Daniel A.

Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Glava 3

FUNKCIJE
Sadrzaj:
3.1. Funkcije
3.2. Više o funkcijama
3.3. Binarne operacije
3.4. Operacije sa funkcijama
3.5. Injekcija, surjekcija i bijekcija
3.6. Sym(X)
3.7. Familije, nizovi i direktni proizvod skupova

Gottfried Wilhelm Leibniz (also Leibnitz or von Leibniz)

01.07.1646 (Leipzig, Germany) – 14.11.1716 (Hanover, Germany)
Smatra se da je termin funkcija skovao Gottfried Leibniz 1694, da
opiše veze unutar linija.

33
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Johann Peter Gustav Lejeune Dirichlet

(13.02.1805 – 05.05.1859)
Smatra se da je Ditihle formulisao modernu formalnu definiciju
funkcije

3.1. Funkcije

Komotno i ‘naivno’ govoreći, funkcija ili preslikavanje f

sa skupa X u skup Y je “pravilo” koje svakom elementu x
skupa X pridruzuje jedinstven element f(x) skupa Y.
Napomenimo da su riječi “svakom” i “jedinstven”, pomenute
u prethodnoj rečenici, važne.
Na primjer, pravilo pridruživanja realnog broja njegovom
kvadratnom korijenu nije funkcija jer negativni brojevi nemaju
kvadratni korijen. Pravilo koje elementime x i –x skupa R
pridružuje elementu x takodje nije funkcija jer funkcija mora u
procesu pridruživanja davati jedinstveni element.
Drugim riječima, funkcija može pridružiti istom elementu
dolaznog skupa dva ili više elemenata njegovog polaznog
skupa (domene). Na primjer, realnom brojevima x i -x
pridružujemo njihov kvadrat x2 je funkcija iz skupa R u skupa
R. U ovom slučaju, brojevima 1 i –1 pridružujemo elemet 1.
Ovaj primjer takodje pokazuje da svaki element dolazećeg
skupa ne mora biti element koji je pridružen nekom elementu

34
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

iz polazećeg skupa – domene. Na primjer, u ovom slučaju,

broj –1 je element koji nije prodružen ni jednom elementu, jer
–1 nije kvadrat ni jednog prirodnog broja.
Neka je f funkcija iz skupa X u skup Y. Skup X nazivamo
domen funkcije f, a za skup Y kažemo da je kodomen, ili
dolazeci skup funkcije f. Funkciju f često označavamo na
sljedeći način: f : X  Y. ‘Pravilo’ f, ponekad, označavamo
ovako: x  f(x).
Neka je f: X  Y, A  X. Stavljamo
F(A) = {f(x) : xA}.
Ovaj skup nazivamo slika ili rang skupa A pri funkciji f.
Posebno, skup f(X) nazivamo slika ili rang funkcije f.
Za zadanu funkciju f : X  Y i zadan skup B koji sadrži
skup f(X) kao svoj podskup možemo definisati drugu funkciju
g: X  B korištenjem pravila f. Za svako xX, imamo f(x) =
g(x) što dobro definiše funkciju g. Iako dvije funkcije imaju
isti polazeći skup i isto pravilo pridruživanja, imaju različite
dolazeće skupove. Iako su njihove slike jednake, ipak
govorima o dvije različite funkcije. Drugim riječima, za
determinisanje finkcije potrebno nam je više od samog
‘pravila’ pridruživanja: potrebni su nam polazeći i dolazeći
skup.
Dvije funkcije su jednake ako imaju iste domene, iste
dolazeće skupove a pravilo pridruživanja mora biti jednako.
Dakle, za dvije funkcije f : X  Y i g : A  B da bi bile
jednake mora biti X = A, Y = B i f(x) = g(x) za svako xX =
A. Specijalno, dvije funkcije f : X  Y i g: X  Y su jednake
ako i samo ako je f(x) = g(x) za svako xX. Na primjer, dvije
funkcije f : R x  (x2)1/2R i f : R x  xR su jednake.
Skup svih funkcija iz skupa X u skup Y označavaćemo sa
Func(X,Y), a skup svih funkcija sa skupa X u skup Y
označavaćemo sa YX.

Primjeri i definicije

35
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(1) Neka je X skup. Postoji funkcija Id X: X  X takva da je

IdX(x) = x. Ovu funkciju nazivamo identitet (ili identična
funkcija).

(2) Neka su X i Y skupovi. Za fiksirani element bY,

funkciju koja svakom elementu x u X pridružuje element b
nazivamo konstanta funkcija b.

(3) Neka su X, Y i Z skupovi, a f : X  Y i g : Y  Z

funkcije. Funkciju
g o f : X  Z,
definisanu na sljedeći način:
(g o f)(x) = g(f(x)), xX,
nazivamo slog (superpozicija, kompozicija i/ili proizvod)
funkcija f i g. Skrećemo pažnju čitaocu da funkcija g o f ,
generalno govoreći, ne mora da bude definisana. Da bi
postojala funkcija g o f mora da bude R(f)D(g)  .
Napomenimo, takodje, da ako postoji g o f ne mora postojati f
o g proizvod, i, ako postoje proizvodi g o f i f o g ne mora biti
g o f = f o g.
Ako je X = Y, možemo determinisati proizvod funkcije f
sa samom sobom više puta. Pišemo f n umjesto (…((f o f) o f)
0
o…f), i, po definiciji, uzimamo da je f = IdX. Lako se
provjerava da vrijedi
f n o f m = f n+m = f m o f n .

(4) Neka je f : X  Y funkcija. Ako je A  X, tada postoji

funkcija fA : A  Y takva da je fA(a) = f(a) za svako a
iz A. Ovu funkciju naziva restrikcija funkcije f na skup
A.

(5) Neka su X i Y skupovi. Funkcije 1: XY  X i 2: XY

 Y, definisane sa 1(x,y) = x i 1 (x,y) = y, nazivamo prava
projekcija i druga projekcija repektivno.

36
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(6) Neka je X (neprazan) skup . Funkciju  : {1,2,…,m}{1,2,

…,n}(i,j)  (i.j)X nazivamo matrica tipa mn nad
skupom X. Rang ove funkcije možemo zapisati u obliku R()
={(i,j)X : i{1,2,…,m}  j{1,2,…,n}}, ili, kraće, u
obliku {ij}mn, pri čemu je ij = (i,j) (i{1,2,…,m}, j{1,2,
…,n}}. Za dvije matrice  i  tipa mn nad istim skupom X
vrijedi:
 =   (i{1,2,…,m})( j{1,2,…,n})((i,j) = (i,j)).
Skup svih matrica tipa mn nad skupom X označavamo sa
Mmn(X). U slučaju da je m = n, pišemo samo Mm(X).

Lema 3.1.1. Neka su X, Y, Z i T skupova, a f : X  Y, g :

Y  Z i h : Z  T funkcije. Tada je:
(i) h o (g o f) = (h o g) o f (asocijativnost);
(ii) f o IdX = f ;
(iii) IdY o f = f.
Dokaz: Tvrdnje (ii) i (iii) lako se dokazuju, te ih
ostavljamo čitaocu kao vježbu. Dokažimo tvrdnju (i)
(1) Neka je xX. S jedne strane, imamo (h o (g o f))(x) = h((g o
f)(x)) = h(g(f(x))). S druge strane, imamo ((h o g) o f)(x) = (h o
g)(f(x)) = h(g(f(x))). Dakle, za svako xX, vrijedi
(h o (g o f))(x) = ((h o g) o f)(x).
Ovo poslednje znaci da je h o (g o f) = (h o g) o f.


Ako je f : X  Y funkcija sa X u Y, a A  X sa f(A)

označavamo skup vrijednosti funkcije f za sve elemente skupa
A. Formalno, definišemo
f(A) = {yY : (aA)(y = f(a))}.
Dakle,
f(a)f(A)  aA.
Za skup f(A) kažemo da je slika skupa A pri funkciji f . Ako je
B  Y, sa f -1(B) označavamo skup
{xX : f(x)B}.
Ovaj skup nazivamo inverzna slika skupa B pri funkciji f.

37
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Moguće je da bude AX i A  X. Na primjer, ako je X =

{0,1,{0,1}} a A = {0,1}, imamo takav slučaj. Tada značenje
f(A) zavisi od toga kada A tretiramo kao element skupa X a
kada kao podskup skupa X. Na primjer, neka je X kao gore, Y
= {5,6,7} a f : X  Y neka je definisano ovako:
f(0) = 5, f(1) = 6, f({0,1}) = 7.
U ovom slučaju je f(A) = 7 ako skup A posmatramo kao
element skupa X a f(A) = {f(0),f(1)} = {5,6} ako je A = {0,1}
podskup skupa X. Takva situacija nam sugeriše da bi trebalo
da budemo pažljivi.
Za datu funkciju f : X  Y definišemo graf funkcije f
kao skup parova (x,f(x)) za xX. Preciznije, graf funkcije f
definišemo na sljedeći način:
Gph(f) = {(x,y)XY : y = f(x)}.
Skup Gph(f) ima sljedeće osobine:
(1) Gph(f)  XY ;
(2) Za bilo koje xX postoji jedinstveno yY takvo da je
(x,y)Gph(f).
Neka postoji skup F  XY koji ima osobinu:
(3) Za bilo koje xX postoji jedinstveno yY takvo da je
(x,y)F.
Tada možemo determinisati funkciju f : X  Y takvu da je F
= Gph(f). Zaista, ako definišemo f : X  Y kao pravilo
f(x) = y  (x,y)F
zaista imamo da je F = Gph(f).
U sljedećem dijelu – u Aksiomatskoj teoriji skupova –
ovu činjenicu uzećemo kao osnovu za definisanje funkcije.

Vježba III.1. Neka, u daljem, f označava funkciju sa skupa X

u skup Y.

(1) Koliko mnogo funkcija ima sa skupa od n elemenata u skup

od m elemenata?

(2) Šta se može reći o vezi izmedju f(A \ B) i f(A) \ f(B) ?

38
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(3) Pokazati da je f() = . (Ovdje se  posmatra kao podskup

domene.)

(4) Neka je X = Y = N. Ako prirodnom broju x asociramo

prirodan broj 2x+1, onda ovu funkciju možemo označiti sa
f(x) = 2x+1. Na primjer, f(3) = 7, f(f(3)) = f(7) = 15.
(a) Naći f(N), f(f(N)), f(f(f(N))).
(b) Naći f(f(…f(N)…)) pri čemu predpostavljamo da
imamo n kompozicija funkcije f. Ovaj slup možemo
oznaćiti sa f n(N).

(5) (i) Pokazati da, ako je (Bi)i familija podskupova skupa Y,

tada je:
f -1(Bi) = f -1(Bi),
i
f -1(Bi) = f -1(Bi),
i, ako je B  Y, tada je
f -1(Bc) = (f -1(B))c.
(ii) Pokazati da ako je (Ai)i familija podskupova skupa X,
tada je
f (Ai) = f (Ai),
i
f (Ai)  f (Ai).
(iii) Naći primjer funkcije za koju, u gornjoj inkluziji,
vrijedi jednakost.
(iv) Ako je A  X, kakva je veza izmedju skupova f(Ac) i
(f(A))c ?

(6) (a) Naći funkciju f : P(N)  N takvu da ako je xP(N) \

{}, tada je f(x)x.
(c) Naći funkciju g : P(Z)  Z takvu da ako je xP(Z) \
{}, tada je f(x)x.
(d) Naći funkciju g : P(Q)  Q takvu da ako je xP(Q) \
{}, tada je f(x)x.
(e) Naći funkciju g : P(R)  R takvu da ako je xP(R) \
{}, tada je f(x)x.

39
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(7) Naći skup Z takav da je pridruživanje f : P(X)  P(Y) 

Z, definišano sa f(A,B) = AB, funkcija. (Jedan od
mogućnosti je da stavimo Z = {AB : AP(X) 
BP(Y)}. Pokušajte naći neki drugi primjer!)

3.2. Nesto više o funkcijama

Da bi definisali funkciju f : X Y rečeno je da su nam

potrebna dva skupa X i Y i “pravilo” f koje svakom elementu
pridružuje jedinstveni element u Y. Ovo je vrlo ‘komotna’
definicija, i, prema matematičkim standardima, neprihvatljiva,
prevashodno jer nije jasno koji pojam pokriva riječ “pravilo”.
Preciznu formulaciju pojam funkcija daćemo u slijedećem
dijelu – u Axiomatskoj teoriji skupova. Matematički, funkcija
je skup forme ((X,Y),F) pri čemu su X i Y skupovi a F je
podskup od XY tako da vrijedi
Za svako xX postoji jedinstveno yY takvo da je (x,y)F.
Dakle, naše “pravilo” f(x) = y je definisano ovako
f(x) = y  (x,y)F.

Vježbe III.2.
(1) Da li možete razlikovati šta donosi nova definicija funkcije
uporedjujući je sa ranijom definicijom?
(2) Koristeći se novom nomenklaturom označavanja funkcija,
uz predpostavku da su ((X,Y),F) i ((Y,Z),G) dvije funkcije,
definisati njigovu kompoziciju ((X,Y),F) o ((Y,Z),G).
(3) Neka je ((X,Y),F) funkcija. Pokazati da je skup X može na
jedinstven način opisati posredstvom skupa Y i skupa F.
Drugim riječima, ako su ((X,Y),F) i ((T,Y),F) funkcije, tada
mora biti X = T. (Ova vježba bi trebalo da uvjeri čitaoca da
funkciju možemo definisati samo pomoću para (Y,F) takvog
da za svako x postoji jedinstveno yY takvo da je (x,y)F.)

3.3. (Unutrašnja) Binarna operacija

40
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Neka je X skup. Funkciju f : XX  X ponekad

nazivamo unutrašnja binarna operacija u skupu X. Za x,yX,
umjesto f(x,y) pišemo xfy (ili, xy, ili xy, x+y, xy, xy, i
slično), ili jednostavno samo sa xy. Ako ne postoji potreba da
vrijednost f(x,y) funkcije f za elemente x i y nazivamo na
specifičan način, uobičajeno govorimo o komponatu, ili
proizvodu elemenata x i y. Skup X sa binarnom operacijom
“”, u oznaci (X,), nazivamo grupoid.
Neka je n ( 2) prirodan broj. Funkciju f : X n  X
nazivamo unutrasnjom n-arnom operacijom u skupu X.
Neka su X i Y skupovi. Funkciju g : XY  X nazivamo
desnom vanjskom operacijom u skupu X, a funkciju h : YX
 X nazivamo lijevom vanjskom operacijom u skupu X.
Termin operacija prvi je upotrebio Christopher Clavius
(1537-1612) u njegovoj knjizi “Algebra Christophori Clavii
Bambergensis” iz 1608. Engleski termin operation pojavio se
1713 godine u jednom članku J. Warda (Introd. Math).

Primjeri:

(1) Neka je X = N, Z, Q ili R. Adicija “+” i multiplikacija “”

su binarne operacije na X. Ako je X = Z, Q ili R,
oduzimanje “-“ je binarna operacija na X. Ako je X = Q \
{0} ili R \ {0}, tada je dijeljenje “:” binarna operacija na
skupu X.

(2) Neka je X skup. Tada su , , \,  binarne operacije na

skupu P(X).

Osobine binarnih operacija

Neke je X skup na kome je definisana binarna operacija

“”.

41
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

1. Asocijativnost. Ako je (xy)z = x(yz) za sve x,y,zX,

tada za operaciju  kažemo da je asocijativna.
Asocijativnost znači da kod proizvoda više elemenata
zagrade ne igraju ulogu razdvajanja te ih možemo
izostaviti. Ako u sistemu (X,) ne vrijedi asocijativnost,
tada, iako oba proizvoda (xy)z , x(yz) mogu biti
definisana, na koliko načina se može definisati x3 ?
Kada je binarna operacija “” asocijativna, proizvod od tri
(ili, više) elemenata x, y i z (u tom poredku) može biti
zapisan samo sa xyz bez zagrada.
Gotovo sve interesantne matematičke binarne operacije su
asocijativne, a ako ipak nisu postoji tijesna veza izmedju
produkata (xy)z i x(yz).

2. Komutativnost. Ako je xy = yx za svako x,yX, tada

za operaciju “” kažemo da je komutativna.

3. Neutralni element. Ako je eX takvo da za svako xX

vrijedi xe = x, tada za element e kažemo da je desni
neutralni element (ili desni neutral) za operaciju “”.
Lijevi neutralni element (osnosno, lijevi neutral) se
definiše slično. Za element e kažemo da je neutralni
element (ili, neutral) za operaciju “” ako i samo ako je
lijevi neutral i desni neutral istovremeno.
Ako je e lijevi neutral, a f desni neutral, tada je e = f, jer
vrijedi f = ef = e. Odavde slijedi, ako grupoid (X,) ima
lijevi neutral i desni neutral, tada on ima neutralni
element, i, sem toga, taj neutral je jedinstven.

4. Inverzni element. Predpostavimo da grupoid (X,) ima

neutral e. Neka je xX. Ako postoji element yY takav
da je xy = e, tada za element y kažemo da je desni inverz
elementa x. Lijevi inverz se definiše slično. Ako je binarna
operacija “” asocijativna i ako element xX ima desni

42
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

inverz y i lijevi invetz z, tada je y = z. Zaista, imamo y =

ey = (zx)y = z(xy) = ze = z.

Termin asocijativan, prema Cajori 1919, čini se,

dugujemo W. R. Hamiltonu. Termine komutativnost i
asocijativnost prvi je upotrebio François Joseph Servois
(1768-1847) u svojim memoarima publikovanim u Annales de
Gergonne (volume V, no. IV, October 1, 1814).

Vježbe III.3. Za svaku od ljedećih binarnih operacija

utvrdimo da li je asocijativna i/ili komutativna operacija, da li
postoji lijevi i/ili desni neutral, i u kojim slučajevima postoji
desni i/ili lijevi inverz.
(1) X = P(A) za operaciju presjek .
(2) X = P(A) za operaciju unija .
(3) X = P(A) za operaciju razlika \ .
(4) X = P(A) za operaciju simetrična razlika .
(5) X = N, Z, Q, R za operacije adicije “+” i multiplikacije “”
.
(6) X = N \ {0}, Z \ {0}, Q \ {0}, R \ {0} za operacije
dijeljenja “:” .
(7) X = 2Z za adiciju “+”.
(8) X = R, aR fiksiran element a operacija “” definisano
ovako: xy = x+y-a.
(9) Neka je X bilo koji skupa, eX je fiksiran element.
Definišimo operaciju “” ovako: xy = e za svako x,yX.
(10) X je bilo koji skup. Definišimo operaciju “” na sljedeći
način: xy = x za svako x,yX.
(11) X = R, a xy = max{x,y}.
(12) X = R, a xy = x – y.
(13) X = R a xy = x - y.

Neka je X skup na kome je definisana binarna operacija 

: XX  X. Dakle,
(i) operacija  je asocijativna ako i samo ako je
(a,b,cX)((a,(b,c)) = ((a,b),c));
U tom slučaju, za strukturu (X,) kažemo da je polugrupa.

43
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(ii) operacija  je komutativna ako i samo ako vrijedi

(a,bX)((a,b) = (b,a)).
(iii) Neka je (X,) grupiod. Dakle, element eX je lijevi
neutral ako i samo ako vrijedi
(bX)((e,b) = b);
element s je desni neutral ako i samo ako je
(aX)((a,s) = a);
element t je neutral u grupoidu (X,) ako i samo ako vrijedi
(aX)((t,a) = a  a = (a,t)).
Za polugrupu (X,) kažemo da je monoid ako ima neutral e.
(iv) Neka je (X,) monoid, tj. polugrupa sa neutralnim
elementom e. Za element a kažemo da je invertibilan sdesna
ako i samo ako vrijedi
(a’X)((a,a’) = e);
za element b kažemo da je invertibilan slijeva ako i samo ako
vrijedi
(b’X)((b’,b) = e);
za element c kažemo da je invertibilan ako i samo ako je
(c’X)((c’,c) = e  e = (c,c’)).
Ako element c ima inverz, tada je on u monoidu jedinstven.
Taj jedinstveni element c’, tj. element c’ koji se pominje u
fornjoj formuli nazivamo inverz elementa c, i označavamo ga
sa c-1 , ili sa –c).
(v) Ako je u monoidu (X,,e) formula
(aX)(a’X)((a,a’) = e  e = (a’,a))
valjana, tada taj monoid nazivamo grupa.

Neka su  : XX  X i  : XX  X (unutrašnje)

binarne operacije na skupu X. Ako je sljedeća formula
(a,b,cX)((a,(b,c)) = ((a,b),(a,c))
valjana formula na X, tada kažemo da su da je operacija 
distributivna slijeva prema operaciji ; ako je formula
(a,b,cX)(((a,b),c) = ((a,c),(b,c))
valjane formule u X, tada za kažemo da je operacija 
distributivna sdesna prema operaciji ; ako je formula

44
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(a,b,cX)((a,(b,c)) = ((a,b),(a,c))  ((a,b),c) =

((a,c),(b,c))
valjana formula na X, tada kažemo da je operacija 
distributivna prema operaciji .

Neka je  : XX  X unutrašnja binarna operacija takva

da je (X,,e,.-1) komutativna grupa, i neka je  : XX  X
(unutrašnje) binarna operacija na skupu X takva da je (X,)
polugrupa. Ako je operacija  distributivna prema operaciji ,
tada za strukturu (X,,e,.,) nazivamo prsten na skupu X. Ako
je  komutativna operacija, tada za prsten X kazemo da je
komutativan prsten.

Termine komutativnost i distributivnost koristio je (na

Francuskom) François Joseph Servois (1768-1847) u svojim
memoarima publikovanim u Annales de Gergonne (volume V,
no. IV, October 1, 1814). (Prema: Julio González Cabillón).
Termin zakon komutativnosti (engleski: Commutative law)
pohavio se1944 u Philosophical Transactions of the Royal
Society

3.4. Operacije sa funkcijama

U sekciji 3.1. već smo vidjeli kako se pravi kompozicija

funkcija kada ona postoji. Vidjeli smo, takodje, da se funkcija
f : X  Y može proširiti do funkcije sa skupa P(X) u skup
P(Y). U ovoj sekciji vidjećemo neke druge operacije sa
funkcijama, tj. kako se od jedne, ili više funkcija pravi nova
funkcija.

Privjeri i Vježbe III. 4.

(1) Neka su f i g sa skupa X u skup R. Možemo definisati f + g :

X  R na sljedeći način: (f + g)(x) = f(x) + g(x) za svako xX.
Takodje, možemo definisati funkciju fg : X  R na sljedeći način:
(fg)(x) = f(x)g(x) za svako xX. Uopšteno govoreći, ako je 

45
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

binarna operacija na skupu Y a f i g funkcije sa skupa X na skup Y,

tada možemo definisati funkciju fg : X  Y formulom (xX)
((fg)(x) = f(x)g(x)). Prema tome, binarna operacija “” sa skupa Y
prenosi se na skup Func(X,Y). Svojstva grupoida (Y,) prenose se na
grupoid (Func(X,Y),):
(a) Pokazati da ako je (Y,) asocijativan grupoid (respektivno,
komutativan grupoid) tada je takav i (Func(X,Y),).
(b) Pokazati da ako grupoid (Y,) ima lijevi (respektivno,
desni) neutral, tada takav neutral ima grupoid
(Func(X,Y),).
(c) Pokazati da ako grupoid (Y,) ima neutral a svaki ekement
skupa Y je invertibilan, tada takva svojstva ima grupoid
(Func(X,Y),).

(2) Ako su f : X  Y i g : Z  W dvije funkcije, možemo

definisati funkciju fg : XZ  YW na sljedeći način: (xX)
(zZ)((fg)(x,z) = (f(x),g(z))).

(3) Svaka funkcija f : X  Y može se proširiti do funkcije F :

P(X)  P(Y) na sljedeći način: F(A) = f(A) = {f(a) : aA} za svaki
podskup A skupa X.

(4) Svaka funkcija f : X  Y dovodi do funkcije G : P(Y) 

P(Y) na sljedeći način: G(B) = f -1(B) = {xX : f(x)B} za svaki
podskup B skupa Y.

(5) Neja su f : X  Y i g : Z  W dvije funkcije.

Predpostavimo da je XZ = . Tada možemo determinisati
funkciju fg : XZ  YW, uniju funkcija f i g, na sljedeći način:
(fg)(x) = f(x) ako je xX , (fg)(x) = g(x) ako je xZ.

(6) Može se izvršiti generalizacija gornjeg primjera. Neka je I

indeksni skup. Neka je (fi)i familija funkcija fi : Xi  Yi uz
predspostavku da je (i,jI)(XiXj = ). Možemo determinisati
funkciju iI fi : iI X  iI Y na sljedeći način: Za xiI X,
stavljamo (iI fi)(x) = fi(x) ako je xXi .

46
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(7) Za funkciju f : R  R kažemo da je parna funkcija ako i

samo ako vrijedi (xR)(f(-x) = f(x)). Za funkciju f kažemo da je
neparna funkcija ako i samo ako vrijedi (xR)(f(-x) =-f(x)). Za
funkciju f kažemo da je periodična funkcija ako i samo ako postoji
broj T takav da je (xR)(f(x+T) = f(x)). Ako postoji, najmanji
takav broj nazivamo period funkcije.

Vježba III.4.
(1) Neka su f i g dvije funkvije sa skupa X u skup R. Pokazati
da ako je s: RR  R definisano na sljedeći način: s(x,y) =
x+y, tada je f + g = s o(fg). Ako je p: RR  R definisano
sa p(x,y) = xy, tada je fg = po(fg).
(2) Izvršiti uopstavanje parnih, neparnih i periodičnih funkcija.

3.5. Injekcija, surjekcija, bijekcija

3.5.1. Injekcija

Za funkciju f : X  Y kažemo da je 1-1 funkcija ili da je

injekcija ako za a,bX iz f(a) = f(b) slijedi a = b.
Kontrapozicija ove izjave glasi: a  b  f(a)  f(b). Ovo znači
da ako je f : X  Y injekcija tada ne postoje dva razlicita
elementa skupa X koji daju, pri pridruzivanju f, isti element
skupa Y. Na primjer, funkcija f : R  R, definisana sa f(x) =
x2 nije injektivna funkcija. Ali funkcija g : {xR : x  0}  R
definisana na isti način sa g(x) = f(x) jeste injektivna funkcija.
Ovaj primjer pokazuje da “biti injektivna funkcija” je svojstvo
koje nema svaka funkcija i da postoji dodatni uslov u
determinaciji funkcije.
Termin injekcija prvi je 1950. godine upotrebio S.
MacLane u Bulletin of the American Mathematical Society .

47
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Saunders Mac Lane

(04.08.1909. Taftville, Connecticut – 14.04.2005. San Francisco)

Primjeri III.5.

(1) Ako su X i Y neprazni skupovi, a a fiksiran element skupa

X, tada je funkcija f : Y  XY, definisana sa f(y) = (a,y)
injektivna funkcija.

(2) Funkcija f : N  N, definisana na sljedeći način f(n) =

n+1, je injektivna funkcija.

(3) Ako su f : X  Y i g : Z  W injektivne funkcije, tada je

funkcija fg : XZ  YW, definisana sa (fg)(a,b) =
(f(a),g(b)), injektivna funkcija.

Lema 3.5.1. Kompozicija injektivnih funkcija je injektivna

funkcija. Ako je g o f injektivna funkcija, tada je takva i
funkcija f.
Dokaz: Neka su funkcije f i g injektivne. Uzmimo da je (g
o f)(a) = (g o f)(b), tj. predpostavimo da je g(f(a)) = g(f(b)).
Budući da je g injektivna funkcija, mora biti f(a) = f(b),

48
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

odakle, zbog injektivnosti funkcije f, sljedi a = b. Dakle, slog g

o f je injektivna funkcija.
Obrnuto, neka je slog g o f injektivna funkcija.
Predpostavimo da je f(a) = f(b). Budući da je g funkcija, mora
biti g(f(a)) = g(f(b)), tj. mora biti (g o f)(a) = (g o f)(b). Kako je
funkcija g o f injekcija, dobijamo a = b. Dakle, funkcija f je
injekcija.


3.5.2. Surjekcija

Za funkciju f : X  Y kažemo da je ‘na’, ili da je

surjektivna funkcija, ili da je surjekcija ako i samo ako za
svako yY postoji xX takvo da je f(x) = y, tj. ako je f(X) =
Y. Ovo znači da ako je f : X  Y surjekcija tada je svaki
element yY slika nekog elementa xX. Na primjer, funkcija
f : R  R definisana sa f(x) = x 2 nije surjekcija jer negativni
realni brojevi nisu slika ni jednog originala. Ali, funkcija g : R
 {yR : y  0} definisana sa g(x) = f(x) je surjekcija. Ovaj
primjer pokazuje da ”biti surjetivna funkcija” je osobina koju
nemaju sve funkcije.
Termin surjekcija pojavio se 1964. godine u Foundations
of Algebraic Topology (W. J. Pervin) dok se termin
surjektivna pojavio 1956. godine u članku C. Chevalley : "A
homomorphism which is injective is called a monomorphism;
a homomorphism which is surjective is called an
epimorphism" (Fund. Concepts Algebra).

Primjeri:

(1) Ako su X i Y neprazni skupovi, tada su projekcije 1 :

XY  X i 2 : XY  Y surjektivne funkcije. Prelsikavanje
1 nije injekcija čim je k(Y)  1 (k(Y) označava broj
elemenata skupa Y).

49
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Claude Chevalley
(11.02.1909. Johannesberg, Transvaal, South Africa – 28. Juni
1984. Paris, France)

(2) Preslikavanje f : N  N, definisano sa f(n) = [n/2], gdje [x]

označava cijeli dio od x, je injektivna funkcija (ali, nije
surjektivna funkcija).

(3) Preslikavanje f : N  N, definisano na sljedeći način: f(n)

= n/2 ako je n paran prirodan broj, a f(n) = (n-1)/2 ako je n
neparan prirodan broj, je surjekcija.

(4) Ako su f : X  Y i g : Z  W su surjektivne funkcije, tada

je funkcija fg : XZ  YW, definisana na sljedeći način:
(fg)(x,z) = (f(x),g(z)), surjektivna funkcija.

Lema 3.5.2. (i) Kompozicija surjektivnih funkcija je

surjektivna funkcija.
(ii) Ako je g o f surjekcija, tada je g surjekcija.

50
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(iii) Ako je f : X  Y neka funkcija, tada je f : X  f(X)

surjekcija.
(iv) Projekcije 1 : XY  X i 2 : XY  Y su
surjektivne funkcije uz uslov X  , odnosno Y  .
Dokaz: (1) Neka su f : X  Y i g : Y  Z surjektivne
funkcije. Jasno je da vrijedi: (g o f)(X) = g(f(X)) = g(Y) = Z.
Zato je funkcija g o f surjekcija.
(2) Neka su f : X  Y i g : Y  Z date funkcije takve da
je g o f surjektivna funkcija, tj. neka vrijedi g(f(X)) = Z. S
druge strane, kako imamo g(f(X))  g(Y)  Z, vrijedi Z =
g(Y). Dakle, funkcija g je surjekcija.
(4) Jasno je da su tvrdnje (iii) i (iv) tačne. Ostavljamo ih
čitaocu da ih dokaže.


3.5.3. Bijekcija

Za funkciju f : X  Y kažemo da je bijekcija ako i samo

ako je istovremeno injekcija i surjekcija. Ako izmedju dva
skupa X i Y postoji bar jedna bijekcija kažemo da su u
biunivokoj korespodenciji, ili da su ekvipotentni.
Prema „Earliest Known Uses of Some of the Words of
Mathematics”, termini bijekcija i bijektivan pojavio se 1966.
godine.

Lema 3.5.3. (i) Kompozicija bijekcija je bijekcija.

(ii) Ako je g o f bijekcija, tada je g surjekcija a f injektivna
funkcija.
(iii) Ako je f : X  Y injektivna funkcija, tada je f : X 
f(X) bijekcija.
Dikaz: Dokaz ovih tvrdnji odmah sljedi iz lema 3.5.1 i
3.5.2.


51
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Lema 3.5.4. Neka je f : X  Y bijekcija. Tada postoji

jedinstvena bijekcija f -1: Y  X takva da za svako xX i
svako yY vrijedi
f -1(y) = x  f(x) = y.
Pri tome, imamo
f o f –1 = IdY, f –1 o f = IdX .
Dakle, ako za funkciju g : Y  X vrijedi
f o g = IdY, g o f = IdX
tada je g = f -1. Odavde slijedi da je (f -1)-1 = f.
Dokaz: Dokaz se ostavlja čitaocu.


Za zadanu bijekciju f : X  Y, bijekciju f -1: Y  X, čija

su egzistencija i jedinstvenost dokazi u prethodnoj lemi,
nazivamo inverz funkcije f.

Lema 3.5.5. (i) Neka je f : X  Y bijekcija. Tada je (f -1)-1

=f.
(ii) Neka su f : X  Y i g : Y  Z bijekcije. Tada je (g o
f)-1 = f –1 o g -1.
Dokaz: Dokaz se kao vježba ostavlja čitaocu.


Vježba III.5.
(1) Naći sve bijekcije sa skupa {0,1,2} na skup {0,1,2}. Naći
sve bijekcije sa skupa {0,1,2,3} na skup {0,1,2,3}. Naći sve
injekcije sa skupa {0,1,2} u skup {0,1,2,3}. Naći sve
surjekcije sa skupa {0,1,2,3} na skup {0,1,2}.
(2) Neka je f : X  Y bijekcija. Pokazati da za A,B  X,
vrijedi:
(a) f(AB) = f(A)f(B);
(b) f(AB) = f(A)f(B);
(c) f(A \ B) = f(A) \ f(B);
(d) Pokazati da je indukovano preslikavanje f : P(X) 
P(Y) takodje bijekcija.

52
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(3) Neka je X skup. Skup svih funkcija sa skupa X u skup {0,1}

označavamo sa 2X . Pokazati da postoji bijekcija izmedju
skupova P(X) i 2X .
(a) Za podskup A skupa X definišemo A : X  {0,1} na
sljedeći način:
A (x) = 1 ako je xA & A (x) = 0 ako je xA.
Tada je A  2X. Ovu funkciju nazivamo karakterističnom
funkcijom skupa A.
(b) Pokazati da ‘pravilo’ A  (A), dato sa  = A ,
determiniše funkciju sa  sa skupa P(X) na skup 2X .
(c) Neka je f 2X funkcija. Neka je Xf = {xX : f(x) = 1}.
Pokazati da je pravilom f  (f) = Xf definisana
funkcija  sa skupa 2X u skup P(X).
(d) Za AP(X) pokažimo da je ((A)) = A.
(e) Za f2X, pokazati da je ((f)) = f .
(f) Izvesti zaključak da su funkcije A  (A) i f  (f)
bijekcije i da su medjusobno inverzne.
(4) Neka je X skup. Sa X{0,1} označimo skup svih funkcija sa
skupa {0,1} u skup X. Pokazati da postoji bijekcija izmedju
skupova XX i X{0,1} .

3.6. Sym(X)

Neka je X bilo koji skup. Sa S X , odnosno sa Sym(X),

označimo skup svih bijekcija sa skupa X na skup X Operacija
kompozicije “o” na skupu Sym(X) je unutrašnja binarna
operacija. Trojka (Sym(X), o, IdX ) ima sljedeće osobine:
(0) Za svako f, gSym(X) je: gofSym(X), f Sym(X),
IdX Sym(X).
(1) Za svako f,g,hSym(X) je: h o (g o f) = (h o g) o f .
(2) Za svako fSym(X) je: f o IdX = f = IdX o f .
(3) Za svako fSym(X) je f o f –1 = f –1 o f = IdX.
Za algebarski sistem (Sym(X), o, IdX ) kažemo da je
simetricna grupa skupa X. Ako je X = {1,2,…,n} umjesto
Sym({1,2,…,n}) pišemo Sn, odnosno pišemo Sym(n) i
nazivamo je simetrična grupa reda n. Ova grupa ima n!

53
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

elemenata. Ponekad kompoziciju u ovoj grupi označavama

kao multiplikaciju i tako je i označavamo.
Pozabavimo se, radi ilustracije, grupom Sym(7) i
pogledajmo, na primjer, element g, determinisan na sljedeći
način:
g(1) = 2, g(2) = 5, g(3) = 3, g(4) = 7, g(5) = 1, g(6) = 6, g(7) =
4.
Možemo ga zapisati u obliku
1 2 3 4 5 6 7 
g= 
 2 5 3 7 1 6 4

 
pri čemu je domen zapisan u gornjem redu a slike, pri
preslikavanju g, u donjem redu; ili, kratko, u obliku
g = (2 5 3 7 1 6 4).
Mozemo ga predstviti i u obliku (1 2 5)(3)(4 7)(6), ili, krace, u
obliku (1 2 5)(4 7). Mi preferiramo poslednji način pisanja.
Poslednja reprezentacija može se čitati na sljedeći način: 1
“ide u” 2, 2 “ide u” 5 a “pet ide u” 1; 4 “ide u” 7 a 7 “ide u 4”;
elementi 3 i 6 “ostaju na mjestu”. Napisan na ovaj način
element g = (1 2 5)(4 7) grupe Sym(7) može se vidjeti i kao
element grupe Sym(8). To i treba tako da se vidi što, pri
pažljivom čitanju, neće dovesti do nerazumjevanja. Identitet u
grupi IdSym(7) trebalo bi, prema predloženoj shemi, pisati na
sledeći način: (1)(2)(3)(4)(5)(6)(7). Nemoguće je predstviti
identitet u skupu Sym(7) na gore opisani način uz izostavljanje
jednoelementarnih ciklusa. Zato ćemo bijekciju Id Sym(7)
jednostavno pisati u obliku 1.
Ovakve reprezentacije nazivamo ciklicnim
reprezentacijama bijekcija. Elemente kao što su (3), (6) (4 7) i
(1 2 5) nazivamo (jednoelementarnim, dvoelementarnim,
troelementarnim) ciklusima. Dakle, element g = (1 2 5)(4 7),
kad ga posmatramo kao element grupe Sym(7) ima 4 ciklusa –
g = (1 2 5)(3)(4 7)(6), a ako ga posmatramo kao element grupe
Sym(8) ima 5 ciklusa – g = (1 2 5)(3)(4 7)(6)(8). U grupi
Sym(8) element identitet je 1 = (1)(2)(3)(4)(5)(6)(7)(8).
Čini se da je jasno da vrijedi: (1 2 3) = (2 3 1) = (3 1 2) 
(1 3 2) = (3 2 1) = (2 1 3).

54
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

Multiplikacija (preciznije: kompozicija) disjunktnih

ciklusa je vrlo jednostavna: Na primjer, proizvod od (1 2 5) i
(4 5) je upravo (1 2 5)(4 7), ili (4 7)(1 2 5). Slično, proizvod
elemenata (1 5 7)(3 4) i (2 6)(8 9) je upravo (1 5 7)(2 6)(3 4)(8
9). Ako ciklusi nisu disjunktni tada je množenje (tj. proizvod
ili kompozicija) nešto komplikovanije. Radi primjera, da bi
izračunali proizvod (123)(12435) počećemo sa ‘gledanjem’
gdje ide 1: 1 prvo ide u 2 (desni ciklus) a u lijevom ciklusu 2
ide u 3. Dakle, 1 ide u 3. Sada treba nastaviti ‘gledanjem’ gdje
ide 3: 3 ide u 5 (desni ciklus) a u lijevom ciklusu nemano 5,
što znači da ga ostavlja na miru. Dakle, 3 ide u 5. Sada
‘gledamo’ gdje ide 5: u desnom ciklusu 5 ide u 1, a u lijevom
ciklusu to 1 ide u 2. Dakle, 5 ide u 2. Ako ovako nastavimo
‘vidimo’ da 244, 431. Konačno, rezultat je (1 3 5 2
4).
Kao vježbu, neka čitalac provjeri sljedeće proizvode:
(1234)(354) = (1235), (1324)(14)(354) = (24)(35).
Traženje inverza je jednostavno. Na primjer, (12345) -1 =
(15432), i ((1234)(567)) = (567)-1  (1234)-1 = (576)(1432).
Možemo koristiti iste oznake za simetričnu grupu
Sym(N). Na primjer, element g = (01)(23)(45)(67)… je u
Sym(N) i vrijedi g2 = IdN . S druge strane, funkcionalna
reprezentacija u obliku (0122345…) nije u Sym(N) jer broj 0
nije u rangu ove funkcije pa ova funkcija nije surjekcija.
Prema tome, ova funkcija nije bijekcija. Beskonačni ciklus u
Sym(N) ne može imati ni početak ni kraj.
S druge strane, element (…75312458…) je u Sym(N).
Tip elemeta g skupa Sym(n) je niz od n prirodnih brojeva
a1 – a2 - … - an gdje je ai broj i-tih ciklusa u cikličkoj
reprezentaciji bijekcije g. Na primjer, tip od (125)
(47)Sym(8), tj. elementa (125)(3)(47)(6)(8) je 3-1-1-0-0-0-0-
0 jer ima 3 jednoelemntarna cijkusa, 1 dvoelemntarni ciklus, 1
troelementarni ciklus a cetvoro- (petoro-, šestoro-, sedmoro-,
osmoro-) elementarnih ciklusa ima 0. Uobičajeno je da nule na
“repu” izostavljamo. Tip reprezentacije (125)(47)Sym(9), tj.
tip elementa (125)(3)(47)(6)(8)(9) je 4-1-1. Tip reprezentacije

55
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(123)(456)Sym(6) je 0-0-2. Sljedeći formalizam je više

konvencionalan i ekspresivan: Kazaćemo da je (125)
(47)Sym(8) tipa (1)(2)(34)(567)(8), ili čak tipa (12)(345) ako
ne postoji bojazan od konfuzije. Na primjer, elementi grupe
Sym(5) tipa (123)(45) su:
(123)(45), (132)(45), (124)(35), (142)(35), (125)(34), (152)
(34), (134)(25), 143)(25),
(135)(24), (135)(24), (145)(23), (154)(23), (234)(15), (235)
(14), (253)(14), (245)(13),
(254)(13), ((345)(12)

Vježba III.6.
(1) Pokazati da Sym(n) ima n! elemenata.
(2) Napisati elemente svakog tipa grupe Sym(n) za n = 1,2,3,4.
Konstruisati tablicu množenja ovih grupa.
(3) Naći elemente svakog tipa za Sym(n) za n = 2,3,4,5,6.
(4) Koliko mnogo tipova elemnata postoji u Sym(9) čiji kvadrat
je 1?
(5) Pokazati da ako je g = (…75312468… )Sym(N), tada je gn
 1 za svako nZ \ {0}.
(6) Neka je a = (01)Sym(N). Pokazati da je
C = {gSym(N) : ga = ag} = {gSym(N): g({01}).
(7) Izmnoži elemente (01)(12)(34)… i (12)(34)(56) …
simetrične grupe Sym(N). Da li su oba proizvoda jednaka?
(8) Pokazati da nije tačno da za svako gSym(N) postoji neko
hSym(N) takvo da je h2 = g.
(9) Da li je tačno da je svaki element grupe Sym(N) proizvod
konačno mnogo ciklusa ?
(10) Neka je p cijeli broj. Da li je tačno da je svaki element
grupe Sym(N) proizvod konačno mnogo p-tih stepena ?
(11) Za element gSym(X) definišemo o(g) kao nejmanji
pozitivan cio broj m takav da je gm = IdX . ako postoji takav
broj. U drugom slučaju stavljano o(g) = . Tada je o(g)=
IdX ako i samo ako je g = IdX . Neka je G = Sym(N).
Pokazati da je
o(123) = 3
o(1234) = 4
o((123)(45)) = 6

56
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

o(…75312468…) = .

Za svako n = 1, 2, … 12 naci max{o(g) : gSym(n)}.

3.7. Familije skupova, nizovi i direktni proizvod skupova

U sekciji 1.6. definisali smo familiju (X i)iI kao

indeksirani skup posredstvom ‘skupa indeksa’ I. Sada smo u
poziciji da redefinišemo pojam familije na nešto precizniji
(matematički) način. Neka su X i I skupovi, i neka je x : I  X
surjekcija. Tada je
X = {x(i) ; iI}
Tako da X postaje familija indeksirana skupom I. Ponekad
pišemo xi umjesto x(i) i (xi)iI umjesto X.
Niz elemenata skupa X je podskup skupa X indeksiran
skupom N. Niz je zapravo funkcija x : N  X. Niz uobičajeno
pišemo u obliku (xi)iN ili u obliku (xi)i , gdje x označava x(i)
za svako iN. Niz često pišemo u obliku
x0 , x1 , x2 , …
Neka je (X i)iI familija skupova. Skup svih nizova skupa
 iI Xi takvih da je xX za svako iI nazivamo direktni
proizvod (sininimi: Dekartov proizvod, Cartesijev proizvod)
familije (Xi)iI skupova. Ovaj skup označavamo sa iIXi.
Ako je, za svako iI, Xi = X pišemo iIX umjesto iIXi .
Na skupu iIXI jedanost je definisana na sljedeći način:
f = g  (iI)(f(i) = g(i)),
a različitost na sljedeći način:
f  g  (jI)(f(j)  g(j)).

Već radnije smo definisali direktni poizvod dva skupa X 1 i

X2 u sekciji 2.4. Provjerimo da se koncept direktnog proizvoda
poklapa sa konceptom ovde definisanog proizvoda za I =
{1,2}. Treba uočiti da ova dva skupa nisu formalno jednaka:

57
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

skup X1  X2 nije jednak skupu i{1,2}Xi , ali izmedju njih

postoji bijektivna korespodencija.

Lema 3.7.1. Postoji bijekcija izmedju skupa X1  X2 i

skupa i{1,2}Xi .
Dokaz: Neka je  X1  X2 . Definišimo  : {1,2}  X1
 X2 posredstvom pravila  (i) = i() gdje su 1 i 2
projekcije skupa X1  X2 na skup X odnosno na skup X 2. Tada
je  (i) i{1,2}Xi . Ostavljamo čitaocu da provjeri da je
preslikavanje  : X1  X2  i{1,2}Xi definisano sa () = 
bijekcija izmedju ova dva skupa.


Neka je I skup indeksa i neka su (X i)iI i (Yi)iI dvije

familije. Za svako iI, neka je fi : Xi  Yi funkcija. Tada
funkciju iIfi : iIXi.  iIYi. definisanu sa (iIfi)
((xi)iI) = (fi(xi))iI nazivamo direktni proizvod funkcija.
Proizvod f1 f2 dvije funkcije f1 : X1  Y1 i f2 : X2  Y2 je,
naravno, definisana na sljedeći način: (f1 f2)(x1, x2) = (f1(x1),f2
(x2)).

Neka je J familija podskupova skupa X sa osobinama:

(1) J,
(2) A  B  BJ  AJ,
(3) AJ  BJ  ABJ.
Familiju J nazivamo ideal u skupu X.
Za familiju J podskupova skupa X kažemo da je anti-
ideal ako i samo ako vrijedi:
(1) J,
(2) A  B  BJ  AJ,
(3) ABJ  AJ  BJ.

Za familiju F podskupova skupa X sa osobinama:

(1) X F,
58
 Daniel A. Romano: Naivna teorija skupova – glava 3

(2) A  B  AF  BF,

(3) AF  BF  ABF,
nazivamo filter na skupu X.
Za familiju F podskupova skupa X sa osobinama
(1) X F,
(2) A  B  AF  BF,
(3) ABF  AF  BF,
kažemo da je anti-filter na skupu X

Primjeri:

(1) Neka je X neprazan skup. Familija P(X) je ideal i filter na

skupu X.

(2) Neka je xX. Familija J podskupova skupa X koji ne

sadrže element x jeste ideal u skupu X.

(3) Neka je xX. Familija F podskupova skupa X koji sadrže

element x jeste filter na skupu X.

(4) Neka je Z  X proizvoljan podskup skupa X. tada je

familija J = {Y  X : YZ  X} anti-ideal na skupu X.

(5) Neka je Y proizvoljan neprazan podskup skupa X. Tada je

familija K = {Z  X : YZ  } anti-filter na skupu X

59