Tanini

Tanini su složena, polifenolna i bezazotna jedinjenja koja imaju određene zajedničke

fizičke i hemijske osobine. Tanini su vrlo rasprostranjeni u biljnom svijetu, a nalaze se u
citoplazmi parenhimskih ćelija različitih organa. Tanini biljkama predstavljaju zaštitu od
insekata i ostalih štetočina. S jedne strane smatra se da su medijatori starenja tkiva jer
učestvuju u procesu opadanja lišća, a sa druge strane postoji mišljenje da su depoi šećera
prisutni u mladim voćkama, čijim razlaganjem oslobođeni šećer doprinosi slasti zrelog voća.

Dobivaju se iz hrastove, cerove, jasenove, orahove i druge kore drveća i voća.

Višegodišnje zeljaste biljke sadrže najviše tanina u podzemnim organima. Ima ih više u
nezrelom voću. Tokom zrenja razgrađuje ih enzim tanaza. Najviše ih ima u porodicama
Rosaceae, Rubiaceae, Fabaceae, Fagaceae, Ericaceae, Polygonaceae itd.

Zajedničko im je da talože bjelančevine, većinu alkaloida, teške metale i neke soli. Ovo je
značajno kod trovanja alkaloidima ili teškim metalima gdje se koriste kao antidoti
(protivotrovi). Oporog su ukusa a stojanjem im se koncentracija povećava pa im i raste
oporost. Karakteristika tanina je da sa Fe 3+ (feri) jonom daju obojena jedinjenja. Na osnovu
hemijske građe dijele se na:

- pirogalne tanine ili galotanine koji sa feri jonom daju plavu boju i
- katehinske tanine ili flobatanine koji sa feri jonom daju zelenu boju.

U prirodi su takođe zastupljeni i mješoviti tanini odnosno dijelom pirogalni a dijelom

katehinski pa mogu dati i taninska crvenila, ali u većini slučajeva biljke sadrže samo jednu
grupu tanina. Tanini su rastvorivi u vodi i etanolu a slabo rastvorivi ili nerastvorivi u
organskim rastvaračima.

U farmaceutskoj primjeni kao lijekovi tanini su najprije adstrigensi jer talože

bjelančevine, smanjuju sekreciju i osjetljivost kože i sluzokože, pomažu u liječenju opekotina
i epitelizaciji kože, djeluju protiv dijareje, i kao antidoti u liječenju trovanja alkaloidima i
teškim metalima.