y) je na sre6u odabrana
Bacarno dvije kocke. Neka
tocka unutar kvadrata Q stranice 2 (sli­
A = {na prvoj kocki pao je broj 2},
ka 3.14). Izracunajmo vjerojatnost doga-
B = {zbroj brojeva na obje kocke je
B iAB:
Od 36 elementamih dogadaja, d6gadajirna A i B pripadaju sljedeci p( ) = m(B) = ~ = !
B m(Q) 4 2'
A = {(2" 1), (2,2), (2, 3), (2,4), (2,5), (2, 6)}, m(AB) 3/2 3

B = HL5U2.4U3.3U4.2), (5, I)}. P(AB) = m(Q) ="4 = S' SI. 3.14.

Zato je: Zato je

6 5
peA) 36' PCB) 36 3
P(A - - = -~8
= P(AB)
PCB)
3
= -4' '<J
Kolika je vjerojatnost dogadaja A, ako je poznato da se realizirao dogadaj B?
U tom je slucaju dovoljno sarno prornotriti elementarne dogadaje koji sacinjavaju B 2
sarno neki od njih dolazi u obzir) i medu njirna traziti one povoljne za dogadaj
- time trazirnoelementarne dogadaje za umnozak AB tih dogadaja. Ovakvu vje­ ***
rojatnost nazivamo uvjetna vjerojatnost, biljeZimo ju simbolom P(A I B) (i citarno: Definicijsku formulu (1) za racun uvjetne vjerojatnosti mozemo napisati ovako
vjerojatnost od A uz uvjet B). Imarno: P(AB) = P(B)P(A I B) (2)
Ova se formula koristi u racunanju vjerojatnosti produkta dvaju dogadaja. Nairne,
peA IB) = ~
se vjerojatnost, za razliku od vjerojatnosti produkta, lagano racuna.
je sarnO dogadaj (2,4) povoljan za A. Ako zamijenimo dogadaje A i B (koji oboje imaju pozitivnu vjerojatnost), dobit
Na isti nacin, P(B I A) t,
jer je medu svim elementarnim dogadajima koji cemo istovrsnu forrnulu
P(AB) = P(A)P(B I (3)
sacinjavaju A sarno (2,4) povoljan za B,
122
3. VJBROJATNOST 3.4. UVJETNA VJBROJATNOST. NEZAVlSNOST 123

Primjer 2. U zad 5e nalazi sest bijelih i cetiri erne kuglice. Kolika je vjerojatnost Nezavisnost dogadaja I
da ee prve dvije kuglice izvucemo biti bijele?
I> Mozemo zamisliti da kuglice izvlacimo jednu po jednu. Neka su A i B Promotrimo sljedeeu inaCicu primjera iz tocke:

A = {prva kuglica je bijela}, Primjer 4. U tari 5e nalazi sest bijelih i cetiri erne kugliee. Izvlacimo jednu po
jednu dvije kuglice. Kolika .Ie vjerojatnost da cedruga kuglica biti bijela, ako .Ie prva
B = {druga kuglica je bijela}. kuglica bila bijela. Kolika je ta vjerojatnost ako je prva kuglica bila crna? Izracunajmo
Tad .Ie AB dogaoaj Ciju vjerojatnost trazirno. Ocito obje ove vjerojatnosti u sljedece dvije situacije:
6 a) prva se kuglica nakon izvlacenja ne vraca u zam

peA) = 10' b) prva se kuglica nakon izvlacenja vraca u zaru.

Nakon 8to izvucemo prvu kuglicu, u zad .Ie preostalo devet kuglica, od kojih je pet I> Oznacimo s A i B dogadaje
Stogaje:
5 A {prva kugliea .Ie bijela},

PCB I B = {druga kuglica je bijela}.

9
TraZirno uvjetne vjerojatnosti PCB IA) i PCB IA). OCito .Ie
i po formuli (3)
651 peA) 6 peA) = 4
P(AB) P(A)P(B IA) = 10' 9 = 3' <l

a) Nakon izvlacenja prve kuglice, U fad irnarno jednu kuglicu manje. Zato je
*** 5
IA) "" 9' PCB I
6
9'
Na slican cerno nacin racunati i vjerojatnost produkta vise dogaoaja. Na primjer
P(ABC) P(A)P(B IA)P(C lAB). b) Ako kuglicu nakon izvlac~mja vratimo u zam, prije izvlacenja dmge kuglice
imat cemo identicnu situaciju: sest bijelih i cetiri erne kuglice, bez obzi,raje Ii se
Moguee su i druge kornbinacije dogadaja s desne strane. ostvario dogadaj A ili
6
PCB IA) = 6 PCB I = 10
Primjer 3. Kolika je vjerojatnost da tei na sreeu odabrane karte iz snopa od 52
karte budu tref boje? . Kazemo da realizacija dogaaaja A ne utjece na vjerojatnost realizacije dogaaaja
I> Oznacimo s A trazeni dogadaj ineka B. <l
1, 2, 3. Tad je A = Al.A.zA3 i racunamo vjerojatnost po rormuli:
P(AdP(A z IA 1 )P(A3 IA l A Z). ***
Pojedine vjerojatnosti su
Neka dogadaji A i B imaju pozitivnu vjerojatnost.
Nekaje PCB IA) P(B) , tj. vjerojatnostdogadaja B nemijenja senakonstonam
peAl) = 13 ,u snopu ima 13 karata trefboje,
je pozna to da se realizirao dogaoaj A. Tad kazemo da su A i B nezavisni dogadaji.
U t0111 slucaju vrijedi
P(A2 I AI) = ~~, nakon 5tO .Ie prva izvucena, ih je 51 od je 12
P(AB) P(A)P(B IA) = P(A)P(B).
tref boje, 11 Ako je pak ova jednakost, onda za uvjetnu vrijedi
IA1A2) = 50' PCB I A) = P(AB) = P(A)P(B) = PCB)
Dakle,
peA) peA) .
13 12 11 0.013. <l
Isto bit ce
peA) = 52 . 51 .
B) P(AB) = P(A)P(B) = peA)
PCB) PCB) .
OVdje zahtjevamo da oba dogadaja pozitivne vjerojatnosti: > 0
PCB) > O.
124 3.4. UVJETNA VJEROJATNOST. NEZAVl5NOST 125

Definicija i kriteriJ nezavlsnosti dogadaJa PrimJer 7. SerUski spoj.

- Dogadaji A i B nezavisni su ako vrijedi P(A I B) P(A) iIi koja se sastoji od n dijelova,od

P(BIA) = P(B). od dijelova prestane s radom, preslaje i

Nuidan i dovoljan za nezavisnost jest da bude: A, A2 All

P(AB) = P(A)P(B). ,~

Vjerojalnost da j -ti dio nee.eolkazali tijekom danajednakaje fj. Kolikaje vjerojatnost

da e.e eitava traka raditi ispravno 1I tom danu?
I> Oznaeimo s Aj dogadaj
Primjer 5. Ako su dogadaji A i B nezavisni, tad nije posve ocHo da su nezavisni Aj = {j -Ii dio je ispravan}
i njihovi komplementi A i B. Pokazimo to koristeci ovaj kriterij neZavisnosti.
A = {citava trakaje ispravna}.
P(A)P(B) = (1 P(A»(l P(B»
1 P(A) P(B) + P(A )P(B) (nezavisnost odA iB) Dogadaj A ostvaril ce se ako se ostvare svi dogadaji AI , _.. ,An. Dakle,
=1 P(A) P(B) + P(AB) (vjerojatnosl lInije dogadaja) A = A1A2" ·An .
=1 P(AUB) (vjerojatnosl komplemenla) Zbog nezavisnosti
(de Morganov zakon) = ) .. f, ... f ll •

Na primjer, za n = 5 i f,
= .
Vjerojatnost ispravnog rada eleme-
Dobili smo P(A)P(B) pa su A i B nezavisni. <1
nata u sklopu. <1

Primjer 8. Paralelni spoj. Uz isle oznake kao i prije, izracunajmo vjerojatnost

I
Primjer 6. Bacamo dvije kocke. Kolika je vjerojatnost da broj na prvoj bude
ispravnog rada za proces proizvodnje u kojem se na nekoliko mjesla obavlja islovrsna
paran, a na manji od 3?
radnja:
I> kocki nezavisanje od toga sto ce se pojaviti na drugoj kocki.
pojave parnog broja p.a prvoj kocki je ~, vjerojatnosl da broj na drugoj
bude od 3 je 1. Trazeni dogadaj produkt je ovih dvaju. je
vjerojalnost l' ~ = !. 1'<)'

A, An
* **
Nezavisnost skupine dogadaja definira se na slozeniji naein. Tako na primier, ako
su A, B i C po volji odabrani dogadaji, onda imamo
P(ABC) = P(A) .P(B IA) . P( C I.AB).
Nezavisnost Iriju dogadaja znaci da e.e sve uvjetne vjerojatnosli u kojima se ti dogadaji
javljaju bili jednake bezuvjelnima. Na primjer: P(B I A) P(B) , P(C lAB) = P(C)
i sHcno za druge moguce kombinacije. Tako za nezavisne dogadaje A , B i C vrijedi I> Ovaj ce se proces akoje dio. Zato je
P(ABC) := P(A)P(B)P(C). UA2 U,·· UA Il •
Vjerojatnost ove .~mije nije lako direklno izraeunati.
Slieno vrijedi i za vise od tri dogJdaja. Ako su AI,. . , , All nezavisni, onda je:
Promotrirno suprotan dogadaj A: proizvodnja je prestala. OCigledno, on e.e se
P(A1A2" ·A n) = P(A j )P(A2)" 'P(An), ostvariti ako su u kvaru svi elementi, tj. ako se ostvare svi dogactaji Xl, ... ,An ~ Po de
Morganovim zakonima vrijedi
* * * A =Aj A2,··An
 126 3. VJBROJATNOST 3.5. FORMULA POTPUNE VlEROJATNOSTI. BAYESOVA FORMULA 127

Dogaaaji Al , . , , takoaer su nezavisni. Zato je PrimJer 1. Vocarnica se opskrbljuje jabukama iz dvaju voenjaka, i to 60% potreb­
peA) = I)" ,P(An ), ne kolieine iz prvog i 40% iz drugog voenjaka. 15% jabuka prvog voenjaka prve su
kvalitete, dok to vrijedi za 25% jabuka drugog vocnjaka. Kolika je vjerojatnost da na
tj. sreeu 'odabrana jabuka bude prve kvalitete?
[> Odaberemo na sreeu jednu jabuku u voeamici. Dvije su moguenosti:
1 P(A) (1 ­ peA 1)) ... (1 -
PeA) = 1 - (1 - r1)'" (1 ­ r,,), H1 = {odabrana je jabuka iz prvog voenjaka};
H2 = {odabrana je jabuka iz drugog voenjaka}.
S vrijednostirna iz proslog primjera imali bismo P(A) = 1-0, 15 ~ 1. Paralelnim Vjerojatnosti da se ostvari neki od ovih dogaaaja su
organiziranjem procesa postize se velika pouzdanost ispravnog rada. <l
P(H!) = 0.6, P(H2 ) = 0.4 .
Nekaje A trazeni dogaaaj:
Rezultat peA) ~ 1 ne znaei da sklop ne moze nikako biti u kvaru, vee samO da
je vjerojatnost takva dogaaaja zanemariva. Za takav dogaaaj kaiemo da je praktiCki A = {odabrana jabuka prve je
siguran. I1ustrirajmo ovu situaciju slikom:

I Zadaci 3.4)
1. Baeene su dvije kocke. Kolika je vjerojamost da se pojavio broj 6 ako je pozna to da je zbroj
znamenaka jednak osam?
2. Dva su igraea bacila kocku i prvi j~ igrac dobio veCi broj od drugog igraea. Kolika je vjerojatnost
da je taj broj jednak 6? Sl. 3.]5. Vjerojall!ost dO[Jadaja lalde
3. Ispravan nove]c baca se deset pula. Kolika je vjerojatnost da ce svih deset puta pasti pismo, ako se raCuna ako promolrllno zasebno
je pozna to da je pismo palo devet puta? raz!icite situacije koje se pri lljegovoj
4. lstovremeno se bacaju novei':: i kocka. Kolika je vjerojatnost dogaaaja A:: {pojaviJi su se grb i realizacij i mogu ostvariti
sestica }, B = {pojavili fiU se grb ill sestica }, C { na kocki se pojavio broj veci od 4} ?
5. Strijelac gada melu dok je ne pogodi. Vjerojatnost pogotka u svakom gaoanju je 0.6. Izraeunajte
vjerojatnost sljedecih dogaoaja: Dogadaj A razbili smo na dva disjunktna dogaaaja:
A. meta je pogooena u trecem pookusaju;
B. meta j0 pogoaena u prva trl pokusaja; = {odabrana jabuka prve kvalitete potjece iz prvog voenjaka} l
C. meta je pogoaena nakon petog pokusaja. AHI = {odabrana jabuka prve kvalitete potjece iz drugog voenjaka!}.
6. Dogaoaji A i B disjunktni su. Mogu li oni biti nezavisni?
7. Vieroiatnosti pogotka u metJ.! za svakog od tri strijeica Sli redom 0.8, 0.6, 0.5. Kolika je vjerojamost
Zato je
meta biti pogoctena tocno jednom? P(AH,) + P(AH2).
8. Dva strijelca gactaju u Istu metu. Vjerojatnosti njihovih pogodaka su 0.4 i 0.8.
nost da ce meta biti pogoitena? Ako je pogoaena tocno jednim metkom, kolika je Vjerojatnosti umnoska dogaaaja raeunamo na poznati Ilaein:
da je pogodio drugi strijelac?
P(AHl) P(H1 ) 'P(A IH1)'
9. Bacene su dvije kocke. Oznacimo dogactaje:
A '= pojavila se barem jedna jedinica, Vjerojatnost da je jabuka prve kvalitete, ako je poznato da potjeee iz prvog voenjaka
B = pojavila su se dva razlieita broja. je, prema podacirna
1) Izracunajte P(A), P(S), P(AIB). 2) Jesu Ii dogactaji A i B nezavisni?
P(A I HI) = 0.15 ===? P(AHd = 0,6·0.15 0.09.
Analogno tome vrijedi
peA I H2) 0.25 P(AHz) = 0.4·0.25 = 0.10 .
Sad dobivarno
P(A) P(AH1 )+P(AH2) 0,09+0.10 0.19. <l

Pri racunanju vjerojatnosti ponekad moramo sve moguce ish ode POdI]eJrtl u raz­
Heite klase. Ilustrirajmo to primjerom. * * *
PoopCimo ovo razrnatranje na slueaj kad se moze pojaviti vise razlicitih mogue­
nosti.
128 3.
3.5. FORMULA POTPUNE VJEROJATNOSTI. BAYESOVA FORMULA 129

Pretpostavimo da skup elementamih dogadaja mozemo rastaviti u n medusobno Oznacimo s A dogadaj ciju vjerojatnost traiimo: kuglica izvucena iz druge kutije je
disjunktnih dogadaja: plava. AIm se ostvari prva mpoteza, tad se u drugoj kutiji nalazi pet crvenih i dvije
Q =Hl UH2U ... UHIl plave kuglice. Zato je
2
pri cemu su dogadaji Hi, Hj disjunktni su za i #- j 1vrijedi P(Ht) > 0 za svaki i. peA
Ovakav rastav nazivamo particija vjerojatnostnog prostora. KaZemo jos da 7
, .. ,Hn cini potpun sustav dogaaaja. Ako se ostvari hipoteza, tad 5e u drugoj kutiji nalaze cetiri crvene i tri
kuglice. Zato je
HI I Hz /ill 3
I H2) = 7.'
Po formuli potpune vjerojatnosti, vrijedi
SI. 3. ]6. Particija vjerojatllosnog prosto­ P(A) = P(HI )P(A ) + P(H2)P(A I H2)~5 .~7 + ~5 , ~7 -- 11 <J
ra. Skup Q razbijen je na meausobno
disjttnktne skupove. Time je i svaki doga­
aaj A razbijen na meaLlsobno disjUlll<tne
dogaaaje ~sova formula I
Neka je A C Q bilo koji dogaaaj. Familijom H l , . .. ,HIl i on je razbijen na Iz poznatih relacija

medusobno disjunktne dogaaaje: P(AB) = P(A)P(B IA) P(B)P(A I B)

A =AHJ UAH2 U··· UAHn . mozemo napisati

Kako su dogaaaji AHt medusobno disjunktni, vrijedi: PCB IA) = P(B)P(A I B).
P(A) = P(AHl) + P(AHz) + ... + P(AHn ) peA)
= P(H, )P(A I ) + ... + P(Hn)P(A I H,,). Ovu formulu koristimo uglavnom onda kad je dogaaaj B jedna od hipoteza HI,
. ,HI! na koje je razbijen skup Q.
Formula potpune vjerojatnosti
P(H' IA) = P(Hj)P(A I Hi)
Neka je {H1 , .•. potpun sustav dogaaaja. Za svaki dogadaj , P(A)'
A C Q vrijedi
Pritom se vjerojatnost P(A) racuna uglavnom pomoeu formule potpunc vjerojat­
peA) P(HdP(A ) +P(H2 )P(A I H2 ) + ... +P(HI!)P(A I HI!)
/I
. , nosti. Tako dobivamo Bayesovu I formulu.
LP(H;)P(A IH;). Bayesova formula
., ,
;=1
Vrijedi
_ P(H;)P(A I Hi) _ P(Hj)P(A I Hi)
P(Hi I - P(H1 )P(A I H1 ) + ... +P(Hn)P(A I H,,) ­
Korisno je, zbog razloga ee kroz primjere i zadatke postati jasnim, dogaaaje "
LP(Hj)P(A I Hj)
HI, ... ,HI! zvati hipotezama. realizacije nekog pokusa ostvaruje Se tocno
jedna hipoteza. j=l

Primjer 2. U prvoj kutiji nalaze se tri crvene i dvije plave kuglice, au drugoj cetiri
Crvene i dvije plave. Odaberemo na sreeu jednu kuglicu iz prve kutije i prebacimo je
u drugu. Kolika je vjerojatnost da ee kuglica nakon toga izvucena na sreeu iz druge Bayesovu formulu koristimo pri racunanju aposteriornih vjerojatnosti pojedinih
kutije biti playa? hipoteza. Prije poeetka pokusa svaka hipoteza ima svoju vjerojatnost realizacije P(Hi) .
I> Vjerojatnost izbora plave kuglice ovisi 0 tome koje je boje kuglica je Nakon realizacije pokusa, ako znamo koji se elementami dogadaj ostvario, tad je ne­
prebacena iz prve kutije u drugu. Postavimo sljedeee hinoteze: staia neizvjesnost: ostvarila se sarno jedna od moguCih hipoteza H 1 ) .•• ,H", dok za
sve ostale znamo sa sigumoseu da se nisu ostvarile.
H1 = {prva kugJica je crvena}, P(H,) =3 Pretpostavimo medutim da nam nije poznato koji se elementami dogaaaj ostva­
rio, vee umjesto toga znamo da se ostvaTio dogaaaj A C Q. U tom slucaju ne znama
2
H2 {prva kuglica je P(H2) = 5' I Thomas Bayes (1702.-1761.), engleski maternaliCaT
 130 3. VJEROIATNOST 3.6. PONAVUANJE POKUSA 131

tocno koja je od hipoteza HI)' .. ,Hn nastupila, ali dodatna informacija 0 realizaciji Primjer 4. U zari se nalaze tri kuglice. Znamo da je svaka od njih bijele ili erne
. dogadaja A rnijenja apriorne vjerojatnosti pojedinih hipoteza. Pomocu Bayesove boje. Tocan broj kuglica pojedine boje nepoznat je i pretpostavljamo da je svaka
formule racunamo uvjetne vjerojatnosti P(Hl I A) ,... , P(Hn I A), koje nazivamo mogucnost jednako vjerojatna. Pretpostavimo cetiri hipoteze:
aposteriornim vjerQjatnostima pojedinih hipoteza. Hi = {u zari se nalazi i bijelih kuglica}, i = 0,1,2,3.
Po pretpostavci je
H, H2 HII
P(Ho) = P(Hr) = P(Hz) = P(H3) = £.
Izaberimo na srecu jednu kuglicu iz zare. Ispostavilo se da je ona bijele boje. Sto
se sada moze reci 0 vjerojatnostima pojedinih hipoteza? Hipoteza Ho postaje nemogu­
Sf. 3./7. Bayesova formula. NC/ slid je
interpretiralla situacija kad su apriorne ca, dok se i vjerojatnosti ostalih hipoteza mijenjaju. Vidjet cerno da raste vjerojatllost
vjerojatnosti svih hipoteza jednake. Na­ onih hipoteza koje zastupaju veGi broj bijelih kugliea. Izracunajmo koliko. Vrijedi
Kon realizacije dogaaaja A {sivo pod­
/·ucjeJ. vjerojatllosti se pojedinih hipoteza
tnLJenJaJu
peA I Ho) 0, peA I -_13'
P(A I H2) = ~, P(A I H3) 1.
Prema formuli potpune vjerojatnosti,
Primjer 3. Baeamo koeku. Neka sU HI i Hz hipoteze 1 11121 1
peA) -·0+ _. - + -. - + -·1 ==­
HI {pao je parni broj}, 4434342
Hz {pao je nepami broj}. i Bayesova formula daje (provjerite!): P(Ho I A) 0, P(H, I A) i, P(Hz I A)
Prije baeanja kocke vjerojatnosti (apriome) pojedinih hipoteza su ~,P(H3IA) i·
P(Hl ) =!, P(Hz) !. [U iadaci3.s)
Bacili smo koeku i netko nam je priopcio da se ostvario dogadaj
1. Izmedu brojevll 1, 2, 3, 4, 5 odabire se na sreeu jedan broj, a od preostalih se ponovno odabire
A = {pao je broj veci od 3}. na sreeu .los jedan broj. Kolika je vjerojatnost da je drugi broj paran?
2. U skupini od deset strijeiaea nalaze se eetiri odlicna i sesl dobrih. Vjerojatnost pogotka za qd­
On sadrZi tri elementama dogadaja, A = {4, 5, 6}. Ociglednoj sad hipoteza HI pos­ Helle strijeJce je 0.9, za dobre 0.7. Iz skupine na sreeu izaberimo jednog strijelca. Kolika .Ie
vjerojatnija od Hz, buduCi da dogadaj A sadrzi dva pama i same jedan neparan vjerojatnost da Ce on pogoditi metu?
Nove, aposteriorne vjerojatnosti Sll 3. U prvoj se iari nalaze dvije bijele i tri erne kugi ice, u drugoj jedna bijela i eetiri erne. 12; prve 'lare
prebacimo u drugu dvije na sreel! odabrane kuglice. lzraeunajte vjerojatnost da Ce nakon toga
~ R(H, )P(A I Hd 2 na sreeu odabrana kuglica iz drllge tare biti bijela.
P(H1 I 4. U dvije od tri jednake pr,egrade nalaze se dvije erne i dvije bijele kugliee, a u treeoj pet bijelih i
- peA) 3' jedna erna. lz na sreeu odabrane pregrade izvueena je bijela kugliea. Kolika je vjerojatnost da
je ona izvucena iz trece pregrade?
P(Hz)P(A I Hz)
!
1 5. U kutiji se naJazi'lOOO kockica, od kojih su sve jspravne osim jedne koja na svim str3nama ip13
P(Hzl = peA) = = 3' bra'; 6. Izvucena je na sreeu jedna kockiea i bacena eetiri puta: sva eeliri puta pala je na braj 6.
Kolika je vjerajatnost da je to neispravna koekiea'? .
Ako je pak poznato da se ostvario npr. dogadaj 6. U dva snopa karata naJaze se po 52 karte sa po 4 asa. izvucemo na sreeu po jednu kartu iz svakog
snopa, zatim izvucene karte pomijesamo i otkrijemo jednu. KoJika je vjerojatnost da ie ta karla
B = {kocka je pala na broj 5}, as?
tad nestaje svaka neizvjesnost. Naime, vrijedi
PCB I H,) 0, PCB I Hz) == t, PCB) = k
i Bayesova formula daje ocekivani rezultat:
P(H, I B) = 0, Pretpostavimo da neki pokus mozemo ponavljati n puta, pod
I 1 Neka je p vjerojatnost da se u jednom pokusu pojavi dogadaj A :
P(H2 I B) 2:' :3
1
1
' P(A) p.
(;
Neka nam + oznacava da se A pojavio u nekom pokusu, - kad to nije slucaj.
buduCi da uz ovu informaciju sa sigurnoscu znamo da se ostvarila hipoteza Hz. Tad rezultate pojavljivanja dogadaja A u svih n pokusa rnozemo predociti nizom od
n znakova + iii
 133
132 3. VJEROJATNOST 3.6. PONAVLJANJE POKUSA

Primjer 2. Bacamo cetiri kocke. Kolika je vjerojatnost sljedeCih dogadaja:

Primjer 1. Kocku bacarno osam puta. Kolika je vjerojatnost da se sestica poj avi
tri A {sestica se pojavila tocno tri puta} ,

t> cese ostvariti ako se ostvari niz poput sljedeceg: B == {broj veti od cetiri pojavio sc tocno dva puta},

+,-,-,-,+,+,-,­ C == {pami broj pojavio 5e barem tri puta}.

kad se sestica pojavila u prvom, petom i sestom pokusu. • I> Vjerojatnost realizacije dogadaja ~.u ~edno~ bac~nju je i· Prema (1), vje­
Rezultati u svakom bacanju kocke nezavisni su dogadaji. Zato je vjerojatnost da rOJatnost da ce se on u cetiri pokusa ostvantJ. tn puta lzn051

(j) ((51)3 '6=0.015.

se tocno ovaj niz ostvari jednaka
5
P(A)==P3
~. ~. ~. ~. ~. ~. ~. ~ ~ G)3. (~t
Koliko ima povoljnih nizova za promatrani dogadaj? Onoliko na koliko naCina mo­ Vjerojatnost da 5e u jednom bacanju
broj veti od 4 je P = * = i, Zato je
zemo izabrati tIi znaka + od osam moguCih mjesta. Iii, onoliko na koliko razlicitih vjerojatnost dogaaaja B jednaka
naCina mozemo permutirati niz od tri znaka + i pet znakova -. Broj tih nacina je 2
= 0.296.
C3 ~,3 (8) 8! PCB) P2 == (4
8 8 3 31.
Zato je vjerojatnost da ce se sestica pojaviti tri puta jednaka

(~) G)3(~)5 0.104. ~ 3 1

...:+ 4 ~::::: 0.313. ~
16
=P3 +P4 l3) '2 =

***
Opisimo opcenitu situaciju.
Primjer 3. Novcic bacamo osarn puta. Izracunaj vjerojatnosti za broj moguCih
OznaCimo s Pk vjerojatnost da.se u 11 A k Jedan
povoljni ishod je niz poput sljedeeeg pojavljivanja pisma.
ta je vjerojatnost ~ . Vjerojatnost da se pismo pojavi k puta
t> Usvakom
U osam bacanja iznosi
k pula II-k pula
8 ( 1) k( 1) 8-k 1 8
Vjerojatnost pojavljivanja ovog i bilo drugog nizu u kojem se poiavliuie k Pk = (k) 2 2 ( k).
znakova +je
Uvrstavajuci k ::::: 0, 1, ... ,8, dobit cemo sljedece vjerojatnosti
. (1
Razlicitih nizova u seA tocno k ima
k I 0 I 1 I 2 ~

Pk
= (Z)
Nacrtajmo ove vrijednosti u Kartezijevu sustaVU (sl. 3.18).
Zato

711
Vjerojatnost realizacije dogadaja pri ponavljanju pokusa
Ako je P vjerojatnost da se dogadaj A pojavi u svakom pokusu, onda je 56

vjerojatnost da ce se on ostvariti k puta pri ponavljanju n nezavisnih pokusa

jednaka
2M •.
Pk= ( 11)
k Pk(l -P )"-k . (1)

x
;1
SL 3.18.
 134 3. VJEROJATNOST 3.7. ZAKON YEUKIH BR01EYA 135

ove tocke nalikuje na Gaussovu krivulju. U dubljem proucavanju [eodje ** *

da se vrijednost brojn Pk maZe aproksimirati s vrijednostima funkcije Promotrimo jednostavniji pokus: bacanje novcica. Akaje novcie ispravan i ako je naein bacanja
(x-m) 2 dqbar, vjerojalnosli pojavljivanja pisma i glave jednake su i iznose i.
Zato oeekujemo da ce i broj
. f(x) - -1 e - ?
20-, pajavljivanja pisama biti priblizno jednak braju pojavljivanja glava.
a.J21T; Oznacimo s N ukupan broj bacanja, a s M broj pojavljenih pisama. Bacimo novcle desel,
dvadesel, pedeset, slo pula i zapisimo kaliko puta se pojavilo pismo. Dobit Cemo brojeve nalik na
za x '" k , gdje je p) ,In IIp. Tako vrijedi ove:
(k-n p)2)
1 -
Pk ~ e 2Ilp(l-p .
J2rr:np(1 - p) Promotrimo omjere MIN broja pisama prema ukupnom broju
U gornjem primjeru, stavljajuei P ~ i /1 = 8 imamo 6 9 22 48
=0.6, 0.45, 50 = 0.44, 100 = 0.48 .

Pk:::::
1
r:o=l! 4f
(k 4
. Pri ponavljanju ovog pokusa dobit Ce se razliciti brojevi M. Mecllltim, ako je novcic ispravan,
y4,n;
ako je nacin baeanja dobar, omjer MIN pribJizaval ce se broju ~,sto je vjerojatnost pojavljivanja
lzracunajt~ Pfc. po ovoj formuli i usporedite s toenim vrijednostima. M 1
pisma. 110 pJ"emo ovako Ii ::::: 2: .
'X
~va.le formula korisnija za velikc vrijednosti brojeva II i k, kad racun binomnih koetlcllcnata
po~taJe vrlo nespretan. Tako na vjerojatnost da se u dvadeset bacanja novciea pismo
toeno deset puta iznosi ( II 20, P ,k 10): ***
~ 1 Isto za bilo koji drugi poklls:
Pl0 = \ 10) . ~ y'i01i: = 0.178 .
Tocna je vrijednost (7~nkrn7"nn 0.176. Zakon velikih brojeva
Ako se neki pokus moze ponavljati pod iSlim uvjetima po volji mnogo pula i ako je
vjerojatnosl pojavljivanja dogadaja A u jednom pokuslI P, tad za broj M 'pajavljivanJa
tog dogadaja A pri izvodenju N pokusa vrijedi
1. M
tri koeke. v.leroJatnOSI da se barem jedna sestiea'? Kolika je vjerojatnosl
/i:::::P'
da se sestiea POr' ,
2. ~roJatnost da strijelac pagodi metu je 0.8. Kolika je vjerojatnost da ee od pet pokusaja on Vrijednost p vjerojatnosti dogadaja A izracunata na ovaj nacin naziva se fizikaJp.a
A. svaki put pogoditi; B. pogoditi tocno eetiri puta; definicija vjerojatnosti.
c::: yromasili sarno u trecem pokusaju; D. pogoditi barem tri puta.
!.· NOVCIC bacamo 6 puLa. Kolika je vjerojatnost da ee vise puta pasti pismo nego grb?
Kocku bacamo dok se sestica ne pojavi dva puta. Kolika je vjerojatnost dogadaja A = {pokus
5 Sc:.::avrSio u prva tri bac~flja }, B' .{pokus se nije zavrsio u ~rvjl~ pe~ ba~anja } ?
* * *

• NOVCIC ~e baea dok ~e pismo ne pojav! dva puta za redom. Kohka.le v.leroJatnost da Ce pokus
Zakan velikih brojeva koristima za odredivanje neIP02:nate p doga<taja A. U ttl je
svrhu potrebno pokus provesti veJik broj pula i za Vlprnl"tnn~t dogadaja A uzimamo
z~~~sltj II prvih pet bacanja?
6. Novclc.~~ baca dok se isti znak ne pojavi dva puta za redam. Kolika je vjerojatnosl da Ce pokus omjer
7 . Z~~rsJtI u prvih pet baeanja? 1. Uzmimo jedan novcie, akrenimo ga pismom prema gore tako da ta strana bude pa­
· VJer~Jatnosl da se pri bacanjlljedne kocke pojavi braj 1 sest je pula vjerojatnija od i ispustimo s visine od 10 em. lshod ovog pokusa .los uvijek .Ie neizvjestan, medutim,
pn bacanju dviju kocaka pajave dvije jedinice. Zata je de Mere smatrao da su da ce se pismo pojaviti eesce nego gJava. Da odredimo P P(P) , novcie cerna baciti
~dnaka vjerojatni: A = {u eeliri bacanja jedne koeke pojavila se barem pedeset puta. Rezultati pokusa mogu izgJedati ovako:
. ~ {u 24 baeanja dviju kocaka pojavile su se barem jednom dvije jedinice
Istlna. IzraclInajle koji je dogadaj vjerojalniji. broj pisama M i 6 I 13 I 32
broj bacanja N ~ 10 I 20 I 50
Na temelju ovih brojeva .ie p = ~ == 0.64. Ponavljanjem pokusa veei broj pu~a dobit eemo
pouzdaniju vrijednosl za vjerojatnost p.
Ponovi Ii se cijeli pokus vise puta, iii aka ga izvode razlicile osobe, dobit ce se i razlicile
vrijednosti braja p. To nije neprirodna situacija. Bitno razliclte vrijednosti za vjerojatnost p dobit
. Isla je vjerojatnost za pojavljivanje romo ako izaberemo novcice razlicitih velicina, iii ako se padloge na kaji novcle pada razlikuju. Za
ifeautim, ako kocka nije ispravna, ako
iii ako strane nisu jednakih povrSina, iii
staklenu podlogu moze se cak dogaditi da je p < i,
dok ce navcie, bacamo 1i ga na list otvorene
se vjerojalnosti promijenili. Da bismo knjige skoro llvijek pasH nn pismo. Tu se radi 0 razlicitim pokusima, svaki ima svoju
promijenjene vjerojatnosti za rojatnost pojavljivanja dagadaja A. Jasno, sto su uvjeti ponavljanja pokusa 10 Ce se
razlikovati i dobivene vrijednosli p.
 136 3.

***
Zakon velikih brojeva mozemo koristiti i u drugom smjeru. Znajuci vrijednosti vjerojatnosti
mozemo predvidjeti ocekivani broj realizacija pojedinog dogactaja. Tako na primjer, bacamo Ii
ispravni noveie dvadeset puta, ocekivani broj pojavJjivanja pisama bit ee 20· ~= 10. prj
kocke, ocekivani broj pojavljivanja sestice u N bacanja bit ee

Ocekivani bro] pojavlJivanja dogadaja

Ako neki pokus ponavljamo pod istim uvjetima N pula tad je ocekivani broj reali­
4.

zacija dogadaja A jednak Np gdje je p vjerojatnost pojavljivanja dogadaja A u jednom

pokusu.
Nizovi

I ovu vezu treba shvatiti nil nacin da ce se stvarne vrijednosti cesto rnzlikovati od broja N p
Medutim, pri ponavljanju pokusa veliki broj puta, relativne ce razlike biti sve manje. . •

Primjer 2. Nacinite sljecleci pokus. Neka dvadeset osoba bad novcie petnaest
1. Pojam nizn. Zadavanje niza ......•. 137 5. Limes monolonih nizova ...... 156
su M1 ,... , M20 brojevi pojavljivanja pisma pri lim pokusima. lzracunajte
2. Aritmeticki niz ................ 141 6. Geometrijski red ..... " ... 163

dobivenih' .

3. OeomelTijski niz . . • . . . . . . . . . . . .. 145 1. Kama!ni raeun ............ 161

4. Limes niza. Teoremi 0 iimesima ...... 148

Dobivena vrijednost bit ee bliska brojl1 7.5, sto.ie oeekivani broj pisma.

Opcenito, ponavljamo Ii pokus k puta, tad ce vrijediti:

Pojam niza 1 blizakje pojmu prebrojavanja. Rijec 'nizati' iz kojese izvodi i rijecnizsinonimje
M'I +M2+···+ Mk R:<Np za 'brojati po redu'. U obicnom jeziku pod nizom podrazumijevamo poredanu skupinu bilo kakvih
k (obicno svojstvima sHenih) objekata, poput niza bisera, niza kuca, niza suncanih dana i 8licno. Pri
iii tom imamo u vidu poredak tih objekata; biseri su nanizalli jedan za drugim (inace bismo govorili 0
Ml +M?+ ... +Mk kuce su oznacene i poredane svojim brojevima, a svaki clan ima svoj nadnevak.
~Nk R:<p
Ova je formula sarno drugi nacin zapisa zakona velikih

I Zadaci 3.71
1. Paradoks de Merea. Pri fiat:anju tfijt! kocki, zbroj 11 moze se pojavlti u sljedecih liest ishoda: IspisujuCi redom elemente nekog skupa S:
6-4-1,'6-3-2, 5-5-1~ 5-4-2, 5-3-3, 4-4-3, a zbroj 12 u sljedecih sest ishoda: 6-5-1,6-4-2 6-3-3
5-5-2, 5-4-3, 4-4-4. Na osnovi toga, de Mere je drzao da su oni jednako vjerojatni. Promat~ a1,a2,a3,'"
rajuei igru bacanja tfiju kocki veliki broj puta, de Mere je ustanovio da se prvi dogadaj mi dobiyamo niz u skupu S. Tako su
cesce nego drugi, sto je njemu u cast nazvano paradoksoJJl de Merea. Objasnite da nije
paradoksu vee 0 potvrdi zakona velikih brojeva. 2, 4, 6, 8, 10, ...

9,3,1,2,4, ...
dva raziicita niza u skupu prirodnih brojeva.
Niz se moze matematicki strogo defmirati.

Definicija niza
Niz u skupu S je svaka funkcija a : N ~ S. Ona prirodnom broju
n pridruzuje element an skupa S. Element an nazivamo opcim iIi n -tim
clanom niza, a sam niz oznacavamo simbolom (an).

I Za niz se Tabi i rijec slijed

 4. NIZOVJ 4.1. POJAM NIZA. ZADAVANJE N[ZA 139
138

Primjer 1. 1. Za Cl: N N, a(n) an = n, dobivamo niz prirodnih brojeva Primjer 4. Nekaje an n-ta znamenka decimalnogprikaza (iza decimalne locke)
£II 1, a2 2, a3 = 3, a4 = 4, ....
broja :n; = 3.1415928·· .. Tad je .
al I, a2 4, a3 I, a4 5, ...
2. Za an 21t dobivamo niz pamih prirodnih brojeva
Niz (an) potpuno je odreden, ali mu ne znamo napisati formulu za n-ti clan. Po
Gl 2, a2 = 4, a'3 = 6, ... potrebi, poznatim algoritmima mozemo izraeunati velik broj pocetnih Clanova ovoga
Njegov opCi (n-h) Clan je broj 2n. niza I. <l
3. Za all = 2n 1 dobivamo niz neparnih prirodnih
al = I, a2 = 3, a3 5, ... Primjer 5. Neka je an n-ta decimalna aproksimacija broja -/2. Tad je
Na primjer, sedamnaesti chin ovog niza je aJ7 = 2 . 17 - 1 = 33. <I
al = 1, az = lA, a3 1041, a4 = 1.414, as = 1.4142, ...
Ne znamo formulu za ail' iako ce netko mozda napisati
Ako je S C R, govorimo 0 nizu u skupu R, iIi krace, 0 nizu realnih brojeva. Mi
cemo se baviti iskljuCivo takvim nizovima. Nizove cemo oznaeavati i drugim slovima, an = 10:- 1 llOn - 1-/2J,
poput (bll ), (xn ), (YII) i slieno.
sto je samo drugi zapis vec opisane definicije. Ovdje je lxJ najveCi cijeli dio X.
Tako je na primjer:
Zadavanje niza
1 1 1
Niz je odreaen ako mu je zadan opCi clan. a3 100 l100v'2J = lI41.42 ... J = ·141 1.41
itd. <I

Primjer 2. Odredimo nekoliko prvih clanova niza, ako je

1 1 1 1

***
A. an = ;;' 1, 2' :3' "4""
IUNiZO~i zadani rekurzivnim formulama l
n+1 2 3 4 5 6

B. XII = 11 + :3' "4' :5' (5' '7 ,.. . Nizove mozemo zadavati pomocu rekurzivnih formula, u se clanovi niza
zadaju pomocu vee pdje def'iniranih.
C. b" 2n , 2, 4,8, 16,32,.. .
Primjer 6. Neka je
D -/I 1 1 1 1 1
. an 2, 2' "4' 8"' 16' <I al = 1, an = n· all_I, n;;': 2.
Time je definiran niz
*** al = 1, a2 = 2 . 1 2, a3 = 3 . 2 . 1 = 6.
Treba naglasiti da s prvih nekoliko elanova niz nije odre4en. 0 njegovom opcem
Indukcijom zakljucujemo da ce biti
Clanu mozemo vise iii ma'hje logicno samo nagaaati.
an n· (n - 1)· .. 2·1.
Primjer 3. U sljedeCim primjerima niz nije odreaen. Mi mozemo pokusati zamis­ Dakle, an n! .
liti formulu za n-ti Clan niza (kako se to radi u raznim testovima d6misljatosti) i onda
nastavili niz, no za to nema nikakva matematieka opravdanja. Neka su napisana prva Primijetimo da nam u rekurzivnom zadavanju niza mora biti poznat prvi clan, kako
lri Clana niza bismo pomocu njega mogli izracunati drugi clan ild. Zavisno od rekurzivne fonnule,
ponekad je potrebno zadati vi~e od jednog poeetnog clana niza.
1,2,3, .. .
1, I, 2, .. . Primjer 7. Nekaje
1,0, 1, .. . FJ = 1, F2 = 1, Fn = F Il -l + F n-2, n;;': 3.
Pokusajte odrediti barem dva logicna nastavka ovih nizova (bez zadanog opceg clana, Ovaj se niz naziva Fibonaccijev I niz. Nekoliko njegovih prvih clanova glasi:
niz se inace moze nastaviti na bilo koji naCin). <I 1, I, 2, 3, 5, 8, 13, 21, ...
Opci clan niza oznacen je slovom F, sto je dakako dopusteno.
***
Sto znaci da je zadan opCi clan niza? On moze biti zadan svojom 'formulom 1,
, Broj poznatih decimala braja it mjerise milijunima. Takvo racunanje standardni je zadatak za pravjeravanje
poput nizova u prvom primjeru. To je najjednostavniji, ali ne i jedini moguCi naCin 6a programiranja i sposobnosti vecih racunala
zadavanja. Pogledajmo neke druge, manje ocHe nacine zadavanja. Fibonacci (Leonardo is Pise) (~ 117()"'~ 1240), talijanski matematiear
 140 4. NIZOVI 4.2, AR1TMETICKI NIZ 141

2. Napisite prvlh pet clanova niza zadanog rekurzivnim fbrmulama

Zadatak 8. DokaZite matematickom indukcijom da .Ie n ·ti
A. a,,=0"_1+1,01=1; B. Cln=an_1+n,a1 1;

clan ~ibonaccijeva niza zadan formulom

a,,_'1 + a/l_2

C. On ,2 ,01=I,a2=2;, D. an .J0n-'1all-2,01 1,a2 2.

FI! = 1 [C +/sr - C2°)1 3. Opel clan niza (a,,) zadan je formulom an
4. Ako je 0'1 =Ii an
711 + 3. 1sti niz zapisite rekurzivnom relacijom.
= 2all _l + 3, II ;;:: 2, pokazite da vrijedi all 211+J - 3.
5. Zadanje niz (an), al = 1 , 0n+1 = an+8n. DokazitedajeopCi clan ovoga niza an = J)2.
Primjer 9. Neka.ie
00 = 1, a" = .1 + a1 + ... + 011-1 , n ;;;-, 1.
Prvih nekoliko clanova ovoga niza glasi:
1,2,4,8, ...
Prvi je clan oznaeen indeksom 0, sto je cest slucaj u zadavanju nizova. Pokazite matematickom
indukcijom da vrijedi an = 'i' .
Aritmeticki niz definiran je rekurzivnom formulom
Gn=a,,_l+d, n~2
G~afj6ko p~edocavanje ni~OYa)
Ovdje je d fiksal1 realni broj, a prvi clan niza a1 mozemo zadati po volji,
Niz predocavamo graficki na dva nacina. Prvi se zasniva na tome da je niz funkcija
definirana u prirodnim brojevima, pa joj vrijednosti mozemo ucrtavati u koordinatnom Aritmeticki nlz

sustavu. Niz je aritmeticki, ako je razlika svakog clana i clana ispred njegastalna

i iznosi d:

I (/}'t='2n
J1 Gn - a n'-! = d, 1l ~ 2.

'2 Sf. 4.1. GrafiCki prikaz llizo. Pri­

kozano je prvih nekoliko cfanova d naziva se razlik;a (diferencija) al'itmetickog niza. Nekoliko prvih
niza all = 11/2". Crtice koje spa­ clanova niza su
joju clanove niza pomazu U I1jego­ ai, [(.1 + d, a1 + 2d, ...
. -. vu lakSem uocavanju i sugerirajtt
da je niz maZda tek restrikCija vri­
jedosti realne ftmkclje u prirodnim
23456 7 R brojevima

Primjer 1. Ispisimo nekoliko prvih Clanova niza ako je zadan prvi clan i razlika
Druga mogucnost prikazivanja nizova jest da naznaCimo njihov polozaj na bro­
niza.
jevnom pravcu. Taj je nacin manje oCigledan, ali se rabi u situacijama kad niz tek
naznacuje tocke u kojima .ce biti definirana neka druga funkcija, iii da sugerira gomi­ a, d aJ a2 cr.3 a4 as
lanje clanova niza oko nekog broja.
2 3 2 5 8 11 14
as U4 a3 tI,,::::;a 2 . 2 -3 2 -1 -4 -7 -10
Sf. 4.2. Niz realnilz brojeva iz gor~
o 1.1 I nJeIJ primjera. .Clallovi lIiza opa­ -7 2 -7 -5 -3 -1 1
;; li :2 daJu prema mdi

Zadatak 2. Popunite kucice u sljedecim primjerima aritmetickog niza. Primijetite

Upoznat cemo se u nastavku s najjednostavnijim, ali i vrlo vainim primjerima da je dovoljno zadati bilo koja dva clana niza:
nizova. .
a2 1 a:; 1 a4 I' as
I Zaclaci 4.1 I \\.; I 19 liP) I 27
5
1. lzracunajte prvih pet clanova niza zadanog opeim clanom 3
A. all = 211 - 1 ; B. 0Il = 3- n ; . C. On = 1 + ,
, n +]
D. an = - - ; E. an
( 1 + -1)11 ; 1 1
F. a,,=1+'i!+"'+/zT'
II 11 * * *

142 4, NIZOVI
4,2.• "., '"Mn.,.,
[9p;;drijetlu imena I 143

Zbog cega se ovaj niz naziva aritmeti8dm? Iz a" - an-J = all+l- all slijedi pal:' .~n jednak je zbroju prvih n clanova aritmetickog niza. On se naziva nota
+ c~allla suma aritmetickog niza, a niz (Sit) naziva se niz parcijalnih suma.
an = ~.:....:..-=-~--C ~~re~imo formulu za zbroj Sn .
flml]etimo da prvih n clanova aritmetickog uiza
Svaki Clan aritmetickog niza (osim prvog), aritmeticka je sredina dva susjedna clana.
Odane ime nizu. a] , az, .. " , an-,
1 an,
IOpCi clan aritmetickog niza i napisanih U SUProtnOUl poretku:

an, all_I,··., az, al

Formula za opCi Clan aritmetickog niza lagano se odrectuje iz ~~no:vno ciui aritmeticki
lm]erll nizova :
niz, kojem je prvi clan an a razlika -d. Pogledajmo na
aJ,

az aj + d,
5, 8, 11, 14, 17, 20
a3 = az + d at + 2d,
20, 17, 14, 11, 8, 5
= a3 + d = al + 3d,
Zato Se S v .." d "'.
a4 l! rnozenaplsatJ na vanac;Ina:
SII al + (aj + d) + (al + 2d) + ... + [aj + (n _

a" = an-l + d aJ + (n - ZbrajaJ'u" S" = an + (a" - d) + (a" - 2d)+ ... + [an - (n l)dJ.

Dokaz se moze potkrijepiti l11atematickom indukcijom. (UCinite to!) ClOve jednakosti, dobit cerna
.
te Je 2S1l neal + a,,)
Opci clan aritmetickog niza
Aritmeticki niz s clanom al i razlikom d ima opci Clan n
an = Ql + (n ­ l)d. (2) SII " 2(a1 + all)'

Zbroj

Zbroj prvih n clanova aritmetickog niza dan je fom1Ulom:

Primjer 3. Za aJ = 1 i d = 2 aritmeticki niz glasi n

1, 3, 5, 7, ... Sn 2{at + an). (3)

Njegov je n -ti Clan n -ti neparni broj:
an = a1 + (n - l)d = 1 + 2(n - 1) 2n - 1.

Zbroj prvih n clanova niza I Prilllijenimo ovu formulu u izracunavanju nekih korisnih suma.

U mnogim primjenama aritmetickog niza nije nam vaian sarno njegov opci clan Prirnjer 4. Zbroj prvih It prirodnih brojeva dan je formulbm

vee i zbroj prvih nekoliko njegovih clanova. ZbrajajuCi redom njegove clanove, dObit
cemo novi niz, na nacin: 1+2+3+ ... +n=
n(n+
2
1) '
a zbroJ' . (4)
Sl := a], Prvlh n nepamih brojeva formulom
Sz al + az,
:= al + az + a3, 1 + 3 + 5 + ... + (2n 1) = nZ •
1)" .1) Pn:
om Slucaju je a l l , all == n, au drugom at
rstaval1JelU u (3) dobivamo trazeni izraz. 1, an =: (2n-1).
S" := al + ... + an·
* '" '"

 144 4. NIZOVI 4.3. GEOMETRIJSKI NIZ 145

Primjer 5. Neka je f(x) = kx + I linearna funkcija. Ako je (x,,) aritmetiiSki niz, pokazimo
da je i (((Xn)) aritmeticki niz. Kolika mu jc razlika?
Za all = f (XII) vrijedi

an - Cln -1 = f (XII) - f (X,,_l) = (kxn + I) - (kx,,_1 + f) U aritmetickom je nizu razlika svaka dva susjedna C1ana konstantna. Sad cemo
:= k(xn -Xn-l):= kd. upoznati primjer niza u kojem je kvocijent dva uzastopna clana konstantan. Taj je niz
dan rekurzivnom formulom
Razlika niza je stalna, izn08i kd i niz je aritmeticki.
an q·al/_I,

[1nt;,:poI~ciia--;ritm--;tiCk09 niza I pei cemu je q realan broj razlicit od O. Prvi clan niza al moze biti po volji odabran.
Citavo ce poglavlje nalikovati prethodnom, kako bismo istaknuli zajednicku ideju
u definiciji ovih dviju VIsta nizova.
Poznajemo Ii dva uzastopna cluna aritmetickog niza, oduzimanjem dobil cemo razliku
niza, cime je niz odreden. Tu razliku mozemo izracunati su nam poznata ma koja dvo clalla niza,
ne nullno uzastopna. Geometrijski niz
Problem odredivanja clanova niza u tom se slucaju naziva interpolacija. lme dolazi odatle sto Niz je geometr\jski ako je omjer svakog clana i clana ispred njega
izme£tu zadanih clanova niza moramo interpolirati (umetnuti) nekoliko clanova niza, tako da on bude
aritmeticki. Postavimo problem; stalan:
~ -.-' q. (1)
• Jzmet1u dva zadana broja a i b treba interpolirati I' brojeva, tako da dobiveni niz bude
G.n_1
aritmeticki, u kojem,ie a prvi, a b posljednji clan niza.
Ncka je a1 a prvi clan dobivenog niza, a all := b njegov posljednji clan. Clanova niza ima Broj q naziva se kvoc\jcnt geomctrUskog niza.
ukupno tl := r + 2. Stoga je
a" a,+(1l-1)d ~ b:=a+(r+l)d,
odakle dobivamo Kvocijent niza ne moze biti 0, jer je onda definicija besmislena. Aka je q = 1,
onda je all = a ll _1 za svaki 12 i niz je konstantan.
d- b-a
r+ l' (6)

Primjer 1. Ispisimo nekoliko prvih clanova niza ako je zadan prvi clan i kvocijent
I Zadacl4:2l niza.

1. Odre(lite prvi pozitivni clan aritmetickog niz" -3, - i~ , - i~ ,....

2. Tije!o koje se giba niz kosi;au prevulilo je u prvoj sekundi put od 2 m, a u svakoj sljedeG'Oj 1.5 In
vise nego u ptethodnoj. Koliki.ie put tijelo prevalilo nakon 10 sekundi?
3. Pokazite da je aritmeti<::ka sredina prvog i posljednjeg clana aritmetickog niza jednaka aritmeti~koj
sredini svih njegovih clanova.
4. Na dubini od 25 m prosjecna temperatura zemlje je 9° e, a nakon toga na s~aka 33 m dublne raste
za 1°e. Na kolikoj se dubini nnlaz! izvor termalne.mineralne vode temperature 700 e'?
5. Koliko brojeva treba umetnuti izme(tu 2 I 20 da bi se dobio aritmeticki niz clji je zbroj 180'?
6. Odredite aritmeticki niz sa svojstvom a" + am = an+m .
7. Aka brojevi 0" 02, ... ,all, svi razliciti od nule, cine aritmeticki niz, onda je Zadatak 2. Popunite kuCiee u slj'edeCim primjerima geometrijskog niza. Primije­
tHe da je dovoljno zadati bilo koja dva clana niza:
11 11-1
+-.-+
a
... + - - : = --.
°1°2 a2 3 a'n-l all a1 an
G..L
Dokazite! 2

***
;:"
146 4. NIZOVI 4.3. GEOMETRlJSKI NIZ 147

o podrijetlu imE!~~ I i pomnozimo obje strane jednakosti s kvocijentom niza q:

qSn qal + +q3a1 + ... +
Zbog cega se ovaj niz naziva geometrijskim? lz
Oduzimanjem ovih dviju jednakosti dobivamo:
all a,,+l
q=­ Sn-qS,,:=Cll-q"al,
an-l an
slijedi odakle slijedi za q i: 1
all = y'a,,+lall-J' SII:= -1
q-l
Svaki clan geometrijskog niza (osim prvoga), geometrijska je sredina dvaju susjednih
clanova. OdatIe ime nizu. Ako je pak q I, ondaje S" =: nal .

Opci clan gElometrijskog niza I Zbroj prvih n clanova geometrijskog niza

Zbroj prvih n c]artova geometrijskog niza s kvocijentom q i: 1 iznbsi
Formula za niza lagano se odreduje iz
q" - 1
a" S" -q - ' j, ai, (3)
a2 q. aI,
a3 q . a2 = q2 . aj ,

, 3

a4 = q . a3 = l{ . a [,
Interpolacija 9eClmE!t~ij~k~9~i~~)
I
su zadana dva clana geometrijskog niza a i b. Trebarno odrediti r brojeva koji zajedn6
a" = 1"-1. al.
= q. Cln-l , to prvim i posljednjim clanom niza) cine geometrijski niz. .
Strogi dokaz treba potkrijepiti matematickom indukcijom. Niz ce biti odreden ako mu znamo kvocijent. Njegov prvi clan .Ie al = a, a posljednji, fl-ti
an=b.Kakojen=r+2,vrijedi: '
Primjer 3. Za a l i i q =2 geometrijski niz glasi an = ==} b = l+l a,
1, 2, 4, 8, ... teje
Njegov n-ti clanjc
q=
an = q"-l a1 = 2,,-1.
** *
Opci clan geometrijskog niza Formula za zbroj clanova geometrijskog niza maZe se napisati i u drugom obliku. Kako je
Geometrijski niz s prvim Clanom al i kvocijentom q ima opCi clan all = qll-l al , vrijedi:

an =: q,,-l . [11 . (2) Sn=~

!ito mozemo dalje napisati ovako:

s" = 1111+1 - at
ql

Zbroj prvih n-clanova niz~ I

Primjer 4. Geometrijski niz zadan je svojim clanovima: all 12 i G20 36. Koliki je
Odredimo sad formulu za opci Clan niza suma (Sn) geometrijskog zbroj all +aII +... +a20 'i
niza: Ovdje se radi 0 zbroju dijela geometrijskog niZ8. Odredimo mu kvocijent. lz
Sn = at + a2 + ... + an· 020
9
q all

Iskoristimo forrnulu za opCi clan niza:

dobivamo
q9 a20 36 3.
S" =aj +qal + + 'al all
 ~ ...o

4. .4.4. LIMES NIZA. TEOREMI 0 LlMES1MA ' 149

teje q V3. Uzadalku setraz; razlikad~~ju c-'-'.IQ'IlIIlS '
morali odrediti nepo~nate clanove geo~~tn,l~kog niza, pos:1a, 8 20 S10 Prvi je dojam da
za zbroj niza. ~ectuIJm,._mozemo.~aZ!nJ~IJatll o,:,ak~: Zaboravre llj ,.ka~.o .bisfl-:O koristiJi fo~.muh,( Tvrdnju da clanov! niza teze nuli oznacavamo na sljedeCi nacin:

ni~a. Z,1. nas JC to novi geometnJ~kl llIZ s prvlm clanolli 121110 da)e fli.ec 0 dljr;lu ge~~etn,lskog limxn = 0 kad -> 00
n
NJegova JC suma, prema (5), dana s. , POSIJednJlm 36 I kvocI.lcntom q,
(cita se: limes' niza (xn) jednak je nuli kad 11 tezi u beskonaenost), ili

9
s= ~~
lim Xn = 0,

I1-~OO

~:Ll '
kratko

[ . Zadaci 4.3 i
XII -> 0 (kad n
Za niz (x,,) kazemo da je konvergentan,

-> 00).

1. Izracunajte dvanaesti Clan geometrijskog niza 4, 6, 9 ...

2. Ako je s an zapisan opci Clan geometrijskq,'ll adredile: ***
Limes moze biti i neki drugi broj.
A. alO, aka je '13 = 8, as = 32; n. '16, ako ' 2 8 ,
C. a<),akoj ea3=4,as 8; D' ,ako'Je 112 '" 3'
- a4 =II
_, Primjer 3. Neka je XII n --:- 1 , Ispisimo neke njegoye clanove:
1l4 n
3. Koliko clanova ima geometrijski niz, ako je al '" 5, as '" 40 Je III == 1 , a7 = 27 .
Ako'su zadana b!Jo koja dva od pe!. broje~a. al , ,q, 11, all, 8 5 ':. S" 1820.
1 9 999

4. "
Izabcrite nekl ad deset moguclh slu~Jeva l~bora dViju ,~, ,~Ozcmo odrediti preostala tn broJa.
Xl = 0, X2 .. " XlO = 10 = 0.9,.,., X1000 1000 0.999, itd.

q 2, Jl 8, ail 3&:, S" = 765 I odredlte preoS(al f1Jednosti meCfu podacima al 3, Primjecujemo da se clanoYi ovoga niza pribliZavaju broju 1.

i q 2 odredite II, GJ I S". etn. Na primjer, izzadanih an 384 Izracunajmo udaljenost izmedu broja 1 i opceg cIana niza:

5. U posudu, s 10 I cistog llikohola, uliJe se 1 I vode, a ZatillJ'_ ..

6.
napravi ukupno pet puta. Kollka.le oakon toga kolicina :zhJe 1 I mjesavine. IsH se postupak
Izracunajte zbrqj II brojeva oblika 1, 11, 111,.. , a kOllola u posudi? IXII - 11 Inn 1 - 11 = I~ I ~
Kad n tezi u beskonacnost, ova razlika, prema proslom primjeru, tezi nuli. <1

Primjer4. Nekajex" '(-l)" n . Clanovisuovoganizaredom -1,2, -3,4,

-5,.. " On nema Iimesa. Za takav niz kaZemo da je divergentan. <1

***
v Najcesce pit~nje ~o.i: se p~stavlja pri prOlUatra . v . •
Pojam je limesa jedan od temeljnih pojrnova matematicke analize. lako je on intuitivno jasan
potrebno ga je precizno detinirati da bi se ispravno shvatio. '
sto se dogada s nJegovlrn danovlrna xI! za velike vri'~U be~konacnog mza (x,,) .lest:
Pogledajmo odmah nekoliko'pcimjera. 'je flostz broja n?
Umes niza
Kazemo dll je broj a limes niza (X/l) ako vrijedi sljedece: za svaki (ma kako
," J
ma!en) broj e > 0 postoji prirodni broj 110 takav da za sve II > /10 vrijedi
Primjer 1. Neka je xI! ==
Prvih nekoliko cl

nit'
- al < E. (1)
. hr anOVa niza su
konvergentan ako ima limes. lnace je divergentan.
Xl == 0.1, X2:::: 0.01, X3::::: 0.001

Sva k··
I Je SI'Je deCI
"vI
C an dese t puta manJl.. 0 d prethodno' X4::::::
' . 0.0001
' ...
'teze' nuli. <1 g. V1d1nlo da clanovi ovoga niza Provjerimo
. da niz (n -n 1) uistinu imn limes 1. To cinimo na sljedeCi nacin. Zamislimo po,7
volji malen broj E i napisimo nejednakost (1). Radi jednostllvnosti, u prvom cerno primjeru uzet;
konkretnu vrijednost broja e, recim6 E ­

1
= n-. I /-;;1/ ;;1 < 0.001.
v
Primjer 2. Neka je all Clanovi OVoga n-l
-11- - 1/
-"La Su

1 1
Pitamo se za 1<oje jc prirodne brojeve /I ona ispunjena? Stavimo 110 1000. C:im je II > nO,
41 1, a2 == ::::: 0.5,. , "alO :::: -0 _._,. , , imamo
]
2 1, V Vl
' , , .. , a1000 =. 0001 ,I'td
'VI)"-: II > 1000 ¢=} < 0.001
Svaki sljedeci clan manji je od prethodnog, a Yeci Od II

primjerom, ponovo vidimo da Ce i clanovi OYoga niz r:~I~. Usporedb9m s gornjim za takve Il ispunjen3 je nejednukost (1). Dakle: uda!jenost broja 1 do clanova niza .ie, pocevsi od
(Slana xlOOl , manja ad 0.001 .
proslom primjeru. <1 a tezltJ nuli, is tina sporije ncgo u
limes (Iat) = granica

L
150 4. 4.4. LIMES NIZA. TEOREMI 0 LlMESJMA 151,

Opcenito, za rna kako veliki broj M ce

X" >M cimje n > Vii.
Neograniceno rastuci nizovi
Niz (x,,) neograniceno raste ako za svaki broj M > 0 postoji pdrodan
.-' no takav da je XII > M cim je n > no. Niz kojineograniceno taste ne
II
konvergira. Medutim, po dogovoru pisemo:
SI. 4.3. Limes niza ", °2
lim X" = +00
"-+00

i kazemo da niz (xn) tezi u beskonacnost.

Ii, mora! cemo otici dalje u nizu da bi nejednakost (1) vrijediln. Na
je = 0.00001 , tad cC IXII - 11 biti ispunjeno tek za It> 110 100 000. Opcenito, za po
Ii
e vrijedit ce IX/l - 11 < Ii tek za II > 110

Primjer 5. Nul-niz. Kazemo da je (xn) nu[-niz, ako je lim

11-+00
XII = O. To znaci da ***
udaljenost Ix" 01 moze biti po volji malena. No, ta je udaljenost apsolutna vrijednost
Ix"I clana niza. Dakle, niz je nul-niz onda i same onda aka niz apsolutnih vrijednosti [Tooremi 0 limesima I
lezi nuli:
lim XI! 0 'i=} lim Ix,d = O. KambinirajuCi dva ili viSe nizava, dobivamo slozenije nizove ciji limes nije jed- .
11-400 n-..:;.oo nostavno racunati po definiciji. No, tu su nam od velike koristi teoremi a limesima.
. .. . . 1 (_1)11 1 Njillov strogi dokaz ostavit cemo visokoskolskoj matematici, ali cemo ill ilustrirati
. Evo nekoiIko prlillJera nul-mzova: x" = ,X" = - - ,
n n
XII = ­tIP za p > O. nizom primjera .
.los neke upoznat cemo u nastavku.
Teoremi 0 Iimesima
nul-niza vaZan je jer se svaki konvergentni niz moze svesti na nul-niz. Neka'su (x,,) i (y,,) konvergentni nizovL Tad vrijedi
ako niz (x,,) lOla limes a, onda vrijedi po samaj definiciji limesa teorem 0 limesu zbroja (razlike):
Ix" - al
0 kad n - f 00
-f. lim (xn ± YII) = lim x" ± lim Yn,
/f-+OO JZ-tOO' ft-+co
no to znaci da je (XII - a) nul-niz. Ovo temeJjno svojstvo mozemo zapisati jos na
nacin koji je koristan pri nalazenju Jimesa niza teorem 0 limesu umnoska:
lim (x"Yn) = ( lim xn) . ( lim Yn),
n-+(X) n-+oo n-+-oo
Svojstvo limesa
Za konvergentni niza (x,,)
teorem 0 limesu kvocijenta. Ako je Y" i: 0 za svaki n i lim YII
Jl-+CO
i: 0,
ondaje:
a lim x"
Jl---+OO
-¢=? lim Ix/!
n-+oo
al = O. (2) lim XII
lim
x" = (5)
Il-'OO Ylt

teorem 0 limesu potencije. Ako je lim Xn i: 0, onda je:

*** IJ-+OO

Kazemo da niz (x,,) neograniceno raste (iIi da tezi u +(0) ako su mu clanovi, lim y"
lim x,?n = ( lim Xn ) 11_00 •
pocevsi od nekog, veei od unaprijed zadanog broja. Primjer neograniceno rastueeg n-+oo n-+oo
niza je x" = n2 . Za nj vrijedi: monotonost limesa. Aka je XII ~ YII iIi Xn < Y" za svaki n, onda je:
XII> cimjen> lim Xil ~ lim y".
n-+oo n-+oo
XI! > 1000, cimjen>31,
XII> 10000, cimje n >
XII> 100000, Cimje n > 316, itd. Pokazimo sljedecu tvrdnju, koju cemo koristiti u mnogim primjerima:
 152 4. 4.4. LIMES NIZA. TEOREMI 0 LfMESIMA 153

. Ako je lim x" = 00, onda vrijedi lim 1 O.

***
/l.-+OO 1l-400 Za geometrijski niz (q")

Limes geometrijskog niza

Dokaz. Neka je e >. 0 po vo1ji ma1eni broj i stavimo M I . Kako je niz (XII) .
e . za q>. 1,
neogramceno rastuCi, postoji broj no takav da za n >. no vrijedi Xn >. M. No, tada
1 <M
X J1
1 = e, sto
Y znaCl a Je l'1m Xn = 0 .
Y'd'
/1-+00
lim q"
11..... 00 roo'
1,
0,
ne postoji,
za q 1,
za 1<q
za q ~ -1.
< 1,

***
Dokaz. Promotrimo najprije slucaj q >. 1. Napisimo q 1 + h gdje je h >. 0.
Primjer 6. Konstantni niz. Niz (XII) ciji su svi c1anovi jednaki istom rea1nom Po Bernoullijevoj nejednakosti vrijedi:
. broju c nazivamo konstantnim nizom. On je ocito konvergentan i limes mu je c, jer .'
je IXII - cl = 0 za svaki n. Pisemo
eI' == (1 + h)/I ;;::: 1 + nh >. nil.
kad n - t 00 imamo nh -t 00. Zato je lim q" +00 .
lim c c. /1 ..... 00
" ..... 00

Po teoremu 0 zbroju i umnosku limes a, u kojem cemo uzeti za

Neka je sad 0 < q < 1. Stavimo p !q >. 1, pa vrijedi
niz,
lim
11-+00
(XII + c) lim
J't-+oo
XII + /1-+00
lim c lim
11-+00
Xn + c, ·
I IlTIq
n.....oo
II
h
•
m1 - = -1- ­
p" lim p"
" ..... 00
°
/J--+OO

kao i niz u nazivniku neograniceno raste.

lim cx"
n-+oo
= ( lim c) . ( lim xn) = c· lim XII'
n-+oo n-+oo
Za q = 0 i q 1 niz je konstantan i limes mu je 0, odnosno 1.
Za -1 < q < 0 vrijedi 0 < Iql < 1 i Iq"l = Iqlll, pa kako je (Iqln) nul-niz,
/1-+00

odatle slijedi da je i (if) nul-niz.

q
Ako je = -1, niz izgJeda ovako: -1, 1, -1, 1,... i nema limesa.
Primjer 7. Neka je a >. 0 i niz detiniran Xn Va. Pokazimo da vrijedi
Ako jeq < -1, onda Iq" I - t +00, a sam niz divergira jer su mu uzastopni
c1anovi raz!icitih predznaka. Na primjer, za q ::::: -2 prvih nekoliko clanova niza su
lim
n..... oo
Va 1. 4, -8, 16 itd. <!

l> Za a == 1 tvrdnja je ocita. Pretpostavimo da je a >. 1 . Onda je (zbog monotonosti fllnkcije ***
Il-li korijen) > 1 . Stavimo h" = XII - 1 Va ­ 1 . Po Bernollllijev()j nejednakosti imamo: Eksponencijalna funkcija s bazom a > 1 raste brze od bilo koje potencije s eksponentom
a (1 + >.1 +lIh ll > 1I1z", P > 0, a ona od bilo koje logaritamske funkcije s bazom a > 1 . Time zapravo tvrdimo sljedece:
(e je
Limesi s eksponencijalnom, logaritamskom funkcijom i potencijama
hll = Va­ =IVa 11<!:.
11 Za bilo koji realni broj a > 1 i p > 0

Odavde je, zbog monotonosti limesa . tI' . 10&"

I lin - = 0
/1--+00 an , Il~d.o -----;;iJ == O.
11 ~ /1-+00
lim !:
It
== 0,
lako su potkrijepljene primjerima ove tvrdnje ocevidne, one se mogu jednostavno dokazati tek
cime je tvrdnja dokazana. Ako je a < 1, onda stavimo b 1, pa je b >1 i vrijedi sredstvima matematicke analize U okvirima visokoskolske matematike.
a
Mi cemo dati sl ikovnu ilustraciiu prve tvrdnje. Moramo ustvrditi da je za svaki e > 0 ispunjeno

era == Il~d.o
I· -1
eIb lim
=!=1.
1 <!
nP
<6
 4. Nlzovr 4.4, LIMES NIZA. TEOREMI 0 LlMESIMA 155
154

za svaki II veei od nekog 110' LogaritmiraoJem dobivamo ekvivalentnu nejednadzbu Aacuna~jeli,ru;~)

pJogn - II logo < 10g.E,
Ilustrirajmo na nekolikoprimjera kako se racunaju limesi.
odnosno
loga logs:> logll.
--'/!+
p p .
Primjer9.
IzracunaJmo
V ' I '1m - 5n 3
- 21
,.-->co n +
Iz grafa Jogaritamske funkcije sigurni smo da ce pravac opisan lijevom stranom nejednakosti
nakon neke tocke (koja opisuje broj flO) biti iznad grafa Jogaritamske funkcije. 11me je tvrdnja I> Iskoristit cemo teorem 0 dijeljenju limesa, medutim ne neposredno jer su ni­
dokazana. zovi u brojniku i nazivniku neograniceni. (KaZemo da je ovaj limes neodredeni oblik
tipa 00.) Zato moramo najprije brojnik i nazivnik razlomka podijeliti s n', a onda
00.
YI
r
koristiti poznati limes lim
n-t(x)
~n 0:

t~"x
I 5n -1
5-' 1 hm. (5--n1)
n ...... co 5

lim ( 3 + 2)
I
x 3n + 2
lim ----
n-co _ = 3' <1

Sl. 4.4. Graf lilleame fullkcije Ta­ n-+oo n

ste brze ad grafa logaritamske
fUI!kcije .

2
3n n + 2
v ' I '1m --=-----,~-
Primjer 10. IzracunaJmo
,,-co +
I> Racunavsi na isti nacin kao i u proslom primjeru, dobivamo nakon dijeljenja s
n3 ;
Primjer 8. Sljedeci su nlzovi nul-oizovi:
? 3 1 2 lim (~ ~ + ~)
. I? • 11
10 In /I
lim -=0.
lim 3n- - n + 2 = lim n...... co n n2 3 n = ~ = O. <1
hm =0, hm - - - 0
/l400 /I-->CO1.11! - , I!...... CO Vn n-->co +1 . n ......co l'1m (2 --+-
1 1) 2 .
i

/1...... 00 n n3
Ovi primjeri pokazuju da ponasanje prvih nekoliko clanova niza nema nikakva utjecaja na
, " ( 10)
njegov limes, Tako na primjer prvih nekoliko clanova niza ;~ 1/1 koji tezi nuli iznose: 0.91,
846.28, 44 364.39, 7J 6191.52, 6063684.80 itd. Po ovim vrijednostim a ne bismo mogli zakljuciti
da je djee 0 nul-nizu.
Primjer 11. Izracunajmo lim
n_co
(V~2 + n n),
15
Clanovi niza nastavit Ce rasti sve do clana x105 7.339.10 , a nakon toga pocinju padati. Do
toga dolazimo promatranjem nejednakosti Xn < xll+1 jer je niz rastuci tame gdje je ona ispunjena, Oba clana, i Vn 2 + n i n teze u beskonacnost kad n
I> -+00. (Kazemo da je
a padajuci poslije toga. Ova je nejednakost ekvivalentna s ovaj limes neodredeni izraz tipa 00 - 00.) Racunamo ovako:
10
,,10 «11+1)10
¢==;> 1.1 < (1 + 1) ¢:::? 1+ ! > 1m. lim (Jn2 + n - n)
n-->oo
lim (Jn2 + n _ n) .
n-.co·
vnz:+n ++ nn
1.1'1+1 /! Il

Inn
. (n'Z + n) - n 2 = lIm - - ­
. n
Odavde slijedi
n-tco Vn 2 +n + n II...... CO Vn 2 +n+n
II <
-1
== 104.42, ,
= n-->co
11m g
1+-+1
1
1
1
2-' <1

tako da je najveci clan niza onaj s indeksom 105, <1 n

 156 4.5. LIMES MONOTONlHNIZOVA 157

... Zadatak 12. Izracunajmo lim 0/1

"->00
+3 11
• Rastucl i padajuci nizovi
t> Ovaj limes mozemo racunati na vise nacina. Evo jednog od njih. Vrijedi: Za niz (xn) kazemo da je rastuci ako za svaki n vrijedi
3= W < 0/1 + 3" < ;;13,,+1 == 3· 0/3. XII ~XIl+I'
Kako je lim {y3 = 1 , to je trazeni limes jednak 3. Niz (x,,) je padajuci ako za svaki n
n-+oo .
Pokusajte rijesiti zadatak na neki drugi nacin. <l Xn ~XII+I'

11
Rastuce i padajuCe nizove iednim imenom zovemo monotoni nizovi.
2" +3
Zadatak 13. Izracunajmo lim - 2 - - '
. II->ex> n + 3"
t> Ovdje je clan koji najbrze raste 3" . Zato i nazivnik tim clanom: Konstantni niz zadovoljava i jednu i drugu nejednakost. Za njega ipak ne kazemo
niti da je rastuCi, niti Mrbilll';
2)1l
211
--­
+ 3" .
hm
(3" + 1 = 1
-=] <l Zadatak 1. Provjerite da su sljedeCi su nizovi (an) rastuCi:
/l2 + 3" ,,-"ex> n2 1
+1 n-l
3" all
n
bn = n-,? XI! = 2n ,
a ovi opadajuci:
@da~f4Al 1
XI! n' Yn 2- 11 , a" = _n2 •
d fi .... d a Je
.].Imes mza
. (Xn) ,XII = 3 ­ 2" Je
. dna k - 2 .
1• P 0 k aZJte racunaJucl po e lnlClI1
v' v • ,.
. /l­

. 1 Omedeni nizovil
2• Ak0 Je an =
It
• d0 kaZlte
,. d .). ..
a Je JOleS nlza (an) jednak -]. Za koje je 11 ispunjeno
11+
Ian + 11 < 0.001 Svaki niz definira podsl<;up S {XII' n E N} skupa realnih ReCi cemo
3. Izracllnajte limes niza eiji je opCi clan daje niz omeden ako je taj skup S omed'en.
2/l 3 3n2 + 511 + 1 . II .
Prisje6ajuCi se definiciie omed'enogskupa, napisat cemo ovu UCH1l1v'JU
A. an = B. all = 2112 _ II + 5 ' C.a/l= -/ii'
2" + 3/1 + 0.5" . Omedeni nizovi
D. an= n E. an = 2" _ 3" + 0.5" , F. an =
n2 +11 Niz (xn) je omeden ako postoje brojevi m i M takvi da za svaki n
4. Odredite limes sljedecih nizova:
A. a/l= --/ii; B. an = V/l 2 +n-n; m~Xn ~M.
-/ii-2
C. an = ffii- D. an = -~-=--
n+-/ii+l

Primjer 2. Niz (XII), x" n

1 je omed'en. Da je on omeden' odozdo, 06to je
n
jer je rastuci. Donja ograda je, na primjer, njegov prvi clan, m = O. Gomja ograda je,
U mnogim se primjerima limes niza ne moze jednostavno izracunati, cak niH l1a primjer, broj M = 1, jer vrijedi
primjenom teorema 0 limesima. Postoje takod'er situacije kad nas ne zanima koliki je
neki limes, vec saroo postoji li on. Stoga je korisno upoznati uvjete uz koje smo sigumi XII::::
1 < I, zasvak'In.
n
da ce neki kohkretni niz imati limes, bez obveze da mu izracunavamo vrijednost. n
Najjednostavniji su primjeri takvih nizova monotoni omedeni nizovi. Vazno je primijetiti da je isto tako svaki
svim gomjim ogradama, M 1 je najmanja
I Monotoni nizovi I nije gomja ograda ovog niza. Mi nismo u ispitiv()nin
najmanje, vee bilo kakve gomje ograde, sto je puno
Niz je i sam funkcija, pa se pojam monotonosti funkcija prenosi u istom obliku i
na nizove. Ipak, ponovimo definiciju. ***
 158 4. 4.5. LIMES MONOTON1H NIZOVA
159

[ Limes monotonih nizova I *** ....

Monotoni nizovi imaju vrlo jednostavno ponasanje. Promotrimo slucaj rastuceg Pokaiimo koUka je snaga ove tvrdnje 0 konvergenciji monotonog i ogranicenog

niza (za padajuci vrijedi identicno razmisljanje). niza. Vidjet cemo da pomocu nje mozemo ne sarno dokazivati konvergenciju, vee i

Ako je niz (XII) rastuCi, tad su moguce samo dvije situacije: racunati Iimese nekih nama korisnih nizova.

1. Niz nije omeden. Tad on neograniceno raste pa je

lim XII = 00.
11-+00 Primjer4. Limesgeometrijskogniza. Pokaiimonajosjedannacindaza iqj <1

2. Niz je omeden. U tom slucaju postoji gornja ogr'ada M koju ne moie premasiti =
geometrijski niz a" q',-I al tezi nuli.

nijedan clan niza. Kako su njegovi clanovi rastuCi, oni moraju teziti nekom broju. Taj Pretpostavit cemo da je q pozitivan. Dovoljno je pokazati da vrijedi
je broj upravo najmanja gomja meaa L, odnosno supremum niza.
lim qll =: 0,
/1-+00

~
gamje
c mede jer je onda ispunjeno
i i II"
--'--"'-'~Xil'li-----+-: lim tI,-1al
n-+oo
:= at . lim
. n--+oo
ql!-l = O.
__ t - ako/ila
najmonja gornja Niz (q") je padajuei: q"+l := q. q" < q". On je om eden odozdo'brojem O.

meaa ~ limes Po teoremu 0 monotonim nizovima, on je konvergentan. Neka je qo njegov limes.

Napisimo istinitu jednakost

SI. 4.5. Omedell rasluci

limes. Njegovi cla/lovi q" q.
premasill meau M
i pustimo da n tezi u beskonacnost. Lijeva strana teii limesu qo, a desna ka q . qo .

Zato mora biti

*** qo = q. qO,
Tvrdimo da je limes rastuceg monotonog niza jednak supremumu skupa S = {x'" n E N}.
(Slicno tome, padajuci omedeni niz ima limes koji je jednak infimumu skupa S.) odakle slijedi qo := 0, jer je q < 1.

Pokazimo to. Neka je L supremum skupa S. Po definiciji supremum a, U svakoj njegovoj

okolini nalazi 5e barem jedan clan niza. Neka je XIII) takav clan niza za koji vrijedi lx/!o LI < e, Ako je q negativan, tad je Iql pozitivan, < 1, pa iz Iqlll = Iqllli -to sliJedi

za neki unaprijed zadani broj e. Sad iskoristimo dvije cinjenice: q"-tO. <l

1. niz je rastllci, pa je X/1u < x" ,za svaki II > /10

2. niz je om eden i L mu je gomja,meda, pa je XII < L, za svaki II.
Zakljucujemo da se za svaki 11 > ItO clanovi niza naJaze uklopljeni izmedu x"ll i L, pa vrijedi
- LI < Ixno - LI < e, Primjer 5. Primjer pogre~nog zakljt1civanja. Pokazimo da niz 1, 3, 7, 15,... definiran s
sto pokazuje da je L limes niza (XII)'
XI = 1 , XII = 2x
1l_ l + 1 ima limes jednak -1. Postupimo na nacin kao u slucaju geometdjskog
niza. Napisimo istinitu jednakost
Time smo dokazali sljedeci vazan teorem:
X" 2x1l _ 1 + I

i pustimo da n tezi u beskonacnost. To nam daje jednakost Jimesa:

Konvergencija monotonih nizova
Ako je niz monoton i omeaen, onda on konvergira. a=2a+l,
odalYle sliiedi a = -1.
U c~mu je pogreska? Ne smijemo s neeim sto ne postoji! Zelimo Ii u racunu koristiti
limes a, moramo prije toga provjeriti Ii on. U ovom primjeru limes ne postoji jer je niz
Zadatak 3. Pokaiite primjerom iii pokusajte objasniti zasto vrijede sljedeca svoj­ rastuci i neomeden. <l
stva:
• omeaen niz ne mora biti konvergentan;
• monoton niz ne mora biti konvergentan;
• konvergentan niz je omeden; Primjer 6. Pokazimo da je niz odreden s
• konvergentan niz ne mora biti monoton;
• monoton i omeden niz je konvergentan.
(Za prvo, drugo i cetvrto svojstvo nadite primjer, trece svojstvo je teorem koji pokusajte
x,,+l = ~ (XII + ~ ). Xl =2

dokazati, a dokaz petog svojstva, naveden gore, ponovite.) padajuci i izracunajmo mu limes.
'. 4. Nrzovr 4.5. LIMES MONOTONIH NIZOVA 161
160

I> Prornotrimo razliku da vrijedi XII > xII_I' Tad, dodavajuCi braj 2 na obje strane, dobivamo:
11 2 2 + Xn > 2 + x n _! ,
xII +'1 - XII - 'XI!
2 +
XII
- x" =
te .Ie
, Niz ce biti padajuCi ako .Ie 2 - x~ < 0, tj. x~ > 2. To je istina jer prema nejednakosti izmedu Xn+l =';2 + XII > + xlI_l Xn.
aritmeticke i geometrijske sredine dvaju brojeva uvijek
Pokazimo sad da .Ie niz omeden i da mu je meda broj 2. To ponovno dokazujemo indukcijom.
1
-2 ~)
X,I = (X,II _! + xn_1 ~~. 0, Baza je: Xl ..ji < 2. Pretpostavimo da je Xn < 2, Tad imamo

pa je > 2. Takoder, ovim smo pokaxali da .Ie niz omeden odozdo. Zato postoji njegov limes, koji xn+l = < = 2.
cemo oznaciti sa. Ix Xn --+ a slijedi Dakle, niz je rastuci i om eden pa ima limes a. Sad u jednakosti

a=
1
-2 (0 +~) a
==;. a lim XII =
n--+oo
0, <l
mozemo pustiti da /I tezi u beskonacnost:
x" '= V2+Xn-1

NapomeJla. Neka .Ie c > O. Neka.ie XI >0 po volji odabran a

XII+I """2 + ..:..), odakle slijedi: 122 - a 2 =

O. Jedno rje.senje ove jednadzbe .Ie broj .at =: 2, a drugo l:iesenje
Xn 122 =-1. Samo 01 2 zadovoljava (1) i toje trazeni limes. <l
Ovaj nix konvergira vrlo brzo prema broju ..jC. To je razlog zalito se na prakticki svim dzepnim raeu­
nalima, uz tipke za cetiri osnovne aritmeticke operacije, nalazi i tipka za racunanje drugog korijena,
jer se on odreCiuje na ovaj nacin. lzracunajmo nn primjer iteracije xa broj J3, uzevsi Xl = 2,
rsa~a prirodnog log;ritrn--a=broj e I
n I Xn SljedeCi je niz vrlo vazan u razliCitim primjenama. Njegov limes definira braj e,
2 bazu prirodnog logaritma.

+ ~) n • lspisirno neke Clanove ovoga niza.

2 1.75
3 1.73214 Neka je XII = (1
4 1.732050810
5 1. 732050808 n Xn
usooredite rezultate.
1 2
Uvrstite neku drugu vrijednost XI
2 2.25
Primjer 7. Promotrimo niz Xn de~niran ovako 3 2.37
10 2.59

XIf'~ ~ 2+ V2 + V2 + ... + ,./2+ 0 100

1000
10000
2.704
2.7169
2.71814
(n. korijena). Pokazimo da on konvergira i izracunajmo mu limes.
Racunajuci prvih nekoliko vrijednosti, dobit cemo 2.718280
109 2.71828182832
Xl = = 1.41,
Po ponasanju ovih Clanova pretpostavljamo da je niz rastuCi i omeaen odozgo,
x2 )2 + Xl 1.85, dakle - konvergentan je. Njegov limes ne mozemo racunati na neki jednostavan
naCin, poput limesa u prije promatranim primjerima. Nakon sto se uvjerimo da niz
X3=V2+)2+0 )2+X2 1.961, konvergira, limes cerna oznaciti posebnim simbolom e, i na taj nacin definirati broj
e. To je iracionalni broj s vrijednoscu
x4 = = 1.9903,
e = 2.71828182846···.
Xs = )2+ x4 = 1.9975,
***
Kako bismo pokazali konvergenciju niza (xn) , pokazat cemo da je on monoton (rastuCi) i
Ovi iznosi sugeriraju da niz (XII) rastuci i da mu je 2 limes. Pokazimo to. Da.ie niz
ogranieen odozgo.
rastuci, dokazujemo Baza indukcije .ie: Monotonost i ogranieenost niza slijedi iz Bernoullijeve nejednakosti (vidi str. 14 i 263):

~=J2+0>0 Xl' (1 + h)Q ~ 1 + ah, cimje h> 0 i a> 1 . (2)

 162 '4. NIZOVI 4.6. GEOMEl'RIJSKI RED 163

II +1 1 Primjer 8. lzracuna.imo nekoliko limesa ovoga lipa: .....

Stavirno u (2) a - - , h ::::
(1+ ~)n e
II 11+1
Z
n+1
lim
Il--+OO fl
= ,

1 )-11 > 1 + 11+1 . J

( 1 + --

Uzimajuci Il-tu potenciju

n+ 1
strana u
n II +
nejednakosti dobivamo
= 1+ -.
It (1 _1 .
lim
/t-1000 ( + - )"
1
-1
n
e
-1
e

lim Z
1+ .2..) Z/I-1 (1 + .2..) 1 = e3'.
xn+l (
1 + _]_)n+l
n+ 1
> (1+ !)n
n
Xn, ( 3/1.
lim
,,-+00 3/1
=
lim (1
[/1.-;.(X'.l + -3)
It

n-HXJ

te je niz (xn) rastuci.

Iskoristimo Bernoullijevu nejednakost nu jos jedan naein:

lim
11-+00 ( )"
fl - I
n+ 1
= Hm
n-+oo
(1 __ 2_
. /I + 1
)" lim 1
".... 00 ( _2_
fl + 1 )
Posljednji primjer mozemo racunati i ovako:
I ~ 1 ].( )1+~ >"2l(1+ 1+;-;2)
== 2: 1+ 1
]
1 + n· ( l)n
4;; :::: 2n == 2:' :=
~

( + )"
~ (1 -;;J ) n
Jim
n.... oo
1 -
!l
_
e I

(1 + -1)". = -;- =
lim = lim <l
Ponovno potencirajuCi dobivamo 11....00 II 1 " .... 00 1 +~ . lim
n--+-oo It

4> (l+;r xn,

~§!51
te je niz (XII) omecten odozgo brojem 4. .. 2n-3
1. Je Ii niz an:= - - , II EN monoton?
Time smo pokazali da je niz rastuci i omecten, pa je konvergentan. Njegov limes Cerno oznaeiti 11
s e. U ovom trenutko ne znamo koliki je iznos tog broja! '" '1 211 - ] ~.
2. Dokazite da je niz S opclm C anom x" 2" + J rastU<;l.
U sljedecem cemo poglavlju pokazati da za svaki rea In! broj a vrijedi 3
11 •· d'
3• D 0 kaZlte . (an) s opclm
a.le nlZ .. c"I· anom all = 10 /1

a a
(
1+;; ) =e
4. Dokazite da je niz s opcim elanom an = (II korijena) rastuci i izraeunajte mu

Tu forrnulu mozemo pokusati opra~dati tako da uvedemo zamjenu m= n/a: . limes.

' a:1 = 0 ! an
. e a Je +1 za >'2 .
II? Dk··
0 aZlte d
a Je' ·
mz monoton . .•

I ogramcen
SNk

(1+ :z.)'''~ +~) lim (1+ i)

~.{/ == [ m-+oc
a
a iZracllnajte mu limes.
lim lim (1 e !
n-too n /t-+oo n 111

mectutim, ona nije potpuno opravdana, jer m ne mOra biti prirodni broj. Vise 0 tome t.e biti rijeei u
§5.5.

S pojmom niza povezanje i pojam reda. Zbrajajuci clanovenlza (XI!) dobivamo

novi niz parcijalnih suma (Sn) , definiran na ovaj nacin .
Sl :=XJ,
Sz:= Xl +Xz,
• =2.71828182845904523536028747135266249775724709369995 9574966967 627724076630353 5475945713 H217S 52516 64274
. S3 Xl +Xz +X3!
274663919320[)305992181741359662904357290033429526(159563(n3S13232862794 3490763233829AA0753195251 01901
1573834187930702154089149 934Rl1 41675 0924476146 ()66H0822648001684774 11853742.14 54424 3710753907 7744992069
55170276183860626133 13845 83(J(U175204 49338 2656(1297606737113200 709328709127443 74704 72306969772093101416
92.~36 8190255151086574637721112523897844250569 53696 770785449969967946864454905987931636889230098 79312
77361 78215 4249992295 763514822() 82698 95193 66803 31825 :2.Q869 39849C>4651 0582093923 98294 88793 32036 2509443117
3012381970@4161403970l9837679320683:28237646480429 5311802328 7825098194 55815 30175 67173613~20698112509
S" Xl + X2 + ' .. + x,,!
%181 881593041690351598888519345807 2738667385 894228792284998 920868058257492 19610484198444363463244%
8487560233624827041978623 209ooZ16rn9ll235 3043699418 4914631409 34317 38143640546253152096 1836908887 07Ul6
7683964243 7H1405927 1 4563549061 3!J31072!J85 1038375051 0115747704171B986Hk\S73%9655212671546RS9570350354
.'.
Ii 164 4. GEOMETRIJSKI RED 165
;i

~ Mozemo zamisliti da se postupak zbrajanja nastavIja u beskonacnost:

Xl + X2 + ... + XII + ...
Osnovno pitanje koje postavIjamo promatrajuci ovaj zbroj jest: je Ii on konacan?
00

DefiniciJa reda Lan al + a2 + ... + a" + ...

~.,.....'~ .. Izraz oblika n=1
Xl + X2 + ... + X" + ... "~~;vamo geometrijski red.
Mi poznajemo izraz zanjegovu n -tu parcijalnu sumu:
nazivamo redom i oznaeavamo sa X". Njegova n -ta parcijalna suma je
l' - 1
Sn=a 1 - ­ ·
q­ 1
"
S" = .z=Xk X'I + Xz + ... + xI!' da ce 0 lirnesu niza odlucivati lim
Il-+OC')
1'.
k=!
Kazemo da je red konvergentan ako je konvergentan niz (SII) njegovih par­ omeden. Zato ne
cijalnih suma. U tom je slucaju suma reda jednaka Iimesu niza parcijalnih
suma:
S lim Sn.
n..... oo
2 + 4 + 8 + 16 + 32 + ... ,
3 ­ 6 + 12 ­ 24 + 48 ­ .. .
2. q:::: 1. Geometrijski je niz konstantan a red glasi

Prlmjer 1. Promotrimo niz (XII), x" n. PromatrajuCi sume

al + al + al + ... J

Ie mu ocigledno zbroj nije konacan.

XI +xz+",+xlI 1+2+ ... +n 3. q = -1. Red ima oblik
vidimo da one nisu ogranieene. Zato, ne
Ul - al + al - al + ...
1+2+ ... +n+ ...
suma ovoga niza izgleda ovako:
ired nije konvergentan.
Sl u!, S2 = 0,
Primjer 2. Promotrimo red. i on nema limesa ne tezi niiedrlVill
1 1 1 4. Iql < 1. U ovom 0, Ie zato posloji i
2+4+"'+211 +'" limes niza (S,.):

= Ul }~q if1
Niz njegovih parcijalnih suma ' S l' q'f - 1 1 al
1 3 7 l1m" 1m Ul-­
q­ 1
= --,
1­ q
SI 2' S2 = 4' S3 = 8' " ..... 00 n--too

fJULv,l.l"UUu. surna je konacnog geometrijskog reda. Po formuli (3)

iz Geometrijski red
1 Geometrijski red
1 1 1 1 1- 2" 00
S,r 2 + 2: + ... + 211 = 2" . --1-'
1-­
Lalq" = al + qal + la] + ...
2 ,,=1
Ovaj niz ima limes. Nairne, vrijedi lim
11 .....00
~
2n
= 0, te je: konvergentan je onda i Sarno onda ako < 1. Njegova je suma

. 1 1 UI
11m Sn - . ---- ­ 1 S= 1 q
11..... 00 2 1 - .
1­ -
2
PoopCimo ovaj primjer na po odabran geometrijski niz.
166 4. 4.7. KAMATNI RACUN 167

w
P,rimjer 3. Pokazimo kako pomo6u geometrijskog reda mozemo beskonacni de- 3. Zapisite u obliku razlomka:
cimalni prikaz racionalnog broja pretvoriti u standardni prikaz, ' A. 0.27·0.163; B. 0.38· 0.545 ; c. 0.25
Neka je x 0.23. Odredimo mu standardni prikaz. 0.127
4. Dan je trokutsa stranicama duljina 15, 41 i 52 cm. Polovistll . _ . .
x ::::: 0.23 = 0.232323· . . 0.23 + 0.0023 + 0.000023 + ... a poloviste stranica toga opet novi itd. Koliki.ie zbroj povrSina svih tih trokuta;l:
5. U jednakostraniean trokut straniee a upisan je krug, u njega ponovno jednakostraniean trokut, u
23· + 23 . 10-4 + 23 . 10- 6 + ... ovoga krug itd. Kolika je povfsina svih upisanih krugov3'? .
Radi se 0 konvergentnom geometrijskom redu s prvim clanom al
kvocijentom q = 10- 2 . Njegovaje suma
23.10- 2 23 23
6. U jednakokracan pravokutni trokut upisan je kvadrat koje­
x 1- = 102 -1 99' . mu je jedan vrh u vrhu pravog kuta. Zatim su upisana
dva kvadrata, potom eetiri manja, osam joS manjih itd,
kao na slid. Izracunajte ukupnu povrSinu svih upisanih
Primjer 4. Osvrnimo se na stari i poznati problem Ahileja i kornjace. kvadrata.
nikad nece moei prestiCi kornjacu ako ona pocne 'trcati' 10 stadija I
je, ne trudeci se odvec, deset pula bIii ad kornjace) pretre] 10 sl _
pretrci taj 1 sladij, kornjaea se udalji za 0.1 stadij i tako do beskonaenosti.
nikad ne moze pretreati kornjacu.
Sasvim je izvjesno da je Zenon 2, iako nije poznavao formulu za zbroj geometrijskog reda, ipak
znao da ce Ahilej preteCi kornjaeu. lzraeunajmo kad i gdje.
Promotrimo niz vremena koja su potrebna da bi Ahilej do~ao do mjesta na kojem se prije
mjerenja nalazila kornjaea. Neka je , vrijeme potrebno Ahileju da pretrei prvih 10 stadija (predaja
ne govori koliki je t, ne znamo koliko je Ahilej bio brz). Sljedeci J stadij on ce pretreati za deset Jedna od vrlo vafuih primjena geometrijskog niza i eksponencijalne funkcije jest
puta krace vrijeme, dakle u vremenu /0' Sljedeci 0.1 stadij u vremenu 1~0' kamatni racun. S njime se susrecemo u svakidasnjem zivotu, pri ulaganju, stednji, po­
potrebno Ahileju da dostigne kornjaeu jednako je sumi beskonaenog geometrijskog red a zajmicama. U ovoj cemo tocki opisati sarno najjednostavnije primjere, ne prornatraju6i
t t
slozenije situacije koje se proucavaju u srednjim skolama i fakultetima gospodarskog
t+ + 100 + ...
usmjerenja.
Rjesenje je paradoksa u tome sto ovih vremenskih intervala ima beskonacno mnogo, ali im je zbroj Spomenimo najprije temeljne pojmove kojima se sluzimo u karnatnm).~ racunu.
konaCan. Kvocijen[ reda je q = ~ , pa je njegova suma Iznos novca koji zelimo uloziti u danom trenutku nazivamo glavnica (kap4tal). Oz­
nacavamo ga s C. Po isteku roka, posuden8 ce glavnica donijeti kamatu, 'ciji iznos
, _ _' _ 10
7 - 1 9 ,. ovisi 0 vremenu posudivanja, nacinu obracuna i interesu (kantatnom postotku).
1-­
10
Na kojem ce mjestu
cine beskonacan geometrijski
dostiCi kornjacu? Odsjecci puta na Kojima je kornjaea u prednosti Jednost~'\I'no ukamacivanje I
10+1+0.1+ ...
100 kn orocenih na jednu godinu uz interes od 5% donijet ce na kraju razdoblja
101
CIJ3.1e suma - - 11111 ..
. . ' .. stadlJ3. 5 kn kamate. Ovdje je rijec 0 jednostavnom ukamacivanju po kojem se. pocetna vri-
V" • '

1- ­
10 jednost glavnice Co po isteku razdoblja uve6ava za kamatu u iznosu Co' 1~0' tako
da je njezina vrijednost na kraju razdoblja
CZ:ad~
1. Odredite zbroj clanova beskonacnog geometrijskog reda kojem su zadana prva dva C1ana:
M r:; ..,fi + 1
C1 Co ( 1 + l~O).
A. 3, J; B. 2,1.8; C. v2, v3; D. ---;;;:--, J.
v2- 1 Iznos kamate za razdoblja razlicita od jedne go dine racuna se po fOrIl:lUli
2. Izracunajte izraz

'A. V2J2V2F; B. J3V4J3 V4F . Co' .t

i ova se vrijednost dodaje OVdje je t vrijeme posudbe 1;{'1";{'<'<11''>

, Slarogrck(l mjera za duzinu, iznosi oka

1 Starogrcki filozof, oko 5. sloljcc" prije

po predaji aulor paradoksa 0 Ahileju i kornjaci
168 4.7. KAMATNI RACUN 169

Primjer 1. Dogovore Ii se dva partnera 0 zajmu u iznosu od 100000 1m s I!.UUI:>Hllm ***

interesom od 8%, pa se glavniea vrati nakon deset mjeseci, tad joj treba
kamate od Upoznajmo se s nekoliko tlpicnih situaeija.
8 10
100000· 100 . 12' Primjer 3. Koliko novea treba oroCiti da se nakon deset godina, uz interes od 6%,
. . ·d· 10 dobije svota 200000 1m?
Jer Je ov Je t = 12' <l
I> Stanje glavniee nakon deset godina je

I Siozeni kaniatni racun r 6 ) 10.

ClO = Co. ( 1 + 100 = 200000.
Orocava Ii se novae na duzi rok, tad je prirodno da se po isteku jedne godin¢
i kamate pripisuju glavniei. Na taj ce se naCin u sljedeCim vremenskim Odavde je
uvecavati i sarna kamata (jer se obracunava i kamata na kamatu). 200000 _ 200000 = 111679.
Primjer 2. Netko oroci 100000 kn na rok od pet godina, uz godisnji interes od. Co. = 1.0610. -·1.7908
10%. Koliki ce iznos podiCi na kraju tog razdoblja? To je trazeni iznos. <l
I> Na kraju prve godine glavniea ce donijeti kamate od 100000· ]Igo = 10000 1m, .
tako da uvecana glavnica u tom trenutku iznosi 110000 1m. Na kraju druge godine
ce glavniea donijeti 11000 kamata. Iznos kamata i vrijednost glavniee na kraju svake Napomena. Poteneija 1.0610 racuna se na dzepnom racunalu pomocu tipke [ZJ
go dine napisana je u sljedecoj tabliei: .
[ZJ [J]J El
11.061 (1.7908).
kamate glavnica
n=U 100 00 Co. Ukoliko vase racunalo ne posjeduje tipku [ZJ , koristite onda svojstvo eksponenei­
n=l 10000 110000 C I jalne i logaritamske funkeije: y = lOX logy , iIi isto to za bazu prirodnog logaritma:
n=2 11000 121000 C2 t = e>=lny;
n=3 12100 133100 C3 1.06 10. = lOla log 1.0.6 = 100.·2530.5 = 1.7908.
n=4 13310 146410 C4
n=5 14641 161051 C5
Primjer 4. Nakon koliko ce godina glavnica Co., orocena uz 5% interesa, udvos­
U svakoj sljedecoj godini glavnica se uvecava za isti iznos: tmCiti svoju vrijednost?

1~0),
I> Prema uvjetima mozemo napisati:
C1 = Co(: +

C,,;= C I ( 1 + 1~0) = Co. ( 1 + 1~0 r, te je

Cn = Co. ( 1 + 1~0)" =}

~
5 )" '
2Co = Co. ( 1 + 100

C3=C2(1+ 1~0) =CO(l+ l~Or, l.05" =2 =} n=

log 1.05
= 14.206.

Treba proteCi 15 godina. <l

Prema tome, niz (Cn ) je geometrijski niz.

Ovdje je 1 + 1~0 kamatni faktor za koji se povecava glavniea u roku od jedne •. Primjer 5. Uz koji interes treba posuditi glavnieu od 100000 1m da bi nakon pet
godina dobili iznos od 150000 1m?
godine. I> Sad vrijedi

Siozene kamate
Glavnica Co orocena na n godina uz interes od p% porast ce na svotu 150000= 100000(1+ l~Or =} (1+ l~Or = 1.5.
I ijY I '
C" = Ca(l + l~Or Daljnje racunanje ovisi 0 racunalu. Ako vase racunalo posjeduje tipku
racunamo iz jedne od ove dvije jednakosti:
[ZJ iii

p 5r;-;:
1+ 100 = v1.5 = 1.50.2 .
 170 4.7. KAMATNI RACUN 171

Ako rdCUWIlU sarno eksponenci]a i logaritarnske funkcije, onda r~t'l1n~ni, na kraju treceg tromjesecja: (I~' , I ;'

ovako:
p
1 + 100 -
- 1.08447, 104040 + 104040· 1~0 . ~ 106120.8,

~ej~ p = 8.447. <J ana kraju godine:

8 1
*** 106120.8 + 106120.8· 100 . 4 108243.2 .
Pd stednji su rijetke situaeije u kojoj se velike svote oroCavaju Iznos od 243.2 kn nastao je efektom tromjesecnog ukamaCivanj a. <I I
se javlja situacija u kojoj se manji iznosi uplacujn r,,,:j,,,,iti~ 11 '~ .;
intervalirna i orocavaju do nekog daturna. Takav nacin
Opisimo opcenitu situaciju. Ako se ukarnaCivanje obavlja m puta godisnje, onda
je iznos glavnice na kraju pIYog razdoblja:
ad n
raspUJaf;a" po lsteku deset;godine?
Svota uplacena na pocetku prve godine donijet ce, zajedno s karnatama i
Co ( 1 + lciom).
rama na karnate iznos ad S . rl1 ! gdjc je r 1 + -mo kamatni faktor. Svota uplacena. na kraju drugog razdoblja:
na pocetku druge godine donijet ce lznos od S . r,,-l ltd. Svota uplacena na poeetku 2
posljednje godine vrijedit ce na kraju S . r. U tom trenutku ukupna svota iznosi: +
SI1 Srl1 + Srl1 - 1 + ... + Sr Sr(1 + r + r2 + ... + rll - 1) Sr~. ana kraju godine:
r-l
n1

PrimJer 6. Petar uplacuje zivotno osiguranje u godisniim Cl Co( 1 + 1ciom )

llZ interes od 8%. Kolikom ce svotom raspolagati na
f> U prethodnam izrazu je r = 1.08, S = 5000, n = 20 Produzi Ii se razdoblje kroz vise godina, na kraju n -te godine glavnica ce iznositi:
20
. - 1 500' 1.08 - 1 n111
Szo S· r· ~ = O· 1.08· 1.08 _ 1 247114. + p
100m )

Primijetirno da u ovom iznosu, glavnicu Cini 100000 kn, a 147114 doprinos je ~ li

kamata. <J
*** t\\·
~~?~

*** Usporedimo vrijed~osti glavnice C1 za P = 100 i za razliCite brojeve m.

Temeljni vremenski rok od jedne za pripis kamata u ve6ini Ilovcarskih ukalllaciva . m r
poslovanja predug je rok. Poznato je da se novae moze orociti i ha krace vremensko jedriorri gOI 1 2
razdoblje, ad, recima, sarno sedam dana. Nakon toga se glavnici pdpisuje kamata koja polugodisnje 2 2.25
se i sama moze ponovno orociti. Jasno je da liZ isti interes na kraju godine dobiti tromjesecno 4 2.441
vecasvota. mjesecno 12 2.6130
tjedno 52 2.69260
Primjer 7. Netko je orocio 100000 kn na rok od jedna godine s interesorn od 8% dnevno 365 2.714567
i kvartainim pripisom kamata. Kolikom ce glavnicom raspolagati krajem godine? svaki sat 8766 2.7181269
l> Krajem prvog tromjesecja, glavnici se pripisuje kamata od svake minute 529960 2.71827226
2.718281785
100000. 8 . ~ 2000,
sVake sekunde 557600
Povecanjem broja m ovaj postotak ne moze premasiti broj 2. 72 ~Z
jer je protekla cetvrtina godine. Sad je iznos glavnicc 102000. Nova ce glavnica za tIi se 0 rastucem nizu broieva s limesom . I .::
mjeseca donijeti kamate pa ce stanje glavnice nakon sest mjeseci biti: J

102000 + 102000· _8 ~ 104

linJ (1 + ~) m e 2.718281828. . . . I.'
m--too m

,
11 ii,
 4. 4.7. KAMATNI RACUN 173
172

* * * r:eprekir'llJt~kam~anje I
Napomella. Kako se racunaju vrijednosti u ovoj tablici? Pokusamo Ii racunati na dii.epnom· Ako se ukamaCivanje obavlja svakoga trenutka, tad ce glavnica na kraju godine
racunalu i~raz bili

(1 + ~) p)m = Co (p )10%"'-Ibo P
m
C 1 = lim Co 1 + -00
m-+oo (
1 m
lim
m-+oo
1 + -00
1 m
Coe TOO ,

za m :: 31 557600, dobit cemo vrijednost 2.718445822, sto je vece od broja e. Uvrstimo Ii

a po isteku n godina:

joS vecu vrijednost za broj m, razlika ce se jos vise povecati, iako bi ti brojevi trebali biti n111 !!E-

broju e! ZaSto se to dogada? Prateci korak po kotak rezultate na zaslonu racunala otkrit cemo n= ml2..~ Co
C ( 1+ 160m ) Coe 100 . (2)
tome:
Ocito, rok ne mora biti cijeli broj godina. U svakom trenutku (koji se mjeri u
'( 1 ) ' 31557600 8 31557600
1 + 31557600 (1 + 3.15880878.10- ) godinama, ali ne mora biti cijeli broj) vrijednost gIavnice bit ce

== ( 1.000000032)
31557600
:: 2.718445822. Cr = Co' (3)

Zbrajajuci broj 1 s brojem 3.15880878 . 10- 8 koji pocinje sa sedam znamenki 0, dobivamo _._,
1.000000032 pri cemu su mnoge bitne zmimenke broja izbrisane jer za njih u racunalu nema mje~
sta. Ovakve pogreske nazivamo pogre!lkama zaokruzivanja. Zbog toga konaean rezultat nije locan.
Povecavajuti broj m (ucinite to!) dobit ce sejos besmisleniji rezultati.
Kako se racuna broj u (l)? Dobar nacin za to je primjena binomne formule:
Primjer 8. Popisi stanovnistva cine se svakih deset godina. Ako je u dva uzastop­
na popisa stanovnistvo neke drzave povecano s 16000000 na 17500000, koliko ce ta
drzava imati stanovnika 20 god in a nakon drugog popisa, uz pretpostavku da ce prirast
i u sljedecim godinama biti jednak?
1> Racunat cemo prema neprekinutom ukamacivanju. Iz (2) slijedi, za n := 10:

( 1+m1)'" ,1+ (m)

1 m1 + (m) 1 + ... + (m)
2 m2 1
m min
17500000= 16000000e~ ==:} eta 1.09375
Ie je

m m(m-l) m(m l)(m 2) om! p = 10· In 1.09375 0.89612%.

= 1+ m + 2m2 +
3!m3 + ... +m!mm
-­
m-I m-l m-2 m-I m-2 Sada dobivamo:
=:1+1+--, +- - . -3m
- + ... + ~
2m 2m m·m 16000·elOO =20935058.
C30

Ovaj se zbroj lako racuna, Hi dzepni$J racunalom iii s pomocu nekog programa. Pritom je Za 20 godina biti ce oko 20935000 stanovnika. Provjerite da ce se ista vrijednost
dovoljno zbrojiti nekoliko prvih clanova jen oni brzo opadaju prema nuli. Recimo, uprogramsli:om dobiti j raeunom slozenih kamata. <I
jeziku BASIC iii PASCAL dovoljno je napisati sljedece procedure za zbroj 20 clanova reda:
I ***
ZBROJ=2 program e; pJema ovom zakonu racuna se redmo prirast biljnemase (na primjer drva u sumi),
PRIBR=l , var zbroj,pribr.m:real; prirast stanovnistva nekoga (velikog) grada iii drzave itd.
INPUT "M = ". M : var k:integer;
FOR K=l TO 20
PRIBR=(M-K)/«K+l)*M)* PR1B
ZBROJ=ZBRDJ+PRIBR
lI begin
zbroj:=2;
pribr:=l ;
NEXT K
PRINT ZBROJ 1
write('rn = ');
:readln (rn):
1. Na koliko ce glavnica od 50000 kn narasH nakon pet godina uz interes od 6% ako se ukamacjvanje
'obavlja a) godisnje; b) polugodisnje; c) mjesecno? .
for k:=l to 20 do 2. Za koliko se godina glavnica od 2500 kn poveea nn 4000 kn. ako je ukamacivanje sJozeno s
begin
pribr:=(m-kl/«k+l)*ml*pribr; godisnjim interesom 5.4%1
zbroj:=zbroj+pribr; 3. Na koliko godina treba uloziti glavnicu C uz 6% sloii.enog interesa, da bi se ona udvostrucila?
end; 4. Banka omoguCava ukamaCivanje u intervalima ad jednog mjeseca, ali tako da ukupni godisnji
writeln (zbroj:12:10); interes bude 7.5%. Koliki je postotak povecarlju glavnice nakon jednog mjeseca?
end. 5. Poduzece A treba vratiti poduzecu B svotu od 350000 kn u roku od pet godina, uz godisnji
interes od 8%. Ako ono zeli dug platiti po isteku trece godine, koliku svotu treba ispJatiti?
6. Josip je upJacivao zivotno osiguranje tijekom trideset godina u iznosu od 1000 kn na poCetku svake
*** godine, uz interes od 6%. Nakon toga. zelio je da mu se kamate isplacuju jednom mjesecno
kao renla. Kalika ce biti ta renta?
UkamaCivanje svake sekunde nije besmislica! Upravo se na taj nacin ponasaju 7. Po procjeni, u sumi ima 32500m3 drva. Koliko Ce drva u sumi bili za 10 godina, ako je godisnji
ntnoge prirodne pojave. ' prirast 2.5%? Racunajte po formuli za neprekinuto ukamaCivanjc.

;c.
 .. .;.

5.1. ZADAVANJE FUNKClJE. PODRUCIE DEFINICUE

175

·3

. ,
;;:U,1 , '

~
rl!;'i,.' ,. I'.
' ''

~, i j -f
SL 5.1. FWlkcijaf(x) a-J
Funkcije Kad god je to flloguce, funkcije cerna prikazivati crtajuCi njihov gtl~
! I,

zijevorn sustavu.

1. Zadavanje funkcije. Podrucje definicije .... 174 S. Limes funkcije •...... , .... 207
2. Svojslva funkcija . . . . . . . . . . . , ...... 1'83 6. Neprekinulost funkcije . . . . . . . 219
3, Transformacije grafa funkcije . . . . . . . . . . 194 7. Pojam funkcijske jednadzbe ... 223
4. Slaganje funkcija. Inverzna funkcija ...... 199
x
SI. 5.2. Graffunkcijef(x) a - I

je pl:avac. y = 2x:: 1 . Sva!roj vrijed­

lIostt X tZ podruCjQ defolLCIJe (koJe

se lIalazi lIa osi apscisa) odgovara

U dosadasnjem smo skolovanju usvojili pojam funkcije (preslikavanja, pridruzivanja) i upoz­ toellO jedna vrijednost y f (x) iz

naJi mnoge primjere funkcija poput linearnih, kvadratnih, polinoma, racionalnih, trigonometrijskih, po~rucjfl vrijedno!fti (!roje je f?odskup
Pi
OSt ordtllata). Tocke s koordillatama

eksponencijalnih, logaritamskih i dr. Funkcije, uz brojeve, predstavljaju temeljni pojam matematike.

U nastavku cemo se baviti iskljucjvo pro~cavanjem raznih svojstava funkcija i njihovim primjenama. (x,y) odred'uju grafftmkcije

***
Opcenito je graffunkcije skup rf C R2 koji cine locke (x,f(x)) ka~J prolazi
dornenorn !?J. Piserno jos: I
rf = {(x,y) : y = I(x), x E !?J}. '

***
Funkcija je odredena svojirn podrucjem definicije (domenom) !?J, podrucjem Funkciju mozerno zadati i razlicitirn forrnularna na razliCitimintervalima.
vrijednosti (kodomenom) !Jil i zakonom pridruzivanja. Mi cerna promatrati sarno
funkdje kojima su dOlllena i kodornena podskupovi skupa realnih brojeva. Za takve
funkcije kazerno da su realne funkcije realnog argumenta. Primjer 2. Funkcija
3t, o~ t ~ 3,
s(t) 9, 3 < t ~ 4,
Primjer 1. Funkcija I :R ...... R definirana formulom {
2t+ 1, 4 < t ~ 6,
I (x) 2x 1
opisuje prijedeni put u kilornetrirna covjeka koji je prva tIi sata !' . ;
irna za dornenu i kodornenu skup R, a zakon pridruzivanja je x f-t 2x 1. <l 3 km/h, zatim se odrnarao sat vrernena, a nakon toga dva l<l!ta hodaol.brzmorn
2 km/h. Graf ove funkcije dan je na slici 5.3. <l
'I r ! 'I
jll ;II
'1<1,
!
1 ; Ii
ii' '
 ... _ ... _____ ..... _ ••
.-_"'!:~ .. - , ... -:!I _ .. _""'_ ..... .-t
_,_~~ • • ,,- ....... ~. ---- "",,_a._

~ _"'~"::..!.~!~-....:L,~~ ...... _~~_._ ••

su rudi izmislili m za deset cifara nedostajucih sest cifara obicno se zapisuju kao slova
~ C, D, E i F~Razlog za upotrebu heksadekadnog brojnog sistema je u tome sto se brojevi u
ovom brojnom sistemu zapisuju veoma kompaktno, a pretvaranje iz binarnog u heksadekadni
brojni sistem i obrnuto obavlja se veoma jednostavno. Da bismo pretvorili heksadekadni broj u
binarni, dovoljno je svaku cifru heksadecimalnog broja pretvoriti zasebno u 4-cifreni binarni broj (po
potrebi se dodaju nule sa lijeve strane ukoliko pretvoreni binarni broj ima manje od cetiri cifre). Na
=
primjer, (C5)16 = (11000101 )2' jer je (C)16 = (12)10 (11 OOh i (5)16 = (5)10 = (101 )2' Za obrnuto pret­
varanje potrebno je binarni broj podijeliti u grupe od po cetiri cifre zdesna nalijevo, i svaku grupu
zasebno pretvoriti u heksadecimalnu cifru. Ovi postupci se uz malo prakse mogu uvjezbati da se
brzo vrse cak i napamet, bez ikakvih pomagala (sto nije moguce za pretvaranje izmedu binarnog i
dekadnog sistema), sto nam omogucava da se sazeto izrazavamo u heksadekadnom sistemu, a da
zapravo mislimo na binarne brojeve. Upravo je ovo osnovni razlog zbog cega je heksadekadni
brojni sistem uopee uveden. .:6~f"Y)::?{"ffYlj ~~~ _
1.1.7 Binarna aritmetika

Vee smo rekli da digitalni racunari sve podatke pamte iskljucivo kao brojeve u binarnom brojnom
sistemu. Da bismo stekli elementarnu predstavu 0 tome kako racunar uopce moze istaracunati,
moramo se prvo spustiti na malo nizi nivo i vidjeti kako se izvode osnovne racunske operacije u
ovom brojnom sistemu.

Za sabiranje binarnih brojeva vrijedi ista logika racunanja kao za dekadne brojeve osim sto sabi­
ranje brojeva 1 i 1 ne daje 2 nego 10 (u binarnom sistemu), tako da nulu pisemo a jedinicu prenosi-,
mo. Demonstrirajmo ovu ~peraCijU na jednom primje~(_ f CJ tk:.~ V
/ i " 15
--.­ ';:
,,/')
,,:.
-.
~~--'-:-"-'
I·---'.!:-,-.:;:-:;:-~:~~r'-,,,,,-~--. -.-,-~'---,:' ,..,...... ,-r-:-=-·-~;'-.1r:'·
 .o, ,
L \ oJ .
'i -'.o~ 1 i ;{ I.,,!
(
k?; ~g~ t.o '".o
. I
.o.o I ,) \~ -;, .J"
.:, ~>: l'> ( i "/ V ,~. t ~'.

Dakle, broj 142 se u binarnom brojnom sistemu pise kao 10001110. Pogodnost da se koriste
samo dvije cifre "placena" je time da u binarnom sistemu cak i relativno mali brojevi imaju veliki broj
cifara (otprilike 3,3 puta vise nego u dekadnom brojnom sistemu). Racunaru to, medutim, ne smeta
mnogo. Bitno je napomenuti da binarne brojeve uvijek izgovaramo cifru 0 cifru. 1'. binarni bro' 10_
citamo iskljucivo k~an nula" a niposto kao eset" jer to nije broj deset (t9 je zapravo broj 2).
Ilustrirajmo jos jednOm i obrnutu pretvorbu na primjeru pretvaranja broja 101010011 iz binarnog
u dekadni brojni sistem:
il.'l~'J.:l 'l,j.oC) ,...o •
(10-10100'11 h = 2B+ 26 + 24 + 21 + 2° = 256 + 64 + 16 + 2 + 1 = 339
~ . ~

Interesantno je da postoje narodi koji ne koriste bazu 10. Na primjer, neka indijanska plemena
koristili su baze 5 (vjerovatno na osnovu broja prstiju na jednoj ruci) i 20 (oni su vjerovatno brojali i na
ruke i na noge). Postoji cak i jedno domorodacko pleme na Novoj Gvineji, za koje mozemo reCi da
brojeve izrazava u necemu sto donekle nalikuje na binarni brojni sistem. Oni koriste samo dvije cifre,
nazvane uparun i okosa. Broj 1 se kate uparun, 2 se kaze okosa, 3 se kate uparun okosa, 4 je okosa
okosa, 5 je uparun okosa okosa,6 je okosa okosa okosa, itd. Glomaznost ovakvog izrazavanja ovom
,/ plemenu nije prevelik problem, jer nemaju potrebu rada sa velikim brojevima (pripadniku tog pleme­
na sigurno ne predstavlja veliku razliku da Ii se selu priblizava copor od 10 iii 20 tigrova, itd.).

Vee smo rekU da danasnji digitalni racunari sve podatke pamte iskljucivo kao skupinu brojeva,
pri cemu se svaki broj cuva u binarnom zapisu. Pri tome se svaka binarna cifra broja (koja se takoder
naziva bit od eng!. Binary Digit, kao i istoimena jedinica za mjerenje kolicine informacije iii kapacife­
fa memorije) cuva u elementarnoj memorijskoj celiji racunara, koja moze zapamtiti sarno jedan bit.

Glomaznost zapisa u binarnom sistemu u informatici se rjesava uvodenjem heksadekadnog (iii I

i,
 176 5. FUNKClJB
5.1. ZADAVANJE FUNKCIlE. PODRUCJE DEPINICIJE 177

Osnovni putokaz pri odgovoru na ova pitanja predstavlja sarna definicija funkcije,
s koja ka.ze da svakom elementu x domene !P mora biti pridruzen tocno jedan element
y iz kodomene fll. To znaCi sljedeee: vertikalni pravac (paralelan s osi ordinata) smije
8=S(I)
sje6i krivulju llajvise u jednoj tocki. Apscisa presjeka tog pravca s osi apscisa pred­
St. 5.3. Oraf funkcije s. Na in­ stavlja vrijednost varijable x, a odgovaraju6u vrijednost od y dobivamo iz presjeka
tervatu [O,3J jednadzba pravca je pravca sa zadanom krivuljorn.
set) 3t. U tocki t 3 vl'ijedi
s(3) = 9 i funkcija je konstantlla
na illtervalu [3, 4]. Dalje ce ko­ .r,
ej/cijent smjera pravca biti 2. a
jednadZbu odredujemo LIZ uvjet da
pravac prolazi tockom (4,9) 12.?4.i6

y/
x
Analiticko zadavanje funkcija. Podrucje definicije
Ix
Za funkciju zadanu zakonorn pridruZivanja (koji populamo nazivarno 'formu­ Sl. 5.4. Krivulja lijevo odreduje ykao fUllkciju varijable x. Krivutja desno ne predstavlja graf
10m'), kaZemo da je zadana analiticki. Na prirnjer: Junkcije. Jednoj vrijednosti varijable x odgovara viSe vrijednosti varijable y
f(x) = 3x2 - 2x +1,
Sto je i kako se racuna kodomena f!J funkcije f? Pri odredivanju kodomene ne
g(x) = In(x - 1), JIloramo biti toliko precizni kao kad odeeOujemo domenu funkcije. U vecini slucajeva,
hex) )2 - sinx. tbeno pozllavanje kodomene nije nam niti potrebno. Zato najcesce uzimamo f!l = R
Ovim je izrazima propisano pravilo na temelju kojega mozemo, znajuCi iznos varijable i pisemo jednostavno f : !P - R.
x, odrediti vrijednost promatrane funkcije. S pojmom kodomene povezan je jos jedan skup: slika funkcije. Njega mozemo
Stirn u ven moramo postaviti pitanje: sto je domena ovako zadane funkcije? Po shvatiti kao najmanju od svm mogucih kodomena funkcije f . Slika funkcije sastoji se
dogovoru, za domenu uzimamo skup svih realnih brojeva za koje je formula definirana. od svih y E R za koje postoji x E !P takav da je f (x) = y. To je dakle skup na koji
Tako izracunatu domenu nazivamo prirodnolll domenom funkcije f i oznacavamo s funkcija f presJikava svojudomenu. Oznacavamo ga s .Jf, ili preciznije, s Yf . Od­
!P'ili, ponekad radi jasnoce, s !Pf. redivanje skupa nije uvijek jednostavno. To je jedan od zadataka diferencijalnog
raCuna.
, Tako na primjer, funkcija f. it;la za domenu!Pf R. FUllkcija g definirana je
Slike nekih nama dobra poznatih funkcija odredit cerna u nastavku.
za one x za koje je x-I> 0, dakle !Pg := (1, 00> .
FUllkcija h definirana je za svaki
.
realni broj x, izraz pod korijenom uvijek je pozitivan. Stoga je!Ph R .
'

Primjer 3. Odredimo podrucje definicije funkcija: y

x 1 ~--~~
a) f = log x l ; b) g(x) ";1 - Ix - 11·
a) Argument logaritamske funkcije mora biti pozitivan. Nejednakost ~ >0
ekvivalentna jes (x - l)(x + 1) > 0, odakle slijedi !Pf = <-00, u <{~>.
b) Mora biti 1 Ix - 11 ~ 0, odnosno Ix 11 ~ 1 te je !Pg = [0,2]. <J

.x
** * x 1)j

Graf funkcija koje cemo rni prornatrati' opisan je krivuljom (iIi dijelovima razli­
citih krivulja) u ravnini R2. Prirodno je postaviti obratno pitanje: Sl. 5.5. Podrucje defmicije odredujemo racutlajuci sve brojeve x na osi apscisa za koje postoji
• Kad neka krivulja predstavlja geaf neke funkcije? odgovarajuci y. Taj je skup !Pf jednak projekciji grafa fla os apscisa (lijevo). Skup vrijednosti
• Kako se odreauju njezina domena i kodomena, a kako zakoll pridruZivanja? (slika ftmkcije)Jr je projekcija grata na os ordinata (desno)

1 Postoje neelementarne funkcije ciji grRt' maZe 'biti bitno slouniji

***
178 5. FUNKCIJE': 5.1. ZADAVANJE FUNKClJE. PODRUCJB DEFINICIJE 179

Implicitno zadavanje funkcije Samo za izbor predzoaka + desna strana bit ce pozitivna. Dakle, eY := x + Vx Z + 1 , i odavde je:
y==f(x)=: +VX2+1), x E R.
Skup svih tocaka (x,y) koje zadovoJjavaju jednadzbu
c) Postupajuci n1 identjean nacin, dobivamo sljedeca rjesenja kvadratne jednadzbe:
i+i=l
predstavlja kruznicu u ravnlni R Z (slika 5.4). Kako ova krivulja ne zadovoljava uvjcl jedillstvenostj
e{z, x±
ona ne odreduje funkcijsku vezu izmedu varijabli x i y. Medutim, slozil cerno se da veza
ipak postoji. Sad je desna strana pozi tivna za x ;;:, 1 i za oba izbora predznaka jer je V
xZ ....: 1 < ,;;!i = x.
Prema tome, U ovom s!ueaju implicitnom jednadzbom definirane su dvije funkeijske veze:

XZ+yZ~J ! y~.n.;z
y =h,2(X) ±V>..2-1), x;;:' 1. <l

* * *
lmplicitna jednad.zba svakako je slozenija od eksplicitne. Jednadzbu oblika y =
f (x) uvijek

~;.,
mozemo napisati kao F(x,y) == 0; dovoljno je staviti F(x,y) = y- f (x) . Obrat nije toliko jednosta­
van. Odgovor na problem: !cad se neka implicitno zadana fUllkcija maZe prevestl na eksplicitlli oblik
vrlo je slozen i uei se tek u okviru visokoskolske matematike. lIustrirajrno 10 na jednom primjeru.
Formula P(x,y) = 0 predstavlja jednadzbu koju nije uvijek jednostavno rijesiti po jednoj
Sl. 5.6. NaCilli odred1vanja funkcijske veze iz relacijske zavisl!osti nepoznanici, a ponekad to nije niti moguce uciniti. Tako je na primjer formulom
y+eY -x 0
Raeunajuci y iz (1) dobit Cemo dvije vrijednosti, dane izrazom
odredena funkcijska veza varijabli x i y. Njezin je graf prikazan sIikom 5.7.
y=
Promotrimo krivulju opisanu gornjom polovinom kruznice. ana zadovoljava kriterij jedin- " y
stvenosti: jednoj vrijednosti varijable x odgovara toeno jedna vrijednost za y. ana je odredena
y+eY:x
formulom
y =h(x) = -/] -x2, -l~x~1.

Donja polovina kruznice odrediJje funkcijsku zavisnost

y =h(x) -,/J -x2, -1 ~ x ~ 1. x
Kazemo da je formulom Xl +'yz.. = 1 dana implicitna veza varijabJi x i y, iii da je y zadana =
St. 5.7. Formalom y+eY x od­
implicitnom forrnulom. Tu implicitnu formuJu mozemo prikazali u obliku nultoeke funkcije dviju reaena je implicitna veza varijabli
varijabli: x i y kojtt lie mozemo pretvoriti U
F(x,y) + =;. i -
1 O.
eksplicitllu, koristeCi elementarne
fUllkcije
Rjesavanjem ove jednadzbe po varijabli y, mi odredujemo eksplicitnu furmulu (funkcijs­
ku vezu varijabli x i y). Jednoj implicitno zadanoj funkciji moze odgovarati nekoliko (pa eak i
beskonaeno mnogo) eksplicitniil formula. :lelimo Ii odrediti funkeijsku vezu y = f (x) , moramo ovu jednadzbu razrijesitipo nepoznanici
y. MediJtim, to nije moguce ueiniti koriste6i elemelltarne fUllkcije. To ne znaei da takva veza ne
Primjer 4. Odredimo cksplicitne formule funkcija zadanih jednadzbom a) 3x + 2y =: 1; postoji; iz grafa vidimo da on predstavlja graf neke funkeije y =
f (x). Medutim, ,ta se funkcija
b)eY e-Y =2x;c)eY+e-Y 2x. ne moze izr3ziti pomocu nama poznatih elementarnih funkeija i korislenjem osnovnih algebarskih
operaciJa. "
1> a) Ovdjeje F(x,y) = 3x+2y-l. Jednadzba F(x,y):= 0 implicitnajejednadZba pravca. S druge strane, formulom x = g(y) y + eY odredena je eksplicitna funkcijska zavisnost va­
Time je odredena funkcijska veza izmedu varijabli x i y: rijable x 0 varijabli y (iz ovog oblika nacrtan je graf funkcije). Koji put implicitno zadanu funkciJu
3 1 prevodimo i na ovakav oblik ..
y=f(x)==-Zx+ Z ' xER. Postoje dakako implicitllo zadarie funkcije koje ne mozemo razrijesiti niti po jednoj nepoznanici.
Neznatno mijenjajuci gornji"primjer, dobit cerno
b) Da bismo odredili funkcijsku vezu, moramo jednadzbu r.ijeSiti po nepoznanici y. Mnozenjem
s eY dobivamo ekvivalentnu jednadzbu y + eY x+ sinx.
2 Ova se jednadzba ne da razrijesiti pomocu elementarnih funkcija niti po nepoznanici x niti po
eZY _ 1 2xeY =? (eY) 2x. eY - 1 == 0, nepoznanici y.
odakle slijedi
e{Z, x± ***
180 5. FUNKCUE 5.1. ZADAVANJE FUNKCUE. PODRUCJE DEFINICIJE 181

Graficki zadane funkcije I nazivaju se tako jer se pojav/juju pri rjeSavanju elementarnih problema, povijesno proisteklih iz ele­
mentarne algebre i geometrije. U nastavku ~kolovanja, rjesavajuci sve slozenije probleme, mi cemo
upoznavati i druge funkcije.
Promotrimo ponovo pjesaka iz primjera 2. Nacrtajmo dijagram njegove brzine v, u ovisnosti
o vremenu t. Prijedeni put mozemo nact raeunajuci povrsillu ispod grafa funkcije v. Tako je put s
zadan grafieki, kao povrsina ispod neke krivulje.
[ThbficOOz~a.1j; funkcija I
Uz pomoccetiri,ju osnovnih operacija mozemo odrediti vrijednosti sarno polinoma i racio­
nalnih funkcija. Razvoj primjena matematike, naroeito u mehanici i fizici tijekom sedamnaestog
i osamnaestog stoljeca, zahtijevao je racunanje sa s10zenijim funkcijama, poput trigonometrijskih,
Sl. 5.B. logaritamskih i eksponencijalnih. Da bi se omogucio takav racun, biro je nuino naciniti tablice
funkcijskih vrijednosti, posebno trigonometrijskih i logaritamske funkcije. Ovdjenavodimo izvatke
a) Za t~3 je s(t)=3t. iz takvih tablica.
U tocki 3 je s(3) == 9.
b) Za 3 ~ t ~ 4 je set) == 9. LoOARITAM BROJEVA
4 t .. c) Za 4 ~ t ~ 6 je
set) 2(t - 4)+ 9 == 2t - 1 Nil. 0 1 2 3. 4 5 6 7 8 9
100 {lOOOO 00043 mlll87 llOl30 0Ol?3 00217 00260 00303 {)(1346 003S9
Hll 00432 00475 OOSI!! {)()5C,1 (J0604 OOM7 00689 00732 00775 00817
* * * ]02 00860 00903 O[) 945 00 988 OJ IlJIl OJ 072 I)] 115 OJ 157 01 19') 01242
. Elementarne funkcije nisu dostatne u opisivanju svih pojava. Stoga se u primjenama javlja J03 ()] 284 01326 OJ 368 01410 01452 01 494 01 536 {)] 578 {)J 620 OJ 662
Jlotreba za uvodenjem novih funkcija. Neke od njih, posebno vazne jer se javlpju pri rjesavanju Hl4 m 703 01 745 OJ 787 1lI 828 UJ 870 01912 OJ 953 01995 02036 02078
vaznih problema, dobile su svoje oznake i imena. 105 02119 0216!> ()2202 02243 02284 02325 (12366 (12407·02449 02490
i Dat cemo primjer takve funkcije. U statistici i teodj! vjerojatnost! narocito je vazna Gaussova lO6 02531 02572 026J2 02653 02694 02735 112776 02 816 02857 02898
krivulja . 1117 02938 02979 03019 03060 03100 03141 03181 03222 03 262 03 302
108 U3342 03383 03423· 03463 03503 03 543 03583 03 623 {)3 663 03 703
f()
x vz;te-x2/2 .
_1_ lU9 03 743 OJ 7a2 03 822 03 862 03 9112 03941 03981 ()4021 04060 04100

110 04139 04179 04218 04258 04297 04336 04376 04415 04454 04493
Njezin je graf nacrtan na slici 5.6, 04532 04571 046W 114650 04689 04727 ()4766 04805 114 844 04 883
112104922 04961 04 999 0$ 038 05 ll77 05115 0$1$4 fl5192 05231 05269

. lz tablice eitamo na primjer da je log(1.082) 0.03423, log(J,083) 0,03463 (usporedi

s vrijednostima na dZepnom raeunaJu). Za brojeve izmedu 1.083 i 1.084 vrijednosti logaritamske
funkcije odreduju se interpolacijom (slib 5.10).

fJ,031l1(J ,....-.~~"------.- •.-...~

x . _~pribliz1'la
vrijcdnost
Sl. 5.9. Gaussova logarilma

Pokazuje se da je povrs!na ispod grafa ove funkcije jednaka 1. (Dokaz n!je elementaran.)
Povrsina ispod grafa ove krivulje, do nekog realnog broja x, predstavlja funkciju varijable x koju
oznaeavamo slovom <D(x). Ta je funkcija od veJike vaZnosti u teoriji vjerojatnosti i statistici. Nju
ne mozemo iskazati pomoeu elementanlih funkcija.
I.on 1,()7.15 /.074
Zbog njezine vaznosti, vrijednosti su te funkcije tabelirane. Za zadanu vrijednost varijable x,
iz ~ablica.~ozemo odr~d~li vrUedno?t <D(x). Postoj~ specijalizi~ana dzepna racunaJa (n~mije~i.ena Sl. 5.10. Da bismo odredili vrijedllost logaritamske funkcije za brojeve koji nisu dani II
omma kOJI se bave statlstlkom) u kOJlma Je ta funkcIJ3 isprogramlIana, tako da se unosenJern vnJed­ tablicama (maci lia brojeve koji su dani s vi.~e ad cetir! znacajne znamenke), koristimo
nosti od x i pritiskom na odgovarajucu tipku dobiva vnjednost <;It(x) . Na taj nacin ovakva funkcija interpolaeiju. I1raf [os.aritamske funkcije zamjenjujemo praveem koji spaja poznate vrijednosti.
postaje ravnopravna drugim dosad uvedenim funkcijama, poput trigonometrijske iii eksponencijalne, Vrijednost U ullutarnjo] tocki odreaujemo ollako kako se vidi na sliei, Puno viSe a illterpolaeiji i
aproksimaeiji fimkcija uci se u visokoskolskoj ",alematiei
cije vrijednosti za po volji odabran argument x takoder mozemo odrediti samo pomocu tablica iii
dZepnog raeunala' .
Trebamo naglasiti da ne postoji matematieki razlog podjcle na elementarne i neelementarne ***
funkcije, One funkcije koje smo nazvali elementarnima i proucavali u dosadasnjem skolovanju
Za racun trigonometrijskih funkcija koristene su najcesce tablice logaritama njihovih
, U visokoSkolskoj matematici ucimo kako se sloZene funkcije mogu aproksimirat; polinomima i na taj nacin nosti. Od broja danog u tablici treba oduzeti 10. Provjerite to na racunalu, raeunavsi na primjer
priblizno odrediti njihove vrijednosli . log(sin 30°) i log(tg58°54').
 182 '5. FuNKCUE
5.2. SVOJSTVA FUNKCIJA 183

LOGARITMI TRIGONOMETRIJSKIH FUNKClJA

30° 310

3. AkojefG+;) x~ ,kOliko.iefG~D? .:

iogsin log Ig logclg log co., log sin 'oglg logclg log cos 4. Odredite prirodne domene sljedecih funkcija
019.69897 9.76144 10.23856 9.93753 9.71184 9.77877 10.22123 A. f(x)::::)5 _x2 ; B. f(x) = log(6x-:?-); C. f(x) logx+log(4-x);
-1 = j¥!z-l
9.93307160
I 9.69919 9.76173 10.23827 9.93746 Q.71205 9.719{)6 10.22094 9.93299 59

9.71226 9.77935 I().22()65

5! ~:~~~~!
4
9.69984
9.76202
9.76231
9.762(,1
10.23798
10.2376'1
10.23739
9.93738
'1.93731
9.93724
9.71247
9.71268
<).77963
9.77992
10.22037
JO.22008
9.93291 58

<).93284 57

9.93276 • 56

D. f(x) = :?-
x+
; E. f(x) -;
x+2
F. f(x) == v'2sinx-l.
5
9.70006 <).76290 1O.2371!) 9.93717 9.71289 9.78020 10.21980 9.93269 55

(, 9.70028 <).76319 10.23681 ~).93709 <).713lO 9.78049 10.21951 9.93261 54

S. Koja ad sljedecih jednadzbi odreduje y kao funkciju od x:
7
9.70050
8
9.70072
9.76348
9.76377
10.23652
10.23623
9.93702
<).93695
9.71331
9.71352
9.78077
9.781t/6
9.78135
10.21923
10.21894
J(/.21865
9.93253 53

9.93246 52

9.93238 51

A. 3x + 2y 1 ; B. x = l 3; C. =i-3;

I) 9.70093
10
9.701l5
9.76406
9.76435
10.:nS94
10.23565
9.93687
9.93680
9.71373
9.71393 9.78J63 111.21837 9.93230 50

D. :?- + 3xy + l 8; E. x Y - 1 ;
y+l
F. x = loY - 1O-Y ?
II
9.70137 9.76464 HI.23536 9.93673 9.71414 9.78192 10.21808 9.93223 49

12
9.70159 9.76493 10.2.1507 9.93665 <).71435 9.78220 10.21780 9.93215 48

13
9.70180 9.76522 10.23478 9.9365g 9.71456 9.78249 10.2/751 9.93207 47

14
9.70202 9.76551 10.23449 9.93650 9.71477 9.78277 LO.21723 9.93200 46

15
9.70224 9.76580 10.2342fJ 9.93643 9.71498 9.78306 10.21694 9.93192 45

56
9.71100 9.77763 10.22237 9.93337 9.72340 9.79466 10.20534 9.92tl74 4

57
9.71121 9.77791 lO.2220l) 9.93329 9.72360 9.79495 10.20505 9.92866 3

58
9.71142 9.77820 Hl.2218(J 9.93322 9.72381 9.79523 Hl.20477 9.92858 2

59
9.71163 9.77849 1(1.22151 9.93314 9.72401 9.79551 10.20449 9.92850 I

60
9.71184 9.71877 10.22123 9.93307 9.72421 9.79579 10.20421 9.92tl42 0 Mnoga svojstva funkcija mozemo lakse 1:lOCitipromatrajuCi njihove ~rafove.
I

10 cos log ctv 10 I 10 '$in

10 cot-; 10 ct log tg tOl!sin

59° 58° [M~~~tonost i ogranicenost funkcije I

Logaritamske tabJice bile su nuine u racunanju sve do pojave dzepnih racunaia, a zadrZaie su
se i do danasnjih dana. Njihova je uloga danas dakako zanemariva, med'utim, princip numerickog Pretpostavimo da interval I Iezi u podrucju definicije q) funkcije f .
tabeliranja ostaje vazan princip za mnoge specijalne· funkcije za koje jos ne postoje programi za
racunanje iii je njihova uporaba slozenija od iscitavanja tablica. Thko se na prjmjer, tablice prije
spomenute funkcije <;I:> .ios uvijek koriste, jer ni.ie programirana u standardnim dzepnim rllcunalima.
Izvadak iz tablica Nnkcije <;1:>* (x) ~ [1 + <;I:>(x)] izgleda ovako:
I -Rast i pad funkcije
Kazemo da funkcija f strogo raste na intervalu I ako za sve xi, x2 E I

TABLlCA FUNKCfJE <I>.

w~ili .
X1 < X2 =? f(Xl) <f(X2)' (1)
(I 2 ::; (, 7 8 <)

0.50000 O.500S0 0.50160 0.50239 0.50319 0.50399 (J.50479 0.50559 0.50638 n.507J8
Funkcija je rastnca (neopadajuca) na tom intervalu, ako za sve Xl ,X2 E I

0.50798 0.50878 O.SO<J57 0.51037 0.51117 n.51197 0.51277 0.51356 0.51436 0.51516 vrijedi

0.51596 1l.51675().51755 0.51835 0.51915 0.51995 0.521174 0.52154 0.52234 0.52314

. 0.52393
0.5319'1
0.52473
0.53270
a.52553
0.533S{)
0.52633
0.53430
0.527J2 0.52792 0.52872 0.52951 0.53031 O.531l1
0.53908
Xl < x2 =? f(xJ) ~f(X2)'

0.53510 0.53589 0.53669 0.53749 0.53828

0.53988 1).540670.54147 0.54227 0.54306 0.54386 0.54466 0.54545 0.54625 O.5470S
0.54784 1).548640.54944 0.55023 O.5SlO3 0.55183 (J.55262 0.55342 0.55421 0.55501 Kazemo da funkcija f strogo pada na intervalu I ako za sve Xl,X2 E I

055581 0.55660 0.55740 0.55819 {).55899 (1.55979 (J.56058 0.56138 0.56217 0.56279
0.56376 0.56456 0.56535 (/5MI:; 0.56694 {).56774 IlS6853 0.56933 0.57012 U.57092
0.57171
0.57966
0.57251 0.57330
0.58045 O.58J24
O.57411l
().58204
0.57489
O.Sb'283
0.57569
0.58362
0.57648
0.58442
0.57727
0.58521
0.57807
0.58(,00
0.57886
0.58680
Xl < X2 =? f(x,) > f( X2) , (3)
Funkcijaje padajuca (nerastuca) na tom intervalu ako za sve Xl,X2 I E I

vrijedi

-L~ X .\ t­
-prl...) ".1­ Xl <X2 =? f(xd?J>:f (4)

LZadaci 5.1 ~ t.
y ... t"
:i;\ ::: ~ \~~~~ 'r L Funkcija je konstantna na intervalu I ako za sve xl,x2 E I

f(Xl) =f(X2)'
1. Ako je f (x) = 3:?- + 2, izracunajte '. ': . 'J"f-...
A. f(2); B. f( -2); C. f(2+ V3);
D.f(x+l); E.f(x l)+f(x+l); F. f(j(x)).
2. IZrllcunajle f(x+ hl- f(x) za sljedece funkcije f:
Ponekad, u situacijama gdje ne moramo biti potpuno precizni, rastuCim funk­
cijama nazivamo i neopadajuce i strogo rastuce funkcije po ovoj definiciji. Slicno
A f(x) 3x+ 2; B. f(x) ~x - g; c. f(x) =x2
2x+3;
tome, govorimo padajuca funkcija za onu koja je po gornjoj definiciji strogo pada­
juca iii nerastu6a. Padajuce ili rastu6e funkcije zovemo jednim imenom monotonim c
1

D. 3
=x -3x+4; E. =x4 _x2 + 1; F. f(x) = -. funkcijama.
x

 184 5. 5.2. SVOJSTVA FUNKCfJA

185

Primjer 1. Linearna funkcija. Njezina je jednadzba f (x) kx + 1, k, I E

k =1= O. Za k> 0 funkcija strogo raste na citavom R, za k < 0 ona strogo
takoaer na Citavom R. Apsolutna vrijednost koeficijenta k odreduje brzmu
pada; lito je ona veca ­ bcii je rast odnosno pad. SUb linearne funkcije je citav 0<:<1
x\VYI.
! aX
a>l yl
Kazemo da je linearna funkcija neogranicena. <l 1

'\
I .
i
i !
I
log x
U

k=l
2
~I'---
.. -... - aT ._....... --.
x
01
I
.--+i1----E-­
J . . a>]
. --. x
. -. ­

I
j
I
I
a<l

x SI. 5.ll. Graf linearne fullkcije je pravac :r =! SI. 5.]2. Grafovi eksponellcijaillih i logarltamskih Junkcija Eksponencijalna i logaritamska
lex + I koji ntje paralelml s kOordinatnim os!rnai
funkcija povezane su relacijama a • = x, (x> 0) te loga(if) = x, (x E R)
1og x
Koeficijent k odrer!uje nagib, a koejicijellt I po..
ma" Ila osi ordillata. Vrijeai k tg a, gdje je
kut slo ga pravac zatvara s pozitivnim dijelom
apscisa.
Logaritarnska funkcija f (x) :::; Io&, x, (a > 0, a =1= 1) definirana je na intervalu
(0,00>, rastuca za a > 1 a padajuca za 0 < a < 1. Nultocka je x = 1. Loga~
ritarnska funkcija nije ogranicena, njezina slika je R. Osnovno svojstvo funkcije je
10&,(xi x2) logaxJ + Ioga X2' <l
*** ***
Podrucje definicije funkcije f mozemo razbiti na intervale na kojima je funk~
Pojarn ogranicenosti i neograni¢enosti mozemo definirati i za bilo koju drugu cija bilo rastuca, bilo padajuca, bilo konstantna. Ti se intervali nazivaju intel"Vali
funkciju f . Funkcija je ogranicena ako je ogranicena njezina slika .!fj . To mozemo Dlonotonosti. 0 njima cemo vise govoriti u sIjedecem poglavlju.
iska-::ati i na ovaj nacin:
Primjer 3. Kvadratna funkcija. Njezina je jednadzba f (x) == ax2 + bx + c
a, b, c E R, a =1= O. Graf je kvadratne funkcije parabola y ax2 + bx + c. Vodec;
koeficijent a odreduje oblik parabole: za a > 0 okrenuta je prema gore, za a < 0
Ogranicenost funkcije okrenuta je prema dolje. Apsolutna vrijednost ovog koeficijenta odreauje 'liirinu'
Funkcija f je ogranicena ako postoje brojevi m i M za koje vrijedi paraboIe; sto je ona veca, to je parabola uza.
~, m';;;; f (x) ,;;;; M, 'Ix E Pl.
y D>O
Ako u (5) vrijedi sarno jedna od nejednakosti, onda kazemo da je funkcija 0<0
ogranicena odozdo iii da je ogranicena odozgo. mabimum
II-uttoeka
\
T/ nu/tocka
/
...
interval
pada
I ;ntcrl/al

rasta

SI. 5.13. Gra! kvadratlle [ullkcije je parabola y = ax?- + bx + c, clja je os simetrije pravac

x -b/2a paralelan s os; ordiflata. Aka je D ;;:: 0, /tlllkcija ima nultocke xi ,2 = _-_b-::--,,--­
Za D >0 /luilOW razlicile SU, za D = a parabola dira os apscisa.

Primjer 2. Eksponencijalne i logaritamske funkcije. Eksponencijalna funkcija

f (x) cr, (a > 0, a =1= 1) definirana je na citavom skupu R. Ona je strogo rastuca Tjeme paraboJe ima koordinate T(- ~) - ~) , gdje je D :::; {/2 - 4ac diskrimi­
za a > 1, a strogo padajuca za 0 < a < 1, na citavom R. Slika funkcije je skup
(0). Zato je funkcija ogranicena odozdo, ali nije ogranicenaodozgo. Osnovno je nanta. Oznacimo Xo = b. Promotrimo sljede6e dvije mugucnosti:
njezino svojstvo cr1+X2 :::: ell . cr2 .

!'
 J
186 5. FUNKCIJE 5.2. SVOJSTVA FUNKCIJA 187

10 Ako je a > 0, onda je f strogo padajuca na intervalu <- 00, xo >, a strogo Neparne funkcija
rastuca na intervalu <xo, +00>. Funkcija je ogranicena odozdo. f (xo) je minimum Funkcija f neparna je ako i sarno ako vrijedi
funkcije, Xo je tocka mininmma.
f(-x)-f(x), \fxE~f'
20 Ako je a < 0, onda je f strogo rastuca na intervalu <-00, xo> , a strogo pa­
dajuca na intervalu (xo, +00>. Funkcijaje ogranicena odozgo. f(xo) je maksimum Graf nepame funkcije simetrican je s obzirom na ishodiste.
funkcije, Xo je tocka maksimuilla. <l

***
[p;r~i~eparne funkcije I
Proucavanje funkcije i njezina grafa pojednostavljuje se ako. on ima svojstvo
simetrije. SI. 5.]5. Oraf neparne /unkcije
simetrican je S oozirom na isho­
diste. Ako Je IUllkcija defillirana U
Iluli, mora vrijediti 1(0) == 0,

y
. (-x'Y)I~ Primjer 4.' Potencija f (x) =:xI'.
Za pami n to je pama funkcija s tjemenom u ishodistu, strogo padajuea na inter­
-x valu <-00,0>,
a strogo rastuea na intervalu <0,00>.
SI. 5.14. Oral pame IUllkcije Za neparni n funkcija je nepama s nultockom u ishodistu, strogo rastuea na
citavom R. <I

Kazemo de je funkcija parna ako je njezin graf siJnetrican s obzirom 11a y-os.
Neka je x bilo koji element domene. Tad grafu pripadaju tocke (x,y) i (-x,y) (vidi
sliku 5.14), gdje je y f(x). No, to znaci da vrijedi f (-x) = f (x).
Vrijedi i obrat: ako grafu pripadaju tocke (x,j(x) i (-x,j(x)) za svaki x iz
domene funkcije, on je simetrica11 s obzirom na y -os.

Parne funkcije
, Funkcija f parna je ako i sarno ako vrijedi
f(-x)=f(x), \fXE~f'
Graf parne funkcije simetrican je s obzirom na y -os.

Primjeri funkcija su
SI. 5.16. Oral potellcije I (x) = JI
f(x) = x2 , jerjef(-x) = (-x? =~ =f(x),
f(x) = jef(-x) = I-xl = Ixl =f(x),
f(x) = cosx, jerjef(-x) cos(-x) cosx=f(x), Primjer 5. Razlomljena fimkcija f (x) 2..
= xl!
f(x) xsinx, jerjef(-x) = (-x)sin(-x) xsinx=f(x).
Podrucjedefinicijeovihfunkcijaje R\{O}. GraffunkcijeJ(x) = 1 jehiperbola
*** x ~

Na sIican se naCin definiraju i neparne funkcije (slika 5.15)~ y ~x , cije su asimptote koordinatne osi. To je nepama funkcija, strogo pad~juca na
 188 5. 5.2. SVOJSTYA FUNKClJA 189
'\

intervalu <-00,0), ina intervalu <0, (0). Isto vrijedi i za funkcije f (x) 1
x"'
neparni broj n (sarno sto graf vise nije hiperbola).
y
y

"C x

~
x x SI. 5.19. Graffilnkcije / (x) Ixl (/ijevo). A!w je g po

/ullkcije x ..... Ig(x) I odreduje zrcaljenjem onih dijefova grafa

obzirom lZa x-os (desno)

Funkcija signum, S oznakom sgn definira se ovako

-I, x<O,
Sl. 5.17. Graffitnkcija f(x) = x] je hiperbola xy 1 Cije su asimptote !wordinatne osi. sgn(x)
{
0, x 0,
Dobiva se rotacijom standal'dne hiperbofe x 2 _ i = 1 za 450 1, x> 0.

Njezin je graf nacrtan na slici 5.20. <J

Graffunkcije f (x) == 1 pama je funkcija. Po analogiji s prethodnom funkcijom, y

sgn(x)
za osordinata kaiemo da je njezina (vertikalna) asimptota. Os apscisa njezina je hori­

zontalna asimptota. Funkcija je strogo rastuca na intervalu <-00,0), strogo padajuca

na intervalu (0. +(0). Isto vdjedi i za fUnkcije f (x) = ~" za pami n > 2. <l
Sf. 5.20. Gmf fUllkcije signum. Porzekad Jurzkciju
y signum zapisujemo u obfiku sgn(x) = 1::1, s tim
o x
x
l. da je vrijedrzost u x 0 po dogovol'U jedllaka ----_}-i
HUit

;1
~

***
Dakako da postoje funkcije koje nisu nili parne nili neparne. Zapravo, parnost i neparnost
su svojstva. MedUtim, svakll se funkcija f moze napisati u obliku zbroja parne i neparne

:---­ Sf. 5.18. Graf funkcija f(x) = f +fn,

-2 -/ 1 I x ~ pa1'lla je Junkcija. y -os njezi­pri <femu su parna funkcija fp i neparna funkcija fll dane s
x
na je vertikalna asimptota fll(x) f(x) -1(-x)

Ovu je tvrdnju lako provjeriti. Uvjerimo se najprije da vrijedi (6):

Prlmjer 6. Funkcije f (x) ; f (x) sgn(x). Funkcija apsolutne vrijednosti

[p(x) + fn(x) + f(x) -1 (-x) =
definiranaje formulom: Pokazimo jos parnosl i nepa most:

= { -x, x < 0, fpC -x) '-'= f (-x) + f (x) = '---'---"~--'-'-'-

x, x ;;: O. 2
/II(-X) = f(-x)2- f(x} f(x) -!(-X) -fn(x).
, Graf ove funkcije nacrtan je na slid 5.19.
190 5. rVl~l\.'-IJ~ 5.2. SVOJSTVA FUNKClJA 191

Primjer 7. Ncka je f (x) 2- 3x + 1 . Njezin paroi i neparni dio su l!eriOdicno~t J

/p(x)
[(x) +[(-x)
2:=:
0:2- 3x+ 1) + ((_x)2 - 2
3(-x) + 1) 2

x+l,

Upoznajmo joll jedno vamo svojstvo koje posjeduju neke funkcije.

(2- - 3x+ 1) - ((_x)2 3(-x) + 1)

Periodicne funkcije
fn(x) 2 : = : 3x.
Za funkciju I kazemo da je periodicna ako postoji broj T >0 takav
SHeno vrijedi za svaki polinom: paroi dio cine parne potencije, a neparni dio neparne potencije. <I
da za sve X E !l)f
I(x) I(x + T). (7)
Primjer 8. Neka je f (x) = tf. Tad vrijedi:

Broj T naziva se period funkcije I, Najmanji pozitivni broj T za kbji

vrijedi (7) naziva se temeijni period.
i" e- x x

/p(x) = - - ' - - /n(X) :=: tf e­

Grafovi ovih funkcija skicirani su na sliei 5.21. <I

I
YI
shx
eh x

x+2T

x SI. 5.22. Gra/ periodicne [unkcije

r
Sf. 5.21. Gra/[ullkije kosinus hiperbofni (lijevo) i sinus hiperbolni (desllo)
Znamo da su trigonometrijske funkcije periodicne, i to sinus i kosinus s temeljnim
periodom 2JT;, a tangens i kotangens s temeljnim periodom n; te za svaki x iz P9drucja
definicije vrijedi
+ 2n) = sinx,
tg(x + n) tgx,
C0S(X + 2n) cos x,
ctg(x + n) = ctgx.

y
Ove funkcije imaju posebna imena! [p naziva se kosinus hiperbolni i oznacava simbolom y=sinx
eh; a /n naziva se sinus hiperbolni i oznacava simbolom sh. Dakle, vrijedi
·.:h • .,. . .' :
X tf - e- x x
e =ehx+shx, ell x = shx

Ovdje ne mozemo ulaziti u objasnjenje naziva ovih funkcija. Prvi dio imena ipak se moze
dovesti u vezu s njihovim svojstvima koja nalikuju na svojstva trigonometrijskil1 funkeija. Direktnim
uvrstavanjem lako je provjeriti sljedece formule (ucinite to!):
Y
2 y=cosx
ch x- 1,
2 Z
eh 2x +
eh x 5h x, sh2x = 2shxchx,
+ y) cllXchy + sllXshy, sh(x = shxehy + chxshy.

*** SI. 5.23. Gl'afov! [ullkcija sinus i St. 5.24. Grafovi funkcija tangens i
kosmus kotangens
Drugo ime za funkciju kosinus hiperbolni je lancanica. To ime dolazi zato lito se lanae,
za svoja dva kraja, pod utjeeajem sile teze izvije u krivulju koja imn oblik kosinusa hiperbolnog. ***
 192 5.2. SVOJSTVA FUNKCIJA 193

Ako je T period funkcije f , onda je i nT lakod"er period te funkcije za

. Primjer 10. Neka je f (x) = sin x, 0 ,;;; x < Jr. Kako izg/eda periodicna funkdja perioda :n;
broj n. Slika 5.22 objasnjava zbog cega se 10 dogada. Sirogi dokaz indukci­
kola se podudara s funkcijom sinus na inlervalu [0, n) ?
. Naj/akse je naerlali njezin graf. DovoUno je graf poCelne funkcije nanijcli Iijevo i desno

teee ovako: za n = 1 tvrdnja vrijedi.ibog periodienosli od f

. Pretpostavimo da svakom intervalu duljine It (slika 5.27). Primijelimo da je njezina jednadzba f (x) = I

vrijedi za broj n. Dokaiimo da je oada i (n + 1)T period od f .

f(x + (n + l)T) = f (x + nT T) +
(zbog periodicnosti od!)

xER. <.1

= f (x + nT) (zbog pretposlavke indukcije)

y
a 10 je i trebalo dokazati.

Sf. 5.27. Periodicila IUllkcija koja se podudara sa sinus funkcijom

Ila intervalu

Ovako dobivenu funkciju nazivamo periodicnim prosirenjem funkdje I.

Primjer 11. Neka je ponovno I(x) sinx, ali promatrana na inlervalu [0,1) duljine 1.
Kako izgleda periodicno prosirenje ove ft . .. .
Graf ove funkci ie nacrlan je na slid
Sf. 5.25. Elektroko:rdiogram je prakticki periodiClla funkcija. Duljina perioda vrijeme je izmeau

. dva otkucaja srca. Na slici je dio EKG-a autora za vrijeme pisallja ovog udzbeniko:

Primjer9. Funkc\ie f(x) = LxJ, f(x) = {x}

S LxJ oznacavamo cjelobrojni dio realnog broja x: najveCi cijeli broj manji ilijed­
nakod x. Takoje L2.32J 2, LnJ "" 3, L4J = 4, L-3.23J "" -4, l':"V2J = -2.
L
~2 .J
x

Gfaf funkcije najvece cijelo dan je na slici Sf. 5.28. Periodicilo prosireJlje si­
nus ftmkcije s intervala [0, 1)
y

Y I
I
[ Operacije s periodicnim funkcijama I
~//VV/v_
Lako je vidjeti da .Ie zbroj, razlika, umnozak i kvocijenl periodicnih funkcija s istim periodom
ponovo periodicna funkcija. Provjerirno Ivrdnju Zf1 kvocijent funkcija. Ako je hex) I «X)) , onda
·2 -1 x "I
-2 ./ x . gx
Imamo:
./
! h(x+T) =f(x+T) I(x) =
g(x+ T) g(x)
Sf. 5.26. Graf ftmkcije f (x) i ftlllkcije I (x) = (desno) Prilom se lemeljni period moze eak i smanjiti, slo je bio slucaj za funkciju langens.
Neka su sad TJ i TZ periodi funkcija I i g.
. S {x} oznacavamo decimalni dio realnog broja x, razliku vrijednosli broja x i
nJegovogcj~lobrojnogdijela: {x} :=x- LxJ. Ta~oje {2.~~} O.l~.' {n;} ~ n;-3, Zbroj, razlika, urnnozak j kvocijenl periodicnih funkcija sa sumjerljivim periodirna po­
novno .Ie periodicna funkcija.
{4} = 0 all {-l.S} = -1.8 (-2) = 0.2. TOJepenodlcnafunkclpspenodom 1
(slika 5.26). <l
Nairne, ako su Tl i T2 ",mi"rliiv; tad postoje prirodni brojevi p i q lakv! da vrijedi
*** TI p

I Periodicno prosirenje I Thd je qTl = pT2 . Stoga je

T2 =q

Koristenjem svojslva mozerno definiranu na intervalll [a, b) duljine T T qTl = pT2

prosiriti na cilav R. zajedniCki period obiju funkcija (visekratnik perioda je
 194 5.3. TRANSFORMACIJE GRAFA FUNKCIJE
---------------------------------------------------- - - - - -195
-
***
Uvjet sumjerljivosti je nuzdan. Tako na primjer funkcija y
"
f(x) sinx+sin2.nx, \

koja je jednaka zbroju dviju periodicnin funkcija 5 periodima TJ = 2lt i T2 == 1 nije periodicna. \

.
\

[Zada';!ID \

..
\

\ \ Yo
1. Odredite intervale monotonosti za sljedeee funkcije:
J-x " x
Sl. 5.29. Trallslacijom gr{lla pa­
A. [(x) -2+2x+3; B. f(x)=sin2x; C. [(x) -x . o
rabole y ::: a2 dobiva Sf! gral
2. Koje su od sljedecib funkcija ogranicene na podrucju definicije:
paraboie y "" a(x xo) 2 + YO
A. f(x)
2 B. f(x) =
J
; C. I(x) 2-x-.
?

+6x+8
3. Koje su od sljedeCih funkcija parne, a koje ncpame:
***
Pokusajrno odgovoriti. na obratan prob~em. ~eka je y == I (x) graf pocetne funkcije. Odredimo
A. f(x) =x+2; B./(x) x4 +3x2 2; c. I(x) =:. funkciju ciji je graf translatlr~n. za vektor. a~ + b J . . . .
D. f(x) \11-x2; E./(x)=sinx-2; F. f (x) xcosx; Najlakse cerno odgovonu na ovo pltanJe ako fun~cl.lsku. vezu naplsemo u impIicitnom obliku:
G. [(x)=5in2 x 2; H./(x)=C05 2 X-2; I. f(x)=sinx-cosx'? F(x,y) O. Tocka (x,y) lezi na grafu rf ove funkclJ;:; ako I samo ako vrijedi F(x,y) = 0:
4. Odredite terneljni period funkcija: (x,y) E rt ~ F(x,y) == O.
A./(x) 5in(3x+2); B.f(x)=sinxcos3x; c. I (x) I cos xl ;
Translatirani graf ozna':;avat cemo s r* iii s rt • . Tocka (x,y) Idi na translatiranom grafu onda i
D./(x) coslxl; E. [(x)=5inx+~sin2x; F. f (x) sin 2 x - cos 2 x.
samo onda ako tocka (x - a,y - b) lezi nn grafu pocetne funkcije. Zato mozemo napisati:
5. Neka je I : R R zadana funkcija i a > 0 takvi da vrijedi + a) == -[(x). Pokazite daje (x,Y)Erf* (x a,y-a)Erf ~ F(x-a,Y_b) =0.
f periodicna s periodom 2a.
6. Ako za svaki x E R vrijedi I (x + 1) ~ ~~ ~;~ , pokazite da je I periodi':;na s periodom 2. y

7. Polinom P pama je funkcija ako i sarno ako sadrzi sarno parne potencije. On je nepama funkcija
ako i samo ako sadrii samo nepar~e potencije. Dokazite!

~'~rr
..... ---­
SL 5.30. Tocka (x, y) leit na /' ----~
(x-a.y-b")--- _________­ ---," r f
grafu rt. onda i samo ollda
ako (x-a,y-b) leti na gralu
-- _ x

r .
f
Pretpostavirno da smo na grafu funkcije I nacinili neku transformaciju, poput zrcaljenja s
obzirom na neku koordinatnu os iii translacije za zadani vektor. 'f1me smo dobili graf neke druge
funkcije; oznacimo je s 1* . Koja je to funkcija?
Primjer 2. Neka je y x racionalna funkcija. Napisimo tu vez bl'
1I 1I 0 lku
[-Tr;~;gyata) F(x,y) =y - == O.
1
x
Translacijorn grafa za vektor 2i' + f dobit eemo graf funkcije

2,y - "I) =Y 1- 1
x-
"" 0
,
odnosno
1 x-1
Primjer 1. Graf parabole y = a(x-xo)2 + YO dobivamo translacijorn grafa parabole y ax?­ y= x +1=--2'
x­ <I
tako da njezino tjerne iz ishodista prijedc u tocku (XO,YO). <l
 196 5. FUNKClJE 5.3. TRANSFORMACIJE GRAFA FUNKCIJE 197

y 1 \Y=x1 (x,y)LLLx;y)
I
•• I
I

•,
I I
I
I

\ I
\ I
\ I

\\ /
L f[
" ff'
x Sl. 5.32. Zrcaljenje s obzirom /la
y-os
_-
..... ... _--- .....................
x

"\'\. ./
\
St. 5.31. Graf /unkcije \\ Primjer 5. Zrcaljenjem oko y -osi grafa eksponencijalne funkciJe y ct" dobivamo graf
f(x) ~ dobivt/ Se
\
\
funkcije y a-x. <1
x-2 \
I
trunsladjoln hiperbole y = \
I

2~ ~ I

x za ve tor z + J
1 k I
I Primjer 6. Puma tilllkcija. Funkcija je pama ako 5e pri ovoj Iransformaciji njezin graf ne
I
mijenja. Iz rf ::=: rf* slijedi
F(x,y) = 0 ¢=} (x,y) E rf ¢=} (x,y) E rf* ¢=} F(-x,y) 0,
te je F(x,y) == 0 onda i sarno onda ako je F( -x,y) 0, odnosno f (x) = f (-x) za svaki x za
koji je f definirana. <1
Primjer 3. Funkcija kosinus dobiva se iz funkcije sinus transiacijom grafa ulijevo za ~, dakle
za :ektor -~i'. Zato locka (x,y) leZi na grafu funkcije kosinus onda'i sarno onda ako (x + !,y)
leZI na grafu funkcije sinus. Mozemo napisati .
Primjer 7. Zrcaljenje S obzirom na. x-os. Slicno ovome, locka (x,y). Idal ce na grafu
funkcije simetricne s obzirom na x-os ako vrijedi F(x, -y) = O. Napisana u eksplicilnom obliku,
jednadzba Iransformirane funkcije je y = -f (x). <1
y = cos x ¢=} y sln(x +

odakle slijedi

,'. sin(x + ~) cos x, Vx. <I

I ZrcaJjenje s obzirom na iShodi~te)
Prornotrirno sad zrcaljenje s obzirom na ishodiSte. Thcka (x, y) lezi na zrcaljenom grafu ako
sarno ako tocka (-x, -y) lezi na pocetnom grafu. DakJe
(x,y)Erf * ¢=} F(-x,-y) 0 ¢=} y=-f(-x).
. Primjer 4. Periodicne funkcije. Ako je funkcija periodlena s periodom T, ?nda se translaci­
JOm za ve~lor - n: njezln grof ne mijenja. To znaei dajejednadzbom F(x,y) ::=: 0 1 F(x+ T,y) ::=: 0
odredena Isla fun kcija, dakle, vrijedi za svakl x y

y-c;=f(x) f(x+ 1'). <1 \'" ,,­

""
I
/')
"",,_ (-x.-y) I
Zrcaljenje s obzirom na y -os ....~::." .... I
I
I

.......... ~

x
Promolrimo sad drugu transformaciju grafa funkcije: zrcaljenje s obzirom na y-os.
Ako locka (x,y) pripada grafl! rf* ,onda locka (-x,y) pripada grafu rf . Zalo vrijedi

E f r* ¢=} F(-x,y)::=: O. Sl. 5.33. Zrcaljel1Je s obzirom /la ff'

ishodWe
Drukcije napisano, funkcija graf dobivamo zrcaljenjem grafa funkcije f S obzirom na t -os gJasi
y=f(-x).
 198 5. Fu 5.4. SLAGANJE FUNKCIJA. INYERZNA Ft:JNKClJA 199

neparna, onda se ovom transformacijom Primjer 10. Neka je y == cf. ImpJicitna jednadzba ove funkcije je F(x,y) = y cf = O.
Implicitnajednadzba funkcije elji je graf simetrlcan grafu ave eksponencijalne funkcije s obzirom na
pravae y = x glasi F(y,x) = 0, odnosno x aY == O. Odavde slijedi: cl x, tj. y = loga x. <I
E rf {==} 0,

teje

y f(x) {==} -Y"= f( -x),

Zadaci 5.31
odnosno fe-x) = -f(x) za svaki x za kojije f definirana. <I
funkciju eiji se graf dobije iz pravca y = Zr + 1 :
A.translacijom za dvije jedinice udesno;
B.translaeijom za tri jedinice ulijevo;

~etrija S obzirom na pravac y = a.: I C.

D.
translacijom koja prevodi tocku (1,3) tog pravca u tocku (3,7);
simetrijom s obzirom na y-os;
E.simetrijom s obzirom na x-os;
prvog i treceg kvadranta) tocka (x, y) prelazi F. simetrijom s obzirom na ishodiste;
na transformiranom grafu onda i sarno onda aka G. simetrijom S obzirom na pravac y = x.
napisati ovako:
2. Rijesite istovjetni zadatak za funkciju y = 2:" .
{==} (y,X).E rf, 3. POnloeu grafa funkcija lex) x2 nacrtajte grafove sljedecih funkcija
pa je jednadzba nove funkcije odredena s =0. A. f(x) =-2-; B. f(x)=2+1; C. f(x) =-2-+4;
D. f(x)=-(x- E. f(x) = (x+2)2; F. f(x)=-(x+1)2+1­
y y=x
4. POll1oeu grafa funkcija I (x) x? naertajte grafove .
A. f(x) = B. f(x)=x?+2; C. f(x)=-x 3 +
,­
D. f(x)=(x+2)3; E. f(x)=-(x-l)3; F. f(x)=-(x-2)"+2.
5. Koristeci graf funkcije f (x) lxi, naertajte graf sljedecih
rf "",.,." y

1. f(x)=lx-21; 2. f(x)=lx+31; 3. g(x)=lx-21-1;

,/ x
, 4. hex) = Ix+ 11 2; 5. g(x) = IZr+31; 6. I (x) == 21x~ 31 + 1;
,,
,, 7. g(x)=llx-11 11; 8. h(x)=112-xl-21; 9. f(x)=IIZr-11-21.
Sl. 5.34. Jednadiba funkcije i5iji
se graf dobije simelrijom s ob­ 6. Jednadzbom F(x,y) x2 + i - 1 = 0 odredena je kruznica. Uvjerite se da vrijedi
zirom na pravac y = x glasi F( -x,y) F(x,-y) F( -x, -y) = F(y,x) = O. Sto to znaei za kruznicll'?
=0

. P!imjer 9. Jednadzbom· F(x,y) = Zr + y - 3 = 0 definiran je pravac. Jednadzba

sl~etncnag pravea s obzirom na pravac y = x glasi F(y,x) 0, odnosno 2y + x - 3 = O. Na
she! 5.35 nacrtana su oba pravca. <I
Neka Su f : ~/ ...... R, g : ~g '-t R zadane . Nekaje x bilo koji element
2x+y-3=O iz ~/ ' y f (x) . Ako y lezi u ~g, tad je definirana vrijednost g(y) = g(J (x)). Na
y
je nacin definirano i preslikavanje s ~t u R, koje nazivamo slaganje ili kompozicUa
y=x funkci,ja fig i oznacavamo simbolom g of :
(gof)(x) g(J(x)).

2y+x-3=O

Sl. 5.35. Pravac 2x + y - 3 = 0 Sl. 5.36. SlafJ.anje funkcija. Pod­

simetricall je pravcu 2y+x-3 == 0 rucje definictje kompozicije go f
s obzirom na simelralu prvog kva­ dio je domene 9}g OZJlacell Ila I'
dranta slid tamnijom bojom
200 5. FUNKClJE . 5.4. SLAGANJE I'UNKClJA. INVERZNA FUNKClJA 201

Podrucje definicije ~g of ove kompozicije podskup je skupa ~f ,jer sadrzi sarno

one x E ~f za koje vrijedi f (x) E §g.

Primjer 1. Neka je f (x) =1 x2 , g(x) = lnx. Sad vrijedi: \~~~.

(g of) (x) g(f (x)) g(1 ­ x 2
) In(1 - ~). X\--~\
\ g.! \ \
Domena funkcije f je §f R. Domena unlkcije g je §g = (0,00). Medutim, Sf. 5.37. AsocijativllOSI kompozi­
cije
domena kompozicije go f interval je (-1, 1) jer sarno za brojeve x iz tog intervala
y=1-x2 E . <l
RacunajuCi kompoziciju triju funkcija f , g i h na bilo koji od dva opisana naCina
dobit cemo istu vrijednost h(g(f (x))). Kaiemo da je slaganje funkcija asoc\jativno.

Primjer 2. Neka je f (x) 2x 1, == x2 . KDmpozicij defulirana je Asocijativnost kompozicije

za svaki realni broj x i vrijedi Zaslaganjefunkcijavrijedizakonasocijativnosti: ho(gof) = (hog)of.
(gof)(x) g(f
Kompoziciju prirodno racunamo onim redom kojim djeluju funkcije, iako i
vodi do istovjetne formule:
[lrlVetzne funkcije I
g(f(x)) = (f(x))2 = (2x _1)2.
Izmedu dosad poznatih znamo neke Cija se djelovanja medusobno do­
lednako tako, definirana je i kompozicija fog, za koju je kidaju. To su primjerice potencija f (x) x" i n-ti korijen g(x) = {Y.X, iii
(f o g) (x) =f(g(x)) =f(x2) = 2.:2 1. eksponencijalna i logaritamska funkcija s istom bazom.
Prisjetimo se opcenite definicije inverzne funkcije. Neka je f : §f --+ @! bijek­
Primjecujemo da je opcenito go f =f fog. <l cija. To znaci da svakom y E @! odgovara tacna jedan element x iz §f takav da
f (x) = y. U tom slucaju mozemo definirati preslikavanje, oznacimo ga s
ce elementu y pridruzitinjemu odgovarajuCi x, na naCin:
Nekomutativnost kompozicije f-l(y) := x.
Slaganje funkcija nije kornutativno; fog=fgof·
Ovako definirano preslikavanje naziva se inverzna funkcija dane funkcije. Njezina je
domena §f -1 jednaka podrucju vrijednosti @! funkcije f .
Ona zadovoljava svojstva:
= f-l(y) = x, \/x E §f,
Primjer 3. Neka je f (x) == ...;x, g(x) = 3x + 1, h(x) Oznacimo = .
z g(y), w h(z). Kompoziciju triju funkcija mozemo racunati na dva =y, \/y E §f-I.
je naCin ovaj:
Kazemo da je I "f identitet iii identicno preslik8v8nje na §f' a
y f(x) ...;x, y = f(x), kompozicija f
z g(y) 3v'X + 1, z = g(f(x)) = (f{of)(x), Prirnjetimo jos
inverzna funkcija (ako postoji) dolaze u oarovima. iedna su drul!oi inverzne.
w h(z) (3v'X + 1)2, h(g(f(x)) [ho (gof)](x).
w;;;:

Isti rezultat mozemo racunati i ovako: Primjer 4. Neka je f (x) x2 definirana na intervalu [0,(0), g(x) ...;x defini­
rana na istom intervalu. Ona su jedna drugoj inverzne, jer vrijedi za svaki x ~ 0:
(hog)(y) h(g(y)) = h(3y + 1) = (3y + 1)2.
=(hog)(f(x)) = (hog)(v'X) (3...;x+ 1)2. <l
f(g(x)) =fC.fi) = (yX)2 =x,
g(f(x)) = g(x2 ) = -Iii x. <l
Nacin " .... U"'U"'J" mozemo iskazati slikom:
 202 5. 5.4. SLAGANJE PUNKCI.IA. INVERZNA PUNKCIJA
203

= ***

I (1ogax) a'~oa~ = x, \:IxE R+, Ako je zadana funkcija I , kako racunamo njoj inverznu funkciju? Pogledajmo
primjer.
X
g(J(x») = g(a ) = lo&(if) = x, \:Ix E R. <J

*** Primjer 6. Neka je x- 1 . Odredimo inverznu funkciju. Stavimo

Ako funkcija I dva razlicita elementa domene preslikava u isti elemen kodomene, ooda ne
postoji inverzna fUnkcija. Naime, ako je xl f. x2 a vrijedi I (xd I (xz) y, onda inverznu
x+2
=
funkciju ne mozemo dcfinirati u tocki y jer bi morale biti 1-1 (y) Xl ali isto tako i 1-1 (y) = xI! .~ x-I
Dakle, da bi postojala inverzna funkcija, I mora za sve elemente Xl , x2 domene zadovoljavati uVJet
y
Xl f. Xz I (xl ) f. f(xz)· Inverzna ce funkcija imati obEk x = I-I To znaCi da ovu jednadzbu moramo
avo se svojstvo naziva injektivnost, a za funkciju s tim svojstvom kazemo da je injekcija. Ista se razrijesiti po x:
tvrdnj a moze napisati i ovako:
I(xl) I (x2) xl=XZ· (x + 2)y =x 1 ~ x(y 1) = 1 ~ x 1
Kazemo: funkcija je injekcija ako iz jednakosti slika slijedi i jednakost originals.
A 8 ukoliko je y -1= 1. Ovim posljednjim uvjetom odreaena je domena inverzne funkcije.
Primjecujemo daje ta domena jednaka slici funkcije f ,jer se za svaki y -1= 1 jednadzba
f (x) = y moze rijesiti po nepoznanici x. (Postupak rjesavanja ove jednadzbe upravo
smo nacinili. )
Sl. 5.38. Shematski pl'ikaz lunkci­ Takoaer, provjerom postupka (I<.;UlliillJa, uocavamo da varijabli y odgovara samo
je kaja nije injekcija. Dva l'azli­
eita elemenla iz domene lunkcije jedna vdjednost x. Stoga uistinu inverzna funkcija. Dobili sma:
preslikavaju se tI isti element /(0­
domene 1
(y)= y -1= 1.
Y 1 '
Po zelji mozemo argument fUllkcije oznaCiti s x, kako je uobicajeno:
"""
Neka je I : [g ....... Be injekcija. Postoji Ii njoj inverzna funkcija? Po _ _ . -2x 1
dji, odgovor je: da! Medutim, podrucje definicije te fUllkcije ne mora biti citav skup Be. (x) ,) x -1= 1.
inverzna funkcija moze se definirati sarno za one y za koje postoji X takav da je I(x) y. =
se y nalaze u slid f funkcije I. .
Ponovimo: ako je I injekcija, onda za svaki y iz slike Y postoji jedinstveni X E [g takav da
je I (x) =y. Tad mozemo definirati I-l(y) =X.
Zelimo Ii da inverzna fuilICcija bude definirana na Citavoj kodomeni funkcije I , onda funkcija Racunanje inverzne funkcije
I mora imati dodatno svojstvo f Be. avo svojstvo nazivamO' surjeldivnosta za fOt1kcije s tim Inverznu funkcijunalazimo sljedecim postupkom:
svojstvom kazemo da su sllrjekcije. Za funkciju koja je injekclja hiurjekdJa: kazemo da je bW~kcija. 1) Icdnadzbu y = I (x) rijeliimo po nepoznanici x.
Ponovimo ove definicije i iskazimo jos jednom tvrdnju 0 inverznoj funkciji:
2) Ako postoji jedinstveno rjesenje te jednadzbe, tad funkciia ima
inverznu funkciju, x =.f -1 (y) .
Injekcija, surjekcija, bijekcija i inverzna funkcija
Fuokcija f : [g ....... !1l je injekcija ako vrijedi 3) Zamijenimo hnena nepoznanicama x i y da bismo dobili zapis
Xl f.xz l(xd:f:.l(xz)·
y (x).
ana je slIrjekcija ako je f = Be, tj. ako za svaki Be postoji X E [g takavda je
I (x) = y. Funkcija I : q& ....... !1l bijekcija ako je i smjekcija.
Svaka bijekcija I : [g ....... iina inverznu na Be 11 S vrijednos­
lima u [g: [ Graf inverzne funkcija ~
y=/(x) ¢=? x=I- 1 'Ix E [g, Vy E Be.
OznaCimo s rf graf funkcije I, as r f - I graf inverzne funkcije. Ako vrijedi
y = I (x) , onda tocka (x,y) pripada grafu rf. Za isti par tocaka vrijedi x
Primijetimo da je podrucje definicije inverzne funkcije jednako skupu vrijednosti To znaCi da par (y,x) pripada r f - I . Mectutim, tocke (x,y) i (y,x) simetricne
pocetne (i obratno). Ta se cinjenica moze iskoristiti pri racunaju slike neke funkcije. su s obzirom na pravac y = x, simetralu prvoga kvadrallta. Zato
 ·204 5. 5.4. SLAGANJE FUNKCIJA. INVERZNA FUNKClJA 205

Funkcija f definirana na intervalu [- ~, ~J, s vrijednostima u intervalu 1] definirana

formuJom

f(x) = sinx

restrikcija je funkcije sinus na interval [-~, ~l i oznacava se sa sin I[~,~J . Primijetimo da je to

bijekcija; jednadzba sinx :: y ima za svaki y iz intervala [-1,1] jedinstveno rjesenje x iz intervala
[-~, ~l (slika 5.41).
m­
ob-
y yj

Graf inverzne funkciJa

" Graf funkcije f inverzne lUllKl;lJC simetricni su s obzirom
na pravac y = x. x

I Ciklometrijske funkcije I l·n/2

I
Pri rjesavanju jednostavnih trigonometrijskih jednadzbi, jednadzbe ob1ika Sl. 5.4]. Restrikcija fimkcije sinus na interval [-~, ~l preslikava taj interval bijektivno na
sinx= !, interval f- 1. 11. Zato postoji inverz te fUllkcije

mi trazimo za koju vrijednost argumenta x sinus poprinia vrijednost !.

No to nije nista drugo vee
racunanjcl inverzne funkcije za funkciju sinus, jer se rezultat moze napisati u obliku ~l. Tu funkciju oznacavamo
Sad ee postojati inven funkcije sinus,
. -1(1)
X = S10 2' posebnim simbolom arcsin, (eitai: arkus
Znamo da je rezultat x = ~ i da,ie t6 jedino rjesenje unular prvog kvadranta. Med:utim, istu
jednadzbu zadovoljavaju i brojevi ~ + 2kn, k E Z, pa cak i x +
2kJT;, k E Z. Prema tome,
inverz nije jedinstven. Pogledajm'o oa grafu funkcije sinus sto.ie tome. loverz fuokcije sinus
Funkcija arkus sinus inverzna je funkciji sinus:
y
y=sinx <;=:> x=arcsiny, xE [-~, yE ,1J.
y=sillx

Graf funkcije arkus sinus dan jc na slici 5.41.

Sf. 5.40. FUllkcija sinus nije il1jekcija, jednoj vrijednosti y odgovara beskonacllo 11l1l0g0
vrijedllosti varijable x

Za zadani y, pravac paraJeJan s osi apscisa sijece sinusoidu u beskonacno mnogo tocaka. ***
Njihove apscise Xk rjesenja su jednadzbe sinxli; y. Zato se ne moze deflnirati inverzna funkcija.
Na isti se nacin definiraju i inverzi ostalih trigonometrijskih funkcija. Potrebno je izdvojiti
** * najveCi interval na kojem je svaka od njih injektivna.
vrijedn6sti xli; mogu izvesti broja xl koji se nalazi unular in­ Tako je na primjer funkcija kosinus bijekcija s intervala [0, n) na interval [-1) 1J . Njoj inver­
, po formuli xl + 2/a(; iii ) + 2kn . Stoga dolazimo na ideju da promatramo zna funkcija cos- 1 nllziva se arkus kosinus i oznacava s arccOS. Na slici 5.42 nacrtani su grafovi
'1_-=,,-_,_\ L._I._!! _ _!_.. - sarno na laj interval.
funkcije kosinus i njoj invcrzne funkcije.
206 5. FUNKClJl3 5.5. LiMES FUNKClm 207'

U prosiom smo pogiavlju upoznali pojam niza i limesa niza. Neka je (XII) niz bro­
jeva koji se nalazi u podrucju definicije funkcije f . Stirn nizom prirodno je povezan
i niz brojeva (YII) gdje je YII = f (XII)'
Pretpostavimo daniz brojeva (XI!) tezi k broju a. Sto se dogadas nizom (j (XII»)?
Tezi Ii i on k nekom broju?
x x
Promotrimo primjer. Izaberimo jednostavnu fnkciju f (x) = x2 i uzmimo da niz
(XII) konvergira k a = 2. Za odgovarajuCi niz funkcijskih vrijednosti vrijedi
.J
YII f (XII) = X~,
Sf. 5.42. Gra/ ftmkcije kosinus i gra/ /ljoj mverZlle [ullkcije. a kako je lim x~ lim XII' lim x", dobivamo
n-toc Il-+OO 11-+00
1
Inverz funkcije tangens oznacava se s tg- iii arctg (citaj: arkus tangens). To je rastuc.a X" -+ 2 =* x~ -+ 4, (1)
funkcija, detinirana na Citavom R, a s vrijednostima unUlar intervala ~).
Znaci, postoji limes niza (Yll)'
1
Inverz funkcije kotangens oznacava se s clg.- iii arcctg (Citaj: arkus kotangens). To je
padajuca funkcija, definirana na cilavom R, a s vriJednostima unutar intervaJa <0, n).

arcctg X

Sl. 5.44. Kad varijabla x tezi k

broju 2, funkcijske vrijednosti
x x ftmkcije [(x) 2- teze k bro­
ju 4. Primijetimo da je to upravo x
vrijedllost funkcije u tocki 2

U ovom racunu nije nam bilo vaZno k6ji smo niz (XI!) odabrali, dovoljno je bilo
nIl
~
da on tezi k broju 2. Zato relaciju (1) zapisujemo na jednostavniji nacin:
Sf. 5.43. Gra/[unkcija arkus ta.ngens i arkus kotangells
x -+ 2 =* -+ 4.
Funkcije arkus sinus, arkus kosinus, arkus tangens i arkus kotangens nazivaju se Izraz X -+ 2 interpretiramo tako da zamisljamo da X poprima vrijednosti XII koje
ciklometrljske iii arkus funkcije. teze k broju 2. Pritom se vrijednosti brojeva X/I mogu zamisljati po volji odabranima,
bitno je sarno daniz (XII) konvergira ka 2.
I Zadaci 5.4 ~
***
1. Odredite kompozicije / 0g, go/ ,/ 0/ , go g za funkcije / (x) = a + 1, g(x) = x 2 - 1. Uz ove oznake mozemo izreci osnovnu definiciju.
2. Neka je / (x) 2- , hex) ~ . Uvjerite se da vrijedi (j g) h =
x + 2, g(x) 0 0 /0
Limes funkcije
3. Odredite kompozicije [2 == /0/ , =/0 P ,... , t" = / 01"-1 za funkcije Kazemo da funkcija f ima limes L u tocki a ako za svaki niz (XII) koji
A. /(x)=x-2; B. lex) a - I ; c. f(x)=x 2 . tezi k a niz funkcijskih vrijednosti if (x,,» tezi k L . Pisemo;
4. Za zadane funkcije odredite njima inverzne funkcije i nacrlajte im grafove:
A. / (x) 3x + 5; B. lex) = v"X+J; L limf(x).
x-+a
? X 1
C./(x)=x- 2>::-3,x<l; D./(x)=:.
x-1
208 5. FUNKClJE 5.5. LIMES FUNKClJE 209

y
y SI. 5.47.
jy=x
y=f(x) Limes potencije
:'1 Va .....
11 I E."-rx
t··· Jim xn = an.
X-+Q

SI. 5.45. Limes [unkcije. Zami.~­

Ijamo da x tezi k brojl! a i

Limes n -tog korijena

I ) x
or a
x

promatramo sto se dogaaa s funk­

x-+a lim (7x = Va. G
x "cijskim vrijedllostima. Pritom Ilije

a
vazllo je Ii sama fUllkcija defilli­

x" rana i koju vrijednost ima u tocki

a

Zadatak 1. KoristeCi svojstva limesa nizova, izracunajte cetiri navedena limesa.

Svojstva limesa I ***

Navest cemo kako se ponasaju limesi u odnosu na cetiri osnovne algebarske
U primjeru funkcije f (x) = x2 vidjeli smo da se limes podudata s funkcijskom
operacije. Tvrdnje necemo dokazivati, vec cemo ih ilustrirati primjerima.
vrijednosti. Neka su fig bilo koje dvije funkcije koje imaju limes u tocki a:
limf(x) =L, limg(x) =M.
x-+a X--+Q

Tad vrijede svojstva:

Pravilo direktne zamjene
1. Limes zbroja i razlike.
Za sve elementarne funkcije u svakoj tocki a u kojoj su one defiriirane,
vrijedi lim [t (x) ± g(x)]
x--+a
= L ±.- M = limf(x) ± x-ta
lim g(x).
X-tli
limf(x)
x-+a
= f(a). Dakle, limes zbroja (razlike) jednakje zbroju (razlici) limesa. Na primjer:
lim (x + 2) = lim x + lim 2
x-+3 x-+3 x-+3
=3 + 2 =5
lim [x 2 -x+3]= lim (x 2 )_ lim x+ lim 3=(-1)2-(-1)+3=5
x-+-J x-+-J x-+-l x-+-J
Ovo pravilo ne mozemozasad dokazati. Pokazat cemo u sljedecoj tocki da je
ono povezano sa svojstvom neprekinutosti funkcije. Zasad cemo se zadovoljiti time 2. Limes unmoska.
da ilustriramo ovo pravilo na nekoliko funkcija. lim [f (x)g(x)] = L . M = (lim
X--tQ U--ta f (x)) . \..:--ta
(lim g(x)) .

y y
Dakle: limes umnoskajednakje umnosku limesa. Na primjer:
SI. 5.46.
Limes konstantne funk­ lim cf(x) = \.:--ta
(lim c) . (limf(x)) = c· limf(x), Vc E R,
a
y=x cije: x--ta x--ta x-ta
Ie y=c
lim c = c. lim(xy'x) = lim x . lim y'x = 4·2 = 8,
x-w x-+4 x-+4 x-+4

x Limes identicne funk- lim(2x3 - 5x) = 2 lim (x 3 ) - Slim (x) = 39.

x-+3 x-+3 x-+3
a x cije:
-Jimx=a.
3. Limes kvocijenta. Ako je M
.
= x--ta
lim g(x) # 0, onda vrijedi
x-+a
f(x) L limf(x)
lim _ = _ = x::-:--+...::a--:--:­
x-+a g(x) M lim g(x) .
x-+Q
 210 5. FUNKCIJE· 5.5. LIMES FUNKCIJE 211

Dakle: limes kvocijentu limesa (ako je limes u nazivniku razlicit

od nule). Na

~
y.,

lim(x2 - 2)
-2 x---+2 2
-
x+1 lim (x + 1) 3 . .
x->2 ,. ,,
! I' Sl. 5.50. eraf fimkcije I (x) = ~
* * *
:
,
I
I
I
iL;
Ii x
Limes U nuli ne postoji, s jedne i s
o
Jednostrani limesi I
drujJe strane fu.rikcija teii £I besko­
/lacnost

U postupku racunanja limes a funkcije u tocki a promatramo bila koji niz (xn )
teii k a.
Ako pritom uzimamo samo one nizave za k9je je Xn < a za svaki n, anda kaiema ** *

da varijabla x teii k a slijeva i pisemo x a~ . (Minus oznacava da je x u svakom

trenutku manji od a i razlika x a je negativna.)
Ako uzimamo same one nizove za kaje je x" > a za svaki n, anda kazemo da PostoJanje limesa
varijabla x teii k a zdesna i pisemo x -> a+ (jer je x - a > 0). Limes f u tocki a ako su ispunjeni sljedeCi
uvjeti:
x-a~ x-a+
1)
St. 5.48. Priblizavanje broju a s /ijeve is desne strane 2)
Za neke funkcije limes u tocki ne mora postojati, no funkcijske vrijednosti teze 3) ti se limes! (JUUUUdldJU.

odreaenom broju ako se prema a priblizavamo slijeva ili zdesna.

Primjer 2. Za funkcijusignum vrijedi f(x) 1 za x > o. Zato, ako x tezi k 0
zdesna, vrijedi
lim f(x)
x-,O+
1. <l ***
da za racunanje limesa nije vazno koju ce vrijednost funkcija popri­
y! mit! u tocki a. Zapravo, cesto ce se dogoditi da funkcija nije niti definirana u toj tocki.
i Sljedeca sIlka opisuje razlicite situacije.

Y II(a) lie postoji Y Y

x I(a) ..
L f(a):L ,. ,r---­
,
.J
St. 5.49. Funkcija signum ima
jednostrane limese u tocki 0 x x x
a a
Na isti nacin vidimo da je

lim = -1.
St. 5.51. Limes fllnkcije ne ovis! 0 vrijednostima te ftmkcije u tocld a.

ip.cln{)<::tnlnp.limese u tocki ali su oni razliciti. Zato ne postoji U sva tri slucaja limes funkcije, kad x tezl k a, iznosi L.
funkcija u tocki a nije definirana, u drugom vrijedi f (a) L
f(a):f:. limf(x).
X->O
Primjer 3. Za 1 I'lmes u nul'1 ne
= :2 ne postoje nm
x
jednostrani limesi. u nuli tezi u beskonacnost. <l
212 5. FuNKCfJE
5.5. LIMBS PUNKClJB 213

PrimJer 4. Funkcija f (x) == X-II nije definirana u tocki 1, jer se u toj toc­ ***

ki ponistavaju i brojnik i nazivnik. Meoutim, za x =1= 1 motemo skratiti brojnik s

nazivnikom: Limes racionalnih funkclja
Ako se brojnik i nazivnik racionalne funkcije ponistavaju u tocki a, tad
-1 (~-I)(x+l) 1
f()
x =--1 1 x+, x =1= 1. se limes te funkcije u tocki a racuna tako da se brojnik i nazivnik podijeJe s
x x- x-a.
Prema tome, postoji limes ove funkcije

Iimf(x) == lim
x->l x->l
-=-=-.
2
x-I
1
lim (x
x_l
+ 1) ::::: 2. Primjer5.
Zato je prirodno definirati f (1) := 2. U tom slucaju, vrijedi formula f (x) = x + 1 za lim x2 + 3x + 2 = lim x +1 ~. <I
svaki realni x. <I x-+-2 x2 - x - 6 x-+-2 x 3 5

[: Racunanj~U;es~ I Ponekad je prakticnije prije faktorizacije (odnosno dijeljenja) koristiti zamjenu

x=u+a:
1. Limes racionalnih funkcija. Primjer6.
RacunajuCi vrijednost funkcija doCi cemo do situacija u kojima dobiveni izrazi
nece imati smisla. Promotrimo na primjer funkciju lim x2 - 6x + 8 = [x = u + 2] = lim (u + 2)2 6(u + 2) + 8
x-+2 - x - U-+O (u + 2)3 - (u + 2) - 6
3
f (x) x__ _....:.-_ _ . u2 - 2u I' u 2 2
11m
u-+o + llu
= 1m
U-+O + 6u + 11
=--.
11
<I

Ona je d~finirana za svaki broj x -I 3. Brojnik i nazivnik funkcije u (oj tocki jednaki
su nuli. 8to se dogada s funkcijskim vrijednostima kad sex pribJizava tocki 3?
2. Limes iracionalnih funkcija.
Ucinimo test. Izaberimo brojeve bliske broju 3, s Jijeve i s desne strane.
Primjer 7.
x f(x) x f
2 -;r-­ L .
hm
- 1
=
I'
Iffi
.JXTI - 1 v'x + 1 + 1
. --===--­
2.5 1.75 3.5 ·6.75 x_O X x-+O x .JXTI + 1
2.9 3.51 3.1 4.51 1
I'
=Im x =I'I m - ­ 1
2.99 3.95 3.01 4.05 2 <I
2.999 3.995 3,001 4.005 X-+O x(.JXTI + 1) x-+o v'x + 1 + 1
2.9999 3.9995 3.0001 4.0005
***
Zakljucujemo da vrijedi
Odredimo jos neke vazne limese koji ce nam trebati pri racunu derivacija funkcija.
limf (x) = 4.

x_3 sin a:;

Limes lim

:1:-+0 a:;
***
Objasnimo sto se zbivalo u ovom primjeru. Brojnik i nazivnik ponistavaju se u Promotrimo funkciju f(x) = sinx
x
Zanima nas 8to se dogaaa s njezinim vri­
tocki x 3. To znaci da je brojnik funkcije djeljiv s x ~ 3. Dijeleci ga stirn clanom,
dobivamo
jednostima kad x tezi null. Tad i brojnik i nazivnik leze nuli i nije jalino slo ce
se dogaaati s njihovim kolicnikom. Primijetimo da je funkcija f(x) ~ pama
(x-3)(x2-x 2)=x2_x 2, x
f zax =1= 3.
x-3 f unkcija: f (-x) -x
= - sinx
= - -
-x
= sinx
x
=f ()x. Z
ate'Je dovoI'Jno promatrati.
Sad je vidljivo zaSto je limes funkcije jednak 4 kad x tezi k 3. ponasanje funkcije za pozitivne vrijednosti varijable x. !mamo:
214 , 55, LIMES FUNKCIJ8 215

Zadatak 8. Izracunajmo sljede6e limese:

x f(x) , sinkx . sin3x

C. lim 1 - cos2x
1 ()}NI47 A. h m ; B. lIm -:--2x ;
x-->O X x-->o sm x..... 0
0,1 0,99833 t>
0.01 0,99998 A.
0,001 0.9999998 sinkx
-- =
I'1m sinkx ,k= hm
' -
sin-U. k = k .
X x-->o u-->o U
Ocekujemo da ce vrijediti

, sinx

B.
, sin 3x
I
'lm--=1. Im l - ­
x..... o X sin3x -<-->0x 3
sin2x . sina - 2'
*** 11m
x--+o X
Nacrtajmo jedinicnu kruinicu. Neka je x reaIan 0<x<nj2.
C.
kut od x radijana.
, 1
I1m cos2x I'lID = 2'x.....
hm (Sinx)2
-- 2
=, <!
x.....o x.....o o X

f1..imes u beSkOI'l~~nostI)
~)r Pri promatranju funkcija potrebno je promatrati i limese u slucaju kad varijabla
~?\ tgx tezi u beskonacnost. Izracunajmo dva jednostavna limesa, uvode6i zamjenu x = ~.
U
Tad ce nova varijabla u tefiti nuli:
x
o
x \
r=1 II Sl. 5.52,
1= X
Jim u = 0,
It--+O+
lim
x..... -oo
1=
X
lim
" .....0­
1.1. = 0,
Oba limesa zapisujemo jednom formulom
Povrsina kruznog isjecka Pi veca je nnvriiine trokuta OAB ,
trokuta OAC: 1_ 0
x - ,

fOAB < Pi < POAC

oznaka ±oo znaei da je svejedno tezt Ii x u -00 iIi u +00.

Troku~ OAB jednakokracan je s krakovima duljine 1 i kutom x medu njima. Duljina '
Slieno, za svaki prirodni broj n

luka AB jednaka je x. Ttokut OAC pravokutan je s katetama du1jina 1 j tgx, Zato je

1. 1 1 .l. :::: lim u.n :::: o.

2 smx < < 2 tgx x" "..... 0

Primjer 9. Izracunajmo limes racionalne funkcije:
Prva nejednakost daje:
. sin x
SlllX < x==><x
1.
lim
3x +1 = [x 1 31+1
= _] = lim _1.1._ 3+ 1.1.
_ = lim _ _
lim (3
" ..... 0
+1.1.) 3
_, <!

Iz druge nejednakosti dobivamo

x-->±oo 2x 1 ,,:""021 1
1.1. u-->O 2 u 2~ (2 - u) 2

sinx sinx
u

x < --, ==> cosx <

cos x x
Limesi racionalnih funkcija mogu se racunati i bez uvodenja zamjene,
Vrijedi dakle:

sinx u vidu da vrijedi lim

x-+±oo x"
.l. = 0, Brojnik i nazivnik racionalne funkcije podijelimo
cosx < x
< 1. ,
najvecom potencijoIIl varijable x:
.. v' k 1 Z . sinx v ' k 1: ,31
Kad X tefi 11Jeva stfana cosx tez1 '. ate 1 -X- tezl
. aJ 3x+ 1 2- + ·
1lID
x-->±oo
(2 -+­
3
x2
1)
x3
, sinx I lID
x->±oo +
lim
x->±oo 1 , ( 1+ 1
=1:2 2.
IlID - - = 1. +--­ IlID ­ 2)
x--+o X x x3 x.....±oo x x 3 ,

....
 :tIl)
5. FUNKClJE
5.5. LIMES flUNKCIJE 217

***
teje
SHeno se racunaju i limesi iracionalnih funkcija.
Primjer 10.
lim
X-+OO
(1 + .!)X e. x

- x) lim ---r=="=':;;:-------'-:!. Neka sad x tezi u -00. Racunamo ovako:

X-+ex>

lim
X---t-oo
(1 + .!)x [X= -uJ
x
= lim
U-"(X)
(1- .!)-u
U
lim
u-+oo
(_U)11
U 1
Iim~
X-+OO ~ + x
x-+eo
. 1 1
1 )(U-I).
lIm - <1
1+-­
x--->eo 2' ( u 1

.
=u!!.,m
eo
[(
1+
1
u_
U-I] lim
11->00
-It
u-1 = e1 e.
1.
Limes lim
:1:->0
(1 + :I:

Primjer 11.

+ ~l)U
1

Pokazali smo da niz s opcim clanom + ;;l)n.Ima I'Imes l~(l+X)X ~ [x=~] lim
u-+±eo
e. <l

smo oznaeili s e.
Vidjet cemo da vrijedi i opcenitiji rezultat:
***
lim + x-l)X (l)X
lim 1 + X- e.
X--->+ex> X--->-eo
Neodredeni izrazi ~
Ovdje x moze poprimiti bilo koje realne vrijednosti, a ne sarno cjelobrojne kao t!
gornjem nizu. . . . Limese elementarnih funkcija racunamo jednostavno primjenom svojstava limesa (limes zbroja,
razllke, umnoska, kvocijenta i potencije), osim u slucajevima koji se kose s pravilima raeunanja­
Postoji sedam tipicnih situacija neodrectenih izraza, kad je racunanje limesa sIozeno i zahtijeva
*** posc:bne tehnike. Ispisimo tih sedam izraza i ilustrirajmo svaki primjerom (neke od njih smo vee
Dokaz tvrdnje. Neka je x > 0 Izracunali).
za koji vrijedi n ~ x < 11-+1 _Onda odabrani (veliki) realni broj. IZaberimo prirodni broj n
0 sinx
1 1 1 1. --,
J+--<1+-~1+_ 0 x
n+1 x n
Odavdeje: 00
2.

(1+ ll!lr (1+~r ~ (1+~r+1

co
< 3. O· 00 lim x·lnx
X.... o
. Ako x tezi k 00, on(da n te)Zi ,::~octer k 00(. Lim~S)desne stra(ne ove n)e:1ednakosti je: 4. 00 00 -x),
I
lim
1'l-+oo
1 + !n. lim
n-+oo
1 + n- . Jl-tOO
Jim 1+ !
Iz
) . e -_ >
e. 5. leo lim
X"" 0
(1 +x)x,
Na sHean se nacin dobiva limes lijeve strane
6. 000
lim
11-+00
(1 + _1_
+1
)11
n
e.
7. 0° lim (x
x--->l+
Dobili smo:

. C!.ve Jimese puno jednostavnije racunamo primjenom diferencijalnog racuna. 0 tome se uci II

e ~ lim
X--->ex>
(1 + 1 ~ €,

VJsokoskolskoj matematici.

***
 218 5. 5.6. NEPREK1NUTOST FUNKCIJE 219

Primjer 12. Racunanje limesa racunalom. Pri racunanju Iimesa sluzimo se racunalom
6. sljedece limese

( r+
bisrno predvidjeJi kolika je rnoguca vrijednost limesa. Medi.Jtim, tako dobivenu vrijednost mo
.?+1
dokazali matematickim putem. Naime, postoje situacije kad ce racunaio dati besmislene rczu

pa svaki ractln moramo uzeti S veJikom dozom opreza. Evo primjera. Predvidimo racunalom limes
A. x-->oo
lim (1 ~x)X B. lim
X----+OO
(1 + ~ ) -x-
x
C lim x+2
• x-+oo X + 1 ,
3
.
'
1
x2 -2
+2);Z. D. E. lim In(1 + x) ; E
rl m
In(x+2)
--­
In2
x x-+o x
Racunajuci racllnalom, dobit Cerno sljedece vrijednosti
mogu neznatno razlikovati za
racunala). Provjerite na svom racunalu!

x I (x)
±1 2.000'-;;00""0""00""0;--
±0.1 2.704813829
±0.01 2.718145929 Pojam neprekinutosti funkcije, iako intuitivno jasan, pojmovno je vrlo dubok i
±0.001 2.718280469 slozen. OgraniCit cemo se samo na iznosenje osnovnih ideja. Detaljno se neprekinutost
±0.0001 2.718281815 proucava u visokoskolskoj matematici.
±0.00001 ] .000000000 Ako je podrucje definicije nepreldnute funkcije interval, njezin graf funkcije mo­
±0.000001 1.000000000 zemo nacrtati ne podiZuci olovku s papira.
je izgJedalo da je limes 2.718281···
e, medutim, manje vrijednosti za x, I
da je limes 1. Koja je prava vrijednost?
y y
Po proslom primjeru vidimo da limes mora biti e. IVleuuum,

znoscu (obicno deset znamenaka) i one nije moglo razlikovati bro.

su u posljednja dva primjera zapravo racunate vrijednosti

110000000000 i 1,uuuuuuu\JV\JVIJ. Ovaj ,
primjer pokazuje da moramo biti
zbog gresaka koje nastaju zbog zaokruzivanja brojeva. <l
Razmislite kakav bismo zakljucak a limesu izveli da smo poeeJi odmah uvrstavati brojeve poput
x x
posljednja dva, nastavljajuci s jos manjim!

[Z~d~~i5.51 Sf. 5.53. (desno)

1. [zracunajte sljedece limese:

2
***
B.• lim 2-1 C. lim u - 2u +1 se i funkcijska vrijednost y = f(x). Prirodno
A. lim. (x + 1)3(x - 2)2;
x-+ x-+o x+ 3 ; u-->2 u+ se moze ocekivati da ce 'malena' promjena varijable x imati za posljedicu 'IT!alenu'
2. [zracunajte sljedece Iimese" promjenu varijable y. Taj zahtjev upravo predstavlja svojstvo neprekinutosti fun:lq::ije
· x+2 B. c. u-1 f· '..
A • I 1m -2--;
x-+2 x 4 u2 +2u - 3' Neka je Xo E !»f. Oznacimo s I:u: prirast (promjenu) varijabJe x. To je po
D. Ii m ---==--=-! E. E lim x odabrani broj (moze biti i negativan), s jedinim zahtjevom da interval [xo, Xo + I:u:]
" ..... 1 tt2 - 2u +1 x-+Ol- u podrucju definicije !»f ..
3. Izracunajte sljedece limese:
3x+2 5 3t - [2 _ _ y=f(x)
A. B.
Y+"Y
____ I

C• .
lIm --
X---+ex:> 3+x
(x
4. lzracunajte sljedece Iimese:
3x - 2sinx
-z2
- -) ;
4 +x2

xsinx
D. lim
X-->ex:>

C. lim sinx
Y>-------- ~fAr-ft<'~)-KX)
-----.r'i~i-~-Y~'''.''.,1)I
A. B. iI .o.x I
4x 1- cosx; x-+O x I
Sf. 5.54. Prirast varijable Ax od­ I I
5. Izracunajte sljedece limese rectuje prirast lunkcijskil! vrijedno­
J I '
I
I
A. lim (~ B. lim ( V·Ix +";x + -fi - .fi.); sti .6.y x x+"x
x ...... ex:> X-700

C. x....,
lim ( \Yx) ; D. x~i1:,(x-
ex:> Kad se varijabla x .promjeni od xo na xJ xo + I:u:, vrijednost funkcije f se
 220 5. FUNKClJE 5.6. NEPREKINUTOST FUNKCIJE 221

=
promijeni od YO f (xo) na Yl f (Xl) f (Xo + Ax). OVU promjenu oznacavamo s
6f (Xo) , no cesce rabimo jednostavniji zapis Ay:
I
Ay = N (xo) := YI - yo f (xo + Ax) (xo)·
/
= y Y

--:h
L= f(a)
Kaiemo da je Ay prirast (promjena) funkcije f u tocId Xo· r/

Primjer 1. Neka je f (x) = x2 - 2x + 2. Odredimo prirast Ay u tocki Xo = 2.

L- i
,/
Ay=f(xo+Ax)-f(xo)::::f(2+Ax)'
+ Ax)2 - 2(2 + Ax) + 2J - 2

(2)
a x x ------I :a x

4Ax + (Axf - 2Ax:::: 2Ax + (Axf·

Sl. 5.55. a) FU/lkcijaje lIeprekilluta U tock! a jer je I(a) jed/lako limesulullkcije u toj tock!; b)
Prekid, limes /le pas/oj!; c) Prekid, funkcijska se vr!jednost razlikuje od limesa
Vidimo da vrijedi:

Ax --->. 0 :=:;.. Ay -j. O.

Racunavsi na istovjetan naCin, za prirast u bilo kojoj tocki Xo dobivamo: y

Ay 2Ax(xo - 1) + (Ax)2.
Kako je Xo evrsta tocka, opet vrijedi:
Ax ---> 0 :=:;.. Ay -j. 0,
Sf. 5.515, Funkciju 1 (x) = sgn(x) /Ie mo­
sto mozemo zapisati kao Zemo definirati u nuli tako da bude ne­
prekilluta IUllkcija, jer ne postoji njezin
Ax ---> 0 f (xo + Ax) ---> f (xo), limes It llulL Stavimo Ii 1 (0) 0, kako
ill je uobicajeno, lunkcija !ma prekid /I O.
f = 6.>:--->0
lim f(xo + Ax). <)

***
. Neprekinutost funkcije Ponovimo jos svojstvo neposredne zamjene, napisano na nesto
Funkcija f neprekinuta je u t?cki xo E t!Jf ako
naCin
f(xo) lim f(xo + Ax).

= 6.>:--->0
.
Kaiemo da je f ~neprekinuta funkcrja ako je neprekinuta u svakoj Limes neprekinute funkcije
tocki iz podrucja definicije. Za nepreIdnute funkcije vrijedi u svakoj tocId podrucja definicije
=f(a) =1
Vidimo da postoji cvrsta veza izmedu pojma neprekinutosti funkcije i limes a Kazemo da se jimkcija i limes mogu zamijeniti iii da s limesom mozemo
funkcije. Opisimo detaljnije koja je veza neprekinutosti i lime.<;a. uti pod funkciju.
Sve elementarne funkcije neprekinute su u svakoj tocId u kojoj su defi­
Kriterij neprekinutosti nirane.
Funkcija f neprekinuta je u tocId a E t!Jf ako vrijede sljede6i uvjeti:
10 . Postoji lim f (x) .
x--->a
20 Vrijedif(a) lim (x).
Ako bar em jedan od ovih uvjeta nije ispunjen, za funkciju kazemo da ***
je preIdnuta u tocki a.
U tockama u kojima funkcija nije definirana, mozemo racunati njezin limes.
=
Postoji Ii limes L, tad stavljajuci 1 (a) L funkcija postaje neprekinuta u [ocId a.

10..
 222 5.7. POJAM FUNKCIJSKE JEDNADZBB 223

]
Sl. 5.57. Funkcija f (x) sinx tfrl (1)
x -- -----~------.
ima limes I u Iluli. Stavljajuci -11: 01 11: 211:
x Ta se jednakost moze napisati ovako:
1(0) = J, dobivarno Ileprekillutu
(2)
funkeijLl na <"itavom R.

Mozemo postaviti obratno pilanje: Koje funkcije zadovoljavaju jednadzbu Postoji li uz

eksponencijalnu funkciju mozda jos neka?
Jednadzba (2) primjer je funkcijskejednadzbe. Rjesavajuci funkcijsku jednadzbu, mi trazimo
Je Ii 1 prekinuta u nuE? Kako se ta tocka ne rialazi u podrucju· sve funkcije koje zadovoljavaju postavljeni uvjet.
f x .
o neprekinu niti 0 prekinutosti u toj tocki. Intui­
rl()7iv·Ii!'l"!'l'm() kao nrekinutu
tocki. Razlog tome je sto limes u nuli * * *
ne postoji, pa nije ispunjen uvjet
kazano,junkcija Slican primjer mozemo dobili krenuvsi od svojstava logaritarnske funkcije, f (x) loga x ,
Temeljno svojstvo !ogaritrna:
se ne moze definirati u nuli taka da broj proglasimo
IO&l(xy) IO&lx + logaY
vrijednoscu funkcije u nuE, onda ce f
ne postoji
limes.
mozemo napisati U obliku funkcijske jednadzbc
(3)

I~
Dakle,logaritamska Postoji Ii mozda jo~ koja funkcija
koja zadovoljava
Rjesavanje funkcijskih jednadzbi slozena je zadaea. Mi Cemo se zadovoljiti promatranjem
najjednostavnije ali i najvaznije funkcijske jednadzbe.

[C~;';chyjeva jednadzba I

\:'
""/oCka Jedna od najvaznijih funkcijskih jednadzbi je jednadzba ob!ika
neprekiJllJlru:i
I(x+ y) =f(x) +/(y) (4)
Sl. 5.58. Funkcija I (x) u
x koja se naziva Cnuchyjevajednadibn. Odredirno njezina rjesenja.
nali nije niti neprekilluta niti preki­
Iluta, Jer u toj tocki nije defillirana. yO. Dobivamo I (x) = I (x) + I (0) Ie je 1(0) O. Stavimo sada y == -x:
/pak, kako /le pOstO}l nlezin limes, =
x) I{O) 0 teje/(-x) = -/(x) za svaki x.
ne InOUInO je u null deJmirati takG x y. Dobivamo
da postane neprekilluta

I Z~daci 5.61 Zato je Idil1i"l1ip.mn da vrijedi

1. Racunajuci prirast funkcije, uvjerite se da su sljedece funkcije neprekinute: ~~'iii!lii1illJl!!~ il! ~I illi! I I 1i!!iJ!I$ ill~!i~i!;@S>iII
A. .?- + 5x - 3 , u tocki x = 3 ; Augustin Louis Cauchy (Pariz, 21. kolovoza 1789 - Sceaux,
23. svibllja 1857.), Po zavrsetku skolovanja radio je !cratlco vrije­
B. 1 ,u tocki x = 1 ; me kao l/lzenjer, a .7813. zapoceo s predavanjima i znanstvenim
x istraiivanjem. Vee 1816. postaje Clan PariSke akademije i preda­
C. I (x) = Vi., u bilo kojoj tocki x> O.
vac na Ecole poly technique. Od 1830. do 1838. putllje po Evropi,
2. U kojim su tockama sljedece funkcije neprekinute? U tockama prekida odredite jednostrane a po povratku u Pariz ostaje bez nekih svojih pozicija jer /le
Iimese.
prtstaJe drZati katedru uz uv)ete koje InU postcivlja nova vlast. Uz
X,. x < 0, { x, x < -1,
Eulera, Cauchy je matematlcar s Ilajvise objavljenih znanstvenih
A/W { 2 . R/W= ? radova: preko 800 iz aritmetike teol'ije brojeva, algebre, fJ.eo­
x, X ~ 0, X-, x ~-1. metrije, matelnaticke analizc, di'lerenciJalnih )ednadibi/ teorLjske
3. Odredite vrijedllost funkcije u naznacenoj tocki tako da ona bude neprekinuta. mehanike, matematiCke fl.Zike i bugih padrucja. Prvi aaje strogu
definiciju neprekillutih ftmkcija, .istraiule ki;mverg~cij" redova
'?--9 u2 +2u-8 i iiefilllra i.ntegral kao limes integralmh suma. N,a)ve6i mu je
A·/(x) --3,x=3; R/(x)= 2 ,u=2.
doprinos u teoriji lunkcija kompieJislle varijable i di]ere/lcijalillm
x- II - 511+6
jednadibama. .
 224
. 5.7. P01AM FUNKCIJSKE JEDNADZBE 225

za svaki x iz podrucja definicije. Oznacimo S C (nepoznatu) vrijednost funkcije u tocki

C = f(l). Onda vrijedi, izjednadzbe (5), stavJjajuCi x J: . " " *
f(ll) == CIl, "In EN. Jednadzba == f(x) +fey) rjesava se zamjenom x lOu, Y = 10":
Stavimou x== f(lOU ·lOv) ==!(lOu)
II
Stavimo g(lt) . Gornja jednadzba prelazi u
. JI 1 J
f (1) Ilj ( -) ==?­ f (- ) = -f (1) = C . _, + v) = g(u) + g(v),
II II Il II
Cu. Kako iz lOu = x slijedi u = logx, imamo
Uvrstimo
. sad u (5) !II na mjesto
. 'I i ~n na mjesto x, i zatim iskorislimo
odakle je
:::: Cu <==> ((x) = Clogx= logax
f (~)
II
Inf (~)
Il
= C· ~.
II
L'l neku pozitivnu konstantu a. (Provjeri da je a 10I/C .)
Prema tome, za svaki pozitivni radonalni broj q vrijedi
. f~ ~, Logaritamska funkcija f (x) = 10& x (a > 0) jedina je neprekinuta funkcija koja
zadovoljava funkdjsku jednadzbu
gdje je C neka konstanta. Za negativni raelonalnj broj q je f(q) = -f( -q) = -( -q) == q, pn (7)
vrijedl za svaki raelonalni q. f(:x:y) == f(x)+ fey)·
SHjedi Ii iz toga da mora biti f (x) = ~~ Z3 ~vaki realni broj x? Odgovor je: ne! lako su
racionalni brojevi gusti u realnim, iz (6) ne smlJemo lzvesti takav zakljucak. Da bi takva tvrdnja bila
istinita, moramo zahtijevati da funkdja f bude nepl'ekilluta! .
Pretpostavimo da je f neprekinuta. Onda se za svaki realni broj x moze pronaci niz racionalnih
brojeva (qn) koji tezi ka x (recimo, niz njegovih decimalnih prikaza) pa Co biti
f(x) ==f( lim qn) == lim f(qn) lim Cqn = Cx.
IZadaci 5.7 I
n--+oo n-+oo n-+oo
Time smo dokazali -x
1. Akoje f(x) a , a> 0, a"" 1, dokazile daje f(2x) == 2· (f(x»2 1.
Funkeija f (x) ::= Cx jedina je neprekinuta funkcija koja zadovoljava Cauehyjevu jed­ 2. Pokazite da navedene funkcije zadovoljavaju zadanu funkcijsku jednadzbu:
nadzbu .
f(x+y)::=f(x)+f(y), Vx,y. A,f(x) sinx,f(2x) 2!(xh!1-f 2(x);
B. g(x) Jogx, g(x) + g(y) = g(:x:y);
Cf()_~f(t)+!(It) t+u

. t - t ' f (t) - f (u) t u'

D. f(x) log(x+1)'f(~-2) -2)=f(x);

* * * E. <p(u) == eu- 1
, <p(u 2) =: <p(2u 2 - u)q:>(l + It _ u2 ).
Znajuci rjesenja Cauehyjeve jednadZbe, mozemo odrediti i rjeSenja jednadzbi (2) i (3). Potra­
zimo rjesenja jednadzbe ~ , 3, KOlikOje!(2),akOje f (x)-2fG) ::=x, VXER?
. f(x+y) =f(x)f(Y)
4. Odredite re-alne funkcije f iz sljedecih funkcijskih jednadzbi:
f(X)+2!(~) (x-l)'f(x)+f(~)
koja su neprekinute funkcije. Neprekinuta funkcija koja zadovoljava ovakvu jednadzbu mora
bili pozitivna, za svaku vrijednost argumenata, u sto ovdje neeemo detaljriije ulaziti. Stavimo A. =x; B. =
g(x) = log(f(x» , Vrijedi:
C. f(x)+2f(1-x)=x; D. (x+l)f(x) 1-fG),f(0)=J;
log(f(x + y» = log(f(x)f(y» log(f(x» + log(f(y»,
to jest
+ y) g(x) +
Funkcija g zadovoljava Cauchyjevu jednadzbu. Njezino je neprekinuto rjesenje = Cx.
Zato je
Cx
log(f(x» = Cx ==?­ = lO == (lOCy = aX
za neku pozitivnu konstantu a. Time smo pokazali:

Funkcija f (x) == ti' (a > 0) jedino je neprekinuto rje1ienje funkcijske jednadzbe

f(x+y) =f(x)
 6.1. PROBLEM TANGENTE ! BRZINE 221

Primjer1. Nekajef(x) =x2 +2 odredimoprirast L'"y funkcije

a) u tocki Xo := 1., .
b) u tocki Xo 3,
c) u po volji odabranoj tocki Xo E R .
a) Racunamo po
I>
I
L'"y =f(1 + ilx) = (1'+I:1x?+2-(1+2) = +2.I:1x.
6.
h) Sada
L'"y f(3 + 1:1x) - f(3) (3 + 1:1x)2 + 2 + 2) = 1:1x2 + 66x.
Derivacija c) Opcenito je:
~:!,i':V~':~:f;if?~~~!4if:* ~16:\ ;;.:.y£<'~ ~ ;~~';~~~ .. ¥~:t~~~ <~; ,~</1;·:.i{~'~V~1!1,%~1:~~·~:k~Jf.r$'·':/"";:,*. >.-~::-\ .i(/<"S4'~·~~.6:i~j~~0.i<[t::.?,*,~;'%"i;:t~~~'~~
L'"y = f(xo + 1:1x) - f(xo) = (xo + 1:1x)2 + 2~. (x~ + 2)::=: + 2xo6x.
Primjecujemo da ovisi i 0 tocId Xo i 0 iznosu prirasta ilx. <l

Primjer 2. Nagib pravca. Nekaje sada f (x) h +I linea rna funkcija. Odredi­
'1. Problem langenle j brzine 226 5. Tangenlll i normal. na graf fllnkcije . 255
mo prirast u istim tockama kao u proslom primjeru.
. 2. Derivacija [unkcijc. Pravila derivimnj •.... 235 6. Pad i rasl funkcijc. Ekstremi ..... 259
3. Derivacija slozene funkcije . . . . 244 7. Tijek funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 273
4. Derivacija inverzne funkcije .... 250 8. Primjene diferenciialnol?: racuna ... 281

U ovom cemo poglavlju nauciti .<:>s~~ve difere~cijalnog ra~una, najjaceg 'oruzja' kojim su ma­
tematieari obogatili covjecanstvo. ~IJec J~J)odrucJu ~a~ema~.ke ~ kOJem ~e na djelotvoran nacin
iskoristava idcja 0 beskonacno mahl11 vehc!Oa~a, kOJa J.e dVIJe tlsuce godma zaokupljala velika­ Sl. 6.]. Nagib pravea jednak je
ne liudske misJi. Ogr<:>.mna je vazD?st d'ifer~ncIJalnog racuna u tome sto pomocu njega opisujemo koe/icijefltu smjera pravea i dobi­
zakone na kOjlma se temelJI nas SVIJet. va se kao omjer 6.y/D.x. On je
stalan u svakoj toCki xo

t> a) U tocId Xo ;0;: 1 je:

L'"y = f(l + 6x) - f(l) = + ilx) + 1- (k· 1 + l) k/'o,;x.
b) U tocki Xo 3
L'"y = f (3 + 1:1x) - f (3) k(3 + 1:1x) + l- (k· 3 + l) = k6x.
p'rirast varijable i prirast funkcije definirali s~o u proslom poglavlju, pri opisu c) Opcenito
neprekinute funkc!Je. Sad cefIl:o te poJt;nove detaljm~e .~poznati i iskoristiti u opisivanju
pada i rasta funkcIJe. Spomemmo JOs jednom defimClju. L'"y = f(xo + 1:1x) = k(xo + 1:1x) + I - + I) kl:1x.
Neka je Xo E @f i I:1x prirast varijable x. Prirast funkcije f u tocki Xo oznaca­ Vidimo da su u svakoj tocki Xo dobiva isti izraz za prirast funkcije. Takoaer vidi­
varna s L'"y iii L'"f(xo) a definiramo na naem: mo daje arnjer prirasta L'"y/ I:1x stalan ijednakkoeficijentusmjera k pravca y = h+l.
koeficijent smjera odreduje, kao sto nam je poznato, nagib pravca. Dakle,
L'"y = L'"f (xo) Yl - Yo = f(xo + 1:1x) ­ lineame funkcije ima u svakoj tocld jednak nagib. <l

se moze definirati i opcenitije, za po odabranu f1.lnkcij1.l f .

 228 6. DER 6.1. PROBLEM TANGENTE I BRZINE 229

Nagib grata funkcija
Nagib pravca jednak je koeficijentu smjera k, a moze se izraziti kao
k tu = tga,
. pri cemu je a kut sto ga pravac zatvara s pozitivnim dijelom x -osi.
Neka se na graf funkcije / moze povuci tangenta u tocki. (XO,Yo).
Nagib grafa funkcije / u tocki (XO,yo) definifamo kao nagib pripadne
tangente.
Da bisrno odredili koliki je tocno nagib grafa funkcije u nekoj tock~ moramo
odrediti koeficijent smjera njegove tangente. To nije jednostavan posao. Cak niti za
tako jednostavne funkcije poput polinoma ne znama jednostavno odrediti tangentu u
po volji uzetoj tocki na grafu.
Pokusajmo do tangente doei na sljedeCi nacin; tangentu cemo zamijeniti sa se­
kantom, pravcem koji sijeee graf funkcije u (barem) dvije tocke. 0 udaljenosti tih
\ocaka ovisit ce koliko se sekanta razlikuje od tangente (slika 6.4).

. Nagib govori 0 brzini rasta funkcije. Kod pravca je nagib konstantan. Govorimo
da linearna funkcija raste jednako brzo u svakoj tocki. Nagib moze biti i pozitivan i
negativan. Kod pravca nam je poznata ovisnost rasta (pada) 0 predznaku koeficijenta
k: Sl, 6.4. Sekanta je pravac koji profa­

zi toCkama (X,y) i (x + Ax,y + 8y)

za k < 0 funkcija pada, Ita grafu Jullkcije. Sto je vrijednost

za k = 0 funkcija je konstanta, prirasta Ax manja, to ce sekanta bi­

t! bolja aproksimacija za tangentu u

za k > 0 funkcija raste. tocki (x, y) . PUstajuCi da Ax tezi

lluli, iz jedlladibe sekante dobivamo

x
Pad i rast su to veei !ao je veea apsoluina vrijednost koeficijenta k. Jedlladibu tallgente
y

Neka je T(xo,yo) tocka u kojoj racunamo nagib, S(xo + &,YO + ~y) toCka nn
~ k;O grafu kroz koju Vllcemo sekantu TS. Nagib sekante je ~y . Kad se S priblizava tocki
I:!.x
x T po grafu funkcije / , onda sekanta prelazi u tangentu u tocki T.

Sf. 6.2. Koeficijent smjera i

llagib pravca
***
Odaberirno neku funkciju i pogledajmo kako joj racunamotangentu.

Nagib funkcije. Tangenta na graf funkcije

Funkcije razliCite od linearne nece imati jednak nagib u svakoj tocki. To znaci da
. njihQv rast (pad) nece u svakoj tocki biti jednak. Ilustrirajmo to sljedecom slikom. Primjer 3. Neka je y f(x) ;Z. Nadirno nagib tangente na graf te funkcije u
tocki (1,1).
y

J\J,
t> Tangentu cerno zamijeniti sekantom. Trebarno odrediti koeficijent srnjera
pravca koji prolazi tockorn (1,1) i tockom s koordinatama (1 + tu,/ (1 + tu)) , koja
takoder lezi na grafu funkcije. Vrijedi:
/;
k>O
/(1 + tu) = (1 + tu)2 1 + 2tu + (tu)2,
x te je koeficijent smjera

Sl. 6.3. Rast j pad funkcije mozemo ilustrirati nagibom pravaca /coji tangiraju graf jimkcije. k = ~y = /(1 + tu) - /(1) [1 + 2tu+ (tu)2] -1 == 2 + tu.
Primjeeujemo da fimkcija pada tamo gdje je nagib pravca Ilegativan, a raste tamo $dje je on tu tu I:!.x
pozitivon. Na prijelazu izmeitu rasta i pada nagib tangente jednak je null
Vidirno da njegova vrijednost tezi k 2 kad tu tezi u nulu. lato je nagib tangente u
*** tocki (1. 1) jednak 2. <1
 230 6. 6.1. PROBLEM TANGENTE I BRZINE 231

Kad bih ja nastavila yoziti kako sam vozila jes cijeJi sat, naletjela bih na zid na kraju ulice!
- Vas je brzinomjer 90 km/h!
- Moj je brzinomjer pokvaren j odavno ne radi.
Kao sto viditc, policajac nije uspio objasnili slo je to brzina od 90 km/h. Znale Ii to vi ucinHi?

* * ,.
Ako automobil prijede put od 120 km za 2 sata, njegova je prosjecna brzina
60 km/h. To dakako ne znaCi da je ta brzina bila konstantna duz cijelog puta. Qna
se tijekom putovanja mijenjala (brzina je funkcija vremena!), a prosjecnu vrijednost
dobili smo dijeljenjem prijedenog puta vrerrienom provedenim na putu.
Na sliean nacin mozemo dobiti i prosjecnu brzinu na nekom manjem dijelu pu­
ta, Smanjujemo Ii dio puta, odnosno promatraju6 sve krace vremenske intervale,
oeekujemo da ce prosjecna brzina biti sve bliza trenutnoj brzini,
bolu It Nacrtajmo s-t dijagram prijedenog puta koji oplsuje ovisnost prijedenog pllta s

/
o vremenll t. Graffunkcije t!---+ s(t) je nalik na ovakav:

***
Izracllnajmo nagib tangente 1I po volji uzetoj tocId (xo,Yo) na
eficijent smjera sekante dobivamo racunaju6i kvocijent lJ.y
argumenta:
f (xo
IJ.x

+ 1J.x) = (xo + &)2 = x~ + 2xolJ.x + (&)2,

s+ As ' =.........
,-
ri- ,. -
, - ,•
I
,
"..._
~
I
'
I
I
J
". ,

lJ.y = f (Xo + &) - f (Xo) = 2xolJ.x + (&)2,

i
, I
I '
I :

& = 2xo + 1J.x, HAt

Pustivsi da IJ.x tezi nuli, dobivamo nagib 2xo.

Tako na primjer nagib u tocki grafa s apscisom -1 iznosi - 2, nagib u tocki
aps:cisom 3 je 6 itd, Izracunavsi nagib, mozemo napisati jednadzbu tangente, Promotrimo vremenski interval automobil
za iednadZbu pravca koji prolazi zadanom tockom i ima poznati put od So = s(to) do So + fI..s = s(to + Prm,ip.~nll brzina utom intervalu vremena
je .
fI..s
Y Yo = k(x - xo) = 2xo(x - xo), V= ­
M
Tako
***
Primjer 4. Mjerenjem je utvrdeno da je prevaljeni put tijela koje slobodno pada u
vakuumu dan formulom
1
s= -gP
Pr~blem b~i~~u, 2
u trenutku t nakon pocetka padanja.
Odgovor na pitllnje slo je brzina nije jednOSlllvan, 0 tome izv[sno govori Qvisnost puta 0 vremenu lako je mjeriti: dovoljno je tijelo pustati da pada s raz­
licajca i vozacice koja se moze procitati u znamenitim The Feynman Lectures !icitih visina i mjeriti ukupno vrijeme pada. Tako se dobiva gornja formula. Teze je
nobelovca R. P. Feynmana:
Gospodo, vi sle prekrsili pravila voznje kroz grad. Vozili stt') brzinom od 90
odgovoriti na pitanje: kolika je brzina tijela pri padu?
Oproslite, to nije moguce. Kako sam mogla vozili 90 ki10metara na sat, kad vozim tek sedam Racunajmo prosjecnu brzinu u vremenskom intervalu od t do t + M:
minuta?
1
Radi se 0 tome, gospodo, da biste za jeclan sat preiHi 90 km kad biste nastavili voziti na is!i v = -IJ.s = = gt + - g , M.
nacin, IJ.t 2
232 6. 6.1. PROBLEM TANGENTE I BRZINE 233

Promatramo li sve krace vremenske intervale, tad je At ->0 i prosjeena brzina

trenutna brzina u trenutku t:
Sir Isaac Newton, (Woo/sthorpe, 25. prosinca 1642. - Ken­
=:: gt. <l sington, 20. ozujka 172Z) engleski je Jizilrzr, matematiear i
astronol'n. Po zavrSetku studija u razdoblju od tri godine (1665.­
Z667J. napravio je nekalikn otkriea fundamentalne vainost! iz
raz/icitih podrucja znanosti. U matematici, postavio je osnove
*** diferencija/nog raclma i integralnog raculla. Newton Je nazivao
derivaciju fiuksacijom od latillskag f1uere - teCi. Osnivac je
Primjeri s tangentom is brzinom vode nas do istih izraza, promatranja kvocijenta suvremene mehanike (Newtonovi zakoni), otkriva principe gravi­
tacijske sUe, kao i neke teme/jne zakcme optike. 1668. izradio
~ kad & teti nuli. Drugim rijecima, promatrarno limes: je prvi teleskap na prillcipu refleksije. 1672. objav/juje djelo
New Theory about Light and Colour. Mettutim, temeljne radove
iz maternatike i astronomije - model gibanja n.ebeskih tifela
lim Ay =: lim f (xo + &) ­ f (xo) . - objavio je tek na nagovor prijatelja punih dvadeset goaina
nakon njihova nastanka u djelu PhiJosophiae NaturaJis Principia
8X-.O& Ax-+O & Mathematica za koje se drJii da je najveci pojedinacni doprirLOs
znanosti.
AIm taj limes postoji, nazivamo ga derivacija funkcije f u toeki Xo i oznacavamo s
fl(XO) .
Gottfried Wilhelm von Leibniz (Leipzig 1. srpnja 1646.
Hanover 14. studenoga 1716.) njemaCkI mozo! i matematicar,
Derivacija funkcije osnivaC Berlinske A/iademije manosti. lti61. upisao je pravni
faklllte~ a uz pravo studirao je jilozofiju i matematiku. Do/dorirao
Derivacija funkcije f u tocki Xo je broj: je 1660./ a Ilakoll toga radIO u diplomatskoj sluzbi. Na brojllim
putovanJima upoznao se s mllogim matematiearima svoga (loba
fl( ) ­ r Ay r f(xo + &) ­ f(xo) i Iljihovim radovima. U isto vrijeme kad i Newton utvrdio je
Xo - ,J:::o & e1:::o & ' asnove diferellcijalnag' i integralnog roCuna. Autor je vdille
matematickih simbola i oznaka diferencijalnog i integratllog ra­
ukoliko ovaj limes postoji. Taj je broj jednak nagibu k tangente na graf cuna kakve danas karistima. Za aerivaciju je rabio oZ/lakU dy.
Uveo je pojam di[erellcljala po kajem se I eitav raeUlI /laziva
y = f (x) u tocki (xo, yo): diferencijalni racun. On ga je tretiraa kao 'beskollaCnO mali
prirast'. U njegovim se rodovlma po prvl put pojav/juje i teorija
f'(xo) = k= tga, a[gpritama. Otkrio je pojam binarnog sustava I izumio stroj za
a je kut sto ga tangenta zatvara s pozitivnim dijelom x -osi. rtlcullanje slozeniji od Pasca[ova.
Za funkciju f kazemo da je derivabilna (diferencijabilna) na intervalu ~.~Nr~
<a, b> ako u svakoj tocki tog.intervala postoji derivacija f'(xo). Time je na
intervalu <a, b> definirana funkcija f koju nazivamo dedvacija funkcije Postoji Ii derivacija po volji odabrane funkcije u bilo kojoj njezinoj toeki? Odgovor na ovo
,t. pitanje je: ne! Da bi funkcija imala derivaciju, ona mora zadovoljavati neke uvjete. Ne ulazeCi u
Derivaciju joil oz~acavamo simbolima detalje, istaknimo jedan nuzdan uvjel.

fl(x) dfd~) = ix Dxf·

Nuzdan uvjet za postojanje derivacije
---

Da bi funkcija imala derivaciju tI nekoj tocki, ona mora u loj tocki biti neprekinuta.

Dakaz. Ako funkcija ima derivaciju u toeki x, onda postoji limes:

· f(x+Ax) -[(x)

*** I1m
Ax-,O Ax
Raznolikost U oznacavanjima dcrivacije nije'posljedica nedostalka dogovora 0 oznakama, vee Kako nazivl1ik iezi nuli, da bi limes postojno, mora i brojnik leziti nulL Zato je
znak vaznosti koju pojam derivacija ima. U razliCitim situacijama rabe se razlicite oznake (pa cak i
neke koje u ovoj knjizi neeemo spominjati), kako bi zapis bio sto razumljiviji. . lim f (x+ Ax) :::: f (x),
Ova raznolikost 1I oznacavanjll vtlce svoje korijene jos iz najranijih dana razvitka diferellcijal­ Ax-.O
nog racuna racuna koji se iemelji na pojmu derivacije. Osnivacima diferencijalnog racuna drie sto znaci da je f neprekintlta u tocki x.
se veliki matematicari 1. Newton i O. W. Leibniz. Ovaj je uvjet nuzdan, ali ne i dovoljan. Th znaci da obratna tvrdnja nije istinitai funkcija
Newton je do pojma derivacije dosao preko fizikalllog model a ~rzjne. On je rabio oznaku S je neprekinula ne mora imati derivaciju u toj tocki. .
koja se i danas koristi za oznacavanje derivacija po varijabli koja predstavlja vrijeme. Leibniz je do
pojma derivacija dooao preko problema tangente.
 234 6. 6,2. DSR1VACIJA FUNKCIJB. PRAV1LA DERJVIRANJA
~

Primjer 5. Navedimo primjcr

Neka je f(x) = Ix - 21, Ona je neDrekmuta

XO 2, Racunamo:

Ay -OI&:l
dx = = ~. Postupak odreoivanja derivacije neke funkcije nazivamo deriviratgent. Iz •
nat cerna derivacije elementarnih funkcija i nauciti neka osnovna pravila derivi rac,u­
Zato je
P?~~at c.emo d~ su eleme~tam~ funkcije de~ivabilne u ~vakoj t,?cki x POdrucjar~~~~
lim
Ay
- lim
-Ax
-1
'
i 1m Ay
~..
I'
nn -Ax =1 mCIJe (osim mozda u rubmm tockama). Iz tlh razloga cemo tocku u kojoj racu
Ax.....O- b.x. Ax.....O- Ax ) Ax~O+ L,U; Ax.....O+ Ax derivaciju oznacavati jednostavno s x, bez ikakva indeksa. i. namo
Racunanje derivacije funkcije odviia se u tri bitna koraka. I
i ne postoii lim : funkciJ'a nema derivaciju u tocki 2,
J Ax..... a .
Nacrtajte graf ove funkcije i uoeile zbog cega ova derivacija ne postoji. <l Racunanje derivaciJe
1) Izracuna se vrijednost f (x + Llx).

*** 2) Izracuna se kvocijent = f (x + Llx) - f (x)

Naglasimo da svaka elementama funkcija ima derivacijuu svim tockama u

kojima je definirana, osim mozda u nlbnim tockama podrucja definicije. U to cemo se 3) Izracuna se limes F (x) =
uvjeriti racunajuCi derivacije svih elementarnih funkcija, Geometrijski, to znaci da u
svakoj tocki njezina grafa mozemo povuCi tangentu na graf funkcije.
Za nas je vazniji drugi problem: kako se ta tangenta racuna? Kako se racuna
derivacija po volji uzete funkcije? U nastavku cemo odrediti formule za derivacije Odredimo derivacije nekih funkcija. Za pocetak, izvedimo dva jednostavn

vila zaderiviranje konstante i deriviranje umnoska konstante i funkcije. a pra-

elementarnih funkcija i utvrditi neka temeljna pravila deriviranja,

l!adaci 6.1 I Oerivacija konstante

Ako je e konstanta, a f derivabilna funkcija, onda

1. Izracunajle kvocijent t za funkciju f u zadanoj locki xo:

(e)'
(el)'
0,
= c-/"
A. [(x) =;Z - 3x + 1 , Xo :::; 1, xo = 2, 1I bilo kojoj tocki Xo E fijf ;
B. [(x) = 2., xo 1, Xo = 2, u bilo kojoj tocki Xo E ~f;
x
C. [(x) = -/X, Xo 1,' Xo = 2, u bilo kojoj tocki Xo E
2. Pokazite da .Ie nagib tangente u locld (xo,Yo) na grafu funkcije f(x) = + bx + c jednak Dokaz. Izracunajmo limese levocijenta
+ b.
3. U kojoj tocki je tangenta na parabolu y = x 2 +2 paraieina s x-osi? Za konstantnufunkciju f (x) = e vrijedi f (x + Llx) i:, te je
4. Odredite jednadzbu tangente na parabolu y = ;Z + 2x - 3 u tocki s apscisom x =1. e-c
S. Odredite jednadzbu tangente na parabolu y x 2 koja je paralelna s pravcem y = -4x.
~~-Llx..!..---"----"---'- = Llx =0
6. Tijelo baceno lIvis brzinom Vo = 5 m/s kre6e se po zakonu set) = vot - ~st2. U kojern je i zato i fl(X) 0 U tocki x.
trenutku njegova brzina jecinaka 2 m/s? U kojem je trenutku ona jecinaka nllli? Kolikom ce Za funkciju x f-* imamo
brzinom tijeJo pasli na

II, m 6.Y_l·
- - 1m
-
-e 1m
I' f(X+Llx)-f(x)
-e
Ll.x-+O Llx Ax.....O Ll.x.....O Llx -

* **
Odredimo derivaciju nekih polirioma.
" U visokosko/skoj matematici daju se primjeri funkcija kojc su neprekinllie a nemaju derivaciju nili u jcdooj
loeb! Konstrukdja takvih funkcija
 236, 6.2. DERIVACllA FUNKClJE. PRAVILA DERIVIRANJA 237

Prlmjer1. Derivacijalinearnefunkcije. Nekajef(x) kx+I.Ouda Primjer 4. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = ~.

l:J.y = f(x + &) ­ f(x) + + /- kx /= k I>
X.
Primjenjujuci formulu (1) za derivaciju potencije, racunali bismo ovako:
& & & '
te je
f'ex) = lim l:J.y = k
G), (x- 1)'
_?
-x -
1
-x­2'
r e'
f,x-->O & Uvjerimo se u to racunajuci ove funkcije po definiciji. Vrijedi, za x f:. 0:
u svakoj tocki x . 1 1
~ - x (x + &)
Derivacija linearne fuukcije kOllstalltna je i jednaka koeficijentu
pravca. Posebice, derivacija identiteta f (x) x je :i 1. <I
L\y
&
= (xx+ &) -
.x .& -
-1
(x + &)x
1
.,....-­
x2
&
kad & -+ O. <I
. Primjer 2. Derivacija funkcije f (x) = Xl. Racunajmo u tri koraka:
1.
+ &) (x + &)2 =:2- + 2x& + (&)2. 1
2•. Derivacija funkcije !(r£) = -.
r£
L\y =f(x+&)-f(x) x2+2x&+(~)2_:2- 2x­ &

3.
& & & I­ . G)' 1 (2)

= lim ~~. lim (2x + &) 2x.

8x-+O L.1A­ 8x-+ 0

D,akle, (:2-)' = 2x. <I

Primjer 5. Odredimo derivaciju funkcije f (x) =
I> Primjenjujuci formulu (1) za derivaciju potencije, racunali bismo ovako:
Primjer 9. Derivacija funkcije f (x) = . RacunajuCi na isti naCin, imamo:
1. 1), 1 1_1 1 _I 1
f(x+ &) = (x+ &)3 x3 + + 3x(&)3 + (&)3. (x:1 :2x:1;::::2x 2 = 2.JX' x > O.
2. Opravdajmo tu formulu, racunavsi po definiciji. Vrijedi
l:J.y f(x + &) ­ f(x).
~ ~+.JX
& & 3 3 & ~+&+.JX
+ 3x4-Ax + 3x(&)3 + (&) - x 3:2- + 3x& + (&f. 1
= & --:::==---;: -+ -2)X-x
3.
lim
2
lim (3x + 3x& + (&f)
= 8x-> ;::: 3x2. kad & -+ O. Derivacijaf' defmiranajena intervalu <0, (0) ,afunkcija f na intervalu
8x-+ 0 & 0 [0,(0) . Nacrtajte sliku funkcije f (x) = i uocite zbog cega ne postoji derivacija u
Dakle, (X"')' 3x2 . <I nuli. <I

***
Pokazat cemo kasnije da za svaki realni broj n vrijedi: Derivacija funkcije !(x) = Vii

Derivacija potencije 1
Funkcija f(x) = x/', n E R, n f:. 0 ima derivaciju 2.JX·
(x")' = n;il-! .
Izraze za derivacije funkcija x 1--+ 1 i x 1--+ .JX zbog njihovih vaZnosti treba
x
Gornja tri primjera pokazuju fonmila istinita za n = 1,2,3. zapamtiti, bez izvodenja iz opcenite formule (1).
 6.2. DERIVAClJA FUNKClJE. PRAVILA DERIVIRANJA
239
238 6.

3. Pokazimo sad (Ova je formula posebni slucaj (7), ali zbog njezine vaznosti, korisno ju
:I: '" * je upamtitl.)

[Pf!~ii;d~ri"iranja I
b.y
, Ax
g(x) - g(x + Ax)
= Axg(x)g(x + b.x)
g(x+ . 1 --+
Da bismo mogli derivirati po volji uzeti polinom, moramo pokazati kako se g(x)g(x + Ax)
vira zbroj (iii razlika) dviju funkcija.
Koristeci ovu formulu i fonnulu za ri",r;variill nmrllll<ta kvocijenta racunamo ovako:
Da bismo pojednostavnili racunanje derivacija, sluzit cemo se sljedeCim
:::
f:
rna, koje popularno nazivamo 'pravila deriviranja'.
, =I'(x). _(1) +f(x).
gx
'(_1)'
g(x)
Pravila deriviranja =f'(x)' 1 +f(x), -g'(~) =f'(x)g(x)-f(x)g'(x)
Nekasu fig na istom intervalu I. Tada vrijede ':"I'~U"""<l g(x) g(x)2

1. Derivacija zbroja. Funkcija f + g je derivabilna i vrijedi ***

(f +g)' =f' +g', PrimjenjujuCi pravila 0 derivaciji konstante s pravilima 0 derivaciji zbroja, moze­
2. Derivacija umnoska. Funkcija f g je derivabilna i vrijedi mo derivirati po volji zadani polinom.

(fg)' =f'g + ftl, PrimJer 6. Izracunajmo == !.i3 + 2x - 5 .

3. Derivacija kvocijenta. je derivabilna u . 1 I

u kojoj je definirana i vrijedi P'(x) = (2:x3 + 2x- 5)

- g2'
tI
= a x3 )' + (~~)' + (-2x)' + (-5)'

(~)'=.~ = -21 ·3x2 + -3

·2x-2-0
3
2
= _x
2

+ 2. <l

:·:·1' se sarno
'j Dokaz. 1. Oznacimo zbfoj funkcija s h(x) = f (x) + }p.riVlIr.l1n polinoma treba dobro U prakticnom racunu
:. ~

h'(x)= lim
,~ &-"-lO (;; _ ~~ + a2 - 3)' 5x4 - ~ . 3~ + 2 . 2x
a s malo vjezbe, moguce je i koeficijente pomnoziti prije ispisivanja.

lim
&--0
+ &--+0
lim =f'(x) +g'(x). Primjer 7. Izracunajmo derivacije funkcija
1.
+. Dokazimo (5). Stavimo y h(x) = f(x)g(x). Vrijedi (xVi)' = Xl. Vi +x· (Vi)' +x· 2~ = ~Vi.
b.y
Ax= 2.
+x+ 1)1' = (x 2 )'(x3 +x + 1) + . (x 3 +x+ 1)'
= f (x + Ax) - f (x) g(x + Ax) + f(x) g(x + Ax) g(x)

= 2x(~ + x + 1) + x2(3~ + 1) = 5x4 + 3~ + 2x.

3.
1)1 (x 3)' 3x2 3

kad Ax ..... O.
(.i3 = - (x3)2 = = - x4 '
 240 6, 6.2. DERIVACUA rUNKClJB. PRAVILA DERIVIRANJA 241

4.

2x. +
( x- 3
I)' (2x + 1)'· (x - 3) (2x + 1)· (x 3)'

(x - 3)2
Derivacija negativne potencije
Ako je nprirodan broj, onda vrijedi

2(x 3) (2x+ 1) 7 (~)' == It (8)

(x 3)2 = - (x - 3)2' <l
Ove fonnule treba nauciti koristiti taka da se pOjedini dijelavi odmah

Primjer 8. Izracunajmo derivacije funkcija:

***
1.

- x)(x2 + 1)]' = (3x 2 - 1)(x2 + 1) + (,i3 - x)(2x) ,

Primjer 10. Ako izraz oblika +x 1 derivirarno poput kvocijenta, dobit cerno
toe an rezultat:
2.

[vx + 1(x2 +
1

2.Jx+ 1 (x
2
+ 1) + '(2x).
( x2 +: - 1)' = . 4'
3. 4(2x+1) (x2+x-1)·O 2x+1
16 4

Vi
( Vi +1
I)' =
1
= Vi(Vi + 1)2' <l
ali se to tako ne radio Rijec je 0 umnosku konstante i funkcije:

x2 +x - I)' = ~(x2 +x I)' = ~(2x + I),

4 ( 4 4
Dakle, pri deriviranju ovakva razlornka, deriviramo brojnik, a nazivnik prepisujemo. <l
Primjer 9. Dokazimo fonnulu (1): (x")' nx',-I za sve cjelabrojnc

broja n,
***
I> Ako je n prirodan, tvrdnju eemo dokazati indukcijom. Za n
1,2,3 tvrdnju
smo vee dokazali. Pretpostavirno da tvrdnja vrijedi za broj n. Onda, po pravilu
Derivacije trigonometrijskih funkcija
derivaciju umnoska, irnamo

(x"+I)' = (x' x")' = x' . x" + x· (x")' x' + x· n,x'I-l = (n + 1 )x". Odredimo derivacije trigonometrijskih funkcija.
Time je tvrdnjadokazanaza svaki prirodni n, Derivacija funkc~je sinus. Trebat ce narn vrijednost limesa

Za negativne brojeve n potenciju x" mozemo napisati u obliku razlomka: 1

[ ' sin u 1m = (9)

o
=~.
u..... U
x'::::.: 1
X-II x
ttl koji je racunat na str. 214.
Ovdje je In -n pozitivan broj. Neka je y = sin x . Izraz !1y transformirarno koristeCi trigonometrijski identitet

(x" )' = (1)'

-
xl n
mx'n-I
-m--
xlll+1
1_ 1
-n--
x-II+ 1
nx11-1 <l
razlike sinusa:

uy
A
= sm. (x + L.)
LL\. -
. 2
smx = cos
x+D.x+x. x+D.x-'x
2 sm 2

Tako na primjer racunamo:

= 2 cos (x + ~) sin ~,
(X -4)' - 4 ·x -4-1
Sad irnamo
Isto tako, vrijedi: D.x), D.x . D.x
!1 2 cos ( x + - sm D.x sm­
~ + 2:) D.x2
(~)' = (x- s ), = -5. -5x-6 == 5
= ;; 2 cos (x -t COSx' 1 = cosx,

2
no, bolje je zapamtiti tu vrijednost direktno: kad D.x -t O.
 242 6. D 6.2. DERIVAClJA FUNKCUE. PRAVILA DERIVIRANJA 243

Derivacija funl<cije kosin us. Izvest cemo izraz za ovu derivaciju na sliean Derivacije viseg reda
Druga derivacija funkcije f derivacija je prve derivacije. Oznaeavarno

..
cos(x + Ax) - cosx .
-2sin (x Ax) sin b.-t .
+ 2: je s f /I . Derivacije treceg i cetvrtog reda oznacavamo sf" i f IV • Za vece

Sad imamo: brojeve n, derivaciju n -tog reda Qznacavamo s f(n) .

.Ax fin) (x)

/::"y 2 sm­
+ 2 ~2 --T sinx,
Ax
2
kad Ax --T O.
Derivacija funkcije tangens i kotangens. tangens derivirarno kao

Primjer 11. Za f (x) = x4 + a3 x + 1 vrijedi:

kvocijent funkcija:
/'(x) 4x3 + 6~ -1,

(sin x)' cos x - sinx( cos x)' /"(x) = laZ+ l2x,

(tgx)' =
cos2 x flll(X) = 24x +

cos2 x + sin2 x 1 fIV(x) == 24,

cos 2 x
O. <l
. Slieno dobivamo derivaciju kotangensa:

(ctgx)' = (COSX)'
-.­
sm,X 1
Primjer 12. Za funkciju f(x) = ­
sinxsinx-cosxcosx -sin2 x-cos2 x 1 X
• ?
sinL. x sm-x
flex) - x;,
*** f'I(X) ~,
x
Derivacije trigonometrijskih furikcija 6
==
1\0",
PokaZimo da je za tu funkciju:
(sinx)' = cos x, (COSX)' =­
1
(ctgx)' == _ 1 f(n)(x) (-lY'x:~l'
Dokazujemo indukcijom. Za n 1 tvrdnja vrijedi. Pretpostavimo da je tvrdnja
istinita za derivaciju n -tog reda. Ondu za sljede6u derivaciju vrijedi

df{n)(x) := ~[-1 n.~]

Derivacija drugog redal dx ( ) x lt +1
nl •
= (-It· (-1)-'--'-;;-----'- <l
Ako funkcija lima derivaciju u svakoj tocki interval a <a, b> ,
onda je I I i sama
funkcija definirana na tom intervalu. Njezinu derivaciju oznacavamo sf" i nazivamo
je drugom deIivacijom funkcije I .
Na primjer, ako je == ~x +xZ, ondaje/'(x) = - \ +2x,/,,(x) = 23 +2, Zadatak 13. Odredite derivaciju n -tog reda funkcije f (x) = xfiX ,
r x I>Izracunajte nekoliko prvih derivacij a i provjerite indukcijom da v~ijedi I (II) (x) :=
zaxfO.Zaf(x) sinx fl(X) cosx, II/(x) = sinx za svaki x E R. (x+n)fiX. <I •
Analogno se definiraju viseg reda.
 244
6. 6.3. DSRIVACIJA SLOZENE FUNKCIJE 245

Primjer 14. JednoIiko ijednoliko ubrzano gibattie. Derivacija brzine naziva

akceleracija. To je dakle druga derivacija puta po vremenu. Pokazat Cemo kako se derivira kompozicija, ako znamo derivacije svake poje­
Prj jednolikom gibanju, prevaljeni je put linearna funkcija vremena: dinacne funkcije. Racun se osniva na ideji da se uvede zamjena u dx). Onda

set) = blt+ boo Ilu = g(x + L\x) - g(x)

Njegovaje derivacija v(t) =
ovoggibanjajenula; aCt) = i ime gibanju). Akceleracija i zbog neprekinutosti od g vrijedi Ilu -T 0 kad L\x -T O. Slozenu funkciju
Pri jednoliko ubrzanom y == hex) = f(g(x)) mozemo napisati ovako:
put je kvadratna runKCl]a vremena;
y f(ut u
s(t) = b2 P + btt + boo pa vrijedi
Deriviravsi ovu funkciju, imamo:
lim Ily === feu + Ilu) - feu) = lim [feu + Ilu) - feu) .
vet) Sl (t) = 2a2 t + ah L\x
L\x-O L\x "x->O Ilu
v/Ct) = 2a2. f(u + Ilu) -feu) . lim g(x + L\x) - g(x) ;= f'(U)'
=
Dakle, akceJeracija je konstantna, odakle i ime gibanju. . <I Ilu .6.~->0 L\x

I Zadacl6.2 , Time Sme dobili formulu za raeunanje derivacije slozene funkcije.

Derivacija slozene funkcije

1. Derivirajte sljedeee funkcije:
Derivaciju slozene funkcije racunamo formulom
A. I (x) := x4 ­ + 3x ­ 1;
B. ((xl
14 1 3
3"x - 2X' + 1; f(g(X)' f'(g(X»)' g'(x), (1)
2 3
C. I(x) +.,; D. f(x) == vx+ ~; sto zapisujemo joil i na ovaj nacm:
x x....
E. f(x) (3-4x)(2 3x+l);
E {(xl == (1- vx+x)(1- vx- x ). f(g(x»)' u
2. sljedece funkcije:
Ova se formula naziva i pravilo 0 ulancanom derivrranju.
A. ((x) ~2;
= x­ B. I(x) 3 2x ;
x C. f(x) = 2­
x
x 1 vY-l
D. f(x) = E. I(x)=~; E f(x) xvx x
3. Derivirajte sljedece
+ . .
yX-l x-vx . ***
Pravilo mozerno iskazati rijecima: slozena se funkcija derivira tako da se deriva­
A. I(x) xsinx; B. f(x) = xsinxcosx; C. t (x) = tgx ­ ctgx; 'vanjske' funkcije pomnozi s derivacijom 'unutarnje'. Pritom se mora paziti na
D. I(x) 1 ­ tgx ; J ; argument vanjske funkcije.
J + tgx E. [(x) == tgx+ _ F. f(x) = x+ tgx.
cos x x-tgx Naglasimo jos jednom da je poredak deriviranja suprotan od poretka racunanja
4. Odredi te sve derivacije funkdja
vrijednosti slozene funkcije, kad prvo racunamo vrijednost unutamje funkcije.
A.f(x)=2.;(5 3x, B. ~~, C.f(x)=ax4+b.?+CX<+dx+e.
Primjer 1. Odredimo derivaciju funkcije vX2+ x - 2. .
5. Odredite polinoro treeegstupnja oblika f(x) =ax3 +bx zakojijell(J) 1, f"(l) = 4. OVdje je y f (x) = Vi, u g(x) = xl + x 2. Po formuJi (2; imamo
6. Odredite prve dvije derivacije fun kcija:
A. f(x) tgx+clgx; B. f(x)=sinx tgx; C. f(x)=tgx.ctgx. 2x+l
= f I (u)'g' (x) = ]
. . ( 2x + 1) = <I

***
Pravilo deriviranja slozene funkcije treba temeljito izvjetbati. Pritom valja izbje­
gavati pisanje zamjenske varijable u, kao u gornjem primjeru, Umjesto toga, treba u
Pokazali smo kako se racunaju derivacija funkcija poput f (x) = ..;x i g(x) argument derivirane funkcije f uvrstiti cjelokupnu vrijednost g(x), i zatim nastaviti
derivirati funkciju g. To je tim vafuije jer se na isti nacin deriviraju i kompozicije
xl + x ­ 2. Mozemo Ii pomocu njih odrediti derivaciju slozene funkcije sastavljene od tri i vise funkcija:
h(x) =f(g(x)) = Jx2+x-2? f(g(h(x))) :=f'(g(h(x))) . g/{h(x)) . h'(x).
 246 6. 6.3. DBRIVACIJA SLOZENE FUNKClJE :. 247

Primjer 2. Izracunajmo derivacije sljedeCih kompozieija. U zapamcenu deriva-.

yanjske funkeije uvrstirno njezin arb'1Irnent. Derivaeiju prve funkeije oznaeav;lt
***
d
Pogledajrno neke primjere u kojima se ulancano deriviranje pojavljuje na prirodan
cerno (vjezbe radi) sirnbolorn dx' nacin.
1. Primjena ulancanog deriviranja
~ (Vi + 1)3 (derivacija potencije u3 )

3(Vi + 1)2. (Vi + Primjer 3. Cisterna oblika Ijevka (obmutog stosea) visoka je 3 m, a polumjer
baze iznosi 2 rn. U nju se ulijeva tekuCina brzinorn od 15 1 u se~undi. Kojom
1 se brzinom podize razina tekucine u trenutku kad je ona dosegla 1 m?
= 3(Vi+ . 2VX
[> Nekaje h razina tekuCine u trenut­
Nakon vjezbe, naucit cerna ulancano derivirati, ne funkcije koje treba
derivirati: ku t nakon pocetka punjenja cisterne, a r
odgovarajuCipolumjer (slika 6.7). Tadje
2.
r 2 2

!!.-
dx V
/2x + Vi = (deriviramo korijen i rnnoZimo h 3 =* r= 3h.

~h , iz­
s derivacijorn argurnenta)
Velicina koju trazimo je derivacija
1 .(2+ 2~)' racunata u tocki za koju je h == 1 m.
cemo volumen tekuCine izraziti leao funk­
3. dju variiable h:

~ v.r-~+-----;:'jx=z+=Vi 1 .[(1 + . (2x + 2~) ]. V(h) ~:n:r2h

3
4:n: h3
27'
SL 6.7.
Sadje
Za brzo (i deriviranje ovakvih funkeija treba uisUnu puno vjezbe. <J dV = dV . dh == 4:n: hZ . dh

& dh & 9 &.

***
Korisno je tablicu deriviranja. elernentamih funkcija parntiti i u obliku koji je - Je rzma k'
Izraz dV'b' .
oJom se CIsterna pum:.
dt
prilagooen derivaciji slozene funkeije. Zaparntite sljedecu tablicu derivacija. dV 3
di = 15l/s 0.015 m /s.
deriviranja sloze'nih funkcija Zato, u trenutku kad je razina tekucine h == 2 m, vrijedi:
Za derivaeije slozenih funkeija vrijedi:
3/ 4:n: 2 2 dh
0.015 rn s = 9 . 1 m . dt'
(r)' = nfn-l . f', (sin!)' eosf
odakleje
(Vi)' = 1 .f', (COS!)I = -sinf ·f', dh
dt
9·0.015
4:n:
= 1.07 em/s. <J

(J)'=-f~ 11' Primjer 4. Balon se napuhava brzinom od 1 lis. Kojorn se brzinolJJ. povecava
njegov polumjer u trenutku kad on iznosi 30 em? , ..
1)' n , 1 t> Primjer je sHean prethodnom. Volumen balona u ovisnosti bpoluriljeru dan je
( f" = -~'f, (ctgf)' - sin2 f
formulom V ~r3:n:. Velicine Vir funkeije su vremena t. Vrijedi:
dV dV dr
Ovu cerna tablieu popunjavati onako kako budemo usvajali derivacije ostalih dt . dt'
elernentamih funkeija. te je
 6. DERIVACIJA 6.3. DERIVACIJA SLoiENE FUNKCIJE 249

dV dr
dt~

,r 30 em = 3 te je:
U ovoJ,.Je Je
'dnk
a os11. zadana dt
dV 1

dm3
1-~4'
z
dm .n:.­
dr Sf. 6.9. Brzina pomicanja
s dt' zrake svjetla mijenja se po­
loiajem locke T. U vrlo
dalekoj tocki, kad je!rut a
odakle je:
blizak 90", fa ce brzina
dr 1 0.88 mm <I
biti skoro beskollaclZo veli­
- --' s
ka! (ali se svjetlo prakticki
dt 361C s A 2ill1 T nece vidjeti)

t> Neka je x udaljenost osvjetljene tocke na obali od tocke A. Tad je x =

. Pri~jer 5. Covjek visok 180 ern udaljuje ,se brzinon: od l,m/s od ,svjetiljke koja tg a km, Brzina okretanja zrake opisuje se promjenom kuta a. Ona je konstantna:
se nalazl ~a stupu visokom 4 m. Kojorn se brzlllom poveeavanJegova sjena, kad je on
10 m udahen od svjetiljke?
da = 3 okr.
= 6n: rad
min min'
lediniee mjere moramo pisati tijekom racuna:
dx krn dx km . da Iad = _1_ . 6n: km
dt dt min eos2 a min
2 km ?km
6n:(I+tg a)-. =::6n:(1+x-) .
mm mm
Traillno ovu brzinu u trenutku kad je x = 2 km:
1.8 III SI. 6.8. Veeernja je set­ dxkm ?km kIn
Ilja idea/llo vrijeme za 6n:(1 + 2-)-. = 30n:-. = 5655 lm1/h. . <1
razmisljClI1.je 0 sloienoj mIll mm
\...~ _._.~
filllkcijl i ulallcClllom de­
rivirallju
_ _ _ _ ••• _. M_

y
x
Primjer 7. Pijesak euri na hrpu oblika stosca u kolicini 1 dm j Imin. Ako je pri­
t> Oznacllno s x ud~a1.jenost Covjeka od svjetiljke, as y duljinu sjene, Tad je tom uvijek visina hrpe jednaka njezinom polumjeru, kojom se brzinom ana povecava
nakon 60 minuta?
x+Y _ L t> Nakon 60 minuta u hrpi 6e biti 60 dm3 pijeska.
'--4 - 1.8'
1 1
V -r2 n:h = -h 3 n:
odakle slijedi y 9 . Brzina
. kh0 da Je
covJe . dx
dt =1m
~. Brzh;ta kojom se 33'
U tom je trenutku visina hrpe
mijenja sjena iznosi 1
60 dm 3 3'h 3 n: =* h = 3.855 dm.
dy _ .2-. . ~ = .! ~. nromiene dobiva se iz
dt - 11 dt 11 s Brzina

Vidimo da je ova brzina u svakom trenutku jednaka, ne ovisi 0 trenutnom poloZaju dV dV . dh =

h2 n:. dh
dt dh dt dt'
covjeka. <I .
gdje trebamo uvrstiti izracunatu vrijednost za h kao i SI. 6.]0.

brzinu promjene volumena :~ = 1 dm3/min. Zato

~ri~Jer 6. Svj~tio~ jeudaljen o~ ravnog d~tela obale ~ krn, NJegova se zraka dh :::: ~. dV = 1 .1 = 2.14 mm.
o~eee tn puta u mmuh. Kojom se brzmorn po.m~~e po. o~ali. zrakanjegova svjetla u dt h2n: dt 3.855 2n: dm2 min
<l

mJestu T koje je 2 krn udalieno od toCke A , naJbhze sVJetlOniku?

250 6.4, DERIVACUA tNVERZNE FUNKClJB . 251

I Zadaci 6.sl Primjer 1. 1. 1z y

funkciji g(y) =
Vx slijedi x =
i. Po f9rmuli (1) racunamo:
Zato jefunkcija f(x) = inverzna

1. Izracunajte derivacije sljedecih funkcija: /,(x) _1_ = 1 1

A. I(x) = (x lh B. = (x2+ 1f; t(y) 2y
c. I(x) (1- x)\ D. = (1 2J?)2,
2. lzracunajte derivacije sljedccih funkcija: 2. Inverzna funkciia n-tog korijena f (x) {YX je potencija x g(y) '= yn .
1. I(x) ';x2 + 1; 3. I(x) =';1 +3x2 ; 5. f(x);;
111
x-2 JX+1
=
= n .{}'x'.-I '
1. I (x) = ; 2. I (x) Vx-I.; 3. I(x) =
Ova je formula u skladu s opcom formulom za derivaciju potencije:

3. derivacije sljedeCih funkcija: 1 1_1 1

A. I (x) =sin(2 + I); B. I(x)=cos]; C. I(x)

3
2sinx+3sin . x;
( {YX)' = = -X"
n
=n /I = <J
x
D./(x) tg(JX); E.I(x)=ctg(2); F. siI12(2) .
4. Kamen baeen u vodu stvara kruzne valove koji se sire brzinom od 10
poveeava povrsina zahv3eena valom 0.5 S od pada kamena?
Koliko se brzinom coen;;a~ija logaritamskih funkcija I
Odredhno sad derivaciju Jogaritamskih funkcija. Kako se sve one mogu prikazati
pomocu lagaritamske funkcije jedne baze, kao temeljnu logaritamsku funkciju birama
fullkciju f (x) = lnx, cija je baza broj e, ·Broj e definiran je kao limes niza:

e lim
"-+00
+­n 1)"
Derivacija funkcije i derivacija njoj inverzne funkcije vezani su jednostavnim
pravilom. AIm je
StavljajuCi Un *
vidima da u" tezi nuli kad n tezi u beskonacnost. U
smo da vrijedi opcenitije:
pokazali

y f(x) ¢=? x =g(y) 1

e = lim (1 + u) ii
par inrerznih funkcija, onda vrijedi za svaki x E
Nekaje y lux. Racunama kvocijent diferencija

x.
Derivacija slozene funkcije daje: Ay
Ax
lnx 1 . -.:.. ,in
x Ax:
(x +x Ax:)

g'if(x)) .J'(x) = 1 ==? J'(x) =,,,1, \\'

=:;In
1 (
1+7
Ax) . 1
=~ln(1+u)u
1

iIi, y f(x):
Kad Ax tezi anda U tezi pa odavde slijedi:
1 1
flex) = g'(y) , g'(y) = f'(x) , . Ay 1 1
hm - - ·Jne
c,x-+o Ax: x x

Pravilo za deriviranje inverzne funkciJe

***
Ako su y := f (x) i x = g(y) meousobno inverzne funkcije, oIlda vrijedi: Derivaciju logaritma po bilo kojaj drugoj bazi racunamo iz veze logaritamskih
funkcija;
flex) g'~)' y = f(x). (1) l0!kx -
1
Ina
·lnx.

Zato je;
1 1
(Jogax)' = 1
x a
 252 6. 6.4. DERIVACIJA INVERZNE FUNKCIJE 253

Derivacija eksponencijainih funkcija Ovom relacijom odredene su funkcije y = "';1 - x2 i y =:0 - v'1 - x 2 . Za njihove derivacije vrijedi

Y
I
= (±v~I
1 _x2)
-2x
'Eksponencijalna funkcija inverzna je Iogaritamskoj:
y eX x = lny. Ovaj rezultat rnozemo napisati ovako:
X
Po pravilu za derivaciju inverzne funkcije, imamo: / --.
Y Y
(eXy =: (lnly)' = + = y eX. Upravo tu vezu dobili bismo da smo osnovnu vezu ~
vidu da je y funkcija od x:
+i 1 derivirali po varijabJi x, imajuCi u
y , x
2x + 2y . y' =0 Y =- y
.Derivacija eksponencijalne funkcije cr racuna se iz poznate veze:
c! = eX 1na =} (c!)' .I lna • (x In a)' = c! . Ina. Ovaj pokazuje kako se koristenjem implicitnih funkcija derivacija jednostavllo racuna.
izrazena preko varijabli x i y, no to u primjenama ne predstavlja nikakav problem.
Pritom Ce ona
Time smo dokazali sljedecu tablicu derivacija:
Primjer 2. Odredimo derivaciju funkcije definirane reJacijom
Oerivacija eksponencijalnih i logaritamskih funkcija xeY + = 1.
t:> Deriviramo funkciju s lijeve strane, imajuei u vidu da je y funkcija varijable x:
1 eY+Xtl./+2xy .y'
(logax)'= a = c!. Ina, 0
Odavde je
1
(lnx)' = :;, (eX)' = eX, +X2) -eY - 2xy ==> / ::: <I

~ ·f', (ef)' ef I Derivacije.ciklometrijskih funkcija I

f
Ciklometrijske funkcije inverzne su trigonomelrijskim pa je prirodno njihove derivadje traiiti
koristenjem formule za derivaciju inverzne funkcije,

*** 1. Derivacija funkcije arkus sinus. Vrijedi

y arcsinx ¢==? x::: silly.

Derivacija opce pot~~CiJ~1 Tu .Ie -1 ::s; x ~ 1 i - ~ ::s; y ~ ~ . Zato je cosy;;;: 0 i vrijedi

.4
., 1 1 1 1
. pad mozemo provjeriti da formula ( arcslOx)
'1'1 - sin2 y
cosy
(x')' rx- I Uocimo da fllnkcija arkus sinus ima derivaclju za -1 < x < 1 .
vrijedi za svaki realni r razliCit od nule. Iz jednakosti 2. Derivacija funkcije arkus kosinus. Vrijedi

x= Tu je -1 ~
y arccosx ¢==?

x ::s; 1 i 0 ::S;y::S; :rr. pa .Ie siny ;;;: 0 i vrijedi

x cosy.

po pravilu za derivaciju eksponencijalne funkcije i slozene funkcije imamo

, . 1 1
(arc cos x)' :::
(xr) = erlnx . (rlnx)' x . r. _ = rxr- 1 • = = siny =
x
Uocimo da i ova funkcija irna derivaciju za -1 < x < 1.
[ Derivacije impii;;i1:~il'l f~nkCfJ8)
3. fllnkcije arkus Vrijedi

Ako je funkrija zadana irnplicitnorn forrnuiom, njezinu je derivaciju moguce pronaci primjenorn y arc 19x ¢==? x::: 19y.

pravila. zli derivaciju sloZene fuokcije. Pritom trebamo sarno imati u vidu da je y funkcija varijabJ.e Zato .Ie
x.
(arctgx)' =
Neka je na primjer = -1- = = 1 + tg2 Y ­
2
x +v"'= 1.
 254 6. DERIYACIJA. 6.5. TANGBNTA I NORMALA NA GRAF FUNKCIJE 255

,f
Na sIiean nacin dobiva se i derivacija funkcije arkus kotangens.

Derivacije ciklometrijskih funkcija

Derivacije ciklometrijskih funkcija su Jednadzba pravca prolazi tockom (XO,Yo)
, 1 Y Yo = k(x-
(arcsinx)' (arctgx) ==
1 Ovdje je Ie koeficijent smjera pravca. Ako je pravac tangent a na graf funkcije f ,onda
je njegov koeficijent smjera jednak derivaciji funkcije u tocki xo:
J
(arc cos x) = ~, (arcctgx)' ==
V1 _x2 k tg a = f'(xo).
Normala na graffunkcije u tocki (xa,yo) jest pravac okomjt natangentu. lz veze
za koeficijente smjera okomitih pravaca znamo da koeficijent'smjera normale glasi
- f'(~o) , uz uvjet da je f'(xo) f O. . I

r:zad~;;i'0
1. perivirajte sljedece funkcijc;
. A. f(x) = x 3 lnx; B. f(x) e' + Inx; C. f(x) .r Inx;
D. f(x) Inx E. f(x) = e-XZ +2 ; R f(x) =x~;
x
G. ((x) = In(xVx) ; H. f(x) = .jiiiX; I. f(x) =
funkcije: Y(.1

1 x-l x
A. fIx) In -'-2-; B. f(x) = In cos - - ;
x
C. I (x) = In tg 2:;
x
G+~);
Sill
Sf. 6.11. Tallgenta i normafa Ila
E. = Inel-Cos2x., R f(x) = logl graf funkdje. Koeficiient smjera
D. f(Xl = Intg
e tangel1te jeilnak je ilenvaciji JU/lk­
cije u toj tocki x"
G. f(x) logez(cosx); H. = log.,;;;

3. Odredite prve dvije derivacije funkcija:

i/ eX 1 x2
A. x
B: x
C. f(x)
Jednadi:be tangente i normale
4. Izraeunajte derivacije funJj\cija u zadanoj tocki Tangenta na graffunkcije f u tocki (XO,Yo) imajednadzbu:
A. f(x) == i/-2, xo = 1; B./(x) (x+l)e- x ,XO=O;
Y-Yo=f'(xo){x xo).
!D. f(x) .:.21nx, Xo == 1; E. f(x) In(.:.2+1),xo=0.
S. lzracunajle derivacije funkcija Normala na graf funkcije u istoj tocki (XO,YO) ima jednadzbu:
A. f(x) = arcsin3x; B. f(x) = arclg,fi; C. f(x) X· arccosx; 1
n Y-YO -f'(xo)(x-xo).
D. f(xl arcsin 1 ; E. f(x) arcsin x F. f(x) ?arctgx.
x
=
6. lzracunajte dcrivaciju implicitno zadane funkcije y f (x) :
Ako je f' (xo) = 0 onda je jednadzba tangente y - Yo = 0, a normale
x-xo=O.
A. xy+?i= 1; B. x-'+xy+? 2=0;
C. xeY + y.r -5 = 0; D. (.:.2 + i)2 + xy O.

Primjer 1. Odredimo jednadzbe tangente j normale na graf funkcije f (x) =

i' - x +2
u tocki s apscisom 1.
I> Vrijedi f (1) =
1 1 + 2 == 2, pa su koordinate tocke na grafu funkcije (1, 2) .
Derivacijaje f'(x) =
3x2 - 1, zato 1'(1) 2. Jednadzba tangente je: "
y 2 = 2(x 1) ====? Y = 2x,
 256 6.5. TANGBNTA I NORMALA NA GRAF FUNKClJE 257

a jednadzba normale:
[ Tangente na krivulje drugog r~dH)
115

n Y- 2 = --(x - 1) ====> Y
2.
+- 2'
<) Odredimo prirnjenorn diferencijalnog ra<:uria jednadibe tangenata na krivulje drugoga red<l:
elipsu, hiperbolu i parabolu, koje smo drugim rnetodarna izveli u proslom razredu.
1. Tangenta na elipsu. Odredirno jednadzbu tangente na eJipsu

. 1
:? i
+ b2
Primjer 2. Pokaiimo da sve tangente na graffunkcije f (x) = - u bilo kojoj
x u tocki nil eli psi s koordinatarna (xo,Yo)· .
u prvom kvadrantuzatvaraju s koordinatnim osima trokut jednake povrsine. Derivirav~i lijevu i desnu stranu u jednadzbi elipse dobivarno:

2y , b x 2
I> Neka je xo apscisa po volji odabrane toc­ -a2x2 + b2
_. y =0 ==::} y
I
= --. -.
a2 y
ke, a YO njezina ordinata. Onda je Yo = 1
U tocki (xO, YO) ova derivacija iznosi
xo

odnosno xOYO = 1. Derivacija funkcije iznosi

b2 xo
/(XO) = . YO'
fl(X) = 1, pajejednadzba tangente: pa je jednadzba tangente:
b2XO
1
Yo = -2"(x xo),
Y
y- Yo = ~-(x-XO)·
2 a yO
Xo .
Nakon sredivanja:
2
8to nakon sredivanja daje: ayyo + b2XXo = 2.2
b XO + a2YO·2
1 1 Kako je b2 xij + a210 = a2 b2 jer toCka lcii na elipsi, ova jednadfba glasi:
XO + -Xo
Y == -"x +Yo· SL 612
..
a2yyo + b2xxo = a2 b2
Nekaje (m,O) tocka ukojoj tangentasijecex-os: odnosno:
YoY
+bf=l.
o= - XO1? m + xo
-
1
+ Yo ====>
Ovaj raelln vrijedi za YO '" O. Za YO = 0 radi se 0 tockama (±a, 0). Thngente u tim tockama
1
imaju jednadzbe x = ±a, pa uvrstavanjem vrijednosti za xo i YO vidimo da i u tim tockama ipak
vrijedi d6bivena formula.
-+yo
XO' 2. Jednadzba tangente na hiperbolu
m --1- xo(l +XOYo) == 2xo·
,., 2" :?
Xo 2" - = J
a
Neka je (0, n) tocka u kojoj tangenta sijece y-os: dobiva se na potpuno identi<:an nacin i glasi:
XOx_ YOY _
1 l+xoYO 2 a2 b2 - 1'
n=-+yo= =
xo xo Xo
Povrsipa trokuta iznosi: 3. Tangenta na parabolu. Jednadibu parabole napisat Cerno u obliku l = 2px. Derivaciju u
tacki (xQ,YO) na paraboJi racunamo iz:
2
2xo ' ­ 2yy' = 2p ==::} y' = E,
y
mn ~=2. <I
P=T= 2 lcje:
p
y'(XO) = Yo'
Primjer 3. Za funkciju f (x) = sinx je I'(x) cos x . U tocki xo = 0 derivacija Jednadzba tangente je:
iznosi 1'(0) = 1. Zato jednadiba tangente u tocki (0,0) na grafu funkcije glasi: Y- YO L(x­
YO
y - 0 = f'(O)(x - 0) ====> y = x. odnosno:
2
To znaci da graf funkcije sinus ulazi u ishodiSte duz ovoga pravca, dakle, pod kutom YYO=px-pxo+YO px+pxO p(x+xO)'
od 45 0 • <l Provjerite da i ova formula vrijedi u tocki Z8 koju je YO = o.
 6. DEIHVACIJA 6.6. PAD I RAS'f FUNKCIlE. EKS'fREMI 259
258

Napomena. Ako je kl negativan, takav da je i nazivnik u (1) nega~ivan, onda

je kut cp 02 - al veci od 90°, a izraz za tg cp negativan. Tad je potrebno uzeti
definira se kao kut izmedu njihovih tange, suplement kuta koji cemo izracunati racunalom, dakle, dodati mu 1800 •
Kut pod kojim 5e
nata u sjecistu. To 6e se dogoditi na primjer za funkcije fl (x) = 2 - xZ i hex) x2. U
1) koeficijenti smjera su kJ = f{(l) = (-2x) IX=l -2 i
= 2. Zatoje
4
tom
<:>.... 3
ali odavde citamo
fix) cp 1800 = -53°071
te je cp 126 0 53' .
pod kojim se sijeku
I Zadaci 6.:!]
1. Odredite jednadzbe tangenala 113 graf funkcije u tockama s zadanim apscisama:
Neka je al kut koji zatvara prva tangcnta s pozitivnim dijelom x 2
A. Y=X"XI =-2,x2 1; B. x +l=4,xl (Yl >iO);
koeficijent smjera, a az i kz kut koji zatvara druga tangenta i njezin koeHLOIJ"'Hl c. Y = lnx u nultocki funkcije; D. y = c
u presjecistu S osi ordinata.
Ako je koeficijent smjera negativan, tada jc i kut negativan, biramo ga unutar interval a
2. U tockama s apscisama xl 1 i x2 3 povueena je sekanta \1a gral' funkcije f (x) = 2-. U
(-~,O). kojoj je locki tangenla na graf funkcije paralelna toj sekanti'? .'
. Kut pod kojim se sijeku krivulje je cp = az - al i ova razlika moze poprimiti
3. Odredite jednadzbu nOfmale na krivuJ.ju Y = X· lnx, sto je paralelna s pravcern 4: - 2y + 3 = O.
vrijednost unutar intervala (0, n). Poredak krivulja biramo tako da bude kz > kl'
4. Kolika je udaljenost ishodista od tangente na krivulju y = Jx u njenoj tocki s apscisom 1?
odnosno az>
nozelno racunati i direktno, bez da racunamo pojedinaene kutovc sto
5. Pod kojirn se kutOl11 sijeku grafovi funkcija f (x) = x2 i g(x) = + 2 '?
IJVUIO"-"" moze biti korisno. Prisjetimo se kako se odreduje kut izmedu dvaju pravaca:
6. Odredite parabolu Y :x?- + bx + c koja dim pravae y = x u tocki (2,2).
k z -kl
tgcp tg(a? - al) = =. (1)
- '. 1 + tg al tg az 1 + kl kz
Koeficijcnte smjera racunamo pomocu derivacija:
~kl=f{(xo), kl fi(xo).

Primjer 4. Izracunajmo kut pod kojim se sijeku krivulje y = ..fi i Y xl u tocki Nagib tangente u tocki opisuje pad odnosno rast funkcije. Interval (a, b) na kojem
(1) 1) (nacrtajte sliku!).
je funkcija bilo rastuca bilo padajUea nazivamo interval monotonosti funkcije f .
I> Koeficijent smjera prve tangente je

kJ = = 1 Ll =~, Intervali monotonosti, pad i rast funkcije

Funkcijaf rastenaintervalu (a,b) ondaisamoondaakojef'(x);;:: 0
a
u svakoj tocki x tog intervala.
= 2.
Funkcijaf padanaintervalu (a,b) ondaisamoondaakOjef'(x) ~ 0
kz = = := 2x I
u svakoj tocki x tog intervala. .
Odavdeje

2-­ 3 RjesavajuCi nejednadzbu f (x) ;;:: 0, dobit cemo najcesce za rjesenje

k2-k1 2
--1 zatvoreni interval. Medutim, po dogovoru, interval om monotonosti smatramo otvoreni
tg cp = 1 + kl kz 1 +2 . 2 4' interval na kojem vdjedi ta nejednakost, dakle interval bez svojih rubnih tocaka. S
druge strane, je da unutar tog interval a postoje tocke za koje je f (x) O.
Kut iznosi cp = arc tg ~ 36°521. <l
 6. 6.6. PAD I RAST PUNKCIJE. EKSTREMI 261

260
Primjer 2. Odredimo stacionarne tocke i intervale monotonosti za funkciju f (x) =
Prlmjer 1. Odredimo intervale !I10potonosti za funkciju x4 -x-'.
. f(x) "'" _12X+ 1­ t>

t> t
Derivacija funkcije je (x) :;::;: 3:? - 12. Funkcija raste na onim intervalim
1. Derivacija funkcije je f' (x) 4x 3 - 3x2 = x 2 ( 4x - 3) .
2. Stacioname tocke trazima iz jednadzbe
b) n. koj;m. j' ['(xl) 0, • f'(x) = x2 (4x 3) 0

3x -12 2 0 ~ 3(X: + 2)(X - 2) ) O.

2 su rjesenja X1 = 0 i X2 = ~ .

Ova je nej~~na~o~t
isPUnjena;; x E <..-oO>.-~ (i~ x ~[2, (0). Po definiciji rasta 3. Intervali monotonosti su (-00,0), (0, ~), (~, (0) . Izaberimo po jednu tocku
pada funkclJe, vldlmo da ona raste nil illtevahtll 00, 2), (2,00). iz svakog intervala i odredimo predznak derivaciJe:
x== 1'(-1)<0 =} (-00,0) je interval pada,
v_I
," - 2> f'(~) <0 =} (0, je interval pada,
x=l, f'(l»O =}(i,oo) jeintervalrasta.
Sl. 6.74. Graffullkcije Vidimo da funkcija pada i na intervalu (-00,0) ina intervalll (O,~). Zato se moze
3 kazati da je (-oo,~) hiterval pada. Medutim, zbog vaznosti stacionarne tocke, mi
== x J2x+ 1.
cemo taj interval ipak rastaviti stacionarnorn tockom na dva dijela.
Funkcija raste /la illtervalima <-00, 4. Rezultate mozerno zapisati u obliku tablice koja opisuje tijek funkcije:
< 00>, <- 2, 2>
2, a pada /la illtervalu
-00 ° ~ +00
.. . nil tom intervalu funkcija pada. predznak f' +
Za x E (-2,2) vrijedi f'(x) <:: 0/ 0111. z;nak ,/ stavljamo na intervalu rasta, a funkcijaf '\. '\. ,/
Ponasanje funkcije opisujemo tab IC
znak '\. na intervalu pada. 2 +00 °
Skicirajmo gnu ave funkcije. U tu svrhu pornoci 6e nam podatak da su njezine
nultocke x = (trostruka!) i x = 1, kao i vrijednost u nekaliko karakteristicnih
f~
. predznak t
-00 +
,/
toM" x
f(x)
I-1
2
1-0.51 0
0.19 °I 0. 75
-0.11 °I
11 1.5
1.69
12
8
'
funkcijaf

"2 i'" X2'" := 2?

y

Sto se dogada u tockama X1 ;::::: -

U njima je vrijednost derivaci­
x _osl. Takve tocke nazivamo sbicionarnim
\
je jednaka nuli, tangenta je paralelna S
·tockama.
. . ~otonosti
Nalazenje stacionarnih tocaka i ir'l~r\l:trlonotonosti funkcije f nalazimo OVi111
Stacionarne tocke i inter" e .
postupkom : .. !'.
1) Izracunamo derivaCIJtI,( ) ;:::::0. Njezina su rjesenja staciooarne
J
4
Sl. 6.15. Graffunkcije -/ d r
2) Rijesimo jednadzbu f x x4 _~
tocke odrUcje defmicije podijeljeno je na inter­
3) Stacionarnim tocka:trl a Pvjer om predznaka derivacije odredujemo
vale monotooosti: pro ili intervali pada funkcije. Sto se dogada u tocki X2 == ~? Lijevo od te tocke funkcija pada, desno ad te
jesu li oni intervah rasta ._---------------1 tocke ona raste. U intervalu oko tocke x2 najmanju vrijednast funkcija popriroa ba~ u
tocki X2. Kazemo da je to tocka lokalnog minimuma.
 262 6. DERIVACIJA 6.6. PAD I RAST FUNKCI1B. EKSTRBMI 263

Definirajmo ovaj pojam za po odabranu funkciju I . PrilJljer 3. Odredimo ekstrem funkcije I (x) + 4x + 2.
Izracunajmo derivaciju:
[Ekske~i funk~ije I I>

-2x+4. M

Ona je jednaka nuli za Xo = 2. U interva­

lu (-00,2) derivacija je pozitivna, znaci
Minimum i maksimum funkcije - to je interval rasta. U intervalu (2,00)
KaZemo da je tocka Xo lokalni minimum funkcije I, ako postoji in­ derivacija je negativna, znaci - to je in­
terval (a, b) koji sadrzi tocku Xo tako da vrijedi terval pada. Stoga funkcija raste lijevo od
tocke xo, a pada desno od nje, pa je Xo
I (xo) < I (x), za svaki x E (a, b), x =1= X(}
maksimum funkcije. <l
Kazemo da je tocka Xo lokalni maksimum funkcije I , ako postoji
interval (a,b) kojl sadrz.i tocku Xo tako da vrijedi
> I (x), za svaki x E (a,b), x =1= X(}
Sf. 6.17.
Minimum i maksimum jednom rjecju zovemo ekstremima funkcije f .

Primjer 4. Odredimo ekstrem funkcije ::=; X3 - 3x2 + 3x.

/aka/";
maksinwm .1> Izracunajmo derivaciju:
/'

~
I'(X) 32 - 6x + 3 3(x
Ona je jednaka nuli za xo 1. U in­
SL 6.16. Ekstl'emi funkcije. Ri­ tervalu (-00, I) derivacija je pozitivna,
loka/n;
minimum jec lokalni oZllacava au
je vri­znaci da je to interval rasta. U intervalu
In jednost funkcije II toj tocki ve­ (1,00) derivacijaje ponovno pozitivna, te
6a (iii manja) ad v,ijednosti
u svim susjednim tolkama, ali je i to interval.rasta. Funkcija raste lijevo
\ to lie mora bili fJ:1a've6o (/loj­i desno od tocke Xo pa Xo nije ekstrem
\ munja) vrijednost wlkcije no
okolina tocke x () citavu podrucju d miclJe funkcije. <l x"

f>(J

lma Ii funkcija derivaciju u tocki Xo koja je ekstrem funkcije, onda mora biti
f'(xo) O. Ta se tvrdnja moze dokazati strogim racunom, no rui oemo to prepustiti St. 6.18.
visokoskolskoj rnatematici I . Situacija je intuitivno potpuno jasna: u tocki ekstrema
tangenta je paralelna s x -OSI i zato je derivacija funkcije u toj tocki jednaka nuli.
Primjer 5. Bernoullijeva nejednakost. DokaZimo da za svaki r > 1 i h > 0
Nuzdan uvjet za lokalni ekstrem vrijedi .
Ako funkcija u tocki ekstrema imaderivaciju, ta derivacija mora biti (1 + hY > 1 + rho
jednah nuli.
I> Stavimo:

I(h) = (1+ -1 rho

Nalazenje ekstrema vaian je zadatak diferencijalnog racuna. Napravimo nekoliko Moramo pokazati da za h >0 vrijedi > O.
primjeni. 1(0) 1'-1=0,
Za nestrpljive: Dokaz ove tvrdnje, poznnte pod imenom Fermatov leorern, moze se n~ciniti promatranjem = r(1 + hy-J - r r((l + hy-l 1] > O.
predznaka kvocijenta Il),/ III s lijeve i s desne strane loCke ekstrema. Predznaci su razliciti pa u samoj loCki,
rO~lOpostoj; limes tog kvocijena, on mora biti jednnk nuli. Detalje napisite sami! Zato je funkcija I rastuea. Posebice vrijedi I (h) > f (0) 0 za h > O. <l
 264 6, 6.6. PAD I RAST FUNKCIJE. EKSTREMI 265

Nalazenje lokalnih ekstrema

'J
Lokalne ekstreme funkcije f nalazimo ovim postupkom: )
}.~
2
1) Odredimo stacionarne tocke funkcije f '
2) Odredimo intervale monotonosti.
3) Ako je Xo stacionarna tocka, tad se njezin karakter utvrduje na
temelju rasta ili pada funkcije lijevo i desHO od te tocke, a oni su
dani predznacima derivacije.
St. 6.20. Oplosje kll­

I I"
lJevo 0 d Xo desno od Xo tij~ (tijeva). G.niffllllk­

karakter tocke elf" V u aVlsllastc 0

x
I~-~~-~

2" a
derivacija i fl(x) >0 veliCilli x (des/lo) J
f'(x) < 0 maksimum
derivacija f'(x) < 0 fl(x) > 0 minimum jer je ~ (a - x) njezina visina, a x brid osnovke. Moramo nati maksimum ove funkcije.
derivacija fl(x) > 0 Njezina je derivacija:
f'(x) > 0 nije ekstrem
J
r-~-

derivacija fl(x) < ° fl(x) < o· nije ekstrem

J
, 3 2 3 2
V (x) xa - 2'x = 2x('3a -x).

Stacionarne tocke su XI 0 i x2 = ¥.
Za XI = 0 je V(xJ) V(O) = 0 ito svakako
nije trazeni makslmum. Primijetimo da vrijedi isto tako V(a) = O. Jasno je da se
maksimum mora postiCi u nekoj tocki izmedu 0 i a. To 6e biti druga stacionarna tocka:
*** 3
Sljedeca slika opisuje ove cetiri situacije V(
. X2
) = V(2a)
3
2a
27 .
U to se mozemo na sljedeCi naCin:
M

~L" m
za x <

za x>
~a
~
je

je
V'(x)

V'(x) < 0,
> 0,

.
zato Je X2 = 2a toc-k a mak'
Slmuma. <I

--=-,_,1 ~ Globalni ekstrem. Ekstrem funkcije na zatvorenom intervalu

Aka trazimo maksimum iIi minimum funkcije na cijelom intervalu [a, b], onda
govorimo 0 globalnim ekstremima. Takav se ekstrem ne mora postizati u stacionamoj
tocki unutar intervala, vee mozda i na njegovu rubu.

Primjer 7. Odredimo najvecu i najmanju vrijednost funkcije J (x) = xl - x + .1

St, 6.J9, Pallasartje funkcije u akalin! stacianame tacke. Ekstrem se javlja sarno mula aka
derivacija JUllkcije lijeva i desila ad stacianame tacke ima razliCite predZllake na intervalu fO.2].

!> Derivacija ove funkcije iznosi F(x) 2x - 1 i ponistava se u tocki Xo ~

Primjer 6. Od kartona kvadratnog oblika sa stranicom duljine a treba naciniti Lijevo od nje derivacijaje negativna, a desno od nje pozitivna. Zato je Xo ~ lokalni
otvorenu kutiju sto je moguce veceg volumena. Koliki jc taj volumen? minimum funkcije. Nacrtajmo graf i skicirajmo djek funkcije: ­
I
!> Kutiju cemo napraviti tako da cemo od kvadrata odrezati eetiri kvadraticna 0 2: 2
dijela. Obujam kutije jest:
?a-x 1,) 13
p<odznokf' I +
Vex) = x- ' -2- =, ix-a - iX' , funkcijaJ 1 \, 3
'I /' 5

2"..
266 6. 6.6. PAD I RAST FUNKC[JE. EKSTREMI 267

.' I ' glOball1l

.1 I: makfimum
stncionarnc locke
Imaksimumi [unkcijc)

:l :

I'I'--L-­/ /;
Ii
I'
I I
Sf. 6.21. Globalni ekstrem moze se fjop­ I'
rimiti i na rllbu podrllcja definicije. [oj lo,",lni i globalni Sl. 6.23. PoopCenje pojrna ekstre­
toCki derivacija Ile mora bitl jedllaka nuli min;mlim ma uk/jucuje t sfucaj u kojem funk­
cJja lma <!erivaciju Jednaku null na
clfavom Intervalu
Vrijednosti funkcije na krajevima interval a su f (0) =
1 j f (2) = 5. Samo u ovim
tockama i u stacionarnoj tocki funkcija moze poprimiti svoj globalni minimum i mak­
simum. Vidimo da je lokalni minimum ujedno i gIobalni, jer je ~ najmanja vrijednost [ Druga derivacija i ekstremi ~
funkcije na cijelom intervalu. Globalni maksimum je 5 i on se postize u mbnoi tocki
2 koja nije stucionarna tocka. <I Predznak prve derivacije u okolini stacioname tocke nije uvijek jednostavno od­
rediti. Stoga je korisno utvrditi jos jedan kriterij za odredivanje karaktera stacioriarne
toCke, porno6u druge derivacije.
Nuzdan uvjet za gJobalni ekstrem Promotrimo situaciju kad f ima u tocki Xo maksimum. Lijevo od Xo vrijednost
Na intervalu [a, bj funkcija moze ekstrem sarno u tockama u derivacije pozitivna je, desilO od Xo negativna. Pogledom na sliku vidimo da nagib
kojirnaje: tangente opada, od pozitivnih vrijednosti prema negativnima. Zato je ~rijeFost druge
• derivacija jednaka nuli, iii derivacije u okolini tocke Xo negativna. i .; ,
• derivacij a ne postoji (tocke prekida i iIi Ako f ima minimum u tocki xo, onda se nagibi tangenti pri prolazu kroz tocku
• u krajevirna intervala. Xo pove6avaju. Znaci, prva derivacija u okolini tOCke Xo raste; pa je druga'derivacija
pozitivna.

SIjedeca slika opisuje ove situacije

kt.
,
fix)

;
(k~
"

r no postoji latka loma

x
k=-}
i,

, ..
'
'. V ,k::)
I
I

I
,!r.=o,
x

Sl. 6.22. Ekstrem funkcije

poprima se iii u stacionar­
a nim toekama iii u toCkama
prekida, tockama lorna iii
u rubnim toekama illterva­
" stacionarnc la

***
Napomena. Pri detaljnijem izucavanju diferencijalnog racuna pojam ekstrema definira se tako
da u IOcki maksimuma mora biti f (xo) ;;: f (x) za x iz .neke okoline locke xQ' slicno za toeku
minimuma. Nairne, moguce je da fuokcija bude koostantna na nekom intervalu, 1 da u svakoj tocki Sf. 6.24. Karakier ekstrema funkcije moze se Ltlvrditi pomocu predzllaka dru15e derivacije. Rijec
tog intervala poprirna ekstrernalne vrijednosti (vidi sliku 6.23). Tada se ekstremi, onako kako smo je 0 tome da pri prijelazu aoz toCku maksimuma prva derivacija opada, pa Je druga derivacija
ih mi definirali. nazivaju strogi ekstremi. U detaljnije rasprave 0 tome ne rnozemo se ovdje upustati. tu negativlla. Obratno vrijedi za tocku minimuma .
 268
6. DER!VAClJA 6.6. PAD) RAST FUNKCIJE. EKSTREMI 269

Tako dobivamo sljedeCi kriterij:

Primjer 9. Odredimo ekstreme funkcije f(x) x4 - 4~.
I>
Ispitivanje karaktera ekstrema pomoeu druge derivacije
1. Prva i druga derivacija funkcije su:
1) Izrac.unamo derivacije fl i f" .

2) Rijesimo jednadibu fl(X) = 0. Njezina su rjesenja stacioname

fl(x) = 4x' - 12x2 = 4x2(x - 3),
tocke.
3a) Ako je FI(XO) > 0, ondaje Xo minimum. !" (x) = 12x2 - 24x::: 12x(x - 2).
3b) Akoje f"(xo) < 0, ondaje Xo maksimum.
3c) Aka je f"(xo) = 0, onda karakter tocke Xo istrazujemo pomocu 2. Dvije su stacionarne tocke: Xl 0 i x2 = 3.
predznaka prve derivaeije. 3. Vrijedi: f" (X2) = f" (3) 36 > O. Zato je u X2 minimum funkeije f.
Vrijednost funkcije u toj tocki je Ymin f (3) - 27.
U toCki xI je fll (xd == f" (0) = °
i moramo ispitati predznak prve derivaci­
je. Ona je negativna j lijevo i desno od tocke XI jer je Clan ::P uvijek pozitivan, a
X - 3 negativan. Zato Xl =
(desno). <I
°
nije ekstrem. Gmf funkcije skieiran je na slid 6.25
Primjer 8. Odredimo ekstrem funkcije f (x) = x4 :zx2 .
I>

1. Prva i druga derivacija ove funkcije Stl

***
3
f'ex) 4x - 4x = 4x(2 -1) 4x(x -l)(x + 1),
= 12x2 - 4 4(32 1).
Konvek~~~tikO;:;-k;;-~o-;t f~kCij~]
°
2. Tri su stacioname tocke: Xl ::;= -1, X2 == i X3 = 1.
3. Predznaci druge derivacije u staeionarnim tockama odreduju vrstu ekstrema:
I Predznak prve derivacije odreduje pad, odnosno rast funkcije. Kakvu nam infor­
f" (Xl) f" (-1) == 8 > 0, Xl je lokalni minimum, maeiju 0 funkciji daje predznak druge derivaeije?
f"{X2) =. f" (0) == -4 < 0, X2 je lokalni maksimum, Ncka na nekom intervalu <a, b>
vrijedi f" (x) > O. To znaci da na tom intervalu
prva derivacija raste, tj. raste nagib tangente, odnosno raste kut !ito ga ona zatvara s
f" (X3) =!" (1) 8' > 0, X3 je lokalni minimum. pozitivnim dijelom X -osi. Graf takve funkdje izgleda poput ovog na sHei 6.26.
Vrijednosti funkcije'll'ovim tockama su Yt f(x)) = f(-I) = -1, Y2 =
f(X2) = f(O) == 0, Y3 = f(X2) f(l) -1. Graffunkcije skiciranje na slid 6.25
(lij evo ). <l
r>o f , r>o

-/\..,.
Jtogib
rasle
Sf. 6.26. Na sUe! lijevo i '-\. -/\
na slid desllo raste IUI­
f!ib talZgellfe. Na tim je
~~
~.,--=-
raste
lIZlervaflllla druga deriva­
cija pozitillna. Primijelimo
da se graf fUllkcije nalazi
iZllad langelZli
·1

Za funkciju f kazemo da je konveksna na intervalu <a, b> .

Konvcksnost funkcije moze se opisati jednostavnim geometrijskim svojstvom:
b>
In

St. 6.25. je konveksna na intervalu (a, ako se njezin graf nalazi iznad tangente u po
odabranoj tocki tog intervala.
Analogno se analizira i slucaj r(x) < O. Tad prva derivacija opada, tj. opada
nagib tangente i kut sto ga ona zatvara s pozitivnim dijelom x-osi.
 270 6. DERIVACIJA 6.6. PAD I RAST FUNKClJE. EKSTREMI 271

Primjer 10. Funkcija f(x) = x 2 - 3x +2 konveksna je na cijelom R jer je

rex) = 2 > 0 zasvaki x.
Funkcija f(x) = e kanveksnaje nacijelom R,jer je rex) = e > 0 za svaki x.
r-==­ ~\k
St. 6.27. Na stici tijevo i
Ila slici desno opada na­
gib tangellte. No tim je

nagib
ptlda
j
r f"<O ['<0
nagib
ptldll
\:
\
Funkcija I(x) = lux konkavna je na podrucju definicije, jer je fl(X)
II/(x)
1
<0 za svaki x.
1
x

intervatuno druga deriva­

S jedne strane tocke pregiba graf funkcije leii ispod tangente, a s druge strane
cija neJJativna. Oraf fUllk­
iznad nje, jer se mijenja svojstvo konkavnosti u konveksnost. Ipak, za takvu tangentu
clje tezl ispod tallgenti

l1e smijemo reCi da sijece graf funkcije.

Primjer11. Promotrimofunkcijuf(x) =il-x. Zanjuvrijedif'(x) 3x2 1,
Za ovakvu funkciju kazemo da je konkavna na intervaIu (a, b). Graf konkavne rex) = 6x. Zato je
funkcije Iezi ispod tangente pavucene u po valji odabranoj tocki intervala.
Vezu konveksnosti j konkavnosti s predznakom prve derivacije mazema lako za­ f" (x) > 0 za x> 0, na (0,00) f je konveksn~
pamtiti po primjeru funkcije lex) = x 2 - Njezina je druga derivacija rex) = 2 II/(x) < 0 za x < 0, na (-00,0) I je konkavna
pozitivna svuda, a ona je konveksna na R.
Funkcija I (x) = ima drugu derivaciju II/(x) == -2 koja je negativna svuda. y=-x
Onaje konkavnana R.
f(x)=X.1-x

[U~' preJili!)
Ako je na intervalima (a, b), (b, c) druga derivacija razlicitih predznaka, onda
u tocki bona prelazi iz konveksne u konkavnu granu Hi abratna. Tacku b nazivamo Sl. 6.29. Funkcija f (x) = x3 - x
tockom pregiba (infleksije) funkcije l . konkavna je na intervalu .( -00,0) ,
Obje situacije nacrtane su na slici 6.28. kollveksna na intervalu . (0,00) .
Utngenta Ii
Tocka 0 je toCka pregiba. Promo­
fecld pregiba trite polozaj grafa prema tangenti
Konveksnost, konkavnost i tocke pregiba y == -x povucenoj u tocki (0,0)
Intllrvale konveksnosti i konkavnosti i tocke pregiba nalazimo na sljedeCi
naCin: .
U tocki Xo = 0 vrijedi ff/(xo) = O. To je tocka pregiba,jer graf prelazi iz
1) IzracunamoJ".
konkavne u konveksnu granu. <l
2) Rijesimo jednadzbu rex) == O. Njezina Sil rjesenja moguce pre­
gibne tocke. . ***
3) Na onim intervalima nakojimaje I" (x) > 0 funkcijaje konveksna, Neka je f konveksna funkcija na intervaJu (a,b). Uocimo skup S loeaka koje leze iznad
na ostalima je konkavna. Na granici izmed'u intervala konveksnosti grafa funkcije. Thj je skup konveksan! (Spojnica dviju tocaka iz S lezi cijeJa u skupu S.)
i konkavnosti nalazi se pregibna tocka.

r<o.
'2
Sf. 6.30. Skup S svih tocaka koje leze

'i N " iZllad grafa kmvekslle fUllkcije konveksan

1
kOltlleksni
je skup. Graf funkcije lez! ispod dijela
diO: , sekante izmeau sjecista sekante i grafa.
.----~--~--------~ Zato je vrijednost fUllkcije u svakoj toCki
a c manja od vrijednosti koJIt ima selCanta U a XI Xl
toj toCk!
St. 6.28. Tocke pregiba

r
272 6. 6.7. TIJEK rUNKClJE 273

Uocimo dvije locke s koordinalama (xI, Y1) i (X2,YZ) koje leze na grafu funkeije f . Njihov~ 5. Nadite najmanju i najvecu vrijednost funkcije I na danom intervalu;
spojn/ea lezi u skupu S. Polov/sle te spojnice ima koordinate + Y1 ; Y2 ) . l.f(X)=I~~:I'XE[-2,0]; 3. I (x) 4x -
3 - 21" x E [0, 3J.
funkeije unular intervala (xl,x2) leii ispod sekantc, za konveksnu funkciju vrijedi 6. Dokazite da je za x >
A. t! > 1 +x;
° B. In(l +x) <x.
I ~

Ako je I konkavna, onda je situaeija obrnuta. Za konkavnu funkciju vrijedi:

!( Xl +X2)
2
>- !(xl)+/(X2)
2 r .

Primjer 12. Napisimo nejednakosti (1) na osnovu konveksnosti odnosno konkavnosti U ovoj cemo toeki primijeniti poznavanje prve i druge derivacije u problemu cr­
sljedecih funkc;;ija: tanja grafa funkcije. Ponovimo na jednom mjestu na sto treba obratiti pozornost
crtanju grafa.
I (x) .~A, xER, (konveksna)
xn, x>O, (konveksna)
Postupak crtanja grafa funkcije
::=.;x, x> 0, (konkavna) 1) Istrazivanje funkcije I :
I(x):= sinx, 0 <x < n, - Odredi se podrucje definicije.
Dohivama nejednakosti - Odredi se limes funkcije u rubnim tockama podrueja definicije.
- Ispitaju se svojstva parnosti, neparnosti, periodicllosti.
xl +x2 ')4 & xl4+x24 = +X2)4 ~ 8(xf
Odrede se nultocke.
( X1,X2 E R

r
2 '" 2 Po potrebi se izracuna vrijednost funkcije u nekoliko po volji odabra­
nih tocaka.
(XI ;X2 ~ =(Xt+ ~2
1/-1 (11 n)
xl+x2, xl>x2> 0
2) Istrazivanje funkcije
- Izracuna se I' .

Jxl + x2 >-
2 r
(ttl +2 tlz) 2~ UT +2 u~ I
(XI = til2 ,x2 2)
u2
- Rijesi se jednadzba f'(x) = 0 i odrede stacionarne tocke.
- Odrede se intervali pada, odnosno rasta na kojima je I' istog znaka.
- Odredi se karakter ekstrema i vrijednost funkciie u tim tockama
. xI
SIO ~ ~
+x? sinxl.+sinx?
2 -, °< Xl ,x2 < 1T: 3) Istrazivanje funkcije
- ]zracuna se f" i rijesi jednadzba f" (x) O.
- Odrede se intervali konveksnosti i konkavnosti na kojima je 11/ istog
znaka.
I Zadaci 6.6) - Odrede se tocke pregiba i vrijednost funkcije u tim tockama.

1. Odredite je Ji u tockama s apseisama X ~ 0, ±1 , ±2 funkeija

A. I(x) = 2x+l; B. !(x)=x4 -3x2 +x.
, Pri crtanju grafa pojedinih funkcija nece biti uvijek naciniti sve opisane
rastuca iii
komke, pogotovo one koji se ticu ispitivanja druge derivacije.
2. Odredite monotonasti za
A. =x3 +4x; B. I (x) = x
1
=xlnx. c. Primjer 1. Nacrtajmo graffunkcije I (x) = x4 - + l.
I>
3. Odredite ekstrome sljedecih funkcija
1. Funkcija je definirana na Citavom R. Kad,x tezi u +00, funkcija teii takooer u
A. [(x) ~-3x. B. [(x) x4-8~-9; C. [(x) (x+ + +00 jer je vodeCi koeficijent polinoma pozitivan. Isto vrijedi i za x ~ -00. Funkcija
D. {(x)~ -4x+4 E. f(x)=~+3x+]2; F. [(x)
x-4
= _ 3x _ 3 nije niti parna niti neparna. Nultocke ne moiemo jednostavno odrediti, iako se moze
x+1 x-1 jedna od njih pogoditi: I (1) = 14 - 2 . 13 + 1 ;:;= O. Korisno je odrediti jos vrijednosti
4. Odredite ekstreme u nekoliko susjednih tocaka: I ( -1) 4, 1(0) = 1, 1(2) ;:;= 1, 1(3) = 28.
A. [(x)=x+eosx+sinx; B. [(x) = sinx+ eosx;
2. Prva derivacija iznosi
C. ((x) =2e- x ; D. f'(x) = ~ Inx. II(X) 4il- 6x2 2x2(2x - 3).
 274 6. DSR!VACIJA 6.7. TUSK FUNKCIJE 275

Rjesenja jednadZbe I (x) = a stacionarne su tocke xI = a i X2 ::::: ~. Po predznacima 2. Prva derivacija iznosi I'(X) _xe-x'l/2. Stacionama tocka je Xo O. Za
prve derivacije odreduj.emo intervale monotonosti funkcije I : . X < 0 derivacija je pozitivna pa funkcija raste, a za X > 0 ona je negativna pa funkcija
3 pada. Zato je Xo maksimum, Ymnx == 1(0) 1.
7.
3. Druga derivacija je f"(x) = (x2 - 1)e-A.2/2. lednaka je nuli u tockama .
+ = -1 i X2::::: 1. Funkcijajekonveksnana (-00,-1) i (1,+00), akonkavnana
'\. m /'
Na temelju ovih podataka mozemo ispisati cljek funkcije i nacrtati njezin graf.
DakJe, I pada na intervalu ~) a raste na +00). Tocka Xl ekstrem, a Ova se krivulja naziva Gaussova (zvonolika) krivulja.
X2 je minimum. Iznos funkcije u tocki minimum a je Ymin = = -ii·
3. Druga derivacija iznosi: o 00
I -00 -1 1 +00
!"(x) = 1U -12x 12x(x -1) +
. i jednaka je nuli u tockama Xl = a i X3 = 1. Po predznaku druge derivacije odredu­ f I /' M
jemo intervale konveksnosti, odnosno konkavnosti:
a 1
I" , + + Mil.
maksimum

I I '-' p p '--"
Naintervalima (-00,0) i (1,+00) funkcijaje konveksna, anaintervalu 1) kon­
kavna. U tockama 0 i 1 ima pregib.
Na osnovu svih ovih podataka mozemo prezicno nacrtati graf funkcije.
~:., j~
slacionarna tockn ­
Sl. 6.32. Caussova krivulja
"
" horizontaina
asimptota
konveksni
dio ..
j
A~i~ptote)
I
Vee u nekoliko navrata upoznali smo se s asimptotama krivulja, poput asimpta­
ta hiperbole, eksponencijalne iii lagaritamske funkcije. Asimptotu cerno opisati na
pomalo fizikalni nacin:
lokalni j

--globalni
Asimptote
.L1
1(. konveksni minimum
Sl. 6.31. Gra! !ullkcije
. Neka se tocka T neprekinuto giba po grafu rf
dio !(x)= x4 a3 + 1 barern jedna od njezinih koordinata tezi u 00 ili -00. Aka pri tom njezi­
na udaljenost do pravca y kx + I tezi k nuli, onda se taj pravac naziva
asimptota funkcije I .
Primijetimo da je tocka Xl = 0 ujedno i stacionama tocka. Za nju kazemo da je
tocka horizontainog pregiba, jer je tangenta u toj tocki paralelna s X -osi. <I
Dva su osnavna nacina na koji se moze ostvariti ovakva situacija: varijabla X
moze teziti bilo konacnom broju c, bilo u -00 iii +00.
Primjer 2. N acrtajmo graf funkcije = e-x'l/2 1. Vertikalne asimptote. Aka za funkciju f vrijedi
t> limf(x) ±oo
x.....c
1. Funkcijaje definirananacitavom R. Parnaje. Vrijedi I (x) -* 0 kad X -* 00,
Nema nultocaka jer je svuda pozitivna. pravac X = c njezina vertikalnaasimptota.
 276
__ 6. DBRIVACIJA 6.7. TIJEK rUNKCIJB 277

~
. I . ~' .... ~udaljenosli \ ..
dasna koso
asimpcola

y= ,/;rl+x+! +x

~ I

vcrlikalna l1crlikalna I

SI. 6.33. Vertika0e asimpto_ tlsimptota asimptota Y=-"2

te., Udaljenosl tocalea s grafa
Sl, 6.34. DeSllG kosa asimptota Iijeva.

fUhkcije do vertilealtte asimp_

i lijeva horizon/alna asimplota horizontafna

tote tezi U flUl1l lead x -; C, asimplota

fimkcije f(x) = Jx2 +x+ 1 +x

' 2. D ru~' . asunptota

hr . " . f unkC'J'e
. ponasanJa
javlja se pri proucavanJu I f kad Primjer 4, Odredimo asimptote funkcije v'x2+x+1+x.
X -+ ±oo. Sl]edeee su interesantne mogucnosti.
I> Funkeija je definirana za svaki x, jer je izraz ispod korijena uvijek poziti­

• Ako POstoji

van. Zato vertikalnih asimptota nema. Za x -+ 00 i funkeijske vrijednosti teze u

lim f(x)
beskonacnost. Potraiimo kosu asimptotu (ako postoji).

onda ~e
• Ako postoji

x-co
pravae y == I naziva desna horizontaJna asiml)tota funkeije f .
k = lim lim
V 1 1
1+-+-+1
2
x x ::::: 2,
x..... 00 x x.....oo 1
I lim f(x)

X~-oo
lim (vx2 + x + 1 + x) -
I -= X-+OO 2x lim (Vx2 + x + 1 x)
X-JoDQ·
anda se pr<tvae y == I naziva lijeva horizontalna asimptota funkcije f .
1
? 1+­
Primjer 3. Prisjetimo Se grafova sljedeCih funkeija: ..
· (x- + x
= 11m + 1) ?
X" l'1m l'1m ­1
1. Funkeija f (x)
horizontalnu asimptotu y
arc tgx ima desnu horizontalnu asimptotu x =
_~.' ,
~,a hJevu
x-co v'x2 + X + 1+ x x-->co x-->co 2'

. desne
dok 2. Eksponeneijalna
nema, funkeija
•> f (x) = 2x ima lijevu horizontalnu aSImptotu y = 0, DakJe, desna kosa asimptota postoji i ima jednadzbu y ::::: 2x + !.
Ponailanje je funkcije kad x -+ -00 drukCije, jer su pribrojnici razlicitih predz­
3. Fun~eija f(x) 1 ima horizontainu
yO. Ve!tlkalna aSimptota je pravae x == O.
asimptotu (istovremeno Jijevu i desnu)
.
naka. Stavimo x ::::: -u i racunajmo na identi(5an nacin kao prije:
lim f(x) lim f(-u)::::: lim (Vu2 - u + 1 - u)
x-+-oo u-too ll-l-OO
4. FUnkeija f (x) ::::: 2x 1 ima vertikalnu. asimptotu x l , a horizontalnu . (u2 u+l)-u 2
y=2., <I. .x 11m
1
I'-+CO v'u2 - u + 1 + u 2

HO<iwu"in, "'imp,"" im'iu ko,floiion, k ~*"' ~ ~

• Op6enitije, desna kosa aSimptota ce bIh pravae y _
kx + I zo kOi'g v<ii,dj
Vidimo da postoji lijeva horizontalna asimptota y::::: ~. Graf funkeije skiciran je na
slici 6.34. <I

lim [f'(x) - k.x - ~ = 0, . ** *

x -+ -00, onda govonmo
a ako ovaj limes postoji kad x-co 0 JJ
Asimptote cerna koristiti ertanju grafova racionalnih funkcija.
'J"evoj kosoj asimptob.
Koeficijente pravea odredujemo formulama:
I Graf racionalnih fUnkCij~]
k == lim f(x) I I= lim [t(x) - let). Opisimo kako se erta graf raeionalne funkcije
X->±CO X x-±co
koje se izvode nepOsredno po definiciji. '() Pn(x)

f x = Qm(x)'

 278 6. DSRIVACUA 6.7. TUSK f'UNKCIl8 279

Ovdje su P n polinam stupnja n i Qm palinom stupnja m. Pretpostavit cemo da je

Primjer 5. Nacrtajmo graf funkcije f (x) ~.
raeionalna funkcija skracena taka da P" i Qm nemaju zajednickih nultocaka. x- -1
Umjesto ispitivanja druge derivaeije, koja je za racianalne funkeije cesto slozenog I> Funkcija nije definirana u tackama x ±1. Pravel x :::: -1, x 1 =
oblika, odredujemo asimptote racionalne funkcije. Zato je korisno znati sliedece 0 su vertikalne as~ptote. Stupanj brojnika manji je od stupnja nazivnika. Zato je pravac
svojstvima asimptota racianalne funkeije: y = 0 horizantalna asimptota. Derivacija funkcije je
• Vertikalne asimptote. Racianalna funkcija ima vertikalne asimptate u 'nul­ -l-x·2x x2+1
tockama nazivnika (koje zbog nase pretpostavke nisu nultocke brojnika). Kratnast
nultacke pdreouje panasanje funkcije s obiju strana asimptate. Aka je nultacka ne­
pame kratnosti, funkeijace biti razlicitih predznaka. Kazema da graf funkcije 'dolazi i nije nigdje jednaka null. Znaci, funkcija nema ekstrema. Kako je derivacija negativna
s raz!icitih strana asimptote'. Aka je nultacka pame kratnosti, funkcija ce biti istag funkcija ce padati na svakom od interval a na kojem je definirana. '
predznaka i njezin graf 'dalazi s iste strane asimptate'. Primjecujema jos da je ana neparna i da ima nultacku u x = O.
• Horizontalne asimptote. Racionalna funkeija ima horizantalnu Da bisma je mogii naertati, potrebna nam je barem po jedna vrijednost na inter_
tavrembo j lijevu i desnu) onda i samo anda aka je stupanj brojnika valim a -1)i(1,+oo).Racunamaf(-2) ~,f(2) ~.'<1
nazivnika.
Akoje brojnika manji od stupnja nazivnika, anda vrijedi lim .f (x) O.

~'.
x-+±oo
Na primjer:
1 1
x
2
+1 -+3
x x- :: O.
l~ 1 1
x-doo 1 + 2-., 3
x- x-
Pravae y = 0 je horizontalna asimptota.
Aka je stupanj brojnika jednak stupnju nazivnika, racianalna funkeija imat ce ha­
rizontainu asimptotu y = an ,gdje su an i hI! vadeei kaefieijenti polinoma u brojniku
i nazivniku:

lim
x--+±oo
x2
bl!

1
,2
lim
x-±oo
2
Sf. 6.36. Gra! jullkcije
x
-1
\'

ho,·i2.otttallft1
asimptofa
Primjer 6. Nacrtajmo graffunkcije f(x) = 3; :2
I> Funkcija nije definirana u tocki x = 4 pa je pravae x 4 njezina vertikalna
)'=1
asimptota. Nultacke su Xl = 0 i x2 = 3.
Stupanj brojnika za jedan je veCi od stupnja nazivnika. Zato· funkcija ima
asimptatu. Odredimo je
2

k= lim f(x):;=:. lim 3x x

x->±oo x x....±oo

Jim [f(x) - kx] lim (3X - 2

x + -x
x .... ±oo x-+±oo x _ 4 == x->±60
lim --"=-1.
x- 4
Sl. 6.35. Horizontalna asimptota (lijevo). Vertikalna i kosa asimptota racionalne fimkcije (desno) Kosa asimptata je pravac y = -x 1.
Ekstreme dobivamo iz
• Kose asimptote. Aka je stupanj brojnika za jedan veei ad stupnja nazivnika,
raeionalna funkcija imat ce kosu asimptotu (istavremeno lijevu i . . f'(x) = = (x - 2) (x - 6)
• Ako je stupanj brojnika barem za dva veCi od stupnja nazivnika, tada mnKcIJa (x . 4)2
nema horizontalnih i kasih Stacioname tockesu x = 2 i x = 6. Vrijednostifunkcije u tim tockama su f(2) :::: -1
if(6) = -9.
 280 6. DERIVACIJA 6.8. PRIMJENE DlFERENClJALNOG RACUNA 281

Na osnovi ovih podataka mozemo nacrtati graf. Osnovni je podatak njezina kosa 2. Prikazite graficki sljedece fl.lnkcije: .
asimptota. CrtajuCi vidimo da je (2, -1) minimum, a (6, -9) maksimum funkcije. A.
? x . c. lex) =
')

x- - 2x.
Pri crtanju trebamo imati na umu da ce funkcija u okolini vertikalne asimptote B. f(x) = +1' x+ '
imati razlicite predznake, jer nazivnik x 4 rnijenja predznak lijevo i desno od tocke -1. 1 42­
4. Zato graf funkcije dolazi s razlicitih strana vertikalne asimptote. (Za funkcije 2. lex) = 5. I (x) x4 +1' 6.
4x:l(1 +x2 ) .
dvostruku nultocku u nazivniku, to se nece dogoditi.) <I . 3. Prikazite graficki sljedece funkcije:
1
x2.J2-x; c.
!'t"
A. I(x) B. =x+e- X ; ex.
vcrlikalna
asimptota

lokalni ekslremi U posljednjoj tocki primjenit cemo diferencijalni racun u nekirn problemima ge­
ometrije i fizike.
Ml
Al
Primjer 1. Od svih valjaka sa zadanim oplosjem S odredimo koji irna najveci

( ~/~~Sll
~imptola
Sf. 6.37. Oralfimkcije
3x-2­
volumen.
I> Neb je r polumjer, a h visina valjka. Veza
ovih velicina zadana je:
x-4
S == 2:rcrh + 2r :rc.
2

*** Mocamo odrediti maksimum funkcije V r 2hn. Jed­

nu od varijabli t ili h moramo izraziti pomocu druge,
Kose asimptote racionalne funkcije mozemo potraziti i na drugi naCin. Rijec je 0 koristeCi vezu (1):
tome da se dijeljenjem brojnika s nazivnikom racionalne funkcije dobiva za kolicnik
polinom prvog stupnja koji je upravo asirnptota te furi\>:cije. Pogledajmo na primjeru Sf' 3
V= - :rcr.
gornje funkcije, podijelimo broinik + 3x s nazivnikom x ­ 4: 2
Sad Sf. 6.38.
+3.;1; : x 4 = -x 1
-:2­
4x V'(r}=2
S
3:rc?=O:::=::;.rj
rs
Y6:n'
~ '-, x
x +4 Kako je V"(r} = -6nl', vrijedi V"(r]} < 0 i dobivena vrijednost zaista daje maksi­
-4 mum funkcije V. Za tu vrijednost od rl je:
Rezultat dijeljenja mozemo zapisati u obliku: S
S Drr2 S-- rs

3x­
x 4
-4
-x 1+ - - .
x-4
h= 2:rr:r ffn~ = = 2r.
2y em
2:rc ­
Kolicnik -x - 1. predstavlja kosu asimptotu, jer je 6n
3X­ -4 Od svih valjaka zadanog oplosja S najveCi volumen ima onaj 6iji je osni presjek
lim ---­ 1) == lim - ­ = O. kvadrat. <I
x->±oo [ x 4 J x-±oox- 4
I Zadaci 6. 7u l Primjer 2. U zadanu polumjera R upisimo valjak najve6eg volumena.

1. Prikazite grancki sljedece funkcije:

I> Oznacimo s R polumjer kugle, s r i h polumjer i visinu valjka. Tad je
A. I(x) = x3 - 3x + 2; B. I(x) (? + X) (x 2); c. I(x) =~ - ~x2; 2
D. f(x)=(x-I)2(x+2)2; E. f(x) x4 +x; E f(x) =x4 ­ 4? h +? = R2. Volumen cemo izraziti kao funkciju visine valjka:
4
 282 6.8. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAC:U·NA 283

3 Deriviravsi dva puta, dobivamo

h2) nh
V(h) = nr2h = n ( R2 -"4 h = nR2h - 4·
f'(a) = 16n2a 3
6a 5 , -
h se mijenja u intervalu od 0 do 2R, pri cemu je na rubovima tog interval a odgova­
rajuci volumenjednak nuli. Odredimo stacionarne tocke . fl/(a) = 48~a2 - 30a 4 .
? .
V'(h) = nR2 _ 3:h- =0 ===} h = 2R.
Kut a mora biti pozitivan. ledina interesantna kriticna tocka je al = 2n f{. Dru­ "';:

Za ovu vrijednost volumen ce biti maksirnalan: .j3

. Y3"
ga derivacija u toj tocki je negativna, pa je rijec 0 maksimurbu. Vrijednost kuta u
1 2 2 4n 1 stupnjevima je
Vmax = nR" . 3" . .j3 = 3.j3R"
Pi . fi
jer je V"(h) = - 3n h < o. a = 180° . 2ny
n
3" = 3600 . Y3" ~ 2940. <1
2
Da smo izabrali kao varijablu r, a ne h, dobili
bismo
V(r) = 2nr2VR2 - r2.
Primjer 4. Fermatov zadatak. Duzinu AC treba podijeliti tockom B na dva
Nala~enje nultocke derivacije ove funkcije slozenije je. dijela tako da pravokutnik sa stranicama AB i BC ima maksimalnu povrsinu.
¥edJtim, funkcije V i V 2 poprimaju maksimum u istoj t> OznaCimo d= lAC!, x = JABI. Stranice pravokutnika su x i d - x, pa je
tocki! Zato je moguce promatrati funkciju SI. 6.39.
njegova povrsina
f(r) = V\r) = 4n2r4(R2 - r2), P(x) = x(d - x) = dx -~.
~: ,:,
;·i te se moze lako naCi njezina stacionarna tocka. .<1

Primjer 3. Od zadanog kruga polumjera R treba odrezati isjecak i od njega nap­

Derivacija funkcije je P'(x) =d- 2x i ponistava se za x = ~. Druga derivacija
:L raviti stozac maksimalnog volumena. Koliki ce biti kut a tog isjecka? iznosi P"(x) =-2, paje rijec 0 maksimumu. Dakle, maksimum se postiZe kad B
raspolavlja duzinu i kad je pravokutnik zapravo kvadrat. <1
;,:;:: t> Luk l = Ra opsegje baze stosca, a njegovaje visina h = ..jR2 - r2. Kako je
'::i

:"j
2rn = l = Ra, dobivarno h = J ~ (~)
R2 2, te je volumen:
Interesantno je vidjeti nacin na koji je Fermat rijesio taj zadatak. Evo doslovnog prijevoda koji
ukazuje i na nivo matematicke simbolike u to doba.

-, J
i"'" "Neka je duzina AC podijeljena tockom B na takav nacin da pravokutnik sa stranicama AB i
J
1 2nh = -l(Ra)? BC ima maksimalnu povrsinu. Neka je A jedan od lill dijelova, B njihov zbroj, njihov je produkt
V = -r - R· 1- (a)?
- - = -R- ? a 2 J4n 2 -
a 2.
3 3 2n 2n 24n­ A(B- A) = All - A2 .

/" ",
.. I A
I
A 1 B rc
SI. 6.41. liustracija uz Fermatovo i i
rjdenje B

Zamjenjujuci A s A + E , dobivam jednadzbu

(A +E)(B -A - E) =AB _A 2 - 2AE +EB _ E2.
SI. 6.40. Od isjeeka kruga treba
uCilliti stoiac /IIaksimalllog volu­Izjednacavanjem desne strane prelhodnih jednadzbi
mella
AB _A2 = AB _A2 - 2AE +EB _ E2 (2)
1'1 odakle, nakon skracivanja, B = 2A + E. PonistavajuCi E dobivam trazeni rezultat: maksimalni
Potrebno je naCi maksimum funkcije a f-+ a 2 ..j4n2 - a 2 . Promotrimo njezin 2
kvadrat: . diJ·eJova veJicine B .J·e l!....­
umnozak dvaju 4

f(a) = 4~a4 - a G. Metoda je nepogresiva, podobna za primjene u mnogim lijepim problemima."

<,-;

t~
I'·"
i
284 6. DERIVACIJA 6.8. PR1MJENE DlFERENCIJALNOG 285

*** t> Oznacimo s A I, Bl ortogonal­ A

Na prvi je pogled nemoguCe utvrditi vezu izmeau Fermatova rjesenja i diferencijalnog mClI­ ne projekcije tocaka A i B. Neka je C
na. Prevedemo Ii Fermatovo oznaeavanje na moderniji nacin, njegove jednadzbe mozemo opisati tocka u kojoj zraka pada na zrcalo. Oz­
ovako: stavimo u dokazu A x, B =
d, £ '= /).:x. Tad je A(B - A) xed - x) P(x) , nacimo udaijenosti s d = d(A h Bl) i
=
{A + £)(B - A + E) P(x + /).:x), pa kljucn3 jednadzba (2) zapravo glasi P(x) P(x + /).:x), sto x d(A 1 , C) , a brzinu svjetlosti s c. Uku­ a~

je ekvivalentno s
P(x+ /).:x) - P(x) = O. pan prevaljeni put je lAC! + ICBI = ct.
Zato vrijedi:
SkraCivanje s /).:x i stavljanje nakon toga /).:x = 0 ekvivalentno je racunanju izraza A, x

r· P(x + /).:x) -
t.i.:::!o /).:x
P(x) 0
=}
P( ) - 0
x - ,
ct "" J a2 + x 2 + Vb2 + (d - x)2. d
Sl. 6.43.
kako mi to dan as radimo. Ukupno vrijeme potrebno zraci da prijede
taj
Primjer 5. lacina svjetla. JaCina svjetla u nekoj tocki obmuto je proporcionalna
kvadrfitu udaljenosti od izvora, a proporcionalna sinusu kuta pod kojim svjetlo pada na + ~Vb2 + (d x)2.
povrsmu. Ako se na visini h iznad sredista okrugloga stoIa polumjera r nalazi izvor
svjetlosti, onda je jacina svjetlosti na rubu tog stoIa jednaka Potrazimo minimum ove funkcije. Njezina je de.rivacija
1= k. sina
+ '( )
tx=-;;=;ii'=~
x d x
ovisi 0 jakosti izvora. Kolika mora biti visina h da bi rub
stoIa bio najjace osvijetljen (a time bi i citav stol bio najboljeosvijetljen)?
I> Vrijedi h t tg a, te je
Ona je jednaka nuli ako je
ksin a k. 2 x d x
= 2
r+rtga
2 2 zsmacos a.
r va 2 + x2 ViJi + (d x)2
Stavimo, radi jednostavnijeg postupka, Ovu je jednadZbu prakticki nemogu6e rijesiti po nepoznanici x, jer vodi na algebarsku
sina u: jednadzbu cetvrtog stupnja. Medutim, nju mozemo napisati ho
I(u) = k _ u2 ), cos a = cos f3 ,
pavrijedi: gdje je a upadni kut, a f3 kut refleksije. Vidimo da mora biti a = f3 i ova rjesenje iz
k . ~
fizikalnih razloga odgovara minimal nom ukupnom vremenu. <l
= z(1-3u2 ) = 0 :=:} u= ± 13

3 .
r
j3
U obzir dolazi samo u = sina.
3
Sadje Sl. 6.42.
tg a = sin a _ .,f2
Primjer 7. Lom svjetJa u sredstvll. Zraka svjetlosti prolazi tockanna A j B koje
cosa - 2'
se nalaze u razlicitim optickim sredinama. Pri pdjelazu iz jedne sredine u drugu ona
se lomi tako daje ukupno vrijeme potrebno da ona prevali put ACB minimalno. Neka
te je h = r· • <l
su VI i V2 brzine svjetlosti u ovim sredinama. Pokaiimo da iz toga slijedi Descartesov
zakon loma
sin a] 1']
= n,
Primjer 6. Lom svjetlosti. Zakon refleksije svjetla tvrdi da se zraka koja pada na a2 1'2
ravno zrcalo reflektira tako da je upadni kut a jednak kutu refleksije· f3. Fermatov
princip pak govori da zraka biea onaj put izmeau tocaka A i B koji ce pre.valiti u gdje su al i a2 kutovi naznaceni na sliei, a n indeks loma, konstantaza dvije odabranc
najkraeem vremenu. sredine.
.!Pokaiimo da su ova dva principa uskladena.
 286 6. DERIVACIJA

c> OznaCimo velicine na slici kao u

prethodnom primjeru. Ukupno vrijeme
dana je s:
t(x) = lAC! + iCBi
VI V2

1 2 +x2 + -1/b2 + (d -x)2.

-Ja
VI V2
7. \;,

Sadje
x d-x
Integral i primitivna funkcija
t'(x) = Ja 2 +x2 ·~WI~$%tWJiriK#~11~fl!f~.~\¥tm&4W~~~9f,k~~~~~~K~tt%~¥J&t:i1N,i:t?-~~~fk$;~~iW~~~~%nl.tif
Vl v2Jb2 + (d - x)2'
sto je jednako nuli ako je:
1 x 1 d-x
Vl Ja 2 +x2 V2 Jb 2 +(d-x)2'
1. Problem povrsine. Odred"eni integral . 287 4. Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . 302

to jest: 2. Primitivna funkcija. Newton- 5. Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . 308

sin (Xl sin (X2

-Leibnizova formula . 292 6. Primjena integrala u racunanju povrsina .. 312

VI V2 3. Neodred"eni integral . . . . . . . . . . . . 299 7. Primjena int,egrala u raclinanju volllmena . 318

i
odakle slijedi (3). <I

Zadaci 6.81
i· 1. Zbroj dvaju brojeva je 36. Odreditc te brojeve uz uvjet da jc zbroj njihovih kvadrata sto je moguce
manji.
2. Broj 36 prikazite u obliku umnoska dvaju brojeva, kojima je zbroj kvadrata minimalan.
3. Zbroj duljina kateta pravokutnog trokuta iznosi 10 em. Koji od svih takvih trokuta ima najveclI
povrsinu'? Jedan od osnovnih zadataka matematike u njezinim zacecima bio je problem mje­
4. U jednakokracan pravokutni trokut s kaletom a = 2 em lIpisite pravokutnik najvece povrsine ako renja duzina, povrsina i obujama. ZnajuCi duljine dviju stranica a i b pravokutnika
je jedan vrh pravokutnika u vrhu pravog kuta trokuta. znamo izmjeriti i njegovu povrsinu, jer je ona jednaka P = ab. Transformacijom
5. U skupu pravilnih trostranih piramida's bocnim bridom duljine 3 em, oclredite onu s najvecim pravokutnika mozemo mjeriti povrsinu paralelograma, trokuta, pa onda i po volji
volumenom. ' •
6. Sferi zadanog polumjera R upisite valjak maksimalnog volumena. _odabranog mnogokuta jer se on moze razbiti na disjunktne trokute.
7. Iz kruga treba isjeCi kruzni isjecak tako da se dobije Iijevak najveceg volumena.
8. Tockom M(xO,yo) u prvom kvadrantu polozite pravac koji s pozitivnim p61uosima tvori trokut
najmanje povrsine.
----------------7
9. Zadanoj elipsi upisi pravokutnik najvece povrsine tako da stranice pravokutnika budu paralelne I
I
koordinatnim osima. /
I
I

I
/
I
I

Sl. 7.1. Povr.sina paralelograma jednaka je a· v. Povrsina trokuta jednaka je polovici yovrsine
paralelograma. Dna se moze izraziti pomocu duljina njegovih strallica, Heronovom Jormulom
P = )s(s - a)(s - b)(s - c). Svaki se mllogokut dijagonalama iz jednog vrha (iii Ila druge
llaCine) moze prikazati kao ullija trokuta. Njegova je povrsilla zbroj povrsina trokuta (desno)

* * *
Medutim, na ovaj se nacin ne moze mjeriti povrsina bilo kojega lika, kojemu je
rub opisan nekom krivuljom. Vee pri izvodu formule za povrsinu kruga moramo se
 288 7. INTEGRAL I PRIMITrVNA FUNKCIJA 7.1. PROBLEM POVRSINE. ODREBENJ lNTEGRAL 289

Arhimed (Sirakuza, oko 287. - 212. prije Krista) po Innogi­

ma najveci matematicar stare Greke. Roaen je i zivio u Sil'akuzi, [ POV~inak:l'ivOCrt.rIOQtrap~zal
greko} koloniji na Sieiliji. Pretpostavlja se do' je studirao u Alek­
sandriji. Bio je (po danasnjim kriterij'ima) matematicar, flZicar
ali i uspjeSan izumitelj. Pripisuju mu se otkrico' Arhimedovog Promotrimo sad po volji odabranu funkciju f , neprekinutu i pozitivnu na interva­
vijka za nal'odfljavanje i kolotumika. Pogilluo je za vrijeme If. lu [a, b]. Interval [a, b] podijelit cemo na n dijelova. Ti dijelovi ne moraju biti istih
Punskog rata. Po preiJaji, ubio ga je po osvajanju Sirakuie rimski
vojnik ilok je ertao krugove u pijesku, jako je rimski vojskovoaa duljina. Neka su djelisne tocke:
zapollijedio da se postede slii grattani-. "Noli turbare circulos
rneos" bile su, isto tako po predaji, njegove posljednje rljeei. V a = Xo < Xl < X2 < .. < X" = b.
to se moZe i posumnjatl) jer je poznato da je Arhimed svojim Nad svakim dijelom [Xi-l,xd postavit cemo dva pravokutnika, jedan koji lezi ispod
otkriCima bUllo sudje/ovao u obrani grada - pripisuju mu se. grafa funkcije i drugi koji ga premasuje. Neka su njihove visine:
otkrice katapuita i paljelline brodova sustavom zrcala. Arhimed
je no, genijalall nacin racllllao povrsine likova i volumene tijela,
koristeCi metod ckshaustije i ravnotde poluge. Izracunao je
mi = minimum funkcije f na intervalu [Xl-l ,Xi],
volumen kugle i povrsiJltI stereo Vpisujuci pravilni 96-terokut, = maksimum funkcijef na intervalu [Xi_l,x;j.
lloSao je aproksimaeiju 3~ < 11: < 3¥,!. Smatra se dabovllim Duljinu intervala oznacimo s 6.x;:
oeem inftnitezimalnog racuna. Zilamellita su njegovO, otkrica 1I
ltidrostatici ("Eureka!") i u statiei gdje je posta via zakone po/uge 6.xt = Xi - Xt_l .
("Dajte rni oslonac i podici tu Zemlju !"). f(x)

koristiti aproksimacijama. Na taj je nacin jos Arhimed racunao povrsinu kruga, upisu­
juCi i opisujuCi mu pravilne mnogokute. Povecavajuci broj njihovih stranica, mozemo
izracunati povrsinu kruga sa zadovoljavajucom toCnoscu. Na isti je nacin Athimed Sl. 7.3. Povrsino. krivocrt­
1I0g trapeza uklopljeno' je
racunao i povrsinu omedenu dijelovima parabole. izmeau povrsine ltpisanih
Kroz povijest su matematicari na razliCite nacine racunali povrsine raznih likova i povrsille opisanih pro.vo­
i volumene mnogih tijela, primjenjujuCi metode koje su bile prilagoaene konkretnom kittnlka. Di}eljen)em inter­
vo.la na sve veei broj di­
liku iii tijelu. Medtitim, tek krajem 17. stoljeca problem racunanja povrsine i obujama jelova, razlike izmeau tih
rijesen je anali tickim, a ne geometrijskim metodama, time sto je uspostavljena njegova dviju povrs/na ce se Sma­
njivatt II xj..j Xi b x Xi~1 Xi
veza s diferencijalnim racunom.
Zbrajanjem povrsina ovih pravokutnika dobit cerno donju integralnu sumu Sn

*** gornju integralnu sumu Sn:

Na slicannaCin kao i povrsini kruga mozemo priCi problemu racunanja povrsine n
bilo kojega lika omedenog zakrivlj'€lllom krivuljom ' . Sn m 16.x 1 + mz6.xz + ... + mn 6.xn L m/6.xi ,
Horizontalnim i vertikalnirn cijepanjem svaki lik mozemo podijeliti na dijelove 1=1
poput onog nacrtanog na-slici 7.2. Takav lik nazivamo krivocrtni trapez, jer su tri n
njegove stranice poput stranica trapeza, a cetvrta stranica opisana je lukom krivulje. Sn = M l 6.x1 + Mz6.x2 + ... + Mn6.xn = L M/6.x/.
i=1
Povrsina krivocrtnog trapeza uklopljena je izmedu donje i gomje sume:
n n
L m/6.xi < P < LM;6.x;.
1=1 /=1

Uzimanjem sve veceg broja djelisnih tocaka donja se Suma opcenito poveeava,
SL 7.2. Cijepanjem se svaki lik
moZe prikiizati fWo unija krivocrt­ a gomja suma smanjuje. Mozemo zarnisliti da broj n tezi u beskonacnost, tako da
nih trapeza duljine pojedinih interval a podjele teze nulL U granicnom slucaju, donja i gomja
suma imat ce isH limes, koji cerna oznaciti s J. Taj limes mora biti jednak povrsini
krivocrtnog trapeza, ukoliko ona postoji 1 •
Na taj nacin mozerno problem racunanja povrsine ravninskog lika dovesti u vezi
s probJemom racunanja povrsine krivocrtnog trapeza ispod grafa neke funkcije. Broj J odredenje samo funkcijom fine ovisi 0 nacinu racunanja donje i gomje
sume (0 nacinu nakoji smo p.?dijelili interval i izabrali brojeve m; odnosno Mi).
Prj racunanju povrSinc uzimamo fikove ome.:tene dijelovima 'glntkih' krivulj. koji Ce imBli povrSinu. Ne­
Nazivamo ga integralom funkcl]e f .
maju svl likovi povclinu. Problem racunanja povr~ine spada u podrucje matematike koje se naziva tedrija mjerc
j u6i delaljno na sludiju matematike Postoje funkcije kojima krivocrtni trapez nema odre(\'ene povr~ine. Za njih kal:emo da nisu integrnbilne

1:
(!"

f
 290 7. INTEGRAL l PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.1. PROBLEM POVRSINE. ODRE£lENT INTEGRAL 291

Integral pozitivne funkcije krivocrtnom trapezu. Njegovu povrsinu nazivamo donjom sumom. Dna iznosi:
2 2
Neka je f : [a, b] ---> R pozitivna meprekinuta funkcija. Zajednicki _ ~ [a 4a (n - 1)2a2]
limes donje i gomje sume nazivamo odredenim integralom funkcije f pn - n n2 + n2 + ... + n
2
oznacavamo s
1= r f (x)dx.
J,
b
=
a3
n
-d12 22
+ + ... + (n -
.
= a3
(n - 1)(2n - 1)
1)2] ~

2 .
Pri racunanju zbroja kvadrata prvih n prirodnih brojeva koristili smoformulu dokazallu

On je jednak povrsini ispod grafa funkcije, nad intervalom [a, b].

u §1.2:

Znak Jzovemo znakom integracije, broj a donjom granicom inte­

grala, broj b gornjom granicomintegrala, a funkciju f podintegralnom 1 + 22 + 32 + ... + k?- = k(k + 1)(2k + 1) .
funkcijom. dx naziva se diferencijal varijable x. 6
Na slican nacin dobivamo izraz za gornju sumu, povrsinu P n Iikakoji odreduju
pravokutnici opisani iznad grafa parabole. Taj lik sadrZi u sebi krivocrtni trapez: .,.
2 2 22
* ** a [a
4a na ]
PI! = - 2" + 2 + ... + - ? ­
n n /l n­
Oznaka za integral dolazi iz nacina na koji je on nastao. Integral je limes donje
3
i gornje sume. Znak za integral nastao je iz izduzenog slova S koji je sinonim za _ a [2 22 2] _ 3 (n + 1)(2n + 1)
znak sumiranja nastao od grckog istoimenog slova L. Diferencijal dx zamisljamo - 3 1 + + ... +n -a 2 .
n 6n
kao beskonacno mali prirast /lx, kad duljina interval a [Xi-l,X;] tezi u nulu. Tad S0 Povrsina P krivocrtnog trapeza uklopljena je izmedu donje i gomje sume: i
vrijednosti mi i Mi pribliZavaju funkcijskoj vrijednosti u tocki x E [Xi-I, Xi]'
Izracunajmo na opisani nacin povrsinu ispod jedne, relativno jednostavne krivulje. 3 (n - 1)(2n - 1) 3 (n + 1)(2n + 1)
a -~ <P<a 6n2 '
Povrsina ispod luka parabole I tj.
3 1(. 1)( 1) 31( 1)(2+;:;,
1)
a.(j1-;:;2-;:; <P<a(j1+;:;
Protnotrimo parabolu y = :x?-. Odredit cemo povrsinu ispod njezina grafa, a nad
intervalom [0, a]. Povecanjem broja n ocekujemo da ce se granice priblizavati jedna drugoj. Uistinu,
Podijelimo interval [0, a] na n jednakih dijelova. Duljina svakog dijela je aln. i donja i gomje suma imaju isti limes kad n tezi u beskonacnost, koji iznosi a 3 /3.
Upisimo ispod grafa parabole pravokutnike kojima je visina odredena funkcijskim Dakle:
vrijednostima u tockama aln. Takoodobivamo a3
djelisne tocke
- lu
P=3·
visina pravokutnik'a
Time smo izracunali povrsinu ispod luka parabole, a iznad interval a [0, a].

***
Ovaj primjer pokazuje da je racun povrsina tezak posao, vec za tako jednostavnu
funkciju kao sto je kvadratna funkcija. Na srecu, ovaj se problem moze rijesiti ko­
ristenjem integralnog racuna, dijela matematicke analize koji se bavi proucavanjem
svojstava integrala. Pojam integrala usko je povezan s pojmom derivacija. Tako cemo,
znajuci diferencijalni racun, mati rjesavati i problem povrsina.

!!. a
I Zadaci 7.1 I
n
SI. 7.4. Pravokutnici upisani ispod grata parabole (/ijevo) i opisani iznad Iljegova grata (des/Zo).

1. IzraclInajte donju i gornju sumu za integral fllnkcije t(x) = x na intervalll [0, a] i pomocu njih
odredite vrijednosttog integrala.
Sirina svakog jednaka je i iznosi a/n

2. Dokazite da povrsina Iika omed"enog lukom parabole y = x2 , pravcima x = a i x = b

a
Svi su pravokutnici iste sirine n ani odreduju Iik povrsine PI! koji
0 < a < b) , te 5 051. ... ~-~
p= - -3- .
. je sadrzan u
( ap5CI5a lzn051
292 7. INTEGRAL I PR!MITIVNA FUNKClJA 7.2. PRJMITJVNA FUNKCJJA. NEWTON-LEIBNIZOVA FORMULA

3. Dokazite, ako je P povrsina lika omedenog lukom parabole y = :2- , pravcima x a i x b 1. Aditivnost integrala. Rastavimo Ii interval bj na dva dijela, tad je oeig_
ledno
(0 < t. < b), te S osi apscisa, ooda je povrsina lika ispod parabole y= 1cx2 nad istim interva­
10m fa, b] jednaka k· P.
Poopcite ovu tvrdnju.

lb f(x)dx = f(x)dx + lb f(x)dx.

4. Povrsina ispod grafa funkcije I a nad intervalom [a, b] moze se priblizno racunati pomocu
trapezne formule: Ovo se svojstvo naziva aditivnost integraia.

P= b-a(I(XO)
/I -2-+leX1)+1 (x2 ) +···+1 ( ) +-2-
x _l I(XII») ,
ll

gdje je xo = a, xl = a + h, x2 a + 2h ,... , XII a + III! b, I! b - a , razdioba

• . II ...
intervala na II jednakih dijelova. Pokazi da 5e ova formula dobiva zbrajanjern povrsine ispod
izlomljene erIe koja prolazi tockama (x,:,! (xi)), i 0, ], ... ,II. Izracunajte ovom formulom
pribliznu vrijednost povrsine ispod funkcije f(x) == nad intervalom [0,1]. Interval podijeJi Sf. 7.6. Aditivnost
a b n
na 5, zatim na 10 dijelova.Racunajte racuna!om. integrala b

2. Integral negativne funkcije. Integral smo definirali sarno za pozitivn f ..

f . Uzmimo sad da je funkcija negativna na intervalu [a, b]. Tad je -f POZiti~ unkczJe
vrSina ispod grafa te funkcije jednaka je povrsini iznad grafa funkcije f . Me(t~? a po­
dogovoru povrsinu iznad negativne funkcije f , a ispod x -osi smatramo negat~IVnOm!
1m, po

U prakticnom racunu, pri izvoctenju formula pomocu odrectenog integral a, koris­

timo se pojmom integnilnih suma u kojima se minimalna vrijednost ml i maksimalna
vrijedn9st Mi zamjenjuju vrijednostima funkcije 1(51) u nekoj tocki 51 intervala
,xi]. Dakle;
Sf. 7.7. Povrfiina P krivocrtllOfi
trapeza odredenog fimkcijom 1
lb f(x)dx. := lim tf(t;i)Axi' jednaka je povrsilli trapeza odre­
a • ",_1 aenog funkcijom -I

Suma s desne strane naziva se integralna suma. Kako je uvijek mj ~ f (51) ~ Mi, To mozemo objasniti pomocu integral nih suma ovako:
iVidimo da je integralna suma zaista uklopljena izmedu donje i gomje i njezin limes
lim ~ -f(t;;)AxI ~ jb f () dx
jednak je integralu funkcije. Ovdje se limes uzima po svim mogucim razdiobama
p = Jrb(_f)(x)dx = n-+oo

----
interval a u kojima najveca duljina Axi tezi k null. - lim f(sl)& =
a L '1-+00 L.. x
i==l 1=1 a'

Integral negativne funkcije

Racunajuci integral negativne funkcije f pomocu njezinih integral 'h
suma, dobiva se negativna vrijednost povrSine krivocrtnog trapeza. ll!

Sf. 7.5. Integrallle sume Trebarno Ii izracunati povrsinu lika koji omectuju graf funkcije i os a .

ftmkcije I intervalu unutar kojeg ona mijenja predznak, moramo interval podijeliti n£~Cl~, na

funkcije na dijelove u kojirna je funkcija stalnog predznaka i primijeniti ad?~ ama

integrala. Tako se na primjer povrsina lika nacrtanog na slici 7.8 racuna ovakoltlVnOst

[ Svojstva integrala I p lac f(x)dx -ld f(x)dx + lb f(x)dx.

Napisimo nekoliko svojstava integral a koja slijede neposredno iz same definicije.

\
 294 7. INTEGRAL J PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.2. PRIMITIVNA FUNKClJA. NEWTON~LElBNIZOVA FORMULA 295

l1y
tJ.Y=G(x+t:.x:).G(x)

f(X+I1.r)
SL 7.9. Funkcija definira.
na odred'enim mtewalom,
Sf. 7.B. PovrSilla ispod gra­ kao ftmkcya gornje gra­
fa ftmkcije koja mijellja nice. NjeztlUl je derivaci­
znok 110 interval!! ja jedriaka poaintegrailtoj
a .r x+Ar junkciji

3. Linearnost integrala. 1z definicije integral a kao Iimesa integralnih suma Prirast 6.y = G(x + fu:) - G(x) jednakje povrsini krivocrtnog trapeza nad inter­
slijede ova dva njegova svojstva, koja zajedno nazivamo linearnost integraJa: valom [x,x + fu:] :
X
+Ax

1 0 c· f(x)dx =c 1b f(x)dx,
6.y =
l

x f (t)dt.
{( a Pretpostavimo, radi jednostavnosti, da je funkcija na tom malom intervalu rastu­
1° [((x) + g(x»)dx 1b f(x)dx + 1b g(x)dx.
ca. (SHeno bismo zakljuCivali da je ona padajuca.) Povrnina Ay uklopljena je izmedu
vrijednosti dvaju pravokutnika, s visinama f(x) if (x + fu:):
f(x)fu: ~6.y ~f(x+ fu:)fu:,
Pokazimo drugo svojstvo. Prvo se dokazuje na analogan Uos jednostavniji) naCin. te je
6.y
0 .
f(x) ~ fu: ~f(;x+ fu:).
1 {( [((x) + g(x)]dx ::= lim L[{(~;) + g(Si)]fu:i = lim L)(~i)fu:i + lim Lg(~i)fu:i

Neka sada fu: tezi nuli. Tada f(x + fu:) tezi k f (x) zbog neprekinutosti od f. Zato
= 1b
CI
f(x)dx + 1b
a
g(x)dx.
je
r1m
Ax-tO
6.y
-fu: -f(
- )
x.
Time smo pokazali:
***
Oerivacija odredenog integrala

CTntegral kao funkcija gornje granice I Vrijedi formula:

1 x
d a f (t)dt == f (x).
dx

Promotrimo sad po volji odabranu neprekinutu funkciju f. Oznacimo s G(x) Derivacija odredenog integrala, kojemu je X gornja granica, jednaka je po­
sljedeCi odredeni dintegralnoj funkciji.

G(x) = 1 xf
(t)dt. Ova ce formula predstavljati temeljnu sponu izmedu diferencija~nog i integralnog
racuna.
Podintegralnu varijablu oznacili smo s t, jer nam x ozn\lcava varijablu u gomjoj grani­
ci integracije. Za pozitivne funkcije f , G(x) oznacava povrsinu ispod grafa funkcije
l Primitivna fUnkCij!l
f, a uad interval om [a, xl. (Slicua interpretacija vrijedi ako je f negativna.) Funkciju F nazivamo primitivnomfunkc~jom ili antiderivacijom funkcije f
Kolika je derivacija ove funkcije? ako vrijedi F'(x) =. f(x).
 296 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.2, PRIMlTlVNA FUNKCIJA. NEWTON-J,.BIBN!ZOVA FORMULA 297

Na primjer, F(x) = il primitivna jefunkcija funkcije I(x) ,jer je kOllstantu, pa vrijedi za svaki x
3 2
F'(x) = (X )' = 3x I(x).
Medutim, to nije jed ina funkcija s tim svojstvom. Tako je i F(x) = il + 2 primitiv­
G(x) = 1XI (x)dx F(x) - C.
na funkcija funkcije I, jer se deriviranjem gubi konstanta 2. Opcenitije, primitivna Uvrstimo sad dvije vrijednosti za gomju granicu. Za x a integral je jednak nuli, jer
funkcija funkcijef bit Ce bilo koja funkcija oblika F(x) = x3 + C, gdje je C po volji je interval integracije same jedna tocka:
uzeta konstanta.
Vrijedi i obratna tvrdnja. G(a) = 1aI (t)dt = 0 = F(a) C.

Primitivna funkcija
Odavde slijedi da je C = F( a). Uvrstimo sad x = b:
Primitivna funkcija funkcije I definirane na intervalu (a, b) je funk­
cija F definirana na istom intervalu sa svojstvom G(b) 1bI (t)dt F(b) - F(a).·
F'(x) I(x). Time je Newton-Leibnizova formula dokaza11a.
Ako su FiG primitivne funkcije iste funkcije I , onda se one razlikuju za
konstantu: ***
F(x) G(x) + C. Kolika je snaga ove formule, najbolje cerno se uvjeriti 11a primjerima.

Prlmjer 1. Odredimo povrninu ispod grata kvadratne funkcije f(JfJ ;", Xl na ll1­
tervalu [0, a] .
Dokaz. Neka su FiG primitivne za I . Onda vrijedi:
3
FI(x) -= GI(x) = : } F'(x) G'(x) = O. I>Primitivna funkcija je F{x) = x3 ,jeI je njezina derivacijajednaka I (x) = Xl .
Medutim, jedina funkcija definirana na intervalu cija je derivacija identicki jednaka Prema Newton-Leibnizovoj formuli je
nuli jest konstanta. Zato je F(x) - G(x) C.

1 a3
G
.
x2 dx F(a) - F(O) =
I Newton-Leibnizova formula r o 3
Zapanjujucaje jednostavnost ovoga racuna u usporedbi s Arbimedovom metodom
Izvedimo sad temeljnu formulu integralnog racuna. Ona ce povezivati pojam od­ ekshaustije koji smo uCinili u proiJJoj tockL <1
redenog integrala s primitivnom funkcijom. Na taj cemo nacin dobiti mocno sredstvo
u racunanju odredenih integr\ll\l.
";'­ Primjer 2. Izracunajmo integral
Newton-Leibnizova formula 2
Ako je F povolji uzeta primitivna funkcija funkcije
b] , onda vrijedi:
I na intervalu
j xdx.
J

1b I (x)dx F(b) -F(a).

Postupak racunanja ukljucuje dva koraka
1. Odredivanje primitivne funkcije F.
2, Racunanje vrijednosti F(2) F(l).
Rijecima: integral fUllkcije jednak je razlici vrijednosti primitivlle funkcije
x2
u gomjoj i donjoj granici integrala. U ovom je primjeru F(x) = 2 . Zato je

Dokaz. OznaCimo s G funkciju:

r xdx
J1
2
F(2) - F(1) = .
22 12 3
2'
G(x) = 1X I (x)dx, a ~x ~ b.
Isti racun mozerno zapisivati jednostavnije na sljedeCi naCin:

Kako je G'(x) = I (x) za a < x < b, ovajefunkcija primitiv.na za funkciju I. Neka

je F po volji uzeta primitivna funkcija iste funkcije I. Onda se FiG razlikuju za

],\dx = ~21~ = ; _ 12 ~. <1

 298 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.3. NEODRBDENI INTEGRAL
29~

Zapisivanje odreoenog integrala 2. Provjerite sljedece jednakosti:

Postupak racunanja odreifenog integrala zapisujemo na ovaj nacin: . j
A.
J
J +cos 3X dx =
'l-cos
C; +
b b

l a I(x)dx F(x) la = F(b) F(a). j

B. cos xsinxdx - ~ cosS X + C;
4

c. j(cosx- sinxidx x+ ~cosa+ C;

D. je2sin3X,cOS3XdX=iisin3x+c.

3. Pomocu tablice derivacija, odredite primitivnu funkciju sljedeeih funkcija:

Primjer 3. Odredimo povrSinu ispod funkcije I (x) = ~, u intervalu [1, eJ. A. f(x)=a-l; B. f(x) ~-x+2; C. f(x) = a;
X

= sinx-cosx; = _1_.
t> Primitivna funkcija funkcije X H ~
X
na intervalu X > ° je F(x) lnx. Po
D. f(x) =

4. Za danu funkciju
E. f(x)

f nactite primitivnu funkciju F uz dani uvjet:

F. I(x)
x+l
Newton-Leibnizovoj formuli, vrijedi
A. f(x)=a 3,F(1)=-3; B. f(x) =sin.rrx, I·P)=.rr;
1 ?
p= 1
-dx=lnx Ie =lne Inl 1. <!
C.f(x)=
x+
,F(-2):=O; D.f(x) x~-x+l,F('I)=O.
X 1
S. Izracunajte povr~inu lika koji odrecl'ujn parabola y == 4 ­ x 2 ix-os.
6. lzracunajte povrsinu trapeza sa stranicama a i c i visinom v, koristeei integralni raeun; racunajuci
povrsinu ispod pravca koji prolazi tockama (0, a) i (v, c) had intetvalom [0, v].
Primjer 4. Odredimo povrSinu ispod jednog luka sinusoide I = sinx. 7. Trokut ima vrhove tJ tockama (0,0), (a,O) i (e, v) (0 < e < a). lzracunajte pomocu integralnog
ractlna njegovtl povrSinu.
1> TraZimo integral t.¢.

fan: sinxdx.
Funkcija sinus pozitivna je na intcrvalu (0, rr). Kako je (cos x)' sinx, to je
funkcija F(x) = cosx njezina prim!tivna funkcija . Zato je

P= I sinxdx ~ cosx o= In cos Jt + cos °' 2. <!

Veza primitivne fl.lnkcije s odredenirn integralom, kroz Newton~Leibnizovu for­
mulu, toliko je jaka da se i sarna primitivna funkcija zapisuje na sliean 11aci11, koristeci
znak integrala.
Svake se dvije primitivne funkcije razlikuju za konstantu. To znaci da znajuCi jed­
*** nu primitivnu funkciju, recimo F, neku drugu mozemo napisati u obliku x!-t F(x)+C,
gdje je C konstanta.
Da bismo mogli ovu formulu primjenjivati i u sloienijim prilikama, moramo
nauciti kako se odreduje primitivna funkcija.
Neodreoeni integral
[ Z~dacJY2) Neka je I po volji odabrana funkcija, a F neka njezina primitivna
funkcija. Skup svih primitivnih funkcija funkcije I nazivamo neodrelfe­
1. Provjerite da je funkcija F primitivna funkcija funkcije I na danom intervalu: nim integralom funkcije I i oznacavamo ovako:
1 3
A. F(x) = I(x) == X E (2' +00);
(x)dx {F + C : C E R}.
B. F(x) xE (-60,2);

Po dogovoru, koristimo jednostaynijizapis

J
. sinx

C. F(x) == yX. smx, f(x) =. . r.; + yX. cos x, X E (0, +00);

2v x
f(x)dx = F(x) + c.
r.:::-:. 1 +2lnx

D. F(x) == xvlnx; J(x) r.:::-:. ,x E (1, +00).

2v 1nx
300 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.3. NEODRE£JENIINTEGRAL 301

Evo nekih primjera:

x > 0, onda imamo:
X2 1
j xdx = 2 + C, (In Ixl + (Inx + C)' =
x
<0
j e"dx = ~ + C, a za x racun gIasi:
1
(In Ixl + C)' + C)' = 1 . ( -x) , = --x1 . 1) = x-.
j e2xdx = +C,
***
cosxd:x = sinx + C,
PrimJer 1. Izracunajmo nekoliko neodredenih
x . x

j
cos"idx. = 2sm 2 + C. 1.

j x..fidx. = jA dx. = +C= 2x:..fi + c.

Ove se formule provjeravaju direktnim deriviranjem: derivacija desne strane mora bili
podintegralnoj funkciji.
2.
[!acun primitivnih funk~ij~ , j (2x 3 _ 4x2 + 3x
X4
= 2- -4-
432
x3
+ -x+C

Za racunanje pri:nitivl;e fu~cij~. (neod~~deno~ i~~eg:ala) nemamo striktnih pra­ 3 ?

+ -X""-x+C
2 '
vila poput onih za .racun~nJe ?enVa~lJa: Vecma prnmtIVmh f:Inkcija kOje poznajemo
lzvedene su iz tabhce denvacIJa, kOJu cltamo u suprotnom smJeru. 3.

Tablica neodredenih integral a

= j x4 + 2x
2
+ = j (x + 1+ ~ )dx.
x2 -1 1 1
f(x) Jf(x)dx f(x) Jf(x)dx = 2" + 2In Ixl + 2x2 + C + 2ln Ixl- + C.

1 x+C e,x 4.
eX+c
x"
n+
+C, n =I ':1 iT iT
-+C j e< = j(e -2e- )dx.
2x X

1 Ina
Inlxl + C ,. 1
sinx
+ 2e- + C.
x
-cosx+C = 2 -1 +C=
1 1
+C, n=ll cosx
XII (n ­ sinx+ C 5.
1
..fi
+C -
1
cosy x I tgx+C j cos 2x dx =
sin2 xcos2 x
j _c_os_ 2
""x_-_-=-_,dX

=j 1 _ +) dx. = _ ctgx - tgx + c.

1
I -ctgx+C . cos X
<I

Sve se jednakosti mogu provjeriti direktnim deriviranjem funkcije na desnoj strani.
Provjerimo formulu
Razlog za apsolutnu
svakom realnom broju X =f:.
.* * *
Za racun neodredenih integral a ne postoje jasna pravila kao pri deriviranju funk­
cija. StoviSe, neke vrlo jednostavne elementarne funkcije ne mogu se integrirati
j !dx. In Ixl + C.
njihova primitivna funkcija nije eiementarna, ne mozemo je iskazati preko nama
poznatih funkcija. Evo primjera nekih takvih funkcija. Nijedna od sljedecih funkcija
mima elementamu primitivnu funkciju:
je u tomesto je podintegraina funkcija definirana u
1 e!?- , e1Ix ,
a funkcija In sarno za pozitivne vrijednosti. Ako je
 7. iNTEGRAL I I>RIMITIVNA FUNKClJA 7.4. METODA SUPSTITUCIJE 303
302

i mnoge njima slicne. Ovi pIimjeri pokazuju da je racunanje neodredenih integrala koju mozerno napisati na naCin:
slozeniji problem od d«riviranja. du = u'dx,
Pokazat cemo u nastavku neke metode integriranja. gdje ona poprima potpuno drukciji smi~ao.

[Z~d;~i7!) Diferencijal funkcije

Diferencijal funkcije u racunamo formulom:
1.
8x3 dx; B. v'3)ea; C. / xJxea; du = u'dx.
dx x 1 F. /X+ Jx ea
D. E. JX+ lea; Vi
2. Odredite:
A. /(SinX+COS2x)dx; B. /2sinXCOS3xea;
2
Co / s1n xdx; ***
Vratimo se na problem zamjene u postupku integracije. lz veze u = 2x + 1,
D. / - ' dx;
I-x
E. /xx+ F./
x3 x
- +
x-
deriviranjem dobivamo
du u'dx (2x+l)'dx 2dx.
G. /(e + X
1)2dx; H. /v +1)3 dx ; I. / Sada mozerno dovrsiti postupak integracije. Pisat cemo cijeli postupak:
3. lzracunajte:

A. J2r
3
(1
2
x) dx; B. Jor x(3x+ 1)-dx;
2
? C. h
2
_l_-'--.dx j ["-
(2x + l)dx = u - 2x
d!t=
1 "J = j u· du = -1 . -u
22
2
+C = 4
+ C.

Jor:n:12sinx· cos3xea.
. r2:1r x :n:/8 ***
J:n: "6 dx; E. (l+cos2x)ea; E
D. cos 1o
() Izvjezbajmo supstituciju na nizu primjera.
Primjer 1. Izracunajmo integral
x
dx
(x+l)2 .
't.
t> Supstitucija nije nicim unaprijed odredena. Samo pomocu iskustva i vjezbe
Iz tablice elementarnih integrala znamo da
mozemo otkriti najjednostavniji nacin. OVdje cerna izabrati
'. 2
u x + 1, x:=; U - 1, dx = duo
jxdx=X +c. Tako imamo:
Mozemo Ii integral oblika
j(2x + l)dx
j x j u u21 du j G-:2) du

In lui +~+C In Ix + 11 + 1 + C. <J

izracunati na istovjetan nacin? Pokusajmo zamijeniti varijablu x novom varijablom u x+
U, tako da pojednostavnimo podintegralnu funkciju:

u=2x+1. Integrlranje zamjenom varijabJi

Da bismo nastavili s integracijom moramo i Clan dx zamijeniti odgovarajucom velici­
~~~~u.
Dosad smo taj Clan dx dozivljavali poput 'ukrasa' pod znakom integrala, jer on
ni po cemu sudjelovao u procesu integracije. Medutim, njegova je vainost golema,
onje sastavni dio pojma integrala jer opisuje kako se brzo mijenja varijabla integracije.
Izraz dx nazivamo diferencijalom od x. Ako su dvije velicine vezane funkcijs­
kom: vezom, onda su slicnom vezom povezani i njihovi diferencijali. Tu vezu nalazimo
iz dobro nam poznate relacije za zapis derivacije funkcije
du , x.
=u
Metodom zamjene varijabli integral racunamo ovako
" 1) Odaberemo u kao funkciju vaiijable x.
2) Izracunamo obmutu vezu x preko u.
3) Povezemo diferencijale du i dx.
4) Zamijenimo podintegrainu funkciju i dx s izrazima po varijabli u
i izracunamo integral. Ukoliko to nije moguce, pokusa.n:i.o odrediti
drugu zamjenu.
5) Po zavrsetku integracije rezultat napisemo kao funkciju varijable
304 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA PUNKCfJt\ 7.4. METODA SUPSTITUCIJE 305

Primjer2. Izracunajmo J x 2 Jx3 + 1dx. Integriranje svodenjem pod znak diferencijala

I> Odaberimo zamjenu
Ovu metodu primjenjivat cerno u principu za integrale koji se tek neznatno razli­
u + 1, du= 2dx = du
3'
kuju od tablicnih, poput:
Tako dobivamo:
3 / cos2xdx, / dx,
~ 1/ 1 ul.
x-V x 3 + 1 dx
?
= /
y'U du
3 = 3
1
U2 du =3. +c
/ ali i kod nesto sloienjih prirnjera, poput:

~H + c = ~J(x3 + 1)3 + c. <l / ctg

x

---dx / xrldx.

/ x 2 +1 '
Zamjena U odredenom integralu I Sto je zajednicko ovim integralima? Svi se oni mogu rijesiti jednostavnom zamje­
nom. Bit ove metode je sarno u tome da se ta zamjena eksplicitno ne pise, vee se
Isti se princip primjenjuje i za racunanje odredenog integrala. Medutim, ovdje se odgovarajuca varijabJa pUle pod znakom diferencijala.
nakon integracije nije potrebno vracati ne polaznu varijablu, jer je rezultat integracije . Pri tom koristimo temeljnu definiciju diferencijala du = ul dx u racunanju jedno­
ionako broj. Urnjesto toga, zajedno s podintegralnom funkcijom mijenjamo i granice stavnih izraza
integracije.
1 ; d(3x) = 3dx =::} dx d(3x)
Prlmjer 3. Izracunajmo integral 10 3

iIi pak
I>Izaberimo zamjenu Jx + 1 = u (u ;;:: 0) kojom cerno se rijesiti korijena u
nazivniku: := cosxdx, d(x" + 1) = 2xdx
x+l=u2 , x= 1, dx=2udu.
Primijetimo da smo ovdje vezu diferencijala napisali promatrajuci x kao funkciju i njima slicnih. Time se ubrzava i pojednostavljuje postupak integracije. Izracunajmo
varijable u. Granice se tr,ansformiraju na ovaj naCin: na taj nacin prije navedene integrale.

Dakle,
x;::; 0 =::} u = 1, xI=::} u h.
/ cos2xdx = 1/
2: cos2xd(2x) = 12: .
+sin2x c,

31/ 31 +
10
1
0 1
X Jv'2 --2udu
u2 1 . Jv'2
= 2 (~2
u 1
l)du / e
3x
dx = e'lrd(3x) e3x C,

3
. dx
ctg / -
cosxdx
.-= / - . - = I!'
d(sinx) n smx I +
= 2 ( '3 - U
U
) 1v'2= 3(2
I
2 - h). smx smx.
x_I /
,,-~'lx - - d(2 + 1) -_ -1 In (2
x + 1) + C
Isti se integral moze izracunati i zamjenom x + 1 = u. Ucinite to! <l / + 2
2
x +1 2

Zam/ena U odredenom integralu

/ xEdx ~/ rld(x
2
) 1
Metodom zamjene varijabli odredeni integral racunamo ovako
1) Odaberemo u kao funkciju varijable x.
***
2) Izracunamo obmutu vezu x preka u.
3) Povezemo diferencijale du i dx.
4) Odredimo nove granice integracije, pomoCu veza varijabli u i x.
5) Zamijenimo podintegralnu funkciju i dx s izrazima po variiabli u
In~1 ra~~nalne funkcije I
i izracunamo integral.
Pokazirno nizorn kako se racunaju integrali jednostavnijih racionalnih funkcija. Nacin
raelln~n.ia integr~la
po odabrane racionalne funkcije uei se u visokoskolskoj maternatici.
 306 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.4. METODA SUPSTITUClJE,
307
--------------------~
Neposrednom provjerom (deriviranjem primitivne funkcije) s/jedece integrale moZemo nado­ paje
pisati liZ 'tabliene':

I x-a
'
dx
- - == III Ix aj + C, 1 dx
+ 4x + 3 ==:2
11 x
dx
-
1/
2 x =::0
1 1
2 In Ix + J I :2 Jnlx + 31 + c.
dx' 1 Ovaj se nacin cini sl~zeniri!'l, mectuti.f!1' on se na potpuno isti nacin moze rabiti i u integrira:
I , x-a
-( ),,=
dx 1
(1)(
11-,

x
x- +C, IlEN,I!>l, nju slozenijih raeionalnih l'un~clJa, kod kOJlh su SVe nUJloeke nazivnika realne i razlicite a stupanj
brojnika manj; od stupnja nazlvnlka. <l

I - - - == -
x2+a2 a
arctg-
a
+ C,

1 x2
~=1
a2 Zadatak 6. Izracunajte mtegral
,
. I ~
xdx .
x +5x+6
· . 4 ' 1zracunaJITIo mtegra.
P nmJer v I A • • I dx
+
, B. I - ­ dx
(2x+
Nazivnik racionalne funkcije imn realne nu)tocke i moze se faktorizirati: x2
(x + 3)(x + 2) . Citava se racionalna funkeija moze napisati u obliku
+ 5x + 6 ::=

t> Ovi se integrali zamjenom varijable iii svodenjem pod znak diferencijala svode na tablicne. x
2. / d(3x + 1) ~ In j3x x2 + +X
I dx
+ I 3
- ~ I
3x+J
+
3
2. .
+
11
+
C
,
+ C­ 1 =
dobivamo Ii == 3 I B -2. Sada Je
x
gdje su A i B bro~evi koje treba od~editi. Mnozenjem s nazivnikom i uvrstavnjuci x = -3, x == -2
I dx
(2x + - 2
d(2x 5) -
(2x + 5)3 - 2
-I
2(2x + 5)2 - 4(2x + 5)2 + c. <l
x
x 2 + 5x + 6 =
3
;n - x

"
P rlmJer 5. IzracunaJnlO rntegrale A.
v • • I dx ;B. 1 dx
-2-- .
Zato je

31 21 ?t2
!> Integrale racunamo tako da nazivnik nadopunimo do potpunog kvadrata:
+2x+5 x +4x+3
I dx
x+
dx
== 31n Ix + 31 - 21n Ix + 2/ + C.

I -o:-_dx_,__
x 2 +2x+5
= I (x+
<Ix
+4
== I (x+
= ~ arctg x + 1 + C
2 '

I dx
+4x+3=
1 (x+
dx
~l=
I d(x+2)
(x+2)2-12
PrimJ'er 7, Izracunajmo integral/ ;:-;;--:---lfx
' +1
I> Nultocke nazivnika nisu realne: Prije s:-,octcnja nazivnika na potpuni kvadrat moramo .~roj­
=~ln/X 2-1 +C=!In/X_+_1/+c. nik dovesti u vezu s derivacijom nazlYnika da blsmQ se rijcSili varijable x u brojniku. DerivaclJa Je
2 ~,;>:;+ + 2 x+ 3 nazivnika 4x + 2 pa pisemo ovako:

~(4x+2) +~.
Ako su nultocke nazivnika realne, onda mozemo postupiti ina drukciji nacin. Podintegraina se
funkcija moze napisati kao zbroj jednostavnijih: x+ 2 ==
1 1 A B Time se integral rnspada nn zbroj dvaju., Pry! od n,iih integriramo svoctenjempod znak diferenciJala
(x+ 1)(x + 3) x-+-1 +x + derivaeija nazivnika), a drugl svo.:tenJem naziYnika na potpuni kvadrat:
gdje su A i B brojevi koje treba odrediti tako da jednakost vrijediza svaki x. Mnozenjem s
nazivnikom sHjedi
1 A(x+ 3) +B(x+
1 1 I
(4x + 2)cb:
4 ~+2
3 I dx
+2x+1
I ova jednakost mora vrijedi ti za svaki x, Uvrstimo
bilo koje dvije vrijednosti, no uzet cemo upravo
vrijednosti varijable x (mozemo odabrati
nazivnika): ,
=~/~
4
~I x2+x+~
2x2+2x+l +4
dx

1
x= -1 1 = A( -1 + 3) + B( -1 + 1) =? A=: 2' = ! In(U + 2x+ 1) + ~/ d(x+ ~)
1 4 4 (x+ ~)2 + ~
x == -3 : =A(-3 + 3) +B(-3 + 1) ==} B= -2'
1 2 3 1 x+f
Sadaje =-4 In (2x +2x+I)+-.-arctg _ _' +C
4 1 I
2 2
~ arctg(2x + 1) + C
2
x 2 +4x+3 = }In(2x + 2x+ 1) +
 308
7. INTBGRAL I PRIMITIVNAFUNKCJJA
7.5. METODA PARCIJALNE INTBGRACIJE 309

I Zadaci 7.4 r
***
1. Svodenjem pod znak diferencijala iii metodom supstitucije izracunajte integrule: Izracunajmo pocetni integral. Izabrat cemo za funkciju u x) a za funkciju
A. J y3x+2dx; B. J ~4-5xdx; C. I ~dx; J == e'. Tadje

D. J~4X+3dx;' E. I "'elx R IV(2x+l)5 dx ;

V
j edx=:e,
..x " uI 1.
- 2x)4 Sad imamo
G. J ;Zdx
(x3 + 1)2; H. J xdx:
2+
I.
xdx
J xe( dx =: [uv - I u'"dX] xe~ - J t
1· e dx = xe" - c + c.
2. lzracunajte integrale:
A. J Inx dx; B. I ~; c. Jv'f+TriXx dx'
)
Metoda parcijalne integracije

O. J .r
x
eX +2 dx; E. J xln-x
xeXl dx; R I e-Xlxdx.
Metoda parcijalne integracije koristi se na sljedeCi nacin:
1) Podintegralna funkcija napise se u obliku umnoska funkcije u I
funkcije J.

I. J
3. Uvodenjem nove varijable izracunajte:
3 xdx; cosx dx; f v' dx.
A. . SlnXCOS'

4. Izracunajte integralc:
B. -'-4-
Sin x C"
J SJnX
cos2x
cosx
dx. 2) Izracuna se pomoeni integral v
3) Izracuna se derivacija zI .

A. Jo (1 + cos2x) dx; x
elx; C. fz3 4) Napise se osnovna formula:

D.
100 (x
6
3)eXl - 6K dx;
B.f

E. 1o!" sin x· eCOSI dx;

Rio'
xdx
dx;
J UlJ dx = uv J
u'vdx.
'.~,
5) Izracuna se integral j u'v dx .
Funkcije u i v moraju biti izabrane tako da je Jntegral J u'vdx lakse -izracunati
Ne mogu se svi integrali izracunati samo pomoeu metode zamjene varijabli. Tako
ua primjer, za racunanje jednostavnog integral a poput
nego pocetni integral.

Primjer 1. Izracunajmo integral j x lnx dx.

jxcdx I> Funkcija v' mora biti odabrana tako da njezin integral znamo jednostavno
moramo koristiti drukCije metode. izracunati. Zato sad ne smijemo uzeti 1/ ::= lnx jer integrallogaritmske funkcije"ne
znamo odrediti. Umjesto toga biramo v' = x.
*** v'=x V
Xl
2' u ::= Inx ===? u
,
=
1
Jedna od korisnih elementarnih metoda za racunanje integrala jest metoda pard. x
jalne integracije. Neka su u i v funkcije varijable x. Formulu Sad imamo
u'v+ uv'
za derivaciju produkta mozemo napisati u ekvivalentnom obIiku: j x In x dx x2
-
2
. In x - J1
. x- dx
x 2
2

uv j<u'v+ uv')dx = f u'vdx+ j uv' dx.

= lnx _ .!jXdX
2 2
;Zlnx
2
x +C
4 .
2
<J

Tako dobivamo:

j UV' dx == uv - I u'vdx.

***
Formula parcijalne integracije moze se pisati i pomocu jednostavnijeg zapisa koji
koristi oznaku diferencijala. Naime, vrijedi: .
Ovu formulu uazivamo formnla parcijalne integracije.

v'dx= u'dx = duo

 310 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.5. METODA PARCIJALNE lNTEGRAClJE 311

Formula parcijalne integracije; drugi zapis Primjer 3. Odredimo

. JC. lnx dx .
. 1

J udv uv J vdu
to> Funkcije u i v biramo ovako:
1
u lnx ==? du == -dx,
x

Ponekad se parcijalna integracija mora ponoviti, sve dok se podintegralna funkcija

dv == dx, ==? v J dx=x.
ne dovede na jednostavan oblik.
Primjenom formule, dobivamo

Primjer 2. Izracunajmo integral J :x?-?,xdx.

JC lnx [(uv{ i\dU]
I -!
t> Biramo rastav
e e
u= dv = e2x dx :0:: X lnx . dx e In e - lIn 1 x Ie e - (e - 1) = 1. <I
I . I 1
jer ce se derivacijom sniziti potencija:

du = 2xdx, v= J e2xdx =
I Zadaci 7.51
Nakon prve primjene parcijalne integracije dobivamo
1. Metodorn parcijalne integracije odredite sljedece integrale:
!
c. xdx .
J :x?-e2xdx = e; - J xe2x dx.
A . .!xsinxdx;

D. ! xrf dx;
B. !+dX;

E. ! x~dx;
Sin x
F. !
cos 2 x'
2
x rfdx.
U drugom koraku racunamo novi integral, ponovno metodom parcijalne integracije: 2. Metodom parcijalne integracije odredite sljedece integra Ie:
2x ! .n. ! c. ! 2

J
2x
xe dx =
[
U = x,

du dx,
dv = e dx]

v T
e2x =x'T e2x
2
J-dx A.

D.
!
lnxdx;

x3 Inxdx; E. !
x Inxdx;

In '2 xdx; F.
x lnxdx;

! e-IX dx.
3. Metodom parcijalne integracije izracunajte integral

Tako dobivamo:
+c. ! eXcosxdx.

x2~ xe2x (Naputak; Primjenite metod dva puta, uzimajuci u(x) = £I i dobiveni integral usporedite s

J
?
2 ~
x e L.Xdx 2 + 4 + C. <I pocetnirn. )
4. [zracunajte integrale:

lzr
3
A. 13lnxdx; xrfdx; c. xsinxdx;

*** B.

I odreaeni se integral moze racunati metodom parcijalne integracije. Pritom r,,/2 10ir/2

koristimo sljedeCi zap is. D. Jo xcosxdx; E. xsin2x:dx; F.

Parcijalna integracija U odredenom integralu

1 b
udv = (uv)
Ib
a ic,fb vdu.
 312 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.6. PRIMJENA INTEGRALA U RACUNANJU POVRS1NA 313

Primjer 2. Povrlina kru~a. Jednadzba kruinice glasi:

2 2 2
x+v=r.
Jednadzbn polukruinice je:
Definidja odreoenog integral a izvedena je preko povrsine krivocrtnog trapeza, y = Vr2 -xl.
lika koji odreouju os apscisa, pravci x a, x = b i graf funkcije. Stoga se odreoeni
integral direktno rabi u racunanju povrsine takvih likova. Odredit cerno povrsinu C:;etvrtine kruga koja leii unular prvog kvadranta. Neka jc P povrsina
Pogledajmo tipicne situacije. kruga:
1
'4 P = 10 Vr2 -x2 r
Povr~ivocrtnog trapeza I dx,

Odredirno primitivnu funkciju. Da bisrno izracunali integral, upotrijebit cerno zamjenu

x = rsint:
Povrsina lika na slid jednaka je
J Jr2 _:x;2dx [~=:sint J J
p l bf
(X)dx.
Ovaj integral racunarno koristeei identlle!:
= Jr2-r 2 sin 2 t.rcostdt 1'2 cos<'tdt.

Ovdje pretpostavljamo da je f pozitivna

cos 1=
2 1+cos2t
2 .
:)~
na intervaJu [a, bJ .
Granicc U odrectcnom intcgralu odreitujerno ovako: ako je:x; 0, onda je r sin t = a te je I a
a b Za :x; = r vrijedi r sin t r, te je sin t 1 i t= ~ . Dobivamo: .
Sl. 7.10.
-1 P = r 210 ~ ( -1 + -1 cos 2t) dt r2 ( -t - 21)
+ sfn I~ = r2:rc
.
4 022 240

Dakle, povrsi nn krugn iznosi P = r~:rc. <I

***
Primjer 3. Odredirno povrsinu lika odreduje graf f(x) =xl 2x,
Primjer 1. Hitac uvis. Tijelo je baceno uvis pocetnom brzinom va. Do 6e x-osi i pravac x = 3.
se visine popeti?
I> Nacrtajmo sliku. Graf funkcije je parabola sijece x -os u tocki s apscisama 0
I> Erzina u trenutku t izn9si v(t) . va - gt. ce se penjati do trenutka
kad bude . To ce se dogoditi u"trenutku i 2. Bilo bi pogresno napisati
3
'l(O-gt=O ==} t=
g
p= (xl-2.x)dx ( 3- x2 )
X3 1
0=9 9=0!
Prijeoeni put jednakje odreoenom integralu brzine. Time racunamo povrsinu jednog Naime funkcija na ovom intervalu mi­
trokuta (jer je brzina linearna funkcija). Pomocu integral a racun izgleda ovako: predznak! Na intervalu [0,2] funkci­
negativna, zato na tom dijelu morarno
promijeniti predznak odreaenog integrala:
s v(t)dt
p=­ - 2.x)dx
v()

= fog (vo- (~3

_x2) 120 + 3 _x2) 21
3

I:
VII

= (vot
Sf. 7,11.
- G-4) + (2; -9) (~-4) =~. <I

v2 2 v2
.Jl. _ 2gv - -R. <I
g 2g2 - 2g'
Sl. 7.12.
 314 7. INT,eGRAL f PR1MlTIVNA FUNKCfJA 7.6. PRIMJENA INTEGRALA U RACUNANJU POVRSINA 315.

Napomena. Povrsina !lto ju graf funkcije f zatvara s osi apscisa moze se napisati
ovako:
[ Element povrsine I ,..

P= lb If(x)ldx.

Prema tome, u ovisnosti 0 predznaku funkcije bit ee:

akojef(x);;:: Ona[a,b],ondaje P= l bf (x)dx) ap

akojef(x) ~Ona[a,bl,ondaje p= l bf (X)dx

St. 7.]4. Likje podije/jen na 'pra­
au slucaju kad funkcija mijenja predznak, poput gornje, pisemo vokutnike' .~irine dx. Zbrajanjem

+1
pravokutnika dobivamo povrsinu
P
1 a
3 Ix 2 2x1 dx - 12
0
(x2 - 2x}dx
2
3
(xl - 2x)dx.
lika

Zamislimo da je lik podijeljen prugama sirine dx ('skoro beskonacno male siri­

*** ne'). Povrsinu jednog dijela oznaCimo s dP. Nju nazivamo diferencijal povrsine
rl..il<-Ofl"led~~-9I"t1fo'-'irn~ I<ri'-'~Ija I ili, jednostavnije, element povrsine. Povrsinu svakog dijela mozemo aproksimirati
povrsinom pravokutnika kojemu je jedna stranica dx, a druga f(x) - g(x).
Promotrimo nesto opeenitiji oblik krivocrtnog trapeza koji je omeden grafovima dP [f (x) - g(x))dx
funkcije fig i pravcima x a, x = b. Pritom uCinjena pogreska zanernariva je S obzirom na iznos elementa povrsine. Ukupnu
povrsinu dobit Cemo zbrajajuCi (='integrirajuci') elemente povrsine:
f

P = I [f(x) - g(x)Jdx.

St. 7.]3. Povrsina krivocrtnog £ra­

Prirnjer 4. Odredimo povrsinu lika koji zatvaraju pravac y = 2 - x i parabola
f!eza omedenog grafovima liviju
Junkcija
y =:? 4.
c>. Pravae sijece parabolu u dvije tocke koje
nalazimo rjesavanjem jednadzbe
Povrsina P krivocrtnog trapeza razlika je povrsina dvaju krivocrtnih trapeza,
jednog koji odreo:uje funkcija f , i drugog odreaenog funkcijom g: xZ 4= 2- x ~ +x - 6 == O.

P
b
p] - Pz = r f(x)dx 1b g(x)dx.
Odatle dobivamo rubne tocke intervala: X'j
_ 3, x2 = 2. Sa skice vidimo da se graf pravea
Ja (t
na tom dijelu nalazi iznad parabole. Zato je:
Ove integrale ne racunamo pojedinacno, vee povrsinu dobivamo pomocu jednog inte­ :~
grala: .

P== g(x)]dx.
P = /2
-3
[(2 _ x) _ (x 2 - 4)Jdx
.

Formula vrijedi bez obzira na to sijece Ii graf neke od funkcija x -os iIi ne, u 8to
= /2
-3
[6 -x x2]dx
se mozemouvjeriti tako da obje funkcije povecamo za iznos bilo koje konstante. Time Sl. 7.]5.
se.citav Iik translatira prema gore; pri cemu se niti podintegralna funkcija niti povrsina
lika ne mijenja.
=(6x-2: ~) -- 20 56' A
~

Medutim, formulu za povrsinu krivocrtnog trapeza mozemo opravdati i na drugi

nacin, koji je puno bliZi pojmu integrala.

"
 316 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.6. PRIMJENA INTBGRALA U RACUNANJU POVRS1NA 317

Povrsina se moze izracunati jednim integral om, ovako:

Primjer 5. Odredimo povrsinu lika omedenog y = 2"' y = 2JX, a
ispod pravca y = 2. 2 y2
t> Nacrtajmo lik odreden tim krivuljama. Pravac y 2 i parabola y 2JX P = 10 f/ - g(y)]dy [,fiY - -Jdy
4
sijeku se u tocki (1,2); a pravac i parabola y !x
2 u tocki 2), Vidimo da je
2 2 8 .
lik omeden s donje strane parabolom y = lx2 , a s gornje strane krivuljom koja se ,r;:; 2 3
sastoji od luka parabole i dijela pravca, Zato Fe prikladnije prikazati lik kao zbroj dvaju
= ( v2, "3 y 2: 0= V2' 3 . 2V2 - 12 2.
1
krivocrtnih trapeza, jednog nad intervalom [0,1] i drugog nad intervalom [1,2].

P==P, + [2y1x -
x2
2"ldx + i,
r [22
x2
2"ldx I Zadaci 7.6f
~ 3
4 2. x3 1 x
( -x2
3
--
6
+ ( 2x-­ 1. Kolika je povrsina Iika omedenog:
o
1 6 A. parabolom y x 2 i pravclma x 0 i x = 2;

=(~ ~)+(4-~) (2 ~)=2,~ B. parabolom y 2x -;? i pmvcima y 1 , x == 2;

C. krivuljama y - 11 i y = Ixl + 5
D. krivlIljom y = xcosx i pravcem y
2. Izmcunajte povrsinll lika omedenog
A.y=;? 2x+3iy=3
B. y = + 6x 5, y = -.i:'- + 4x 3 i Y = 0 ;
C. y==2+1,y=2+2x,x=1 ix=2.
3. Izracunajre povrsinu lika omedenog
A. krivuJjom
. y = !x i pravcimn y =x, y 0 i x = e;
B. krivl11jom y = ~ i tangentom na tu krivulju u tocki
' I'J3ma y = SIO
C• knyU :rr:x .I Y x-'J ;
. 2:

D. krivuljllma y Vx, y= i osi apscisa.

4. lzracunajte povrsinu Uka omedenog krivl1ljom y = ~ ,tangentom na \u krivulju U lock, s
apscisom 1.
5. [zracunajte povrsinu lika omeclenog pravcima y = x, y = -x i langentom na
SI. 7.16, Element povrSille za illtegraciju po varijab/i x (lijevo) i za integraciju po y
(desllo) = -/x
y 2 - 5 u njenoJ lo.i:ki M(3,2) ,

. ~ijesit ceI?o ov~~ primjer 11a jos jedan, prikladniji na~in. ,!--ik cemo 'po~r!ti ele­
mentIma povrsme ko]! su paralelni s osi apscisa. To znaC! da cemo ZamLjemtl uloge
varijabli x i y: integrirat cema po varijabli y, a jednadzbe krivulja pisati uobliku
x l(y) i x == g(y). Element povrSine iznosi:
dP == f/(y) g(y)Jdy.
2
Ovdje je I 'gomja' funkcija; to je parabola y x koju piSemo U obliku:
2
x2
y= x = I (y) = ,fiY.
g je 'donja' funkcija:
y2
y 2y'i::=:;} x
-4'
318
7. INTEGRAL J PRIM1TIVNA FUNKClJA
7.7. PRIMIENA INTEGRALA U RACUNANJU VOL)JMENA

Zato je volumen tijela

- 319
'li.

k R2x2 .n:R2 lo h
2 nR2 ~ Ih = :.n:R2h
-

r'

P n
loo V dx == x dx -h
2 ' <l
0 0
Volumen tijela s poznatim poprecnim presjekom
Pri!!lier 2: Volum~l!- stozastog tijeia, .Poop~njem ,slosca ~obivamo st?zasto tijelo. Neka .e
Promotrimo tijelo koje cemo poloziti duz jedne istaknute osi. Neka su X = a B po vol]1 uzel hk u ravmnl (OS!1ovka, baza) I V tocka kOja ne pnpada ravmnl (vrh) (slika 7.19). j
i x = b koordinate poceme i zavrsne tocke tijela. Zamislimo da tijelo sijecemo
ravninarna okomitima na tu as.
v

Sl. 7.17. Tijelo je 'razrezallo' slo­ ,,, ,,

'

jevima debljiue dx. Volume" sva­ b

n Sl. 7.19. Stoiasto tijelo. Uk B
kog dijela je dV
moie biti uzetyo volJ.i. I piramide
spadaju u stozastu ttjela
Pretpostavimo da znamo izracunati povrsinu P(x) poprecnog presjeka tijela s tim
ravninarna za svaku koordinatu x. Tad znamo odrediti elementarne volumene dV Stozasto tijelo cine sve tocke prostorn koje pripadaju spojnicama vrha V s po volj! uzetom
svakoga sloja: tockom T baze.
dV= P(x)dx, Odredimo formulu fa volumen stozastog tijela. S B 'cemo oznaciti i povrsinu baze, a s v visinu
stozastog tijela. Postavimo istaknutu os taka da bude okomita na ravninu baze. Presjek s ravninama
Ukupan volumen dobivamo zbrajajuCi te doprinose: paralell)ima s bazom bdreduju likkoji je sliean bazi. Neka je njegova povrSina P(x). PovrSine

V 1b p(x)dx. slicnih likova odnose se kao kvadrati koeficijenla slicnosti. Zato je

P(x):B=x :v
2 2
=? P(x)
Bx2
Primjer 1. Volumen stosca. Odredimo foooul u za volumen stosea polumjera R Volumen Slozastog tijela sad racunamo formulom
i visine h.
t> Stozae postavimo taka oa mu x -os bude os simetrije stosea, a vrh u ishodistu.
V,= {V P(x)dx = rv Bx2 dx B.r? IV == Bv
io io v2 o
Ova je formula u skladu s poznalim formulama za volumen stosea i volumen piramide,. <I

***
x Primjer 3. Cavalierijev princip, Jedan od idejnih zaeelnika integralnog racuna bio je Ca­
valieri 1. On se pri racunanju volumena razlicitih tijela siuzio metodom koju danas njemu u Cast
SI. 7.18, Volumen stosca moierno nazivamo Cavalierijevim principom .
izraziti illJ:egralom povrsilla pop­
recnih presjeka
Cavalierijev princip
Ako dva tijela mozemo postaviti lako da njihovi presjeci s ravninamakoje su pa­
Rx ralelne jednoj istaknutoj ravnini imaju jednake povrSine, onda 13 lijela imaju jednake
lednadzha pravea koji prolazi ishodistem i tockom (h, R) je y = h' Zato je na volumene.
mjestu s apseisom x povrsina poprecnog presjeka
2 2
P= in R_ry-n.
x
h~
, Bonavenlura Cavalieri (1.598.-1647.), talijanski maternaticar, isusovac
 7. INTEGRAL I PRIMITIVNA FUNKCIJA 7.7. PRIMJENA INT]3GRALA U RACUNANJU VOLUMENA 321
320

Primjer 4. Odredimo volumen stosca polumjera baze R j visine h.

!> lednadzba izvodnice stosca glasi y ~x (slika 7.18) pa je njegov volumen:

h R2 R2 ~ I" :n;R 2h
V=:n;
lo -~dx=:n;--
o h2 h2 3 0
--
3'
<J

Primjer 5. Volumen kugle. Odredimo volumen kugle polumjera R.

!> Polovinu volumena dobit cerno rotacijom dijela kruznice x 2 + y2 R2 koji
lezi tl prvom kvadrantu. Jednadzba (gomjeg dijela) krufuice je

Sl. 7.20. Po Cavalierijevtl principu, ova tijela imaju jednake volumene y=

pa volumen tog dijela iznosi:
Koristeci ovaj razumljiv princip mogu se izracunati povrsine svih prizmi, piramida i dijelova
"21 V = :n; inr (R2 - x 2 )dx =:n; (~) 1:= ~31T..
R
2
Znajuci integralni racull dpkaz Cavalierijeva principa ide ovako: ako s P(x) i Q(x) oznacimo
R x - "3
(jednake) poprecne presjeke tijela na udalienosli x od istaknuLe ravnine, tac! su i njihovi volumeni
4 3
jednaki: Dakle, V = 3R :n;. <J
Vl == P(x)dx = rt> Q(x)dx V2. <J
JCI
***
Korisno je formulu za volumen rotacijskog tijela opisati na joil jedan naCin. Uoci­
mo prugu debljine d:x. Ona odsijeca od krivocrtnog trapeza lik koji rnozemo zamijeniti
Za tijelo kazemo da je rotacijsko ako je dobiveno vrtnjom ravninskog /ika oko pravokutnikom debljine dx i visine y = I (x). Vrtnjoni tog pravokutnika oko x -osi
dobit cemo element volumena dV. To je valjak polumjera y i visine d:x, pa je njegov
pravca koji ne sijeee taj lik. volumen:
Postavimo koordinatni sustav tako da je os vrtnje x-os. Neka je y = I(x)
jednadzba krivulje koja opisuje lik (slilm 7.20).
dV = :rr:l
d:x :n;1 (x?d:x.
Zbrajajuci sve te elementame doprinose, dobit cemo poznatu fonnulu:

V == lb dV =:n; lb I (x)2dx.

x ..,

Sf. 7.21. Volumen rotacijskog ti­

jela

Rotacijom krivocrtnog trapeza dobivamo rotacijsko tijelo. Njegov popreeni pres­

. jek s ravninom okomitom na x -os je krug, polumjera I (x). Zato je povrsina poprecnog oJ. "\ 'y=M
presjeka:
=
P(x) I (x)2:n;,
Sl. 7.22. Elementi volumenG za lijela koja llastaju rotacijom oko x-osi (lijevo) i oko y -os!
a volumen tijela: (desno) .

V;;;; lb P(x)dx =:n; lb f(x)2 dx. Os rotacije ne mozemo uvijek birati po vOlji. Stoga cemo prornotriti i situaciju
kad tijelo rotica oko y-osi. Ukoliko je prikladno izraziti krivulju koja opisuje lik kao

~;
 7. INTEGRAL 1 PRIMITIVNA FUNKClJA 7.7. PRIMJENA INTEGRALA U RACUNANm VOLUMENA 323
322

funkciju varijable y, onda ce u osnovnoj forrnuli biti dovoljno zarnijeniti irnena vari­ Primjer 7. Odredimo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko x-osilika ome­ \.
jabli X i y i integrirati duz y -osi. Interval [e, dJ razbljemo na velil< broj horizontalnih denog krivuljama y X + 2 i Y x 2 •
pruga. Debljinu svake pruge je dy, a njezina vis ina x = f (y). Zato je:
t> Presjecista pravca i parabole dobi­
dV n2- dy:= nf(y)2 dy, vamo rjesavajuCi jednadZbu X + 2 x2 ,
te je: odakle je Xl = -1, X2 = 2. Na intervalu
v= ld dV =n ld f(y)2dy. y
2] lik je omeden gomjom funkcijom
f (x) = X + 2 i donjom funkcijom
y = g(x):= . Volumen rotacijskog
yQX2

Primjer 6. Odredimo volumen tijela koje nastaje rotacijom lika omedenog para­ la je:
bolom y = x2, (x> 0) i pravcem y = 1 oko y-osi.
V:= nj2 [(X + 2)2
-I

y::::x 2 = n( (x + 2)3 _ x? Sl. 7.25.

3 5
72
Sn. <1

'" * *
SI. 7.23. Vrmjom parabole nastaJe ploha koju
nazivamo rotacijskt paraboloid. Taliav oblif<: ($
manjom visinom) imaju talljuraste allte/le satelit­ PrlmJer 8. Odredirno volumen tijela koje nastaje vrtnjom jednog luka silflusoide
skih prijemllika i refrakcijski teleskapi
y = sinx oko y-osi. .! i
t> Jednadzbu krivulje pisemo u obliku X = fry) = ,;y, pa

t> U ovom je primjeru neprakticno jednadzbu krivulje pisati u obliku 1;= f (y)
n Jot JYcly = n g
1

2 31 2 jer dobivamo dvije vrijednosti koje se izrazavaju preko funkcije arkus sinus.'Qmjesto
V y'2 0= gn. <1
toga, primijenit cemo drukciju metodu. Ona se rabi u situacijama kad je likt6dreden
formulom y = f (x) , a rotira se oko y -osi.
":. * *
Lik moze biti omeden dvjema krivuljama. U situacijama opisanirna sljedecom sli­
kom, volumen rotacijskog tijela.dobivamo oduzimajuCi volumene tijelu ispod pojedinih Y~f(x)
krivulja:

1\
I! \ a fix b x
!alI -j.d.t
St. 7.26. Rotacija. krivocrlflogtrapeza oka v-osi. Element povrsine vrt/ljom opisuje disk­
razliku dvaju valjaka

Sf. 7.24. Element je volumena dV suplji valjak kojemu je vanjski poh:imje~x,+ !dx,
Tako dobivamo:
unutarnji X - !dx,
a visimi y. Zato je: , ; ',:,
dx2 dx2 (
VJ == nib [f(x)2 - g(x?ldx,
a
V2 n fd [f(y)2 - g(yfJdy.
lc dV nllx+-) . 2
(x -)
]y=n.2xydx=2nx!(i)cv..;.,.
2 """ ,.
 ..:;;~
~;
321 7. INTEGRAL I PRIM1TIVNA FUNKCIJA PREGLED SIMBOLA IOZNAKA
325
/
;'j
Odavdeje:
b PREGLED SIMBOLA IOZNAKA
d~
v = 2:n:l xf(x)dx.
II
Simbol Uporaba Zilacellje
Primijenivsi formulu u gornjem primjeru dobili bismo volumen tijela nastalog
vrtnjom jednog poluvala sinusoide: (a,b) olvoreni interval s krajnjim tolSkama i b

J( '[ du = dx,
CI

. dx U X, lJ =
d Slnxdx
' J' [a,b] zatvoreni interval (segment)

l/=:n:
2
1o XSIflX
lJ -cosx III II! III dijeli II, II ,ie djeljiv s 111

= 2:n:[(-XCOSX) I: + 1J( cosxdx] =

J LxJ najveCi djeli br~i ::;: x
2:n:[:n: + sin X ='2:n:2. <J
II Ixl apsolutna vrijednos! realnag broja x
Izi apsolutna vrije<lnost (modul) kompleksnog brojn z
lZaCi-;;i0 (x,y)
x AxB
ure(teni par brojeva x i y
Kartezijev produkt skupova A i B
1. [zracunajte volumen rOlacijskog SIO naslaje rotacijom aka x -osi lika omedenog krivuljamn: Il! faktorijeli, Il! := 1 . 2· .... 11
A. Y "" -.? + 1 i Y = 0; B. y x2 i y Vx;
C. y=.!.,y=O,x=l ix=e; D. y = ? , Y = 0, x = 0 i x = 2;
(z) . binomni koeficijent, (k) = k!(1!/~ k)!
E;. y x,
x
2 y = .1; - ,Y 0 J. X e; F. y y= iy=O.
C~ broj kombinacija bez ponavljanja, (k)
i. Izracunlljte volumen rotacijskog tijela sto nast;lje rotacijom oko y -051 Iika omedenog krivuljama:
A. y .? , = =() =
y 0, x i x 1; B.; 4x i x l ,
-k
Cn broj kombinacija s ponavljanjem, (n + ~ - 1)
Pn
3. Rolacijom kruga 2- + (y - b)2 r2, (b > r) oko x -osi oastaje tijelo koje nazivamo torns (a broj permulacija, II!
i.zgleda poput zracnice automooilskc gUl11c). lzracunajle njegov volumen. 'Pokazilc da je on ..r:n 1,J'21 .. ·lk broj permutacija s ponavljanjima, 11!

iJednak povrSini kruga pomnozenoj s putem koji pri rotaciji prevali srediilte kruga (Guidi novo rl

pravilo). v{. broj varijacija, Il(n 1),· (11- k + 1)

V~ broj varijacija s ponavljanjima, Ilk

E xES x jc element skupa S

C ACS A je podskup skupa S

==? A ==? B znak implikacije. Iz A slijedi B

¢:=;>
A <';=';> B znak ekvivalencije. Iz A sHjedi B i iz B slijedi A
U AUB, Ai unijn skupova A i B, ullija skupova Al ,... , An
n
n A n B, n Ai
j::l
presjek skupova A i B, presjek skupova k! " .. , An

P(A I uvjetna vjcrojatnost dogadaja A uz poznati B

niz brojeva x'! ,x2• ...
E "
Ex! zbroj brojeva xl, ... ,xn
1=1
o gof kompozicija funkcija fig

f'(X) rlpri,,~,.,.ii!l funkcije f

J f(x)dx neodrel1eni integral funkcije f

~ l bf
(X)dX odre<teni integral funkcije f
N,Z,Q,R,C skupovi brojeva
~.
.
fl! KAZALO KAZALO 327

;Ii
326

~'

Hornerov algorilam, 8
monotonost vjerojatnosti, 107
,.
\,.
identitcno preslikavanje, 201
nagib grafa funkcije, 2~ ,

irnaginarna jedinica, 54
- pravca, 228 ,. ' i
1.
-os,56
najveea zajednicka mjer,a;'25

imaginarni dio kompleksnog broja, 54

neodredeni izrazi, 21 ~
,
impJicitno zadavanje funkcije, 178
neprekinuto ukarnaci

KAZALO infimum skupa, 44

neprekinutost funkcij~,

injekcija,202
Newlon, Sir Isaac, 233

integral, neodred'eni, 299

nezavisni dogadaji, 12

- , odredeni, 290
niz, 137

- , racionalne funkcije, 305

- , 8ritmeticki, 141

integralna suma, 292

- , divergentan, 149

dogad"aj, sigurni, 98
- , donja, 289
- , Fibonaccijev, 139

aditivnost integrala, 293

- , geometrijski, 145

aditivnost vjerojatnosti, 107

- , suprotni, 103
- - , gornja, 289

dogadaji, disjunktni, 100

interes (kamatn! postotak), 167
- , konslantni, 152

aksiomi uredaja u polju, 31

konvergentan, 149

algebarski prikaz kompleksnog broja, 54

- , ekvivalenlni (jednaki), 100
interpoiacija, 181

domena (podrucje detlnicije) funkcije, 174

- aritmetickog niza, 144
- , monotoni, 157

algebra dogadaja, 101

- , neograniceno rastuei, 151

algebra prekidaca, 105

donja ogrnda intervala, 43
- geometrijskog niza, 147

skupa,44
intervali monotonosti funkcije, 185,259
- , omedeni, 157

apsoJutna vrijednost kompleksnog broja, 54

e, 161, 162
interval, neomeaen, 44
padajuci, 157

argument kompleksnog l1roja, 57

ekstrem funkcije, globalni, 265

- , orned'en, 43
- , rastuCi, 157

Arhimed, 288

arilmeticki korijen realnog broja, 63

ekstremi funkcije, 262
inverzna funkcija, 201
normal a na gmf funkcije, 255

asimptota funkcije, 275

element povrsine, 315
normiranost vjerojatnosti, 107

kamata,167 nul-niz, 150 '

_ - , horizontalna, 276
-volumena, 321
. kamatni faktor, 168
~
- - , kosa, 276
elementarni dogadaj, 98
kardinalni broj skupa, 48
opei (II-Ii) clan riiza, 137

- ~, vertikalna, 275
Euklid,27
Kartezijev umnozak skupova, 74, 76
clan arilmetickog niza, 142

asimptote racionalne funkcije, 278

Euklidov algoritam, 26
kineski (Pascalov) trokut, 19
- - geometrijskog niza, 146

Bayesova formula, 129

Bemoullijeva nejednakost, 14, 263

Euler, Leonhard, 11

faktorizacija polinoma, 69

klasicni vjerojatnosni prostor, 112

kod9mena (podrucje vrijednosti) funkcije, 174

osnovni slavak algebre, 69

particija vjel'ojatnostnog prostora, 128

.
bijek.cija, 48, 202
Fermat, Pierre de, J 11, 283
kombinacije,88
partitivni skup, 78

binomna jednadzba, 67
funkcija, analilicki zadana, 176
kombinacije 5 ponavljanjem, 94
Pascal, Blaise, 20

binomni koeficijenl, 17
- , eksponencijalna, 184
kompleksna ravnina, 56
Pascalov trokut, 19 ,

binomni poucak, 21
- , konkavna, 270
kompleksno konjugirani brojevi, 54
period funkcije, 1 9 1 1 :

broj, prosti, 25
- , konstantna, 183
kOl11pozicija (siaganje) funkcija, 199
periodicno prosirenje funkcije, li~.
- , slozeni, 25
- , konveksna,269
konacni vjerojatnosni prostor, 108
pcrmutacije, 82 1

brojevi, Fermatovi, 26
- , kV-adratna, 185

- , linea rna, 183

korjenovanje kompleksnih brojeva, 63

permlltacijom s ponavljanjem, 8 t

-.:.., raciooalni, 29
kosinus hiperbolni, 190
pol arne koordinatc, 57 If.

- , relalivno prosti, 25
- , logaritamska, 184
kut izmedu krivulja, 259
polarni sustav, 57 ill

brojevni pravac, 36
- , monolona, ]83
kvocijent geometrijskog niza, 144
polje racion~lnih brojeva, 29 .'

- , neparna, 186
potenciranje kompleksnih brojeva, 62

Cantor, Georg, 39
Leibniz, Gottfried Wilhelm von, 233

- , ogranicena, 184
potpun sllstav dogad'aja, 128

Cauchy, Augustin Louis, 223

leksikografski poredak permutacije, 82

padajuca (nerastuca), 183

povrSina krivocrtnog trapeza, 289

Cauchyjeva jednadzba, 223

limes funkcije, 207

Cavalierijev princip, 319

- , paroa, 186
pozicijski zap is broja, 2

- , periodicna, 191
geometrijskog niza, 159

- niza, 149
presjek (produkt, urnnozak) dogadaja, 101

De Moivreova formula, 62
podinte/lralna, 290

-,jednostrani,210
prirnitivna funkcija, 296

de Morganovi zakoni, 104

- , rastuca (neopadajuca), 183

decimalni prikaz iracionaJllog l1roja, 42, 43

- , neprekinute funkcije, 221
princip uzastopnog prebrojavanja. 80

- , strogo padajuca, 183

prirast (promjena). funkcije, 220

- racionalnog broja, 33, 35

strogo rastuca, 183
u beskonacnosti, 215

cisto periodicni, 32
Iinearnost integrala, 294
- - varijable, 219

-,174
prirodna domena funkcije, ]76

_ _, mjesovito periodicni, 32
funkcije, ciklometriiske, 205
maksimum funkcije, 185

Dedekind, Wilhelm, 39
funkcijske jednadzbe, 223
- - , lokalni, 262
razlika (diferencija) aritmetickog niza, 141

dekadsk i sustav, 2
Gaussova krivulja, 180
-skupa,45
- dogad"aja, J 03

derivacija funkcije, 232

matematicka indukcija, 11
realna os, 56

GauJ3, Karl Friedrich, 56

- tJ tocki, 232
realni dio kompleksnog broja, 54

geometrijska vjerojatnost, 117

metoda parcijalne integrac~je, 309

- inverzne funkcije, 250

glavnica (kapital), 167
- supstitucije, 303
red, 164

- slozene funkcije, 245

gomja ograda interva\a, 43
minimum funkcije, 185
- , gcometrijski, 165.

Descartes, Rene, 75
- -skupa, 44
- - , !oka(ni, 262
konvergentan, 164

diferenci,iaJ funkcije, 303

rekurzivne' formule, 139'

graf inverzne funkcije, 204

-skupa,45

diferencijal varijable, 290

sinus hiperbolni, 190

granice integrala, 290

mno~enje kompleksnih brojeva, 59

dijeljenje kompleksnih brojeva, 60

dogadaj, nemoguc, 98
hipoteze, 128
modul kompleksnog broja, 54, 57
skup, konaean, 48
, .

I' iF,
t$i.),·
~r 4 ~
 KAZALO
328

...i

c..: tijck fUllkcije, 261

skup, neomede,n, 44
locka pregiba (infleksije), 270

--'-, omcden, 44
Irigonomelrijski prikaz kompleksnog braja, 57

- , prebrojiv,'50

sktlpovi, ekvipotelltni, 49 unija (suma, zbr~j) dogadaja, 10]

-,jednakobrojlli, 49 uvjetna vjerojalnosl, 121

slika fllflkcije, 177 varijacije bez ponavljanja, 80

~Iozene kamatc, 168 _ s ponavljanjem, 77

stacioname' locke funkciie. 260

Vieteove formule, 70

Stirlingova formu vjcrojatnost, :107

stohasticki POkllS, - , dogadaja, 107

suma aritmetickog !liza, 143

_, aposteriorna, 130

sumjerljive dllzine, 37
- , apriorna, 130

supremum skupa, 44 _, fizikaJna definicija, 135

su~iekcija, 202. volumen, rolacijskih tijela, 320

sustav,. binarni, 3 _, stoZastih lijela, 319

- , dekadski, 2

Weierstrall, Karl Theodor Wilhelm, 39

- , heksadekadski, 3

- , oklalni, 3 zakon pridruzivanja, 174

tongenta na graf funkcijc, 255

- velikih brojeva, 135

Ornament hrv8lskog pletera koji odjeJjuje dijeJove teksl8 nacinio je doc. dr. sc. Dnrko Zubrinic
. _,:; ,
.-~, zn svoju knjigu Hl'Valska glagoljica i oVdje!i1l upotrijebljeni s njegovim dopuslenjem .
GrCki alfabet Slike mutemalicara prenesene Sli iz knjige Matematicki rjeCizik <lutonl mr. Ivice Gusica.
jota p P ro U pripremi udzbenika dOOio sam korisne savjete od mnogih koJega. Poscbke se zahvaljujcm
A, a alfa J L
prof. Branimiru Dakicu, mr. Ivici GUSiClI, mT. Andrei AgJic Ie recenzenlima.
:E a sigma
8-' f3
r y
beta
gama
K
A
K
A
kapa
lambda T
y
.. tau
ipsilon
Udzbenik je napisan na racunalu, korislenjem programskog jezika 'f13X ' . Taj je jezik stvorio
(j della M ~! mi 1J prof. Donald E. Knuth sa sveuCiJista u Slanfordu, LIZ podrsku Americkog mateOlatickog drllstv,l, a
t:.. (1) ¢ fi namijenjen je prvenstvcno pisanju sJozenog malematickog teksta. Unos teksla i prijeIOJ1l'nacinio jc
E e epsilon N v ni
X X. hi sam autor. Cndi su nacinjeni takoder racunalom, u programu AutoCAD 2. Sve informacije 0 jeziku
Z ~ zeta S S ksi
q.r 1/1 psi
eta 0 0 omikron TEX mogu se dobiti kod nakladnika ove knjige.
H 11 Q co omega
e (i theta IT :n; pi
I Te,X (~ilaj; teh) z,1~ticeni je znak Americkog malemalickog druslvR
Vclikll slov1I identickll laliniC:l1im: A,B,E,Z,H,I,K,M,N,O,P,T,X CitllnlO kilO slovlllatinice. Malo slovo , AutoCAD zilstieeni jc znak Mike Autodcsk AO
omikron nc rnzlikujcmo od lalinicno~ 0. Siova "', () j K imllju i vllrij1lnle <P, tl j x ..
 Nakladnicko poduzece ~~ \W

P opis izdanja
Preporucamo Yam sljedeca nasa izdanja:

Srednjoskolske krijige:
..
t
36, D. Palman: Geometrijske konstrukcije
89. D. Palman: Planimetrija
16. M. Cvitkovic: Kombinatorika
79. B. Dakie: Zbirka zadataka ($ pismenih ispita) za 1. razrede gimnazija
109. B. Dakic: Zbirka zadataka (s pismenih ispita) za 2. razrede gimnazija
65.8. Dakie: Zbirka zadataka (s pismenih ispita) za 3. razrede gimnazije

,i}'..:\ B. Dak~c: Zbirka zad~tak.~ e.s pismenih ispita) za 4. razred giinnazije

1';1 ..1), GU$c. MatemalJ.i::kl lJecnik

" ! '. .' A. Mirie: Planimetrija - zbirka rijeSenih zadataka
64. A. Marie: Vektori zbirka rijeSenih zadataka
110. S. Mintakovic, M. Franie: Analiticka geometrija ravnine - Vjezbenica
117. S. Mintakovic, M. Franie: Trigonometrija - Vjeiberuca
57. Z. Hanjs: Medunarodne matematicke olimpijade
119. V. Erceg: Metode gospodarskog racuna
VisokoSkolske knjige:
62. M. Pavlekovie: Metodika nastave matematike s informatikom I ~ ;

118. M. Pavlekovie: Metodika nastave matematike s informatikom II

32. K. Sorle: Zbirka zadataka iz matematike s primjenom u ekonomiji
63.
80.
1. Aganovie, K. Veselic: Linearne diferencijalne jednadibe
T. Petkovie: Uvod u znanost 0 toplini i termodinamici
...
82. R. Roki,J. PeCane i dr.: Matematika za tehnoloske fakultete
901. A. Vukovic: Uvod u algebru matematicke logike
903. M. Sare: Jorbologija
Biblioteka Primijenjena matematika:
30. N. Elezovie: Lineama algebra
31. A. Aglic, N. Elezovic: Lineama algebra (zbirka zadataka)
29. P. Javor: Matematicka analiza 1
87. P. Javor: Matematicka analiza 2 '

~
19. N. Elezovic, D. Petrizio: Funkcije kompleksne varijable (zbirka zadataka)
33. N. E1ezovic: Teorija vjer@jatnosti (zbirka zadataka)
58. D. Zubrini6: DiSla'etna matematika
85. 1. Ivansi6: NumeriCka matematika
Elektrotebnika i raeunaIa:
C',
9. 1. Sribar, J. Divkovic-Puksec: Elektronicki elementi I
11. J. Sribar, J. Divkovic-Puksec: Elektronicki ~lementi II
56. B. Motik, 1. Sribar: Demistificirani C++
60. B. Kuzmanovic: Osnove elektrotehnike II
128. B. Kuzmanovic: Osnove elektrotehnike I
6. G. Smiljanie: 32-bitna mikroracunala
84. S. Ribarie: Naprednije arhitekture mikroprocesora

.127. D. Feretic: EJektrane i okoJig

129. S. Srbljic: Jezicni procesori I

Broj ispred knjige njezin je redni broj. Knjige se mogu natUCiti pismom, faksom, telefonom iii na web

adresi WID<. element. hr.

".
ELEMENT, Republike Austrije 11, 10 000 Zagreb
tel..OI/37-777-44, 37-777-37, faks 37-736-41 iiro m. 30101-603-19714 ,.
qltr; / !1iIWi1. element .hr/ e-mail: element@eleinent.hr maticni br. 3886735
...
~Iij