Varijable u eksperimentu

Varijabla - Svojstvo ispitanika, podražaja ili situacije koje može poprimati različite vrijednosti.

Vrste varijable:

1) Kvalitativne – dihotomne i multikategorijalne

2) Kvantitativne – kontinuirane i diskretne
3) Dihotomne

Nezavisna varijabla - svojstvo kojim eksperimentator upravlja sustavno ga mijenjajući kako bi

provjerio njegov utjecaj na proučavano ponašanje.

3 uvjeta NV:

1) Imati obilježja varijable, odnosno mogućnost poprimanja različitih vrijednosti

2) Njezine promjene moraju biti pod nadzorom eksperimentatora.
3) Mora biti upravljiva neovisno o ostalim varijablama

Upravljanje NV – eksperimentalna manipulacija (uputom i događajima) i upravljanje osbobnim

razlikama

Prikladnost NV:

1) Konstruktna valjanost – operacionalizacija NV

2) Razlike među razinama - Razlika između eksperimentalnih i kontrolnih uvjeta mora biti
naglašena jer ćemo u protivnom potvrđivati nul-hipotezu čak i kad ona u zbilji nije točna.
3) Broj razina (2 razine – rizik od zanemarivanja povezanosti ZV i NV; veći broj razina NV – manja
stat. snaga)
4) Uspješnost manipulacije – eksperimentalni realizam tj. psihološka uvjerljivost

Zavisna varijabla - pojava koja se u eksperimentu opaža i mjeri.

2 uvjeta ZV:

1) da bude valjana reprezentacija izučavanog konstrukta

2) da se dade pouzdano mjeriti i opažati.

Prikladnost ZV:

1) Konstruktna valjanost
2) Pouzdanost – preciznost, odsustvo greške mjerenja
3) Osjetljivost – ljestvice, učinci stropa i poda
Kontrola u eksperimentu
Kontrola obuhvaća niz postupaka koji u razumnim granicama omogućavaju izvođenje
uzročnoposljedičnih zaključaka.

Osnovna je svrha eksperimenta je omogućavanje istinitih zaključaka o:

a) učincima NV na ZV
b) uvjetima pod kojima se takav utjecaj odvija

EKSPERIMENTALNI NACRT - logički okvir za izvođenje zaključaka o utjecaju NV na ZV.

EKSPERIMENTALNA VALJANOST - stupanj u kojem je neki eksperimentalni nacrt primjeren logički

okvir za izvođenje zaključaka o utjecaju NV na ZV.

VALJANOST se uvodi kao najbolje približno određenje istinitosti zaključaka.

Vanjski činitelji:

1) Fizički
2) Društveni
3) Osobni

Kontrola fizičkih činitelja :

a) uklanjanje vanjskih činitelja

b) stabilizacija uvjeta
c) uravnoteženje uvjeta

Kontrola pristranosti sudionika u eksperimentu:

a) slijepi eksperiment
b) dvostruko slijepi eksperiment

Kontrola osobnih činitelja:

a) homogeniziranje ispitanika
b) slučajni izbor ili slučajno raspoređivanje u skupine
c) uparivanje
Valjanost statističkog zaključka
Mogućnost statističkog dokazivanja povezanosti NV i ZV (na populacijskoj razini) koje proizlazi iz
primijenjenog nacrta i korištene metodologije.

Prijetnje valjanosti statističkog zaključka:

1) Niska statistička snaga

2) Varijabilnost postupka (nesustavne varijacije u postupku)
Ukupnoj varijanci pridonose:
a) osobne razlike među ispitanicima
b) slučajna kolebanja u rezultatima
c) razlike među eksperimentatorima i drugo.
3) Različitost sudionika (Razlike među ispitanicima u obilježjima povezanima s ishodom mogu
predstavljati prepreku u dokazivanju djelovanja NV.)
Rješenje:
- Odabir istovrsnih ispitanika.
- Uključivanje raznolikog uzorka u istraživanje, uz osiguravanje mogućnosti odvajanja
učinaka uvjetovanih raznolikošću putem faktorijalnih nacrta.
- Korištenje nacrta ponovljenih mjerenja.
4) Nepouzdanost mjerenja
5) Višestruke usporedbe i visina greške (više razina ZV – veća vjv stat znač razlike)
Bonferronijev postupak '=/c.
6) Narušene pretpostavke statističkih testova – uvjeti moraju biti zadovoljeni prije početka
eksperimenta

Statistička snaga - Vjerojatnost odbacivanja nulhipoteze kad je ona netočna (1-).

Povećanje statističke snage:

1) Preuzimanjem većeg rizika od odbacivanja ispravne nul-hipoteze ().

2) Povećanjem veličine učinka (stvarna populacijska razlika između kontrolnih i
eksperimentalnih uvjeta) tj. smanjenjem varijabiliteta – standardne devijacije.
3) Povećanjem uzorka - Povećavanje uzorka smanjuje standardnu grešku aritmetičke sredine (a
time i standardnu grešku razlika među aritmetičkim sredinama) o kojoj je ovisan t-test.

Statistička snaga ovisi o:

1) Usvojenom kriteriju značajnosti

2) Broju ispitanika
3) Varijabilitetu ZV
4) Razlici među populacijama – veličini učinka
5) Korištenom statističkom testu
Unutarnja valjanost
Stupanj u kojem je pojedinim eksperimentalnim nacrtom promjene izučavanog ponašanja moguće
uzročno pripisati djelovanju NV odbacujući pritom sva druga objašnjenja za uočene promjene.

Kontrola vanjskih faktora koji utječu na UV :

1) Randomizacija u K i E grupa
2) Anketa i upitnici prije početka eksperimenta kako bi se utvrdili vanjski faktori s potencijalnim
poželjnim i nepoželjnim učincima (npr. utvrđivanje inicijalne razine anksioznosti, prakticira li
vjeru i molitvu, ima li ljubimca itd.) – potom ih je moguće statistički kontrolirati.
3) Homogenizirati ispitanike koliko je moguće (npr. uključiti ispitanike samo unutar određenog
raspona emocionalne stabilnosti ili samo muškog ili ženskog spola, samo one koji polažu
određeni predmet, kod određenog profesora…).

Prijetnje UV u nacrtima bez K grupe:

Povijest - Svaki događaj koji se pojavljuje između prvog i drugog testiranja usporedo s NV. Prijetnje
vezane uz povijest uklanjaju se uvođenjem K skupine

Instrumentacija - Promjena ZV do koje dolazi uslijed preinačavanja mjernog instrumenta između dva
testiranja.

Sazrijevanje - Svi procesi koji se odvijaju unutar ispitanika tijekom provođenja eksperimenta.
(starenje, umaranje, učenje, dosada, intelektualni razvoj, stjecanje obrazovanja itd.)

Statistička regresija - Pojava da krajnji rezultati izmjereni na bilo koji način teže u ponovljenim
mjerenjima vraćanju prema prosjeku.

PREDUVJET – nesustavni varijabilitet

Stupanj u kojem će ova pojava biti izražena ovisi o dva faktora:

1) Visini korelacije dvaju mjerenja (test-retest pouzdanosti mjernog instrumenta)

2) Udaljenosti rezultata od MCT.

Testiranje - uvježbavanje i upoznatost sa situacijom. Učinak testiranja je moguće isključiti jedino

uvođenjem K grupe.

Osipanje sudionika - Odustajanje od daljnjeg sudjelovanja zbog različitih razloga (bolesti, nedostatka
vremena, zamora, monotonije…).

Prijetnje UV u nacrtima bez K grupe:

Difuzija ispitanika - K skupina zbog određenog propusta (komunikacija ispitanika iz E i K skupine)

izložena učinku NV.
Izbor ispitanika - O učincima NV na ZV može se suditi samo onda kada postoje jamstva da se grupe
što se uspoređuju nisu razlikovale među sobom prije početka eksperimenta.

Interakcija s izborom ispitanika –

1) S poviješću (jedna skupina je izloženija nekom događaju od druge –npr. lokalna događanja ili
bogatija sredina)
2) Sa sazrijevanjem (jedna skupina brže sazrijeva od druge – npr. zbog veće prosječne
inteligencije)
3) S instrumentacijom (jedna skupina je izloženija instrumentaciji – npr. opaža je neiskusniji
opažač)
4) Sa statističkom regresijom (jedna skupina je podložnija regresiji – npr. u početku je bila
ekstremnija od druge)

Izvori nevaljanosti u K skupini

1) Kompenzacijsko izjednačavanje (K skupini na neki način nastoji nadoknadi uskraćivanje

tretmana nekim drugim povlasticama.)
2) Suparništvo i međusobno natjecanje (K skupina može biti motivirana smanjiti razliku ili čak
izokrenuti očekivane rezultate u odnosu na E skupinu.
3) Rezignacija zbog uskraćivanja poželjnog tretmana (Učinak, zbog negativnih očekivanja, opada
u K grupi ispod onoga što bi pružili ne znajući da im je tretman uskraćen.)

Konstruktna valjanost
Tumačenje biti uzročne veze utvrđene eksperimentom. Za konstruktnu valjanost je ključno pitanje:
Čemu zapravo (kojem teorijskom konstruktu) pripisati promjenu?

Konstruktna valjanost propituje održivost pretpostavljenog uzroka odnosno teorijskog tumačenja

uzročne veze eksperimentalne manipulacije i promjene u ponašanju.

Artefakt - krivo protumačeni nalaz eksperimenta u kojem pokretač promjene nije izučavani konstrukt
već nebitna sastavnica tretmana koja nije u dovoljnoj mjeri kontrolirana.

Problemi konstruktne valjanosti vezani su uz:

1) Nedovoljnu predstavljenost konstrukta - odnose se na situacije u kojima bilo ZV bilo NV

manjkavo i nedostatno predstavljaju izučavani konstrukt.
2) Suvišak nevezan uz konstrukt - odnose se na eksperimente u kojima korištene
operacionalizacije sadrže, u odnosu na izučavani konstrukt, teorijski nevažne sastojke.

Jednostruka operacionalizacija - definiranje NV ili ZV na temelju samo jednog pokazatelja.

Višestruki tretmani

Prijetnje vezane uz sudionike u eksperimentu:

1) Reaktivnost na eksperiment (posljedica svijesti ispitanika o tome da sudjeluju u istraživanju)

 2) Eksperimentatorova očekivanja (mogu utjecati na ispitanikovo ponašanje)
3) Pažnja i odnos prema ispitaniku
4) Strah od vrednovanja (ispitanici se ponašaju u skladu s onim što vide kao društveno
poželjno.)

Vanjska valjanost
Stupanj u kojem se nalazi nekog eksperimenta dadu proširiti na populacije, okolnosti i uvjete
drugačije od onih pod kojima su dobiveni.

Prijetnje vanjskoj valjanosti:

1) interakcija tretmana s načinom odabira ispitanika

2) interakcija tretmana s uvjetima

Populacijska valjanost

U kojoj mjeri se dobiveni rezultati mogu proširiti i na populacije različitih obilježja? Problem
reprezentativnosti uzorka za izučavanu populaciju.

Problemi – reprezentativnost i uopćavanje na ciljnu populaciju

Ciljna populacija - ona na koju se rezultati nastoje uopćiti

Populacija dostupna eksperimentu - ona koja istraživaču stoji na raspolaganju

Pitanje reprezentativnosti za dostupnu populaciju rješava se probabilističkim uzorkom, a uopćavanje

na ciljnu populaciju je teško rješiv problem.

Ekološka valjanost

Mogućnost uopćavanja nalaza na drukčije okolnosti od onih koje su bile zastupljene u eksperimentu.

Problemi – obilježja situacije (Svaka ustanova ima svoje posebnosti koje ispitanika stavljaju u sklop
specifičnih okolnosti.) i stvarne životne okolnosti (Kakav značaj imaju nalazi naglašeno izvještačenih
pokusa za svakodnevni život?)

Temporalna valjanost

Vrijeme u kojem je eksperiment proveden utječe na rezultate.

Trenutačne (sezonske) i trajne promjene

Povećanje vanjske valjanosti:

1) Višekratno provođenje eksperimenta uvijek u ponešto izmijenjenim uvjetima ili na različitim

grupama ispitanika.
2) Populacijsku valjanost najbolje će zajamčiti probabilistički izbor reprezentativnog uzorka iz
proučavane (ciljne) populacije