Kultura čitanja knjiga nestaje?

Posve je jasno kako današnje generacije sve manje čitaju. Dolaskom novih medija i
tehnologija knjiga polako postaje dio prošlosti. To čak i nije problem jer moderna
vremena donose modernije stvari kako bi nam sadržaji koji nas zanimaju postali
dostupni. Odrasli smo u vremenu gdje je sve ,,instant'' pa tako, među ostalim, pijemo
,,instant'' kavu. Doduše, u našem podneblju zadržali smo tradiciju ispijanja i
dugotrajnog sjedenja ,,na kavi'' , no što je s tradicijom i kulturom čitanja?

Moderno doba i tehnologija kao da ne podrazumijeva vrijednost tradicije. Znači li nešto što se
smatra zastarjelim ujedno i lošijim? Smatram da tako ne bi trebalo biti.

Vrijeme u kojem živimo daje nam mnoštvo mogućnosti i lako dostupnih sadržaja pa tako na
jednostavan način možemo pronaći razne audiozapise i elektroničke knjige. No zašto mladi
ipak čitanje zamjenjuju gledanjem filmova, serija i raznih reality emisija?

Jesu li krivi mediji ili mladi koji se povode gledanju takvih sadržaja i možemo li uopće kriviti
medije koji plasiraju ono što je traženo? Puno je pitanja na koje nema jedinstvenog odgovora,
a statistika je poražavajuća. Pravo pitanje koje si trebamo postaviti jest: Što učiniti?

Dvogodišnje istraživanje Instituta za društvena istraživanja, koje se bavilo obrazovnim

aspiracijama učenika, nastavnika i roditelja početkom prošle godine objavilo je rezultate koji
pokazuju kako je učenicima u Osnovnoj školi najdosadniji predmet Hrvatski jezik, a gotovo
polovica učenika u svoje slobodno vrijeme ne čita ništa osim obvezne lektire. Istraživanje je
provedeno među 2000 učenika petih i osmih razreda u 28 zagrebačkih škola, no ovaj problem
prisutan je i u drugim školama diljem Lijepe naše, ali i u svijetu.

Dobivamo li znanje ili samo informacije? Za postizanje znanja trebamo znati protumačiti i
povezati dobivene informacije. Isto je i s knjigama. Trebamo ih moći razumjeti, a kako bismo
ih zavoljeli treba steći i njegovati naviku čitanja. Stvaranjem navike čitanja kod djece
postižemo veću vjerojatnost da će čitati i kada odrastu, a ujedno provodimo kvalitetno vrijeme
s njima. Obiteljsko okruženje ima važnu ulogu u promicanju čitanja i pisanja kod djece, a
kasnije joj se pridružuju zajednica i škola. O interakciji svih tih čimbenika ovisit će konačna
djetetova uspješnost i razina pismenosti. Tijekom školovanja sve je više onih kojima čitanje
prestaje biti užitak. Razlog tomu može biti stav profesora kako se ,,mora čitati'' , propisana
lektira ili čak pretrpanost školskim obvezama. Načini kojima se čitanje može približiti djeci i
mladima je pružanje mogućnosti odabira književnih naslova prema individualnim
sklonostima. Smatram kako bi slobodan izbor nasuprot nametnutom zasigurno imao bolje
rezultate, jer sve ono što je nametnuto nerijetko biva i mrsko. Također, profesori mogu
promijeniti način razgovora o lektiri, ne nametati vlastite doživljaje nego dozvoliti učenicima
da iskažu svoje. Potrebno je učenicima osigurati prostor za čitanje- čitanje u razredu u
nastavcima, čitanje u paru ili skupini može biti zabavan način čitanja lektire. Važno je ne
ustrajati na količini pročitanog već na kvaliteti čitanja i promišljanju o pročitanom. Razvojem
informacijskog društva i novih tehnologija mijenjaju se i nastavni procesi. Učenici više ne
primaju znanje samo od svojih nastavnika, već i samostalno uče i istražuju. S obzirom na
mnogobrojnost i raznolikost informacija koje nas okružuju, školske knjižnice imaju veliku
ulogu u osposobljavanju učenika u pronalasku informacija. Knjižnice su prostori okupljanja i
provođenja slobodnog vremena te nude mogućnost da se ugodno provede vrijeme u čitanju,
istraživanju, zabavi i druženju. Kvalitetnom suradnjom roditelja, nastavnika i knjižničara
stvaraju se pozitivni uvjeti za poticanje čitalačkih navika. Podizanjem standarda knjižnica i
škola najnovijom tehnologijom, školski prostori će postati privlačna mjesta za okupljanje
mladih koji će moći čitati, istraživati i pronalaziti informacije na različitim medijima.

Čitanjem stvaramo svoj svijet, njegujemo maštu i potičemo kreativno razmišljanje. Također
korisno je jer izgrađujemo vlastitu osobnost, proširujemo fond riječi te čak podsvjesno
usvajamo različite fraze pomoću kojih povećavamo sposobnost usmenog i pismenog izricanja
vlastitih misli. Razne su prednosti koje čitanje donosi, mana gotovo da i nema, osim što
dakako postoje ,,dosadne'' knjige. No imamo slobodu izbora. Izaberimo čitanje i ne
zavaravajmo se kako nemamo vremena. Iskoristimo tehnologiju i sve pozitivne mogućnosti
koje nam pruža.

Autor: Lucija Mihaljević