PITANJA I ODGOVORI IZ RACUNOVODSTVA SA DLS

1. Pojam i podjela materijala

U knjigovodstvenoj terminologiji materijal označava stvar koja se u procesu proizvodnje troši

kao predmet rada. U najširem smislu, međutim, pod materijalom se, osim sirovina, osnovnog i
pomoćnog proizvodnog materijala, dakle predmeta rada, podrazumijevaju još i pomoćni
neproizvodni materijal, gorivo i mazivo, sitan inventar, ambalaža, autogume i otpaci.

2. Obuhvatanje nabavke materijala po stvarnoj nabavnoj vrijednosti

Nabavka materijala, koja predstavlja u suštini pretvaranje dijela obrtnih sredstava iz novčanog u
robni oblik, praćena je, dakle, povećanjem zaliha materijala s jedne i, u krajnjoj instanci,
smanjenjem novčanih sredstava sa druge strane. Činjenica da se u privredi ne vrše gotovinska
plaćanja pri preuzimanju isporučenog materijala, već da između trenutka isporuke i trenutka
isplate postoji određeni vremenski interval u okviru koga preduzeće ima obavezu prema
preduzeću dobavljaču odnosno isporučiocu, nameće potrebu registrovanja ovih obaveza preko
računa Dobavljači. Izdaci na ime zavisnih troškova nabavke ( prevoza, utovara, istovara i sl.)
ulaze u sastav nabavne vrijednosti materijala, što znači da se obuhvataju na dugovnoj strani
računa Materijal, a odobrava se račun Dobavljači ako je primjena faktura za izvršenu uslugu,
odnosno račun Blagajna ili Tekući račun ukoliko je plaćanje izvršeno u gotovu ili nalogom za
naplatu. Stvarnu nabavnu vrijednost materijala čine, dakle, fakturna vrijednost i stvarni zavisni
troškovi nabavke.

1) prijem faktura od dobavljača za materijal, zavisne troškove nabavke, plaćanje zavisnih

troškova nabavke u gotovu odnosno nalogom za naplatu i
2) isplata faktura dobavljačima.

3. Obuhvatanje nabavke materijala po kombinovanoj i planskoj nabavnoj

vrijednosti

Knjiženje prijema materijala, u slučaju evidencije materijala po stvarnim nabavnim

vrijednostima, može se izvršiti tek pošto se na osnovu primljene dokumantacije utvrdi
pojedinačna i ukupna nabavna vrijednost. Bez obzira što su fakturna cijena i fakturna vrijednost
u najvećem broju slučajeva poznate ( iz ugovora ili prethodnih isporuka), utvrđivanje nabavne
vrijednosti nije moguće sve dok se ne utvrde zavisni troškovi nabavke. Da bi se povećala
ažurnost knjigovodstva pristupa se planiranju zavisnih troškova nabavke jer je za prikupljanje
informacija (dokumenata) o visini zavisnih troškova nabavke potrebno je dosta vremena.
Nabavna cijena koja se sastoji iz fakturne cijene i planiranih zavisnih troškova nabavke označava
se kao kombinovana nabavna cijena.

Uvođenje planskih (obračunskih) nabavnih cijena u knjigovodstvo motivisano je potrebom da se

omogući kontrola nabane službe preko upoređenja planskih i stvarnih fakturnih cijena sa jedne, i
da se ubrza knjiženje nabavke i utroška materijala sa druge strane, jer planske cijene eliminišu
potrebu čekanja dokumenata na osnovu kojih se utvrđuje stvarna nabavna cijena.
Plansku nabavnu cijenu čine planska fakturna cijena i planirani zavisni troškovi nabavke.
Planiranje nabavnih cijena se vrši na kraju jedne za narednu poslovnu godinu i to za svaku vrstu
materijala posebno. Planiranje fakturne cijene vrši se na osnovu postojećih fakturnih cijena i
očekivanog kretanja cijena u narednoj poslovnoj godini. Zavisni troškovi nabavke se planiraju,
takođe, uzimajući u obzir postojeće tarife i njihov trend u narednom periodu. Ovako utvrđene
planske nabavne cijene ostaju, po pravilu nepromijenjene u toku poslovne godine zbog čega se i
označavaju kao stalne cijene. Sa knjigovodstveno-tehničkog aspekta posmatrano to znači da se
obračun i knjiženje prijema materijala, kao i obračun i knjiženje utroška materijala u toku čitave
poslovne godine vrše po unaprijed utvrđenim nabavnim cijenama.

4. Nefakturisani materijal, materijal na putu i materijal na obradi i doradi

U naprijed navedenim primjerima knjiženje nabavke materijala je uglavnom izvršeno nakon

prijema materijala u magacin i prijema fakture od dobavljača. Ali, pomenuta dva momenta se ne
moraju bezuslovno podudarati. Naime, materijal može biti kupljen i primljen u magacin, a da
faktura od dobavljača još nije stigla. Tada je riječ o nefakturisanom materijalu.

Mjesto isporuke koje se utvrđuje ugovorom koji se sklapa između prodavca i kupca, u načelu,
može biti bilo koje mjesto koje se nalazi na putu od prodavca do kupca. Kada se preuzimanje
odnosno isporuka materijala vrši van magacina kupca onda se može dogoditi da faktura
dobavljača stigne prije nego što stigne materijal. Kako je materijal preuzet od dobavljača, svojina
je kupca i putuje na njegov rizik, te se, kao takav, može evidentirati kao Materijal na putu.

Materijal koji je kupljen od dobavljača i primljen u magacin upućuje se ponekad, prije nego što
se izda u proizvodnju, drugim preduzećima na obradu i doradu. Dodatna obrada odnosno dorada
se javljaju kao uslov za korišćenje datog materijala u proizvodnom procesu. Stoga se troškovi
obrade i dorade smatraju konstitutivnim elementom nabavne vrijednosti materijala. Budući da se
materijal šalje iz magacina na obradu ili doradu, takva transakcija izaziva smanjenje zaliha
materijala, s jedne i pojavu novog oblika aktive, s druge strane. Po završenoj obradi ili doradi
materijal se vraća na zalihe.

5. Nabavka robe

Zadatak trgovinskih preduzeća se sastoji u posredovanju između proizvođača i potrošača. Oni taj
zadatak ispunjavaju kupovinom robe koju, po pravilu, prodaju u nepromijenjenom obliku. Otuda,
nabavka robe ima u ukupnoj djelatnosti trgovinskih preduzeća značajno mjesto.

6. Izmirenje obaveza prema dobavljačima

Proces ulaganja u poslovna sredstva se odvija, kako je već istaknuto, u dvije faze koje su, po
pravilu, vremenski odvojene. Prvu fazu, o kojoj je do sada bilo riječi, čini kupovina i prijem
materijalnih vrijednosti. U drugoj fazi, koja je takođe predmet knjigovodstvenog obuhvatanja,
vrši se isplata obaveza nastalih po osnovu nabavke sredstava. Obje faze zajedno čine cjelinu
procesa ulaganja novčanih sredstava u osnovna i obrtna sredstva. Uobičajeno je stoga da se
kupovina odnosno prijem sredstava i isplata obaveza prikazuju i izlažu zajedno.

7. Pojam i podjela troškova i rashoda

Troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenog rada kao i svih sredstava i dobara
koja su u preduzeću potrošena u cilju proizvodnje novih proizvoda ili radi ostvarenja određenih
učinaka a pored toga u troškove spadaju i odgovarajući troškovi proizvodne pripremljenosti
uslovljeni kapacitetom preduzeća.
Za potrebe knjigovodstva značajne su klasifikacije troškova prema njihovoj prirodi odnosno
prema porijeklu, po funkcionalnim područjima, prema načinu ukalkulisavanja u cijenu koštanja
gotovih proizvoda i usluga i prema načinu reagovanja na promjene obima proizvodnje.
Redovni rashodi su oni koji su vezani za poslovnu aktivnost preduzeća. Redovne rashode čine
poslovni rashodi, finansijski rashodi i ostali rashodi.

8. Otpis osnovnih sredstava i metode otpisa

Za razliku od obrtnih sredstava koja se troše u jednom poslovnom ciklusu, osnovna sredstva se
koriste u više poslovnih ciklusa odnosno duži vremenski period. Njihova vrijednost se postepeno
smanjuje usled trošenja, dejstva prirodnih uslova i ekonomskog zastarijevanja. Smanjenje
vrijednosti osnovnih sredstava usled pomenutih razloga treba da bude konstatovano u
knjigovodstvu. Knjigovodstveno tehnički postupak kojim se konstatuje smanjenje vrijednosti
sredstava označava se kao otpisivanje.

Za utvrđivanje visine otpisa koriste se uglavnom dva metoda:

a) metod vremenskog otpisivanja i
b) metod funkcionalnog otpisivanja.

9. Troškovi materijala – obračun i knjiženje po stvarnim nabavnim cijenama

Troškovi materijala su u novcu izraženi utrošci materijala. To znači da se visina ovih troškova
utvrđuje množenjem utrošenih količina sa odgovarajućim cijenama, koje mogu biti stvarne ili
planske nabavne cijene.

Kada se na osnovu trebovanja materijal izda iz magacina u proizvodnju, u knjigovodstvu se

polazi od fikcije da je materijal i utrošen, pa se bilježi porast troškova materijala i smanjenje
zaliha materijala.

10. Troškovi materijala – obračun i knjiženje po planskim nabavnim cijenama

Kako su planske nabavne cijene zapravo stalne cijene, jer se u toku poslovne godine po pravilu
ne mijenjaju, visina troškova materijala se utvrđuje množenjem utrošene količine sa planskom
nabavnom cijenom po jedinici. Ovako obračunati troškovi ne predstavljaju stvarnu, već plansku
vrijednost utrošenog materijala.
 11. Troškovi proizvodnih i troškovi neproizvodnih usluga

Pri obavljanju poslovne aktivnosti, pored materijalnih vrijednosti kao što su osnovna sredstva,
materijal, sitan inventar, ambalaža, roba i sl, preduzeća od dobavljača pribavljaju odnosno
koriste razne usluge. Najčešće se koriste usluge: transporta, PTT usluge, zanatske usluge,
komunalne usluge, usluge na održavanju osnovnih sredstava, reklame i propagande, usluge
sajmova.

Sa gledišta računovodstva preduzeća ne postoji izričita potreba za podjelom usluga na

proizvodne, ili kako se još nazivaju usluge sa karakterom materijalnih troškova, i neproizvodne
usluge, odnosno usluge koje predstavljaju nematerijalne troškove. Podjela se vrši u prvom redu
da bi se zadovoljile potrebe obračunavanja društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka, dakle
potrebe tzv. društvenih računa.

12. Troškovi zarada

Opstanak i razvoj preduzeća nužno zahtijeva da se ukupna uložena sredstva koriste tako da se
neprestano uvećavaju. To znači da se sva trošenja uslovljena proizvodnjom proizvoda i usluga,
pa prema tome i sredstva uložena u rad odnosno u lične dohotke, plate ili zarade moraju
nadoknaditi iz novčanog priliva koji se ostvaruje realizacijom učinaka. Upravo ta neophodnost
da se novčana sredstva isplaćena na ime zarada nadoknade, na isti način kao što se nadoknađuju
otpisi osnovnih sredstava i ostali materijalni troškovi, daje im karakter troška. To znači da su
akontirane zarade dio ukupnih sredstava koja prolaze kroz sve faze kružnog kretanja sredstava,
koje su i predmet knjigovodstvenog obuhvatanja.

13. Vremensko razgraničavanje troškova

Pri obavljanju svoje djelatnosti preduzeća pribavljaju i troše ekonomska dobra i usluge određenih
vrijednosti sa ciljem da stvore druga ekonomska dobra i usluge čija će vrijednost biti veća od
vrijednosti utrošenih dobara i usluga. Vrijednost utrošenih dobara i usluga mjeri se visinom
novčanih izdataka, dok se vrijednost stvorenih dobara i usluga izražava kroz visinu novčanog
priliva koji se ostvaruje njihovom prodajom.

14. Nabavna vrijednost realizovane robe

Pored troškova poslovanja, u trgovinskim preduzećima se kao redovan rashod javlja i nabavna
vrijednost realizovane robe. Jer, realizovanje robe je njihova osnovna djelatnost. Ona kupuja
robu radi njene dalje realizacije. Iz prihoda koji se ostvari realizacijom robe treba da se
nadoknade ne samo troškovi poslovanja, već i ulaganja u nabavku robe.

15. Finansijski rashodi

Finansijski rashodi nastaju po osnovu korišćenja pozajmljenih izvora (sredstava), plaćanja

kupaca prije roka dospijeća potraživanja, kursnih razlika po osnovu obaveza i potraživanja u
stranoj valuti (ino-obaveza i ino-potraživanja) i po osnovu zateznih kamata.
 16. Ostali rashodi, vanredni rashodi

Pod ostalim rashodima podrazumijevaju se rashodi koji su povezani sa poslovanjem preduzeća,

ali ne i sa učinkom, dakle, proizvodom odnosno uslugom. Riječ je o gubicima koji nastaju pri
prodaji imovine preduzeća, hartija od vrijednosti, materijala i osnovnih sredstava, potom o
gubicima koji nastaju po osnovu smanjenja vrijednosti pojedinih oblika imovine, na primjer, pri
pojavi tj. otpisu nenaplativih potraživanja ili zaliha neispravnog materijala, nekuretnih gotovih
proizvoda, demodirane robe i sl.

Ako se prodaja zaliha materijala obavlja po cijenama koje su niže od njihove nabavne
vrijednosti, tada je riječ o prodaji sa gubitkom, jer će prihod od prodaje materijala biti niži od
rashoda koji je jednak nabavnoj vrijednosti prodatog materijala.

17. Klasifikacija i vrednovanje prihoda

Kriterijumi prema kojima može biti izvršena klasifikacija prihoda jednog preduzeća biraju se
prema tome koje se informacije o prihodima smatraju značajnim. Uobičajeno je da se unutar
redovnih prihoda izvrši podvajanje na prihode koji nastaju po osnovu obavljanja osnovne
djelatnosti preduzeća (poslovni prihodi), prihode koji su posljedica upravljanja novčanim
sredstvima preduzeća (finansijski prihodi) i ostale prihode koji se ne mogu svrstati u dvije
navedene grupe redovnih prihoda (ostali prihodi).

Utvrđivanje visine prihoda zahtijeva odgovor na dva pitanja: prvo, kada se prihod smatra
ostvarenim, i drugo, kako se utvrđuje visina prihoda. Odgovor na prvo pitanje daje već
pominjani princip realizacije. Prema ovom principu, prihod i rezultat se mogu smatrati
ostvarenim tek onda kada su tržišno verifikovani. Jedinstvenog odgovora na pitanje kada se to
prihod može smatrati nastalim, odnosno tržišno verifikovanim nema. Trenutak realizacije
prihoda je stvar konvencije budući da nekoliko ekonomskih događaja tokom procesa realizacije
mogu da budu smatrani trenutkom realizacije. U računovodstvenoj literaturi i praksi se najčešće
kao mogući ekonomski događaji za koje se vezuje realizacija prihoda navode: prihvatanje
isporuke i fakture od strane kupca, naplata isporučenih proizvoda, usluga i robe, i proizvodnja
učinaka.

18. Evidentiranje prihoda

Poslovni prihodi su posljedica prodaje proizvoda i usluga i u zavisnosti od načina prodaje

izazivaju povećanje gotovine pri prodaji za gotovo, odnosno povećanje potraživanja od kupaca
kada se prodaja vrši na kredit. Knjigovodstveno-tehnički njihovo obuhvatanje se vrši zaduženjem
odgovarajućih računa aktive (Blagajna, Tekući račun ili Kupci) i odobrenjem računa Prihodi od
prodaje gotovih proizvoda i usluga.

Osnovne karakteristike zaliha : Tekuća sredstva koja se prodaju ili potroše u toku jednog
poslovnog ciklusa u skladu sa MRS2 moraju biti ispunjeni sledeći uslovi: postoji kontrola
preduzeća nad ovom vrstom imovine , nastao je trošak u vezi sa nabavkom te imovine,
očekuju se budući prihodi u vezi sa posedovanjem te imovine , prodaju se ili utroše u toku jedne
kalendarske godine ili poslovnog ciklusa (koeficijent obrta >1) , koriste se za obavljanje
redovnih poslovnih aktivnosti preduzeća.

Sta cine zalihe: materijal u sirem smislu , nedovrsena proizvodnja , gotovi proizvodi, roba ,
zemljiste nekretnine namijenjeni daljoj prodaji.
U materijal spada: sirovine , materijal , gorivo mazivo , sitan inventar, ambalaza , autogume ,
rezervni delovi.

Knjigovodstvena evidencija materijala vodi se trojako:

1. Finanskijsko knjigovodstvo - sinteticka evidencija preko racuna materijala samo po vrednosti
2. Materijalno gnjigovodstvo - analiticka evidencija materijala po vrsti , kolicini , cijeni i
vrednosti
3. Magacinsko knjigovodstvo - analiticka evidencija po vrsti i kolicini.

Knjigovodstvena dokumentacija pri nabavnoj vrednosti unutar preduzeca: faktura , prijemnica i

otpremnica. Prijemnica je dokumenat koji izdaje magacioner kada primi materijal na zalihe +
kupac. Ona se dostavlja uz fakturu - knjigovodstvo dobavljaca i magacionera. Faktura je
dokument koji oznacava kupcevu obavezu prema dobavljacu. Otpremnica sastavlja dobavljac.
To je document koji prati materijal ili robu.
Evidencija materijala se moze voditi po : stvarnim nabavnim vrednostima , planiranim nabavnim
vrednostima i kombinovanoj nabavnoj cijeni. Obavezno pri knjizenju materijala moramo imati
sinteticki racun i otvoren svaki analiticki racun odvojeno.

Evidencija o materijalu , sitnom inventaru , ambalazi i autogumama vodi se u finansijskom ,

materijalnom i magacinskom knjigovodstvu. U finansijskom knjigovodstvu ovih oblika obrtnih
sredstava vodi se sinteticka evidencija po vrednosti.

Materijalno knjigovodstvo je analiticka evidencija . U materijalnom knjigovodstvu se pojavljuje

i racuna koliko se vrsta materijala koristi u jednom preduzecu , a racuni pokazuju vrednosnu i
kolicinsku stanje i kretanje zaliha konkretne vrste materijala. Magacionerska evidencija je
analiticka , ali za razliku od materijalnog knjigovodstva vodi se po vrsti i kolicini , ali ne i po
vrednosti.

Roba ne nastaje u procesu proizvodnje. Evidencija robe se vodi po sintetičkoj, analitičkoj i

magacinskoj evidenciji. Roba se knjigovodstveno vodi po nabavnoj cijeni i po cijeni kostanja
(istorijski trosak nacelo) , za razliku od materijala , roba se vodi i po trgovackim cijenama.

Knjigovodstvena evidencija po nabavnim vrednostima :

1. Prijem robe u magacin - otpremnica , faktura , komisijski zapisnik i prijemnica.
2. Izrada kalkulacije - zbirna i pojedinacna
3.Knjigovodstveno obuhvatanje

Knjigovodstvena evidencija po prodajnim cijenama. Oblici razlike u cijeni su:

1. Slobodno formirana razlika u cijeni : za najveci broj proizvoda , cijena se formira izmedju
ponude i potrznje
2. Marza: pojavljuje se kod robe cija je proizvodjacka i veleprodajna cijena limitirana , odredjena
od strane ovlascenog drazvnog organa i iskazuje se procentualno u odnosu na nabavnu vrijednost
robe , racuna se po nabavnoj vrijednosti
3. Rabat: za razliku od marze , utvrdjuje procentualno u odnosu na prodajnu vrijednost robe , a
javlja se kod roba ciju prodajnu cijenu utvrdjuje proizvodjac.

Razlika u cijeni moze biti ostvarena i neostvarena.Ona se vodi na racunu "Razlika u cijeni"koji
je korektivni racun , racuna roba i predstvalja saldo potencijalnu zaradu preduzeca. Ostvarena
razlika u cijeni predstavlja stvarnu zaradu preduzeca.
3 Korektivna računa koja smo do sad radili su: IVOS, razlika u cijeni i neuplaceni upisani
kapital.

bruto zarada = neto zarada + doprinosi + porez

Troskovi licnih zarada su novčani izraz utrošaka radne snage. Doprinosi se sastoje od : placa se
PIO , zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti. Utrosak - naturalni izraz utrosenih
elemenata rada. Tj fizički izražena količina koja se troši u procesu proizvodnje. (sati rada, sati
koriscenja masina, QWS , L vode). Trošak-novčani izraz utrošenih proizvodnih faktora. Tj
troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenog rada kao I svih sredstava I dobara
koja su u preduzeću potrošena u cilju stvaranja novih proizvoda ili učinaka. Izdatak: novcana i
naturalna izdavanja , uslovljena funkcionisanjem preduzeca. ( smanjene novcanih sredstava iz
blagajne ili ziro racuna). Svaki trošak nije izdatak. Troškovi su utrošene, a izdaci izdate
vrijednosti u procesu reprodukcije.
Razlika troškova i utrošaka? Troškovi obuhvataju dvije komponente, a utrošci samo količinsku
komponentu.

Razlika nabavne I cijene koštanja? Nabavna cijena je cijena po kojoj smo nabavili proizvod na
tržištu. Cijena kostanja-izdaci uslovljeni trosenjem elemenata reprodukcije (cijena nastala u
sopstvenoj režiji).

Rashod širi pojam od troška. To je trošenje koje se odnosi na cijelo preduzeće. Mogu biti
vanredni I redovni. Vanredni nastaju usled elementarnih nepogoda. Redovni: poslovni (rashodi
po osnovu prodaje robe, troškovi po osnovu prodaje gotoovih proizvoda i slično), finansijski
(zatezna kamata koju plaćamo dobavljaču, negativne kursne razlike, kasa skonto-popust koji se
daje prilikom plaćanja robe) i ostali (otpis manjkova). Rashod - utrosci i izdaci koji jesu ili nisu
uzrokovani ustvarivanjem poslovnog ucinka ( poslovni rashodi , kazne , penali , manjkovi ,
izdaci za finansiranje , INV prodajne robe)
Gubitak predmeta rada ( u toku proizvodnje i skladistenja transporta ) gubitak kao negativni
poslovni rezultat.

Evidencija materijala-novcani izraz utrosaka materijala . Evidencija materijala se vrsi po

partijama i vrstama. Partije - to znaci da se za jednu vrstu materijala otvara onaliko analitickih
kartica koliko puta se taj materijal nabavlja. Vrste - svaka vrsta materijala ima svoj analiticki
racun na kome se bez obzira na razlicitost nabavnih cena evidentiraju sve nabavke odnosno vrste
materijala. Najpoznatije i najcesce primenjivane metode u knjigovodstvu su: fifo (u stabilnim
uslovima), lifo (u inflatornim uslovima) i metoda prosjecne cijene.
Troskovi se mogu podijeliti na: troskove proizvodnih usluga i troskovi neproizvodnih usluga.
Razlika izmedju ova dva troska je sto se proizvodni mogu vezati za ucinke – povezani su sa
procesom proizvodnje, a neproizvodni se ne mogu vezati za ucinke. Proizvodni troskovi su:
troskovi sajmova i izlozbi, transport, PTT, troškovi održavanja lifta, zanatske usluge, zakupnine,
reklama i propaganda. Neporizvodni su: troskovi neproizvodnih usluga (advokatskih usluga,
troskovi poreza, troskovi clanarina, reprezentacije, premije i usiguranja, platnog prometa)

Troskovi amortizacije - postepeni prenos nabavne vrednosti osnovnih sredstava na ucinke ,

nevidljivo trosenje osnovnih sredstava. Sistemi obracuna troskova amortizacije su : vremenski
sistem zasnovan na duzini vremenskog perioda koriscenja osnovnog sredstva. Funkcionalni
sistem i metoda zasnovana na obimu koriscenja , odnosno na ostvarenom radnom ucinku
osnovnog sredstva.
Od nabrojanih metoda najtačnija je funkcionalna, ali ne možemo izmjeriti učinke kod svih
sredstava.

Metoda vremenske amortizacije : proporcionalna ( linearna ) metoda - nabavna vrednost sredstva

se ravnomerno rasporedjuje. Svakom obracunskom periodu se dodjeluje jednak iznos kao trosak.
Osnovna predpostavka linearne metode je da se intenzitet koriscenja sredstva ne mijenja , da se
troskovi odrzavanja krecu ravnomerno . Proporcionalna(linearna) metoda ne uzima u obzir rizik
od tehnickog progresa ,niti rizik od obezvrijedjivanja vrednosti sredstava pod uticaj inflacije .
Ona je pogodna za otpisivanje gradjevinskog objekta i sredstava koje imaju kratak vek trajanja.
Degresivna metoda dijeli se na aritmeticku i geometrijsku. Nabavnu vrednost treba rasporediti
tako da prvi periodi podnesu najveci deo troska , a sa protokolom vremena , visina otpisa opada.
Polazi se od toga da kako vrijeme odmice troskovi odrazavanja rastu. Ukoliko dodje do inflacije
cinimo rezultat realnim (duzi vek trajanja) , za razliku od proporcionalne . Aritmeticko
degresivna metoda ( troskovi otpisa se od godine do godine smanjuje za isti iznos). Geometrijska
degresivna metoda otpis knjigovodstvene vrijednosti .

Proporcionalna (linearna)
A = nabavna vrijednost / n
Degresivna metoda
D = (2 x nabavna vrijednost) / n*(n+1)
Aritmetička Am1 = D x n
Am2 = D x (n-1)
Geometrijski Am = sadašnja vrijednost x 2a’
a’ = 100 / n

Prometni list -spisak svih analitickih razuna koji pripadaju sintetickom racunu sa pregledom
prometa i salda.
Pomocne knjige -cilj im je da odredjene pozocije vode rasclanjeno i detajlnije u odnosu na
glavnu knjigu.
Vrste troskova:sa aspekta osnovnih grupa troskova-nabavna vrijednost prodate robe(50) ,
troskove materijala (51), troskove zarada (52), troskovi proizvodnih usluga (53) , troskove
amortizacije (54), nematerijalne troskove(55). Sa aspekta obracunavanja razlikujemo - stvarno
nastale (istorijske) i standardni troskovi. Troškovi sa apekta njihovog ponašanja u odnosu na
obim aktivnosti: fiksni, varijabilni i mješoviti.