SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

ZAVRŠNI RAD

RADOVANOV PORTAL I PORTAL SVETOG MARKA U VENECIJI –

KOMPARATIVNA STUDIJA

NATALIJA ILIĆ

SPLIT, 2017.
 SVEUČILIŠTE U SPLITU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

ZAVRŠNI RAD

RADOVANOV PORTAL I PORTAL SVETOG MARKA U VENECIJI –

KOMPARATIVNA STUDIJA

Student: Mentor:

Natalija Ilić dr. sc. Ivana Čapeta Rakić, doc.

Split, rujan, 2017.

Sadržaj

1. UVOD.............................................................................................................................1
2. RADOVANOV PORTAL.............................................................................................2
2.1. Kompozicija........................................................................................................4
2.2. Ikonografija portala...........................................................................................4
2.3. Analiza dijelova portala.....................................................................................5
2.3.1. Luneta...................................................................................................6
2.3.2. Unutarnji luk.......................................................................................7
2.3.3. Obli stupići...........................................................................................8
2.3.4. Bočne strane.........................................................................................9
2.3.5. Alegorije mjeseci.................................................................................9
2.3.6. Apostoli...............................................................................................11
2.3.7. Adam i Eva, lav i lavica....................................................................12
2.3.8. Telamoni.............................................................................................13
3. PORTAL SVETOG MARKA U VENECIJI............................................................13
3.1. Analiza dijelova portala.................................................................................13
3.1.1. Prvi luk.................................................................................................14
3.1.1.1. Unutarnja strana.....................................................................14
3.1.1.2. Vanjska strana.........................................................................17
3.1.2. Drugi luk...............................................................................................20
3.1.2.1. Unutarnja strana ....................................................................20
3.1.2.2. Vanjska strana.........................................................................24
3.1.3. Treći luk................................................................................................25
3.1.3.1. Unutarnja strana......................................................................25
3.1.3.2. Vanjska strana.........................................................................26
4. KOMPARACIJA PORTALA....................................................................................28
5. Zaključak.....................................................................................................................32
6. Sažetak.........................................................................................................................33
7. Literatura.....................................................................................................................34
8. Slikovni prilozi.............................................................................................................36
 1. UVOD

Cilj ovog rada je prikazati analizu dvaju portala iz 13. stoljeća koja se u većini
literature povezuju na razini ikonografije, tematike ili autorstva. Riječ je o glavnom portalu
trogirske katedrale čiji je većinski autor i projektant majstor Radovan i čiju dataciju iz 1240.
godine znamo prema natpisu na frizu lunete. Drugi portal je glavni portal bazilike Svetog
Marka u Veneciji čiji je autor nepoznati mletački majstor te nam njegova točna datacija nije
poznata, ali se povezuje sa Radovanom. O tome će više biti riječi u sljedećim poglavljima.

Nakon opisa i razmatranja problema vezanih za ova dva portala, slijedi poglavlje o
njihovoj komparaciji u kojoj ćemo vidjeti koliko se paralela, sličnosti i razlika može primjetiti
između ova dva portala te je li vjerodostojna često spominjana teza o venecijanskom portalu
kao Radovanovom uzoru pri izradi trogirskog portala; koliko su po tom pitanju autori složni,
bilo da je riječ o domaćoj literaturi ili o stranim, odnosno, talijanskim povjesničarima
umjetnosti. Isto tako, vidjet ćemo postoji li i drugih izvora izlazeći iz strogog okvira Venecija
– Trogir.

Trogirska katedrala posvećena je sv. Lovri (čiju skulpturu nalazimo i na dodanom

šiljastom zabatu portala), a građena je prvih desetljeća 13. stoljeća. Natpis na južnom portalu s
1213. godinom kada je portal izgrađen, svjedoči nam o tome kako su tada zidovi katedrale
morali biti podignuti. Izvorno je bila trobrodna, troapsidalna bazilika bez svodova, no tijekom
povijesti ona doživljava mnoge nadogradnje. Tek u zadnjoj četvrtini 14. stoljeća podignut je
jedan južni toranj nad predvorjem te je rekomponiran gornji dio pročelja glavnog broda. U
idućem stoljeću, to pročelje se ponovo preuređuje i tada se gradi drugi kat zvonika, a na
sjevernoj strani dodaju se prigradnje. U romaničkoj fazi izgrađen je i njen zapadni portal, ali
bez skulpture. Tek se na Radovanovom portalu napušta stogost i čistoća nijemih portala, i radi
se raskošan portal zamišljen kao čašćenje Krista i Marije (Stošić:1994).

Bazilika Sv. Marka u Veneciji ima nepravilan tlocrt u obliku grčkog križa. Poviše
svakog kraka i nad središtem nalazi se ukupno pet kupola rađenih prema istočnjačkom
modelu, simbolizirajući Božju prisutnost. Isto tako, mnogo je rješenja i materijalne baštine
doneseno iz Bizanta na Zapad u ovom primjeru. Ovaj rad koncentriran je isključivo na
skulpturu njenog portala, ali valja spomenuti njenu bogato dekoriranu unutrašnjost u kojoj
prevladavaju mozaici, čak 8000 metara kvadratnih prekriva njene zidove, svodove i kupole.

1
Kasnije će biti spomenuta i veza motiva mozaika i skulpture u kontekstu portala budući da
mozaici također tematiziraju priče iz Biblije, alegorijske figure, Krista, Djevicu Mariju, Sv.
Marka i druge svece1.

2. RADOVANOV PORTAL

Na ulazu u trogirsku katedralu, u njenom predvorju, smjestio se portal majstora Radovana.

Portal kompozicijske, ikonografske, „autorske“ složenosti bio je tema mnogih literatura.
Predstavlja jedan od najljepših dijelova crkve i zanimljiv spomenik Dalmacije, ali i šire. Isto
tako, jedan je od rijetkih primjera gdje nam se autor potpisao i datirao portal. Na frizu ispod
same lunete nailazimo na natpis u kojem se Radovan potpisao i naveo godinu izgradnje
portala koji u prijevodu glasi: Vrata je sagradio godine 1240. poslije rođenja slavne Djevice
Radovan, u ovom umijeću od sviju najodličniji, kako se vidi iz samih skulptura i reljefa, a za
biskupa Treguana Toskanca iz cvjetnog grada. Ipak, očito je da na portalu nije radio samo
Radovan jer se prepoznaje rad ruku različitih majstora različitih vještina, ali odrediti što je
koji majstor radio nije lagan posao budući da o tome nemamo nikakve zapise ni podatke kako
to obično biva kod ovakvih starijih spomenika.
Lunetu i prvi luk (osim 3. i 6. kamena) poviše nje svi pisci sa sigurnošću pripisuju
Radovanu, a drugi vanjski luk se pripisuje drugom (možda mletačkom) majstoru zbog očitih
stilskih razlika u obradi. Nadalje, u lijevom stupcu s alegorijama mjeseci od Prosinca do
Ožujka prepoznaje se slična ruka u detaljnoj obradi loma nabora, namještaja, nošnji, isto
tretiranje kose i sl. Desni stupac na prvi pogled izgleda kao djelo drugog majstora, ali treba se
uzeti u obzir da se tu radi o dva različita predloška – lijevi stavlja figure pred praznu
pozadinu, a desni ih uvodi u gustu vegetaciju te ima manji broj mjeseci pa su likovi većih
razmjera u kojima se onda donekle gubi na preciznosti obrade detalja (Karaman, 1938.).
Prikazi svetaca na izvanjska dva stupca imaju isti raspored i okvire od lozice, ali i među
njima ima velikih razlika. Na lijevom stupcu sveci gledaju ravno i stoje na tlu pomalo
raširenih nogu, nabori odjeće padaju mirno i ravno, likovi su manji i nemaju svetačkog
vijenca na glavi (stilizirani list ili baldahin). Oni na desnom stupcu skreću glavu i noge im se
pregibaju kao u iskoraku, nabori im vijugaju tako da vidimo i oblik tijela kroz haljinu, likovi
su veći i ispunjavaju cijeli okvir te imaju svetačke vijence oko glava. Tako se za lijevi stupac

1
http://www.basilicasanmarco.it/basilica/architettura/?lang=en (15.09.2017.)

2
možda može reći da je Radovanov, a desni njegovog pomagača.(Karaman, 1983.). Neki pak
smatraju da donju polovinu nije izradio Radovan, kao i prizor na Golgoti (Hvatanje,
Bičevanje, Uskrsnuće Kristovo) roj anđela na 3. i 6. kamenu prvog luka, kip Eve i završni
gotički zabat (Belamarić, 2001.). Lavovima podno Adama i Eve teško je naći autora, ali se
može primijetiti da su mnogo većih dimenzija od ostalih Radovanovih reljefa. Isto vrijedi i za
reljefe Adama i Eve budući da autor nije dovoljno poznavao anatomiju tijela, nespretno je
izveden njihov stav i izraz glava koji je šablonski, ali ih ipak ne možemo oduzeti Radovanu
jer znamo da tada romanička umjetnost još ne poznaje dobro prikazivanje ljudskog akta
(Karaman, 1983).
Smatra se da je Radovan umro ne dovršivši portal, a razloge zašto je prekinut rad na
portalu i koliko je trebalo vremena da on bude gotov možemo samo nagađati. Možemo
zaključiti da nam Radovanovi telamoni govore o tome da je zamišljeno da vrata imaju dva
pilasta sa svake strane (Belamarić, 2001.).

Prije analize samog portala, smatram da je bitno spomenuti sve ono što je utjecalo na to da
portal danas vidimo onakvim kakav jest. Osim spomenutih različitih majstora koji su nastavili
rad na portal, dogodile su se i neke bitne promjene i umetci u 13. i 14. stoljeću. Primjerice,
gojazni putti koji pridržavaju nadvratnik umetak su iz rane renesanse i pripisuju se Nikoli
Firentincu koji je radio i na ukrašavanju kapele bl. Ivana. Putti su dodani za vrijeme izgradnje
drugog kata zvonika zbog čega su se slegli temelji crkve, a nadvratnik portala je puknuo pa je
popravljen tako što su s obje strane dodane konzole s puttima (Stošić, 1994.). Obli stupići u
unutarnjem uglu portala su prekratki i ulaze bez pravog ruba ispod kapitela pa očito nisu bili
rađeni za portal, već naknadno dodani. Na unutarnjoj strani prvoj luka nalaze se ostaci jedva
vidljivog natpisa, ali na trećem i šestom kamenu nema nikakva znaka da je tu bio natpis, a i na
skulpturama se vidi da su djelo slabijeg majstora i razlikuju se od ostalih jer su rađeni od
jednog komada kamena, a ostali se sastoje od dva kamena (Karaman, 1983.). Prema tome,
možemo zaključiti da su i oni naknadno dodani. Vjerojatno se u izvornoj kompoziciji, prema
Belamariću, prvi luk naslanjao direktno na lunetu pa je tada i njegova dužina bila manja za
dužinu ta dva kamena.

Karaman iz svega zaključuje da je portal podignut polovicom 13. stoljeća od strane

Radovana i njegovih pomagača pa da je onda u idućem stoljeću pregrađen u oblik koji nam je
danas vidljiv. To se vjerojatno dogodilo pri dogradnji predvorja i pregradnjom njena pročelja
kada je portal mogao biti skinut i ponovno stavljen. Time, dakle, na portalu razlikuje
Radovanovo razdoblje iz 13. st. i razdoblje pregradnje iz 14. stoljeća.

3
 2.1. Kompozicija

Kompozicija arhitekture portala složena je i ukrašena bogatom skulpturom. Četvrtasta

vrata uokviruju dva dvostruka stupa, a na njih se naslanjaju dva polukružna luka jednakog
presjeka stupnjevito uvučena u portal. Nadvratnik i dovratnici omeđuju vrata, a ispod
nadvratnika su dvije konzole s puttima. Lukovi, stupci i polukružna luneta ukrašena su gustim
reljefom. Daljnjem rašlanjenju portala doprinose i oktogonalni stupići umetnuti između vrata i
unutarnjih stupaca i između vanjskih i unutarnjih stupaca, a nastavljaju se u gornjem dijelu
kao osmerokutni lukovi između lunete i unutarnjeg luka te između vanjskog i unutarnjeg zida,
a omeđuju i cijelu lunetu. Poviše lukova u visinu se diže trokutasti zabat s gotičkim ukrasima.
Za razliku od ostatka portala površina umetnutih stupića je glatka i bez ukrasa. Sa lijeve i
desne strane portala nalaze se kipovi Adama i Eve na lavovima koji stoje na visokim
konzolama. Stupovi počivaju na osam muških likova koji nose njihovu težinu na leđima, a
završavaju lisnatim kapitelima. Karaman tvrdi da je završni zabat mogao biti reljefno
istaknutiji i dodani stupići obrađeniji, ali autor smatra da je upravo ta razlika u materijalu,
plohi i stilu ono što čini ovaj portal još posebnijim i zanimljivijim.
Materijal od kojeg je klesan portal je domaći trogirski vapnenac vađen iz trogirskih
kamenoloma iznad nedalekog sela Segeta (Karaman, 1938.).
Mjere vrata su sljedeće: zijev vrata visine je 3,46 m, a širine 2,2 m; obli stipići široki su 20
cm, a veći stupići 40 cm; osmerokutni pilastri širine su 16 cm, konzole s lavovima 32 cm, a
Adam i Eva visoki su 1,4 metra (Karaman, 1938.).

2.2. Ikonografija portala

Promatrajući cjelokupnu dekoraciju portala, zaključuje se da ju prožima ikonografska

priča o Grijehu i Kristovom Otkupljenju. Grijeh predstavljaju kipovi Praroditelji koji su prvi
podlegli tom iskušenju, a temu Otkupljenja nalazimo u luneti u prizorima Kristova rođenja i
Života te u vanjskom luku u Uskrsnuću koji zaokružuje tu priču. Na bočnim stupcima nalaze
se sveci koji su prvi posrednici Otkupljenja. Te dvije teme tipične su za romaničku umjetnost
i za razmišljanje srednjovjekovnog čovjeka. Osim samih reljefa koji nam jasno o tomu
govore, tu se nalaze i natpisi – ispod Marije u luneti koji glasi: U pelenice Djevica povija
onoga, koji zločine odrešuje, te natpis na kadi u sceni pranja Djeteta: uronjava se u kadu onaj
koji pere sva zla djela.

4
 U srednjem vijeku vlada ideja o podudaranju Starog i Novog zavjeta, tj. na Novi zavjet se
gleda kao na ogledalo Starog zavjeta pa mnogi likovi iz Evanđelja imaju svoje prototipe u
Bibliji i zbog toga se javljaju na srednjovjekovnim crkvama u uskoj simboličkoj vezi. No, to
nije slučaj i na ovom primjeru jer je tu Stari zavjet ograničen na kipove Adama i Eve, a Novi
zavjet na prizore u luneti i lukovima.
Kapitelna zona predstavlja simboličku granicu neba i zemlje, a isto tako, Adamova desna
strana s dobrim pricama je strana dobra, a lijeva Evina strana sa zlim pticama je strana zla.
Jurković smatra da se portal može tumačiti raspolovljujući ga na lijevu i desnu stranu. Lijeva
strana ima motive levijatana, bludnice, Eve, lavice i ptica u obliku nemani, a na desnoj
sunčevoj strani su pozitivni simboli, lav koji ubija zmaja, Adam, rajske ptice i sl. (Jurković,
1994.)
Bitno je spomenuti da je ono što su kipari predstavljali na portalu usko povezano s
crkvenom liturgijom koja se odvijala unutar crkve koju nisu svi vjernici razumjeli. Znamo da
su najvažniji dijelovi crkvene godine Božić i Uskrs pa upravo to i jest tema na portalu –
Rođenje u luneti i Muka na lukovima.
Isto tako, u srednjem vijeku središnja osoba koja se slavi je Krist, ali s vremenom on
polako u čašćenje uvodi i svoju Majku pa Radovan posvećuje dijelove lunete i luka upravo
Mariji.
Valja spomenuti da se u srednjem vijeku u središtima skolastičke učenosti gajila i vjerska
i profana nauka pa na portalima nalazimo i neke svjetovne elemente. U ovom slučaju to su
stupići na kojima su prikazani mjeseci godine i zodijački znakovi poput kalendara. Zatim
čuvari ulaza u crkvu – lav i lavica te na unutarnjoj strani stupića, u lozici razne maštovite
životinje.

2.3. Analiza dijelova portala

Portal treba shvaćati samo kao sustav, ali kako bismo razumjeli funkcioniranje tog sustava
potrebno je pobliže opisati pojedine dijelove portala počevši od središnje lunete, a zatim i
okolnih dijelova – isti početak kako ga je i Radovan zamislio u svom radu, jer natpis na luneti
označava upravo početak rada na portalu, a ne kraj (Belamarić, 2001.).

5
 2.3.1. Luneta

Radovan je lunetu isklesao a double face, jer osim svima vidljivog prikaza Rođenja na
prednjoj strani, ona sadrži reljef križa na stražnjoj strani s natpisom upućenim hereticima: Tko
god vjeruje u znak križa što put je svjetla, neka ne čini ništa nedostojno protiv časnoga znaka.
Taj prikaz nam rječito govori kako je u Radovanovom planu bio drugi vanjski luk s prikazom
Raspeća i muke.
Kompozicija ove lunete je jedinstvena, a to se očituje u činjenici da je ona prvi timpan
koji uzima Rođenje Krista za temu čitavog pročelja! Ovakav primjer, koji u sebi sadrži temu
Rođenja, Pranje Djeteta, Poziv pastira i kraljeva, nije poznat u dotadašnjoj romaničkoj i
gotičkoj arhitekturi. Vjerojatno se služio nekim bizantinskim predloškom s elementima
slobodne interpretacije (primjerice, Marija se u bizanskoj ikonografiji stavlja u špilju, a
Radovan ju smješta u štalu s drvenim krevetom). Svi likovi na sceni su prikazani kao da su
zaustavljeni u nekom pokretu i tako preneseni u kamen.
U središtu lunete nalazi se pozornica koja je prikazana kao Ciborij, ciborij predstavlja
trabernakul duše koji u srednjem vijeku dobiva figurativni značaj ukazujući na tijelo
Gospodnje. Bogate zavjese se nabiru i padaju do tla. U gornjem dijelu Marija leži na postelji i
naslanja glavu na jastuk omotana širokim plahtama. Do kreveta s baldahinom nalazi se
kolijevka u kojoj leži Isus zamotan u pelenice (po ondašnjem običaju kako se djetetovi udovi
ne bi iskrivili), a glavom leži na jastuku. Marija u ruci drži ponjavu u gesti pokrivanja svog
Sina. Ispod se u natpisu nalazi i objašnjenje: U pelenice Djevica povija onoga koji zločine
odrješuje. Tom gestom Radovan oživljava lik Marije koja se uglavnom prikazivala ukočena, a
i naglašava Isusa koji bi se zbog malih omjera izgubio gledajući prizor odozdo. Isto tako,
majstor je Mariju i Isusa nagnuo tako da im lice nije prikazao u profilu kako to njihov položaj
zahtjeva, već skoro pa frontalno (Fisković, 1953). Iza Isusa nalaze se dvije šiljate glave vola i
magarca koji su svojim dahom grijali Dijete. Poviše tog prizora sija osmerokraka zvijezda, a s
lijeve i desne strane su dva anđela: jedan poziva kraljeve, a drugi pastire. Donji dio pozornice
zauzima prikaz pranja malog Isusa, kupaju ga dvije zaokupljene žene s bujnim pletenicama.
Jedna sjedi i drži Dijete te ga polako uranja u vodu, a druga stoji i lije vodu u kadu
romaničkog oblika s natpisom: Uronjava se u kadu Onaj koji pere sva zlodjela svijeta. Isus je
tu već veće dijete i nećka se hoće li ući u vodu ili ne. Iza glave mu vire krajevi križa, ostatak
svetačke aureole. Lijevo sijede dva lika jasno označeni natpisom Joseph i Pastor koji
promatraju pranje. Josip je tu stariji muškarac s vunenom kapom, oslanja se na drvenu štaku
sa srpastim završetkom, a pastir skida kapu s glave. Namještaj koji ih okružuje, Marijina

6
postelja, vrč za vodu i svi predmeti koje nalazimo oko likova proizvod su fine tokarske radnje
i vjerno su prikazani, a time možemo vidjeti kulturu, nošnju pa i namještaj u 13. stoljeću
(Fisković, 1953.).
Desno se nalaze Tri kralja koja su se na konjima uputili kamenitim brdovitim putem s
istoka. Na glavi su im krune, u lijevoj ruci nose darove, a konji su svečano odjeveni. Nisu
prikazani kao kod Buvine u liku tri mladića, nego kao predstavnici doba ljudskog života –
jedan je golobradi momak, drugi zreli muž s kratkom bradom, a treći starac s dugo bradom
(Karaman, 1983.). Do glava opet stoje natpisi: starac je GUASPAR, on predvodi i rukom
pokazuje zvijezdu vodilju, zreli muž s bradom je BALTASSAR, a ime MELCHIORA kraj
mladića je vjerojatno propalo. Na tu scenu još je dodano drvo koje se savija prema zvijezdi.
Na lijevoj strani su pastiri koji su zatečeni u polju usred stada. Prikazan je njihov idiličan
život sa životnjama – koze se odmaraju ili skakuću, janje siše majčino mlijeko, a ona ga
oblizuje, borba dva ovna. Njihove kretnje, izgled, krzno, Radovan prikazuje majstorskim
realizmom. U gornjem dijelu je mladi pastir koji sjedi na brdašcu i svira frulu i do njega je
njegov pas čuvar. Tu su neki autori prepoznali jednog putnika po dugom štapu i tikvici za
vodu što bi značilo da je tu uveden novi ikonografski motiv s tri pastira, ali se većina slaže da
je to još jedan, četvrti pastir, koji drži motku za pravljenje mlijeka s posudom na tlu te je
odjeven identično kao i ostali. Preostala dva pastira idu prema anđelu, jedan se napinje kao da
želi čuti što im je anđeo došao reći, a drugi ima sklopljene ruke. Obojica su savinuta kako bi
se prilagodila rubu lunete.

2.3.2. Unutarnji luk

Unutarnji luk nekad je bio spojen s lunetom, a danas ga vidimo odvojenog od lunete i
sastavljenog od osam komada kamena. Na unutarnjoj strani vidljiv je natpis u fragmentima,
na svim dijelovima osim 3. i 6. kamenu.
Tu opet nalazimo Tri kralja koja su sišla s konja i idu se pokloniti Isusu kojeg drži
okrunjena Marija na prijestolju. On u ruci drži svitak ili rotulus koji će kasnije postati knjiga.
Kraljevi su prikazani identično kao i u luneti, kutije s darovima prinose s prekrivenim rukama,
a Gašpar jedini ima slobodne ruke jer je u pokretu otvaranja kutije s darom za kojom Isus
rukom maše. Na sceni je i Josip, opet kao starac pomalo pognut i sa štakom. Lijevo je
prikazan Josipov san u kojem sudjeluje i anđeo koji mu naređuje da bježi u Egipat. Josip je i
tu s kapom od vune i štakom. Osim prvog i zadnjeg kamena, ostatak prostora ispunjava 25
anđela koji su blisko povezano s dva anđeli u luneti i svi su usmjereni prema Rođenju.

7
 Na krakovima luka je prizor Navještenja, desno je Marija, a lijevo anđeo Gabrijel. Marija
stoji do raskošnog bizantskog oblika; Karaman smatra da je to sažeti prikaz hrama jer znamo
iz Jakovljeva protoevanđelja da ju je u anđeo zatekao u hramu, a Belamarić smatra da je to
predložak Kristova groba pa u tom prikazu imamo inkarnaciju (Krist koji se utjelovio) i
eshatološku perspektivu (Marija zna da to Navještenje vodi Isusa do groba, zna što će se na
kraju dogoditi). Uklesani su i inicijali koji označavaju Majku Božju. S druge strane luka, kao
da je upravo sletio na zemlju, nalazi se anđeo s dugom kosom, velikim krilima, haljinom koju
nosi vjetar i štapom glasnika. Oba lika su u stojećem položaju, glave su im obavijene
svetačkom aureolom.

2.3.3. Obli stupići

Dva obla stupa uz sam otvor vrata prikazuju različite prizore lova na životinje. U srednjem
vijeku lov je bio omiljena zanimacija vlastelina pa je takav uobičajen prizor iz svakidašnjeg
života, kao i radovi tijekom godine, očekivani na portalu.
Svi likovi smješteni u guste isprepletene grane, u šumi (simbol nereda). Lovci su ljudi koji
se pojavljuju samostalno ili sa svojim psom, s mačem, kopljem ili lukom i strijelom. Zvijeri
koje love su lav, medvjed, jelen, zmija... Dva čovjeka nose već ulovljenog vepra, jedan mladić
kida grane kako bi prokrčio, a jedan šumski čovjek s kozjim nogama diže ruke s dvije lisnate
grane. Tu su zalutala i neka mitološka bića – Europa koja jaše bika i kentaur (Karaman,
1938.). Ta mitološka bića treba promatrati u konteksu srednjovjekovnog shvaćanja grijeha i
demonskog. S kršćanstvom su poganska božanstva degradirana u demone i kao zviježđa i
sazviježđa s neba vrše zlobne utjecaje. Oni se dovode u vezu s Grijehom, a prizori lova i
tučnjave ukazuju na stanje nakon izgona iz raja kada čovjek više ne živi u skladu s prirodom
(Babić, 2008.).
Zanimljiv je prizor lijevog stupića gdje mladić odijeven u lovačku tuniku zamahuje
kukastim štapom ili sjekirom prema velikoj zmiji koja se savija kroz više prizora. Neki to
tumače kao mjesec ožujak, a neki kao Heraklov zadatak otmice hesperidskih jabuka koje čuva
zmija (oboje su doživjeli katasterizam). Zmija uglavnom ima negativne konotacije (u prevari
Eve, kao Sotona..), a kad, primjerice, ostavlja svoju košuljicu dok se provlači u pukotinu
stijene tumači se u smislu obnavljanja u Kristu, a pukotina kao prolaz u spas.
Još neki prizori mogu se dovesti u vezu s Herakom; lik u donjem dijelu koji s lukom i
strijelom gađa u vis podsjeća na Herakla dok gađa stimfalske ptice, lik koji se bori s lavom na
desnom stupiću možda je u vezi s Heraklovim ubijanjem nemejskog lava ili, primjerice,

8
prikaz lova na košutu podsjeća na Kerinsku košutu. Mnogo se srednjovjekovnih prizora lova
smatra interpretacijama Heraklovih zadataka pa se vjerojatno i Radovan inspirirao time, ali i
nekim bizantskim predlošcima.
Dio prikaza napada na zmiju je i majmun koji jednom rukom drži zmijin rep, a u drugoj
nekakav plod, vjerojatno jabuku. Oni uglavnom predstavljaju licemjerne proždrljive životinje,
životinje promjenjivog raspoloženja. U ovom primjeru majmuna kao da pruža jabuku što je u
ikonografiji tipična zavodnička gesta (jabuka kao simbol ljubavi i zavođenja). Jabuka isto
tako može predstavljati plod koji je ubrao Adam, ali i hesperidske jabuke koje bi ona bile u
svezi s tumačenjem da se tu radi o Heraklu (Babić, 2008.).

2.3.4. Bočne strane

Poznato je da autor ovog dijela portala nije Radovan, a to su bočne strane dovratnika.
Debeli okrugli prepleti lozice uokviruju razna bića. Na lijevoj strani su: zmaj koji kljuje oko
svinje, medvjed, slon, deva, konj, jarac i grozd na kraju, a s desne strane su: ptica koja brsti
list s kojeg visi ljudska glava, kentaur, konjanik, sirena, morski konj te grozd.
Navedene životinje s istoka i iz mitologije prikazivane su i na bizantskim bjelokosnim
škrinjama koje su se širile Europom u razne svrhe pa su umjetnici upoznavali te motive i oni
su se počeli prikazivati na okvirima apulijskih katedrala, a onda i u našim primjerima
(Karaman, 1983.).
Povijest i geografija Radovanovog vremena oslanjala se na antičke pisce i njihove citate u
srednjovjekovnim manuskriptima. Glavni izvor bila je Plinijeva Historia Naturalis u kojoj su
opisana brojna čudovišta koja žive na rubnm dijelovima svijeta (Bužančić 2010.). Dakle, tada
se priznavalo postojanje fantastičnih bića koji su se nalazili u dalekim nepoznatim krajevima
pa se određeno čudovište povezivalo s određenim područjem na karti.

2.3.5. Alegorije mjeseci

Dva stupca s bočnih strana prikazuju šest godišnjih mjeseci; četiri mjeseca na lijevoj
strani i dva na desnoj. Svi mjeseci su opisani s tri elementa: radnja koja je karakteristična za
taj mjesec, zodijački znak i natpis za ime mjeseca. Lijevo su prikazani prosinac, siječanj,
veljača i ožujak, a na desnoj strani ožujak i travanj.

9
 Prvi u vrhu je Prosinac koji prikazuje čovjeka koji kolje vepra2 za zimske dane. Iza
njega izvire Jarac, zodijački znak tog mjeseca, a ispod prazan svitak za naziv. Zatim slijedi
prikaz Siječnja u kojem se nastavljaju prazničke gozbe. Bradati starac sjedi na fino
rezbarenom stolcu i stavlja tavom kobasice u lonac, a sa stropa vise snopovi tih masnih
kobasica. Iza njega je mladi čovjek koji iz elegantnog vrča lije vodu u široku čašu starca, on
predstavlja prekriveni znak Vodenjaka. U prizoru Veljače ispod, djevojka stavlja ribe u lonac
i tu je opet zodijački znak Ribe skriven. Do djevojke stoji mladić, glasnik koji drži svitak za
natpis i ima okruglu kutiju obješenu preko ramena. Važno je primijetiti da je to rijedak prikaz
žene koja je gotovo posve odsutna u ostalim romaničkim i gotičkim kalendarima u ovakvim
kućnim prizorima. Zadnji prikaz je Ožujak, mjesec kada je snijeg već okopnio i jedan sagnuti
seljak reže mladu lozicu (Karaman, 1983.). To je vrlo čest motiv na kalendarskim ciklusima
pa ga nalazimo u 40 posto talijanskih ciklusa, čak u tri mjeseca (Belamarić, 2001.).
Na desnom stupcu su dva mjeseca koja su zato izduženija. Ponavlja se mjesec Ožujak
na kojem je prikazan mladi rimski vojnik u ratnoj opremi (kaciga, okrugli štit, koplje, mač) –
on je bog rata Mart od kojeg je mjesec i dobio ime. Mart nije samo bog rata, već i staro italsko
božanstvo zemljoradnje i stočarstva pa njegovi praznici u ožujku i listopadu označavali
početak i kraj poljoprivrednih radova (Belamarić, 2001.). Ispod njega je mladić razbarušene
kose koji puše u rog – bog vjetra. Iz tog roga treperi svitak za natpis, a plamen vjetra koji
izlazi dokazuje nam Radovanovu sklonost da dlijetom prikaže različita agregatna stanja, kao i
kod tordiranog slapa vode u Siječnju. Iznad ratnika leži ovan, zodijački znak Ožujka.
Nedovršeni ciklus završava Travnjem prikazanim kao pastir koji šiša ovce u stadu ovaca, a
pozadina je ispunjena s dva stabla i jednim Bikom te mladićem koji srži svitak. (Karaman,
1983.).
Ovaj dio Radovanovog opusa na portalu je najzagonetniji pa su neka pitanja još uvijek
otvorena. Zašto je mjesec Ožujak prikazan dva puta? Autori imaju različita tumačenja: lijevi
stupac prikazuje mjesece od Studenog do Veljače jer su radnje susjednih mjeseci zapravo
dosta bliske; moguće je i da majstor nije išao za samim značenjem nego se vodio predlošcima
koje je imao ili se, pak, javlja interpretacija da dva stupca predstavljaju dva godišnja doba –
zimu i proljeće, pa bi onda Ožujak završavao zimu, a isto tako i započinjao proljeće. Moguće
je da se tu radi o dva različita predloška (jedan po zapadnoj, a drugi po bizantskoj
ikonografiji) jer je na lijevom stupcu pozadina oskudna, dok je na desnom ona bogato
ispunjena biljem i viticama. Isto tako, možda se i htjelo podcrtati Navještenje iz unutarnjeg

2
Prema Fiskoviću, motiv vepra je ono što Radovana razlikuje od talijanskih primjera na kojima se prkazivala
svinja.

10
luka budući da po tradiciji kršćanska godina počinje upravo tim događajem; znamo da ona
nije u srednjem vijeku uvijek isto započinjala pa bi se često kao početak uzimao Prosinac ili
Ožujak.
Što nam znače te alegorije rada i zodijački znakovi? Smatra se da su ovi prikazi povezani
s ikonografskom temom Otkupljenja na portalu. Bog je kaznio Grijeh čovjeka i prisilo
Praroditelje na rad te uz milost Božju, čovjek može postići spas i svojim mukotrpnim fizičkim
radom. Također, prikazi rada kroz godinu trebali su poučiti vjernike, a učeni ljudi mogli su
čitati to kao kalendar i upoznavati zodijačke znakove.
Pitanje koje na prvi pogled zainteresira promatrača jest i zašto je ciklus mjeseci ostao
nedovršen? Neki autori to objašnjavaju hipotezom da su preostali mjeseci skriveni u različitim
formama po cijelom portalu. Primjerice, Listopad i Studeni su predstavljeni u velikom lišću
akantusa u dnu stupca ili, pak, da dvije glave pri dnu, jedna prikazuje mladića, a druga starca
predstavljaju dvije polovice godine koje u cjelini čine Janusa (Belamarić, 2001.). Golob
dodaje oble stupiće u priču jer smatra da su oni možda ostatak ranijeg ciklusa, pa bi onda,
primjerice, prikaz dječaka koji se tuku predstavljao zodijak Blizanaca, konjanik i mladić sa
sokolom bi predstavljali Svibanj itd. Belamarić prihvaća tu slobodnu interpretaciju, ali smatra
da bi njome opet dobili cjelinu koja se sastoji od fragmenata bez logičnog kalendarskog
slijeda, a znamo da je Radovan vrstan umjetnik koji je znao što hoće i nije ništa prikazivao
slučajno.

2.3.6. Apostoli

Na drugom stupcu dovratnika nalaze se posrednici Otkupljenja, apostoli i sveci. Sa svake

po tri, ali nisu sva šestorica prepoznata. Okvir im je lisnata loza u zavojima koja se prepliće
kao i na drugim dijelovima.
S Adamove strane apostoli su bradati, bosonogi i odjeveni u tuniku, oko glave imaju
aureolu, a u lijevoj ruci knjigu. S Evine strane na vrhu stoji Petar, obuven u sandale s knjigom
i velikim ključevima u rukama. Ispod njega je sv. Bartolomej odjeven u plašt s knjigom, a
najdonji lik je golobrad u suvremenoj odjeći, to je jedini lik bez knjige pa možda predstavlja
nekog sveca. Karaman smatra da je to možda jedan od svete braće, sv. Kuzma ili Damjan
zbog kutijice za lijekove koju drži u rukama. Njihov kult bio je raširen u našim krajevima, a u
trogirskoj katedrali im je bio posvećen oltar južnog broda (Karaman, 1938.). Ta tri lika su
umanjena i podstavljenja u praznijoj pozadini kako bi se oslobodilo mjesta za njihove atribute

11
– mali trabernakuli nad prvim i zadnjim likom i povećana aureola u formi smokvina lista nad
glavom sv. Bartolomeja.
Bliskost i povezanost tog lista i Evinog lista nije slučajna. U srednjem vijeku smatralo se
da tjelesni grijesi sjedinjuju sve ostale te da je čovjek po tijelu zgriješio i po njemu se može i
iskupiti te da je naša ljudskost definirana Istočnim grijehom budući da su svi Adamovi
potomci. Kroz stoljeća srednjeg vijeka različito se odgovaralo na taj problem, a u stoljeću
kada nastaju, Istočni grijeh se svodi na grijeh puti. Dakle, čovjek je po Evinoj puti izgubio raj,
a kako bi se vratio u stanje kakvo je bilo prije Pada čovjeka, mora žrtvovati svoju put. Tu se
krije poveznica sv. Bartula i Eve – Eva je svojom kožom zgriješila i izgubila raj, a sv. Bartul
je apostol koji je raj doslovno stekao svojom kožom. Zato je i logično da između te dvije priče
o ulasku i izlasku iz raja stoji upravo sv. Petar s ključem kraljevstva nebeskog (Belamarić,
2001.).

2.3.7. Adam i Eva, lav i lavica

Zadnji stupac dovratnika počinje malim kaneliranim pilastrom na obe strane iz kojih se
visoko uzdižu konzole ukrašene akantusom i rozetom koje nose po jednog lava. Adam i Eva
su izvedeni, ili barem postavljeni, znatno kasnije, ali znamo da su svakako bili zamišljeni,
iako nisu napravljeni od Radovanove ruke (Belli D`Elia, 1992.). Na Adamovoj strani nalazi se
lav s bujnom kovrčavom grivom, a na Evinoj strani nalazi se lavica čija je griva vješto
prikazana u trokutastim pramenovima. Ispod nje leže dva mlada, a u šapama drži zgnječeno
janje, dok lav s druge strane drži zmaja. Važno je napomenuti da lav na strani Adama ne drži
u šapama mrtvog zmaja, već se zmaj stražnjim nogama čvrsto upire u tlo dok mu je vrat
svinut, tj. opire se lavu u čijem se pogledu i šapama vidi ta borba i živost (Fisković, 1953.).
Lav u ikonografiji ima dvostruko značenje, tj. simbol dobra ili zla. Kao čuvar čest je
motiv na ulazu u crkvu, a potječe još iz starog Orijenta. Za lavove se smatra da spavaju
otvorenih očiju pa zato i postaje stražar u kršćanskoj umjetnosti. Uspoređuje se s Kristom koji
je u grobu bdio tri dana do Uskrsnuća, a smatralo se da lavica rađa mrtve mlade koje onda
svojim lizanjem oživi (uskrsnuće). To što je zarobio životinju shvaća se kao religiozna ideja
savladavanja grijeha pomoću crkve i vjere.
Adam i Eva su također bili čest motiv ili u prikazima Geneze ili u prikazu Grijeha.
Kipovi ovih dimenzija bez odjeće su rijetki u dotadašnjim prikazima budući da je srednji vijek
bio skeptičan prema prikazivanju golog tijela, a i romanička umjetnost nije posjedovala
dovoljno tehničko znanje za izvedbu ljudskog akta.

12
 2.3.8. Telamoni

Osam muških likova na svojim leđima i rukama nose dva stupca dovratnika i međusobno
se razlikuju. Jedan se rukom pridržava na drvenu štaku, a dvojica desnom rukom pridržavaju
stupac. Dvojica su odjevena u tuniku, a ostali imaju prebačen plašt i napola su nagi, uglavnom
ćelavi i bosi. Dvojica imaju dugu bradu i turbane na glavi, a neki sitno kovrčastu kosu. Zbog
tih razlika autori ih različito tumače (Belamarić, 2001.):
- Porteti dalmatinskih težaka 13. stoljeća
- Citat statua s trijumfalne povorke nekog rimskog spomenika
- Predstavnici naroda oko Sredozemnog mora, pogani koji se lome pod teretom
neznanja i praznovjerja
- Parovi staraca i mladića koji predstavljaju razdoblja ljudskog života
Ovakav prikaz čovjeka, koji sagnut ili u klečećem položaju na leđima i rukama pridržava
stup ili vijenac te se priljepio uz konzolu ili čući pod stupovima propovjedaonice
karakterističan je i čest motiv u talijanskoj romanici (Karaman, 1938.).

3. PORTAL SVETOG MARKA U VENECIJI

Glavni portal bazilike kompleksne je kompozicije: sadrži tri velika luka koja se postupno
povećavaju i svaki je ispunjen reljefima s vanjske i unutarnje strane. Prema posljednjim
istraživanjima, lukovi su vjerojatno bili osmišljeni u isto vrijeme i realizirani u relativno
kratkom razdoblju trinaestog stoljeća, oko deset godina. Odstupanja u stilu i formi
oblikovanja mogu se pripisati činjenici da je na skulpturi radio veći broj klesara 3. Može se
zamijetiti da su reljefi na donjim stranama luka puno bolje izvedeni nego oni prema
središtima luka koji su vjerojatno djelo pomoćnika majstora. Program cijelog portala
homogeniziran je ikonografski i kompozicijski mozaikom postavljenim u samom središtu koji
prikazuje Parusiu4.

Na prvom luku nalazimo figure Vraga i Požude, ali i mnoštvo biljnog i životinjskog
svijeta te borbu Samsona i lava. S vanjske strane su ljudske figure u akciji ili provlačenju i

3
http://www.basilicasanmarco.it/basilica/scultura/la-decorazione-delle-facciate/il-portale-maggiore/?lang=en
4
Parusia je grčka riječ koja označava Kristov drugi dolazak, kada će se spustiti na oblacima slave među ljude što
će predstavljati vrhunac spasonosnog procesa, odnosno Sudnji dan/Posljednji Sud.

13
penjanju kroz vitice. Zvijeri, Vrag i Požuda označavaju zlo koje dominira svijetom. Drugi
luka na unutarnjoj strani ima personifikacije dvanaest mjeseci zajedno sa zodijačkim
znakovima, a na vanjskoj strani nalazi se sedamnaest personifikacija Vrlina. Na trećem luku, s
unutarnje strane prikazani su venecijanski tradicionalni zanati i obrtnici koji okružuju mozaik
Posljednjeg Suda, a s vanjske strane serija proroka s volumioznim lišćem koje ih okružuje.

3.1. Analiza dijelova portala

3.1.2. Prvi luk

3.1.2.1. Unutarnja strana

Počevši s lijeva na desno, na početku luka nalazi se lik bradatog čovjeka duže kose do
ramena. Lik je govoto nag, tj. ima samo komad tkanine koja mu pada do koljena i prekriva
spolovilo. Čovjek sjedi na zmaju koji je zamršen među njegovim preponama, a glava mu stoji
uzdignuto te nalikuje na glavu psa, s oštrim zubima i uskim uspravljenim ušima. Na suprotnoj
strani se na kraju repa vjerojatno nalazila druga glava. Iz usta čovjeka izlaze dvije zmije koje
grizu čovjekove gležnjeve previjajući se preko ruku i koljena. Prizor je upotpunjen motivima
lišća iza čovjekove glave i ramena. Većina kritičara smatra da prikaz označava čovječanstvo u
rukama zla, odnosno vraga. (Tigler, 1995.)

Na desnom početku luka nalazi se žena koja sjedi na zmaju. Ona je simetrična prikazu
vraga te također ima uzdignute ruke iza kojih je vidljivo lišće. Nosi neku vrstu turbana i ima
pletenice iza kojih se naziru uši. Usta su joj zatvorena i lice joj ne pokazuje nikakvu emociju.
I ona nosi neku vrstu suknje do koljena dok je ostatak tijela nag. Poprečno jaše čudovište
nalik na zmaja s psećom glavom kao i njegov parnjak na suprotnoj strani, samo što mu duži
zubi i otvorenija usta odaju nešto strašniji dojam. Tijelo mu je prekriveno ljuskama, a noge
mu nalikuju na noge grabežljivca s oštrim kandžama. Na kraju repa zmaja nalazi se manja
glava koja stiska ženinu desnu dojku, odnosno, izgleda kao da se sprema na ugriz. Prema
nekim kritičarima, prizor opisuje Majku Prirodu koja će generirati i dojiti životinje ili pak
opisuje prizor Požude sa zmajem. Prema Robertsonu, žena personificira čovječanstvo koje je
zarobljeno u grijehu (Tigler, 1995.).

14
 U međuprostoru dva prethodno opisana prizora nalazi se niz prizora u viticama loze sa
scenama borba životinja. Poviše prizora vraga slijedi scena lava koji lovi jelena te ga napada
ugrizom za leđa dok ga prednjim nogama drži zarobljenog. Usta jelena su otvorena kao da je
u činu krika, a na licu mu se odaje bol i patnja. Najvjerojatnija interpretacija ovog prizora jest
pobjeda zla (lava) nad čovjekom (jelen), prema učestalom značenju srednjovjekovnih
borbenih scena predatora i slabijeg plijena. Lav ponekad može označavati vraga, Antikrista ili
grijeh općenito, ali može imati i pozitivna značenja (Krist, lav vodič, čuvar, hrabrost...). U
Bibliji se lav prikazuje negativno, odnosno, kao lik vraga: Spasi me od usta lavljih (Psalam
21,22) stoga romanička umjetnost često koristi lik lava, samog ili u kombinaciji s drugim
životinjama, kao simbol vraga. (Tigler, 1995:95.) Jelen obično simbolizira čovjekovu
bespomoćnu dušu: Kao što jelen čezne za vodom, tako i duša moja Bože za tobom. (Psalam
41,2). Ovakve teme lova lava na jelene ili neke druge sisavce gdje je lav često pobjednik ili
ubija lovca, dolazi iz monumentalnih reljefa mezopotamske umjetnosti (Tigler, 1995.)

Zatim su u dvostrukim viticama loze prikazane dvije jednogrbe deve kakve se nalaze i
na mozaiku kupole u atriju s prizorima Geneze i Prvog grijeha, no namještene su tako da
tijelima stvaraju znak X. Ovom prizoru teško je preciznije odrediti značenje, no, ako se uzmu
u obzir ostale životinje na luku i cjelokupni kontekst luka gdje su prisutni uglavnom negativni
likovi, gotovo je sigurno da i u ovom slučaju deve simboliziraju zlo. Prizori deva u
romaničkoj umjetnosti češći su nego li se misli, čak i na geografskim područjima koja im nisu
karakteristična, što nam govori o tome koliko su kipari bili inspirirani orijentalnim izvorima
(slikama, bjelokostima) (Tigler, 1995.)

Na sljedećoj sceni vidimo lisicu koja se penje preko grane, a glava joj je okrenuta u
smjeru grožđa koje kljuca pijetao. Interpretacije ovog prizora su različite: borba lisice i pijetla,
lisica koja pokušava uhvatiti pijetla ili simbol lukavstva i zla što se često može uočiti u
tradicionalnim bajkama. Kršćanstvo lisicu povezuje s vragom i Antikristom, dajući joj
atribute laži i licemjerstva, a postoji i srednjovjekovna bajka o lisici koja prevari pijetla kako
bi ga pojela. Lisicu se često povezuje s Požudom ili opisuje kao napasnika vinograda (kao i
koze, divlje svinje i sl.). U ovom slučaju lisica je prikazana u činu napadanja pijetla, ali i u
žudnji za grožđem. Slične scene mogu se pronaći i u antičkim basnama (o lisici koja pokušava
dohvatiti previsoko grožđe) što nam govori o raširenosti ove teme među raznim
civilizacijama. Pijetlu se uglavnom dodjeljuju negativne konotacije ili se aludira na samog
vraga. On je također parazit koji devastira grožđe iako on pak više izgleda kao moguća žrtva
lisice. Cjelokupno značenje ovog prizora je poprilično jasno: grješnik (pijetao) uzima/krade

15
od crkve (grožđe), ali njega će za kaznu proždrijeti još jače sile zla koje simbolizira lisica
(heretici, sektaši, antikristi...). Dakle, ovaj prizor kroz svijet bajki stigmatizira pohlepu zlih
ljudi pokazujući im kako će skončati njihov život (Tigler, 1995.)

Zatim slijedi scena orla koji širi svoja krila i objema nogama grabi četveronogu zvijer.
Očito je da u prizoru orao namjerava ubiti životinju i odnijeti ju. Uhvaćena životinja još
uvijek je živa i očajnički se pokušava izvući (otvorena usta ukazuju na patnju) pa trenutak koji
je prikazan nije odnošenje životinje već priprema orla na napad. Uglavnom se smatra da je
ptica grabljivica orao ili jastreb, a sisavac nemoćnija životinja, jelen ili zec. Prema
Robertsonu, prizor simbolizira duhovno koje pobjeđuje materijalno. U romaničkoj umjetnosti
orao ima dvostuku simboliku – psihopomp i vrag (psihopomp odnosi ljudske duše u nebesko
kraljevstvo, a vrag, odnosno Sotona, lovi duše kako bi ih prožderao) (Tigler, 1995.)

Središnji dio luka, odnosno prostor oko zlih životinja, protkan je isprepletenim
viticama loze s tri grozda i viticama šipka. Te biljke, kao i čvor u obliku križa, aludiraju na
Kraljevstvo nebesko, Raj, crkvu i Kristovo tijelo. Položaj čvora koji omeđuje prikaze nije
slučajan, već nam služi za razumijevanje cjelokupne serije reljefa na luku. Prikaze pune boli i
tame, u doslovnom smislu, čvor zarobljuje i pobjeđuje u znaku križa i euharistije. Međutim,
takva interpretacija je proizvoljna. Čvorovi imaju apotropejski značaj još u staroj židovskoj
civilizaciji, ali i u drugim civilizacijama kao što su keltska ili germanska pa se tako magijska
svojstva čvora primjenjuju i u srednjem vijeku, kao što su salomonski ili gordijski čvor, za
hvatanje vraga (Tigler, 1995.)

Zatim slijedi još jedna scena ptice grabljivice i njene četveronoge žrtve. Vjerojatno se
radi o zecu, a ptica koja napada je preslika sa scene na suprotnoj strani luka. Razlika tih dviju
scena je u prikazivanju trenutka ulova; ovdje je prikazan sam čin ubojstva s agoničnom
grimasom zeca. Prikaz je kronološki nastavak simetrične scene budući da se reljefi čitaju s
lijeva na desno, odnosno, na lijevom prikazu vrag je uhvatio dušu grešnika, a na desnom
prikazu ga ubija i on odlazi u pakao (Tigler, 1995.).

Nakon toga slijedi prikaz vuka koji nosi ubijenu ovcu na ramenima. Ovca se ne opire,
niti joj lice pokazuje nekakvu emociju. Do tog prikaza nalaze se dvije ptice s isprepletenim
vratovima, a nogama se drže za vitice šipka koje omeđuju prizor. Jedno drugog pokušavaju
ispriječiti da dođu do grozda koje bi oboje htjeli, simbolizirajući neslogu, vjerojatno zbog
ljubomore pri činu udvaranja. Tema u kojoj se dvije životinje međusobno sprječavaju u

16
hranjenju povezuje se s temom ludosti i zavisti, ali i nečistoćom koja se općenito povezuje sa
močvarnim pticama (Tigler, 1995.).

Posljednja scena s desne strane jest scena Samsona koji ubija lava. Samson je mladi
biblijski junak prikazan kako sjedi na lavljem trbuhu. Objema rukama pridržava usta lava.
Mladić nosi samo kratki ogrtač bez rukava i kožne cipele (kakve se na portalu nalaze i kod
prizora mjeseci te obrtnika). Ispod Samsona nalazi se rep lava omotan oko njegovih bedara.
Način na koji čovjek sjedi na lavu je tipičan za srednjovjekovnu ikonografiju Samsona. U
kršćanskom tumačenju postoje dvije interpretacije ovog prizora: u jednom slučaju Samson je
preteča Krista pa Robertson ovaj prizor vidi kao konačnu pobjedu Krista (na kraju luka) nad
đavlom i povezuje prizor s Hrabrošću. Dakle, prva interpretacija daje lavu negativne
konotacije, isto kao i za simetričan prizor lava i jelena. Nešto drugačija interpretacija pripisuje
se Gabelentzu koji ne smatra Samsona pozitivnim junakom, niti to da lav, kao ruka zla,
pobjeđuje dobro. On lavu daje pozitivne konotacije, odnosno, lav je pozitivan lik kojeg
biblijski junak u borbi nepravedno ozlijedi. Ta teze korijene djelomično ima i u Bibliji, koja
kaže kako se Samson nakon tri dana vratio na mjesto sukoba i žalio zbog onog što je učinio
Dakle, u ovoj drugoj interpretaciji, kršćanstvo kudi Samsona, koji na kraju i biva kažnjen
gubitkom svoje snage od strane Dalile – što se povezuje s židovskim narodom koje je ubilo
Spasitelja čije je tijelo uskrsnulo nakon tri dana i čije je tijelo Euharistija (isto kao i med iz
trupla lava koji je Samson našao nakon tri dana).

3.1.2.2.Vanjska strana

Na lijevoj strani luk započinje prizorom žene koja sjedi na lavu koji je okrenut glavom
prema njoj. Rep mu je zapleten oko bedara i proteže se do prsiju. Žena je bosa ili ima neku
pripijenu obuću, ima dugu haljinu do gležnjeva s kratkim rukavima, tipična za nošnju
srednjeg vijeka, poznatija pod francuskim terminom robe. Grudi joj se ne naziru, ali prema
vrsti haljine, pletenicama i licu sigurno je riječ o ženskoj osobi5. Iza nje nalaze se grane koje
drži objema rukama, slično kao i Požuda na unutarnjoj strani luka. Na istoj ploči, s lijeve
strane, nalazi se nagi dječak nagnute glave s istaknutim muškim atributima. Rukama savija
lisnate grane koje se spajaju s ostalima i pletu u znaku križa. Drugi dječak je odjeven, okrenut
leđima, a u ruci drži košaru, a lijevom rukom drži štap. Odjeven je u tuniku do koljena kakva

5
Tigler predlaže dvije moguće interpretacije tog prikaza: alegorija Prvog grijeha ili prikaz Eve. Žena koja na
portalu Svetog Marka jaše na lavu pretpostavlja se da prikazuje Evu grešnicu (i na Radovanovom portalu, za
kojeg Tigler spominje da je deriviran iz venecijanskog, Eva je prikazana kako stoji na lavu).

17
je u antici i srednjem vijeku bila nošena od strane seljaka i robova (istog dječaka nalazimo i
na mozaiku kupole) (Tigler, 1995.).

Sljedeća ploča sadrži pravilni kružni oblik u koji je umetnut narativni prikaz. S lijeve
strane nalazi se odjeveni dječak koji maše sa sjekirom u rukama (karakterističnog
srednjovjekovnog oblika) kao da će upravo nešto udariti. Žrtva se brani i podiže ruke kao da
moli za milost ili se obraća Bogu moleći se rukama prema nebu. Ovdje se vjerojatno radi o
epizodi s Kainom koji ubija Abela6. Oko prizora nalaze se ptičice koje kljucaju lišće loze.
Zatim slijedi četvoro dječaka među granama koji se penju prema nekoj zamišljenoj šumi. Na
rubu prizora, dječak odjeven u tuniku uzima ptičicu iz gnijezda, a s drugom rukom miče i
savija grane. U prvom planu je jedan mali dječak koji pomaže ovom drugom i diže ruke da
preuzme uhvaćenu pticu. Unutar kružnog oblika nalaze se i dvije odjevene djevojke nešto
starije od ostalih likova koje se također probijaju kroz granje (Tigler, 1995.).

Na sljedećem reljefu nalaze se još dvije scene: četvorica dječaka koji se penju po
zapetljanim granama te dječak koji lukom gađa pticu na grani. Sva četvorica su prikazana u
različitim položajima: jedan se pokušava izvući iz granja u koje se zapetljao, drugi pomaže
prijatelju da se popne do njega, dok sljedeći dječak povlači za nogu onog koji je poviše njega.
I izvan nekog alegorijskog značenja, scena sadrži poruku kako će samo oni koji pomažu
drugima biti nagrađeni. Sljedeći prikaz opet ima dvije scene. Na prvoj je par fantastičnih bića,
kentaur na lijevoj i zmaj na desnoj strani, a na vrhu je mladić koji kopljem ubija divlju svinju.
Kenataur je izrađen kao minijaturno remek-djelo s detaljima kao što je čvor na prsima u
tradiciji rimskim i bizantskih vojnika (kakav će se vidjeti i na reljefu mjeseca Ožujka) i sl. U
ruci drži koplje, a na glavi ima antiknu kapu. On čuva zmaja, a zmaj prikazan s prislonjenim
repom tipičan je za srednjovjekovnu ikonografiju. Nije jasno je li par monstruoznih bića bio
zamišljen u borbi ili kao par koji surađuje, odnosno, predstavlja opasnost za čovjeka.

U sljedećem odjeljku nalazi se odrastao čovjek vjerojatno u lovu na, u drugoj sceni
prikazane, divlje svinje, u kombinaciji s lavom. Lav napada čovjeka, grizući ga oštrim
zubima, dok se ovaj brani štitom. U drugoj ruci drži mač i čeka pravi trenutak da ubije zvijer.
Zanimljiva je čovjekova odjeća jer ispod majice ima neku vrstu tadašnjeg donjeg rublja koje

6
Kain i Abel pokazuju nastavak čovjekovog griješnog života na Zemlji, a prema spisima i srednjovjekovnoj
ikonografiji, može se zaključiti da su Kršćani u srednjem vijeku Kaina smatrali pretečom onih Židova koji su
krivi za Kristovo raspeće, a isto tako i heretika koji su posijali sjeme zla u Crkvi. Također, tijekom čitave Biblije
prisutan je stav prema kojem je Abel dobar, nevin pastir koji je žrtva grješnika i ubojice Kaina. Takva
interpretacija se nastavlja i na sljedećoj sceni s dvije ptičice među granama koje kljucaju lozu. Takvi prizori
preuzeti se iz islamske, odnosno, antičke umjetnosti, preko bjelokosti i tkanina koje su se iz arapskih zemalja
izvozile na zapad (Tigler, 1995.).

18
se može vidjeti u njegovom pokretu. Čovjek ima oštru kosu i šiljastu bradu s brkovima. Kraj
lava nalaze se još dvije divlje životinje, vjerojatno medvjedi, koji im prijete i zalijeću se
prema njima (Tigler:1995.).

Sada slijede prikazi s desne strane luka, počevši od dna prema središnjem dijelu. Na
samom početku nalazi se prikaz dječaka koji sjedi na nogama s životinjom (bikom, kravom ili
volom). Ona leži na zemlji savijenih nogu, glavom okrenuta prema dječaku (kao i lav na
simetričnom prikazu), a dječak nosi tuniku dugih rukava, za razliku od djevojke s lavom, ali
mu iza glave i ramena također izvire lišće. Nakon toga, susrećemo dvije muške figure koje
izgledaju kao da vode dijalog što se može zaključiti prema otvorenim ustima starijeg čovjeka,
a prema položaju ruku izgleda kao da nešto nabraja pomoću prstiju. Stariji muškarac odjeven
je u dugačku haljinu, jednu ruku upire prema dječaku, a u drugoj drži svitak Isti bradati
muškarac nosi lanenu kapicu, kakva se već mogla vidjeti na portalu, a koja je bila moderna u
srednjem vijeku. Dječak je bosonog, a muškarac nosi čarape sa šiljastim vrhom, kakve je
nosila viša klasa 13. stoljeća. Nakon toga, nadalje lijevo nalaze se tri ljudske figure. Prvi je
mladić koji u jednoj ruci drži konopac, a drugom rub plašta velike haljine. Okrenut je prema
drugom, starijem i bradatom muškarcu, koji je u sličnoj gesti držeći se rukom za pojas plašta.,
dok drugom ukazuje smjer trećem mladiću. Taj mladić se kreće odjeven u dugu tuniku sa
štapom prema smjeru koji mu pokazuje starac, koji je vjerojatno pokazatelj smjera čitanja
ovog dijela luka.

Sljedeća scena nalazi se između dvije rotae, a prikazuje muškarca koji je prekriven
ogrtačem s kapuljačom preko glave i promatra što se događa s druge strane iza granja. U
rukama kraj trbuha drži vrč, čije značenje nije posve jasno, ali to je vjerojatno simboličan
atribut nekog gostioničara koji nosi vino. Još četiri lika upotpunjuju prizor, smještena u
gostionici, kraj središnjeg čvora grana. Oni izgledaju vrlo mlado, iako je to teško moguće da
bi se oni onda nalazili u gostionici, no, možda je to zbog toga što je kipar umanjio njihove
dimenzije zbog nedostatka prostora. Slična vinoteka može se naći na luku s prikazima
različitih obrta. Mladići piju vino iz terakotne zdjelice, a ne iz staklenih čaša budući da je
staklo bio skup materijal u srednjem vijeku. Pri dnu se nalazi žena u dugog haljini, kose
počešljane u pletenice, koja ulijeva vino iz una brenta (manja vrsta pletene posude koja se
koristi prilikom berbe i transporta vina). Na sljedećoj sceni vidimo vjerojatno istu djevojku,
no, ovoga puta s turbanom na glavi, a vreba ju mladić iz susjedne koji zamahuje nekakvim
kožnim bičem (Tigler. 1995.)

19
3.1.3. Drugi luk

3.1.3.1. Unutarnja strana – mjeseci i zodijački znakovi

Ovaj luk sadrži seriju personifikacija godišnjih mjeseci prikazanih kroz muške figure
koje se uglavnom bave karakteristično poljoprivrednom djelatnošću i lako ih se može
prepoznati po atributima, ali i po ispisanim nazivima. Serija počinje s lijeve strane za one koji
tek ulaze i završava s desne strane za one koji izlaze iz crkve, slijedeći smjer kazaljke na satu,
ali i smjer sunčeve putanje. Neke serije mjeseci, poput one na Radovanovom portalu, su
nedovršene, ali većina ih, kao i ova venecijanska serija, prikazuje punih dvanaest mjeseci.
Iako venecijanska godina počinje mjesecom Ožujkom, prema antičkim i bizantskim
običajima, na portalu je prvi mjesec ipak Siječanj što hoće reći da ikonografija portala ne
slijedi nužno venecijansku tradiciju (Tigler, 1995.).

Alegorije mjeseci smještene su među dvije vitice vinove loze s velikim nazubljenim
listovima koje se uglavnom nalaze i oko stopala muškaraca ili ih prekrivaju. Poveznice loze s
euharistijom su u ovom dijelu portala djelomične budući da prikazi mjeseci i ljudski rad nisu
u izravnoj vezi sa simboličkim motivom Kristovog tijela. Isto tako, srednji vijek
poljoprivredni rad promatra kao kaznu, zbog Adamove krivnje, odnosno Prvog grijeha
(Tigler, 1995.).

S lijeve strane luk počinje reljefom vaze s klasičnim sinusnim ručkama kakve su se
inače proizvodile kao srednjovjekovne liturgijske posude od srebra ili kristala, a mogu se
vidjeti u riznici San Marca. Sa strana posude nalaze se dva fazana koji piju iz posude što je
motiv koji se ponavlja na mozaicima bazilike. U ovom slučaju, desna ptica pije vodu, dok se
druga pruža prema alegoriji Prosinca (Tigler, 1995.)

Na središtu intradosa nalazi se kružni oblik ispunjen zvjedolikim skupinama lišća koje
predstavljaju Raj u kojem je smješten Krist Emanuel, prikazan ranokršćanskom tipologijom
kao mladi filozof. S desnom rukom blagoslivlja, a u lijevoj drži svitak zakona. Oko glave se
nalazi aureola s upisanim križem. S lijeve i desne strane Kristovog medaljona nalaze se dva
manja medaljona s prikazima Sunca i Mjeseca. Sunce predstavlja bradati čovjek okružen
zrakama, a Mjesec žena s pletenicama poviše koje se nalazi polumjesec. Takva tema sa
Kristom u sredini ciklusa mjeseci i zodijaka, s personifikacijama Sunca i Mjeseca sa strane,

20
prisutna je u mnogim srednjovjekovnim primjerima i može označavati personifikaciju Godine
(Tigler, 1995.).

Ciklus započinje sa Siječnjom, odnosno, s figurom mladog seljaka koji na desnom

ramenu nosi grančice hrasta koje dobro služe za potpalu, što se može vidjeti u sljedećoj sceni
Veljače. Mladić nosi kratku tuniku bez pojasa koja mu seže do koljena i karakterističnu bluzu.
Iznad njegove glave izviru vitice i lišće koje se proteže do sljedeće scene i služi kao sjedalo
figure Veljače, Isto tako, vidimo i zodijački znak, Vodenjaka, pojednostavljeno prikazanog
kao dva vala. Veljaču predstavlja figura starca, s bradom i brkovima i visokim naboranim
čelom koji sjedi na stolcu s prekriženim nogama, a svoje bose noge grije na vatri. Kako bi se
jasnije izrazila hladna i vlažna klima tog mjeseca, starac je odjeven u krzneni kaput s
dubokom šiljastom kapuljačom i kratkim rukavima. Iznad njega nalazi se zodijački znak Ribe
prikazane kao dvije ribe u suprotnim smjerovima, a s lijeve strane nalazi se karta s natpisom
mjeseca (Tigler, 1995.).

Ožujak je prikazan kao figura ratnika, tj. Bog Mars, odjeven kao bizantski vojnik s
kožnom suknjom preko kratke tunike i plaštem koji se kopča na prsima. Ima dvostruki kožni
remen za koji mu je pričvršćen mač, a na nogama nosi čizme od bijele vunene trake koja se
omata oko noge. U lijevoj ruci pridržava šiljasti štit normanskog tipa sa šest šiljaka, a u desnoj
koplje iz kojeg, poput zastave, izvire svitak s imenom mjeseca. Desno od toga je zodijački
znak ovna prikazan kao uobičajeni ovan s karakterističnim zavijenim rogovima. Nagi mladić
na dnu prikaza, koji puše u rog noseći Marsovu kosu, poznat je kao Marcius cornator
(Tigler,1995.). Slična scena ponavlja se i na Radovanovom portalu, ne samo s likom Marsa
već i s personifikacijom vjetra što Tigleru daje još jedan dokaz kako je trogirski portal
izveden po predlošku venecijanskog. Razlika ta dva prikaza se vidi u tome što je na
venecijanskom primjeru kosa ratnika uzdignuta zbog vjetra genija, ali kosa mladića koji puše
je statična. Kod Radovana, vjetar vijori i kosu Marsa i kosu genija što Tigler vidi kao
nelogičnost uzročno-posljedične veze ova dva lika, odnosno, smatra da Radovan nije u
potpunosti razumio koncepciju scene. Može se reći da se Radovan ugledao na venecijanskog
kipara, ali je svoj ciklus obogatio drugim ikonografskim elementima.

Mjesec Travanj prikazan je u liku mladić ćelavog pastira koji na ramenu nosi ovcu, a u
desnoj ruci drži grančicu na kojoj se vidi cvijeće i lišće. Travanj navješćuje proljeće što je
prikazano pomoću procvale grane, ali i ovce koju pastir nosi, odnosno, janjad koja se jede na
blagdan Uskrsa. Mladić je odjeven u tuniku koja je prikvačena na pojas struka kako bi mu

21
noge bile slobodnije, a na nogama ima kožne čizme. U gornjem dijelu se u lijevom kutu
nalazi svitak za naziv, a u desnom kutu zodijački znak Bika.

Zatim slijedi mjesec Svibanj koji je personificiran kao bogat, lijepo odjeven mladić,
koji sjedi na tronu. Tron je ukrašen s kuglama na naslonima za ramena i ruke. Mladić nosi
neku vrstu toge u koju mu je savijena jedna ruka. Objema rukama drži cvijet, najvjerojatnije
ružu, i podiže ju prema licu kako bi ju pomirisao. Lik koji predstavlja mjesec u kojem cvjetaju
ruže, biva okrunjen od strane dvije mlade žene odjevene u duge haljine, tzv. robae
karakteristične za modu tog razdoblja kao i pojas s trakama vezanim u čvor. Kraj bedra joj
visi torba trapeznog oblika s metalnim prstenom. Djevojka s lijeve strane također ima kosu
ispletenu u pletenice, a na vrhu krunu od cvijeća. Kruna koju djevojke drže i krune mladića,
također je ukrašena cvijećem i kuglicama, a iznad nje se u desnom kutu nalazi svitak, a s
druge strane dva punašna lica koja predstavljaju zodijački znak Blizanaca (Tigler, 185.).

Lipanj je prikazan kao figura seljaka koji sije pšenicu. I on je odjeven u tuniku s
pojasom koji mu ostavlja noge otkrivenima. Ruke su mu otkrivene, a noge bose s obzirom na
temperature ovog mjeseca. Jednom rukom drži srp, a drugom klasje koje kosi. Ima veliku
bradu i dugačku kosu što je u srednjem vijeku bilo normalno za čovjeka koji radi u polju. Tek
kasnije brijanje i šišanje postalo je obavezno za seljake i sluge pa je tako i duga kosa i brada
postala sinonim pobune i slobode. Na glavi ima veliki slamnati šešir kakav su nosili seljaci u
13. stoljeću. Iza seljaka s desne strane nalazi se zodijački znak Raka prikazan kao uobičajeni
morski rak, dok je s lijeve strane ponovno svitak sa natpisom (Tigler, 1995.).

Nadalje, nakon scene s Kristom, Suncem i Mjesecom koji označava ljetni solsticij, s
desne strane mjeseci se nastavljaju i slijedi alegorija Srpnja. Srpanj je također seljak prikazan
slično kao i na prijašnjim primjerima. U desnoj ruci drži dugački srp sa drvenom ručkom i
metalnom oštricom kojim kosi visoku travu među kojom izviru tri listića djeteline. Dakle,
aktivnost koja se ovdje opisuje jest kosidba i sakupljanje hrane za životinje za nadolazeću
zimu. Iza njegove glave nalazi se svitak, a odmah desno do medaljona Mjeseca i Krista, nalazi
se zodijački znak lava (Tigler,1995.)

Zatim slijedi mjesec Kolovoz, prikazan u liku mladića koji sjedi na tronu i umorno
naslanja glavu na desnu ruku. S lijeve strane ima neku vrstu tadašnjeg ventilatora, odnosno,
slamnatog predmeta s pletenim trakama slame koje se okreću i tako cirkuliraju zrak, tzv.
flabella. Mladić je umoran i pospan od topline, što ovom mjesecu daje tradicionalne
karakteristike odmora, nerada i sl., zbog čega je i odjeven u laganu bluzu i cipele s otvorenjem

22
na gornjoj strani. Takve cipele (sandale) nalazimo i na nekim figurama na portalu majstora
Radovana, odnosno, obuću inspiriranu venecijanskim primjerima. Detaljno je stilizirano i
drveno prijestolje, s motivima zubaca, lišća i rupicama, a na naslonima za ruke nalazimo
motiv salomonskog čvora. Zodijački znak koji odgovara mjesecu Kolovozu je znak Djevice
kojeg vidimo s desne strane. Prikazana je mlada djevojka, odjevena u dugu haljinu, s
pletenicama i vijencem na glavi. Djevojka je preplašena i izgleda kao da je u bijegu od napada
na njenu čednost pa drži otvorenu lijevu ruku kao znak odbacivanja, odnosno, stidljivosti
(Tigler,1995.).

Rujan je mjesec koji se također povezuje s berbom, ali se ovoga puta radi o uzgoju
vinove loze koja je od iznimne važnosti za kršćansku Europu. Uzgaja se i u klimatski slabije
prilagođenim područjima, zbog velike potražnje, ali i generalno u mentalitetu kršćana vino
ima simboličku vrijednost zbog njegovog euharistijskog značenja. Pletena košara kakva je
prikazana na reljefu, koja se u Veneciji naziva brenta, još uvijek se koristi prilikom berbe.
Poljoprivrednik je odjeven slično kao i onaj u Lipnju i Srpnju, a ima čizme kao i seljaci sa
prikaza Siječnja i Studenog što nam govori o promjenjivosti, odnosno, mijenjanju sezona u
ovom mjesecu. Na glavi ima pripijenu kapu koja se veže oko vrata; riječ je o karakterističnoj
pamučnoj kapici koju su radnici nosili kako bi im zaštitila uši od hladnoće. Na svitku sjedi
ptica koja u kljunu drži zrno grožđa iz košare, a na sceni još vidimo dva obješena grozda
poviše kojih je smješten zodijački znak Vage s dvije ploče (Tigler,1995.).

Listopad predstavlja lik seljaka koji u rukama drži lopatu, s obzirom da je to mjesec
sjetve. Odjeven je slično kao i prethodni seljaci, u tuniku i kožne cipele budući da radi u polju
u blatnjavim i mokrim uvjetima. Tip lopate kakvu mladić drži dugo se koristila u srednjem
vijeku, iako je tada željezo bilo skupo i rijetko, odnosno, upotrebljavalo se samo onda kada je
bilo potrebno. Na glavi ima široki šiljasti šešir, iznad kojeg se nalazi svitak, a desno od njega
nalazimo zodijački znak Škorpiona (Tigler, 1995.).

Studeni je mjesec posvećen lovu na ptice. Ta aktivnost je najspecifičnija od svih

prikazanih budući da je za Veneciju imala veliki značaj. Uoči Božića, na trgu Svetog Marka,
hvatale su se ptice grabljivice iz sjevernijih zemalja – što može biti moguća poveznica s ovom
scenom. Lik je odjeven slično kao i prethodni mjeseci, nosi tuniku, kratke čizme i šešir poviše
kojeg se nalazi natpis mjeseca. Mladić hvata ptice tako da namaže grane ljepljivom smjesom
za koju se ptice zalijepe kada slete, a zatim ih uhvati za noge, iako se one očajnički
pokušavaju osloboditi. Zodijački znak mjeseca, Strijelac, prikazan je sa lukom i strijelom koju

23
upućuje prema gornjoj sceni, a od odjeće ima samo metalnu kapu, poput one kentaura na
prvom luku (Tigler, 1995.).

Posljednji mjesec je Prosinac koji je personaliziran u starog seljaka s bradom. Izraz

lica mu je ozbiljan dok žestokom gestom ubija svinju izabadaući joj nož u grlo, a drugom
rukom joj čvrsto drži njušku. Ovaj prizor ubojstva je poprilično nasilan uzevši u obzir ostale
scene na ovom, i ostalim lukovima portala, ali pokazuje i važnost svinjskog mesa za
gospodarstvo, ali i za hranu u srednjem vijeku, posebice uoči blagdana. Poviše glave nalazi se
zodijački znak Jarca u desnom kutu. Između Prosinca i Studenog smještena je još jedna manja
scena – žene sa zvijeri koja joj grize grudi, za koju se smatra da prikazuje ili Majku Prirodu ili
pak alegoriju Požude koju nalazimo i na intradosu prvog luka (Tigler, 1995).

3.1.3.2. Vanjska strana – vrline i blaženstva

Na prednjem dijelu drugog luka nalazi se ciklus od sedamnaest ženskih figura,

personifikacija Vrlina i Blaženstva. Većini primjera nedostaju atributi koji omogućavaju
njihovo neposredno prepoznavanje pa ih je moguće iščitavati uz pomoć zapisa koji su
zabilježeni, ali i uz pomoć mozaika s kupole bazilike. Svaka scena sadrži figuru djevojke
odjevenu u dugu potpasanu haljinu s velom ili plaštem te aureolom oko glave. U jednoj ruci
drži atribute (vrč, vino, kruh, vaga, prekrižene ruke...), dok drugom pridržava natpis s citatom
na latinskom jeziku pomoću kojeg se, ako je to moguće, vrlina atribuira. Isto tako, osam od
sedamnaest Vrlina identično je s Vrlinama prikazanim na mozaicima kupole, dok su ostale
rađene po nekim drugim ikonološkim predlošcima.

Iako nije doveden konačan zaključak o identifikaciji svake žene, odnosno vrline, Tigler
predlaže sljedeći niz počevši s lijeva na desno (Tigler, 1995.).

1. Nada
2. Istina
3. Poniznost
4. Suzdržanost
5. Savjesnost
6. Strpljenje
7. Čednost
8. Skromnost

24
 9. Odlučnost
10. Dobrodušnost
11. Milosrđe
12. Vjera
13. Razboritost
14. Umjerenost
15. Ljubaznost
16. Pravednost
17. Hrabrost

Još u starom Rimu, odnosno antici, personifikacijama vrlina smatrane su božice koje su
uglavnom nosile oružje i bile ratnice, pretežito u starorimskoj kulturi. Zbog toga bi vjerojatna
ikonografija bila ta da na portalu imamo prisutnu borbu između Vrlina na drugom luku i
proroka na trećem luku u kojem pobjedu odnose Vrline.

3.1.4. Treći luk

3.1.4.1. Unutarnja strana– venecijanski obrtnici i zanatlije

Na unutrašnjoj strani trećeg luka zastupljeno je 13 scena radnika koji obavljaju

određene zanate, a ujedno i okružuju Krista prikazanog u središtu luka. Krist je prikazan kao
Jaganjac Božji u tradicionalnoj ranokršćanskoj ikonografiji. Nalazi se u medaljonu okružen
dvoma anđelima prikazanih do poprsja s krilima. Kao božanski anđeo na središtu predstavlja
čuvara zemaljskog rada i radnika (Tigler; 1995.).

Na luku su prikazani sljedeći obrti:

1. Brodograditelji
2. Vinari
3. Pekari
4. Mesari (i trgovci mesom)
5. Mljekari i proizvođači sira
6. Zidari
7. Postolari
8. Brijači i zubari

25
 9. Bačvari
10. Stolari
11. Drvodjelci
12. Kovači
13. Ribari

Figure muškaraca prikazane su stojećki, na dnu scene izvire podloga od lišća, a negdje
je prisutan grozd ili šipak koji imaju euharistijsko, nebesko značenje kao što se moglo
primijetiti na prethodnim lukovima. U sredini između svake scene umetnuta je lavlja glava
koja funkcionira i kao ukras, ali i kao simbol evanđelista Marka.

Među radnicima, na početku desne strane luka nalazi se lik koji se smatra majstorom
portala. Dok se ostale scene sastoje od najmanje dva radnika, on je prikazan sam kako sjedi na
bogato ukrašenom tronu (možda se bavio tokarenjem). Od drugih prikaza ga razlikuje i to što
se na luku prikazuju veoma mladi dječaci, dok je on prikazan kao starac s dužom kosom i
bradom. Tako izdvojenom, odaje se počast njemu i njegovom radu. Odjeven je u dugu
haljinu, plašt, a na glavi ima lanenu kapicu. Dvije štake položene su križno. Desni kažiprst mu
je položen preko usana čime može aludirati na gestu šutnje, ali možda želi i upozoriti na ono
što nastoji reći (Tigler, 1995.). Belamarić ispituje vjerodostojnost njegova identiteta budući da
se ona temelji na usmenoj predaji po kojoj je arhitekt bazilike obećao Senatu da će napraviti
najsjajniju moguću građevinu pa je zauzvrat tražio da mu se u čast podigne kip na pročelju.
Sam arhitekt je na kraju priznao kako je građevina mogla bolje izgledati da nije bilo
određenih poteškoća pa ga Senat kažnjava tako da ga prikazuje kao lika koji sebi grize prst u
znak kajanja što je previše govorio. Isto tako, dva štapa koja majstor ima dodijeljena su
proroku Zahariji da bude pastir ovaca, koje on kasnije prelama, ali i gesta šutnje je
karakterističan atribut Zaharije7, ali ne proroka nego oca Ivana Krstitelja što Belamatić
predstavlja kao još jedno pitanje ovog luka (Belamarić:1989.).

3.1.4.2. Vanjska strana - proroci

Vanjska strana trećeg luka najmanje je istražena, tj. pri ikonografskoj analizi najmanje
se pozornosti pridaje ovom dijelu portala. Čak i Francesco Saccardo8, na kojeg se Tigler često

7
Koji je trebao šutjeti o trudnći svoje žene sve do Ivanovog rođenja.
8
Francesco Saccardo, Scultore simboliche: gli archivolti della porta principale, in Ongania, pp 245-254.

26
poziva, posvećuje ovom dijelu portala tek nekoliko redaka, dok za ostatak portala daje
detaljan opis. Prema Robertsonu, treći luk povezan je s prizorom blaženog Krista u Gloriji,
utjelovljenog kao Gospodin i kao Riječ božja. Njemu proroci odaju počast, a njegovu će riječ
dalje predočiti i svjedočiti o Njemu (Tigler, 1995.; prema A.Robertson, The Bible of St. Mark,
London, 1898.).

S vanjske strane, treći luk je okružen uskim lukom s ljuskastim i zubatim ukrasima
kojeg na krajevima pridržavaju dva mala klečeća telamona. Lukom dominira biljna
dekoracija, a ne samo figuralna. Ovaj dio luka bio je pozlaćen i polikromiran plavom bojom
(Tigler; 1995.).

Počevši analizu s desna na lijevo, nalazimo dva bradata muškarca koji bosi stoje na
biljnoj podlozi i drže amforu. Zatim slijedi velika voluta lišća koja se zatvara u cvijet i to je
jedan od motiva koji se ponavlja na luku, uz motive grožđa i vitica. Među lišćem sjedi veliki
muškarac s bradom i pokrivenom glavom. Nosi neku vrstu toge, bosonog je, a s desne strane
mu se nalazi papir. Velik dio reljefa je i uništen. U sljedećim reljefima mnogo je biljnih i
životinjskih elemenata koji su naselili vitice luka pa tako vidimo pticu koja se s majkom hrani
zrnom grožđa. Središnji veliki cvijet sastoji se od zvjezdolikih listova, okružen je spiralnim
lišćem i bogatim grozdovima. Zatim opet izviru ljudske figure i ta kombinacija se proteže
čitavim lukom. Na sredini luka je Krist Emanuel koji desnom rukom blagoslivlja, a lijevom
drži rotulus. Glava mu je ćelava i predimenzionirana u odnosu na tijelo što odgovara
ikonografiji Gesu Bambino koji kleći na majci. Desno od Krista nalazi se bradati čovjek, kao i
s lijeve strane, koji drži papir usmjeren prema Kristu, a nakon njega se nastavljaju prizori
simetrični lijevoj strani (ptica, grožđe, lišće...). Na istoj strani nalazi se oblik koji u sredini
ima cvijet i okolo jedan krug lišća koji je koncentričan šestokrakoj zvijezdi pa cvijet može
aludirati na židovsku religiju i Davidovu zvijezdu. Na desnom kraju luka je dobro očuvan
reljef koji pokazuje stare žilave ljude koji, poput telamona, nose posudu kao i njihov parnjak s
lijeve strane nakon čega se može zaključiti da je cijeli luk simetričan s trijadom u središtu
(Tigler, 1995.).

Prema propovijedi, imena se prozivaju prema sljedećem redoslijedu: Izaija, Jeremija,

Danjiel, Mojsije, David, prorok Habakuk, Šimun, Zaharija i Elizabeta, baptist te trijada
Vigilio, Nabucco i Sibila. Dakle, na luku imamo reljefe petorice bradatih muškaraca, dva od
njih su sa strane Krista;, zatim jednog kralja, jednu ženu i dva mladića sa šeširom. Muškarac
sa krunom prikazuje kralja Davida kojeg je okrunila Sibila. Mladi prorok s desna je Danijel, a

27
muškarac s bradom Mojsije. Ostaju još dva bradata proroka sa strane Krista za koje Tigler
smatra da prikazuju Šimuna i Ivana Krstitelja koji su imali privilegiju vidjeti Krista vlastitim
očima. Ivan Krstitelj prikazan je s karakterističnom razbarušenom bradom i pahuljastom
kosom, u tipičnoj gesti ukazivanja: Evo Jaganjca Božjeg... Ostale tri figure su najvjerojatnije
Izaija, Habakuk i Jeremija (Tigler, 1995.).

4. KOMPARACIJA PORTALA

Profesor Babić poveznicu Radovanovog portala, odnosno, Radovana kao majstora i

glavnog portala Svetog Marka uočava putem skulpturalne skupine koja prikazuje san sv.
Josipa nad glavnim portalom zapadnog pročelja Svetog Marka za koju smatra da joj je
najbliža analogija majstor Radovan i njegov rad na portalu katedrale. Figura je smještena u
luneti prvog luka. Josip i anđeo nalaze se u apsidi kružnog završetka s kaneliranim motivom
školjke, a apsida se nalazi u arhitektonskom prostoru s kružnim lukom, pilastrima i dvije
tranzene.

Babić smatra da Radovan vjerojatno nije napravio samo jedno djelo za života pa se
njegova djela pokušavaju pronaći i u crkvama izvan Trogira – Veneciji ili Parmi, tj.
pokušavati dokazati njegov doprinos na venecijanskom portalu.

Prvo što povezuje obje scene sna sv. Josipa jest ista ikonografija. Skulpturalna grupa sa
portla sv. Marka prikazuje trenutak kada anđeo budi Josipa i upozorava ga na bijeg u Egipat. I
trogirski primjer se odnosi na bijeg u Egipat budući da se reljef nalazi odmah do poklonstva
Tri kralja (Babić:1994.). Na razini teme, motiva i gramatike postoje mnoge sličnosti, ali i
razlike. Na oba portala Josipa nalazimo u sličnoj pozi gdje je on položen na kosu stijenu 9. Isto
tako, u oba slučaja nalazimo isti tip kape s ljuskastim ispupčenjima koja se na trogirskom
primjeru ponavlja više puta. Razlika je u anđelovom buđenju Josipa; venecijanski anđeo je
miran, dok onaj trogirski energično budi Josipa. U Trogiru nalazimo još dva anđela, ali oni
više gledaju prema luneti, tj. Kristovom rođenju, nego što su prisutni s Josipom. Postoje i
razlike u rekvizitima (štaka – štap), u položaju nogu i slično, ali Babić to opravdava time što
Radovan sigurno ne bi u potpunosti ponavljao dva identična rješenja na istom portalu, a

9
Čak je na mozaicima kupole Svetog Marka Josip prikazan kako udobno leži u krevetu (Babić:1994.), a vidjeli
smo kako su mozaici s različitih kupola bazilike u bliskoj vezi s reljefima portala.

28
posebice ne na dva različita portala u različitim sredinama. Stoga on venecijansku skupinu
uspoređuje i s drugim reljefima Radovanovog portala i pronalazi sličnosti kao što su nerealno
velike šake figura, kružni nabori na rukavima, zatim čuperasta bujna brada kod Josipa u
Veneciji koju uspoređuje s čupercima grive trogirskih lavova ili ovaca u luneti (Babić, 1994.).

Radovan za europskim primjerima ne kasni ni po svom poznavanju trodimenzionalnosti

tijela pa njegovi likovi skoro izlaze iz pozadine ili se rotiraju prema gledatelju više no što bi
bilo očekivano. Takvo izdvajanje iz plohe u prostor prisutno je i na lukovima portala sv.
Marka kao i na ondašnjim portalima sjeverne Francuske (Babić, 1994.). Također, Babić
izjavljuje kako, po istaknutim nabujalim volumenima i mekoći moduliranja te po skladnijem
oblikovanju dijelova tijela i naborima odjeće, trogirski reljef nadilazi venecijanske skulpture.
Hoće reći da ova dva primjera povezuje vrhunska kvaliteta zbog čega ih on dovodi u vezu
(Babić,1994.).

Zanimljivo je kako se u starijoj talijanskoj literaturi često ukazuje na utjecaje portala sv.
Marka na Radovanov portal, ali nikad se ne govori o mogućnosti Radovanove ostavštine
venecijanskom portalu ili skulpturi. Tek su se u novijoj talijanskoj literaturi10 počele su se
uvažavati neke hipoteze o Radovanovom prisustvu pri izradi venecijanskog portala. U
hrvatskoj literaturi izbjegavaju se pretjerane poveznice s Venecijom, vjerojatno kako bi
izbjegli zaključke o Radovanu kao oponašatelju, imitatoru nekog velikog (nepoznatog)
mletačkog kipara.

S time se slaže i Fisković koji smatra kako su određene ikonografske razlike između
Radovana i nepoznatog majstora portala sv. Marka dovoljne da se oslabe tvrdnje Venturija i
Toesce koji su Radovanov portal podredili mletačkom spomeniku. Dvojica talijanskih autora
smatraju kako je venecijanski portal stariji od trogirskog, što nije dokazano. Za portal Sv.
Marka ne zna se točna datacija izgradnje, već se mjeseci datiraju pozivajući se samo na datum
trogirskog portala jer smatraju kako se Radovan mogao ugledati jedino na ranije dovršeni
glavni portal venecijanske bazilike. Ističe kako je poznato da je venecijanski portal dovršen
1275. godine što bi značilo da je, ako je započet prije Radovanovog, klesan preko trideset i
pet godina (Fisković, 1953.)

Karaman će potvrditi kako je crkvena arhitektura Italije zasigurno usporediva s

motivima i oblicima Radovanovog portala, no, to je u potpunosti razumljivo za cjelokupnu
srednjovjekovnu umjetnost Dalmacije koja je živjela i razvijala se pod utjecajem razvijenijeg i
10
Misleći na M.Muraro i D.Dorigo i godine 1985. i 1988.

29
geografski bliskog Apeninskog poluotoka. I on negira Venturijev11 pokušaj da Radovanovu
umjetnost objasni mletačkom tezom. Naime, istraživači su zaključili kako je mletačka vlast
nad Jadranom (15.-18. stoljeća) imala velik utjecaj na kulture i umjetnost tadašnje Dalmacije
što ih je navelo na pretpostavku da su Mlečani i u srednjem vijeku širili i nametali svoju
umjetnost i u gradovima na drugoj obali mora. Zato Venturi veže čitavu romaničko kiparstvo
sa strujama koje se javljaju u Mlecima12 pa je tako i portal u Trogiru, prema njemu, plod
utjecaja suradnje majstora Radovana i nekog mletačkog majstora (Karaman,1938). Karaman,
ali i drugi domaći autori, prije će motive u Trogiru usporediti s umjetnošću Apulije13, nego li s
mletačkim primjerom14.

Primjerice, telamoni koji nose teret stupova u romaničko doba se javljaju po cijeloj
Italiji, ali u crkvi sv. Nikole u Bariju nalazi se mramorna katedra čije sjedalo nose tri
telamona: jedan s crnačkom kovrčavom kosom, drugi s čunastom kapom (orijentalac) koji se
upire u štaku kao Saracen u Trogiru. Moguć je utjecaj ove katedre iz 11. stoljeća budući da je
katedrala posjećeno svetište. Zatim, primjeri lavova na konzolama i pretstava lozice. U
Apuliji, lavovi često stoje ili leže na jako visokim konzolama, a lavovi u Trogiru popeli su se
na visoke konzole i stoje na njima četvoronoške – kao i dva vola na ulazu crkve sv. Nikole u
Bariju. Isto tako, u Trogiru nije riječ o dvama lavovima, već o lavu i lavici s mladima što
Karaman povezuje s propovjedaonicom u Ravellu koja leži na šest stupova koje na leđima
nose lavovi i lavice15. Zatim prelazi na vanjske stupce u kojima su isklesane debele grane
vinove loze sa fantastičnim orijentalnim bićima. Takvu faunu (kentaur, slon, deva, sirena,
grif...) Orijenta i antičke mitologije poznajemo sa portala južne Italije i Apulije jer su ti
krajevi bili dugo politički i trgovački vezani za Bizant iz čijih u bjelokosti i škrinjica rado
preuzimali motive (Karaman, 1938.).

11
Pozivajući se na A.Venturi, Storia dell`arte italiana, voll. III, Milano
12
Čak i Buvinine vratnice veže za grupu mletačkih skulptura.
13
O tome piše i Belli D`Elia tvrdeći kako Radovanov portal više nalikuje predlošcima apuljske umjetnosti nakon
proširenja, nego što je to bio slučaj u njegovom izvornom obliku. Smatra da je u prvoj fazi proširenja vjerojatno
prisustvovala neka apulijska radionica te da su takve poveznice moguće zbog uskih kulturnih i geografskih veza
dvaju obala (Belli D`Elia, 1994).
14
S time se također slaže i autorica Pina Belli D`Elia koja, proučavajući motive na kapitelima i ostalu
ornamentiku, zaključuje o postojanji tijesnih veza između Splita i Trogira s gradovima kao što su Bari, Bisceglie,
Bitont i sl. (Belli D`Elia, 1992.).
15
Karaman navodi još jednog majstora iz Apulije, Nikolu Pisana, i njegovu propovjedaonicu u katedrali u Sieni.
Iako je ona postavljena malo kasnije od trogirskog portala, on se poziva na Pisanovo širenje utjecaja, motiva i
tradicije svog rodnog kraja.

30
 Nadalje, navodi kako je ciklus mjeseci, za koji bi se očekivano moglo reći da ima
uzora iz ciklusa mjeseci portala sv. Marka, također imao različite predloške16. Na lijevom
stupcu samo se dva od četiri mjeseca podudaraju s mjesecima u Mlecima: seljak koji u
Prosincu kolje svinju (vepra) i lik koji se grije kraj vatre u Veljači. Siječanj, primjerice, u
Trogiru sprema kobasice, dok u Veneciji on ide po drva u šumu. Ožujak je u Trogiru seljak u
polju s lozom, a u Veneciji bog Mars. No, u Trogiru je moguće da postoje dva mjeseca
Ožujka, od kojih bi drugi onda odgovarao venecijanskom Ožujku prikazujući Marsa
odjevenog kao rimskog vojnika u punoj opremi s genijem u kutu itd

Zbog nategnutosti takvih konstatacija, Karaman tvrdi:

Mislim, da rezultat čitavog dosadašnjeg proučavanja trogirskog portala možemo

svesti na to, da je majstor Radovan u svojem djelu spojio arhitektonski raspored i
dekorativne motive apulijskog podrijetla s figuralnim motivima i stilom gornjoitalskog
antelamesknog 17
pravca, koji je preko Mletaka oko sredine XIII stoljeća dopr'o do
naše obale i osvježio i oplodio ovdje umjetnički rad. (Karaman, 44:1938.).

Profesor Belamarić u svojim tekstovima, između ostalog, piše i o tome kako je na

Radovanovom portalu provedena detaljna laserska analiza u potrazi za bojom, no nikakva
boja nije nađena, osim eventualno obojenih šarenica ili mogući ostaci kapljica krvi na prizoru
Raspeća kao i crna crta na aureoli apostola Bartolomeja. No, to ne drži čvrstim da je portal
ikad bio polikromiran kao što smo vidjeli da je slučaj kod Svetog Marka18, na kojeg bi se
Radovan i u tome ugledao. Stoga zaključuje da se ovdje vjerojatno radi o prvom
kompleksnom djelu hrvatskog kiparstva koje je u potpunosti obrađeno isključivo od
prirodnog kamena (mramor i bojani kamen su ugrađeni kasnije) (Belamarić 2012.).

16
S tim da valja naglasiti kako Radovanov ciklus mjeseci nije dovršen, ali i to da se autori ne slažu oko
atribuiranja svakog mjeseca što dovodi u teškoću uopće uspoređivanje takvih ciklusa.
17
Gvozdanović inicira vezu Radovana s antelamijevskim kiparstvom, prema stilskim i ikonografskim
sličnostima (unutrašnjost krstionice u Parmi – mjeseci, Navještenje na dnu luka i sl.) (Gvozdanović, 1972.).
18
Ali i kod bliskom mu splitskog primjera – Buvininih vratnica.

31
5. ZAKLJUČAK

Usporedbom ova dva portala vidljivo je da je mnoštvo stranih i domaćih autora pisalo
o ovoj temi u dodatku analize samog portala. Također, očito je kako se rijetko tko od njih
slaže u tumačenju određenih prizora, a pogotovo ne u poveznici ova dva portala. Već je
naglašeno da talijanski autori sa sigurnošću drže kako je portal Sv. Marka bio predložak i uzor
Radovanovom portalu. S druge strane, domaći autori koji se time ne slažu smatrajući kako to
umanjuje Radovanov talent i vrsnoću, pokušavaju pronaći njegov utjecaj i rad na
venecijanskoj bazilici i pridati mu veću važnost. Isto tako, većina autora ga uspoređuje s
arhitekturom južne Italije, Apulije, Parme pa neki čak traže i francuske ili njemačke uzore,
sve, kako bi izbjegli osude Radovana kao imitatora. To na kraju daje za zaključak kako je
Radovanov portal kakvog ga sada vidimo, skup različitih uzora koji su kolali kroz
dalmatinske prostore, a koji su dolazili uglavnom sa susjednog poluotoka te su ti uzori
kombinirani s nekim Radovanovim originalnim idejama i izvedbama, nakon čega se portal
pregrađuje i mijenja u 14. stoljeću i daje nam kompleksan primjer crkvene arhitekture na
našim prostorima.

Prema mom mišljenju, uspoređivati ova dva portala nije u potpunosti ispravan put za
čitanje Radovanovog rada jer je moguće da ima više Radovanovog (kompozicijski i
ikonografski) i na nekim drugim primjerima. Glavni portal Svetog Marka zasigurno ima očite
poveznice budući da nastaju u vremenski i prostorno sličnom vremenu i struje jednog prolaze
drugim, ali se nalaze u dva različito razvijena kulturna centra. Stoga bih s rezervom rekla da
je moguća suradnja Radovana i nekog mletačkog majstora koji mu je prenio neke talijanske
predloške i rješenja iz mletačke umjetnosti i umjetnosti Apulije. Zasada se ne zna ni je li
Radovan boravio u spomenutim gradovima Italije, niti je određen njegov udio na pročelju
bazilike ili na drugim velikim projektima sjeverne Italije radio te s kime je sve bio u kontaktu
i suradnji, odnosno, o njegovom životu (koji je ključan za sam portal) ne znamo gotovo ništa
što bi uvelike pomoglo razumijevanju ove teme i razriješilo razna nagađanja različitih
mišljenja.

32
6. SAŽETAK

Autorica će u ovom radu opisati dva portala ključne važnosti za hrvatsku dalmatinsku
umjetnost i za venecijansku umjetnost koji se međusobno prepliću i utječu na brojne europske
primjere crkvene arhitekture i skulpture. Glavni portal Svetog Marka i glavni portal Svetog
Lovre nastaju u 13. stoljeću, no, kod oba primjera pitanje autorstva nije razriješeno u
potpunosti. Prvi dio analize posvećen je Radovanovom portalu i problemima koje vežemo za
njega, dok je drugi dio posvećen portalu Sv. Marka. Nakon upoznavanja s reljefima i
ikonografskim rješenjima slijedi poglavlje u kojem se donose stavove hrvatskih i talijanskih
pisaca o poveznicama i komparaciji ovih portala pri čemu se mogu uvidjeti razlike i sličnosti
portala što je i cilj ovoga rada.

ABSTRACT

In this paper the author will describe two potrals of crucial meaning for Croatian
Dalmatian art and Venetian art, too. They intertwine with each other and affect the numerous
European examples of church architecture and sculpture. The main portal of St. Mark and St.
Lawrence were built in 13th century, but the question of authorship in both cases has not been
resolved. The first part od the analysis is devoted to the Radovan`s portal and the problems
related to it, while the second part is devoted to the portal of St. Mark. After being introduced
with the reliefs and the iconographic solutions, the next chapter introduce us with the views of
Croatian and Italian writers about the links and the comparisons of these portals, where we
can se all the differences and similarities of the portals, which is the purpose of this work.

33
7. LITERATURA

Babić, Ivo, Skulpturalna grupa san svetog Josipa na glavnom portalu San Marca u veneciji,
Prijedlog za Radovana, u: Majstor Radovan i njegovo doba, Muzej grada Trogira, Trogir,
1994.

Babić, Ivo; Čovjek, zmija i majmun na portalu trogirske katedrale, u: Archaeologia Adriatica
II, 2008.

Belamarić, Joško: Portal majstora Radovana, njegova ikonografija i stil u okviru razvoja
skulpture u Splitu i Trogiru 13. stoljeća, Studije iz srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na
Jadranu, Split, 2001.

Belamarić, Joško: Šutnja protomajstora bazilike San Marco u Veneciji – razriješena, Radovi
instituta za povijest umjetnosti, Split, 1989.

Belamarić, Joško, Tracking Colour. The polychrome stone sculpture of 13th century in Trogir
and Split, u: Polychrome Steinskulptur des 13. Jahrhunderts.,Naumburg, 2012.

Belli D`Elia, Pina: Il maestro degli capiteli – un ignoto scultore meridionale nella cattedrale
di Trau dell`Italia, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32, Split, 1992.

Belli D`Elia: Presence pugliesi nel cantiere della cattedrale di Trogir, u: Majstor Radovan i
njegovo doba, Muzej grada Trogira, Trogir, 1994.

Bužančić, Radoslav: Majstor Radovan i nedovršeni romanički portal trogirske katedrale,

Klesarstvo graditeljstvo 3-4, 2010.

Fisković, Cvito,:O ikonografiji Radovanova portala, u: Prilozi povijesti umjetnosti u

Dalmaciji, Vol.7, No.1, 1953.

Gvozdanović, Vladimir: Prilog problemu školovanja majstora Radovana, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji, 19, Split, 1972.

Jurković, Miljenko: Čitanje simboličkih značenja ikonografskog programa na portalu

trogirske katedrale, u: Majstor Radovan i njegovo doba, Muzej grada Trogira, Trogir, 1994.

Karaman, Ljubo: Portal majstora Radovana u Trogiru, JAZU, 1938.

(http://dizbi.hazu.hr/object/view/lLONc3b21P)

34
Stošić, Josip: Trogirska katedrala i njezin zapadni portal, u: Majstor Radovan i njegovo doba,
Muzej grada Trogira, Trogir, 1994.

Tigler, Guido: Il portale maggiore di San Marco a Venezia, aspetti iconografici e stilistici dei
rilievi duecenteschi, Istituto Veneto si scienze, lettere ed arti, Venecija, 1995.

Internetske stranice:
http://www.basilicasanmarco.it/?lang=en (28.08.2017)

Popis priloga:

Slika 15., Slika 16., http://veneziamagica.it/basilica-introduzione/ (18.09.2017.)

Slika 17., Slika 18., https://www.pinterest.com/hatih/ciclo-dei-mesi-nel-portale-della-basilica-

di-san-m/ (18.09.2017.)

Slika 19., https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Labors_of_the_months_-

_St._Mark%27s_Basilica.jpg (18.09.2017.)

Slika 20., http://www.progetti.iisleviponti.it/Palazzo_Enciclopedico/html/zodiaco.html

(18.09.2017.)

Slika 21., https://pbs.twimg.com/media/C4kEanzWYAAZEFr.jpg (18.09.2017.)

Slika 22., http://www.canalgrandevenezia.it/index.php/sculture-sul-canal-grande-di-

venezia/sculture-piazza-san-marco/1020-basilica-di-san-marco-il-portale-maggior (18.09.
2017.)

35
8. SLIKOVNI PRILOZI

Slika 1. Luneta Radovanovog portala (Autorica: Natalija Ilić)

Slika 2. Potpis majstora Radovana, luneta ( Autorica: Natalija Ilić)

36
Slika 3. Poklonstvo kraljeva i Josipov san, unutarnji luk (Autorica: Natalija Ilić)

Slika 4. Prosinac, dovratnik

(Autorica: Natalija Ilić) Slika 5. Siječanj, dovratnik (Autorica: Natalija Ilić)

37
Slika 6. Ožujak (Autorica: Natalija Ilić) Slika 7. Ožujak (Autorica:Natalija Ilić)

38
Slika 8. Obli stupići i bočne strane (Autorica: Natalija Ilić)

Slika 9. Čovjek napada zmiju

(Autorica:Natalija Ilić)

39
Slika 10. Apostoli s Adamove i Evine strane (Autorica: Natalija Ilić)

Slika 11. Detalj s listom (Autorica:

Natalija Ilić)

40
Slika 12. Lav (Autorica: Natalija Ilić) Slika 13. Lavica (Autorica: Natalija Ilić)

Slika 14. Telamoni (Autorica: Natalija Ilić)

41
Slika 15. Vrag, prvi luk, (Venecija)

Slika 16. Požuda, prvi luk, (Venecija)

42
Slika 17. Rujan, drugi luk, (Venecija) Slika 18. Veljača, drugi luk, (Venecija)

43
Slika 19. Prosinac, drugi luk, (Venecija) Slika 20. Ožujak, drugi luk (Venecija)

44
Slika 21. Glavni portal bazilike Svetog Marka u Veneciji

45
Slika 22. Prvi i drugi luk, Josipov san u luneti (Venecija)

Slika 23. Protomajstor bazilike u Veneciji

(Belamarić, 1989.)

46
47
Obrazac A.Č.

SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

kojom ja __________________________, kao pristupnik/pristupnica za stjecanje zvanja

sveučilišnog/e prvostupnika/ce _____________________________________, izjavljujem da je ovaj
završni rad rezultat isključivo mojega vlastitoga rada, da se temelji na mojim istraživanjima i oslanja
na objavljenu literaturu kao što to pokazuju korištenebilješke i bibliografija. Izjavljujem da niti jedan
dio završnog rada nije napisan na nedopuštennačin, odnosno da nije prepisan iz necitiranoga rada, pa
tako ne kršiničija autorska prava. Također izjavljujem da nijedan dio ovoga završnog rada nije
iskorišten za koji drugi rad pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili radnoj ustanovi.

Split, ______________

Potpis

48
Obrazac P.O.

SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

IZJAVA O KORIŠTENJU AUTORSKOG DJELA

kojom ja __________________________, kao autor/icazavršnog rada dajem suglasnost Filozofskom

fakultetu u Splitu, kao nositelju prava iskorištavanja, da moj završni rad pod nazivom
__________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

koristi na način da ga, u svrhu stavljanja na raspolaganje javnosti, kao cjeloviti tekst ili u skraćenom
obliku trajno objavi u javnoj dostupni repozitorij Filozofskog fakulteta u Splitu,
SveučilišneknjižniceSveučilišta u Splitu te Nacionalne i sveučilišneknjižnice, a sve u skladu sa
Zakonom o autorskom pravu i drugim srodnim pravima i dobrom akademskom praksom.

Korištenjezavršnog rada na navedeni način ustupam bez naknade.

Split, ______________

Potpis

49