Obrada Lektirnog djela

Šime Žura g4M

Ante Kovačić – U Registraturi

O piscu:

Ante Kovačić je rođen 1854. g. u Celinama kraj Sutle, nedaleko od

Marije Gorice. Iako darovit učenik, siromaštvo ga je primoralo da
ostane na selu, dok ga zagrebački kaninik nije stipendirao do studija
prava. Svoje dane provodi u književnosti i borbi za egzistenciju.
Putovao je po Hrvatskoj, oženio se, živio u oskudici, s brojnom
obitelji, te na kraju završio u Vrapču. Pisao je još od ranih dana i to
liriku i epiku, članke, pipovjetke, romane… Smatra se najistaknutijim
predstavnikom hrvatskog realizma. Bio je pristaša Stranke prava i
Ideja Ante Starčevića. Bio je novinar, feljtonist i književnik.

Vrsta književnog djela: Roman o odgoju i socijalni roman

Razdoblje: Hrvatski realizam

Mjesto i vrijeme radnje: Zagorje, 19.st.

Likovi: Ivica Kičmanović, Laura, Mecena, Žorž Jurić ili “gospon

kumordinar Žorž pri “Ilustrišimušu”, Jeluša, Miho, Nikola Medonić,
Kanonik, Jožica Kičmanović ili Zgubidan...

Glavni lik: Ivica Kičmanović

Ivičina sudbina povezuje cijeli roman u cjelinu. Neki govore da je

glavni lik romana, a neki tvrde da nije jer je prepasivan, ne donosi
odluke koje se odnose na razvoj njegovog života. Još dok je bio dijete,
odrasli su donijeli odluku da ga pošalju u školu na više obrazovanje.
Iako je on želio imati život koji je sam stvorio, drugi su se u njega
uvijek upletali. Bio je bistar seoski dječak, ali nije postigao ono o
čemu je sanjao, unatoč svom trudu koji je uložio. U uspjehu ga je
sputavala Laura, na koju je pao jer je previše emotivan, nesnalažljiv i
nepokvaren. Ona je manipulirala njime u toj mjeri da je na kraju imala
najveći udio krivice zbog njegovog samouništenja. Bio je “mužek”,
kako su gradski ljudi nazivali seoske ljude koji su bili pokorni, sputani i
nedosljedni, u pravom smislu riječi.

Pripovjedačke tehnike: Roman sa višeslojnim fabularnim zbivanjima u

kojem je uključeno mnoštvo likova iz različitih društvenih slojeva, pa
je roman svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških
sastavnica tadašnjeg hrvatskog društva.

Tema: Život Ivice Kičmanovića; pun razočaranja

Ideja djela: Socijalne i društvene prilike određuju život pojednica

Fabula: U registraturi, među hrpama sličnih spisa, nalzi se i spis Ivice

Kičmanovića. Bio je bistar seoski dječak i to ga je dovelo u Zagreb u
kuću Mecene, gdje mu rođak (kumordinator Žorž) službuje. Ivica tu
upoznaje život, a kada dolazi Laura Ivica se zaljubljuje, i jednom ga
Mecna zatekne u Laurinoj sobi. Zbog toga mora napustiti grad i Lauru.
U gradu se Mecena razboli i Laura mu umjesto lijeka daje otrov, a
Žoržovom nepažnjom izbija požar te je njen integritet sačuvan. Spase
samo kovčeg, koji, među ostalim, sadrži i tajnu Laurine prošlosti.
Laura odlazi na selo i diže kuću kraj Ivičine, u kojoj želi s njim živjeti.
On se želi odškolovati do kraja, a zaljubljuje se u Anicu. Odlazi u grad,
a od oca saznaje da ga Laura vara s Mihom. Oni prekidaju, a Laura i
Miho nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi
Ferkonju – čovjeka iz Laurinog djetinjstva. Laura osniva hajdučku
skupinu, poziva Ivicu, koji ne pristaje, ubija Ferkonju i bježi. Na svadbi
otima Anicu i ubija ju u šumi. Na kraju je uhvaćena, Ivica se opija,
potpali registraturu i izgori.

Citati:
"Moj otac pograbi nevelik kolac s drvocijepa i poleti nizbrdo."

"Dođi mi samo, dodi, tate, uzurašu, cvilidreto jedna!"

"I susjed naš krene sa svoga brda. Zvali ga "kanonik""

"Ćovjek malen, nabit, krupna, kratka vrata i debele, jake glave. Ja

također, kakogod sam malen bio, istrgoh se majci iz ruku i odskakah
za ocem. Čitavo mi tijelo drhtalo, da mi svi zubići klopotahu. Srce je
tuklo, malo da me nije zagušilo u grlu. I doista sraziše se "zgubidan" i
"kanonik."

Moje mišljenje o djelu:

Djelo je zanimljivo zbog prikazivanja realnosti glavnog lika, također

pokriva ljubavni trokut između likova u djelu te priakzuje socijalne i
društvene prikilike i njihov utjecaj na pojednica. Mislim da broj likova
i višeslojnim fabularnim zbivanjima komplicira tijek radnje. Ne sviđaju
mi se takva djela.