22. travnja 2020.

Pierre Corneille: Cid

Priloženi ulomak pripada tragediji Cid francuskog književnika Pierrea

Corneillea koji djeluje u razdoblju klasicizma, koje obuhvaća 2. polovicu 17. stoljeća i
18. stoljeće, dok je djelo napisano 1636. godine. Djelo se sastoji od pet činova u
stihovima, a u njemu je ostvareno pravilo aristotelova trojedinstva, jedinstvo o mjestu,
vremenu i radnji. Corneille je gradeći zaplet svoje tragedije na temelju sukoba
između ljubavi, časti i dužnosti stvorio svijet temeljen na načelima kojih se glavni,
svojevrsni nadljudi drže i kod kojih volja i mentalna snaga nadjačavaju osjećaje.
Tragedijom odiše dostojanstven i patetičan stil. Cilj ovog eseja je približiti njegovim
čitateljima djelo Cid, upoznati ih s obilježjima Corneilleove tragedije.

U ovom ulomku, autor nas uvodi u razgovor između Chimene i njene

odgajateljice Elvire. Saznajemo da Chimena voli očeva ubojicu, don Rodriga, koji je
morao osvetiti svoga oca ubivši don Gomeza, Chimenina oca. Autor smješta
Chimenu između dvije vatre, osvete svoga oca i pomirenja s očevom smrti i daljnjim
životom sa svojom ljubavi, donom Rodrigom, a Chimena kao nadžena vođena
načelima i čašću, nerado odabire osvetu svoga oca: „Osvetit bih se htjela no strast
mi, eto, ne da“. U ovom stihu vidimo Chimenin unutarnji sukob između ljubavi i časti.
Glavni likovi ovoj klasicističkoj tragediji su don Rodrigo, nakon rata nazvan Cid, u
prijevodu gospodin, i Chimena. Oboje su donijeli teške odluke kada su odlučili
osvetiti očeve i samim time odreći se vlastite ljubavi i sreće. Kroz cijelo djelo
ugledavaju se na opće predodžbe o njima i na svoj karakter. Autor, formirajući ove
jake karaktere, slijedi načela dosljednosti i doličnosti. Osim ljubavne, u ovom djelu
prisutna je i povijesna fabula. U djelu Chimeni njenu tešku odluku otežava i pobjeda
dona Rodriga nad Maurima te ljubav kraljeve kći prema Rodrigu. Kroz cijelo djelo
Chimena pokušava naći opravdanje za ljubav prema Rodrigu i način da ne osveti
oca. Djelo završava kraljevom odlukom da Rodrigo ode u rat i ukoliko se vrati kao
pobjednik, živ i zdrav, oženit će Chimenu. Inspiraciju za ovo djelo autor dobiva iz
djela Cidova mladost, Guillena de Castra te se ugleda na španjolsku baroknu dramu.
Za razliku od ostalih tragedija, u ovoj nije prisutna crno-bijela tehnika, točnije podjela

Zadar, 23000
22. travnja 2020.

likova na zle i dobre. U ovom djelu ne možemo jasno odrediti ispravne i pogrešne
postupke jer glavnim likovima upravlja unutarnji sukob.

Ovo djelo predstavlja veliku ulogu i preokret u klasicističkom razdoblju.

Tragedija uvodi originalne likove koji su potreseni unutarnjim sukobima. Glavni
pokretač radnje i sukob s kojim se susreće velik broj likova je sukob između ljubavi i
časti. Djelo uvodi likove koji su načelima postavljeni iznad ostalih te stavljaju čast na
prvo mjesto. Unatoč odstupanju od pravila, djelo je predstavljeno kao uzorak
klasicističke tragedije jer je najbolje odrazilo duh vremena obilježenog Decartesovim
racionalizmom. Corneille je ovim djelom stekao slavu kao pjesnik unutarnjih sukoba u
kojima razum i volja odnose pobjedu ispred strasti i ljubavi. Ovo djelo zadivilo me je i
u meni ostavilo osjećaj poštovanja prema likovima koji čast stavljaju ispred osobne
sreće.

Marin Mijić, 2.e

Zadar, 23000