KNJIŽEVNO DJELO MIROSLAVA KRLEŽE Ekspresionistički se elementi mogu zapaziti i u kasnijim dramama (Golgota,
KNJIŽEVNI ČASOPISI: Plamen, Književna republika, Pečat, Danas
DRAMA
1. dramski ciklus: Legende (Legenda, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva,
Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarotti) – simbolističke drame s
ekspresionističkim elementima
2. dramski ciklus: Galicija, Golgota, Vučjak, U logoru
- rat i poratna situacija, piščev stav je antiratni
3. dramski ciklus o obitelji Glembaj: Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda
- oslanjajući se na skandinavsku dramaturgiju Strindberga i
Ibsena, Krleža nastoji ostvariti duboku dramsku psihološku
analizu; lica se ne nalaze toliko u međusobnim sukobima koliko
u sukobu sa samima sobom
PROZA
Novele: zbirka Hrvatski bog Mars
Romani: Povratak Filipa Latinovicza
Banket u Blitvi
Na rubu pameti
Zastave
Putopisi, polemike, eseji: Izlet u Rusiju, Deset krvavih godina, Vražji otok, Moj
obračun s njima
POEZIJA: Zbirke: Pan, Tri simfonije, Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III, Pjesme u
tmini, Balade Petrice Kerempuha
Ekspresionističko stvaralaštvo Miroslava Krleže
Miroslav Krleža središnja je osobnost hrvatske književnosti 20. stoljeća. Književni
opus iznimno mu je opsežan (obuhvaća pedesetak knjiga sabranih djela) i
raznovrstan (piše pjesme, drame, romane, novele, kritike, eseje, putopise,
memoare, pokreće i uređuje časopise i enciklopedije).
Krleža se u književnosti javio 1914. godine (drama Legenda). U djelima njegove
prve stvaralačke dionice ima izrazito ekspresionističkih elemenata.
Ekspresionistička djela:
Simfonije (1917.) - crne slutnje, strah, rušenje, kliktanje, gašenje svjetla, bol,
iracionalnost.
Drama Kraljevo (tiskana 1918.) - simbolika osoba u drami, tjeskobna atmosfera,
ekspresionistički sukobi, golemo mnoštvo na pozornici, poruke o budućnosti
izrečene gromoglasno, opći nemir, gibanje, koloplet boja i zvukova, snažni efekti,
izravno ironiziranje... (ostale drame prve faze: Legenda, Saloma, Michelangelo
Buonarotti).
Galicija, U logoru, Vučjak).
Godine 1919. pokreće i s Augustom Cesarcem uređuje književni časopis Plamen.
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi
Dramski ciklus o Glembajevima obuhvaća drame: Gospoda Glembajevi, U
agoniji i Leda.
Prva drama (tri čina) dramskog ciklusa o Glembajevima
Glembajevi - bogata aristokratska obitelji koji odaju privid bogatstva, ljepote,
moći i sreće, no uistinu su lažljivci, kradljivci i ubojice)
Vrijeme radnje: ljetna noć 1913. g.,
Mjesto radnje: Zagreb, kuća bankara Ignjata Glembaje – tijekom noći (nakon
proslave obljetnice tvrtke Glembay Ltd)
Središnji dramski sukob utemeljen je na obračunu oca i sina – Ignjata i Leonea,
nakon kojeg Ignjat umire od srčanog udara, a pred jutro Leone ubija svoju maćehu
(i bivšu ljubavnicu) barunicu Castelli-Glembaj
Psihološka drama u kojoj uočavamo zaokret od kvantitativnog prema
kvalitativnom, težište je na psihološkom proživljavanju i unutarnjoj dinamici, a ne
na vanjskom događaju
Lica: Ignjat Glembaj, bankar
Šarlota Castelli-Glembaj, Ignjatova druga žena
Leone Glembaj, Ignjatov sin iz prvog braka, slikar
Sestra Angelika, bivša žena pokojnoga Leoneova brata Ivana – Beatrix
Zygmutowicz
Puba
Doktor Altman
Fabriczy…
Barboczy legenda (izrečena u prvom činu): 'Svi su Glembajevi ubojice i varalice i
svi su Glembajevi prokleti.'
(Ignjat je varalica, Leone na kraju drame postaje ubojica; ni jedan od Glembaja ne
može nadvladati glembajevsko u sebi)
Leone Glembaj prezire sve Glembajeve i sve glembajevsko pa misli da je drukčiji
(nalik na svoju majku), no na kraju drame u njemu pobjeđuje njegovo naslijeđe –
u trenutku kad ne može savladati svoj bijes i osjećaje, Leone ubija svoju maćehu
barunicu Castelli.
Miroslav Krleža – Povratak Filipa Latinovicza
Prvi Krležin roman i prvi cjeloviti moderni roman u hrvatskoj književnosti -
napisan je 1932.
Radnja romana odnosi se na razdoblje između 1920. i 1930. godine. Sam roman
obuhvaća nekoliko mjeseci.
Osnovni je motiv Filipov povratak u djetinjstvo i zavičaj. (Svitalo je kada je
Filip stigao na kaptolski kolodvor). Vezan je uz retrospektivu prijeđenog puta u
životu. To je zapravo proustovska tema –Filip se vraća u rodni kraj i u djetinjstvo
(nakon što je 23 godine izbivao od kuće jer ga majka nije pustila nakon što je tri
dana i tri noći lumpovao s javnim ženama i kelnericama).
Filip oživljava i intenzivno proživljava bolna sjećanja iz djetinjstva, i to u prvom
redu osjetilno. Taj moderni europski intelektualac iznimno je senzibilna, nesretna i
emocionalno nestabilna ličnost.
Roman pripada monološko- asocijativnomu tip romana, jednim dijelom i
romanu-eseju, jer u njemu ne prevladava fabula, nego asocijacije i unutarnji
monolozi te brojni eseji o umjetnosti i slikarstvu.
Kompozicija romana je trodijelna:
1. Filipov dolazak u Zagreb i sjećanje na djetinjstvo
2. Filipov odlazak u Kostanjevec
3. Boravak u Kostanjevcu, psihološke studije Bobočke, Baločanskoga i
Kyrialesa.
Filip je intelektualac, slikar , nesiguran u vlastiti identitet. Opterećen je nizom
osobnih kompleksa. Muče ga pitanja tko mu je otac i kakva mu je majka. Prema
majci osjeća odbojnost i prezir jer je ona prema njemu uvijek bila hladna, a
kulminacija (vrhunac) je bio kad ga je izbacila iz kuće zato što joj je ukrao novac i
potrošio ga na bludnice. Pitanje o ocu zatrovalo mu je cijelo djetinjstvo. Iako na
kraju romana saznaje da mu je otac plemić Liepach, to ne mijenja ništa u njegovu
životu. Tražeći majku, Filip se našao u Kostanjevcu u krugu bizarnih osoba koji su
pojačali njegove nemire i izazvali nove krize.
Filipova je majka trafikantica Regina, u njegovu djetinjstvu bila je hladna i
tajnovita, no sada želi prisan odnos s Filipom. Pričalo se za nju da je promijenila
mnogo muškaraca i vezali su za nju pojam bludništva.
Bobočka je žena sumnjive prošlosti koja Filipa neodoljivo privlači, čeka je
tragičan završetak života.
Kyriales – doktor filozofije , bivši Bobočkin ljubavnik , uvijek u sukobu s
Filipom, završava život samoubojstvom.
Baločanski od uglednog odvjetnika dolazi do propalog građanina živeći od
Bobočkine samilosti. Na kraju romana oduzima joj život groznom smrću.
(Baločanski pregrizao joj je grkljan)
Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha
Zbirka pjesama na kajkavskom dijalektu, objavljena 1936. godine (30 pjesama),
dopunjena 1946. (s još četiri pjesme).
Godina izdanja 1936. – znakovita je jer je to bilo upravo stotinu godina nakon
jezične reforme Ljudevita Gaja i prihvaćanja štokavštine kao temelja književnog
jezika.
U baladama je riječ o ljudskoj patnji, stradanju, stalnoj ugroženosti podređenih.
Ključni protagonist djela je anonimni pučki kolektiv. Riječ je o hrvatskom
povijesnom usudu kroz vjekove.
Središnji lik djela je Petrica Kerempuh, lik iz europske književne tradicije
(varijanta Tilla Eullenspiegela, o kojemu je knjigu napisao Jakov Lovrenčić
Petrica Kerempuh iliti čini i živlenje človeka prokšenoga, 1834. g,). Taj je lik
poprimio brojne značajke kajkavske sredine. On je pučki zabavljač, 'prokšenjak',
dosjetljivac, lakrdijaš, otkrivatelj i kažnjavatelj ljudske gluposti.
Ime: kerempuhi su crijeva, drobina, trbuh, vamp, kalapura, kerepuv je očišćeni
želudac, fileki. U prenesenom smislu Kerempuh je čovjek lukavac, spretan,
ispičutura, prokšenjak, lakoumnik, vragolan, podvaljivač.
Kerempuh je simbol kmetske sudbine, komentator pučke i cjelokupne hrvatske
drame kroz stoljeća, no istodobno je komedijaš, cinik i satirik, promatrač
kajkavske svijesti koja se u svijetu balada manifestira logikom i filozofijom
ponajviše nenasilnog otpora, negacijom svega postojećeg.
Kerempuh slika ljude takve filozofije, ali ih ujedno i osporava. On je u baladama
diskretno nazočan, no njegova nevidljiva prisutnost prožimlje čitavo djelo.
JEZIK BALADA Krležina je tvorevina.
Dva izvora jezika: 1.> Doživljaj kajkavskog jezika – preko govora svoje bake
Terezije Goričanec, podrijetlom iz Varaždina; 2. > Studijsko proučavanje
kajkavske knj. i jezične baštine – stari kajk. rječnici (Belostenec – Gasophylacium;
i književna djela starih kajkavskih pisaca – I. Pergošić, T. Brezovački i drugi.
TEMA
Neposredan povod nastanku Balada bio je rat u Španjolskoj, no to je zapravo
povijest prikazana s motrišta pobijeđenih, žrtava. Hrvatsku povijest u tim
pjesmama pripovijedaju njezini tragični, anonimni sudionici.
Tematski slojevi Balada:
> Seljačka buna 1573. g. (i druge seljačke bune od 16. do 19. st.)
> Višestoljetna turska osvajanja i pustošenja hrvatskih krajeva
> Socijalni status hrvatskog puka
> Povijesna i politička slika Hrvatske od davnina do suvremenosti
> Tragična sudbina kajkavskog jezika (koji je u ilirizmu tragično isključen iz svoje
kulturnopovijesne pozicije) – Planetarijom – osuda Gaja i njegova čina