RIZIK I ODNOS PREMA RIZIKU

Predmet: Investiciono odlučivanje

Nastavnici: doc.dr Haris Omerika
doc.dr Irma Đidelija
SARDŽAJ
 Općenito o riziku i neizvjesnosti

 Rizik u ekonomskoj analizi

 Mogući problemi kod mjerenja rizika

 Odnos prema riziku

 Teorija očekivane korisnosti nasuprot

alternativnim teorijama
OPĆENITO O RIZIKU I NEIZVJESNOSTI
 U menadžerskoj su ekonomiji mnoge analize i modeli
razrađeni tako da se pretpostavlja potpuna izvjesnost
svih akcija i rezultata.

 Često se podrazumijeva da su sa sigurnošću poznati,

npr. potražnja, cijene, troškovi, profiti ili mogućnost
predviđanja ponašanja drugih preduzeća.

 U stvarnosti je to rijetkost, pa se gotovo sve važnije

menadžerske odluke donose u uslovima rizika i
neizvjesnosti.
OPĆENITO O RIZIKU I NEIZVJESNOSTI
 Istina je da dio jednostavnih odluka menadžeri
donose u uslovima u kojima su sa sigurnošću poznate
sve moguće posljedice takvog odlučivanja.

 Primjer: Jedna takva odluka, u kojoj se sa

sigurnošću zaključuje kako ostvariti veću dobit
jeste odluka da li investirati višak gotovine u
jednomjesečni zajam uz dobit od 8% ili ga položiti
kao depozit u banku uz kamatu 7%.
OPĆENITO O RIZIKU I NEIZVJESNOSTI
 Općenito gledano, život je nesiguran i dosta rizičan jer
ljudi ovise o različitim slučajnim nezgodama.

 Tako je neizvjesnost rasprostranjena i u poslovnom

životu, pa se za razliku od navedenog, potražnja i
cijene stalno mijenjaju, a ponašanje drugih preduzeća
ne može se sagledati.
OPĆENITO O RIZIKU I NEIZVJESNOSTI
 Budući da se neizvjesnost ne može otkloniti, potrebno
je učiti kako raditi s prihvatljivim stepenom
neizvjesnosti.

 Upravo zato analiza rizika postaje nužna, pa je

savremena ekonomija u novije vrijeme počela
uključivati neizvjesnost u analizu ponašanja
proizvođača i potrošača.
OPĆENITO O RIZIKU I NEIZVJESNOSTI
 Neki autori razlikuju rizik i neizvjesnost.

 Pod rizikom se podrazumijeva situacija u kojoj je

poznata vjerovatnoća događanja.

 Pod neizvjesnosti se podrazumijeva situacija u kojoj

vjerovatnoća događaja nije poznata.

 Pri tome nije potrebno svaku odluku čiji ishod nije posve
izvjestan definisati kao riskantnu, odnosno kažemo da
su takve odluke podložne riziku ili neizvjesnosti.
OPĆENITO O RIZIKU I NEIZVJESNOSTI
 Koncepcija rizika nužna je u sagledavanju vrijednosti
preduzeća i mora se uključiti u temeljni model
procjene preduzeća, te je bitna za važne odluke o
poslovanju preduzeća koje donose menadžeri.

 Zato proces odlučivanja u uslovima neizvjesnosti

zahtijeva kompleksniju analizu u kojoj poznavanje
načela odlučivanja u uslovima izvjesnosti pruža
pouzdanu osnovu.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Rizik se najčešće definiše kao mogućnost događanja
nekog nepoželjnog rezultata.

 Primjer: Ako neko uplati 10.000 KM u kratkoročne

državne obveznice uz naznačenu kuponsku kamatu od
8%, prinos od takve investicije može se precizno
unaprijed odrediti, pa je to investicija nepodložna riziku.
Za razliku od toga, ako se isti iznos investira u dionice
društva koje istražuje naftu u nekom području, prinos
od te investicije ne može se precizno unaprijed odrediti.
On se može kretati od potpunog gubitka do vrlo visokih
iznosa prinosa. Budući da postoji opasnost gubitka,
investicija je relativno rizična.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Učinkovitost odluke koju menadžer donosi ovisi o
stepenu neizvjesnosti jer postoji negativna korelacija
između neizvjesnosti i menadžerove sigurnosti u
odlučivanju.

 Što je viša neizvjesnost o glavnim faktorima u

odlučivanju, to je manja sigurnost za menadžera u
vezi s uspješnim rezultatom odlučivanja.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Slika 1.: Odnos sigurnosti u odlučivanju i neizvjesnosti
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Slijedom prethodnog rizik se dovodi u vezu s
vjerovatnoćom nepoželjnih ishoda, pa ga je potrebno
preciznije definisati. To se može učiniti analizom u
nekoliko koraka.

 Vjerovatnoća nekog ishoda definiše se kao izgled

(mogućnost) njegova ostvarivanja.

 Dvije su koncepcije vjerovatoće:

 Objektivna vjerovatnoća i
 Subjektivna vjerovatnoća.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Treba primijetiti da se vjerovatnoća uvijek nalazi između
0 i 1, odnosno da zbir vjerovatnoća mora uvijek biti
jednak jedinici (ili 100%), ako je distribucija
vjerovatnoća potpuna.

 Ako se razmatra mogućnost nekog događanja:

 Vjerovatnoća jednaka jedinici jeste izvjesnost (nema rizika),
 Vjerovatnoća jednaka nuli jeste nemogućnost (nema
događanja),
 Isto tako, vjerovatnoća nekog događanja ili vjerovatnoća
njemu suprotnog događanja (njegove negacije)
komplementarne su: njihov zbir jednak je jedinici.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 U posljednjem je primjeru rezultat nogometne
utakmice slučajna varijabla.

 Slučajna varijabla je varijabla čija je vrijednost

neizvjesna, a vjerovatnoća rasprostranjenosti poznata.

 Slijedom toga ako preduzeće, primjerice, ne može

predvidjeti ostvarenje profita, a može vjerovatnoću
njegova ostvarenja, profiti preduzeća su slučajne
varijable.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Ako pomnožimo svaki mogući ishod s njegovom
vjerovatnoćom događanja i potom saberemo ove
proizvode, dobijamo ponedrisani prosjek (ponderisanu
srednju veličinu) ishoda.

 Ponderi su vjerovatnoće događanja, a ponderisani se

prosjeci definišu kao očekivani ishodi.
 RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Prema tome, ako slučajna varijabla X uzima vrijednost
x1 , x2 ,..., xn sa vjerovatnoćama P1 , P2 ,..., Pn (s tim da je P1  P2  ...  Pn  1 ) tada je
očekivana vrijednost slučajne varijable E (X):

E( X )  x1 * P1  x2 * P2  ...  xn * Pn

odnosno

n
E ( X )   xi Pi
i 1
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Primjer 1:.
 Menadžer donosi odluku imajući na umu da preduzeće
može iduću godinu poslovati na dva načina. Može
zadržati jednaki proizvodni program kao tekuće godine,
s tim da nije sigurno koliki će profit ostvariti, a
menadžer vjeruje da postoji 50% izgleda da profit bude
jednak kao tekuće godine, te da postoji 25% izgleda da
bude manji za 1 mil KM i 25% izgleda da bude veći za 1
mil KM. Ako je profit u tekućoj godini 5 mil KM, tada je
distribucija, odnosno raspored vjerovatnoća za profit
iduće godine:
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI

 Primjer 1.:
Ishod (Pf u mil. KM) Vjerovatnoća
5 ½
4 ¼
6 1/4

Očekivani profit je:

E(Pf) = ½ *5+ ¼ *4 +1/4 * 6 = 5
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Primjer 1.:
 Drugi način poslovanja jeste promjena proizvodnog
programa za koji je distribucija vjerovatnoće profita
sljedeća:
Ishod (Pf u mil. KM) Vjerovatnoća
5 ½
0 ¼
10 1/4

 To znači ako se profit mijenja, jednaka vjerovatnoća

je da će se povećati za 5 mil. KM ili smanjiti za 5
mil. KM.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI

 Primjer 1.:
 Očekivani profit je:

E(Pf) = ½ *5+ ¼ *0 +1/4 * 10 = 5

 Ovo se može i grafički prikazati da bi se dobila slika

vjerovatnoće stvarnih ishoda.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI

 Primjer 1.:

 Slika 2.: Vjerovatnoća stvarnih ishoda

RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI

 Rizik se može mjeriti standardnom devijacijom koja se

obilježava simbolom sigma ( ).

 Ako je manja standardna devijacija, manja je gustoća

distribucije vjerovatnoće, i u skladu s time, niža je
rizičnost alternative.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Bitno je naglasiti sljedeće:
 Budući da rizik definiramo u terminu mogućnosti
nepovoljnog ishoda, činilo bi se logičnim da se rizik mjeri u
terminima vjerovatnoće gubitka ili barem prinosa nižih od
očekivanih prinosa, umjesto sa cjelinom vjerovatnoće.

 Primjenjivale su se mjere prinosa nižih od očekivanih

(poznate kao semivarijansne mjere), ali ih je teško
analizirati. Osim toga takve su mjere nepotrebne ako je
distribucija budućih profita razumno simetrična očekivanom
profitu. Za mnoge je menadžerske probleme ova
pretpostavka o simetriji razumna i zato možemo primijeniti
ukupnost vjerovatnoće za mjerenje rizika.
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Standardna devijacija izračunava se na sljedeći način:
 Izračuna se očekivana ili srednja vrijednost
distribucije.

 Oduzima se očekivana vrijednost (u posljednjem

primjeru očekivani ili prosječni profit može se
označiti sa x ) od svakog mogućeg ishoda da bi se
dobio skup devijacija od očekivane vrijednosti:
devijacija = xi  x
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 Svaka se devijacija kvadrira i pomnoži s
vjerovatnoćom događanja koja se na nju odnosi, a
zatim se saberu dobiveni proizvodi i dobija se
varijansa distribucije vjerovatnoće  2. Znači

Varijansa = 2 * 2  ( x1  x) * P1  ( x2  x) * P2  ...  ( xn  x) * Pn

odnosno n
 2   ( xi  x) * Pi
i 1
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI

 Standardna devijacija pronalazi se dobijanjem

kvadratnog korijena varijanse:

n
  (x
i 1
i  x) * Pi
RIZIK U EKONOMSKOJ ANALIZI
 U primjeru, u prvom slučaju:
 2  1 / 2(0) 2  1 / 4(1) 2  1 / 4(1) 2  1 / 2   0,71milKM

 Dok je u drugom slučaju

 2  1 / 2(0) 2  1 / 4(5) 2  1 / 4(5) 2  25 / 2   3,54milKM

 Budući da je standardna devijacija u drugom slučaju

veća, takav je način poslovanja rizičniji.
MOGUĆI PROBLEMI KOD MJERENJA RIZIKA
 Može se primjetiti da mogu nastati problemi kad je
standardna devijacija mjerilo rizika kod usporedbe
alternativnih odlučivanja čiji troškovi i prinosi nisu
aproksimativno jednake veličine.

 Primjer: Ako neki projekt ima očekivane prinose od 1

mil KM i standardnu devijaciju od samo 1000 KM, on je
sigurno manje rizičan nego projekt s očekivanim
prinosom od 1000 KM i standardnom devijacijom od
500 KM, zato što je relativna varijacija (odstupanje) za
veći projekt mnogo manja.
MOGUĆI PROBLEMI KOD MJERENJA RIZIKA
 Tada kao prikladno mjerilo relativnog rizika služi
koeficijent varijacije “v”, koji se dobija dijeljenjem
standardne devijacije sa srednjom vrijednošću očekivanja
ili očekivanom vrijednošću, tj.:

koeficijent varijacije v
x

 Ovdje je bitno istaći sljedeće: Preduzeće obično može

uvećati očekivane profite samo riskantnijim investicijskim
ulaganjima, što povećava standardnu devijaciju.
MOGUĆI PROBLEMI KOD MJERENJA RIZIKA
 Slika 3.: Odnos očekivanog profita i standardne devijacije
profita
MOGUĆI PROBLEMI KOD MJERENJA RIZIKA
 Slika 4.: Kriva indiferencije između rizika i očekivanih profita
MOGUĆI PROBLEMI KOD MJERENJA RIZIKA
 Slika 5.: Ravnoteža preduzeća
ODNOS PREMA RIZIKU
 Pretpostavka nesklonosti riziku temeljna je za mnoge
modele odlučivanja koji se primjenjuju u
menadžerskoj ekonomiji.

 Tri su osnovna odnosa prema riziku:

 želja za rizikom,

 ravnodušnost prema riziku i

 nesklonost prema riziku.

ODNOS PREMA RIZIKU
 Pojedinac koji voli rizik, suočen sa izborom između
više ili manje rizične investicije s jednakim očekivanim
prinosima, odabire rizičniju investiciju.

 Kod istog je izbora osoba ravnodušna u odnosu prema

riziku ravnodušna i u odnosu prema tome koju će
investiciju prihvatiti, dok osoba nesklona riziku
odabire manju rizičnu investiciju.
ODNOS PREMA RIZIKU
 Primjer: Postoji ponuda da se baca kovanica uvis i da glava
donosi dobitak od 100 KM, a pismo gubitak od 100 KM.
Prema tome postoji vjerovatnoća ½ za dobitak 100 KM i za
gubitak 100 KM, a očekivani je dobitak:

1/2 (100) +1/2 (-100) = 0 – pa je to fer igra ili pošteno

kockanje.

 Osoba sklona riziku žudno poduzima igru i spremna je platiti

određenu cijenu da je igra, osoba ravnodušna na rizik
ravnodušna je između prihvaćanja i odbijanja fer igre i neće
platiti nikakvu cijenu; osoba nesklona riziku nije spremna
igrati, odnosno tražit će neki novac da bi učestvovala u igri.
ODNOS PREMA RIZIKU
 Sigurno je da postoje pojedinici koji preferiraju rizik i
drugi koji su indiferentni prema njemu, ali logika i
iskustvo sugeriraju da menadžeri pretežno izbjegavaju
rizik.

 Ali zašto je nesklonost prema riziku opće zastupljena?

 Najlogičniji odgovor na ovo pitanje daje teorija

korisnosti, a u stvari nesklonost prema riziku pojam je
opadajuće granične korisnosti novca.
ODNOS PREMA RIZIKU
 Primjer:
Ako osoba koja je bez novca dobije 100
KM, može zadovoljiti najneposrednije potrebe. Ako
zatim dobije još 100 KM, može ih upotrijebiti, ali joj
nisu jednako potrebni kao onih prvih 100 KM.
Slijedom toga, korisnost drugih ili graničnih 100
KM manja je od korisnosti prvih 100 KM i tako
dalje za dodatne priraste novca. Upravo je zato
granična korisnost novca opadajuća.
ODNOS PREMA RIZIKU
 Funkcija korisnosti novca, odnosno dohotka, različita
je za osobe različitih odnosa prema riziku.

 Slika 6.: Odnos između novca i njegove korisnosti

ODNOS PREMA RIZIKU
 Još je 1738. Daniel Bernoulli (1700.-1782.), švicarski
matematičar i fizičar koji je dao neke od prvih
doprinosa na područjima vjerovatnoće i statistike,
formulisao teoriju očekivane korisnosti opazivši da
pojedinci različito reaguju na jednake igre.

 U osnovi toga je očekivana vrijednost novca, a ne

očekivana vrijednost nagrade, pa pojedinci
maksimiziraju očekivanu korisnost.
ODNOS PREMA RIZIKU
 Primjer: Osobi sa dohotkom od 1000 KM se nudi fer
igra gdje će uz vjerovatnoću ½ dobiti 100 KM,
odnosno uz vjerovatnoću ½ gubi 100 KM.

 Početna korisnost za ovu osobu jeste U (1000 KM), a

poslije toga ona može dobiti korisnost U (900 KM) s
vjerovatnoćom ½ i U (1100 KM) s vjerovatnoćom ½.

 Očekivana korisnost je, dakle,

E (U) = ½ U (900 KM) + ½ U (1100 KM)
ODNOS PREMA RIZIKU
 Slika 7.: Funkcija korisnosti za osobu nesklonu riziku
ODNOS PREMA RIZIKU
 Slika 8.: Funkcija korisnosti za osobu ravnodušnu prema riziku
ODNOS PREMA RIZIKU
 Slika 9.: Funkcija korisnosti za osobu sklonu riziku
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 Bernoullijeve su se hipoteze u XX stoljeću izvodile na

osnovu više pretpostavki o ponašanju pojedinca
suočenog s neizvjesnošću.

 F.P. Ramsey (1903.-1930.) britanski matematičar i

filozof, dao je važne doprinose na području teorije
očekivane korisnosti, a posebno racionalnog
ponašanja pojedinca primjenom distribucije
vjerovatnoća, pa se Ramseyjev za procjenu
distribucije vjerovatnoća primjenjuje u teoriji.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 Karl Manger (1902.-1985.), austrijski matematičar i

profesor, dao je važne doprinose teoriji igara i
društvenim naukama, a prvi je uputio na aplikaciju
St.Petersburg paradoksa u teoriji korisnosti na
područje ekonomije.

 Naime, St.Petersburg paradoksa (koji je postavio

Nicolas Bernoulli 1713., a riješio ga Daniel Bernoulli
1738.) vezan je za teoriju vjerovatnoće i teoriju
odlučivanja. Zasniva se na igri na sreću i beskonačnim
očekivanim vrijednostima.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 Prema paradoksu u klasičnoj situaciji naivni kriteriji

odlučivanja u razmatranje uzima samo očekivanu
vrijednost i preporučuje radnju koju nijedna
racionalna osoba ne želi poduzeti.

 Paradoks se može riješiti na više načina od kojih je

jedan dorada modela odlučivanja funkcijom
korisnosti, zatim hipotezom očekivane korisnosti i
pretpostvakom o opadajućoj korisnosti novca, a
uzimajući u obzir ograničene resurse učesnika.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 John von Neumann i Oscar Morgenstern, 1944.,

postavili su teoriju očekivane korisnosti koja je postala
tradicionalna i nezaobilazna u ekonomskoj teoriji, a
često se naziva maksimizacija očekivane korisnosti.

 Teorija tvrdi da se učesnici u odlučivanju ponašaju

tako da maksimiziraju svoje očekivane korisnosti – tj.
zbir individulanih korisnosti podijeljenih s njihovom
vjerovatnoćom događanja.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 Četiri aksioma na kojima se pristup temelji su:

 potpunost,

 tranzitivnost,

 nezavisnost,

 kontinuiranost.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA
 Prema tome:
 Sve alternative zavise o preferenciji ili odnosu indifrencije,

 Postoji tranzitivnost preferencija,

 Ako X ima vjerovatnoću P, a D ima vjerovatnoću (1-P), te ako je X

preferirajuće na Y, kada su oboje izvjesni događaji, tada je
P*X+(1-P)D preferirajuće u odnosu prema P*Y + (1-P)D,

 Ako je X preferirajuće u odnosu na Y, a Y na Z, tada postoji neka

vjerovatnoća P* takva da donosilac odluke smatra da je P* x X
jednako korisnosti (1-P*)Z i izvjesnosti Y. (ili jednostavno
donosilac odluke je na spreman na izbor ili tade-off rizika za
ekstra dobit.)
TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 Mnoga su istraživanja pokazala da se pojedinci u

uslovima neizvjesnosti ne ponašaju u skladu sa
teorijom očekivane korisnosti, a najčešće je
dokazano korištenjem aksioma neizvjesnosti.

 Empirijskije dokazano da se uslov nezavisnosti

(prema kojem preferencije pojedinca prema
akcijama ovise isključivo o onim ishodima po
kojima se akcije međusobno razlikuju, a ne o
njihovim identičnim ishodima u nekim okolnostima
ako takvi postoje) u stvarnosti ne poštuje.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 M.F.C. Allais (1911.-2010.), francuski ekonomist,

među prvima je podvrgao kritici teoriju očekivane
korisnosti.

 Upozorio je na promjene, odnosno obrate u

preferencijama pojedinaca zbog sistemskog kršenja
uslova nezavisnosti.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 U literaturi je to poznati Allaisov paradoks, prema

kojem u stvarnosti pojedinci u uslovima rizika ne
vrednuju alternative na temelju njihovih subjektivno
očekivanih korisnosti.

 Ova teorija je postala jedna od najpoznatijih

alternativnih teorija, vrlo prihvaćena posebno zbog
postavljanja modela subjektivnog ponašanja prema
kojem pojedinci podcjenjuju sigurne događaje, a
precjenjuju malo vjerovatne događaje.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 D. Kaheman (izraelsko-američki psiholog) s A.

Tverskyjem (izraelski matematičar i psiholog), postavio
je alternativni model ekonomskog ponašanja nazvan
teorija izgleda (kod nas preveden i kao teorija
očekivanog izbora, eng. prospect theory).

 Model uključuje rizik s poznatim vjerovatnoćama.

 To je deskriptivni model, koji nastoji protumačiti izbore iz

stvarnog života, posebno iracionalne izbore, a ne
donošenje odluke u procesu optimizacije.
 TEORIJA OČEKIVANE KORISNOSTI NASUPROT
ALTERNATIVNIM TEORIJAMA

 Od ostalih alternativnih teorija, može se istaći teorija

M.J. Machina, koji je postavio generaliziranu analizu
očekivane korisnosti u modelu očekivane korisnosti
bez aksioma nezavisnosti.

 Isto tako zapaženu alternativnu teoriju – teoriju

žaljenja, koja se zasniva na modelu netranzitivnih
preferencija postavili su G. Loomes i R. Sugden.