1

IZDANJA FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U SPLITU

EDITIONES FACULTATIS PHILOSOPHICAE UNIVERSITATIS SPALATENSIS

Nakladnik:
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Sinjska 2, 21 000 Split
Odgovorni urednik
prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, dekan
Glavni urednik
doc. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš

Recenzenti
prof. dr. sc. Josip Belamarić
doc. dr. sc. Marija Kolega

Fotografije
Živko Bačić. Tonko Bartulović,
Jasna Jeličić Radonić, Ana Sedlar, Tonći Seser
Crteži
Branko Penđer
Lektorica
Elizabeta Garber
Prijevod sažetka na engleski
Graham McMaster

Naslovnica
Salona, Urbs orientalis
Grafička obrada: Neven Marin
Tisak: Dalmacijapapir, Split

ISBN 978-953-7395-64-3
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 150809042

Odobrilo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Splitu na 14. sjednici održanoj 18. lipnja 2014. godine.,
Odlukom: Klasa 003-08/14-06/0007, Urbroj: 2181-190-00-14-0024, pod točkom dnevnog reda br. 4.8.

2
 Jasna Jeličić Radonić

URBANIZAM I ARHITEKTURA
RIMSKE DALMACIJE

FILOZOFSKI FAKULTET - ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Split 2014.

3
 SADRŽAJ

Uvod
5
Salona
7
Aequum
29
Narona
35
Iader
42
Aeonona
53
Zaključna Razmatranja
59
Urban Planning and Architecture
in Roman Dalmatia
62

4
UVOD
Trajanov stup, detalj reljefa s prikazom Salone (?)
Nakon završetka dugogodišnjeg rato-
vanja s Delmatima i konačne pacifika-
cije prvotne pokrajine Ilirik, a potom
provincije Dalmacije, generalno se
uređuju rimski gradovi čiji začeci na-
staju naseljavanjem rimskih građana
na pojedinim ključnim punktovima
osvojenih područja već tijekom ratnih
operacija u 1. st. pr. Kr. To je obuhva-
ćeno propagandnim programom cara
Augusta koji se nije brinuo „samo za
opći život svih građana i za uređenje
države, nego i za javne građevine, da
državu ne proširi samo provincijama
nego da i dostojanstvo vlasti dobije
naročiti ugled pomoću javnih zgrada“,
što je istaknuto u uvodnoj posveti po-
znatog djela „Deset knjiga o arhitektu-
ri“ rimskoga pisca i arhitekta Vitruvi-
1
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Knj. I, 1-2 (Uvod), prijevod M. Lopac, V. Bedenko, Zagreb,
1999., 11.
ja.1 Reprezentativni spomenički kom-
pleksi, monumentalne javne građevine
te segmenti fortifikacijske arhitekture
s kulama, često nadopunjeni natpisima
o građevinskim pothvatima iz različi-
tih povijesnih razdoblja, jasno govore
o visokoj razini urbanog života rimske
Dalmacije. U tom kontekstu ističu se
Salona, glavni grad rimske provincije
Dalmacije te rimski gradovi koloni-
je Narona i Jader i obližnja Aenona,
premda minicipalnog statusa, kao i
Aequum, jedina rimska kolonija u unu-
trašnjosti provincije. Otkriveni spome-
nici u tim reprezentativnim urbanim
središtima pokazuju osnovne principe
rimskog urbanizma primijenjenog kod
planiranja gradova na istočnom Jadra-
nu.
5
6
5.
15.

12. 11.
14.
2. 13.
1.
9.
8.
10. 7.

4.
3.

6.

Salona: Urbs vetus (1. Porta Caesarea, 2. Porta Graeca, 3. forum s hramovima, 4. teatar), Urbs orientalis (5. Porta Andetria, 6. južna gradska vrata,
7. forum s Jupiterovim hramom, 8. riječni rukavac i natkriveni kanal, 9. Pet mostova, 10. namjesnikova palača, 11. hram Venere victrix, 12. terme,
13. episkopalni kompleks), Urbs occidentalis (14. Porta occidentalis, 15. amfiteatar) (prema E. Dyggveu i J. Jeličić Radonić)
SALONA

Salona, glavni grad rimske provinci- putova formira se u vrijeme rimskog

je Dalmacije, nastala je u središnjem
dijelu istočne jadranske obale, u dnu
zaštićenog morskog zaljeva, pored
ušća rijeke u podnožju planinskog ma-
siva Kozjaka. Delmati, nastanjeni na
okolnim gradinama, vrlo rano koriste
povoljni smještaj luke, a to privlači
isejske Grke te stvaraju emporij neop-
hodan za trgovinu prema unutrašnjo-
sti. Upravo na tom čvorištu trgovačkih
osvajanja delmatskog područja grad –
colonia Martia Iulia Salona.2
Urbs vetus, kako je Ejnar Dyggve na-
zvao najstariju urbanu jezgru Salone,
bio je zaštićen masivnim bedemima
koji su, prilagođeni konfiguraciji te-
rena, zatvarali trapezni oblik grada.3
Jedinstveno su sačuvani sjeveroistočni
ugao gradskih zidina pojačan pravo-
kutnom kulom te istočna gradska vrata

Pogled na pravokutnu kulu uz sjeveroistočni ugao bedema najstarije gradske jezgre (Urbs vetus)

2
D. Rendić-Miočević, „Antička Salona (Salonae), Povijesno urbanistički i spomenički fenomen“,
(Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, str. 170-175), Dalmatia christiana, Opera omnia, Zagreb –
Split, 2011., 329-365.

3
E. Dyggve, „La ville de Salone, Disposition et topographie“, I Plan de la ville, II Les matériaux,
Rechérches à Salone I, Copenhague 1928,11-20; E. Dyggve, History of Salonitan Christianity,
Oslo, 1951., 5, Fig. I, 4-6.

7
 Porta Caesarea, rekonstrukcija (prema H. Kähleru)

– Porta Caesarea. U liniji tih prvotnih ljefnim elementima, iznio je H. Kähler

bedema, građenih od velikih kamenih
blokova, umetnuta su vrata flankirana
s oktogonalnim kulama. To su monu-
mentalna tročlana vrata s većim središ-
njim prolazom namijenjenom kolskom
prometu između dvaju znatno užih
bočnih ulaza za pješake, opremljena
unutrašnjim dvorištem – propugnaku-
lom. Prijedlog rekonstrukcije gornjeg
kata vrata, raščlanjenog lučnim otvo-
rima i ukrašenog arhitektonskim re-
te, prema stilskoj analizi i posvetnom
carskom natpisu, datirao u vrijeme Au-
gusta.4
U južnom dijelu najstarijega gradskog
tkiva nalazio se forum izduženog pra-
vokutnog oblika, čija je prostorna or-
ganizacija poznata samo u osnovnim
elementima. Sklop najstarijih kultnih
građevina podignutih na odijeljenim
podijima uzdizao se na sjevernoj stra-
ni foruma. Dva manja tetrastilna hra-

Porta Caesarea

4
H. Kähler, „Porta Caesaria u Saloni“, Antička Salona, Split, 1991., 205-240.

8
 Arhitravna greda s posvetnim natpisom
Augustu i Tiberiju

ma, simetrično postavljena u odnosu

na središnju nisku građevinu u obli-
ku tribine, bila su okrenuta forumu.
Na osnovi preostalih ogoljelih podija,
izvorno obloženih pravilno klesanim
kamenim blokovima, može se utvrditi
njihova širina od otprilike osam me-
tara, što su uobičajene dimenzije tog
najzastupljenijeg tipa hrama na istoč-
noj obali Jadrana. Dyggve je hramove
datirao u sredinu 1. st. posl. Kr. prema
arhitektonskim ulomcima pronađeni-
ma prilikom istraživanja, dok je nešto Mramorni torzo cara Augusta
starijom smatrao kvadratnu tribinu po-
dignutu na nižem podiju.5

3.
2.

1.

Rekonstrukcija forumskog kompleksa i teatra s

4. hramovima (prema E. Dyggveu)
5.

Kompleks foruma s teatrom: 1. Kapitolij (?),

2. curia, 3. terme, 4. bazilika (?), 5. Liberov (?) 5
E. Dyggve, „Salonitanski forum“, Antička
hram uz teatar (prema D. Rendiću-Miočeviću) Salona, Split, 1991., 241-253.

9
 nakon završetka Batova ustanka i više-
godišnjeg rata s delmatsko-panonskim
Ilirima odnosno konačne pacifikacije
provincije. Ta izuzetna pobjeda pro-
slavljena je u Rimu godine 12. posl.
Kr. zajedničkim trijumfom Ex panno-
neis et Delmateis imperatora Augusta i
stvarnoga vojskovođe toga rata Tiberi-
ja, čije su skulpture bile postavljene na
salonitanskom forumu.6

Razvojne faze hramova na forumu

(prema E. Dyggveu)

Prvim salonitanskim hramovima bli- Pogled na lukove supstrukcije s južne strane

zancima vjerojatno je pripadao ulomak foruma i tlocrt građevine pored lučnih otvora
arhitravne grede s carskim natpisom (prema F. Carrari)

posvećenom imperatoru Augustu i Car August neosporno je zaslužan za

njegovom nasljedniku Tiberiju, otkri- obnovu Salone, ne samo gradskih zi-
vene u Dioklecijanovoj palači u Spli- dina u koje se ugrađuju nova vrata
tu. Naime, D. Rendić-Miočević iznio Porta Caesarea, već i za uređenje fo-
je pretpostavku da je tim graditeljskim ruma gdje se s hramovima blizancima
pothvatom obilježena rimska pobjeda vjerojatno podiže i središnja kvadratna

6
D. Rendić-Miočević, „Tri povijesna natpisa iz Dalmacije“, Vjesnik za arheologiju i historiju dalma-
tinsku 53, Split, 1951., 170-175.

10
 Ulomak natpisa s forumskih termi (balneum)
u pločniku karda

prostorija – tribina (?) u funkciji go-

vornice, odakle se moglo obraćati gra-
đanima.
S istočne strane foruma nalazila se
pravokutna građevina s apsidom koja
je služila kao gradska vijećnica – cu-
ria. U blizini je pronađen ulomak gre- Kardo uz zapadnu stranu foruma
de s natpisom koji spominje naknadnu natpisa koji spominje terme – balne-
obnovu te vijećnice. Gradska bazilika um. U neposrednoj blizini tog nalaza,
vjerojatno je bila smještena na južnoj otkriven je već za prvih istraživanja
strani foruma, okrenutoj prema salo- Salone sa sjeverne strane foruma kom-
nitanskoj luci. U tom kontekstu ističe pleks termalnih građevina, čiji ostaci,
se sačuvani zid raščlanjen lukovima; nažalost, nisu sačuvani. Naime, prema
vjerojatno se radi o supstrukcijama fo- poznatoj arhitektonskoj dokumenta-
rumske bazilike odnosno foruma koje ciji, može se zaključiti da je u pitanju
su mogle biti upotrijebljene kao neop- vrlo luksuzno ukrašena rimska javna
hodno potrebni magazini. Naime, na građevina. Njeni zidovi bili su prekri-
tom mjestu teren se znatno spušta te se veni mramornim oplatama, na podovi-
podrumske prostorije moglo iskoristiti ma su se nalazili crno-bijeli mozaici s
za skladištenje netom pristigle robe. geometrijskim motivima ispod kojih
Sa zapadne strane foruma pružao se su se pružali uobičajeni elementi siste-
glavni kardo prema još neotkrivenim ma hipokausta za zagrijavanje pojedi-
gradskim vratima na morskoj obali od- nih prostorija. Mramorne skulpture čiji
nosno prema samoj salonitanskoj luci. su ulomci otkriveni tijekom tih davnih
Upravo u popločanju te glavne gradske istraživanja, bile su postavljene u ne-
ulice pronađen je kao spolij ulomak kim prostorima.7
7
Ch.W. Clairmont, Excavation at Salona, Yugoslavia 1969-1972, New Jersey, 1975., 39-63; D. Ren-
dić-Miočević, „Antička Salona (Salonae), Povijesno urbanistički i spomenički fenomen“, (Arhitek-
tura 160-161, Zagreb, 1977, 170-175), Dalmatia christiana, Opera omnia, Zagreb – Split, 2011.,
340-345; J. Jeličić-Radonić, A. Sedlar, „Topografija antičke Salone (I), Salonitanska Urbs vetus“,
Tusculum 2, Solin, 2009., 26-27.

11
 Arhivski crtež termi sa sjeverne strane foruma (prema F. Lanzi)
Sa zapadne strane donjeg dijela foru-
ma, neposredno uz glavni kardo, podi-
gnut je teatar. Konstrukcija polukruž-
nog gledališta (cavea) prilagođena je
prirodnoj konfiguraciji izrazitog pada
terena na tom mjestu. Donji menijan
(maenianum primum) izgrađen je na
padini bez supstrukcija i sačuvane su
tek četiri stepenice u zapadnom dijelu
i jedna uz zapadni rub. Prema tome je
Dyggve predložio njegovu rekonstruk-
ciju sa 14 redova sjedišta i dvostrukim
brojem stepenica, obično nižih za po-
lovicu visine. Gledalište je bilo razdi-
jeljeno na četiri trapezoidna segmenta
(cunei) pristupnim stubištima i to naj-
češće sa dva uz same rubove i tri u sre-
dišnjem dijelu. Slični raspored stubišta
12
bio je i u gornjem menijanu (maenia-
num secundum) koji je bio sagrađen na
ravnom terenu te oslonjen na zidanim
radijalno postavljenim supstrukcijama
unutar dvaju koncentričnih polukru-
gova. U odnosu na dimenzije donjeg
menijana, gornji je mogao imati samo
9 redova sjedišta. Gledalište je završa-
valo galerijom s trijemom (porticus in
summa gradatione). Broj sjedišta od
ukupno 25 redova, prostor galerijskog
hodnika te počasna mjesta za ugledne
građane u dijelu orhestre pokazuje da
se radi o teatru srednje veličine koji je
mogao primiti oko 3 500 gledalaca.
Vanjski polukružni prsten teatra ra-
stvoren je nizom lučnih otvora oslo-
njenih na kvadratne pilone građene od
 Rekonstrukcija teatra (prema E. Dyggveu)
većih bunjastih blokova. Tri središnja
pilona pravokutnog oblika tvorila su
monumentalni dvojni ulaz koji je ka-
snije znatnije naglašen te arhitektonski
razrađen poput propileja. Zapadno od
glavnog ulaza nalazio se Nimfej, tako-
đer od velikih bunjastih blokova.
Nasuprot gledališta je teatarska zgrada
pravokutnog oblika (skene) namije-
njena glumcima odnosno prikazivanju
predstava. Podij pozornice (pulpitum),
uzdignut oko 1,5 m od razine orhestre,
prekrivale su veće kamene ploče, oslo-
njene na još sačuvanim niskim pilo-
nima. Uz rub pozornice nalazila su se
udubljenja za nosače zastora (aulaea)
koji su se spuštali i podizali na početku
odnosno na završetku predstave. Na
bočnim su stranama pozornice vrata
kroz koja se ulazilo u dvije pravokutne
prostorije. Preostali ostaci same scen-
ske zgrade pokazuju da je monumen-
talno arhitektonski artikulirano proče-
lje (scaenae frons) bilo raščlanjeno ni-
šama i bogato ukrašeno nizom stupova
i trabeacije, vjerojatno u dva reda.
U sredini je velika polukružna niša s
glavnim vratima (valvae maeae regi-
ae) prema pozornici, a bila je flanki-
rana s dvije pravokutne niše. Bočne,
neznatno pliće niše, također su s vra-
tima (valvae hospitales) koja su vodila
u dvije manje prostorije nejednake ve-
ličine, a bile su namijenjene priprema-
ma glumaca tijekom predstave.
Otraga, s južne strane skene, pružao se
velik hodnik kojem je kasnije dodan
trijem. Taj promenoar bio je povezan
13

Pogled na teatar s Liberovim (?) hramom
s prostorima također rastvorenim tri-
jemovima, postavljenim laterarno pre-
ma pozornici, a služio je za okupljanje
posjetitelja teatra između pojedinih
predstava odnosno nakon njihova za-
vršetka.
Salonitanski teatar podignut je vjero-
jatno sredinom 1. st., prema mišljenju
njegovih istraživača i većine stručnja-
ka, premda je uvelike obnavljan tije-
kom vremena, osobito za Dioklecija-
nove vladavine. To neosporno potvr-
đuju pronađeni ulomci arhitektonske
skulpture pročelja skene, vrlo slične
ornamentike kao na pojedinim građe-
vinama Dioklecijanove palače.8
Nasuprot teatra, nalazio se tetrastilni
hram koji je bio znatno ranije podignut
te je njegovo pročelje bilo prilagođe-
no izgradnji teatarske zgrade. Tada je
uklonjeno uobičajeno prilazno stubište
i napravljeni su bočni pristupi hramu
da bi se na tom mjestu dobio prostor
za veliki hodnik na začelju pozorni-
ce. To je jedini potpuno istraženi sa-
lonitanski hram od kojega su vidljive
supstrukcije pročelnog trijema i cele
obložene pravilno klesanim kamenim
blokovima te profiliranim rubnim kor-

Razvojne faze Liberova (?) hrama pored teatra (Fr. Weilbachu)

8
D. Rendić-Miočević, „Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehnič-
ke karakteristike“, Antička Salona, Split, 1991., 255-267.

14
nižima. Kultna građevina također je
bilo obnavljana i očito povezana s te-
atarskim kompleksom. To pokazuje i
naknadno dodavanje bočnih trijemova
hramu koji su mogli komunicirati s ka-
snije izgrađenim trijemom teatarskog
hodnika. Na tom položaju bilo je još
par manjih hramova prije teatra, što
govori o značajnom kultnom sredi-
štu tog najstarijeg dijela grada. U tom
kontekstu, mogu se istaknuti nedavno
otkriveni temeljni ostaci hrama smje-
štenog istočno od ovog jedinstveno sa-
čuvanog i odavno poznatog, za koji se
smatra da je bio posvećen Dionizu od-
nosno Liberu s obzirom na povezanost
s teatarskom zgradom. Salonitanski
hram po tipu odgovara onom potpuno
sačuvanom na pulskom forumu kao i
znatno kasnijem tzv. Malom hramu u
Dioklecijanovoj palači.9
Stari grad (Urbs vetus) sa zapadne su
strane zatvarali bedemi čije je nisko
sačuvane ostatke s vratima, tzv. Porta
Graeca, otkrio E. Dyggve. Jedna od
glavnih gradskih ulica povezivala je
Porta Caesarea s navedenim zapad-
nim vratima grada. Upravo na pravcu
ove važne prometnice, koja se od Por-
ta Graeca nastavljala prema zapadu,
izgrađen je amfiteatar. Na tom prvot-
no slobodnom prostoru izvan grada,
konstrukcija amfiteatarskog gledališta
(cavea) prilagođena je prirodnoj kon-
figuraciji različitih razina terena na
sličan način kao kod salonitanskog
teatra. Sjeverna strana donjeg meni-
9
F. Weilbach, „Le temple et la colonnade“, Rechérches à Salone II, Copenhague, 1933.,11-32.
Rekonstrukcija Liberova (?) hrama pored teatra
(prema E. Dyggveu)
jana oslonjena je na padinu brijega te
su supstrukcije bile neophodne samo
za drugi, gornji menijan i za galerije
pri vrhu, dok je prema jugu amfiteatar
bio podignut na ravnoj površini pa su
radijalno raspoređeni zidovi supstruk-
cija nosili cijelu visinu gledališta. Si-
stemom radijalnih hodnika i pojedinih
izlaza (vomitoria), gledaoci su dolazili
do svojih sjedišta raspoređenih u uobi-
čajenim redovima na dva menijana te
do galerijskog prostora namijenjenog
puku. Unutar gledališta nalazile su se
počasne lože, i to na sjevernoj strani
za gradske magistrate, a na južnoj za
namjesnika provincije i carske ugled-
nike. Svečani ulazi (Porta pompae) na
istoku i zapadu naglašeni su masivnim
pilonima koji formiraju glavni prolaz
i bočne prostore rastvorene arkadama
gdje su u kavezima (carcera) bile izlo-
žene egzotične životinje prije početka
15
 Rekonstrukcija amfiteatra (prema E. Dyggveu)

predstave. Slični ulazi nalazili su se skih martira koji su stradali u areni za

i po sredini elipsoidno oblikovanog
gledališta, tj. na južnoj strani od koje
su također sačuvani piloni od velikih
kamenih blokova, dok je sjeverni ulaz
mogao biti na isti način koncipiran bez
obzira na to što je taj dio amfiteatra po-
ložen na prirodnoj padini.10
U prostoru supstrukcija južnog dijela
gledališta bila su dva mala svetišta Ne-
meze, zaštitnice gladijatora. Iz hodni-
ka koji okružuje arenu (via venatorum)
vodio je pristup svetištima. Kada u 6.
st. potpuno prestaju gladijatorske igre,
prostori prvotnih svetišta pretvoreni su
u ranokršćanske oratorije salonitan-
E. Dyggve, „L’amphitheatre“, Rechérches à Salone II, Copenhague, 1933., 33-150.
10
Dioklecijanovih progona. Mjesto mar-
tirija postaje idealni prostor trijumfa
kršćanstva te se tada preuređuju po-
jedini dijelovi amfiteatra. U tom kon-
tekstu može se promatrati i adaptacija
kršćanskom kultu podzemne prostorije
u sredini arene koja je izvorno u funk-
ciji Porta Libitinae, povezana s prila-
znim hodnikom s južne strane, služila
za odnošenje poginulih gladijatora i
ubijenih zvijeri.11
Najmonumentalnija javna građevina,
veličine 125 x 102 m, bila je na tri
kata od čega su donja dva imala luč-
ne otvore oslonjene na masivne pilo-

J. Jeličić-Radonić, „The Cult of the Salona Martyrs in the Amphitheatre“, Hortus Artium Medie-
11

valium 15/1, Zagreb, 2009., 55-62; J. Jeličić Radonić, Martiri salonitanskog amfiteatra, Splitska
hagiografska baština: povijest, legenga, tekst, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa
održanog u Splitu od 26. Do 27. Rujna 2011, Split 2014, 221-229.

16
 Amfiteatar

ne na kojima su izvedeni polustupovi gledalaca. Premda su odavno započe-

s dorskim odnosno jonskim kapiteli-
ma. Treći kat ima samo četverokutne
otvore između kojih su također polu-
stupovi. Vanjski plašt, raščlanjen luč-
nim arkadama, bio je ukrašen ne samo
navedenim arhitektonskim redovima
već i arhitektonskom skulpturom i ki-
povima, što potvrđuje pronađeni torzo
nadnaravne veličine, uzidan kao spolij
u sjevernim bedemima kojima je na-
knadno obuhvaćen amfiteatar. Dyggve
ističe sličnost izgleda i konstrukcije sa-
lonitanskog amfiteatra s rimskim Ko-
losejem, a mogao je, prema njegovoj
procjeni, primiti oko 16000 – 17000
ta istraživanja amfiteatra, još uvijek
nisu usuglašena stručna mišljenja o
početku njegove izgradnje. Dyggve je
smatrao da je nastao u drugoj polovi-
ci 2. st., kao jedinstven arhitektonski
sklop prilikom podizanja novih grad-
skih bedema. D. Rendić-Miočević
izrazio je sumnju u istovremenost tih
dviju izrazito različitih gradnji s obzi-
rom na način njihova povezivanja,12 a
to su potvrdila i nedavna istraživanja
jugozapadnog dijela amfiteatra i spoja
s gradskim zidinama. Naime, formi-
ranjem zapadnog dijela grada (Urbs
occidentalis), uklonjen je dio vanjskog

E. Dyggve, „L’amphitheatre“, Rechérches à Salone II, 138-141; D. Rendić-Miočević, „Antička Sa-

12

lona (Salonae), Povijesno urbanistički i spomenički fenomen“, Dalmatia christiana, Opera omnia,
338-340.

17
 Tlocrt amfiteatra uklopljenog u novi prsten gradskih zidina i označenim ranokršćanskim oratorijima
(prema F. Buliću i J. Jeličić-Radonić)

prstena amfiteatra s arkadama te je gra- rojatno je u tom kontekstu moglo biti

đevina prema van izgledala kao ugaoni
bastion gradskih fortifikacija, a tada se
zazidavaju i njegovi ulazi na sjevernoj
i zapadnoj strani.
Analiza položaja amfiteatra u odnosu
na staru gradsku jezgru (Urbs vetus)
pokazuje da se produžetak pravca de-
kumana koji je povezivao Porta Cae-
sarea s Porta Graeca pruža do istočnih
vrata te najveće salonitanske građevi-
ne. S obzirom na znatnu obnovu grada
u doba Augusta, kada se uređuju forum
i gradske fortifikacije postavljanjem
novih vrata Porta Caesarea upravo na
jednoj od glavnih gradskih ulica, vje-
K. E. Welch, The Roman Amphitheatre, Cambridge, 2007., 11-161; J. Jeličić–Radonić – A. Sedlar,
13
određeno mjesto za izgradnju amfite-
atra izvan grada. Jesu li gladijatorske
igre održavane u nekoj prvotno skro-
mnijoj građevini na istom položaju ili
na forumu, što je bilo uobičajeno još u
vrijeme Augusta, kada su za tu prigo-
du postavljene drvene konstrukcije na
Forum Romanum i tako zaustavljene
sve funkcije u središtu grada? S ob-
zirom na konstruktivne i dekorativne
karakteristike vrlo slične rimskom Ko-
loseju koji je postao kanon za arhitek-
tonski tip monumentalnih amfiteatara
Rimskoga Carstva, po izgledu, saloni-
tanska građevina vjerojatno nije mogla
biti prije Flavijevaca.13

„Topografija antičke Salone (III), Salonitanska Urbs occidentalis“, Tusculum 4, Solin, 2011., 71-
75.

18
 Natpisi o gradnji sjevernih bedema Urbs orientalis
Za vrijeme cara Marka Aurelija, pod
prvim pritiskom barbara na granice
Rimskog Carstva, obuhvaćaju se pro-
strani salonitanski suburbiji s istočne
i zapadne strane stare Salone (Urbs
vetus) novim prstenom gradskih zidi-
na. Natpisi, još sačuvani na vanjskom
plaštu sjevernih bedema, označavaju
pojedine segmente koje su izgradile
vojne jedinice pod nadzorom svojih
zapovjednika. Lokalno stacionirane
Prva i Druga delmatska kohorta po-
digle su DCCC stopa bedema (236,80
m) i jednu kulu, a konjaničke čete Dru-
ge legije i Treće konkordije, posebno
detaširane iz drugih provincija za te
građevinske radove, CC stopa (59,20
m) zidina. Prilazne ceste koje su vodile
do gradskih vrata stare jezgre postaju
tada gradske ulice unutar grada i dobi-
vaju kameno popločenje. Na završetku
tih ulica postavljaju se u liniji bedema
nova gradska vrata, na istoku tzv. Por-
ta Andetria i na zapadu tzv. Porta occi-
dentalis.14
J. Jeličić-Radonić, „Nova istraživanja gradskih zidina u Saloni“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dal-
14
maciji 37, Split, 1997.-1998., 7-24.
Nova istočna vrata smještena su u
sjeveroistočnom uglu grada odakle
se pružaju važne prometnice prema
unutrašnjosti provincije u smjeru An-
detriuma, što je odredilo njihov naziv
u literaturi. F. Carrara je otkrio njihov
položaj te iskopao samo zapadni dio
vrata, tj. dio uličnog popločenja s du-
bokim kolnim usjecima flankiranoga s
dvije kule. Nedavnim istraživanjima
otvoren je istočni dio vrata koji su tvo-
rile dvije kvadratne kule pojačane tro-
kutastim rizalitima. Na bočnoj stijenci
sjeverne kule još je sačuvan usječeni
utor metalne rešetke postavljene izme-
đu kula za zatvaranje ulaza. Četiri kva-
dratne kule bile su razmještene ispred
i iza unutrašnjeg dvorišta, propugna-
kula, štiteći najosjetljiviju točku for-
tifikacija – gradska vrata. U pločniku
Porta Andetria pronađen je kao spolij
ulomak javnog natpisa koji je izvorno
bio izložen na vratima. Tekst natpisa u
čast careva Teodozija II. i Valentinija-
na III. detaljno opisuje radove u prvoj
19
 Porta Andetria za vrijeme istraživanja 2001. g.

polovici 5. st. na obnovi gradskih zidi-

na i kula, podignutih prije mnogo go-
dina. Svojevrsna dubleta natpisa bila
je postavljena i na sporednim vratima,
Tlocrt sjeveroistočnog ugla novih bedema s
Porta Andetria
(prema F. Carrari i J. Jeličić-Radonić)

tzv. Porta suburbia II. Nije poznato

jesu li bedemi novih dijelova grada,
podignuti u 2. st., popravljani i prije 5.
st., naročito za cara Dioklecijana koji
je znatno pridonio prosperitetu Salo-
ne.15
Novi istočni dio grada (Urbs orienta-
lis) nastao je neposredno uz ušće rijeke
Salon te je gradsko tkivo bilo raščla-
njeno brojnim rukavcima. Kroz istočne
Natpis o obnovi bedema i kula s Porta Andetria

15
J. Jeličić-Radonić, „Salona at the time of Bishop Hesychius“, Hortus Artium Medievalium 13/1,
Zagreb, 2007., 13-24.

20
gradske zidine ulazio je, znatno južnije
nego je Dyggve pretpostavljao u blizi-
ni Porta Andetria, jedan od glavnih ri-
ječnih rukavaca i pružao se gotovo po
sredini grada, predstavljajući okosnicu
urbanističkog rastera. Nedavnim istra-
živanjima utvrđen je njegov istočni tok
gdje se nalazio drveni most, postavljen
na četiri masivne kamene baze, pored
kojega su otkrivene bankine riječnog
korita široka oko 9 m. Za regulaciju
vodostaja tog dijela rukavca bio je sa
zapadne strane izgrađen paralelni ka-
nal natkriven kamenim pločama. U
bankinama rukavca i pratećeg kanala
uzidane su kao spolia dijelovi jedne Pogled na dio natkrivenog kanala s uzidanim
monumentalne građevine – arhitravne spolijama
grede, mramorni kapiteli, nadvratnik
vrata dužine oko 3 m, postament s nat- gradskog trga otkriveno je u pojedi-
pisom za skulpturu carice Aurelije Pri- nim segmentima, a bilo je izvedeno od
ske i Jupiterov žrtvenik, dok su u ko- velikih kamenih ploča postavljenih u
ritu kanala otkriveni odbačeni dijelovi više slojeva budući da je monumental-
kasetiranog stropa, mramorni kapitel i ni hram izgrađen na terenu protkanom
skulptura. To su srušeni elementi Ju- brojnim riječnim vodotocima. Neki su
piterova hrama podignutog na forumu primjerci ploča izuzetnih dimenzija,
u samom središtu novog istočnog gra- poput masivnih kamenih blokova, te
da (Urbs orientalis). Popločenje tog njihova dužina doseže i preko 3,5 m,

Dio kasetiranog stropa (lacunaria)

21

što je česta odlika salonitanskog gra-
diteljstva. Tijekom istraživanja, prona-
đene su i baze stupova. Ulomci kaseti-
ranog stropa s motivom rombova ukra-
šenih akantusovim lišćem pokazuju da
je hram vjerojatno podignut u posljed-
njoj četvrtini 2. st. prilikom planira-
nja istočnog grada (Urbs orientalis).
Ostali nalazi spolia, kao tzv. korintski
kapiteli azijskog tipa s kraja 3. i počet-
ka 4. st. od prokoneškog mramora te
Nacrt bankine riječnog rukavca s ugrađenim spolijama
22
Žrtvenik i kapitel iz Jupiterova hrama
osobito posvetni natpis carice Priske,
neosporno potvrđuju da je ta reprezen-
tativna sakralna građevina bila u funk-
ciji i u doba Dioklecijana. Postament
za carsku skulpturu Priske indicira ne
samo postojanje Dioklecijanova kipa
u tom hramu, već i carski kult. Otvo-
reno je pitanje štovanja carskog kulta
i ranije budući da je pronađena slična
baza skulpture carice Faustine Mlađe,
supruge karizmatičnog cara Marka
Aurelija, zaslužnog za podizanje novih
gradskih zidina i za proširenje grada.
 Natpis carice Priske
Planiranjem novih urbanih prostora na
mjestu prvotnih suburbija, postupno
se premještaju glavne municipalne
Detalj bankine riječnog rukavca
funkcije iz stare gradske jezgre (Urbs
vetus) što potvrđuje izgradnja novih Upravo na pravcu glavnog karda može
gradskih sadržaja. U tom kontekstu se pretpostaviti položaj jugoistočnih
ističe se primjer Jupiterova hrama koji vrata gdje su vjerojatno bile postav-
je vjerojatno obnovljen u doba Dio- ljene odavno poznate herme tetrarha.
klecijana, kada se znatno preuređuju i Odatle je vodila cesta prema sjevernim
druge javne građevine odnosno podižu vratima Dioklecijanove palače, Porta
nove u sklopu značajnih urbanističkih Aurea, koja su također bila ukrašena
zahvata.16 carskim skulpturama u sklopu služ-
Sa zapadne strane novog foruma, kao benog propagandnog programa. Ne-
i pored onog u starom dijelu grada davnim istraživanjima otkriven je dio
(Urbs vetus), pružao se glavni kardo te ceste na Gospinu otoku, širine oko
koji je vodio do jugoistočnih gradskih 10 m, napravljene od nekoliko slojeva
vrata. Segment te glavne gradske ulice, naboja zemlje i šljunka, s bočnim od-
širine oko 5 m, bio je popločan velikim vodnim kanalima.17
kamenim pločama s još vidljivim tra- U sjeveroistočnom dijelu grada (Urbs
govima spurila i kasnijih popravljanja. orientalis), zapadno od Porta Ande-
16
J. Jeličić-Radonić, „Aurelia Prisca“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 41, Split, 2005.-2007.,
5-25.
17
J. Jeličić-Radonić, „Dioklecijan i salonitanska Urbs orientalis (Diocletian and the Salona Urbs
Orientalis)“, Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača, O 1700. Obljetnici postojanja, Split,
2008., 322-323.

23

Skulptura Venere Pobjednice (Venus victrix)
tria, Dyggve je otkrio tetrastilni hram
iz Dioklecijanova vremena. S obzirom
na to da je u neposrednoj blizini pro-
nađena mramorna skulptura Venere
Pobjednice (Venus victrix), hram je
vjerojatno bio posvećen božici, sim-
bolu apsolutne pobjede i prosperiteta
Rimskog Carstva, čija je kultna statua
postavljena u celi hrama. Arhitekton-
18
J. Jeličić-Radonić, „Hram Dioklecijanova doba kod Porta Andetria u Saloni“, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji 42, Split, 2011., 5-28.
24
Herma tetrarha i mitološkog bića
ska skulptura hrama stilski je vrlo slič-
na ornamentici hramova u Dioklecija-
novoj palači te je prema Dyggveovom
mišljenju to posljednji poganski hram
u Saloni.18
U istočnom dijelu grada (Urbs orien-
talis), u blizini ranog rimskog mosta,
još uvijek dobro sačuvanog s pet lu-
kova i po tome nazvanom Pet mosto-
va, nalazila se rezidencija namjesnika
provincije. Gradska vila (villa urba-
na) klasičnog tipa, veličine 24,26 x
19,55 (odnosno 17,46 m), sagrađena
je vjerojatno u 2. st. Tijekom vremena,
obavljena su znatna preuređenja poje-
dinih prostora i dvorana unutar izvor-
nog korpusa palače. Budući da je tuda
tekao glavni riječni rukavac koji je
 Rimski most tzv. Pet mostova
ulazio u grad na istočnim bedemima,
a pružao se uz novi forum te dalje do
Pet mostova, odakle je otjecao prema
moru, znatno prodiranje vode utjecalo
je na podizanje razine podova s figu-
ralnim i geometrijskim mozaicima. Tu
su otkriveni najpoznatiji salonitanski
mozaici s prikazima Apolona, Orfe-
ja i Tritona, a bili su postavljeni jedni
iznad drugih u više slojeva.19
Na glavnom dekumanu nalazio se ulaz
- na sjevernom pročelju građevine gdje
se kroz vestibul dolazilo do središnjeg
atrija s trijemovima raspoređenima
uokolo impluvija odakle vodi pristup
E. Marin, „Grad Salonae / Salona“, Longae Salonae I, Split, 2002., 11-20; Longae Salonae II, 22-
19
28.
ostalim prostorijama. Četiri pravokut-
ne prostorije ukrašene podnim moza-
icima nizale su se sa zapadne strane
atrija. Nasuprot se nalazila velika dvo-
rana kvadratnog oblika koja u posljed-
njoj obnovi dobiva pravilno raspore-
đene pilone nosače križnih svodova,
što pokazuje da je bila presvođena i da
se na katu nalazila još jedna prostorija
istih dimenzija. Podni mozaici bogate
florealne ornamentike isprepletenih vi-
tica s listovima i cvjetovima, uokvireni
geometrijskim bordurama, odaju sve-
čanu dvoranu namjesnikove palače.
Posljednje uređenje velike prostorije
25
 Tlocrt namjesnikove palače (prema L. Cremi i J. Jeličić-Radonić)

Glavna dvorana namjesnikove palače s podnim mozaicima za vrijeme istraživanja

26
 Reljef salonitanske Tihe

presvođene križnim svodovima i pod- likova personifikacije sretnih vreme-

nim mozaicima karakteristične orna- na (felicitas saeculi) na južnim grad-
mentike neosporno je pod utjecajem skim vratima ili reljef salonitanske
arhitekture Dioklecijanove palače.20 Tyche, božanske zaštitnice prikazane
Velebna carska građevina ne samo na ključnom kamenu glavnog ulaza
da je podignuta u neposrednoj blizini rezidencije upravitelja provincije gdje
glavnog grada provincije, odakle je se u nazivu grada nalazi Dioklecijanov
Dioklecijan mogao i dalje sudjelovati gentilicij – Colonia Martia Iulia Vale-
u upravljanju Carstvom, već se tada ria Salona Felix.
znatno obnavljaju mnoge salonitan-
ske javne građevine. Poznato je da se
ukrašavaju teatar, osobito pročelje po-
zornice (scaenae frons) čiji su ulomci
arhitektonske dekoracije slične orna-
mentike kao na građevinama Diokle-
cijanove palače, zatim hram nasuprot
teatra, amfiteatar, Jupiterov hram na
novom forumu te namjesnikova pala-
ča. U tom kontekstu može se istaknuti
službena carska propaganda kao po-
stavljanje hermi tetrarha i mitoloških Mozaik s prikazom Tritona
20
J. Jeličić-Radonić, „The Relief of the Salona Tyche“, Akti XII. Međunarodnog kolokvija o rimskoj
provincijalnoj umjetnosti, Pula 23.- 28. V 2011, Datiranje kamenih spomenika i kriteriji za određi-
vanje kronologije, Pula 2014, 59-63.

27
 2

5 6

Tlocrt grada: 1. Južna gradska vrata s kulama, 2. Istočna gradska vrata,

3. Forumski kompleks s hramovima, 4. Terme, 5. Kultni kompleks, 6. Svetište orijentalnog kulta

28
AEQUUM

Colonia Claudia Aequum, smještena urbs quadrata, čiji bedemi zatvaraju

u ravnici na desnoj obali rijeke Cetine pravokutni prostor veličine 420 x 270
(današnji Čitluk), bila je dobro pove- m, razdijeljen ortogonalnim rasterom.
zana s rimskim putovima koji su vodili Prema glavnim osima grada bila su na
od Salone ad fines provinciae Illyrici. svakoj pojedinoj strani gradskih be-
Antički grad, jedini političko–upravni dema pravilno raspoređena vrata od
i kulturni centar u unutrašnjosti pro- kojih su vodili važni prometni pravci.
vincije, osnovan je nakon neuspjele Južna gradska vrata, odakle je išla ce-
pobune tadašnjeg namjesnika rimske sta prema Saloni, štitile su kule, zidane
Dalmacije Skribonijana 42. godine. od velikih kamenih blokova, i to dvije
Car Klaudije nagradio je vjerne vojni- kvadratnog oblika s unutrašnje strane
ke Sedme i Jedanaeste legije zemljiš- i dvije vanjske okrugle postavljene na
nim posjedima i formiranjem novoga šesterokutnoj temeljnoj podlozi. Na
grada čiji je naziv nosio i carevo ime. sjevernim gradskim zidinama otkri-
Arheološka istraživanja te veteranske vene su dosad samo dvije pravokutne
kolonije započeta su još sredinom 19. kule, no trebalo ih je biti više budući
st. te su u pojedinim periodima inten- da je ta strana grada okrenuta prema
zivnije provedena na glavnom trgu unutrašnjosti. Od južnih gradskih vra-
grada – forumu koji je većim dijelom ta do onih na suprotnom, sjevernom
bio otkriven. Preostali dijelovi grada perimetru bedema, odakle je vodi-
la cesta za Burnum, pružao se glavni
poznati su samo u pojedinim elemen-
kardo (cardo maximus), čiji se pravac
tima kao fortifikacije ili ostaci nekih
podudara s dijelom današnjeg seoskog
javnih građevina i gradskih ulica čije
puta. U središnjem prostoru istočnog
pravce pokazuju zidani kanali postav-
dijela grada, koji je na neznatnoj uzvi-
ljeni u njihovim supstrukcijama, a pro-
sini u odnosu na zapadni dio, nalazio
nađeni su uglavnom tijekom zaštitnih
se, pored sjecišta glavnih gradskih uli-
arheoloških sondiranja.21
ca, karda i dekumana, forum. Poznata
Aequum, podignut po principima je, prema dosadašnjim istraživanjima,
rimske urbanistike, približen je u naj- njegova širina koja je iznosila oko 35
većoj mjeri idealnom tipu grada, tzv. m, a bio je okružen trijemovima.22
21
N. Gabrić, „Colonia Claudia Aequum“, Pregled dosadašnjih iskopavanja, slučajni nalazi i usputna
zapažanja, Cetinska krajina od prehistorije do dolaska Turaka, HAD, Sinj 3-6.VI 1980, Split, 1984.,
273-284; A.Milošević, Arheološka topografija Cetine, Split, 1998., 43-45.
22
B. Gabričević, „Iz antičkog perioda Cetinske krajine“, Cetinska krajina od prehistorije do dolaska
Turaka, HAD, Sinj 3-6.VI 1980., Split, 1984., 93-106; A.Milošević, Arheološka topografija Cetine,
175-176, sl. 71-73; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003., 213, sl.75.

29
 Kule uz južna gradska vrata tijekom istraživanja i tlocrt (prema T. Miloševiću)
Na istočnoj strani glavnog gradskog
trga uzdizao se na visokom podiju niz
javnih građevina kultnog karaktera
gdje je istaknuto središnje mjesto zau-
zimao kapitolijski hram. Monumental-
no stubište flankirano s izbočenim pa-
rastima, vodilo je u glavnu celu hrama,
širine oko 10 m, čiji pod je bio ukrašen
crno-bijelim mozaikom. Sa strana su
dvije znatno uže izdužene cele koje su
vjerojatno imale pristup iz glavne kul-
tne dvorane, kako se to može zaključiti
iz postojeće dokumentacije. Zidovi su
bili oslikani freskama vrlo živih boja
– crvenom, crnom, bijelom i drugima -
čiji su pojedini segmenti u dva sloja još
bili vidljivi u sjevernoj celi. Na pločni-
ku ispred stubišta hrama sačuvane su
dvije kamene baze žrtvenika, a prona-
đen je i ulomak oltara. Brojni ulomci
korintskih kapitela i arhitektonskih
skulptura različite ornamentike s flore-
alnim i zoomorfnim motivima te mi-
tološkim prikazima pokazuju raskošnu
arhitekturu kapitolijskog hrama. Tu su
bili postavljeni mramorni kipovi bo-
žanstava kapitolijske trijade – Jupite-
A. P. Mišura, Colonia romana Aequum Claudium (Čitluk), Graz – Vienne, 1921., 38-48
23
30
ra, Junone i Minerve čiji su, nažalost,
neznatni dijelovi otkriveni. S južne
strane pružala se građevina u kojoj se
štovao carski kult. Bočno postavljeno
stepenište omogućavalo je prilaz pro-
čelju rastvorenom stupovima s korint-
skim kapitelima od kojeg je još bila
sačuvana in situ jedna baza. U sredini
prostorije, ukrašene freskama, nalazio
se visoki profilirani postament koji je
također bio oslikan i očito namijenjen
carskoj skulpturi od koje je, nažalost,
preostao samo donji dio mramornog
kipa. Vjerojatno je to lik cara Klaudi-
ja, osnivača grada. Monumentalni po-
svetni natpis cara Komoda također je
pripadao tom carskom svetištu, a mož-
da je mogao biti postavljen na fasadi
zgrade. Tu su pronađeni ulomci drugih
mramornih kipova, ostaci stupova od
mramora cipollina i baza od bijelog
mramora kao i mramornih pločica
kvadratnih oblika od cipollina i bije-
log mramora od kojih je vjerojatno u
tehnici opus sectile bio izrađen pod te
luskuzno uređene prostorije carskoga
kulta.23
Tlocrt forumskog kompleksa s hramovima (prema E. Reischu)

31
 tektonske skulpture, korintskih kapite-
la i mramornih oplata. Jedinstveno je
sačuvan mramorni kip Dijane Lucifere
čiji je postament bio još in situ u celi
hrama, koji se vjerojatno nalazio na
zapadnom dijelu kompleksa. S obzi-
rom na to da je nakon otkrića kipa na-
knadno istražena ta kultna građevina,
njezin položaj nije naznačen na dotad
poznatim nacrtima.25
Uz sjevernu stranu foruma pružao se
dekuman širine 5 m kojim je odvojen
gradski trg od susjednog građevinskog
sklopa. Tu su također otkriveni dijelo-
vi skulptura među kojima se posebno
ističe monumentali kip Herakla, a bili
Donji dio carske skulpture
su postavljeni i drugi spomenici poput
Na istočnoj strani kultnog kompleksa brončanih skulptura božanstava ili ca-
nalazila se velika dvorana gotovo iste reva te natpisa u čast uglednih rimskih
veličine kao glavna cela kapitolijskog građana. U produžetku pravca deku-
hrama premda neznatno uža. Njezin mana otkriveni su ulomci kipova, kao
ulaz postavljen je po sredini pročelnog i veliki korintski kapitel, što pokazu-
zida gdje je bio masivni kameni prag. je da su se uzduž jednog od glavnih
U blizini ulaza otkrivena je udubina dekumana nalazile javne građevine.
(jama, komora) u kojoj je, prema opisu Drugi dekuman vjerojatno je vodio od
istraživača, bilo vidljivo obrađeno ka- centralno postavljenog stubišta pred
glavnim ulazom u zapadnu stranu fo-
menje na način da se mogla svezati ži-
ruma s tabernama do zapadnih grad-
votinja. Osim toga, ulomak natpisa po-
skih vrata, kako se to može zaključiti
svećen Liberu, neosporno pokazuje da
prema pravcima podzemnih kanala.
se radi o građevini kultnog karaktera.24
Neposredno pored tog zapadnog ulaza
Neposredno ispred hramova, pronađe- u grad, s južne strane tog dekumana,
ni su brojni ulomci skulptura i reljefa otkriven je dio prostorija termalnog
drugih božanstava kao i ulomci arhi- sklopa s hipokaustom.26
24
A. P. Mišura, Colonia romana Aequum Claudium (Čitluk), 49-50.
25
M. Abramić, „Antike Kopien greichischet Skulpturen in Dalmatien“, Beiträge zur älteren europäis-
chen Kulturgeschichte, Festschrift für R. Egger I, Klagenfurt, 1952., 317-321; N. Gabrić, „Colonia
Claudia Aequum“, Pregled dosadašnjih iskopavanja, slučajni nalazi i usputna zapažanja, 276-277;
N. Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005.,156-158, sl.232.
26
N. Gabrić, „Colonia Claudia Aequum“, 278; N. Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, 78, sl. 109,
110.

32
 Skulptura Herakla
U tom zapadnom dijelu grada, prona-
đeni su temeljni ostaci javnih građevi-
na kultnog karaktera. Prvi kompleks
u blizini sjevernih bedema grada sa-
državao je popločani trg s trijemom
okrenutim prema glavnom kardu. U
interkolumniju još sačuvanih baza stu-
pova trijema iskopane su dvije skul-
pture - božice Fortune koja sjedi na
tronu i, vjerojatno, svećenice božice
Kip Dijane Lucifere
Rome s obzirom na posvetni natpis
postavljen na bazi kipa. Tu su otkrive- strane te glavne dvorane pružao se niz
ne i neke manje prostorije, također sa manjih prostorija gdje je u jednoj od
stupovima, ali nisu još definirane. Ne- njih sačuvan mozaični pod s prikazom
što južnije od ovog kultnog kompleksa fantastičnih životinja raspoređenih
izašli su na svjetlo dana dijelovi druge u sredini i u kutovima, dok se široka
građevine. Istražena je jedna prostorija ornamentalna traka pružala uz zido-
s apsidom na zapadnoj strani. Njezin ve. Navedene prostorije vjerojatno su
pod bio je ukrašen crno-bijelim moza- se nalazile i na drugim stranama te se
ikom geometrijske ornamentike - ro- pretpostavlja da se radi o svetištu ne-
zetom od sfernih trokuta. Sa sjeverne kog orijentalnog božanstva.27
27
B. Gabričević, „Iz antičkog perioda Cetinske krajine“, Cetinska krajina od prehistorije do dolaska
Turaka, 95-97; N. Cambi, „Dvije skulpture iz antičkog Aequuma“, Vjesnik za arheologiju i histori-
ju dalmatinsku LXXIV, Split, 1980., 27-46.

33

Zaglavni kamen s reljefnim prikazom Viktorije s
istočnih gradskih vrata
Uz istočne gradske bedeme nastaju
suburbiji čiji su temeljni ostaci nedav-
no otkriveni. To prigradsko naselje
zaštićuje se novim prstenom gradskih
zidina, vjerojatno u vrijeme prvih bar-
barskih pritisaka na granice Rimsko-
ga Carstva. Tada se formiraju i nova
gradska vrata od kojih je cesta vodila
u smjeru Cetine, a bila su ukrašena
propagandnim programom službene
rimske politike. Zaglavni kamen luka
nad tim ulazom u grad sadržavao je
reljefni prikaz božice Viktorije nad
pokorenim barbarom, a možda se tu
28
N. Gabrić, „Colonia Claudia Aequum“, 275-283.
34
Zaglavni kamen s reljefnim prikazom Rome
nalazio i reljef poprsja Rome, prem-
da nije poznato točno mjesto njegova
nalaza. Tada se urbanizira taj novi dio
kasnoantičkog grada gdje se podižu
javne građevine i postavljaju carske
skulpture i kipovi božanstava. Naime,
to potvrđuju otkrića kasnoantičkog ka-
pitela i ulomaka skulptura nadnaravne
veličine ili brončanih kipova te ulom-
ka monumentalnog spomenika Mitre.
U tim nesigurnim vremenima kasne
antike, zakopane su ostave novca po-
put one u novom dijelu grada koja je
sadržavala oko 400 komada novca ili
skupnog nalaza sestercija i dupondija
u blizini foruma starog grada. 28
NARONA

Pogled na Vid (Narona)

Rimska vojska osvajala je delmatska Vatinija upućenog Ciceronu ex castris

područja, prodirući najpovoljnijim pu-
tovima u dolini Neretve. Na tim vital-
nim pravcima trgovine od obale prema
unutrašnjosti, nastali su, ne samo grč-
ki emporiji koje navode antički izvo-
ri, već i rimski logori. Upravo u delti
rijeke nalazilo se glavno vojno upori-
šte dugogodišnjih ratnih operacija iz
kojega nastaje u I. st. pr. Kr. rimski
grad Narona. To neosporno potvrđuje
navod u pismu rimskog vojskovođe
„Antički izvori o Naroni i Neretvi“, izbor tekstova N. Cambi, prijevod, U. Pasini, Dolina rijeke
29
Narona.29
Grad se prvotno smjestio pri vrhu bre-
žuljka, odakle se postupno lepezasto
širio do podnožja te u ravnicu gdje
je protjecao neki od rukavaca rijeke
Naron, danas rječice Norin. Najstariji
dio fortifikacija otkriven je na počet-
ku visoravni. Tu su otkopana gradska
vrata do kojih je vodila glavna ko-
munikacija grada, a bila su zaštićena
s dvije okrugle kule građene od ma-

Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD, Metković 4-7. X 1977., Split, 1980., 280-
281.

35
 Pogled na gradske zidine i kule

sivnih kamenih blokova. Budući da deme i kule što je zapisano na natpisi-

se dalje prema zapadu nalazilo glav-
no ilirsko naselje (selo Dragovije), ta
najosjetljivija obrambena točka više
je puta popravljana i obnavljana te se
prvotne kule kasnije zamjenjuju onima
kvadratnog oblika. Izvanredno saču-
vana linija bedema, također pojačana
brojnim kvadratnim kulama, prati ju-
goistočnu padinu brijega gdje se na
terasama prostirao gornji dio grada.
Gradski magistri i kvestori podižu be-
ma kasnorepublikanskog doba. Druga
gradska vrata, izgrađena od velikih
kamenih blokova, bila su postavljena
na glavnoj cesti koja je vodila u smjeru
Salone. Donji dio grada pri dnu brijega
te osobito na istočnom ravnom prosto-
ru uz rijeku, danas močvarnom i stoga
neistraženom području, razvijao se in-
tenzivnije od 1. st. posl. Kr., a kasnije
je obuhvaćen novim prstenom fortifi-
kacija, najvjerojatnije pri kraju 2. st.30

N. Cambi, „Antička Narona – urbanistička topografija i kulturni profil“, Dolina rijeke Neretve
30

od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD, Metković 4-7. X 1977., Split, 1980., 127-153; E.
Marin, „Le mura di Narona“, Murallas de ciudades romanas en el occidente del Imperio, Lucus
Augusti como paradigma, Actas del Congreso Internacional celebrado en Lugo (26-29. XI 2005)
en el aniversario de la declaracion, por la UNESCO, de la Muralla de Lugo como Patrimonio de la
Humanidad, Lugo, 2007., 135-150.

36
 2

3
2

Tlocrt grada: 1. Gradska vrata s kružnim kulama, 2. Gradske zidine s kvadratnim kulama, 3. Forum
4. Augusteum, 5. Liberov (?) hram, 6. Ranokršćanska bazilika, crkva sv. Vida
7. Ranokršćanska bazilika, 8. Ranokršćanska bazilika u Erešovim barama
(prema N. Cambiju i E. Marinu)

37
 Augusteum, tlocrt i rekonstrukcija (crtež B. Penđer)

je nedavno otkrivena jedinstveno saču-

vana skupina carskih skulptura, koja je
bila postavljena na zidanim postamen-
tima uzduž zidova cele, što neosporno
potvrđuje štovanje carskog kulta. Mra-
morni kipovi careva i članova njihove
obitelji nižu se od Augusta do Trajana,
premda su preostali samo portreti cari-
ce Livije i cara Vespazijana, kao i po-
jedini ulomci nekih skulptura. To jasno
odražava koncepciju odavanja počasti
i slavljenja carskoga kulta tijekom
1. st. kada su u jednom hramu samo
dodavani likovi novih careva i carske
obitelji. Osim toga, posvetni natpis di-

Augusteum, tlocrt (crtež B. Penđer)

Upravo na spoju gornjeg i donjeg gra-

da nalazio se glavni gradski trg - fo-
rum. Izduženog pravokutnog oblika,
veličine 38 x 55 m, pružao se u smjeru
sjever – jug neposredno do riječnog
rukavca. Sa zapadne strane, dijelom
ukopan u padinu brijega, izgrađen je
Dolabellin posvetni natpis Augustu
tetrastilni hram na visokom podiju. Tu
38
 Carski kipovi u Augusteumu

viniziranom caru Augustu podigao je sad istraženim gradovima rimske pro-

namjesnik provincije Publije Korne- vincije Dalmacije, kao u Zadru i Ninu,
lije Dolabella. Ugledni građanin Gaj nego i u brojnim gradovima Rimskoga
Julije Marcijal priredio je, u čast cara Carstva (Brescia, Tarraco, itd.), nasto-
Augusta scenske igre te tom prigodom jeći naglasiti kontinuitet carske dina-
poklonio hramu srebrni kantharos, stije kroz osobito štovanje carskoga
kako je istaknuto na jednom natpisu. kulta. Na gornjoj terasi formiran je
U celi hrama, čiji je pod ukrašen cr- arhitektonski sklop dviju prostorija
no-bijelim mozaikom s geometrijskim s apsidom, između kojih je prostor s
ornamentima, nalaze se i dva postolja pravokutnom nišom točno u osi Augu-
s posvetnim natpisima Veneri, na koji-
ma su bili postavljeni kipovi te božan-
ske zaštitnice carskoga roda.31
Carsko svetište vjerojatno je obnov-
ljeno u vrijeme cara Vespazijana i pro-
šireno na gornjim terasama, također
ukopanima u padine brijega, o čemu
također svjedoči natpis. Upravo je car
Vespazijan posebnu pažnju posvetio
raskošnim obnovama i ukrašavanjima
carskih svetišta i hramova, kako to po-
kazuju brojni primjeri, ne samo u do- Natpis o scenskim igrama u čast Augusta

31
E. Marin, „Naronitanski Augusteum i arheološka istraživanja u Naroni 1988.-2001.“, Izdanja Hr-
vatskog arheološkog društva, sv. 22, Zagreb-Metković-Split, 2003., 11-49.

39
 oslikani freskama sa štuko ukrasima,
odaju luksuzno uređenje svečane dvo-
rane. Na južnoj strani foruma nalazile
su se javne građevine na čijim su podo-
vima crno-bijeli mozaici geometrijske
ornamentike gdje se unutar kvadratnih
i romboidnih polja ističu različiti flo-
realni odnosno stilizirani geometrijski
motivi. Tijekom vremena, pronađeni
su mnogi arhitektonski ulomci, osobi-
to monumentalni dijelovi mramornih
vijenaca tih javnih građevina na foru-
mu, a danas su izloženi ispred i na te-
rasi Muzeja Narone.33
Uz ulicu koja je vodila južno od foru-
ma, otkriven je Liberov hram, koji je
prema jednom natpisu sagradio que-

Kip cara Augusta

steuma, što ukazuje na važnost mjesta

gdje je mogao biti istaknut spomenik
uglednoj ličnosti ili božanstvu u čiju
čast je uređen cijeli kompleks svetišta
carskog kulta.32
Uz sjevernu stranu Augusteuma otkri-
vena je građevina za koju se pretpo-
stavlja da je bila curia. Njezini zidovi, Kapitel iz Narone (Zaostrog)

32
P. Gross, L’ Architecture romaine I, Les monuments publics, Paris 1996,229-231; J.Jeličić-Radonić,
„Tragovi carskog kulta u Saloni“, Zbornik projekta Mythos – Cultus – Imagines, Zagreb, 2008., 93.
33
I.Marović, „Novi i neobjavljeni nalazi iz Narone“, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
LIV, Split, 1952., 153-173; E. Marin, „Naronitanski Augusteum i arheološka istraživanja u Naroni
1988.-2001.“, 14.

40
 Vespazijanov posvetni natpis

stor Publije Anej Epikad. Na jednom

natpisu spominje se obnova Liberova
hrama te se možda radi o istoj kultnoj
građevini. U gradu su štovana kapi-
tolijska božanstva i mnoga druga, što
pokazuju nalazi njihovih žrtvenika ili
natpisi gdje se često navode imena
donatora graditelja pojedinih svetišta
čiji položaji nisu još ubicirani, kao ni
Eskulapov hram, također naveden na
jednom natpisu.34 Od drugih javnih
građevina poznate su zimske terme
(thermae hiemales) koje je sagradio
jedan građanin te predao građanima da Kip cara Vespazijana
se u njima kupaju (lavantes rei publi-
cae tradidit), kao i termalne građevine
pod nazivom balneum, što je, nažalost,
samo u epigrafskim zapisima, budući
da tragovi nisu dosad otkriveni.

34
E. Marin, „O antičkim kultovima u Naroni“, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog sred-
njeg vijeka, HAD, Metković 4-7. X 1977., Split, 1980., 207-212; N. Cambi, „Antička Narona –
urbanistička topografija i kulturni profil“, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg
vijeka, 132-133; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 191-192.

41
IADER

3 1
4
2

Iader, tlocrt grada 1. Gradske zidine s vratima, 2. Forumski kompleks s kapitolijem, 3. Insulae,
4. Amfiteatar (prema M. Suiću)
Rimski grad – colonia Iulia Iader, na- liniji antičkih zidina, građenih u tehni-
stala je na poluotoku čija je ravna kon- ci opus quadratum od većih kamenih
figuracija terena omogućila primjenu blokova s rustičnim bunjama među-
stroge ortogonalne podjele urbanoga sobno povezanima malterom, nalazila
prostora. Car August – parens colo- su se glavna gradska vrata flankirana
niae, daruje gradu bedeme i kule, što oktogonalnim kulama. Prvotna vra-
je bilo javno istaknuto na natpisima ta zamijenio je na tom mjestu mo-
izvorno postavljenima na vanjskom numentalni slavoluk, raščlanjen s tri
plaštu gradskih zidina. Na jugoistoč- lučna ulaza, oslonjena na četiri baze
nom dijelu grada, okrenutom prema ukrašene na obje strane polustupovi-
kopnu, otkriven je dobro sačuvan se- ma s kapitelima. Iznad uobičajenog
gment ranocarskog bedema s više arhitrava, friza i vijenca, vjerojatno su
gradskih ulaza. Na toj najosjetljivijoj se nalazile reprezentativne skulpture

Rekonstrukcija gradskih zidina i vrata s kulama (prema M. Suiću)

42
s obzirom na to da se radi o glavnom
ulazu u grad. Upravo od tih raskošno
uređenih gradskih vrata, nedavno po-
novno istraženih i prezentiranih, pru-
žao se glavni dekuman (decumanus
maximus) čiji je pravac dijelom zadr-
žan u današnjoj tzv. „širokoj“ ulici. Na
tom jugoistočnom potezu antičkih be-
dema, a na mjestu kasnijih Kopnenih
vrata, nalazila su se na pravcu jednog Rekonstrukcija glavnih gradskih vrata (prema
M. Suiću)
od dekumana gradska vrata zaštićena
bočnim kulama kvadratnog oblika. vedeni blokovi bili su označeni broje-
U njihovoj blizini pronađen je natpis vima, poput drugog vikusa u predjelu
o popravku kule dotrajale od starosti, Srednjih vrata (vicus II Porta media),
koji je o svom trošku obavio Tit Juli- kako se to saznaje iz navedenog jav-
je Optat. Između navedenih gradskih nog natpisa.35

Natpis cara Augusta

ulaza, bila su manja, tzv. Srednja vrata

(Porta media), spomenuta na natpisu
podignutom zaslužnom Eumetilenu, a
pružala su se također na jednom deku-
manu. Gradske ulice, smjera sjeveroi-
stok-jugozapad – dekumani, i na njih
okomito postavljeni kardi odredili su
gradski raster, tvoreći blokove pravil-
nih pravokutnih oblika veličine 45 x
25 m - inzule, unutar kojih se moglo
Detalj ranocarskih bedema
smjestiti više stambenih objekata. Na-

35
M. Suić, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981., 183-203; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
195- 203, 207-213, sl. 61, 65, 66,73; I.Fadić, „Zadar – Trg Petra Zoranića“, Hrvatski arheološki
godišnjak 4/2007, Zagreb, 2008., 415-418; I. Fadić, B. Štefanac, „Geneza grada na Trgu Petra Zo-
ranića u Zadru“, Histria Antiqua 20, Pula, 2011., 325-328.

43
 Slavoluk Melije Anijane
U blizini gradske luke nalazio se em-
porij gdje su otkriveni ostaci uobičaje-
nih skladišnih građevina – horrea, čiji
su masivni zidovi pojačani kontrafori-
ma. Popločanje emporija spominje se
u natpisu istaknutom na atiku raskošno
ukrašenog slavoluka Melije Anijane,
oporučno podignutog njezinom supru-
gu Kvintu Lepiku Basu, čiji je trošak
iznosio 600 000 sestercija. Iznad luka
monumentalnog javnog spomenika
bile su postavljene skulpture božan-
stva Neptunova svijeta – Tritona, te-
matski pogodne lučkom okruženju trž-
nice, što je zabilježeno u Cyriakovom
putopisu. Nažalost, sačuvani su samo
pojedini dijelovi, kao luk s atikom uzi-
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 200-202; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 191.
36
44
dan s unutrašnje strane mletačkih Mor-
skih vrata, budući da je slavoluk tije-
kom vremena vjerojatno premještan
te nije još ubicirano njegovo izvorno
mjesto.36
Na zapadnom dijelu poluotoka nalazio
se forum s kapitolijem, na kojem je
najopsežnija istraživanja proveo prof.
M. Suić. Njegov prijedlog rekonstruk-
cije obuhvaća izgled tog upravno-eko-
nomskog i kultnog središta grada, gdje
su se odvijale sve vitalne funkcije i
važnije manifestacije gradskog života,
ističući tijekom vremena bitne razvoj-
ne faze obnove i preuređenja pojedinih
reprezentativnih građevina.

1.
Kompleks foruma i kapitolija: 1. kapitolijski hram, 2. jednostruki trijem s lođom oko foruma, 3. niz
taberni, 4. nimfej s javnom česmom i latrinom, 5. severijanska bazilika (prema M. Suiću)
Forum, glavni gradski trg izduženog
pravokutnog oblika, veličine 95 x 45
m, bio je popločan velikim kamenim
pločama. Uzduž njegove istočne i sje-
verne strane pružaju se razni dućani –
tabernae, vrlo rani elementi gradskog
trga, podignuti najkasnije u Augustovo
vrijeme. Tom vremenu pripada vjero-
jatno i prva gradska bazilika koja je,
prema tome nazvana basilica Iulia, a
pružala se sjeverno od foruma, tj. is-
pod današnje katedrale. Potom se fo-
rum okružuje s tri strane trijemovima
na dva kata čiji su elementi otkriveni
te se, prema njihovoj stilskoj analizi,
datiraju u drugu polovicu 1. st. i po-
tječu vjerojatno iz razdoblja Flavijev-
ske carske dinastije. Stupovi trijemova
izrađeni su od sivoplavkastog ili ze-
3.
2.
2. 3.
2.
4.
5.
lenkastog mramora cipollina s kapi-
telima kompozitnog tipa od kojih su
dva potpuno sačuvana i sekundarno
upotrijebljena ispred središnje apside
u crkvi sv. Donata. Nad kapitelima je
položena arhitravna greda ukrašena
uskim trakama s nizovima astragala
te friz s bogatim akantovim viticama
u dubokom reljefu. Završni vijenac
raščlanjen je konzolama ukrašenima
akantovim listovima između kojih su u
slobodnim međuprostorima plastične
rozete. Gornji trijem je bio za 1/3 niži
te istih stilskih karakteristika. Među-
tim, njegovi su stupovi bili postavljeni
na pilastrima od koji su sačuvana dva s
likovima Satira i Bakha u dubokom re-
ljefu. Prostor između pilastara zatvara-
le su parapetne ploče - pluteji s prika-
45
 Pogled na forum i crkvu sv. Donata
zima krilatih Amora koji nose festone
spletene od lovorova ili hrastova lišća
ispunjenim plodovima. Uz kolonadu
su bili postavljeni i mramorni kipovi
od kojih su pronađeni ulomci. Pristup
galerijama trijema (lođa) omogućen
je stubištima smještenima na uglovi-
ma trgovačkog sklopa i to u sjevero-
istočnom uglu foruma. Na suprotnom
kutu, onom jugoistočnom, nalazila se
fontana – nimfej, gdje je izvorno bila
skulptura ležeće nimfe oslonjene na
amforu iz koje je tekla voda, a tu je u
neposrednoj blizini bila i javna latri-
na.37
Monumentalna gradska bazilika tzv.
Severiana podignuta je s južne stra-
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 203-209; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 244-247.
37
46
ne foruma krajem 2. - početkom 3.
st. Nedavno su provedena revizijska
istraživanja kojima je utvrđena njezi-
na dužina od 73 m te je u potpunosti
prezentirana. Unutrašnji prostor građe-
vine bio je stupovima podijeljen na tri
lađe, ukupne širine 12,40 m, od kojih
je ona srednja imala na krajevima ap-
sidalno oblikovan povišeni podij – tri-
bunal. Nad bočnim lađama, dizale su
se galerije, također rastvorene stupo-
vima oslonjenima na pilastre koji su
bili ukrašeni reljefima Jupitera Amona
i Meduze, što je, prema sačuvanim pri-
mjerima, uobičajeni repertoar službe-
nog programa carske propagande na
mnogim rimskim forumima. Slobodni
 Arhitektonski elementi forumskog trijema –
spolije u crkvi sv. Donata i crtež rekonstrukcije
(prema M. Suiću)

47
 Pogled na forumsku baziliku i tlocrt
rekonstrukcije (prema M. Suiću i K. Giunio)

međuprostori također su bili zatvoreni reljefno

Pilastar forumskog trijema s
prikazom Satira
ornamentiranim plutejima. Gradska vijećnica
(curia) neosporno se nalazila u sklopu foruma te
se, s obzirom na dosad poznate položaje javnih
građevina, pretpostavlja da je mogla biti u blizini
bazilike.38
U zapadnom dijelu foruma bila su postavljena
dva monumentalna stupa s kapitelima od kojih je
jedan još uvijek na izvornom mjestu gdje je ne-
kada vjerojatno bila istaknuta skulptura. Upravo
s te zapadne strane, forum je bio otvoren prema
kapitoliju, sagrađenom na uzdignutom podiju vi-
sine 1,80 m u odnosu na razinu forumskog ploč-

38
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 214; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 251-252; K. A.
Giunio, „Zadar – forum“, Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007, Zagreb, 2008., 406-409.

48
 Rekonstrukcija forumskog kompleksa (prema M. Suiću)
nika i karda koji se tuda pružao te na
taj način odvajao kultni kompleks od
gradskog trga. Kapitolijski heksastilni
hram s kaneliranim stupovima i korint-
skim kapitelima na pročelju, veličine
10,70 x 25 m, dominirao je, dakle, ne
samo forumom, već cjelokupnim urba-
nim prostorom. Stil kapitela ukrašenog
akantovim listovima, koji se do 18. st.
nalazio in situ na stupu danas premje-
štenom u blizini glavnih gradskih vrata
istočnog perimetra, pokazuje karakte-
ristike ranog Augustovog razdoblja.
Klasični tip kultne građevine posve-
ćene kapitolijskoj trijadi, po uzoru na
Kapitolijski hram u prijestolnici Car-
stva, sadržavao je tri cele s odvojenim
ulazima gdje su bili mramorni kipovi
božanstva od kojih su, nažalost, pro-
nađeni samo ulomci poput dijela ruke
nadnaravne veličine. Skulpture Uzvi-
šenog Jupitera (Iovi Augusto), Uzviše-
ne Junone (Iunonae Augustae) i prema
tome Uzvišene Minerve (Minervae
Augustae, čiji je natpis uzidan) bile su
izvorno na pravokutnim postamentima
s navedenim posvetnim natpisima uo-
kvirenima bogatim prepletima akanto-
vih motiva, a postavila ih je Apuleja
Kvinta u ime svoje i svog sina Lucija
Turpilija Brokha Licinijana. Otkriveni
su kao spolije u temeljima crkve sv.
Donata, gdje su bili upotrijebljeni i dru-
gi ulomci hrama kao pojedini dijelovi
njegove trabeacije, arhitravnih greda
te friza s akantovim viticama. Ispred
49

Crtež rekonstrukcije pročelja kapitolijskog
hrama (prema M. Suiću)
Crtež postolja Jupiterova kipa
(prema A. Hauseru)
hrama nalazio se žrtvenik cilindričnog
oblika, postavljen na bazi, a pri vrhu
ukrašen frizom. Kapitolijski hram bio
je okružen s tri strane trijemovima koji
su se pružali uz perimetralne zido-
50
Stup i kapitel s kapitolijskog hrama
(danas kod crkve sv. Šime)
ve temenosa čije su unutrašnje plohe
bile oslikane. Prvotnom redu pravil-
no raspoređenih stupova s kapitelima
iz ranog 1. st. dodan je naknadno još
jedan paralelni niz te je tako stvoren
dvostruki trijem (porticus duplex). U
vanjskoj kolonadi, stupovi su bili ra-
zličite obrade i sa strane su nosili utore
za rešetke (gratae), a njihovi kapiteli
pokazuju da pripadaju obnovi kapito-
lijskog kompleksa s kraja 2. ili počet-
ka 3. st. Na sjevernoj strani kapitolija,
gdje je konfiguracija terena bila znatno
niža, nalazila se podzemna prostorija –
cryptoportik, također ukrašena zidnim
slikarijama, što se može zaključiti pre-
ma pronađenim ulomcima fresaka.
Na uzdignutu terasu kapitolija vodila
su prvotno iz karda frontalno smješte-
na stubišta koja su poslije zamijenje-
na bočnim prilazima. Pored položaja
tih prvih pristupnih stepenica, koje
više nisu bile u funkciji, otkriveni su
 Pogled na kapitolij i pilastri s prikazima Jupitera Amona i Gorgone

u pločniku plitki bazeni kvadratnih carski kult, premda su mogli služiti u

oblika gdje su se vjerojatno nalazili kultovima drugih božanstava.40
žrtvenici namijenjeni kultnim obredi-
Jugozapadno od Kapitolija, otkrive-
ma (tauroboliji), naknadno postavljeni
ni su ostaci arhitekture rimske kuće
prilikom preuređenja foruma.39
u sklopu koje se nalazila podzemna
Na forumu je vjerojatno štovan i carski prostorija veličine 5,20 x 3,45 m. Nje-
kult čiji su elementi otkriveni u nepo- zini su zidovi bili oslikani freskama,
srednoj blizini, poput posvetnog natpi- nažalost, sačuvanima u ulomcima. Na
sa carice Faustine na arhitravnoj gredi plavosivoj podlozi prikazano je kom-
neke još neubicirane građevine. To ne- pozicija s više od četrnaest raznih figu-
osporno potvrđuje i natpis na bazi kipa ra, među kojima se prepoznaju sjedeći
Kosutije, svećenice Faustinina kulta, lik Kibele s karakterističnom frizurom
koja je obavljala carski kult ne samo (crobylos) te lav, njezin uobičajeni
u Iaderu već i u Akvileji. U tom kon- pratilac. Štovanje mističnog kulta tog
tekstu, mogu se navesti svećenici or- orijentalnog božanstva potvrđuje i ulo-
ganizirani u kolegije šestorice – seviri mak posvetnog natpisa na mramornoj
Julijali i Augustali, poznati uglavnom ploči – MAGN(AE DEORUM MA-
prema natpisima, a bili su zaduženi za TRI) te je, očito, na tom mjestu bilo
39
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 209-214; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 230-233; K.
A. Giunio, „Neke bilješke o zadarskom forumu i kapitoliju“, Histria Antiqua 5, Pula, 1999., 55-66;
I.Fadić, „Zdenci antičkog Jadera“, Histria Antiqua 10, Pula, 2003., 263-276.
40
K. A. Giunio, „Carski kult u Zadru“, Histria Antiqua 13, Pula, 2005., 167-178; J.Jeličić-Radonić,
„Natpis carice Faustine iz zvonika splitske katedrale“, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatin-
sku 100, Split, 2007., 57.

51
 kaldarij (caldarium), gdje
su bili manji bazeni s to-
plom vodom, i duga izdu-
žena prostorija – tepidarij
(tepidarium) s izdvojenim
manjim prostorima (su-
datio, laconicum). Ispod
podova bili su raspoređe-
ni nizovi stupića (suspen-
surae) od okruglih opeka,
između kojih je strujao
Idealna rekonstrukcija antičkog Iadera (prema M. Suiću) topli zrak, zagrijavan u
pećima (praefurnium) po-
svetište Velike majke bogova - Kibe- stavljenima uvijek izvan objekta. Slič-
le.41 ni objekti pronađeni su i u drugim di-
jelovima grada gdje su uočeni termalni
U Jaderu, kao i u svim rimskim grado-
sadržaji ponekad u sklopu rimskih pri-
vima, nezaobilazni dio urbanog života
vatnih kuća.42
odvijao se u termama. Monumentalne
građevine javnog karaktera bile su po- Otvoreno je pitanje gdje se nalazio
dignute u mnogim gradskim četvrtima teatar, vjerojatno unutar grada, prem-
te osobito u blizini foruma. Otkriveni da njegovi tragovi nisu još otkriveni.
su tek pojedini elementi, kao mozaični Najmonumentalnija antička građevi-
podovi i dijelovi hipokausta (u sklopu na – amfiteatar bila je smještena izvan
samostana sv. Marije) ili bazeni kruž- gradskih zidina, što je bilo uobičajeno
nog oblika (Srednja ulica). S obzirom za masovno okupljanje ne samo grad-
na njihov položaj u samom središtu skog stanovništva već i onog iz okol-
grada, svakako su u pitanju raskošno nog područja koje je gravitiralo grad-
uređene prostorije većeg termalnog skom središtu. Ostaci amfiteatra bili su
kompleksa. Naime, na drugom mjestu uočljivi još u 17. st. kada je nad njima
poznate su tzv. velike gradske terme sagrađena mletačka tvrđava (Mezzalu-
koje su zauzimale prostor dvije grad- na) na prostoru izvan poluotoka. Tom
ske inzule odvojene dekumanom. Do- prigodom postavljen je natpis u kojem
sad je istražen samo njihov sjeverni se navodi da je utvrda podignuta na
dio i to prostorija pravokutnog oblika mjestu gdje se nekada nalazio amfitea-
s polukružnim apsidama na tri strane – tar rimske kolonije.
43

41
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 288; M. Suić, Odabrani radovi iz stari povijesti Hrvatske, Zadar,
1996., 597-602.
42
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 198-200; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 257, sl.116;
K. A. Giunio, R. Jurić, „Termalni kompleksi Jadera u svjetlu novih istraživanja“, Histria Antiqua
12, Pula, 2004., 251-258.
43
M. Suić, Zadar u starom vijeku, 202-203.
52
AENONA
Nin (Aenona) smješten na otočkom sprudu
Rimska Aenona smjestila se na polu-
otočiću unutar pješčane lagune, gdje
se ranije na istom prostoru nalazilo
središnje naselje istoimene liburnske
zajednice. Prilagođen prirodnoj kon-
figuraciji terena, grad s municipalnim
statusom imao je donekle pravilan
urbani raster zaštićen bedemima. Na
južnoj strani grada nalazila su se mo-
numentalna vrata, flankirana kvadrat-
nim kulama od kojih je jedna nedavno
prezentirana. S obzirom na položaj tih
gradskih vrata, odakle je vodila cesta
prema Jaderu, pretpostavlja se da je na
tom prilazu gradu bio podignut kameni
most. Vjerojatno se radi o mostu duži-
ne 187 stopa i širine 10 stopa (55,4 x
2,96 m) koji je donirao gradu Gaj Ju-
lije Kurtik Etor, prema imenu, pripad-
nik domaće aristokracije, premda se na
javno postavljenom natpisu izričito ne
spominje njegov položaj.
Od južnih gradskih vrata pružala se
prema središtu grada, gdje se nalazio
forum, glavna gradska ulica – cardo
maximus. Novim arheološkim istra-
živanjima utvrđen je trakt te glavne
gradske komunikacije, popravljan u
kasnoantičko vrijeme. Sredinom uli-
ce, širine 3,5 m, odvijao se kolni pro-
met, a bočno su bili postavljeni znatno
uži pješački nogostupi, širine 1,20 m.
Ispod središnjeg dijela nalazio se uo-
bičajeni zidani kanal za sakupljanje
otpadnih voda. Uzduž zapadne strane
ulice otkriveni su elementi niza građe-
vina od kojih su neke imale trijemove.
53
 2
5

Tlocrt grada: 1. Južna gradska vrata s kvadratnim kulama,

2. Istočna gradska vrata s kvadratnim kulama, 3. Hram na forumu, 4. Insulae oko crkve sv. Križa,
5. Banovac, domus, 6. Crkva sv. Anselma (prema M. Suiću i M. Kolega)

54
Na istočnoj strani grada također su bila
vrata zaštićena kvadratnim kulama, od
kojih se pružao glavni dekuman (decu-
manus maximus) prema forumu. Prav-
ce tih glavnih gradskih prometnica
pratile su druge, vjerojatno uže ulice,
čiji su pojedini segmenti otkriveni, a
dijelile su urbani prostor na pravilne
blokove – insulae.44
U zapadnom dijelu grada smjestio se
glavni gradski trg – forum nad kojim
se dizao monumentalni heksastilni
hram. Reprezentativna kultna građevi-
na, veličine 20,5 x 28,30 m, sagrađena
je na visokom podiju. Prilazno stubi-
šte vodilo je u duboki trijem, rastvoren
sa šest kaneliranih stupova na proče-
lju i po tri s bočnih strana, od kojih su
preostale baze i kapiteli. Ulaz u hram
nalazio se po sredini trodijelne cele.
Unutrašnjost je bila podijeljena stupo-
vima na tri prostora, od kojih je sred-
nji bio dvostruko širi od bočnih gdje
su se na njihovim uzdužnim zidovima
nalazile tri polukružne niše. S obzirom
na izgled cele, pretpostavlja se da je
hram bio posvećen kapitolijskoj trija- Rekonstrukcija i tlocrt hrama
(prema Ć. Ivekoviću)
di – Jupiteru, Junoni i Minervi, premda
je na nacrtu označen samo jedan mo- kon uklanjanja iz svetišta, a danas ih je
numentalni postament pravokutnog sačuvano samo četiri iz julijevsko-ka-
oblika nasuprot ulaza, tj. na začeljnom ludijevske dinastije. Nedavno je na fo-
zidu središnjeg prostora. U neposred- rumu otkriven portret cara Nerve, pre-
noj blizini foruma, pronađeno je osam rađen od mramorne glave omraženog
mramornih skulptura rimskih careva, cara Domicijana, a također je pripadao
pohranjenih u zemlju neposredno na- istom kontekstu carskih skulptura. Na-
M. Suić, Odabrani radovi iz stari povijesti Hrvatske, 561-564; M. Suić, Antički grad na istočnom
44

Jadranu, 220, sl.81; M. Kolega, „Nin – Banovac“, Hrvatski arheološki godišnjak 1/2004, Zagreb,
2005.,195-196; M. Kolega, „Pravci urbanih komunikacija u antičkoj Enoni“, Histria Antiqua 17,
Pula, 2009., 123-132.

55
 Hram za vrijeme istraživanja don Luke Jelića

lazi skulptura povezuju se s nišama kult. Na osnovi stilske analize kapite-

izvedenima u bočnim zidovima hrama
te se pretpostavlja da su tu izvorno mo-
gli biti postavljeni monumentalni car-
ski kipovi i da se u hramu štovao carski
Ulomak korniža hrama
la i arhitektonske skulpture te osobito
natpisa posvećenog Vespazijanu koji
se nalazio na pročelju građevine, očito
je hram podignut za Flavijevaca. Nova
carska dinastija posebnu je pažnju po-
klanjala kontinuitetu carskoga kulta te
obnovi i uređenju carskih svetišta.45
U temeljima ove monumentalne građe-
vine, najvećeg dosad poznatog hrama
na istočnom Jadranu, otkriven je jedan
raniji hram, znatno skromnijih dimen-
zija. Orijentiran je na isti način prema
forumu, a vjerojatno je bio podignut u
ranom carskom razdoblju kada se ure-
đuje i urbanizira rimska Enona.46

45
M. Suić, Odabrani radovi iz stari povijesti Hrvatske, 565-567; M. Suić, Antički grad na istočnom
Jadranu, 233, sl.97; M. Kolega, „Damnatio memoriae u rimskoj portretnoj umjetnosti: Domicijan
/ Nerva u Ninu“, Diadora 14, Zadar 1992, 59-82; M. Kolega, „Carski kipovi Julijevsko-Klaudijev-
ske dinastije u Enoni“, Histria Antiqua 4, Pula, 1998., 85-91.
46
M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,233.

56
 Kipovi cara Tibenija i Augusta

Na forumu su se nalazili uobičaje- postavljenom natpisu.47 Nedaleko od

ni sadržaji – taberne, trijemovi i lođe foruma otkrivena je, nedavno prove-
(tabernam, pergulam, moenianum) denim arheološkim istraživanjima,
koje je dao izgraditi edil Kvint Bebije rimska kuća (domus), veličine 30 x
Zuprik, što je bilo istaknuto na javno 17 m. Uz njezino sjeverno pročelje,
47
M. Suić, Odabrani radovi iz stari povijesti Hrvatske, 565; M. Suić, Antički grad na istočnom Ja-
dranu,191.
48
M. Kolega, „Nin – Banovac“, Hrvatski arheološki godišnjak 1/2004, Zagreb, 2005.,195-196; M.
Kolega, „Nin – Banovac“, Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005, Zagreb, 2006., 309-310; M. Ko-
lega, „Nin – Banovac“, Hrvatski arheološki godišnjak 3/2006, Zagreb, 2007., 333-334; M. Kolega,
„Pravci urbanih komunikacija u antičkoj Enoni“, Histria Antiqua 17, Pula, 2009., 128-129: J. Me-
der, „Mozaici rimske vile u Ninu“, Histria Antiqua 20, Pula, 2011., 245-256.

57
 Banovac, domus s mozaicima za vrijeme istraživanja M. Kolege
pružala se jedna od glavnih gradskih
ulica, u smjeru istok-zapad, flankirana
nogostupima širine 1,45 m, te je uku-
pna širina tog dekumana iznosila 5,70
m. S južne strane također se nalazila
gradska ulica, istog smjera i širine, što
ukazuje da je smještena unutar sklopa
stambene inzule. Luksuzno uređena
građevina sadržavala je prostrani pe-
ristil, triklinij, dormitorije, termalni
kompleks i pomoćne prostorije čiji su
pojedini prostori bili ukrašeni crno-bi-
jelim podnim mozaicima geometrijske
ornamentike, a zidovi oslikani freska-
58
ma. Izvana je, izgleda, bila ožbukana
tamnocrvenom bojom, što pokazuju
ulomci pronađeni na uličnom nogo-
stupu. Odavno je poznata još jedna
rimska kuća (domus), nažalost, još
neistražena. Odakle potječu mozaici s
prikazima gladijatora čiji su preslici na
staklu izloženi u Muzeju, a nalazila se
istočno od foruma.48 O visokoj kulturi
stanovanja svjedoče i brojni pojedi-
načni nalazi ulomaka fresaka i podnih
mozaika te oni sitni predmeti svakod-
nevnog života, također izloženi u Mu-
zeju ninskih starina.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Rimski gradovi, nastali uglavnom
već tijekom 1. st. pr. Kr. u tijeku du-
gotrajnih ratnih operacija na području
provincije Ilirika i potom Dalmacije,
znatno se preuređuju u vrijeme cara
Augusta. Osnovni urbanistički ele-
menti jasno se uočavaju u Saloni ili u
Jaderu odnosno Naroni gdje se u po-
jedinim bolje istraženim segmentima
fortifikacija ili cjelovito otkrivenih
spomeničkih kompleksa i reprezenta-
tivnih građevina, može pratiti razvoj
grada do razdoblja kasne antike.
S obzirom na svoj izvanredni položaj u
središtu istočnoga Jadrana, Salona po-
staje glavni grad provincije Dalmacije.
Tada se prvotna gradska jezgra obnav-
lja i dobiva elemente ranocarskog rim-
skog grada. Još uvijek je sačuvana in
situ i prepoznatljiva na arheološkom
lokalitetu. U prvom planu je sigurnost
građana, ostvarena fortifikacijama ko-
jima se dodaju monumentalna vrata
flankirana kulama, ali isto tako i glav-
ni gradski trg – forum, upravno-eko-
nomsko i kultno središte grada gdje se
odvijaju sve vitalne funkcije urbanog
života.49 U tom kontekstu planira se ra-
ster grada podijeljen glavnim komuni-
kacijama na javne i privatne zone koje
se postupno ispunjavaju namijenjenim
sadržajima. To se može promatrati ne
49
D. Rendić-Miočević, „Antička Salona (Salonae), Povijesno urbanistički i spomenički fenomen“,
Dalmatia christiana, Opera omnia, 329-354.
50
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Knj. I, II-VII, prijevod M. Lopac, V. Bedenko, Zagreb, 1999.,
11-153.
samo u Saloni, Iaderu i Naroni već i
u onim nešto manjim gradovima, kao
Ekvum, Enona ili u gradinskim nase-
ljima Aseriji i Varvariji, urbanizirani-
ma po istim principima, premda njiho-
vo poznavanje uvijek ovisi o stupnju
dosad provedenih istraživanja. Nai-
me, rimski gradovi ujedno su najveći
arheološki lokaliteti te su vrlo rijetki
oni potpuno otkriveni i uglavnom su
poznati pojedini njihovi segmenti po-
put više ili manje sačuvanih bedema
ili javnih građevina koje su, premda
urušene, svojom monumentalnošću
privlačile pozornost istraživača. Otkri-
veni ostaci gradova pokazuju njihovo
planiranje prilagođeno konfiguraciji
terena te u osnovi sadrže bitne elemen-
te koji se tijekom vremena obnavljaju
i preuređuju, no uvijek omogućavaju-
ći dalekosežni razvoj urbanog života.
Naime, primijenjeni su osnovni princi-
pi planiranja grada nastalog na temelju
iskustva teorije i prakse antičke arhi-
tekture, što je u svom enciklopedij-
skom djelu sažeo Vitruvije.50 Pitanje
izbora položaja grada razmatrano je s
više aspekata, kao i podizanje bedema
prema optimalnim uvjetima obrane
urbanoga prostora i daljnjeg razvoja.
Tako se npr. naknadno obuhvaćaju sa-
lonitanski suburbiji novim prstenom
59
bedema i na taj način znatno proširuju
gradski prostori – Urbs nova orien-
talis i Urbs nova occidentalis, kao i
vjerojatno istočni suburbij u Ekvumu
u vrijeme prvih barbarskih pritisaka na
granice Rimskog Carstva. U postojeće
bedeme često se naknadno uklapaju
monumentalna vrata, kao tzv. Porta
Caesarea u Saloni ili raskošni slavolu-
ci, kao na mjestu glavnih gradskih vra-
ta u Iaderu te u Aseriji. No, u nesigur-
nim kasnoantičkim vremenima, osobi-
to se popravljaju već dotrajali gradski
bedemi, dodaju se nove kule ili rizaliti
kao i zidna podebljanja između kula,
što je zapisano na javno postavljenim
natpisima kao na tzv. Porta Andetria
i Porta suburbia u Saloni. Tada se za-
tvaraju sporedni ulazi u grad, tzv. Por-
ta suburbia koja su u Saloni pronađena
zazidana te su prilazi usmjereni prema
glavnim gradskim vratima. Ponekad se
podižu novi kasnoantički bedemi, če-
sto izgrađeni od brojnih spolija, kao u
Iaderu, Enoni ili Aseriji, u čemu, pre-
ma tadašnjim zakonima sudjeluju svi
građani.51
Glavnim gradskim trgom – forumom
dominirao je kapitolijski hram, poput
onog u Iaderu ili Ekvumu, a kasnije,
izgleda, i u Saloni gdje su prvotno bili
pojedinačni tetrastilni hramovi bli-
zanci. Tu se neosporno štovao i carski
kult, kao u jednostavnom tetrastilnom
hramu na forumu u Naroni, gdje su
otkriveni mramorni carski kipovi ili
onaj monumentalni na forumu u Eno-
I. Fadić, „Bedemi Aserije“, Histria Antiqua 7, Pula, 2001., 69-89; I. Fadić, „Uspod i pad Aserije“,
51
Histria Antiqua 11, Pula, 2003., 417-428.
60
ni, gdje su carske skulpture vjerojatno
postavljene u polukružnim nišama na
bočnim zidovima. Ponekad su sagra-
đena i posebna svetišta carskog kulta,
kao u Ekvumu neposredno pored ka-
pitolijskog hrama, gdje su otkriveni
carska statua i posvetni carski natpis
a sličan je položaj jedne građevine na
forumu Aserije, što potvrđuje natpis
svećenika carskog kulta. Osim hramo-
va i carskih svetišta, na forumu su bile
podignute upravne zgrade kao grad-
ske vijećnice, od kojih je poznata ona
istražena u Saloni i vjerojatno u Naro-
ni. Zatim monumentalne gradske bazi-
like, poput one u potpunosti otkrivene
s južne strane foruma u Iaderu te zasad
pretpostavljene s južne strane foruma
u Saloni. Nezaobilazni sadržaji foruma
su taberne koje se pružaju uzduž istoč-
ne i sjeverne strane foruma u Iaderu,
a, izgleda, i na zapadnoj strani foruma
u Ekvumu. U neposrednoj blizini foru-
ma nalaze se sklopovi termalnih gra-
đevina, poput onih luksuzno opremlje-
nih sa sjeverne strane salonitanskog
foruma ili onih tek otkrivenih termal-
nih elemenata uz forum u Iaderu. Me-
đutim, terme su mogle biti podizane i
na drugim mjestima unutar grada, što
pokazuju znatni termalni kompleksi
u salonitanskoj Urbs orientalis ili u
urbanom tkivu Jadera i Ekvuma te u
sklopu privatnih stambenih objekata.
Najmanje su poznate rimske kuće
među kojima se posebno ističe namje-
snikova palača u Saloni ili nedavno ot-
kriven domus u Enoni, dok su od stam-
benih objekata unutar gradskih inzula
pronađeni sklop ispred Porta Caesa-
rea u Saloni ili tek pojedini elementi
kao u Iaderu i Enoni.
Teatar je zasad otkriven samo u Salo-
ni, smješten u blizini foruma, dok su
amfiteatri najmonumentalnije antičke
građevine uvijek izvan gradskih zidi-
na. Naime, salonitanski amfiteatar je
naknadno uklopljen u fortifikacijski
sustav izgradnjom novih bedema, dok
je onaj u Iaderu ostao izvan grada, a
poznat je samo njegov položaj.
Rimski gradovi u provinciji Dalmaciji
planirani su i podignuti prema osnov-
nim principima rimskog urbanizma.
Monumentalne javne građevine nami-
jenjene predstavama, teatar ili amfite-
atar, sagradili su rimski arhitekti, kao i
one reprezentativne hramove u kojima
su postavljene mramorne skulpture bo-
žanstava ili carski kipovi, često impor-
ti iz poznatih umjetničkih radionica.
Unutrašnja uređenja javnih građevina,
a ponekad i ukrašavanje privatnih vila
ili kuća (domus), pokazuju vrhunska
umjetnička djela rimskoga slikarstva,
sudeći prema ulomcima fresaka iz Ki-
belinog svetišta u Iaderu. Mozaični
podovi ili oni izvedeni u tehnici opus
sectile resili su mnoge građevine. Na-
ime, formiranjem rimskih gradova, uz
rimske građane pristižu i brojni umjet-
nici i obrtnici koji sudjeluju u uređenju
i ukrašavanju pojedinih objekata te se
stvaraju lokalne radionice po uzoru na
one poznatih svjetskih centara, odakle
se često naručuju i kopiraju njihova
umjetnička djela. Sve to odražava vi-
soku razinu rimskoga društva, ne samo
u glavnom gradu Saloni i većim gra-
dovima Iaderu i Naroni, već i u onim
znatno manjim urbanim sredinama
poput Enone i Aserije, prilagođenim
novom načinu života unutar Rimskog
Carstva. Gradovi rimske Dalmacije,
uglavnom pravilnog urbanog rastera s
dominantnim akcentima velebnih jav-
nih građevina, predstavljaju u pravom
smislu riječi kulturnu baštinu antičko-
ga svijeta.
61
Urban Planning and Architecture in Roman Dalmatia
The Roman cities that came into being
on the whole as early as the 1st century
BC during the long-lasting belligerent
operations in the area of Illyricum and
then of Dalmatia were considerably
remodelled in the time of Emperor
Augustus. The basic elements of urban
planning are clearly seen in Salona and
Iader as well as Narona, where, in some
of the better-investigated segments of
the fortifications or some integrally
revealed monumental complexes and
grander buildings, the development of
the city can be tracked until the period
of Late Antiquity.
Because of its outstanding position in
the centre of the eastern Adriatic, Sa-
lona became the capital of the prov-
ince of Dalmatia. Then the original
city core was renovated and acquired
elements of the Roman city of the
early Imperial period. It is still pre-
served in situ and is identifiable at its
archaeological site. Of primary impor-
tance was the security of the citizens,
achieved with fortifications to which
monumental tower-flanked gates were
added. Also important was the main
city square, the forum, the administra-
tive, economic and cult centre of the
city, where all the vital functions of
urban living unfolded. In this context
a grid of the city divided by the main
lines of communication into public
and private zones was planned, gradu-
ally later on complemented with the
62
contents planned for it. This can be
observed not only in Salona, Iader and
Narona, but also in somewhat smaller
cities such as Aequum, Aenona or in
the hill for settlements of Asseria and
Varvaria, urbanised on the same prin-
ciples, with the proviso that knowledge
of them always depends on the degree
of the research carried out so far. The
Roman cities are also the biggest ar-
chaeological sites, but have rarely been
fully revealed; on the whole only some
of their segments are known, such as
the more or less preserved city walls
or public buildings that, although ru-
inous, have attracted the attention of
researchers with their monumentality.
The remains of cities revealed show
that the planning of them was adapt-
ed to the configuration of the ground
and in principle contains the essential
elements that over the course of time
were renovated and remodelled, al-
ways enabling however the far-reach-
ing development of urban life. The
basic principles of city planning based
on the foundations of the experience
of the theory and practice of Roman
architecture were applied; these were
summed up by Vitruvius in his ency-
clopaedic work De architectura. The
issue of the choice of the position of
the city was considered from several
aspects, as well as the building of the
walls according to the optimum condi-
tions of the defence of the urban space
and its further development. Thus for
example the Salona suburbs were later
enclosed with a new ring of walls and
in this way the city spaces were con-
siderably enlarged with the Urbs nova
orientalis and the Urbs nova occiden-
talis, as was probably the eastern sub-
urb in Aequum at the time of the first
barbarian pressures on the borders of
the Roman Empire. Monumental gates
would often be subsequently incorpo-
rated into the existing walls, as was
what is called the Porta Caesarea in
Salona, or opulent arches of triumph,
as at the sites of the main city gates in
Iader and Asseria. But in the unsafe
times of Late Antiquity, particular at-
tention was paid to repairing the by
now dilapidated city walls; new tow-
ers and avants corps were added, and
the walls were thickened between the
towers, as recorded on publicly placed
inscriptions, as on what is called the
Porta Andetria and the Porta Suburbia
in Salona. Then the minor entrances
into the city were closed, like the Porta
Suburbia in Salona, which was dis-
covered already walled up, and all the
access routes would be directed to the
main city gates. Sometimes new walls
were put up in Lat Antiquity, often
built from numerous spolia, as in Iad-
er, Aenona or Asseria, in which works,
according to the laws of the time, all
the citizens had to take part.
The main city square, the forum, was
dominated by the capitol temple, like
that in Iader or Aequum, and later,
it seems, in Salona too, where there
were originally individual tetrastyle
twin temples. Here the imperial cult
was certainly practised, as in a simple
tetrastyle temple on the forum in Na-
rona, where marble remains of impe-
rial statues have been discovered, or
the monumental temple on the forum
in Aenona, where imperial sculptures
were probably erected in semicircu-
lar niches on the lateral walls. Some-
times special shrines for the imperial
cult were built, as in Aequum, imme-
diately by the capitol temple, where
imperial statues and dedicated impe-
rial epigraphs have been discovered. A
building on the forum of Asseria has
a similar position, as confirmed by an
epigraph left by a priest of the imperial
cult. Apart from temples and imperial
shrines, administrative buildings were
put up on the forums, such as the city
council chambers. One such has been
explored in Salona, and there is prob-
ably another in Narona. Then there
are the monumental city basilicas,
like that totally revealed on the south-
ern side of the forum in Iader, and for
the moment only hypothesised on the
southern side of the Salona forum. An
essential feature of the forum can be
seen in the tabernae, which stretched
only the eastern and northern sides of
the forum in Iader and, it seems, on the
western side of the forum in Aequum.
In the immediate vicinity of the fo-
rum there are buildings of the thermae
complexes, like those that are luxuri-
ously appointed on the northern side
of the Salona forum or those of the
63
just recently discovered bath elements
alongside the Iader forum. However,
the thermae could be built in other
places in the city, as shown by the con-
siderable complex of thermae in the
Salona Urbs orientalis and in the urban
tissue of Iader and Aequum, as well
as within private residences. Least
known are the Roman houses, among
which particular attention is claimed
by the governor’s palace in Salona, the
recently revealed domus in Aenona.
As for residential structures within the
city insulae, a complex before the Por-
ta Caesarea in Salona has been discov-
ered, and a few individual elements as
in Iader and Aenona.
To date, only in Salona has a theatre
been discovered; it was placed close to
the forum, while the amphitheatres, the
most massive ancient buildings, were
always outside the city walls. The Sa-
lona amphitheatre was later incorpo-
rated into the fortification system with
the building of new ramparts, while
that in Iader remained outside the city,
only its position being known today.
Roman cities in the province of Dal-
matia were planned and constructed
according to the basic principles of
Roman urban design and planning.
Monumental public buildings meant
for spectacles, the theatre or amphithe-
atre, were built by Roman architects.
64
So were the grand temples in which
there were marble sculptures of deities
or statues of the imperial family, often
imported from well known art work-
shops. Interior decorations of public
buildings, and sometimes the orna-
mentation of private villas or houses
(domus) reveal top artworks of Roman
painting, judging from the fragments
of frescos from the Temple of Cybele
in Iader. Mosaic floors or those done
in opus sectile graced many a build-
ing. When Roman cities were being
formed, in addition to the Roman citi-
zens, numbers of artists and craftsmen
also arrived, and they took part in the
appointing and decoration of some of
the structures. Local workshops were
created on the lines of those in well-
known world centres, the artworks of
which were either commissioned or
copied. All this reflects the high level
of Roman society, not only in the capi-
tal of Salona and the major cities of
Iader and Narona, but in much smaller
urban settings, like Aenona and Asse-
ria, adjusted to the new manner of life
within the Roman Empire. The cities
of Roman Dalmatia, with their on the
whole regular urban grids, the domi-
nant accents of which were the majes-
tic public buildings, constitute, in the
true sense of the words, a cultural her-
itage of the ancient world.