problemi Tomo Veres $TO JE TEOLOGIJA U TOME AKVINSKOG? Povijesno-doktrinarna vaknost ovoga pitanja Tomina teologijska misao nesumnjivo je znagajna i odluéna pre- kretnica u povijesti teologije. Ta misao usvaja ceLnje i dostignua cje- lokupne dotadainje teologije, kréanske i filozofijske, istotne i zapadne, ali joj istodobno otvara i nove vidike i utire nove putove. U demu se sastoji novost Tomine teologijske mish? Poznavaoci raz- litito odgovaraju na to pitanje — prema tome s kojeg mu stajalista pri- stupaju. M. D. Chenu istitée da je Tomina novost u tome to je teo- logijsko razmisljanje uzdigao na razinu prave znanosti u smislu Aristo- telova pojma éemariuy (znanost).! To znadi da je teologija po prvi put u syojoj povijesti jasno odredila predmet, metodu, cilj i granice svoga istrazivanja, $ povijesnog stajalista to znadi da se konatno oslo- bodila od odzedenog teologijskog pijetizma, augustinovskog simbolizma, te biblijskog fideizma i pozitivizma koji su s nekim apriornim nepo- yjerenjem gledali na upotrebu ljudskog razuma i filozofije u teologiji. U Tome je teologija postala sposobna da, poput ostalih znanosti, otkriva nepoznato (ignotum) na temelju onoga $to je poznato (notum) u njezinim prirodnim i natprirodnim polazistima.? Dorasla je da trazi ono istinski novo Sto je svagda skriveno kao moguénost u onome $to je bilo i Sto jest; sazrela je, drugim rijetima, da ozbiljnom povijesnom miilju, a ne samo svojevrsnim priZeljkivanjima i imperativima, sudjeluje u stvaranju novoga svijeta. 1 Usp. La théologic comme science aw Xille siécle, Paris, Vrin 19573, str. 9, 27— 31, osobito 68—80. 2 Usp. Summa theologiae 1, q. 1, a. 7, ad 2m; In hbrum Boetit de Trinitate Expositio, Proocmium, 4. 2, a. 2, &. 338Chenu nadalje svraéa pozornost na epohalno znagenje Tominog te- ologijskog obrata u vrednovanju prirode(pi's).8 Dok je prethodna teolotka misao vite ili manje potiskivala prirodu kao ishodiste osebujnog ubivanja da bi jaée istaknula potpuni suverenitet natprirode, Toma je vratio prirodi njezin izvorni smisao samoniklosti i primjerene bivstvene samostalnosti, bez straha da ée se takva »grtki« shvadena priroda poja- viti kao takmac Boga i natprirode. Drukéije odreduju novost Tomine teologijske misli K. Rahner i J. B. Metz. Po njihovu mifijenju korjenit obrat Tomine misli_ treba uaziti izvan pojedinih kategorijalnih stavova u sveobuhvatnom iskonu svakog Ijudskog miSljenja i djclovanja. Taj je iskon »cjelina njegove mislie (Das Ganze seines Denkens), to jest >duh njegova mifljenja« (Denkform), ili jo$ odredenije »razumijevanje Bitka« (Seinverstindnis). U tom smishi Metz zastupa naizgled neobitnu tezu da je Tomina misao formalno, po svom duhu »antropocentritnax, dok je matcrijalno, po svom sadréaju »teocentritnas.4 Definitivno napuitanje helenistickog koz~ mocentrizma u korist kr&éanskog antropocentrizma predstavljalo bi, pre- ma Metzu, bitnu odliku i odrednicu Tomina razumijevanja svega po- stojeceg. No Sto je sam Toma Akvinski mislio 0 naravi teologijskog razmi- §janja? Kako je on zami3ljao teologiju? S metodskog stajalista naj- adekvatniji odgovor na to pitanje dobit éemo ako obratimo pozornost na onaj Tomin tekst u kojemu on izravno i cjelovito razraduje pitanje >o naravi teologijes. Taj tekst je nesumnjivo prvo pitanje Sume tcologije »De sacra doctrina: qualis sit et ad quae se extendat? — O svetoj nauci: kakva je i {to obuhvaéa?« To pitanje postoji odnedavna i u hrvatskom prijevodu', pa je sada njegova problematika dostupna i naSoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti. Cilj je ovoga pokuSaja da ukaze na osebujnost Tomina pojma teo- logije u tom prvom pitanju Swme teologije i da upozori na jednu od- sudnu — da ne kaZem: kobnu — preobrazbu toga pojma, koja se doga- da od 14. 1 15. stoljeéa do natih dana. I. Sacra doctrina — Sveta nauka Prvo pitanje Sume teologije »o samoj svetoj nauci« redovito se shvaéa kao pitanje »0 naravi teofogije«, kao Tomin »uvod u teologiju« ukolike je ona Vudska znanost, Ijudski govor 0 Bojem goveru, Struk- ¥ Usp. Introduction @ Pétude de saint Thomas d’Aquin, Paris, Vein 19542., str. 29—31. ‘Usp. JB. METZ, Christliche Anthropozentrik, Uber die Denkform des Thomas von’ Aquin, Fiafthrender Essay von K. RAHNER, Miinchen, Késel-Verlag 1962., str. 17, 211 47. * Usp. "TOMA AKVINSKI, © filozofiji, Sto je teologija? Postoji Hi Bos?, « Zhornik_u povodu 700. obljctnice smrti sv. Tome Akvinskoga, Zagreb, Dominikanski provincijalat 1974. str. 264-278. — U posebnom otisku str. 26—40. 339tura kasnije srednjovjekovne, novovjekovne i suvremene teologije po- diva upravo na takvom shvadanju toga Tominog epistemologijski temelj- nog pitanja. Ali ako pozorno protitamo svih deset Glanaka toga pitanja, uvjerit ¢emo se da je Tomin pojam »svete nauke« mnogo Siri i bogatiji nego pojam teologije kao ljudske znanosti. »Sveta nauka« ovdje Eesto ozna- éuje i samo Sveto pismo i teologiju kao znanost, a u ostalim To- minim djelima i propovijedanje kr8éanske poruke i svaki drugi oblik priop¢avanja Bozje objave.s Rijet je, dakle, o jednom cjelovitom i ra7- novrsnom sustavu priopéavanja Bofje objave, u kojemu glavni i izvorni dio predstavlja Sveto pismo, dok su teologija kao znanost, propovije- danje i ostali oblici izlaganja Objave izvedeni, interpretativni dijelovi te doktrinarne cjeline. Pogledajmo samo nekoliko tekstova u kojima Toma pojmom »svete nauke« oznatuje i Sveto pismo! U drugom tlanku gitamo da sveta nattka raspravlja o pojedinostima, kao, na primjer, o djelima Abrahama, Izaka i Jakova, zato »da bi se istaknuo ugled onih Ijudi po kojima nam je bila priopécna Bozja objava, na kojoj se temelji Sveto pismo odnosno sveta nauka (sacra Scriptura seu doctrina)«.7 Ovdje je izvjcsno poistovjecivanje Svetog pisma sa sve- tom naukom oigledno. U éetwrtom Elanku izridito pike da se »sveta nauka dijeli na Stari ina Novi zakone (sacra doctrina dividitur per legem veterem et no- vam). I smisao toga teksta neposredno je jasan, pa ga mozemo ostaviti bez komentara. Deveti i deseti Elanak, od kojih prvi pita »Smije li se Sveto pismo sluZiti metaforama?«, a drugi »tma li jedan tekst Svetog pisma vie ynatenja?«, takoder nesumnjivo svjedote da Sveto pismo ima neSto za- jedni¢ko sa svetom naukom. Ta su dva tlanka oduvijek bila zagonetna za tumade Sume teologije zbog njihova literarnog polokaja i teolotkog sadréaja, jer nisu mogli dokuditi za8to Toma u njima »iznenada prekida« raspravu o svetoj nauci te govori o Sverom pismu. No prema nafoj in- terpretaciji Tomina pojma »svete nauke« ta dva élanka uopée ne preki- daju raspravu o svetoj nauci, nego posve logitno govore o njezinu glav- nom i izvornom dijelu, Sve u svemu: paljivo ditanje svih deset danaka prvog pitanja Su- me teologiie mo%e svakoga dovesti do iznenadujuée spoznaje da Toma Akvinski éesto pridaje neko slitno znatenje izrazima »sveta nauka« (sacra doctrina), »Sveto pismo« (sacra Scriptura) i »ova znanost« fhaec * Usp. ¥, CONGAR, +Tradition und »Sacra doctrinas bei Thomas von Aquin, u Kirche und Uberlieferung, Herausgegeben yon J, Betz und H. Fries, Freiburg i. Br. Herder 1960., str. 170-210. — U Tominu pojmu ssvete navkes treba pomnjivo r2z- likovati seera od sancta i doctrina od scientia, Tu sam raztiku razjasnio u svome prijevodu navedenom ovdie u bilj. 5, str. 264, bi 7 Usp. odg, 2. — Podertao T. V. ® Usp. 2. razlog. — Podertao T. V. 340scientia).® Poslije éu pokuSati ukazati na razlog slitnoznagnosti i medu- sobne zamjenljivosti tih izraza. Taj problem, koliko znam, jo$ nije ni postavljen, a kamoli rijeSen. Ali osim terminologije svjedogi i doktrinarni sadr2aj cijeloga prvog pitanja Sume teologije da sveta nauke u Tome oznatuje u prvom redu Sveto pismo, a tek u izvedenom smislu teologiju kao tjudsku znanost, Pogledajmo to poblize! U prvom élanku Toma postavlja tezu da je »za ljudsko spasenje bila neophodno potrebna neka nauka koja se temelji na Botjoj objavi« (necessarium fuit ad humanam salutem esse doctrinam quamdam secun- dum revelationem divinam). Ta nauka otigledno ne move biti teologija teologa, jer ona uopée nije potrebna za fjudsko spasenje. Ali ta nauka takoder nije sama Bo%ja objava. Ona se samo temelji na Objavi, ona je samo »secundum revelationem diviname. Sto bi, dakle, mogla biti ta Tomina nauka koja u ovome tekstu nije ni teologija teologa, ni sama Objava, nego je tek utemeljena na Bo¥joj objavi? Ta je nauka, kako fitamo u razlogu protustava (Sed contra) koji navodi rijeti apostola Pavla, »svako Pismo od Boga nadahnuto« (omnis seriptura divinitus in- spirata}. Iz Tomina odgovora u sredifnjem dijelu Uanka mozemo, nada- je, razabrati da se Sveto pismo s punim pravom naziva svetom naukom, jer ono na temelju Bozje objave poutava (docet) govjeka o onome Sto je disto razumski i filozofiiski nedokudivo, transcendentno (quaedam quae rationem humanam excedunt). Podimo dalje! Veé i Jetimi€an pogled u slijedecih sedam lanaka takoder pokazuje da ni u njima nije rijeé prvenstveno i iskljudivo o te- ologiji kao Ijudskoj znanosti, nego i o Svetom pismu, ukoliko je izvorni dio svete nauke. Prema drugom tlanku sveta je nauka svojevrsna znanost (scientia). Ona, naime, u otkrivanju svojih istina polazi od nekih temeljnih natcla koja joj je objavio Bog (principia revelata sibi a Deo). Ona, dakako, samo vjeruje u ta nagela, odnosno u BoZje znanje (scientia Dei) iz ko- jega izviru, ali po samo tom »vjerovanju u nagela« sveta nauka nije i ne moée biti neznanstvena, jer su i neke ljudske znanosti po svojoj strukturi takve da vjeruju, neobrazlofeno prihvaéaju natela drugih, sebi episte- mologijski nadredenih znanosti. Na primjer — ka¥e Toma — nacrtna geometrija bezrezervno prihvaéa naéela opée geometrije, a glazba natela aritmetike.!0 No, u slufaju svete nauke za Tomu nema nikakve dvojbe da se vjera u objavljena naéela i razlaganie tih nagela u prvom redu odnosi na apostole i proroke, po kojima je Objava priopéena i koji su autori Svetog pisma.!t Prema tome, razlaganje tih naécla u Svetom pismu nuzno je obiljezeno, po Tomi, strukturom svojevrsne znanosti. &, 3, ali protiv i odg.; él 4, 2. razlog; * Usp. &l. ty ali protivs el. 2, ody. 2: 49 1. 1 2, razlog, ali protiv i od; &. 5, ali protiv; EL. 7, 2. razlog: a. 8, od a. 10, ode. ¥© Usp. al. 2. odg. —- Smisao i povijesnu uvjetovanost Tomina primjcra s glazbom i aritmetikom protumagig sam u svome veé spomenttom prijevodu na str. 266, bilj. 7. Usp. a. 2, odg. 2 i al. 8, odg. 2. 341U treéem lanku tvrdi se da je sveta nauka jedinstvena znanost, jer Sveto pismo svu zbilju promatra s jedinstvenog gleditta Bokje objave i svu njezinu raznolikost sabire u BoSjoj objavljivosti. Sveta je nauka, nadalje, istodobno teorijska i praktiéna znanost, jer se temelji na Bozjem znanju koje »istim znanjem spoznaje sebe | svoja djela« (usp. dl. 4., odg.). Prema petom élanku svcta nauka nadilazi sve teorijske i praktiéne znanosti, jer, s jedne strane, njezina sigurnost pogiva na nepogretivo} Bodjoj spoznaji svega postojeceg ukljutivsi i ono »$to je preko krajnjih granica Ijudskog razuma«, s druge strane ona te¥i k potpunom praktié- nom ostvarenju svih Ijudskih j nadljudskih moguénosti covjeka. Sesti dlanak razlade tezu da je sveta nauka mudrost (sopiz)u punom smislu rijedi. Ona, naime, ima u vidu najdublji uzrok svega po- stojeéeg: Boga. Sve prosuduje i najradikalnije stavlja w pitanje sa. staja~ lita kao uzroka (atcia), i to ne samo ukoliko je dostupan filozo- fijskom migljenju, nego ukoliko je on sim svoju samospoznaju Ijudima priopcio Objavom. Sedini “lanak konatno sa¥imlje prethodne misli u postavei da sveta nauka svemu pristupa pod vidom Boga, najskrovitijeg. pratemelja zbilje i mi8ljenja, ukoliko se on na bilo koji nagin objavijuje. U osmom élanku Toma dodaje da se sveta nauka u izlaganju obja- vijenih natela sluzi, dakako, svim moguénostima razloZnog liudskog mi- 8jenja, kao kto vidimo, na primjer, u poslanicama apostola Pavla, ali je njezin konaéni razlog u pogledu tih nagela dinjenica i auktoritet Botje objave, koja je priopéena apostolima i prorocima, te utvrdena uw kanon- skim knjigama Svetog pisma. No kamo smo mi to dospjeli izla%uéi Tomin pojam »svete naukes? Do tudne i nage teolofke navike zbunjujuée teze da je prema njemu i Sveto pismo svojevrsna nauka i znanost utemeljena na nadelima Bozje objave? Svakako. No taj nas rezultat nece zbuniti, koliko god izgledao neobigan i hermeneutitki moderan, uzmemo li u obzir Tominu misao o odnosu izmedu Objave i Svetog pisma. Prema njemu, naime, Sveto pismo kao literarno djelo nije istovjetno s Objavom, nije po svome literarnom izgledu sama Bolja objava (ipsa revelatio divina). Objava je samo pri- sutna u Svetom pismu kao njegov temelj. »Boja objavae (revelatio di- vind) jo tek osnova »na kojoj se temelji Sveto pismo odnosno sveta na- uka« (super quam fundatur sacra Scriptura sex doctrina).2 Prema Tomi Akvinskom Objava je izravno prisutna samo u nekim temeljnim isti- nama Svetog pisma koje on, slijededi teologe Zapadne Crkve, zove »dlan- ci vjere« (articuli fidei)38 Sva je Objava sadr¥ana u dvjema pratemelj- nim vjerskim tajnama: u tajni bo%anstva (occultum divinitatis) iu tajni Kristova dovjeitva (mysterium humanitatis Christi), od kojih svaka 42 Usp. el. 2, odg. 2. 18 Teolozi Istofue Crkve su vélanke vjerce nazivali Biymxr%. 342obuhvaéa sedam osnovnih clanaka vjere koji konkretiziraja BoZju ob- javu.4 Bog je autorima Svetog pisma, to jest apostolima i prorocima, ne- posredno objavio samo te temeljne vjerske tajne. A oni su svojim rije- dima i djelima dalje izlagali objavijivost (revelabile) tih polazignih tajna, te su tako izravno ili neizravno sazdali, izmedu ostalog, i Sveto pismo kao »nauku« j »znanost«. Sveto pismo je »nauka« u tom smislu so priopéuje neke spoznaje i djela koja Eovjek svojim vlastitim silama ne bi mogao dokutiti ni izvesti. Ono je takoder »znanost« ukoliko su apo- stoli 1 proroci polazedgi od onoga $to su spoznali Objavom, otkrivali i razlagali neke njezine nepoznate sadr?aje, znadenja ili njihove povijesne veze."3 Toma pokazuje, na primjer, kako apostol Pavao u Prvoj posla- nici Korinéanima 15, 12 sl. polazeéi vod Kristova uskrsnudéa izvodi do- kaz kojim obrazla%e sveopée uskrsnude« (ex resurrectione Christi arga- mentatuy ad resurrectionem communem probandam)3® U svojim tuma- éenjima Svetog pisma Toma nerijetko ukazuje kako ovaj ili onaj pisac neto »dokazuje« (probat) i kako razloZno »razmislja« i »zakljucuje« (syllogizat).!7 1 ne samo to. On upozoruje na injenicu da se apostol Pavao sluZi i miSljenjem filozofa kako bi razjasnio objavijenu istinu o Stvoritelju_ svijeta: »sveta se nauka sluki i autoritetom filozofa, kada, naime, prirodnim razumom dolaze do spoznaje istine. Tako Pavao u Djelima apostolskim 17, 28 navodi Aratovu rijet: vkako su to rekli i neki vaXi pjesnici — od njega potjecemo« (etiam auctoritatibus philo- sophorum sacra doctrina utitur, ubi per rationem naturalem veritatem ca- gnoscere potuerunt; sicut Paulus, Actuum 17, 28, inducit verbum Arati dicens: sicut et quidam poetarum vestrorum dixerunt, genus Dei si- mug) 38 Naglasimo, dakle, ponovno da prema Tomi Akvinskom Sveto pi- smo nije u svim svojim dijelovima podjcdnako Bozja objava. U njemu ima samo nekoliko temeljnih vjerskih tajna koje je Bog izravno objavio apostolima i prorocima, ali je posvuda na djelu i njihovo izlaganje tih tajna!? Stovi$e, u Svetom pismu je prisutna i neka filozofijska misao, premda samo na njegovim rubovima. To znati da je i Sveto pismo neka znanost«, to jest otkrivanje nepoznatoga na temelju Objavom spoznate istine. No buduéi da tu istinu apostoli i proroci nisu mogli spoznati razgovijetno, morali su je svojom vjerom prihvatiti i utemeljiti na sve- 4 Usp. Summa th, HT, 9. 1, a 8, ¢. — Tomino razumijevanje Objave, inspiracije i Svetog pisma trebalo bi promisliti polazeci od njegova shvadanja »tla- naka vjeree. Ovdie ti problematiku ne mokemo ni nateti. _ : # Usp. a. 2, odg. 2 i El. 8, 0dg. 2. — Ovoj prema Tomina miffieniy presudn ulozi apostola i proroka u konstituiranju vsvete vautkee takoder bi trebalo posveri posebnu i temeljita studiju. 1 Usp, al. 8, odg. ¥ Usp. Super Epistolam ad Romanos Lectura, c. VIF, Jec. 1, n. 614: “Et inducit duos syllogismos — | izaosi dva zakliudna postupka«. 8 Usp. a. 8, odg. 2 ; 1 Katemo, dakle, s Teidentinskim saborom da je Obiava — iaspiracija_posuude prisutna u Svetom pismu, ali nije podjednako prisuina u svim niegovim dijelovima. 343obuhvatnom znanju beskonatnog Bokjeg uma. Zato je, prema Tomi, sveta nauka svojevrsna »podredena znanost« (scientia subalternata), koja je postedovanjem vjere apostola i prorok& utemeljena na Bozjem znanju (scientia Det). Sa¥imajudi dosad reteno, moZemo kazati da u Tome Akvinskog p movi »sveta nauka« i »ova znanost« obiljeZuju u prvom redu Sveto pi- smo ukoliko priopéuje i izlae Bo%ju objavu, a tek u izvedenom smishu teologiju kao ljudsku znanost, kao teologiju teolog’. Takoder treba pri pomenuti da u Tome ni izraz »theologiae ne oznatuje uvijek teologiju teologa, nego prilitno esto »govor o Bogue (sermo de Deo) koji je na djelu u Svetom pismu. Kada, na primjer, Toma u Swmi teologije 1, p. 1, el. 4, odg. 2 razlikuje »teologiju koja spada u svetu nauku« (theologia quae ad sacram doctrinam pertinet) od »teologije koja je sastavni dio filozofije« (theologia quae pars philosophiae ponitur), onda misli prije svega — ali ne iskljudivo — na razliku izmedu tcologije prisutne » Sve- tom pismu i Aristotelove Seohyouh u Metafizici20 U prilog tome mo- Yemo navesti i jedno mjesto iz njegova tumagenja In librum Boetti De Trinitate Expositio, Lect. 11, q. 1, a. 4, c., gdje se izritito govori o »te- ologiji koja se izla%e u Svetom pismu« (theologia quae in sacra Scriptn- va traditur) i o »teologiji Svetog. pisma« (theologia sacrae Scripturae).2 Napokon, u njegovu tumagenju knjige Psalama In Psalmos, Prooemium, nedvosmisleno jasno pife: »Ova knjiga (tj. Psalama; op. T. V.) sadrii opée gradivo cijele teologije« (hic liber materiam generalem haber totivs theologiae). Rezultat natega dosadainjeg istrativanja pokazuje, dakle, da je uobigajeno shvadanje Tomina pojma »sveta nauka« kao iskljutivo ili u prvom redu Ijudske znanosti neodr¥ivo. To shvadanje vlada, medutim, jo8 i danas kao neprijeporna samorazumljivost. Ono se osobita uévrstilo u burnim predratnim teolo’kim raspravama o naravi teologije kao zna- nosti22 Tek se u posljednjih dvadeset godina tv i tamo pojavijuju stu- dije © pravom znatenju pojma »sacra doctrina« u Tome Akvinskog, no one ostaju uglavnom na filolotkoj razini23 Buduéi da smo u ovome napisu 39 Usp. Knj. VI, pogl. 1, 1026 a 19. ¥ Od suvrementh teologa ovim se Tominim mislima, s nagelnog teologiiskog stajaliita, najvise priblizio K. RAHNER u svojoj studiji Theologie im Nexen Testament, u Schriften zur Theologie, Einsiedeln, Benzinger 1962. sv. V, str. 3353. # Usp, M.D. CHENU, La théologie comme science aw XHle siécle, u Archives d bist, doct. et litt. du m. age, p. 11, 1927, ste 31—71; ]-Fr. BONNEFOY, La théologic ‘comme science et Pexplication de ta foi selon S. Thomas d’Aquin, u Ephem. theol. Iooan, XIV (1997), see, ABI 446, 600-631; KV (1998), 491-16 L. CHARLIER, Un essai sur le probleme ibéologiqne, Thuillies 1938; P. WYSER, Theologie als Wissenschaft, Salzburg. Pustet 1938.; R. GAGNEBET, La nature ‘de la théologie spéculative, u Revue thomiste, XLIV (1938), str. 139, 213-255, 645674, *1 Usp, G, VAN ACKEREN, Sacra Doctrina, Romae 1952.; Y, CONGAR, srudija nav. v bibl. 6.1 Le moment séconomiques et le moment sontologiques dans la Sacra Doctrina, u Mélanges Chenu, Paris, Vrin 1967., str. 135—187; £, MENARD, La Tradition, Broges-Paris, Desclée de Brouwer 1964, osobito str. 114—119. 344ukazali na precizni doktrinarni sadriaj toga pojma, smatramo nepotreb- nim ulaziti u rasprava sa zastupnicima teorije o »svetoj nauci« kao te- ologiji teologa. U spomenutim raspravama o naravi teologije jedino iznenaduje ne- doreéen i u zakljudcima nedosljedan stay velikog poznavaoca Tomine misli M. D. Chenua. U svom poznatom djclu La théologie comme sci- ence au XIII" siécle, 3. i2d., on priznaje da »sveta nauka... nadilazi po- sebno tehnitko znatenje koje se danas pridaje rijeti veologija« (str. 79.). ‘Vakoder uvida da u Tome izrazi »sveta naukas, »Sveto pismos i »teo- Jogija« imaju neko isto znagenje (str. 38., 66. i 79.). Ali ga te ncobitne Ginjenice ne uznemiruju: »nama taj rjetnik ne stvara neprilike« (str. 66.). Zakwo? Zato sto Chenu misli da je ista terminologijska neodredenost prisutna iu djelima Tominih suvremenika i prethodnika, kao u Aleksan- dra iz Halesa (str. 38.), Alberta Velikog (str. 42.), Fischacrea (str. 47.), Kilwardbya (str. 51.) i sv. Bonaventure (str. 58.). Prema tome, zaklju- fuje Chenu, ta je posvuda ratirena terminologijska neodredenost morala imati svoj utjecaj ina neodredenost Tomina teologijskog rjecnika. Chenu je svjestan i kasnijih srednjovjekovnih rasprava izmedu tomist 0 iz- vornom smislu »svete nauke«, ali prihvaéa bez odredenih razloga mi- Sljenje Joannesa de Sancto ‘Thoma »sve do njegova rjetnikas (str. 83., bilj. 2). Cini se, medutim, da su interpretatori Tomina pojma »sacra doc- trina« kao prvenstveno ljudske znanosti morali obratiti veéu pozornost uprave na tu terminologijsku »ncodredenost« i »zbrku« u prvom pitanju Sume teologije. Morali su se takoder zapitati nije li ta terminologijska »zbrka« zapravo rezultat povijesne neprimjerenosti njihova interpreta- menta, ukoliko, naime, Sumi teologije predutno pripisuju noveyjekovni pojam teologije, kojega tamo nema. Morali su, naposljetku, pretposta- viti da Toma, njegovi suvremenici i prethodnici svjesno i namjerno upo- trebljavaju kao sliénoznatne izraze »sveta naukas, »Sveto pismox« i »ova znanost«. Ako je u pryom redu simo Sveto pismo naika koja priopéuje Bozju objavu, ako je ono znanost u tom smislu da apostoli i proroci u njemu izlazu i razla%u objavijivost temeljnih vjerskih tajni (articuli fidei), onda je izvjesna medusobna zamjenljivost tih pojmova posve ra- zumljiva stvar. Ved smo nekoliko puta naglasili da Tomin pojam »svete nauke« obuhvada i teologiju kao Ijudsku znanost, ali tek kao njezin izvedeni, interpretativni dio, Toma u Sumi teologije ne postavlja posebno pitanje ko je teologija kao znanost teolog. Njezina je struktura odredena unu- tar »svete nauke«. Oti8li bismo predalcko kad bismo htjeli detaljno iz- lo¥iti Tomin pojam teologije kao ljudske znanosti. No moramo istaknuti bar ove njegove glavne misli: a) Teologija teologd mora uzcti za svoje polazi’te ono ¥to su apo- stoli i proroci primili Objavom i §to je polaziste vjere svih vjernika, to jest temeljne vjerske istine: articuli fidei. Njezin je zadatak da ih izla%e, razlaze i neprestano ograduje od negativnih tajnovitosti Ijudske egzi- 345,steneije, kao $10 su besmislice, utopije i razni mitovi (»prige i bajke<). Povijest teologije svjedodi da je ona od svojih podetaka do Tome Akvin- skog odnosno do nominalizma (14. stoljece) sva bila usredototena na vdlanke vjere«.2 b) Teologija mora pratiti povijesni rast temeljnih vjerskih istina’s i sudjelovati u njihovoj povijesnoj adekvatnoj interpretaciji i formu- laciji za »ovdje i sadas. U tom povijesnom uskladivanju »tlanaka vjere« mjerodavan je Vrhowni swegenik (Summus Pontifex) kad se pokave po- trebnim da se oni formuliraja za cijelu Crk. c) Teologija ne moze uzeti za svoje polaziste Svero pismo kao ne- diferenciranu knjiZevnu cjelinu u kojoj bi posvuda podjednako bila pri- sutna BoZja objava, Postavi li teologija kao svoj glavni zadatak razumi- jevanje i provodenje u djelo tako shvaéenog Svetog pisma, ona time pre- futno i kobno izjednatuje temeljne vjerske istine s ostalim elementima Svetog pisma. Tako svi elementi Svetog pisma bivaju gotovo podjed- nako mjerodavni za vjeru i Zivot Crkve: objavljeni, antropologijski, sociologijski, nacionalni, kuleurni, jezitni itd27 Tada teologija nuzno zastupa nediferencirano natelo opéeg povratka »k izvorimac, u zlatno doba »potetka«, kao vrhovni zakon Zivota Crkve. Dosljedno tome, pre- tedno se kritiki odnosi prema sadaSnjem povijesnom trenutku Crkve i uglavnom prema cijeloj njezinoj proSlosti, obeéavajuéi temeljitu »obno- vue u »povratku k samim izvorima«, a ne primjecujuéi da zapravo vude natrag, da arhaizira i judaizira cijelu Crkvu.28 Takva je teologija nuzno nepovijesna: romantigarska u pogledu sizvora« i »potetakax Crkve, a utopijska ili apokaliptigna » pogledu njezine buduénosti. d) Razlika izmedu »svete navke« apostola i proroka, s jedne strane, i teologije tcolog’, s druge strane, u tome je Sto je prva normativna za vjeru Crkve, a druga nije: »...samo takozvanim kanonskim knjigama Svetog pisma odajem takvo poktovanje — ka%e sv. Toma navodedi sv, Augustina — da nepokolebljivo vjerujem da se nijednom njihovu piscu pri pisanju nije potkrala zabluda. A ostale pisce tako ditam da im pisanje ne smatram istinitim samo zato to su oni tako mislili ili pi- sali, ma kakay bio inade stupanj njihove svetosti i uéenosti« (Solis eis Scripturarum libris qui canonici appellantur, didici hunc honorem de- ferve, ut nullum auctorem eorum in scribendo errasse aliquid firmissime credam, Alios autem ita lego, ut, quantalibet sanctitate doctrinaque prae- polleant non ideo verum putem, quod ipsi ita senserunt vel scripserunt.)% 2 Usp, J. R. GEISELMANN, Dogma, u Handbach theologischer Grundbegriffe, sv. 1, Miinchen, Késel 1962. str. 225—241; A. GRILLMEIER, Von Symbolum zur Summa, v zborniku nav. u bil}. 6, str. 119—169. 2 'Usp. Summa th., HII, q. 1, a. 7, © Usp, Isto, a. 9. *T Usp, Isto, I, q. 29, a. 3, ad im; IIL, g. 35, a. 4, ad 1m ied. vidove’ toga. procesa unas Osvrnuo sam se ukratko uw dlancima: kridanstua, u Kolo, MI, 1970,, br. 7, str. 826—829, i O ozbiljenju filo- jet, u Crkva w svijete, 1971, br. 2, str. 135—136. ” Usp. aL. 8, odg. 2.Il. Neke kobne posljedice poistovjeéivanja nsvete nauke« teologijom teologa Sto je bio glavni cilj nakega dosada’njeg istrativanja? Zar samo to da utvrdimo koji je izvorni smisao Tomina izraza »sveta nauka« u prvom pitanju Swe teologije? Zar je posrijedi bila samo »borba za rijeti«? Ni- foto! Posrijedi je mnogo vise. Rijeé je 0 zbiljskom polazistu jednog od- sudnog zbivanja u povijesti Ijudske misli na Zapadu od 14. stoljeca do navih dana. Naime, poistovjecivanje Tomine »svete nauke« s teologi- jom teolog& koje je potelo u 14. stoljeéu, a zaystilo se u 15, stoljecut, bilo je kobno 2a razumijevanje Objave, Svetog pisma, teologije kao ljud- ske znanosti, filozofije kao »sluzbenice« (ancilla) teologije, prirodnih znanosti i njihova medusobnog odnosa. Nije nam namjera da dademo cjelovit faktografski prikaz tih dogadaja koji su stubokom izmijenili_ ne samo dotadasnju teoloku sliku svijeta, nego i narav europskog mi8lje- nja uopée, Zelimo u prvom redu ukazati na teologijsku strukturu tih pre- sudnih promjena. Za polazitte ovog istrazivanja uzmimo slijedeée neprijeporne histo- rijsko-doktrinarne dinjenice: a) da Tomin pojam »svete nauke« oznaduje jedan cjeloviti i raznovrstan sustav priopéavanja Bodje objave (revelatio divina), koja izvire iz Bokjeg znanja (scientia Dei), konkretizira se u ancima vjere (articuli fidei), koji se pak razlatu u propovijedanju apo- stold i prorok’, odnosno u Svetom pismu, te uw propovijedanju Crkve iu reologiji kao Ijudskoj znanosti; b) Tomino najsustavnije teoloko djelo Suma teologije, osim spomenutih bitnih clemenata »svete naukes, inte- grira_u sebe sve glavne discipline Ijudskih znanosti kao interpretatore temeljnih vjerskih istina: merafiziku, prirodnu teologiju, filozofiju pri- rode, antropologiju, etiku, estetiku, politiku, ekonomiku, biologiju itd. To je oscbujna epistemologijska znacajka toga djela u povijesti teologije i Ijudskog mitljenja uopée; c) Prvo pitanje Sume teologije »O svetoj na- uci« i razumijevanje toga pitanja imalo je kroz protcklih sedam stoljeca presudan utjecaj na oblikovanje pojma »teologije« ponajprije u europ- skim zemljama*!, a kasnije — negdje vise, negdje manje — i u ostalim dijelovima svijeta. ® To je vidljivo npr. u tomistitkom Icksikonu Tabwla Aurea PETRUSA DE BERGAMO (+1482), koji pojmu »Theologia« (ccologa) pripisuje sva obiljezja Tomine vsacra doctrinae. Takoder u Defensiones J. CAPREOLUSA (+1444), 2vanog. »Princeps Thomistarum«. 5 Ovdje ne mislimo na utjeca} Sume teologije samo u Francuskoj, Njematkoj, Iealifi, Spanjalshoj, Englesko} 1 Portugalu, nego takoder u Polisko}, Cchoslovacko} Rumunjskoj. Q ovom su utjecaju govorili brojni predavati na Medunarodaom kon- ‘grosu, koji je odrkan od 17. do 24. cravnja o. g. u Rimu i Napuljy. ~~ Pripomenimo da je u ‘17. stoliegu ruski metropolis Petar Mogila (1596—1647) uveo prougavanje To- mine misli na Kijevska akademiju, koja ie sam osaovao, ali taj utjecai, premda se protirio na susjedne stavenske zemije nije bio duga vijeka (usp. F. DENISSOV, LE glise russe devane fe thomisme, Paris, Vrin 1936). Prof. SERGIJE STEIN bi neke Rasnije utjecaic, ali th ne razraduje (usp. Sveti ‘Toma Akvinski i’ Rusija, u Kalendar Gospine Kranice, Zagecb, Istina, 1938., str. 82-85.) 347No bududi da je Tomin pojam »svete naukes, kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju, osobito na str. 9—12., bio krajnje pojednostavnjen i pogreSno shvaéen kao »teologija teologis, cijeli sc doktrinarni sustav toga pojma i Sume teologije raspao, a njegovi su elementi samim tim stupili u nove, neobitne odnose i stvorili neku drugu, jol i danas ne- kompaktnu doktrinarnu cjelinu, Nije, dakle, rijet 0 pogretnom shvadanju ovoga ili onoga detalja »svete nauke«, ove ili one teze Sume teologije, nego je rijef o kobnom nerazumijevanju njihove cjeline. Pogledajmo samo neke posljedice toga nerazumijevanja u povijesti doktrina poslije Tome Akvinskog! 1. Bodje znanje kao osnova teologije teologd Bodje znanje (scientia Dei) je, prema Tomi, praosnova cijeloga dok- tinarnog sustava »svete nauke« (usp. str. 5, 8. i 12). Iz njega izvire Objava koju su primili apostoli i proroci. Stoga je s Tominog stajaligta u prvom redu njihova nauka »kao neki orisak BoZjeg znanja« (velut quacdam impressio divinae scientiae; usp. dl. 3., odg. 2.), dok je teolo- gi tek otisak toga blijedog otiska, $to Toma uopée ne spominje. Ali kad se u 14, i 15. stoljecu Tomina »sveta nauka« poistovjetila s teologijom teologa, Bozje je znanje nuino bilo shvaéeno kao temelj te teologije. Dosljedno tome, teologija teologd shvadala se »kao neki otisak Bozjeg znanja«. To uvjerenje, éije su muéne posljedice vidljive u pona- Sanju teologa kroz srednjovjekovnu i novovjekovau povijest i u samoj toj povijesti, jos uvijek dolazi do izrazaja na razne nadine kod mnogih teologa naSega vremena, a da i ne pomiiljaju na kobne doktrinarne, socijaine i cklezijalne posljedice toga uvjerenja. Cak i M. D. Chenu, koji je kao povjesnidar teoloskih doktrina potpuno syjestan povijesnosti i relativnosti teologije kao ljudske znanosti, pise: »Teologiji s pravom pristaje naziv ’impressio divinac scientiae’« (De droit, la théologie est ... digne d’étre appelé *impressio divinae scientiae’; usp. nav. dj. u bilj. 1, str, 77.). I dalje: »Neprekidna veza izmedu Bodjeg znanja i znanosti teologa potpuna je u ovome pogledu: impressio divinae scientiaee (La continuité entre la science de Dieu et la science du théologien reste sur ce point totale: impressio divinae scientiae; usp. str. 82.). Mote li se Tomina misao o »svetoj nauci« ofiglednije poistovjetiti s teologijom teologa i tako toj teologiji pripisati neka bo¥anska obiljezja, osiliti je apsolutistitkim ovlastima i protenzijama? Poslije demo pokuSati ukazati na neke nemile socijalne i eklezijalne posljedice toga doktrinarnog po- micanja, (Usp. str. 19—21.) 3482. Poistovjecivanje Objave sa Svetim pismom Doktrinarno pomicanje »svete nauke« na »teologiju teologd« nije poremetilo samo teolo$ko razumijevanje Bozjeg znanja, nego i razumije- vanjo Objave koja iz njega izvire. Da bismo to uvidjeli, vratimo se na onaj dio nageg izlaganja uw kojem smo pokazali da je Objava, prema Tomi Akvinskom, izravno prisurna samo u nekim temeljnim istinama Svetog pisma, koje on, slijededi teologe Zapadne Crkye, zove »tlanci vje- re« (usp. str. 7.). Clanci vjere predstavijaju Objavu u punom smislu rijedi, bitnu poruku Svetog pisma. Oni su kao »istina vjere« (veritas fidei) stoZeri i samoga Svetog pisma, te su, prema tome — to treba naglasiti, makar i ponesto $okantno za danaknji teoloski mentalitet — vakniji od Svetog pisma kao nediferencirane knjizevne cjeline, Jer »Svero pismo sadréava istinu vjere razliveno i (izrazava je) na razlitite natine, u nekim éak nejasno, tako da razabiranje istine vjere iz Svetog pisma zahtijeva dugotrajno prouéavanje i uvjezbavanje« (veritas fidei in sacra Scrip- tura diffuse continetur, et variis modis, et in quibusdam obscure, ita quod ad eliciendum fidei veritatem ex sacra Scriptura requiritur longum stadium et exercitium).22 Ali poslije Tome Akvinskog u 14, i 15. stoljeéu Objava se poisto- vjetila sa Svetim pismom kao knjiZevnim djelom, a Elanci vjere su postale sve dogme (veritates catholicae).% Do toga je poistovjedivanja dotlo zbog dva razloga. S$ jedne strane, romisti¢ki su mislioci shvatili Tominu »sacra doctrinaz kao »theologia theologorame, Stoga su je, prema kontekstu Sume teologije, ali protiv njezinog izvornog sustava, morali odijeliti od Svetog pisma (sacra Scriptura), a ovo poistovjetiti s Objavom (revelatio diving) kao polaziStem teologije. $ druge strane, taj je proces poistovje- divanja Objave sa Svetim pismom pospjelio svojevrsni panbiblicizam i fi- deizam netomistitkih i protutomistitkih mislilaca u 14. stoljeéu, kao Henrika iz Genta, Vilima Ockhama i drugih.* Prema tome, Sveto pi- smo je kao nediferencirano knjizevno djelo, — u nagelu, a znatnim dije- lom i u praksi — sa svim svojim sastavnim elementima, pojedinostima, retenicama i rijedima poéelo vrijediti kao »Rijed Bodja«, »Objavijena datost« (Donné révélé), Dok za Tomu Sveto pismo nije bilo iskljucivo Bodja Rijeé, nego takoder »sacra doctrinae i »scientiax koju Matej pri- opéuje i razla%e Zidovima, Pavao Rimljanima, Korindanima, Kolosani- ma, Efezanima itd. (usp. str. 7., 8. 1 10.), poslije Tome je knjiZevna cje- Jina Svetog pisma bila shvacena kao nediferencirana Bofja Rijeg, koja je kao takva vrhoyno mijerilo Zivota Crkve i spasonosna poruka i koja sc sa svim svojim empirijskim datostima treba navjeSdivati svim ljudima * Usp. Summa th, T—Il, q. 1, a. 9, ad Im. — Ovakvo nagelno stajaliste prema Svetom pismau zastupaju i suvremeni egzegete P. Benoit, H. Schlier i drugi, a na svoj natin | R. Bulrmann, ™ Usp. Y. CONGAR, La Tradition et les traditions, Paris, Fayard 1960., sv. 1 (Essai historique), str. 129-130; M. D. KOSTER, Von der Findung der cheologischen Grundsitze, u Einsicht und Glaube®, Breiburg, Herder 1963., ett, 271. 38 Usp, Y. CONGAR, nav. dj, str, 128-134, 4 Bivor 4 349svih vremena u svim krajevima svijeta. 1, $to je osobito vazno za nau tezu, tako shvaceno Sveto pismo bi postavljeno za polazitte teologije teologa. Nemoguée je u okviru ovoga napisa ukazati na sve posljedice toga doktrinarnog pomicanja. Spomenut éemo samo ov a) Prefutno ili polujasno poistovjecivanje Svetog pisma s Bo¥jom objavom u 14. i 15. stoljecu nuzno je dovelo u 16. stoljeéu do razgovi- jetno formuliranog nadela: Scriptura sola (Simo Pismo). Stovige, to je poistovjecivanje veé samo po scbi nepovijesno, supernaturalistitko nadelo: Scriptura sola. Neispravno je i s povijesnog i s doktrinarnog stajali$ta uobidajeno miSljenje da je to nagelo izumio Luther. Nagelo »Scriptura solae zapravo je, kako smo prije pokazali, izum kazolitkih teologa 14. i 15. stoljeca. Ako je, naime, ssacra Scripturas istovjetna s Bo¥jom ob- javom, onda nuZno slijedi da Sveto pismo mora biti jedino i vrhovno mjerilo vjerovanja i vjerskog djelovanja, dakle: Scriptura sola. Da natelo »Scriptura sola« kao poistovjedivanje knjizevne cjeline Svetog pisma s Objavom nije specifitno protestantsko, potvrduje tako- der injenica da i teologija mnogih teologh i egzegeta ‘Tridentinskog sa- bora*®, kao i posttridentinska katolitka teologija, bila skolasti¢ka ili biblijska, nerijetko prefutno poistovjecuje Sveto pismo s Objavom i na tako shvaéenom Svetom pismu, to jest na prikrivenom Scriptura-sola- -natel«, gradi svoju teolosku misao. Dakako, vedina katoli¢kih sko- lastitkih i biblijskih teologa priznaje, bar u natelu, zakljucke Tridentin- skog sabora u odnosu izmedu Svetog pisma i Predaje. Ali konkretni mi- saoni postupak tih teologa testo polazi od prikrivenog Scriptura-sola- -natela. Na primjer, posttridentinska skolastitka teologija uzima za po- laziste »Scriptura« u smislu «principium revelatum« (objavljeno isho- dite), »donné révélée (objavijena datost). Njezin drugi korak je, su- glasno zakljudcima Sabora, »Traditioe (Predaja) kao nepisani izvor Objave, No ta je Predaja, koja je na neki nagin postavljena izvan Svetog pisma, uvijek bila ncugodan trn u otima mnogih teologi i egzegetd Zakto? Zato So njihovo polaziste predstavlja Sveto pismo preSutno po- istovjeéeno s Objayom. A tako shvaceno Sveto pismo nuino kida svaku drugu moguénost Objave i tra#i povratak samome sebi kao Scriptura- -sola-natelu, Prikriveno Scriptura-sola-natelo takoder dolazi do izrataja u bi- blijskoj teologiji. Ona, naime, uzima za polazi’te Sveto pismo kao knji- Zevno objektiviranu, a vjerski i teoloski nediferenciranu Objavu. Cilj je njezina istra%ivanja da u toj potetno nediferenciranoj knjiZevnoj 3 Nije potrebno posebno dokazivati kako je bilo sudbonosao ito stajalitte v evangelizaciji necvropskih naroda poslije otkria Amerike, kad se u Crkvi probudila snaina i sveopéa misijcka djelatnost. Cini se da problemi koji su povezani s tim stajaliStem jo$ ni danas nisu rijedeni u misijskim podrugjima. % Spomenimo samo dominikance Jakova Nacchiantia, biskupa Chioggie, najboljeg poznavaoca Svetog pisma na Saboru, Petra Bertrana, biskupa Fana, i generala Servita Bonuccia. 350cjelini, u kojoj se veé prikriva na¢elo »Scriptura solas, otkrije »Porukus, Kerygmu. Ali ovdje treba odmah primijetiti: za Tomu i gotovo za sve njegove prethodnike teologe Tsto¢ne i Zapadne Crkve mora veé una- peijed, prije svakog teolotkog ili egzegetskog istra¥ivanja Svetog pisma biti jasno #to je u njemu »Poruka«. To su sarticuli fideie, déyyarn. Bitan sadrdaj Objave i njezina navijeltanja ne mote zavisiti od teolo- sko-egzistentskih istrazivanja. U tom pogledu najugeniji teolog ili egzegeta, uza svu pomoé najsuvremenijih znanstvenih metoda istrazivanja, ne moze znati »viSex od neuke stare bakice koja uz pomoé svoje krunice prebire i razabire bitni sadrZaj Objave, $to, dakako, ne nati da treba ostati na njezinoj razini, a pogotove ne da je njezin pristup Objavi naj- idealniji, No vratimo se jo$ malo na natelo »Scriptura sola, odnosno na Luthera, kome se ber, razloga pripisuje njegovo autorsko pravo, Uzmemo li u obzir ono sto smo prije sekli o podrijetlu toga natela u katolitkoj reologiji 14. 1 15. stoljeéa, onda moramo kazati slijedeée: Luther je do- sljedno povukao sve zakljutke iz poisrovjedivanja Svetog pisma s Obja- vom, dok je Tridentinski sabor ostale katolitke teologe i egzegete u tome sprijetio te su oni rbog posluha saborskim zakljudcima morali ostati nedosljedni prema svom vlastitom tcoloskom nately. Luther je najdosljedniji teolog katoliéke teologije od 14. do 16. stoljeda. On je bje- lodano pokazao razornu snagu ekskluzivisti¢kog teoloskog nagela »Scrip- tura sola, na kojemu se temelji katolitka teologija poslije Tome. To natelo ukida prije svega povijesnog tumata Objave, kojega je ona sama postavila, co jest Crkva i njezinog Vrhovnog sveéenika. Ono takoder ukida svaki strogo misaoni pristup Objavi, osobito filozofijski, i gotovo ses manihejskim nepovjerenjem odnosi prema razumu, filozofijsko} raz- loinosti, i uopée prema svim antropologijskim zasadama koje obiljefuju aduh helenizmas, Jedino ostaje, u krajnjoj liniji, arhaizirajude, judaizira- jude i — da se tako izrazimo — cijelu Crkvu poknjiZavajuée nadelo »Seriptura sola«.” Da li je sim Luther to nagelo svagda uvatavao kao iskljutivy i neprijepornu istinu krSanskog vjerovanja, mora ostati otvo- reno pitanje.™ U svakom sludaju, natelo »Scriptura solas nije Lutherov izum, kako se obiéno misli, nego je bitni sastavni element katolicke teo- logije poslije Tome Akvinskog. # Povijesai uspich toga natela u krianstvu ne treba pripisati_ iskljudivo ili prvenstveno teologijskim razlozima, nego mnogo vise, ini se, tehnitkom otkridu kanjigociska. Luther je na neki malin prenio Gutenbergovu tehnitky revoluciju u krigansevo. Ako je istina da razvitak suvremenih sredstava priopayania stavija u pitanje civilizaciju kajigotiska, onda se, izgleda, s pravom modemo pitati: ne nagovi Wita kriza i odredenu krizu teolotkog nadela »Scriprura solae? % Ponato je da je Luther ponovno uveo prougavanje filozofije na_njematka syeudilista (usp. P. MESNARD, Comment Leibniz se trowva placé dans le Silage de Suarez, w Archives dc philosopbie, vol. XVII, cah. T, ste, 7—32: L. FEBURE, Un destin, Martin Luther, Paris, 1928., PETERSEN, Geschichte der aristotelischen Philo- sophie im protestantischen Deutschland, Leipzig 1921; LEWALTER, Spanisch-jesuitische und dextsch-lutherische Metaphysik des 17. Jabrhunderts, Hamburg, 1935). Ta povijesna Gnjenica mora imati neke veze s pokufajem napultanja Scriprura-sola-natela. 351b) Razmotrimo sada ukratko jednu drugu znagajnu povijesnu po- sljedicu poistovjedivanja Svetog pisma s Objavom! Rijed je o prefutnom poistovjecivanju Objave sa slikom svijeta koja je prisutna u Svetom pi- smu. To je nuzna i neposredna posljedica doktrinarnog pomicanja Objave s stlanaka vjeree na Sveto pismo kao nediferenciranu knjizevnu cjelinu ina sve njezine sastavne elemente. To presutno poistovjecivanje Objave sa slikom svijeta u Svetom pismu otvoreno je pokazalo svoje kobne povijesne posljedice kad su Ni- kola Kopernik i Galileo Galilei pogeli znanstveno obrazlagati istinitost heliocentri¢ke astronomske slike svijeta, Ovdje ne Zclimo ulaziti u faktografske pojedinosti tih nemilih po- vijesnih dogadaja™, nego bismo htjeli, suglasno nafoj osnovno} tezi, upo- zoriti na njihov presudan teologijsko-epistemologijski razlog. Poznato je da su se protestantski i katolitki teolozi u pobijanju Kopernikova i Ga- lilejeva ucenja osobito pozivali na dvije retenice Svetog pisma, u kojima se iznosi kako je Jofua privremeno zaustavio gibanje Sunca i Mjeseca (usp. JoSa, X, 1214). Za naSu je tezu znatajno da nitko od tih teo- Joga, medu kojima su se neki priznavali »tomistimac, nije nabacio mo- guénost da se razumijevanju toga biblijskog teksta poku%a pristupiti s hermeneutitkih pozicija Tome Akvinskog ili njegovih prethodnika, to jest da se u spomenutom tekstu pokufa tragiti prije svega neki mtlanak vjere«. Tada bi, naime, bilo na dohvat ruke rje’enje da Bog u njemu ob- javljuje svoju svemoguénost, a Jolua priopéuje i raziake ta Objavu na slikovito-dogadajan naéin, primjeren razumijevanju onih kojima govori Ali spomenuti teolozi krenuli su veé dobro uhodanim putem pois- vanja Objave sa svim knjiZevnim elementima Svetog pisma, pa su taj tekst shvatili kao neku indirektnu Bozju astronomsku poruku. Vise su ga, dakle, promatrali ogima astronoma i astrologa nego o¢ima vjer- nika i teologa. Tako se tekst knjige Jo3ue X, 12—14, odjednom pojavio u ulozi teolotkog i apologetskog opravdavanja geocentritke slike svijeta. Stovise, Luther, luteranski konzistorij u Linzu, Lorini, Caccini i drugi teolozi i teoloski forumi branili su protiv Kopernika, Keplera i Galileja upravo tu geocentritku sliku svijeta kao objavljenu istinu,* a ne jedno- stavno kao syoje privatno teolotko mifljenje. Nemojmo, dakle, govoriti prebrzo, kao Sto mnogi apologetigari jos i danas obigavaju kazati, da je Kopernikoy i Galilejey slutaj samo posljedica Ijudskog elementa u kr&anstvu, On je, dakako, i to, ali je u prvom redu posljedica teolo- &kog uvjerenja koje proizlazi iz natela »Scriptura solax i svega to to naéelo otvoreno ili prikriveno u sebi sadréava. Taj je sludaj, dakle, dio jednog mnogo Sireg i oko Sest stolje¢a starog teoloskog zbivanja u kr- Séanskom svijetu koje se ne ogranituje samo na Kopernika, Keplera i Ga- *® © tome sam poneSto opSirnije pisao u Uanku: Sveti Toma — preteta Koper- nika?, a Crkva w svijet, 1973., br. 3, str. 237—245, * Toma je, naprotiv, kao $to sam pokazao u navedenom elanky (str, 238—240 i 242-243), sa disco filozofijskog stajalista stavio u pitanje apodikti¢ku 2nanstvenu vrijednost ne samo geocentriékog sustava, nego svih astronomskih sustava uopée. 352lileja. Naime, takve i sli¢ne teoloske obrane svetopisamske slike svijeta protiv prirodoznansevenih otkri¢a pojavile su se i kasnije, a nisu jo¥ ni danas sasvim izumrle*!, osobito kad su posrijedi neka »zapanjujuca« prirodoznanstvena i tehnitka otkri¢a. Kazimo, dakle, istinu otvorcno: izravna ili neizravna teolotka obrana svetopisamske slike svijeta postala je bitna fankcija teologije poslije Tome Akvinskog, jer ona ne promatra Sveto pismo kao povijesno uvjetovanu »svetu nauku« i »znanost« koju su apostoli i proroci izveli iz Objave, nego poistovjecuje Sveto pismo kao kajiZevnu cjelinu s Objavom. Narayno, ovdje se spontano nameée pitanje: s kojim pravom su se teolozi smatrali mjerodavnim tumatima i braniteljima Objave? ¢) Odgovor na to pitanje dovodi nas mo%da do najpresudnijeg raz- loga spomenutih nemilih povijesnih dogadaja. Taj je razlog prekomjerno autoritativno ostljenje teologije kao Vjudske znanosti, i to upravo kroz shvaéanje Tomine »svere nauke« kao teologije teologa. Da bismo to uvi- djeli, sjctimo se s kakvim su bo%anskim obiljedjima teolozi odlikovali svoju znanost kad su joj pripisali strukturu Tomine »svete nauke«. Prije svega, ti su teolozi svojz znanost shvadali »kao neki otisak Bo¥jeg znanja« (usp. str. 14.). Cvrsto su bili uvjereni da se njihova zna- nost temelji na praosnovi Boxjeg znanja i da ga posreduje svijetu. I sve to Toma Akvinski pripisuje svojoj »sacra doctrinax, to jest u prvom redu nauci koja je prisurna u Svetom pismu, teolozi su poteli pripisivati svojoj teologiji, Dragim rijecima: Ona je »izmedu svih vrsta Tjudske mudrosti mudrost u punom smislu rijeti, i to ne samo na nckom ogranigenom podrudju, nego uopée« (él, 6., odg.). Njezin zadatak nije »da obrazlaze naéela ostalih znanosti, nego sa- mo da ih prosuduje: Sto god se naime u ostalim znanostima protivi istini ove znanosti, odbacuje se kao neistina« (a. 6, odg. 2.). Ona ne mora dokazivati razlozno*, bududi da »ovoj nauci savrSeno pristaje dokazivanje autoritctom, jer njezina nadela potjetu od objave, i prema tome moramo vjerovati autoritetu onih kojima je objava priop- éena« (a. 8. odg. 2.). Tz navedenih tekstova, osobito iz. postjednieg, vidimo nedvosmisle- ho jasno; sve $to Toma Pripisuje u prvom redu apostolima i prorocima — »kojima je objava priopéenax — i njihovoj »svetoj nauci«, teolozi su kasnije pripisali sebi i svojoj teologiji. Ne trebamo se, dakle, Euditi to 41 Bujan razvitak prirodnih zranosti u 19. i 20. stoljecu porazio je, dodute, teolosko natelo »Scripuura solae i njegovo apologetsko primjenjivanje protiv pri- rodoznanstvenih otkriéa. Ali sada se 10 naéelo poruklo x granice kricanskox suljea iu njemu pokusava intenzivao propagirati sveropisamsku sliku svijeta na razini teologijske teorije i crkvene prakse. Odatle svojevrsni panbiblicizem uw suyremenoj my kridanshoj antropologiji i sociologiji, u propovijedanju, karchizaciji, litur- ite * To distancitanje tcologa od razlo%nog mitljenia i pribiegavanie raznim obli- autoritativnog rjekavanja, problema noma nista zajednitho s ‘Tomom Akvinskim, ice da teofotka milienjo nisu mjerodavna, da su poeretiva i da vriede holiko i njihovi razlozi (usp. Summa th., gq. 1, a 8, ad 2m; LIU, gq. 10, a. 12, c5 Quacstiones quodl., Wl, q. 4, a. 2; Bw, q. 9 a. 3, &3 XI, q. 17, a. 1, itd.su se teolozi te prekomjerno osiljene teologije smatrali mjerodavnim tu- maéima Objave i ito su tako autoritativno odlutivali protiv prirodnih znanosti, filozofije i kr8éanske mistike $to je u njima suglasno s Objavom, a Sto treba osuditi kao krivovjerno uéenje. Takoder nije nikakvo povi- jesno tudo Sto su teolozi prekomjerno osiljene teologije u 14. i 15. sto~ Ijeéu, kad im je vlast bila na vrhuncu, i sim opdi erkveni sabor pretvo- rili, kroz razne politifke i druge zaobilazne putove, u svoje nepogrefivo predstavnitko tijelo, koje stoji iznad Vrhovnog sveéenika, i $to su ga kao takva odréali, na primjer u Bazelu (1431—1437., odnosno 1448.)." Svi ti dogadaji izviru dobrim dijelom iz naravi teologije kao \judske znanosti koja je prisvojila strukturu ‘Tomine »svete nauke«. 3. Ukidanje filozofije Rekli smo da je poistovjecivanje Tomine »svete nauke« s teologijom teologa u 14, i 15, stoljeca bilo kobno i za razumijevanje filozofije. Naime, nagla’ena teoloska antropologizacija pojma »sacra doctrinae, koja to poistovjeivanje nosi sa sobom, nukno se morala odraziti ina filozofiju, buduci da je filozofija, kao najvisi misaoni domet dovjeka, unutar te doktrinarne cjeline zauzimala polo%aj »slutbenices (ancilla) Filozofiii je, dodu’e, vee davno prije Tome Akvinckog. u raznim sucta- vima kricanske misli, bila odredena uloga »slu#benices#, ali se ta njezina uloga tumaiila na yrlo razlitite nadine i vecinom fragmentarno. Opée- nito je nedostajao raztaden tematski pristup ovim pitanjima: a) Kome je filozofija »slutbenica«: Objavi ili teolotkim milljenjima? — b) U éema se sastoji uloga filozofije kao »slubenices: a specifitaim interpretator- skim uslugama Objavi ili u ropskom izvrfavanju teolotkih »zapovijedi«? — ¢) Koja ili dija filozofija je »slutbenicas: filozofija kao takva ili samo filozofija odredenih. mislilaca? Otisli bismo predaleko kad bismo htjeli iserpno prikazati To- min odgovor na ta pitanja. Moramo se ograniditi na nekoliko jezgrovitih tvrdnji. Filozofija je, prema Tomi, »slu¥benica« Objave, a ne teolotkih midljenja. Njezina je uloga interpretatorska, manifestativna (usp. a. 5., odg, 2.) kao kasnije u Kanta, koji je ustvrdio da filozofija ne ide iza svoje milostive gospodarice dr¥ed skute njezine haljine, nego ide ispred Na com su Sabor, kao %o je poznato, doktori teologije i kanonskog prava imali pravo glasa, 1), konatnog odludivanja, — Unutar kridanstwa specifiéna sluzba Vrhovnog svecenika (pape) redovito se stavijala u pitanje ili sa stajaliSta »koncilijarne teorijes ili sa stajaliéta naéela »Scriptura sola«. Ali zadnji teolo%ki izvor th stajalidta je isti, U najnovije vrijeme H. KUNG je u svojoj knjizi Unfeblbar? (1970) pokrenuo to pitanje sa stajalifta nagela »Seriptura sola, kako su pokazali K. RAHNER i Y. CONGAR. “ Usp. M. GRABMANN, Die Geschichte der scholastischen Methode, Darmstads, Wissenschaftliche Buchgesellschafe 19612, sv. I, ste. 109, koji podrijetlo te formule syodi na Filona Aleksandrinskog (25 pr. Kr. — 40 po. Kr). — J. DE GHELLINCK, Le mouvement théologique du Xe siéele, Bruxelles, 1948., ser. 9195, 354nje nosedi baklju. Bilo koja i bilo dija filozofija, pod uvjetom da je razloZno trazenje istine a ne neto drugo, — dakle filozofija kao filozo- fija — moze biti »sluzbenica« Objave, a da pritom ne gubi ni$ta od svo- je filozofijske samobitnosti i samostalnosti. Toma je to pokazao osobi- to w primjeru Aristotelove filozofije, koja se u njegovo doba smatrala »poganskom« i vrlo opasnom za kridansku vjeru, ali je i u filozofiji ostalih mislilaca ukazivao na manifestativne moguénosti Objave. Sto se, medutim, dogodilo s filozofijom kad se u 14. i 15. stoljecu zbog spomenutih teoloskih zbivanja raspao doktrinarni sustav Tomine »svete nauke«? Ona je postala suviina i jednostavno je iiteznula. Da bismo pobli¥e upoznali taj teolotki razlog itezavanja filozofije, moramo raspraviti ova dva temeljna pitanja: Sto je filozofija po svojoj biti u Tome Akvinskog? Kako su teolozi 14. 3 15, stoljeéa, koji su nastupali i kao filozofi toga razdoblja, suglasno kontekstu Tomine rasprave »0 sveto} nauci«, a protivy njezina izvornog sustava, do¥li do prefutnog zakljutka da je filozofija zapravo nepotrebna, osim kao logika i prirodna filozofija? SaZmimo odgovor u obliku teze koju demo kasnije razjasniti. Filo- zofija je u Tome Akvinskog ono So je odvajkada bila: vrhunski misa- oni napor Covjeka da kroz ono Sto je poznato i spoznatljivo trazi Sto je nepoznato i osluskije Sto je neshvatljivo. No éim se »sveta nauka« shva- tila kao reologiia teologa, ta ie reclogiia prewzela od filozofije de isre i de facto ulogu trazenja nepoznatog kroz poznato 1 osluskivanja Neshvat- ljivog kroz shvatljivo, Filozofija se pak morala zadovoljiti time da svoje miszone napore usmjeri prema jasno vokvirenoj pojmovnoj spoznaji u logici i prema istrazivanju strukture materijalnog svijeta wv prirodnoj Razjasnimo ove tvrdnje: a) Tomina je temeljna misao o filozofiji da ona kroz sve [judske spoznaje, na kraju krajeva, dopire do Neshvatljivog, do onoga to na- dilazi Ijudski um« (quod est supra intellectum humanum)4> Neshvatljivo spoznato upravo kao Neshvatljivo spada w bit filozofije kao njezina ne-izbjeZna, a ipak ne-dostizna svrha, Temeljni filozofijski pojmovi To- me Akvinskog kao Sto su sens ut verume, vens ut actus essendi«, »sub- stantia primas, »substantia secundac itd., otigledno pokazuju da filozo- fija prema njemu, kroz poznatu i spoznatljivu cjelinu svega postojeceg svagda smjera i na negto to je u njoj Nespoznatljivo. Razmotrimo ukrat- ko znatenje tih pojmovnih parova. Ens ut verum oznatuje svako bide ukoliko ga tovjek moze shvatiti i iskazati, to jest »sve ono o demu se moze donijeti pozitivan sud« (omne illud de quo affirmativa propositio formari potest).46 4 Citatclja koji Zeli opticnije opravdanje postavljene teze od onoga ‘koje slijedi upuujem na moj Glanak: Eine fundamentale ontologische Dichotomie im Denken des Thomas vor Aquin, w Philosophisches Jahrbuch, 1970, str. 81—98. 4 Usp, TOMA AKVINSKI, O bicw é suitini, Boograd, BIGZ 1973, str. 3. — Gornji je prijevod moj vlastiti. 355Ens ut actus essendi takoder oznacuje cjelinu svega postojeceg, ali uzetu u punini njezine zbiljnosti (ut actus essendi), koja je Sovjeku, u krajnjoj finiji, nedostupna. Stoga je punina zbiljnosti u odnosu prema Ijudskim spoznajnim moguénostima »nepoznanica« (ignotum}, »ne’to Sto ne mozemo shvatiti« (quod non possumus scire)A7 Slitno znatenje nalazimo u pojmovnom paru substantia primac (iskonska podloga) i »substantia secunda« (izvedena podloga), premda na razliditoj ontologijsko} razini. Substantia secunda oznacuje iz-recivost (prae-dicabile) pojedinagnih biéa*®, dakle njihova spoznatljivost. Substantia prima pak smjera na jedinstvenu nesvedivu podlogu tih biéa, koja je ne-izreciva (non praedicabile).9 Ta je podloga neizreciva zhog toga to »su nam osnovne razlike nepoznate« (substantiates diffe- rentiae non sunt nobis notae).5° Ali u Tome Akvinskog pojmovi »spoznatljivo« i »nespoznatljivos ne oznaéuju dva razlitita podrugja bida, kao da bi u zbilji postojala neka biéa koja fovjek mo¥e shvatiti, dok su mu druga potpuno neshvat- Ijiva, Ta razlika nije objektivna, nego u prvom redu subjektivna. Dru- gim Hjetima, ona proizlazi iz razli¢itog spoznajnog odnosa prema syemu postojeéem. U zbilji su ta podrugja usko povezana i medusobno zavisna. U tom smislu Toma kaze da svaka istinita spoznaja (verum) objavljuje puninu zbiljnosti (actum essendi)", a opéi pojmovi (intentiones) kojima spoznajemo pojedinatna biéa iznose na vidjelo njihovu skrivenu jedin- stvenu podlogu.5 Prema tome, kad ovjek neSto shvaéa, on time spo- znaje nepoznato, ali istodobno smijera i na Neshvatljivo. Neshvatljivo je za filozofiju ono o &emu bi trebalo—jo$—misliti, a Sto je ipak ne- moguée do-misliti. Dosljedno tome, filozofiji preostaju ova dva konacna stajaligta: da misli ono 0 emu jo$ nije mislila i da istodobno ogekuje neko mozebitno samootkrivanje Neshvatljivoga. Ona je, dakle, ujedno »gospodarica« (domina) Shvatljivog® i »slu%benica« (ancilla) Neshvat- Ijivoga. U odnesu prema Neshvatljivom, naime, filozofija ne mo%e ras- polagati svojom gospodarskom slobodom i traziteljskom odvazno8éu. Ov- dje ne prestaje da bude gospodarica, te poput sluzbenice mora »otckivati« (expectare) moSebitno samo-otkrivanje i samo-darivanje Neraspolo}i- voga, i »primiti ga« (accipere) — ili zanemariti, — kad se objavi. U tom smislu treba shvatiti Tominu tvrdnju da filozofija ide ispred Objave, da je ona, po svojoj biti, »prethodnica vjere« (praeambulum fidei) i da sa- dri »neke slitnosti s onim 3to vjera izlazc« (quaedam similitudines corum quae per fidem tradita sunt). 1 to ne samo u naéelu, nego tako- 47 Usp. Summa th., Iq. 3, a, 4, 2d 2m. © Usp. In NIT libros Metaph.. Le Wily lee. 2, n. 12731275. Usp. Isto. ® Usp. Summa th., I, q. 29, a, 1, ad 3m. ™ Usp, in XU libros Metepb., L. V, lec. 9, n. 896. Usp. Suna th. I, q. 29, a, 1, ad 3m. 8 Usp. In XII libros Metapb.,, Prooemium. “Usp. In librum Boetii De Trinitate, Praoemium, q. 2, a. 3, c- 356der u zbiljskoj povijesti filozofije. Tako Toma pokazuje da su pred- sokratovei svojom filozofijskom milju djelomigno dosegnuli objavu o beskonagnosti, jedincatosti i nepromjenjljivosti BoZjeg biéa, da je Aristo- tel, s drugim filozofima, dokudio stvaranje svijeta u smislu potpune on- tolofke zavisnosti svih biéa od Bitka, i da je kréanska Ijubav nasluéena i nagovijeltena u grtkom pojmu girlz (amicitia, prijateljstvo), a sa- kramenti u obredima prirodnih religija dovjetanstva. b) Ali ta je usmjerenost filozofije prema Neshvatljivom i njegovo} samoobjavi bila potpuno zbrisana u tcologiji teologa 14. i 15. stoljeca. Cim se, naime, ta tcologija neopravdano poistovjetila s Tominom »sv tom naukome, ona je postala iskljutivom gospodaricom Nepoznatoga, Neshvatljivoga i njegove povijesne Objave u kr¥anstvu." Filozofija vite nije smjela stupiti na to za nju nesigurno i opasno tlo. Morala ga se odredi, zaboraviti ga i prepustiti novo} cologiji. Povijest filozofije na Zapadu od 14, stoljeéa do danas svjedodi da je filozofija doista napustila to tlo. Nije vige nudila svoje manifestativne usluge Nepoznatom i Neshvatljivom, nego je postala sluzbenicom jasne pojmovne spoznaje i kombinatorike uw logici i prirodnoj filozofiji. Nije nam namjera da dademo detaljan faktografski prikaz te povijesti, nego éemo samo oznafiti neka njezina bitna obiljedja da bismo povjesniarima koji razabiru smisao filozofijskog zbivanja ukazali na novi, malo poznati pravac istrazivanja. Prvo razdoblje te povijesti obuhvada filozofiju od Tome do Des- cartesa. Povjesnitari opéenito priznaju da to razdoblje obiljezuje od- sutnost cjelovite i izvorne filozofijske misli5? Mislioci se prete?no kri- tidki odnose prema nekim dijelovima prethodne filozofijske cjeline, isticu vaknost dragih dijelova, ali pritom gube iz vida bitna filazofijska pita- % Za sbeskonatnoste (infinitas) vidi Summa th, I, q. 7, a. 1, 4 za enepromjen- ljivost« (immutabilitas) nav. dj, q. 9% 1, ¢.5 za »jedincatost« (unitas) nav. 11, a. 3, c5 2a wstwaranje« (creatio) nav. dj. g. 44, a. 2, c. i Commentum in IV Sententiarum L. I, D. 1, q. 1, a. 2, ¢.3 za »prijateljstvo« (amicitia) Summa th., IU, g. 103, a. 1, ci Commentum in IV libros Sententiarum, L. IV, a. 1, a 2, sed c. — Suyremena teologija veeinom prekucuje ovakve dielomigne podudarnosti izmedu Objave i filozofije odnosno prirodnih religijs. Ona naime rado istiée nepremostivn sazihu iamedu »vjere« (objavijenc) i »rcligijee (prirodne), No to razlikovanje nije nista drugo nego religijsko orjclovijenje judaizirajuéeg i ckskluzivistitkog natela Scriptura solar 5 To iskljutenje filozofije takoder ima svoje dobre prividne razloge u Tomino} raspravi 0 svetoj naucie, u kojoj doista pile: »Covjek svojim razumom ne treba istra¥ivati ono So nadilari njegovu spoznajou moé« (2. 1, odg. 1). 1 jok: ova ananost prvenstveno raspravija_o onome %to je preko “krajnjih granica Tiudskox razuma, dok ostale znanosti prougavaju samo ono fto je ra7umu na dohwate (él. 5, odg,), Samo se izgubilo iz vida da ‘Tomina »sveta nauka« oznaduie uv prvom redu priopavanje Objave u Svetom pismu i da je upravo filozofija »sluZbenicax onoga sho je preko krajnjih granica liudskog razumae. 57 Tznimku predstavlja filozofijsko-misti¢ka misao npr. Meistera Eckarta (usp. B. WELTE, Meister Eckart als Aristotcliker, u Auf der Spur des Ewigen, Freiburg, Herder 1965,, sty. 197—210) i Nikole Kuzanskog (docta_ignorantia), Cini se da je izvorna filozafijska miso u 14, 1 15. scoljeéa moral cra¥iti utotitte u mistici. Al, kao ko je poznato, novi teolozi su i tamo wraskrinkavali« njezine »zablude« (M. Eckart). 357nja. Sto se zapravo dogodilo u tom razdoblju? Zapravo, nova je teolo- gija ukinule filozofiju kao filozofiju, to jest kao znanost o osnovnim na- éelima i iskonskim uzcocima (philosophia prima), kao misao o bitku (metaphysica), te 0 Bogu i o bozanskom uopée (theologia). Filozofija je morala napustiti svoju odva¥nost u trakenju »osnovnih nacela i iskonskih uzroka«, jer je ta odva%nost pripala novoj teologiji kao nauci koja je »izmedu svih vrsta Ijudske mudrosti mudrost u punom smislu rijedi« (él. 6., odg.). Filozofija se takodcr morala odre¢i svoje teo- logijske tematike, jer je nova teologija teologi prisvojila punomo¢ da kazuje tko je Bog i Sto je bozZansko. Stoga nije gudno da filozofija kao filozofija od ‘Tome do Leibniza ne raspravlja o teo-logijskim problemima, osim o problemu postojanja Boga. Od filozofije, dakle, koja je u Tome Akvinskog i donekle prije njega predstavijala neraskidivo jedinstvo »prve filozofije«, »metafizikes i »teologije«®8, ostala je samo okrnjena metafizitka problematika koja se svodila na pitanje o znatenju i strukturi »bi¢a« (ens). To je osobito vidljivo u stoljetno) tomisti¢ko-skotistitko} polemici koja se usredotodifa na problem jednoznagnosti (univotnosti) i slitnoznatnosti (analogije) pojma biga, na razliku izmedu biti (esencije) i postojanja (egzistencije), s jedne strane, te izmedu opéenitog (univerzalnog) i pojedinagnog (sin- galarnog), s druge strane. Sustavan prikaz tih sredniovjekovnih rasprava i jezgrovit sazetak njihovih rezultata dao je #, Suarce u ssom djelu Disputationes metaphysicae (1597.). No tomisti¢ko-skotistiéka rasprava o tim problemima prije je zama- glila Tomine i Aristotelove temeljne ontologijske pojmove, nego sto ih je razjasnjavala i misaono dalje razvijala. A to se zamagljivanjc nije dogo- dilo slu¢ajno ili zbog toga Sto su se mislioci toga razdoblja jednostavno »prevarili«, Kao teolozi oni nisu bili kadri pojmiti da bi filozofija mogla imati bilo kakvu usmjerenost prema Neshvatljivom, bududi da je »sve Sto nadilazi spoznajnu moé govjeka« nagelno pripadalo njihovoj teolo- giji. Stoga su sa svoga teolotkog stajalitta pretutno promijenili znatenje Tominih temeljnih ontologijskih pojmova u kojima dolazi do izeadaja ta izvjesna usmjerenost prema Neshvatljivom. Tako, na_primje Ens ut actus essendi, koji je Toma shvaéao kao w krajnjoj liniji ne- shvatljiva puninu zbiljnosti, tumadio se od sada kao puka, uhvatljiva datost stvari, odnosno njihove biti. Ens ut verum nije vite oznatavao shvarljivost biéa, to jest iskon- sku podudarnost zbilje s umom (convenientia entis ad intellectum)®®, nego se shvaéao kao aktualni spoznajni proizvod koji izlazi na vidjelo u vez- niku »je« (est) neke tvednje. Tomina i Aristotelova substantia prima (npéizy dvix) nije vide oznaéavala neizrecivu iskonsku prisutnost pojedinagnih stvari, to jest * Usp. In XIf libros Metaph., Prooemium. # Usp. De Veritate, q. 1, a. 1, 6. 358vono Sto se ne izrige © nekom podmetu, niti je u nekom podmetu«t, nego pojedinatnost (singulare) tih stvari u matematitkom smishu rijeti, to jest ono po emu se stvari brojevno (numerice) razlikuju jedna od druge. Substantia secunda je pak znatila samo teologija« u prvom pitanju Sume ‘eologije Tome Akvin- skog nije znatajno samo s povijesnoteoloskog stajalista. Cilj nam nije bio samo taj da ustanovimo Sto je Toma Akvinski razumijevao pod tim pojmovima »u ono vrijemes. Naprotiv, nastojali smo pokazati, koliko je bilo moguée u okvirima ove rasprave, da je to pitanje bitno povezano s razumijevanjem Objave, Svetog pisma, teologije, filozofije i prirodnih znanosti u posljednjih sedam stoljeca. U tom je pak zbivanju od pre- sudnog znakenja slijedece: ako se Tomina »sacra doctrina« i »theologia« shvate u prom redu kao teologija teologd, onda se nino mora dogoditi onto Sto se u povijesti Ijudske misli na Zapadu dogodilo i Sto se jo8 uvijek djelomigno dogada. Ali, ako se ti kljuéni pojmovi shvate onako balko ih je shvaéao sim Toma Akvinski, onda se pred naSim razumijevanjem Objave, Svetog pisma, filozofi ove cjeline otvaraju nove misaone moguénosti koje je-pazljivi ditatelj bez sumnje primijetio. O ovoj temi isplati se dalje razmiiljati: $to je nedom a nedore’eno doredi. eno domisliti, WAS IST THEOLOGIE BE] THOMAS VON AQUIN? Zusammenfassung Unter dem ‘Titel »Was ist Theologie bei Thomas von Aquin?e, behandelt der Autor zwei Grundfragen: 1. Was heisst eigentlich »sacra doctrina« in der einleitenden quaestio 1, pars T der Summa theologiae des Thomas von Aquin? 2. Wenn »sacra doctrinas nicht einfach ‘Theologie der Theologen ist, — wie sie aber seic dem 14, Jahrhundert tatstichlich verstanden wurde — welche sind dann die wissenschaftliche Folgerungen dieser Abwandluag der »sacra doctrina« zur »Theologie der ‘Theologen«? Im ersten Teil seiner Abhandlung zeigt der Autor dass »sacra doctrina« ein allumfassendes wissenschaftliches Ganze bedeutet, das die folgenden Haupt- tcile enthiile: die »scientia Dei« (als Urgrund), die »revelatio divina« und »arti- culi fideie (als Grend), die »sacra Scripturas (als Ort), die »praedicatio« und stheologia doctorum ct magistrorum« (als geschichtlichinterpretatorische Wei- wereatwicklung), Die »sacra doctrina« bedeutet also bei Thomas in erster Linie die Offenbarung bringende Heillige Schrift bz: Lehre (doctrina), und nur ableitend die Theologic als menschliche Wissenschaft. Deswegen kann 362Thomas so oft die Termini »sacra Scriprura« und »sacra doctrina« fireinander gebrauchen. — Thomas bezeichne: aber dieses Ganze auch als eine »scientia«. Damir will er offenbar sagen, dass die Mitteilung der Offenbarung zunachst in der Heiligen Schrift einen wissenschaftlichen Charakter hat, insofern nimlich die Apostel und Propheton aus den varticuli fidei« ihre Offenbarkeit (das vrevelabile«) herausgezogen und erléutert haben. Im zweiten Teil der Abhandlung werden aufgrund des obigen wissen- schaftlichen Zusamenhanges die verhingnisvollen Folge(runge)n der Abwand- lung der »sacra doctrina« des ‘Thomas zur ‘Theologie der Theologen gezeigt. Es seien lediglich die folgenden erwahnt: a) Die »scientia Dei« wird als Grund der ‘Theologie der ‘Theologen be- trachtet (z. B. Chenu). b) Die »sacra Scriptura« wurde als literarisches Ganzes mit allen ihren Sitzen, Worten und folglich auch mit dem ihnen innewohnenden geschichtlich bedingten Weltbild mit der srevelatio divina« identifiziert. Die so gesehene Heilige Schrift wurde als Prinzip des Glaubens und der Theologie (der Theo- logen) angenommen. Sie wurde also als »sola Seriptura« verstanden. Dieses Prinzip zeigte aber spiter ihre verhiingnisvollen Folge(runge)n gegeniiber den naturwissenschaftlichen Entdeckungen (Kopernikus, Kepler, Galilei usw.). ¢) Die Philosophie, die Thomas als die »ancilla« der »sacra doctrinas be- tiachtet, musste im Sinne der »metaphysicas und theologiax (vgl. In Metaph., Proemium) aufgehoben werden. Sie ist nur oder vorwiegend noch als elogica« und »philosophia naturalise geblieben Die Schlussfolgerung des Autors lautet: Wir miissen die durch die Aneig- nung der ganzen Struktur der »sacra doctainas des Thomas iibermachtigte ‘Theo- logie der ‘Theologen grindlich in Frage stellen, wenn wir die verhingnisvolten geschichtlich-dokerinare, Folge(runge)a ciner solchen Theologie endlich beseitigen wollen. Tomo Veres CUDAN PROBLEM TOME AKVINSKOG: JE LI CRKVA PROPALA U Glasu koncila be. 6 od 17. ofujka 1974. objavljen je moj pri- jevod »tudnog« “lanka sv. Tome Akvinskog pod naslovom »istina, vino, kralj ili Zena>« (str. 19.), Prije svega, moram kazati da su u tiskanju moga prijevoda adinjena dva propusta i jedna pogreska. Prvi je propust Sto nasloy toga Yanka sv. Tome nije tiskan cjelovito, jer on glasi »Sto je jage: iscina, vino, kralj ili ¥ena?«. Drugi je propust sto taj prijevod nisam popratio kratkom napomenom, jer se ovako moze dobiti kriva 363