Ante Vranković Grad Sveti Ivan Zelina

Domjanićeva 15 Upravni odjel za gospodarstvo, stambeno-kumunalne djelatnosti, itd.

10380 Sveti Ivan Zelina dipl.ing.stroj. Anita Findri Ratkajec, pročelnica
4. 6. 2020. Na znanje: POU Sv. Ivan Zelina
Predmet:
Molba za objašnjenjem čime da platim Vaša potraživanja, obzirom da Vi odbijate platiti posao koji sam za Vas napravio

Naslovljeni,
dana 3. 2. 2020. uputio sam Vam zamolbu da me oslobodite plaćanja dvaju računa koji se odnose na komunalnu
naknadu i naknadu za uređenje voda, dostavivši Vam dokaz da već 10 godina nemam prihoda i da sam cijele 2019.
uprihodio ukupno 2500 kn, i to od CZSS (ovdje: Prilog 1).
Vi ste mi dana 6. 2. 2020. odgovorili da, iako ja nemam prihoda, što Vi niste sporli, na traženo oslobađanje – nemam
pravo (Prilog 2), premda ste me prethodno, po istim takvim žalbama koje još čuvan u svojoj pismohrani, od istih
plaćanja, redovito bili oslobađali. Dapače, poslali ste mi sada još i nove uplatnice (Prilog 3).
Stoga sam Vam se, evo, odlučio obratiti sa sljedećim pitanjem na koje molim da mi odgovorite:
S kojim točno sredstvima da ja platim Vaša navedena potraživanja, kao i ona nova (Prilog 3), obzirom da:
1) sada već 11 godina nemam prihoda, što Vam je iz mojih molbi već godinama poznato, te što Vi niti ne sporite
2) Grad Zelina, tj. gradonačelnik Košćec osobno, krši Ustav i zakon, odbijajući mi čak i simbolično pomoći u preživljavanju
3) Grad odbija platiti mi naručene poslove, nudeći mi za naknadu svega 8% tržišne vrijednosti obavljenog posla

OBRAZLOŽENJE
1) Kao što je to iz brojnih mojih ranijih obraćanja Gradu, pa i Vama osobno poznato, ja sam već 11 godina bez ikakvih
prihoda. Dokumentacija o tome za godine 2009. – 2017., koju sam Vam bio dostavljao, javno je dostupna na linku:
https://www.scribd.com/document/357228895/Podnesak-i-po%C5%BEurnica-od-4-9-2017, a dokumentacija za
2018.-2020 je ovdje u Prilozima 4, 5 i 6. Cijela ta situacija u kojoj se nalazim je u više navrata opširno bila opisana u
našim medijima: Večernjem listu, Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji (Prilog 7), te u Prigorskom glasniku (prosinac
2009., link: https://www.scribd.com/document/360582365/Intervju-za-Prigorski-glasnik-12-2009 i svibanj 2010.)
kojeg dotira sam Grad Sv. Ivan Zelina, te je dakle našoj javnosti, a osobito onoj s područja našeg Grada, dakle poznata!

2) Ja sam, dok sam još bio prijavljen u Jelsi na Hvaru, redovito od te općine dobivao godišnju pomoć za plaćanje režija u
visini od 2500 kn, i to od 2010. sve do 2016. godine (Prilog 8), kao i od Grada Sv. Ivana Zelina 2017. godine, ali u visini
od 2000 kn (Prilog 9). No nekoliko mjeseci nakon toga, gradonačelnik Zeline g. Košćec me pozvao na razgovor u svoj
ured i čim sam ušao, on je načas pogledao prema prozoru i kazao mi da bi se na mom mjestu on bacio sa [zelinskog
crkvenog] zvonika (Prilog 10). Ja sam ga tada zamolio za pomoć i on je rekao da će razmisliti. No, nakon toga započelo
je njegovo izrazito destruktivno postupanje prema meni: najprije mi je 2018. odbijena pomoć za plaćanje računa za
struju i vodu u visini 2000 kn koju sam tražio i koju sam u periodu 2010-2017 redovito i dobivao (Prilog 8-9), te mi je
umjesto toga isplaćeno 300 kn, koje sam odmah vratio Gradu jer tim novcem nisam mogao platiti niti 1 račun (Prilog
11), a onda mi je 2019. gradonačelnik odlučio čak i odmoći, i to u doslodno isto vrijeme dok sam ja 10 dana volontirao
za Grad tj. za priredbu kojoj je Grad organizator!
Naime, od 1. do 10. 9. 2019. (Prilog 13/A) ja sam pisao opsežan tekst (Prilog 12/B) za manifestaciju „Woodstock
i Faraon“, koju je organizirao Grad Sv. Ivan Zelina (Prilog 13/B) i to sam jedini radio potpuno besplatno, bez doslovno
lipe koristi u bilo kojoj formi. Obzirom da sam u isto vrijeme dobio opomenu za vodu, obratio sam se Gradu s molbom
da podmiri taj račun (Prilog 14), na što mi nije odgovoreno, pa sam mislio da je ta stvar riješena, jer je tako bilo i 2018.
No, kada mi je početkom rujna isključena voda, vidio sam da sam se prevario. Naime, Grad tj. gradonačelnik Košćec na
kojeg je moja molba bila naslovljena mi nije odgovorio u zakonskom roku od 30 dana, već nakon 56 dana (Prilog 15), te
me tako, nedvojbeno svjesno i dosljedno svojem ranijem postupanju iz 2018., doveo u zabludu, što me koštalo dodatnih
700 kn za plaćanje isključenja i ponovnog uključenja vode, a radi čega sam, dakle, radi njegova nezakonitog rada, više
od 3 mjeseca bio bez vode. Obzirom da je općepoznato da je zakonski rok za odgovor 30 dana, a da je Grad meni
odgovorio tek nakon 56 dana, bilo je jasno da je gradonačelnik, tj. osoba koja je radila na tom predmetu, Martina Dužaić,
prekršila zakon, pa sam tu stvar, jer sam trpio štetu, skupa sa cijelom dokumentacijom koju ovdje spominjem prijavio
Upravnoj inspekciji (link na obraćanje i dokumentaciju:https://www.scribd.com/document/463828603/Gradona%C4%8Delnik-
 Hrvoje-Ko%C5%A1%C4%87ec-%C5%A1titi-nezakoniti-rad-i-%C5%A1teto%C4%8Dinstvo-slu%C5%BEbenice-Martine-Du%C5%BEai%C4%87). Iz
nje sam dobio negativan odgovor, s obrazloženjem da gradonačelnik Košćec štiti svoju djelatnicu (bezočno lažući da je
zapravo sve bilo u redu tj. da evidentnog nezakonitog postupanja – kašnjenja - nije ni bilo) koja je svjesno, sad je to
postalo očito, pod njegovom zaštitom prekršila zakon i time meni nanijela štetu, te da oni (inspekcija) tu ne mogu ništa,
jer da samo gradonačelnik može pokrenuti disciplinski postupak, a njemu to očito ne pada na pamet.
Iako ova prijava, koju ja nisam podnio iz hira, nego jer mi je nezakonito počinjena šteta (Martina Dužaić mi je
čak kazala da ja „ništa ne radim, pa da mi voda ni ne treba a da ona krvavo radi za svoju plaću“, iako je zapravo stvar
bila posve suprotna: ja sam u to vrijeme 10 dana po cijele dane pro bono pisao tekst za manifestaciju „Woodstock i
faraon“, koji je jedini imao veze sa Zelinom te je cijeloj toj manifestaciji dao neki smisao, a Martina Dužaić nije radila
svoj posao) nije urodila čak ni usmenom opomeom, ipak je natjerala gradonačelnika Košćeca da se očituje, a on je to
učinio na način da je vulgarno lagao, očitujući time iznova svoju i inače poznatu pokvarenost, neodgojenost i
primitivizam. Takvo postupanje Košćeca, „informatičara“, kako sam sebe predstavlja, nije me ipak osobito začudilo, jer
ga je još davno prorekao sam Albert Einstein:

Sve ovo navodim stoga jer je ovakvo asocijalno i destruktivno postupanje našeg g. gradonačelnika zapravo
nezakonito, jer je Hrvatska po samoj prvoj rečenici Ustava socijalna, a ne asocijalna država, i premda duboko vjerujem
da me gospodin Košćec ovakvim svojim postupanjem neće navesti na samoubojstvo, jer sam, kako očituju detaljni
specijalistički nalazi, kao i 2 pravomoćne presude, i rejšenje CZSS ja iznadpeosječno psihički zdrava osoba (link:
https://www.scribd.com/document/129342338/NALAZ-PSIHOLOGA-12-2-2013), ipak smatram da sve ove činjenice
njegovog kontinuiranog zlog postupanja, jer živi od novca poreznih obveznika, trebaju biti našoj javnosti poznate.
To smatram osobito stoga što sam prije njegova dolaska na funkciju koju on eto čak i danas obavlja, imao
dobro iskustvo s njegovim prethodnicima, gđom Mirom Čegec, i g. Žigrovićem, s kojima nisam generacijski povezan kao
s g. Košćecom, i za čijih mandata sam tijekom godine dana temeljem namijenskih osnova dobio pomoć od 14.000 kn.
Time su oni u krajnje teškim okolnostima u kojima sam se našao, i koje su bile, te su još uvijek javno poznate, spasili
moj život, za što ću im cijeli život, osobito gđi Miri Čegec, biti zahvalan, te ću to uvijek, pa ako Bog da, i na sam Sudnji
dan vrlo rado i glasno svjedočiti!

3) Dana 28. 5. 2020. nazvao sam ravnateljicu POU Sv. Ivan Zelina, gđu Vesnu Bičak Dananić, koja mi je kazala da ću ja za:
1) predgovor kataloga izložbe akademskog slikara iz Karlovca, gospodina Alfreda Krupe (dostupan s katalogom na linku:
https://www.academia.edu/43172464/Predgovor_katalogu_izlo%C5%BEbe_Alfred_Krupa_-_U_klopci_Galerija_Kralu%C5%A1_28._5._-_28._6._2020 – sam
govor ovdje Prilog 16);
2) likovni postav te izložbe (Prilog 17);
3) otvorenje te izložbe (moj govor na otvorenju, bio je različit od predgovora kataloga, što nije običaj, jer se inače ti
govori ponavljaju da bi se manje radilo, zabušavalo, što ja nisam činio - vidjeti Prilog 18);
4) promociju knjige (Prilog 19) istog autora (natuknice za govor: Prilog 20),
= imam dobiti (sveukupno: 1+2+3+4) = 400 kn.

Ja sam se šokirao, jer tako nešto ja nikad u životu nisam čuo, a niti ljudi iz tog faha koje poznajem, jer je taj iznos bio
mnogostruko niži od vrijednosti tog posla i od cijene tog posla po službenom Državnom cjeniku, po kojem on vrijedi točno
13,75 puta više, u što se možete i sami uvjeriti iz preslika tog cjenika kojeg Vam šaljem ovdje u Prilogu 21-23. Tog cjenika
sam se ja kao samostalni umjetnik – likovni kritičar, jedan od svega 8 u Hrvatskoj, koji još od 2002. ima odobrenje za posao
likovnog kritičara od resornog Ministarstva (Prilog 24-26) po Etičkom kodeksu, a i po zakonu dužan držati. Ipak, radi gosta u
našoj sredini, slikara Krupe iz Karlovca, ja nisam u tom času napravio problem, iako mi je 1 osoba kazala da nek ucijenom
ravnateljicu POU, i da nek kažem da za taj drsko nizak honorar neću raditi, i da će ona morati pristati na bilo koju cijenu koju
ja kažem, jer je sve već najavljeno i ne stigne mi u roku par sati naći zamjenu. Ja sam međutim takvu po zakonu legalnu
ucjenu odbio, i to radi svog dobrog odgoja (kojeg drugi nemaju i tu vide i ostvaruju svoju prednost) i radi navedenog gosta,
umjetnika iz Karlovca, ali sam sve to, kad je promocija bila gotova, ukratko iznio gđi Krešimiri Gojanović, koja je iz Zagreba
došla napraviti opsežnu reportažu o toj izložbi (koju je i objavila).
Shvativši iz visine honorara kojeg mi je odredila na 400 kn, da ravnateljica POU Zelina koja ima plaću oko 7500 kn,
te gradonačelnik Zeline koji ima najveću plaću u Hrvatskoj (o čemu su opsežno pisali naši mediji), zapravo očito nemaju
novaca, odlučio sam postupiti ljudski, i sljedećeg dana sam se u mailu gđi Bičak Dananić svoga honorara dobrohotno odrekao
u korist nje i gradonačelnika (Prilog 27). Da sam mogao, pomogao bih im ja i više, ali zbog činjenice da od 2009. gotovo da
nemam prihoda, nisam im nažalost bio u prilici više filantropski pomoći, premda sam imao volju.
Također sam se u tom e-mailu povukao iz rada Umjetničkog savjeta, jer sam shvatio da si, obzorom da uglavnom
nemam prihoda, ne mogu priuštiti da i radim za POU i ljudski pomažem poklenjenjem novca u visini cijene obiteljskog ručka
ljudima s ionako velikim plaćama, koji međutim stvaraju dojam da nemaju novca. Kažem „stvaraju dojam da nemaju novca“
jer i oni privatno, a i POU Sv. Ivan Zelina i Grad Sv. Ivan Zelina kao institucije, zapravo imaju novaca, čak i previše, što ću ovdje
uskoro i dokazati (vidjeti o tome 7. odlomak ovdje na str. 4 u kojem navodim prijašnji i sadašnji broj zaposlenika u POU).
Želim istaći da svojim povlačenjem iz rada Umjetničkog savjeta POU tj. Galerije Kraluš ja nisam napravio nikome
nikakvu štetu, jer u tom savijetu i dalje djeluje, te mu je čak i predsjednik, gospodin Marijan Grakalić. On doduše nije likovni
kritičar, i moram pošteno reći da on za sebe nikada nije ni tvrdio da jest, jer je svjestan da bi to bilo lažno predstavljenje,
obzirom da je on povjesničar. Likovnim kritičarem ga je radovito nazivao bivši ravnatelj POU g. Dubravko Sušec, a jedno
vrijeme i sadašnja ravnateljica POU, gđa Vesna Bičak Dananić. O stručnosti g. Grakalića za posao likovnog kritičara kojeg radi,
navest ću samo 1 primjer, onaj najsvježiji, kojeg će sigurno rado potvrditi i sama gđa Vesna Bičak Dadanić.
Na spomenutom otvorenju izložbe g. Krupe, g. Grakalić je kazao da su Krupine slike zapravo molitve, što je meni
bilo vrlo neobično za čuti, obzirom da je g. Krupa DEKLARIRANI, općepoznati i gotovo pa militantni ateist. Dakle taj navod g.
Grakalića je nažalost bio najveća uopće moguća greška.
O samoj knjizi g. Krupe, g. Grakalić je rekao da se tu vidi utjedaj jednog kineskog umjetnika iz 8. st., premda je sam
g. Krupa u knjizi naveo da je na njega utjecao Sešu, japanski umjetnik iz 16. st., iz čega se vidjelo da g. Grakalić knjigu koju je
promovirao, nije pročitao, a vjerojatno ni prelistao. No međutim, valja kazati da za g. Sušeca i gđu Bičak Dananić, pa i za g.
Košćeca, sve to uopće nije ni bitno. Oni ne znaju, što se tiče likovne umjetnosti, slikovito rečeno, razliku između parizera i
pršuta, to čak i javno priznaju. No čudi da su oni na to svoje neznanje i ponosni, te ga forsiraju, što se vidjelo kada je, nakon
što je g. Sušec pred točno godinu dana otjerao iz Umjetničkog savijeta Galerije Kraluš POU Sv. Ivan Zelina g. Danka Merina
koji je tu Galeriju zapravo osnovao i pokrenuo (zamjerajući mu, među ostalim i njegovo porijeklo iz Bosne, radi čega se kasnije
ispričao), na mjesto predsjednika tog Umjetničkog savijeta instalirao g. Marijana Grakalića, premda je dobro znao da on za
taj posao (kao uostalom, vidjet ćemo, nažalost ni sam g. Sušec za mjesto ravnatelja POU) nije školovan, niti kompetentan.
No, njegovo neznanje i nekompetencija i jesu u očima g. Sušeca, kao i u očima njegove nasljednice gđe Bičak
Dananić, presudne Grakalićeve prednosti, te je sigurno da će on zadržati svoje mjesto na čelu Galerije Kraluš, i da će, radeći
tako u fušu, moći sa strane zaraditi neku paru, što ja iskreno podržavam, jer su penzije danas u Hrvatskoj jako male.
No, to što će g. Grakalić ljude u zgradi Učilišta učiti krive stvari, nikome od troje navedenih nije bitno, jer oni znaju
da im on kao nestručna osoba nikada neće protusloviti, baš zato što ga oni njegovom nestručnošću drže u šahu, niti da će im
on išta - ma koliko to bilo nužno i osnovano - čak ni privatno, a kamoli javno, ikada imalo protusloviti.

Nažalost, umjesto da sam ja poklanjanjem 400 kn gđi Vesni i g. Hrvoju riješio problem, oko mene se odjednom
stvorio pakao! U roku 2 dana me, kasnaije sam doznao, po naputku gđe Vesne, nazvalo nekoliko ljudi, tražeći od mene da
„začepim gubicu i jedem govna“. U debatu se upustio čak i bivši ravnatelj POU g. Sušec, koji mi je iz Njemačke(!) poslao niz
prijetećih mailova u kojima među ostalim priznaje da sam ga ja još „dok smo bili u Karlovcu kod Krupe“ (tj. 6. 11. 2019.)
upozorio na taj za moj rad relevantan i od Ministarstva kulture verificiran cjenik, što je g. Sušec i sam priznao, spominjući
međutim taj cjenik kao „gluposti iz Ministarstva“, koje ja mogu „objesiti mačku o rep“, te da po tom cjeniku rade samo
„idijoti“, kako je on sve to u svojem mailu od 31. 5. 2020. sve doslovno bio napisao (Prilog 28)!
Kasnije je još više do izražaja došla njegova nekompetentnost za posao ravnatelja POU kojeg je dekretom g. Košćeca
obavljao, premda je u Zelini koja je mala sredina, od prvoga časa bilo poznato da je on po obrazovanju sportski novinar, i da
dakle nije školovan za rad u kulturi, tj. za posao kojeg mu je gradonačelnik košćec Košćec po vezi čije ime ovDje dobrohotno
ne spominjem, bio dao. Ta nekompetencija se osobito vidjela iz Sušecovog navoda u sljedećem mailu koji glasi: „Ministarstvo
jako dobro zna s koliko sredstava podržava programe i koliko od njih može očekivati. Ministarstvo zna koliko bilo koji POU,
bilo koja galerija, isplaćuje honorar vanjskim suradnicima, jer se o tome krajem godine šalju detaljni financijski izvještaji, sa
specifikacijom i obrazloženjem svake utrošene kune.“
 G. Sušec je dakle tvrdio nešto naoko vrlo logično, ali je ovim svojim navodom pokazao da on svoj posao nije znao
raditi, te da čak i savjete ljudi koji su mu još 2018. poručili da ispravi svoj rad, nije slušao.
Evo što sam mu ja stoga o tome što je on napisao, bio odgovorio: „To šta ti pišeš o financiranju samo ponovno
potvrđuje da za posao koji si radio školovan nisi bio, i da nikog nisi slušao. Jer sam te ja davno, pred 2 godine, tj. konkretno
dana 28. 5. 2018. upozoravao da dotacije po izložbi u prosječnoj galeriji, npr. u galeriji Dubrava iznose 4500 kn, da se to uz
malo napora može postići i u Zelini, Svebor mi je to rekao i ja sam ti to u jednom mailu i napisao, i da sam ja promovirao za
badava godinama POU ali da vi tj. ti osobno to niste ni pokušali kapitalizirati. Ni pokušali, to si mi i sam priznao. Dakle
normalne dotacije točno pokrivaju normalni honorar i samo totalni autsajder, dakle čovjek i bez škole za to i bez znanja
može pričat takve stvari, i tu se vidi da ni obrazovanja a ni znanja za posao koji si radio za 7500 kn ti nisi imao.“
Ovdje smatram izuzetno važnim uz ovaj moj dopis Gradu tj. Vama priložiti to moje upozorenje g. Sušecu od 28. 5.
2018. koje sam mu toga dana, prije dakle 2 godine bio poslao mailom, što mogu i materijalno dokazati, jer taj mail čuvam, a
u kojem sam mu detaljno objasnio način na koji je POU, da si je on bio dao truda, kako sam ga molio, moglo za svako izložbu
dobivati barem 4500 kn, pa mu ne bi bio problem za izložbe isplaćivati honorare koji su propisani službenim cehovskim
cjenikom, jer da je on doista radio posao za kojeg je bio plaćen, on bi taj novac za izložbe od Ministarstva i od Grada davno
bio dobio. O čemu je točno riječ, može se vidjeti iz samog tog maila kojeg Vam ovdje osobito rado prilažem kao Prilog 29.
Ukratko, radi se o tome da g. Sušec za svojega mandata nije iskoristio ogromnu količinu mog besplatnog rada na
promociji Galerije Kraluš POU Sv. Ivan Zelina, jer više desetaka mojih vrlo pomno napisanih tekstova u najeminentnijim našim
publikacijama: časopisu Kaj, Hrvatskom slovu i na brojnim našim portalima na Internetu, kao i u lokalnim časopisima
(Prigorje, Prigorski glasnik), on nikada nije poslao mjerodavnima u Ministarstvu kulture, naprosto zato jer se, iako sam ga ja
to mnogu puta molio, i to čak i pismeno (Prilog 29), to „nije sjetio“, pa Ministarstvo nije ni znalo da se u Zelini rade odlične i
medijski sjajno popraćene izložbe, te logično, nikada nije povećavalo iznos svojih dotacija za izložbe, iako bi oni u protivnom
do sada iznosili već 2500 kn, i to bez davanja Grada, koja u drugim sredinama iznose još oko 2000 – 2500 kn po izložbi.
Ja mogu čak i materijalno dokazati da je upravo g. Sušec svojom nestručnošću i konzekventnim neradom kriv za
godišnje gubitke u visini od oko 40-50.000 kn, samo na izložbenoj djelatnosti POU tijekom 2018. i 2019. godine. Naime, POU
pod njegovom palicom ni 2018. ni 2019. nije osnovalo svoju hemeroteku, u kojoj bi čuvalo članke iz tiska i medija o svojim
ostvarenim izložbama, a koji su glavni osnov za dobivanje dotacija od Ministarstva. Dapače, takva hemeroteka niti danas,
pod ravnateljicom Bičak Dananić ne postoji, pa je jasno da će se ovakvo hoštaplersko gubljenje novaca i dalje nastaviti.
Dakle, da je prethodni ravnatelj g. Sušec radio svoj posao, POU-u ne bi bio nikakav problem da meni za predgovor,
likovni postav i otvorenje izložbe navedenog, inače svjetski renomiranog slikara Krupe, i za promociju njegove knjige u kojoj
je jedan dio bio posvećen i Zelini, isplati honorar u skladu s propozicijama Ministarstva kulture. Ali on taj posao nije učinio,
pitanje da li će ga i kada učiniti nova ravnateljica, i oni su od mene tražili da ja koji nemam prihoda, „platim“ posljedice
njihovog nerada (nova ravnateljica je vrlo rijetko na radnom mjestu, dok je g. Sušec, valja priznati, bar formalno sjedio u
uredu), POU nije dobilo novac kojeg je trebalo dobiti i kojeg bi dobilo da je radilo kao svako normalno POU (Prilog 29).
Dakle on taj posao nije napravio, i zato mi je ravnateljica Bičak Dananić htjela isplatiti čak 13,75 puta manji honorar
od onog kojeg sam normalno trebao dobiti. No, valja navesti da čak i bez tih dotacija Ministarstva, nije istina da POU tj. Grad
Sv. Ivan Zelina nisu imali novaca da mi isplate normalan honorar (što uostalom nisu ni navodili kao razlog svoje začudno
drske ponude od 400 kn). Naime, poznato je da je 1. 1. 2020. g. Sušec dao ostavku na svoje mjesto ravnatelja POU Zelina i
da je otišao na rad u Njemačku. Gđa Bičak Dananić je automatski prešla na njegovo radno mjesto, i mjesto na kojem je ona
do tada radila nije popunjeno, te se dakle broj zaposlenika POU Sv. Ivan Zelina smanjio s 5 na 4. To ne treba čuditi, jer je
radno mjesto na kojem je bila zaposlena gđa Bičak Dananić (što ovdje, kao ni činjenicu da je uglavnom nema na radnom
mjestu, ne bih navodio da se ona nije i dalje nastavila arogantno odnositi prema meni – vidjeti Prilog 30) bilo izmišljeno za
nju od gradonačelnika g. Hrvoja Košćeca, koji ju je jedno vrijeme čak postavio za svoju zamjenicu tj. dogradonačelnicu, pa
kada je ona izgubila posao tajnice premijera, tj. sadašnjeg predsjednika RH g. Zorana Milanovića, nakon što je on bio izgubio
na izborima, za nju je g. Košćec odmah izmislio posao u zelinskom POU. Na to izmišljeno radno mjesto se međutim sada više
ne troši novac, što predstavlja uštedu od oko 200.000,00 kn godišnje, te i POU i Grad Zelina sada dakle radi te uštede imaju
mnogo više novaca nego, primjerice, 2019.
Obzirom na sve ovdje pod 1-3 navedeno, tj. obzirom na dokazane činjenice da ja: 1) nemam prihoda; 2) da mi Grad
Sv. I. Zelina suprotno Ustavu RH odbija pomoći, mi jer gradonačelnik Košćec smatra da bih se ja trebao baciti sa zvonika; i 3)
da mi institucije kojima je osnivač Grad tj. Vi ne žel(it)e platiti po normalnoj cijeni rad kojeg sam obavio, molim Vas gđo Anita
Findri Ratkajec da mi službeno objasnite odakle bih ja po Vama trebao platiti račune koje ste mi Vi poslali (Prilog 3)?
Obzirom na izrazitu težinu moje situacije, tjeskobno očekujem Vaš odgovor, i iskreno Vam želim svako dobro!
U privitku: Prilozi 1-30 Srdačno Vaš,
PRILOG 1
PRILOG 2
PRILOG 3
PRILOG 4
PRILOG 5
PRILOG 6
PRILOG 7
PRILOG 8
PRILOG 9
PRILOG 10
PRILOG 11
PRILOG 12 A-B
PRILOG 13 A-B
PRILOG 14
PRILOG 15
 PRILOG 16
Predgovor
Nakon dvije godine, u Galeriji „Kraluš“ opet imamo priliku vidjeti radove slikara Alfreda F. Krupe. U njegovu se
stvaralaštvu, međutim, u međuvremenu mnogo toga dogodilo. Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, i za svoja je
umjetnička ostvarenja u Izraelu, Pakistanu i dva puta Sjedinjenim Američkim Državama primio zapažene nagrade. O
velikoj samostalnoj izložbi koju je tijekom studenog 2019. priredio u Galeriji Karas u Karlovcu, izvijestili su neki od vodećih
svjetskih medija s područja likovne umjetnosti: Aestethica Magazine i WideWalls iz Velike Britanije, Hypebeast iz Hong
Konga i ArtDaily iz Meksika. U veljači 2019. najmeritorniji svjetski portal, ArtFacts iz Berlina, svrstao ga je među 10
najvažnijih suvremenih slikara tušem, a sličnu je laskavu ocjenu u prosincu ponovila i najvažnija leksikografska institucija
na području likovne umjetnosti, Allgemeines Künstlerlexikon.
Osim toga, u ljeto 2018. u Sjedinjenim Američkim Državama je objavio knjigu o vodenim slikarskim tehnikama,
koju su na police svojih knjižnica odmah uvrstile neke od najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art
(New York), British Library (London), Sackler Library (Oxford), Umjetnička biblioteka Državnih muzeja (Berlin) – da
spomenem samo najvažnije – a prvo hrvatsko izdanje te knjige, znatno prošireno i grafički obogaćeno, izdalo je u siječnju
ove godine Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina.
Izloženi radovi u tušu, akrilu i kombiniranim tehnikama koji su pred nama, većinom su nastali nakon izložbe u
„Galeriji Karas“, te do sada nisu bili izlagani. I za njih također vrijedi konstatacija koju je slikar iznio u intervjuu povodom
te izložbe: „Po motivima, to su krajolici, vedute, aktovi, radovi inspirirani japanskim drvorezima, trenutnom osobnom i
društvenom situacijom…“ Te riječi odaju da iza Krupinih prikaza pejzaža, gradskih vizura i ženskih aktova koji su pred
nama, valja naslutiti dublje slojeve značenja, i da su ti, klasični slikarski motivi, zapravo tek „izlike“, kroz koje umjetnik
progovara o svojim životnim promišljanjima, te o svekolikoj (ne osobito vedroj) situaciji naše današnjice.
U takvom, poetskome načinu slikovnoga izražavanja, ne bi nas zato dakle trebala iznenaditi okolnost da je slika
„Gajeva 20 na kraju svojega puta“, naslikana na listu dnevnih novina(!).
Srodan motiv „pretapanja“ životnoga prostora i proživljene svakodnevice još neposrednije donosi monokromna
veduta „Karlovačka siva“, koja ipak radije predstavlja portret našeg „olovnoga“ vremena, nego li vjeran prikaz kutka
slikareva grada.
U sličnom, metaforičkome ključu, umjetnik osjeća i samu Prirodu (slika „Maskirana djevojka u providnom sivom
kostimu“ na naslovnici izložbenog kataloga). I ona se, kao i društvo u kojem živimo, nalazi u palom stanju, stegnuta -
poput na slici prikazanih stabala i šipražja uz zaleđenu rijeku - magluštinom, injem i ledom, smetena pogleda, sklonjenog
u stranu, u kojem se više ne osjeća nikakva nada. Ova neobična, spontana sinteza Krupina gotovo simbolističkog likovnog
jezika (personifikacija Prirode) i ekspresivnog rukopisa kojim su u pravilu izvedena njegova recentna djela, ima svoje
ikonografske korijene duboko u likovnoj povijesti.
Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na srednjevjekovni fresko ciklus Dobre i Loše vladavine Ambrogia Lorenzettija
u Gradskoj vijećnici u Sieni. Tu, među pratilicama Dobre vladavine vidimo Slogu, Pravdu i Mir: vrline koje donose životni
boljitak na svim područjima, a koji se, kako u uređenom gradu koji raste, manifestira i u okolnom bonificiranom krajoliku
(obrađena polja, uređeni maslinici). Lošu pak vladavinu predočuju scene nasilja, te personifikacije Podijeljenosti, Bijesa i
Tiranije, zala koja društvo vode najprije u rasulo, a onda i u posvemašnju zapuštenost, koju uokolo prikazanoga grada
predočuju pustopoljine, koje gotički slikar kao da je navirujući se kroz „prozor vremena“, naslikao promatrajući zapuštena
polja po Slavoniji i čitavoj Hrvatskoj, prekrivena trnjem, korovom, šikarom i dračem, što iz godine u godinu, pred našim
nemoćnim očima, osvajaju nova i nova područja.
Stoga premda obilato natopljeni umjetnikovim osobnim viđenjima, recentni radovi Alfreda F. Krupe ipak manje
predstavljaju „intimnu ispovijed autora“, a više „ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet“
(Kundera).
Post scriptum: „Pjesnici su čuđenje u svijetu“ – napisao je još A. B. Šimić, a isto, mogli bismo reći, vrijedi i za slikare.
Naime, nakon što su za ovu izložbu odabrani radovi, te dopremljeni u galeriju, i nakon što je ovaj predgovor već napisan (12. 3.
2020.), izbila je svjetska pandemija tzv. corona virusa 19, uzrokujući zatvaranje Hrvatske i cijelog svijeta u gotovo potpunu
karantenu (21. 3. 2020.). Time je umjetnikovo viđenje svijeta u kome živimo kao klopke, koje sam spomenuo na kraju
predgovora, u stvarnosti dobilo potvrdu koja doista zapanjuje!
Ante Vranković, 8. i 12. 3. (dorade 13.-24., 30. 3., 4. 4. – 19. 5. 2020.)
PRILOG 17
 PRILOG 18
Govor na otvorenju izložbe Alfreda F. Krupe, Galerija Kraluš, 28. 5. 2020., 19 sati
Drago mi je, nakon dvije i pol godine, koliko je prošlo od njegove prethodne izložba u Galeriji Kraluš, među nama
ponovno pozdraviti g. Alfreda F. Krupu, slikara i likovnog pedagog iz Karlovca, zbog čijeg otvorenja izložbe i
promocije udžbenika o slikarstvu smo se ovdje večeras okupili, a što se sve sretno poklopilo s umjetnikovom 30.
obljetnicom javnog djelovanja.

Iako od njegove prošle izložbe u Galeriji Kraluš, koju je bio postavio g. Danko Merin, nije prošlo mnogo vremena,
ipak smo se odlučili na ovu novu izložbu stoga što se u zadnje dvije godine u umjetnikovu radu dogodilo mnogo toga
novog.

U međuvremenu je izlagao na nekoliko kontinenata, te je za svoj rad dobio više međunarodnih priznanja i nagrada.
Među njima valja istaći činjenicu da ga je u veljači prošle godine vodeći svjetski portal koji prati rad suvremenih
umjetnika, ArtFacts iz Berlina, svrstao među 10 najznačajnijih suvremenih slikara tušem i to kao jedinog ne-Azijca
na tom popisu, te da ga je krajem godine na svoje stranice uvrstio i renomirani Allgemeines Künstlerlexikon.

Radovi koje možemo vidjeti na ovoj izložbi nastali su uglavnom nakon njegove velike izložbe u Karlovcu u studenom
prošle godine i sada se izlažu po prvi puta. Ono što je za njih karakteristično je da su većinom načinjeni u
kombiniranim tehnikama tuša u boji, klasičnog, bijelog i laviranog tuša, olovke, sepije, akrila i kolaža, i to ne samo
na klasičnom papiru, nego i na novinskom papiru, kartonu i na platnu.

U svemu tome valja vidjeti autorovu sklonost eksperimentu, koja je, kao i Krupin rad u cjelini, izrazito modernistička.

Daljnje modernističke sastavnice u njegovom radu su ekspresionistički izraz i naglašena egzistencijalistička

osjećajnost. Krupa naime - a to je na ovoj izložbi najuočljivije u radovima „Pod čizmom“, „Još jedno blatno jutro“ i
„Karlovačka siva“ - emocionalno reagira na stvarnost, i to i jest razlog zbog kojeg ekspresija u tim recentnim
radovima dominantna. Ona međutim ima vrlo širok raspon. Govoreći naime o vlastitom egzistencijalnome
iskustvu, u zemlji u kojoj je pravosuđe, čije su odluke u znatnoj mjeri usmjerile njegov život, kraj prošle godine
dočekalo na 126. mjestu na svijetu, 2 mjesta iza Čada, najsiromašnije zemlje na svijetu, te u kojoj broj alkoholičara,
ljudi na sedativima i osoba s psihičkim smetnjama, kojih već u ovom času po službenim statistikama u ukupnom
pučanstvu ima više od polovice, dalje raste, uglavnom nastoji govoriti nenametljivo, alegorijski, kroz prikaze
Prirode tj. pejsaže, često jesenje i zimske, te radi svega toga reduciranog kolorita, kojih obzirom da je izložio svoje
recentne radove nastale tijekom kasne jeseni i zime, nekoliko ima i na ovoj izložbi. Tu u jesenjim motivima
prepoznajemo oko nas sveprisutnu rezignaciju, a u zimskim, čini nam se, i beznadnost ovog našeg, zapravo duboko
nehumanog vremena (rad na naslovnici kataloga).

Krupa dakle u cijelosti prihvaća modernističku definiciju umjetnosti po kojoj vrijednost umjetničkog djela ovisi o
tome koliko je umjetnik „duboko zahvatio u osnovna pitanja života, koliko je njegovo djelo u svim pojedinostima
organsko, prožeto osnovnim doživljajem i koliko je umjetnik za svoj doživljaj našao adekvatan izraz“, kako je to
zapisao teoretičar Antun Barac 1934., a odbacuje stajalište postmodernizma izraženo riječima jednog od njegovih
najznačajnijih eksponenata, Carla Andrea, koji je povodom svoje velike izložbe 2014. rekao da „umjetnička djela ne
znače ništa“.

Ono što rad Alfred Krupe dakle ponajviše čini modernističkim, i što ga čini gledatelju zanimljivim, je činjenica da se
autor gledatelju obraća porukom, štoviše, autentičnom porukom; iako je ta poruka „natopljena“ mučnim
iskustvom naše svakodnevice, pa i paralelama sa strahotama kroz koje je prošla umjetnikova obitelj tijekom Drugog
svjetskog rata, u njoj se ipak, a dokaze tome nalazimo i u radovima na ovoj izložbi, uvijek više ili manje jasno nazire
nada, koju nužno pruža sama Priroda svojim stalnim, cikličkim procesima izmjene godišnjih doba i obnove života.

Napisano: 26. 5. 2020. /sv. Filip Neri/

PRILOG 19
 PRILOG 20
Promocija knjige – natuknice za govor

Američko izdanje kupili:

- Metropolitan muzej, NY
- British Library, London
- Sackler Library /ex Ashmolean mus./ u Oxfordu
- Umjetnička biblioteka Državnih muzeja u Berlinu

= logično i kod nas izdati, jer je izlagao u zelini i bio na Vinorelima u Zelini

PROŠIRENO izdanje: bajc, vinorel, plastično pero

- njemu samom još svježi dojmovi, što nije običaj, (inače školnički suhoparno, tehnički, mistifikacije) srećom je
morao predavati u srednjoj školi i kao gost-predavač na ALU, sa 23 godine

- npr. Zorach, Matko Peić

-tako živo opisano da čitatelj ima osjećaj da se nalazi kraj autora dok on radi

- tematski i kronološki:
1) vodene slikarske tehnike
2) kreativno promišljanje i praksa: pitanje inspiracije: SSSR umjetnici inženjeri duša; 19. st. „književni radnici“:
članak „Mislite“ – postavlja tako samo pitanja

-članak o gledanju na sumi-e slikarstvu tušem zanimljiv jer pokazuje koja ga je filozofija učinila uspješnim 2019.

Tehničke odlike:

- nastojali što kvalitetnije reprodukcije, iako za akvarele iz početka 1990tih to nije bilo moguće

- Zoran ih dobro obradio

- nekoliko radova ovdje izloženo:, str. 24, str. 64-65, str. 70

- obzirom da je dio bio preveden za američke portale htjeli smo da sve ide dvojezično kao i u US izdanju

- entuzijazam Dubravko i ja do 8 navečer: problem eng. riječi metal, guščje pero, vrh pera: engl. različite riječi

prijevodi se kod nas rijetko rade zato jer je teško prevesti dobro

- PRIJELOM i DIZAJN: Zoran, neobično i nestandardno

- prijavit na natječaj Ministarstva za otkup knjiga, tako proširiti….

27. 5. 2020.
PRILOG 21
PRILOG 22
PRILOG 23
PRILOG 24
PRILOG 25
 PRILOG 26

Moj cehovski pečat od 2002. godine

 PRILOG 27
From: ante.vrankovic1@optinet.hr <ante.vrankovic1@optinet.hr>
Sent: Friday, May 29, 2020 3:55 PM
To: Učilište Grad <uciliste@zelina.hr>
Subject: Obraćanje od Ante Vrankovića

Poštovana Vesna,
odlučio sam se odreći se honorara za moje jučerašnje otvaranje izložbe i za promociju knjige g. Krupa
(kojeg ste odredili na 400 kn) u korist Vas i u korist gradonačelnika Zeline g. Košćeca.
Što se tiče Umjetničkog savjeta Galerije, u njemu me može zamijeniti Mateja Majcen (ako se složi).
Svako dobro,
Ante Vranković
 PRILOG 28
From: Dubravko Sušec <dubravko.susec@gmail.com>
Sent: Sunday, May 31, 2020 12:31 AM
To: Ante Vranković <ante.vrankovic1@optinet.hr>
Subject: Re: FW: Obraćanje od Ante Vrankovića

Ove gluposti iz Ministarstva na koje se pozivaš možeš objesiti mačku o rep. Onaj tko plaća te
pare ili je: a) idiot, ili b) te pare tali s kustosom, odnosno veći dio ostavlja sebi, što je daleko
vjerojatnija mogućnost. Kolko bi onda trebal Krupa dobiti za izložbu? Kolko bi trebal dobit honorar za
knjigu: 50 hiljada kuna?

Ja tebi mogu slati preporuku Hrvatskoga novinarskog društva o cijeni kartice novinarskog teksta, i reći
ti kolko sam po kartici teksta bio plaćen. Omjer je otprilike kao ovaj koji mi ti turaš na nos.

Nažalost, događa se baš ono što sam te bio molio da ne potenciraš, dok smo bili u Karlovcu kod
Krupe, iako ne mogu reći da me iznenađuje.
____________________________________
NAPOMENA: Ovo je izvadak iz duljeg maila.

Cjelokupna komunikacija između mene i g. Sušeca je na linku:

https://www.scribd.com/document/463763599/Mail-komunikacija-Dubravko-Su%C5%A1ec-30-31-5-2020
 PRILOG 29
From: Ante Vranković <ante.vrankovic1@optinet.hr>
Sent: Monday, May 28, 2018 10:22 AM
To: 'dubravko.susec@gmail.com' <dubravko.susec@gmail.com>
Subject: Izložba = 4500 kn dotacija i to se moglo kroz godinu - dvije lako postići. Moglo se čak na
izložbama i zaraditi.

Ovako, zvao sam prijatelja u Galeriju Dubrava, rekao mi je da prosječna izložba kod njih (=prosječna
galerija) je svaka dotirana s 4500 kn minimum.
Ja sam to i znao.
Sad mi je on potvrdio.
Ja sam htio da promocijom izložbi u POU:
- u PG-u (koji nije baš plaćao al je kanio a kaže da će i platit na kraju, nadam se da je tak)
- te Hrvatskom slovu, KAJ-u i narod.hr-u – SVE GRATIS!!!
dakle da tom mojom promocijom u državnim i lokalnim medijima Galerija Kraluš dođe na tu razinu,
a ne da za 10 izložbi dobije ukupno 8000 kn kao što je stanje sad.
Tada se uopće ne bi nužno moralo radit za 1/3 honorara kao sad (kako kažeš da je nužno, a uz malo
napora nije jer ima izložbi koje lako dobiju i 20.000 kn – Krupa je npr bio takva izložba jer je vani
dobio hrpu nagrada) već za 90%-100% honorara.

No eto, kak je ispalo, ispalo je, jednom će mi bit bitna referenca da sam danas bio disident protiv
neljudskih postupaka Hrvoja Košćeca. =)
Uskoro, dapače! =)

Koji Košćec Hrvoje - by the way - ne radi za 1/3 plaće, niti za 1/9 kako je meni drsko i prijezirno davao
300 kn od 2500 na kojih imam pravo, premda zna da 9 godina nemam prihoda.

Ako traži takva odricanja sam bi sebi morao smanjit plaću na cca 3000 kn.
Ne, on traži da drugi jedu … a on pršut.

I koristi svoju djecu kao izliku tj. živi štit(sic!) – ako radi njih mora imat velku plaću…
Pathetic!

Nije se odrekao ni lipe, a ja idijot, bez prihoda 9 godina najprije napravim, pa kažem: ako ćete šta dat,
hvala!
To si ti sam svjedok.

OK, ja dok nisam vidio da moj rad i rad drugih (I. Grošinić npr.) Košćec (niti bilo ko drugi) ne poštiva, ja
sam promovirao,
Sad vidim da me osim tebe dobrim dijelom (onoliko koliko znaš situaciju a to je djelomično, no OK),
zapravo niko u toj priči uopće nije ni poštivao.
I ja to poštivam

No ako nema ni novaca (jer 300 kn ili 2 puta po 200 kn na godinu nisu novac, pa čak ni socijalna
pomoć!) ni poštovanja,
onda nema ni smisla. =)
Mislim da to svako kuži. =)
Čujemo se. =)
Po potrebi i vidimo. =)
Bok,
A.
 PRILOG 30
From: Učilište Grad <uciliste@zelina.hr>
Sent: Tuesday, June 2, 2020 8:52 AM
To: ante.vrankovic1@optinet.hr
Subject: RE: Dubravko nije bio školovan a ni sposoban za posao koji je radio i koji je dobio po vezi, mislim Da znate i po kojoj
(veliko D nije slučajno)

Poštovani Ante,
prihvaćam Vašu ostavku na mjestu u Umjetničkom savjetu. Biti će Vam uplaćena naknada za prvu polovicu godine.
Ukoliko se odlučite da bi bilo bolje da se dogovorimo oko vašeg honorara za pripremu izložbe, slobodno dođite u Učilište ili
nas kontaktirajte na Vama poznate brojeve telefona.
Smatram da nema potrebe za daljnjim dopisivanjem.
Srdačan pozdrav
Vesna Bičak-Dananić

ravnateljica

Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina

tel: 01/2060-270 mob: 099/7932-947

adresa: Vatrogasna ulica 3, 10380 Sv. Ivan Zelina

web: www.pou-zelina.hr e-mail: uciliste@zelina.hr

From: ante.vrankovic1@optinet.hr <ante.vrankovic1@optinet.hr>

Sent: Tuesday, June 2, 2020 5:22 PM
To: 'Učilište Grad' <uciliste@zelina.hr>
Subject: RE: Dubravko nije bio školovan a ni sposoban za posao koji je radio i koji je dobio po vezi, mislim Da znate i po kojoj
(veliko D nije slučajno)

Poštovana Vesna,
svojim ste prethodnim mailom zapravo samo potvrdili sve ono što je u ovoj priči i prije bilo jasno.
Najprije „prihvatili“ ste moju ostavku, koju uopće i niste mogli ne-prihvatiti. Tu ste si dali položaj i vlast koju uopće nemate.
Dalje, naveli ste da će mi biti uplaćena naknada za prvu polovicu godine, iako takva mogućnost UOPĆE ne postoji u samom
ugovoru koji smo i Vi i ja o tome potpisali.
Honorar za pisanje predgovora, postavljanje izložbe, otvaranje izložbe i promociju knjige, koji ste vi, protiv moje volje
odredili na 400 kn (što se vidi iz 1 od Vaših mailova), sam Vama i gradonačelniku poklonio i svakako dakle nema potrebe da
ja Vas (kao da se ja Vama trebam javljati radi toga!) telefonski zovem.
Na kraju navodite da „smatrate da nema potrebe za daljnjim dopisivanjem“, nakon što ste isto Vi inicirali i nakon što ste
angažirali nekoliko ljudi da me tim povodom telefonski zove.
Svime time ste me doveli u situaciju da i svu komunikaciju s Vama također objavim, te pošaljem odgovornima, čisto da se
vidi što je bilo, jer od prije znam da će gradonačelnik kazati da ste sve napravili pre-idealno, baš kao što je 2019. kazao da
slanje odgovora nakon 56 dana (čime mi je on sam prouzročio štetu od 700 kn) nije kršenje zakona, iako se zna da je
zakonski rok za slanje 30 dana.
Moj ste dobar odgoj i volju za komunikacijom na ovdje navedene načine Vi uzeli za moju slabost i nastojali to okrenuti
protiv mene.
Da li ste u tome uspjeli, neka prosude mjerodavni kao i naša javnost.
Srdačan pozdrav,
Ante Vranković