Đura Jakšić

Đura Jakšić, pravim imenom Georgije, srpski je pesnik, pripovedač i dramatičar 19. veka. Rođen
je 1832. godine u Srpskoj Crnji, u Banatu. Rođen je u svešteničkoj porodici.

Nakon osnovne škole koju je završio u rodnom mestu, otac je hteo da se školuje za trgovca, pa ga
je silom upisao u tu školu, ali on je iz nje tri puta pobegao. Nakon toga je upisao i završio nižu
gimnaziju u Segedinu, a onda otišao u Temišvar na slikarsku akademiju. Akademiju je pohađao i
u Pešti, ali je morao da je napusti zbog revolucije koja se tada događala. Vratio se u rodni kraj i
tamo nastavio da uči slikarstvo kod čuvenog slikara Konstantina Danila u Bečkereku. Osim
slikanja, usavršavao je i znanje nemačkog jezika.

Kao šesnaestogodišnjak dobrovoljno se pridružio revoluciji 1848. godine. Nakon poraza, ostao je
razočaran i siromašan. Zbog siromaštva morao je da radi razne poslove, pa menjajući mesta
boravka, najpre odlazi u Beograd, a onda i u Beč kako bi nastavio studij slikarstva. Počeo je tada
i da objavljuje svoje prve stihove i to u Serbskom letopisu. Ubrzo je morao da se vrati u rodno
mesto zbog neimanja novca, ali onda odlazi u Minhen na studij finih umetnosti. Ubrzo je počeo
da živi od likarstva, usput izdajući svoje pesme u listu Sedmica. Odlazi u Novi Sad i tamo se sa
svojim savremenicima okuplja oko listova Sedmica i Dnevnik.

U raznim delovima Srbije radio je kao učitelj i gimnazijski učitelj slikanja. Živeo je kao boem - u
oskudici i jedva izdržavajući svoju porodicu, ali svejedno kao svestrani umetnik. Radio je i u
državnoj službi iz koje je otpušten zbog bolesti od tuberkuloze i raznih dugova. Nakon toga dobio
je posao u Državnoj štampariji, gde ga je zatekla i smrt. Umro je 1878. godine u Beogradu.

Đura Jakšić napisao je 40 drama i tri drame u stihu, i to "Stanoje glavaš", "Seoba Srbalja" i "
Jelisaveta". Pisao je lirsku, epsku i dramsku poeziju, a svoje pesme objavjuje u svim časopisima
diljem Srbije. Objavio je zbirku pesama "Pesme", a najznačajnije epske pesme su mu
"Bratoubica", "Nevesta Pivljanina Baja", "Mučenica" i druge.

Pisao je i prozu. Imao je čak četrdeset pripovedaka i skica za pripovetke, a ipak ostao je
najpoznatiji prema svojoj lirici, od koje su najpoznatije i najbolje njegove pesme (ali i najbolje
pesme srpske poezije uopće) "Na Liparu", "Mila", "Koga da ljubim", "Put u Gornjak", "Kroz
ponoć nemu" i druge.

U Srpskoj Crnji se i danas, već više od 50. godina dodjeljuje nagrada Đura Jakšić za najbolju
zbirku poezije izdatu na srpskom jeziku.