SAMOREGULIRANO UČENJE

Samoregulirano učenje je samousmjeravajući proces kojim učenici transformiraju svoje

mentalne sposobnosti u vještine učenja. U ovakvom modelu učenja učenik nije samo u ulozi
pasivnog primatelja informacija već aktivno sudjeluje u traženju i procesiranju informacija.

Prema Zimmermanu ovaj model učenja se javlja u tri osnovne faze, i to: faza prije učenja,
faza učenja te faza poslije učenja. Svaka od ovih faza je u konačnici usmjerena na olakšavanje
učenja i ostvarenja osobnih ciljeva. Prva faza je faza planiranja, postavljanje ciljeva učenja,
određivanje strategije, stvaranje uvijeta te očekivanja vezana za zadatke. U fazi učenja
najbitnije je nadziranje vlastitog rada u cilju poboljšavanja istog te primjena različitih
strategija. Zadnja faza, faza poslije učenja odnosi se na samovrednovanje, reakcije na učenje
te atribucije (uzroke uspjeha ili neuspjeha). Model samoreguliranog učenja prema Niemvirti
uključuje različite komponente:

1. Strategije učenja koje definiramo kao svako djelovanje koje olakšava kodiranje informacija
kako bi se one bolje integrirale i lakše pronašle u pamćenju. Njih djelimo na strategiju
dubokog procesiranja koja se odnosi na tipove učenika koji imaju veliki interes za onim što
uče, trude se razumjeti te povezati sa drugim stvarima koje su već usvojili. Dok kod
površinskog procesiranja učenje služi samo kao sredstvo postizanja određenog cilja, a u ovom
slučaju je to najčešće ocjena. Takvi učenici uče „napamet“, bez razumijevanja i povezivanja s
drugim sadržajima. Strategija samootežavanja karakterizira namjerno neulaganje napora i
truda u učenju i često ovakva strategija ima samozaštitnu ulogu učenika.

2. Samodjelotvornost odnosi se na vjerovanje u vlastitu sposobnost kontrole i usmjeravanja

aktivnosti. Postoje tri kategorije vjerovanja o samodjelotvornosti: uvjerenje o kontroli,
uvjerenje o vezi sredstvo-cilj, uvjerenje o akteru.

3. Ciljna orijentacija odnosi se na tri skupine učenika, a to su oni za koje je učenje cilj sam po
sebi, zatim učenici koji su usmjereni samo na izvedbu u cilju da dokažu drugima svoje visoke
sposobnosti. Treća skupina se odnosi na one koji izbjegavaju trud i njima je glavni cilje
nekako se „provući“ .
4. Samopoštovanje- Učenici sa visokim samopoštovanjem su spremni prihvatiti važnost na
ulaganje velikog napora i truda,dok oni sa niskim samopoštovanjem to izbjegavaju jer im
predstavlja rizik.

Na osnovu različitih kombinacija komponenti , izvedena su tri pristupa učenju.

Intencionalni pristup-njega karakterizira strategija dubokog procesiranja, učenik najčešće ima

visoko samopoštovanje i svjesan je,36+6 da za postizanje cilja treba uložiti trud. Glavni cilj
mu je što bolje naučiti i razumjeti naučeno.

Samojačajući pristup

U ovom pristupu učenja glavni cilj učenika je dokazivanje svoje sposobnosti, gdje najčešće
koristi strategije površinskog procesiranja. Ima veliko samopoštovanje ali postizanje cilja
najviše pripisuje svojoj sposobnosti.

Samozaštitni pristup ima učenik niskog samopoštovanja, koji nije siguran u svoje postignuće.
Većinom bira strategiju površinskog procesiranja, njegovo ulaganje truda je svedeno na
minimum te postizanje uspjeha pripisuje vanjskim uvjetima (sreći, ponašanju učiteljice..)

ANA PRKAČIN